ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

u~ini Poslanika saputnikom. da naredbu. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. a.{.{. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. Pa. d`. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. Nego vjera. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. Niko nije znao za Poslanikov izlazak. on bi se `rtvovao da . d`.. upita Ebu-Bekr. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib.” Ebu-Bekr. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. “Da. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro. a on }e do}i za njima kada mu Allah. odgovori mu Resulullah. pe}ini izvan Meke. a. koji je bio mu{rik. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog.. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id.a..a... a. d`. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr.{.s. rekao je: “Istinu si kazao. Allahov Poslani~e?”.. rekav{i “saputnik”. osim Ebu-Bekra. Ebu-Bekr. r. r.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu.. a. pa kad ga je vidio. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. zajedno”. Kupio je dvije jahalice. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao.{. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. ako bi slu~ajno {ta bilo.{. mo`da ti Allah dadne saputnika.. sklonio ih kod sebe i hranio ih. upravo mislio na sebe.. Abdullaha ibn Urejkit.s. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. kod Sebe ne sastavi.. a Resulullah je. d`. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. pa kad je zavr{io s opisom. u nekom od trenutaka no}i ili dana. ili nave~er. d`. pa mu vjerujem. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. kako opisuje Mesd`idulAksa.s. `arko je `elio da mu Allah.” Kada je do{ao do K’abe. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik.s.

dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. a nama je .s. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a.. Vama zabranjuje kamatu. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om. mnogobo`aca i jevreja.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika. kao {to va{ vo|a tvrdi.. Hendeku.inhasa da ga pozove u islam.” . u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Kada se Poslanik. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru. zna{ da je Muhammed. u po~etku.. Jevreji su. dolazio bi Amir ibn . mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. nego je On siromah u odnosu na nas.inhas.. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije. Tokom tog vremena Abdullah. pri osvajanju Meke. Kada bi Abdullah oti{ao. I jevreji su se bili skupili kod njega. Ebu-Bekre. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . Hajberu. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. kako li~nost poput Ebu-Bekra. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki.. Pa da je On nezavisan od nas. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi .. Ebu-Bekrovom k}erkom. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu .inhas mu. Od Njega smo nezavisni. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. poniznosti i dobro}udnosti. te je tako Allahovom Poslaniku. a.” Nakon svega. u~vrstio u Medini. ne bi uzajmljivao od nas imetak. Ebu-Bekrov sin. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi.inhasa. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega..inhasu. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. Hudejbiji. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu.s. nastavljaju}i pozivanje u islam. Boj se Allaha i primi islam. a On je zavisan od nas. postao punac.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. Uhudu. I Muhammed. Allaha mi.s. a. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. a. Ebu-Bekr.a. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru.s. koji je bio poznat po svojoj smirenosti. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. jednog dana ode kod . mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha. r. odgovori: “Boga mi. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. Te{ko je ne za~uditi se. a. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama.

s. Ebu-Bekr.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. Poslije toga je u{ao s Alijom.s... Sa njima je bio S’ad ibn Ubade. poglavar Hazred`a. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju..a.s. koja je bila izvan Medine. Poslanik.s. o Allahov neprijatelju.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik. ko je obo`avao Muhammeda.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. r. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. od ljudi primi zakletvu na vjernost.s. i pokazav{i vrhunac samokontrole.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. sabrao se. a. a. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi.s. rekao: “Ljudi. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. neka zna da je Muhammed. a ko je obo`avao Allaha. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. a s. a. a. jedanaeste godine po Hid`ri. Bio je zaokupljen mislima .” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. Omer. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom.. da je nezavisan od nas . d`. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. a. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. i ljudima odr`a vaz. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. r. a i prije njega je bilo poslanika.s. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik. a. a. Poslanik se razboli. Zamolio je Allaha. dvanaestog rebiul-evela. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . da nije ugovora izme|u vas i nas...a.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. kao nasljednik Resulullaha.ne bi nam je dozvolio. a zatim. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario .A Prvih dana rebiul-evela.s. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. daleko od njega. U ponedjeljak ujutro.” PRVI HALI. a. preselio.. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju.. a potom oti{ao ku}i u Seh. umro. Ako bi on umro ili ubijen bio.{. odsjekao bih ti glavu. pripremaju}i se da. koja je bila uz samu d`amiju.a.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca... Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. r. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu.

kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. me|u ensarijama. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. jezikom punim moralne podr{ke. Za{titili ste njega i njegove ashabe. Doista je Muhammed. a da vi ne u~estvujete u toj odluci.s. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika.. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor.. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. a. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Po~eli su da dublje . da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. pa mu je malo ljudi povjerovalo. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. Nisu odustali. o ensarije. Allah mu je uzeo du{u. Ebu-Bekr. Od nas su vladari. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. i milom i silom. a od vas namjesnici. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. jedan od na{ih. Kada su se Arapi. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. a. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. a ne drugih. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. iako ih je bilo malo. pokorili Allahovoj odredbi. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Kada je Ebu-Bekr stigao. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. on je poslao po Ebu-Bekra. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. A vi. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. Ni{ta se ne}e odlu~iti. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda.s. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast.

Allah nam osigurava blagodati. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. takti~nosti i postepenosti. Svi prisutni su. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara.. Njime je pokazao sebi i .. i dio samog islama. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. i ne osporavajte im njihovo pravo.a. pa vi ste ih vrijedni. pomaga~i Allahovi. Zar nije Muhammed. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije.. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. ustao da bi se obratio prisutnima . pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku.. a.. Tu su svi dali prisegu. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege.. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje.. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu. re~e: “Tako mi Allaha. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba.” “Mi smo muhad`iri. osim ovdje prisutnih Kurej{ija. u namjeri da okon~a stvar.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima.. i od prisutnih zatra`i da urade isto. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. iz Kurej{a. pa.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. prvaci smo me|u ljudima. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana.s.a. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. najplemenitijeg smo roda. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. te ga po~e napadati i prijetiti mu.. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. doista. ensarijama. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i . Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. iskoristio je trenutak. osim S’ada ibn Ubadea. Bojte se Allaha i ne protivite im se. a. potom. primili smo islam prije vas. a potom. a vi muhad`iri. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. Od nas su vladari. a.a. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. kada je Be{ir zavr{io. koji je bio vrhunac mudrosti. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu.” Ebu-Bekr. Njegov odgovor naljuti Omera. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice.. [to se Arapa ti~e. r. kao nasljedniku Allahova Poslanika.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. iako smo prethodnici u vjeri. nikad ne}e saznati o ovome. a vi ste ensarije. r. Ebu-Bekr je potom. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam).” Ebu-Bekr.to je bio prvi njegov govor. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja.s. poglavar Evsa. r.s. a od vas su namjesnici.

. La` je obmana. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. a.. krenuo njihovim tragom. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. r. okupljenih na Arapskom poluotoku. r. u Jemenu. neka su. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. Neka arapska plemena. .18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. opet. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. muslimanske sablje kosile su otpadnike. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju.s. Ustanite na namaz. nema mi pokornosti. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. r.. htjela su da osvoje Medinu. pa ako budem postupao ispravno.a. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. pod zastavom islama.a. vi me pomozite. Nevjerovatnom brzinom. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. vi me sprije~ite u tome.s.. Ebu-Bekr. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. Ebu-Bekr. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Na sjeveroistoku.. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”.a. a. iako nisam najbolji od vas. Na jugu. preseljenja na ahiret. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom.. zabludu i otpadni{tvo. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. i zavladati cijelim Jemenom. u tami no}i. izabran sam da vas vodim. Istina je emanet. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. a da ne}e biti poni`en. od kojih su Abs i Zubajn. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. a ako budem grije{io. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. te je opremio vojsku i dok je pala no}.

kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. Te vojskovo|e i mjesta su: . sa Istinom od Njega. namjesnika Allahovoga Poslanika.. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. . . Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. Isto tako. r. . Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. a. Protiv takvih }emo ratovati. svim stvorenjima. .Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. . . d`. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima. a. a zatim u Hadremevt. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. ali istaknuti ashabi. i da je Muhammed. Absa i Zubjana. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia.. Allah . naro~ito Alija.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. Kada zavr{i s njima. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. pred vama.a.. Milostivog. Njegov rob i Poslanik. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. Potom je Ebu-Bekr.Halid ibn Seid na granice prema [amu. u Jemen. odgovarali su ga od toga. osim Kojeg drugog boga nema. i da opomene onoga ko ima pameti.. . Svjedo~im da je Allah.. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao.s. . r.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. a.a.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. . da nema druga. . u Omanu.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. Spremio je jedanaest vojnih odreda. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje.{.s..s. i da se obistini govor nad nevjernicima. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. Jedan. Zahvaljujem Allahu. bili oni u islamu ili se odmetnuli.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. Vedi’a i Haris.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. svima do kojih do|e ovo moje pismo.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva.s. kada je mnogima oprostio. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. niste mi se du`ni pokoravati. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. Bio je jedan od velikih heroja islama. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. a.s. a. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima. . oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat.

Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. a on Abdul-Uzzaov.. a on Adijjev. Omer vodi porijeklo. od plemena Adijj ibn Ka’b. dakle. Njegova majka zvala se Hansema. Tako|er. a on Ka’bov.s. Naime. a on Nufeov. okrenu{e se u~enju ~itanja. Ebu-D`ehlovog amid`e. na ~elu sa Omerovim ocem. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. djeda Murrea.. a on Rebbahov.. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. vjeri. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. a on Rezahov. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. a. a. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. Adijj je osmi Omerov djed. on Kirtov.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. R.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima.OMER IBN EL-HATTAB. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. Umejjeta. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. a. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. Tejma i Abdu{-[emsa. od osmoga koljena. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. a on Abdullahov. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti.A.s. sin Omerovog amid`e. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. . Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima .

pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. a udarao bi me kada ne bih radio. .30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. pa me osna`i. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. mjesta obraslog gustim drve}em. pa je ~uvao svoj imetak. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. ja sam slab. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. jakih mi{i}a. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. pamtio je stihove i prozu toga vremena. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. strelja{tvo. pa me u~ini dare`ljivim. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. a. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. Bio je ljevoruk. bijel ten. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. ~vrste gra|e. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. obdaren znanjem i snagom.s.preko dva metra. ja sam grub pa me u~ini blagim. No} me je zaticala. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. visini. blag prema nemo}nima. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Njegov je otac bio strog prema njemu. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. nje`an prema siroma{nima. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. Bio je izuzetno visok . Bo`e moj. snazi tijela. Kada bi i{ao. ja sam {krt. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. Po izgledu. Pitao je o njemu. Bo`e moj. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. plemenit prema nevoljnicima. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv.

s. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. Tuga mu je obuzela srce.. a. kada smo krenuli prema Abesiniji. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. a. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red.. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. jer mi je sve ovo dosadilo. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. Zaklju~io je da je Resulullahova. Udaraju}i je..” . Omere...s. Kada mu je udaranje dosadilo. neprijateljski odnosio prema njemu. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. odlazimo u Allahovu zemlju. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. bio je uz njih.. Omer je volio svoj narod. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. r. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. re~e Omer. tako mi Allaha. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba.s.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar.s. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. Jednog dana Ebu-Bekr. a.. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. Omer se. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. tra`io je od nje da se odrekne islama. a.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. ostavljam te. [ta vi{e. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. prolazio je pored Omera. a on je ka`njavao svoju robinju. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha.a. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha.. a. r.’ ‘Neka je Allah s vama’. Vidjela sam na njemu saosje}anje. a ona je to odbijala. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. a. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. vjera uzrok nejedinstva.s. Muslimani su se skupljali i spremali na put..a. a. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. i njegovoj misiji.s.s. koje prije nisam vi|ala. Allahov Poslanik.

tako mi Allaha.’ Tako mi Allaha. o Habbabu. pa re~e: “Da. d`. a. Habbab se sakri u drugu sobu.” “Ne boj se. “Allahov Poslani~e.s.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”.” “Bojim se da ti dam. tako mi Lata i Uzza’a.”.atima.”..” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi.atima. rekao je: . a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. a ako je do{ao `ele}i zlo. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. a. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. a . Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. Tada . ^uv{i Omera. upitao je. a.. me|u njih sko~i . upita Omer. dok joj je krv tekla iz glave. dobit }e dobro. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere.atima. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett.s.” . a. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. nadam se da te je Allah. ubit }emo ga njegovom sabljom.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u.. da mu odem i primim Islam. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje.{. Tako mi Allaha.atima stade ispred njega. gdje je Muhammed. odgovori mu Neim. Ovo je Omer ibn el-Hattab..” Allahov Poslanik.” Kad je Omer pro~ita. “Nikakvi” . re~e Omer i {~epa Seida za vrat. pa je po~eo lupati na vrata. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . odabrao dovom Njegova Poslanika.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. Omer je ~uo Habbabovo u~enje. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. tako mi Allaha.odgovori . pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda.” “Jesu. pokaja se za ono {to je uradio.s.s. Otvorio mu je Seid. “Kakvi su to glasovi?”. Dok je prilazio ku}i. o Omere!” “Reci mi. primili su islam i slijede Muhammeda.. a.s. Utom.

Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno.a. Pa kada je to u~inio.. a. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Allahovom pomo}i.. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. odlu~io posjetiti Harem. njegova hid`ra bila je pobjeda.s. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika. tekbirom poprati Omerove rije~i.s.s. r. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme.a.s. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. Ebu-Bekr. a.s. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja.a. bio je ponosan.s. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. “O Allahov Poslani~e. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. Bili su mu odani pratioci. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. Hunejnu. Allahov Poslanik. Hudejbiji. a.a. do{ao sam ti. pa smo klanjali.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu.. Gledao sam nas.” Allahov Poslanik. Omer. Omerovim prihvatanjem Islama.. nastoje}i posti}i primirje. Allahov Poslanik. Nije popu{tao niti je kome laskao.” Poslije druge prisege na Akabi. i Omer. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. a Kurej{ije su. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. Omera je Resulullah. uvijek spremni za pomo}. pri{ao mu je Resulullah. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. vjerujem u Allaha. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. a.. r. Toga dana je Allahov Poslanik.. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. Takav je bio i na Hudejbiji. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. r. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. a. re~e Resulullah. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Slali su svoje izaslanike na pregovore. a. a. a Omer ibn el-Hattab je sve . `estoko pora`eni. Hendeku.. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. blizu..” Nakon hid`re Allahova Poslanika. pri osvojenju Meke i drugima.. “Za{to si do{ao. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku.s. a njegova vladavina milost...s. Muslimani od tada znatno oja~a{e.. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau.

Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. ponovo }e Omer. re~e Omer. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku. i pitao ga o vinu. ne}u Mu se suprotstaviti. pa ode Allahovom Poslaniku. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik.a.s. je tada rekao: “Allahu moj. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. pitao ga o vinu. zbog onoga {to sam tada uradio.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”. r. ali je {teta ve}a od koristi.s.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio...pokori mu se.a. i potom se objavi ajet: . naime.. a. razjasni nam o vinu.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana.” “Zar nisu oni mu{rici!?”. a. “Jesu. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. te ga upita: “O Allahov Poslani~e. niti }e me On iznevjeriti.. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. i rekao mu: “Ebu-Bekre.. ne shvataju}i {ta u~e. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. a zatim bi klanjali. Poslanik.. re~e Resulullah. upita ponovo Omer. odgovori Ebu-Bekr. to ispo~etka nije bilo zabranjeno... jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. smatraju}i da je ispravno.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio. a srd`ba je jo{ njime vladala. r. klanjam i osloba|am robove. zato je oti{ao Ebu-Bekru.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”.s. “A zar mi nismo muslimani!?”. a. postim. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. “Jesmo.

” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. d`.{ejtanovo djelo.{.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. ostavio bi mnoge stvari. prevagnuo bi Omerov tas. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. pa sam se napio iz nje. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. stekao mnogo znanja. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. vino. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. On im je predlagao Omera. on od Lejsa. Ja sam ga promatrao . a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. i kumiri. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. on od Zuhejra.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. Ako bi njemu do{la vlast u ruke. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. i strjelice za gatanje odvratne su stvari .” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. r. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. a.s.. ne klanjajte u pijanom stanju. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka.a. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima.. a on od Kutejbe. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. dok ne budete znali {ta govorite.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. i kocka. a znanje svih ljudi na drugi tas.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. a on od Ukajla. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. Tada Allah.

kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. Omer je bacio pogled prema nebesima. Hvalili su ga i podr`avali. muslimanima. Omer.a. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. Ujutro. Predlo`io sam im. r. ja }u li~no preuzeti. pa me u~ini dare`ljivim. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. sigurno }u ga kazniti. o ~emu postoje dva predanja. a Omer je govorio: “O ljudi. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. ja sam grub. Bit }u odlu~an i povjerljiv.).. svako va{e pitanje koje mi do|e. D`amija je bila prepuna. uistinu. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. r. ne bih se prihvatio ovoga. ovim sam `elio dobro ljudima. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg.s. Tako mi Allaha. r. Allahu moj. nisam se puno dvoumio.a. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena.. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. Allahu moj. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. r. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu.a. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. . i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu.. sljede}eg dana. Kada su se skupili. isku{ao sa mnom. ja sam samo jedan od vas. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. r. a. ve} Omera ibn el-Hattaba.. ja sam slab. pa me oja~aj.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. Bojao sam se smutnje. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj..a.” Nakon toga. a kada sam blag prema nekom.” O~i su mu zarosile suzama. pa ga prihvatite i pokorite mu se.. r.. vratio se ku}i.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. ja sam {krt.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. A ko bude lo{. navodi me da budem o{triji prema njemu.s.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. Du{a mu se umirila. pa me u~ini blagim. a. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara.a. a on je nastavio: “Allah vas je. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e.a. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju.

pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. bio me|u nama. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. a ElMusenna je bio me|u njima. d`. i bio sam mu kao rob i sluga. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. da bi se on pokorio istini. zatim u{li u nju. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. plemenitost i blagost. i neka je hvala Allahu. a znajte. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. da je ta o{trina oslabila. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. Bio je zadovoljan sa mnom. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. a on je bio najbli`i i najmilostiviji.s. Bio je zadovoljan sa mnom.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. a. kako to Allah. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. a. Ja se pokoravam istini . Vo|a pravovjernih pope se na minber. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi..’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. ili }u te kazniti. ja sam s njim jo{ zadovoljniji.s. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani... i hvala Allahu.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku.s. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. a mi smo pravovjerni. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. ali je ostala nad nasilnicima. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. Nakon {to su stigli u Medinu. ljudi. on je vo|a. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. a. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. A prema dobrim.{. ‘Bio sam s Poslanikom. Zatim sam preuzeo hilafet. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.. I takav sam ostao s Poslanikom. istinu ste rekli. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca.

Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. na meni je da vas ne dovodim u propast. Bojte se Allaha. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. ja sam otac va{ih porodica... ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. o Allahovi robovi. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. in{allah. nanijev{i im te{ke gubitke.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. jer je on bio prvi koji se prijavio. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. . te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. Ljudi. razrijedili smo ih na Sevadu. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. i da sa~uvam va{a prava. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. osim {to je On odredio. bogobojaznog i siroma{nog. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. A kada ste u d`ihadu. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Prije nisu bili napadani. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. i ako Bog da. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. Tako njegovi stanovnici i opstaju. isto ih ~eka i poslije Sevada. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. jako se obradova. a zatim redom ostali muslimani. pa ih tra`ite od mene.

a kada }e se povu}i. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Kada se vojska opremila za pokret. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. te bez borbe zauzeli Kesker. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. koji zna trenutak kada }e napasti.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. te krene za Perzijancima. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. a nakon toga i grad Baksijas. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. dok su muslimani bili nasuprot njima. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. Sukobile su se dvije vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. Tako mi Allaha. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. Razdvajala ih je samo rijeka. Nemoj brzo donositi odluke. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. postavio bih ga za vojskovo|u. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. porazili. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. El-Musenna je krenuo brzo. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. Muslimani su ih ponovo stigli. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi.

r. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. a mi vas ne}emo napadati. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. mi smo bili njegovi za{titnici. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. ili da mi pre|emo rijeku do vas. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. ja }u mu pomo}i. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. ne gubite nadu.a. Zato. Taj’e i Has’ama. da se nije bacio u smrt. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. i muslimana. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. svaki musliman je siguran od mene. ili da nas ne napadate. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. ili da se povratio. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. El-Ezda. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu.. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana.” “Pre|ite vi”. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. ali Ebu-Ubejde. odred za odredom. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. kad je pre{ao rijeku . Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba.zauzeo dobre polo`aje. da mi pre|emo rijeku do vas. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. Naprotiv. odazivaju}i mu se pokorni. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. odgovorio je El-Musenna. ponovo sakupljaju}i vojsku.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Bo`e. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. . Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas.” Poslije Bitke kod mosta.

Allahovim fadiletom. iz zablude na svjetlo. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. jer Allah se ne stidi istine.. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta.. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. i nema drugog bo`anstva osim Njega. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. “Bitka na Jermuku. POVRATAK NA [AMSKI . Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. Vjernici su bili istinski radosni. Koji je dao vlast Omeru. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha.a. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. neka je salavat na Njegova Poslanika. za tzv. [alji izvidnice ispred velike skupine. a bio mi je dra`i od Omera. S njom je i definitivno eliminiran .RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. Borbe u Iraku su potom utihnule.” Omera ibn el-Hattaba.. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. On te je izveo iz nevjerstva u iman. Ali. r.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. ve} je pokorno izvr{io nare|enje.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. Koji me je obavezao da volim Omera. Prvi potez koji je na~inio Omer. po njegovoj naredbi. “Bitku na Kadisijji”. Hvala Allahu. Preuzmi njegovu vojsku. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. gdje je bio potreban. ve} radi Gospodara Omerovog. Oporu~ujem ti bogobojaznost. nadaju}i se plijenu.a. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Koji je odredio smrt EbuBekru.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. ostvarena je velika pobjeda. Hvala Allahu. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. Uistinu. Milostivog. Postavljam te za vo|u Halidove vojske.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. U toj bici.. tzv. r.

ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. a.. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima... Zatim je naredio da se ubije. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava.a. eslemna. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. ljudi su bili odu{evljeni njime.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. koji se ve} pripremao za veliku bitku. a. obavije{ten o onom {to se desilo. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. u toku ratova protiv otpadnika. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. Rekli su: “Sebe’na.s. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.s. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani. Kada je Allahov Poslanik. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. r. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio.a. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario. .” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. rekao je: “Bo`e moj. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. bez namjere borbe protiv njih. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. Kad se sreo s njima. Naime. r.

Pao je i grad-dr`ava Tuster. Hurmuzan je tu primio islam.. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju.. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. I hvala Allahu..Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. .. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast.Na drugoj strani.a. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Me|utim. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. r. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza.ejrezanom pobijeni su. po~ela su stizati u Medinu. posljednja upori{ta Jezded`irda. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . [to br`e. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. Zato je Omer. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. na sjever Perzije. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. konja. jedna za drugim. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. nastoje}i da ih prevare. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja.. iskustva ili ratne sposobnosti. perzijski je kralj `elio borbu. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. a da ga ne odaberete i uputite meni. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. rekao je: ” Tako mi Allaha.

. te . Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. Namjerno je i{ao polaganim tempom. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. . Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. {to mu je pove}alo samouvjerenje. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba.. Izrabljivan je u zemljoradnji. Amr je u{ao u Ari{. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. dvoumio. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: . Ali se Omer. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. po rijekama i ogromnom bogastvu.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. .a. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta.Egipatski narod bio je potla~en. boje}i se da se muslimani ne razi|u. bizantijskim kraljem. koji je bio pobjegao na sjever. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. Molio ga je. r.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. prostranosti zemlje. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. .Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane.

Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate.. a davat }e je. Sagradio je d`amiju. Ne zabranjuje im se trgovina. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. zatim Belbis. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. svejedno. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. u iznosu od pedeset miliona. krstova.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. kada prestanu poplave. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. hvala Allahu. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. garancija Njegova Poslanika. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. Omeru. Egipat je. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. na kopnu i na moru. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. crkava. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Milostivog. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . vjere. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. . Ako se umanji rod. Dokument je napisao Virdan. po tre}inu. uvozili ili izvozili robu. tra`e}i od njega pomo} i opremu. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. oduzet }e mu se prava u skladu s tim.a. Ako neko od njih ne prihvati. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija.” Stanovnicima Nebe.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. ostao u rukama muslimana. Atrapon je uvidio snagu muslimana. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li.ustat.ermu. imetka. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. r.

ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . njima dvama tre}ina njegove ostav{tine.” 9 Ako me Allah po`ivi.O ljudi.ejruz el-. u srijedu. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an. Utom. ostario sam. Po obi~aju. odre|eni su vam farzovi i sunneti.. u~e}i dovu: “Bo`e moj. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. oronule su mi kosti. kao kelala. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika.. ispravio bi ga... Bo`e moj.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu.. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci.. a. a Allah zna sve.s. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. a ako su dvije.s. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta.. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. njoj polovina njegove ostav{tine. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu.” U ranu zoru. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. Ostavljeni ste.. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. Ako su oni bra}a i sestre. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. a ima sestru. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. Ujutro se obratio muslimanima.. a.. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. rije~ima: “O ljudi. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. vidio sam uistinu san. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. rob El-Mugire ibn [u’bea. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. a pove}ao se broj pot~injenih. Sakrio se blizu . ako neko umre. Osim brige da vas zavedu drugi. a sve vam je obja{njeno. a ne bude imao djeteta. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja. snaga me izdaje. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo.. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo.arisi. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. i okrenuv{i se prema muslimanima. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.

prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. pa koji god bude izabran.a. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. a. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. Potom je poku{ao pobje}i. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. skinut }e mi ih. Nakon ranjavanja. Aliji ibn Ebu-Talibu.. a. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima.s. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. Kada me ponesete.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. po`urite. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. rekao je: “Hvala Allahu.s. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. a ako ne bude. Neka ne izlaze za mnom `ene. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. on }e biti halifa poslije mene.: “Abdullahu. radijallahu anha. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. bio je zadovoljan njima.” .. jer ako imadnem kod Allaha dobra. jer Allah najbolje zna o meni. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. i Ebu-Bekra. jer ako mi bude kod Allaha dobro. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika. a. Allahov Poslanik.. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. Zubejru ibn Avvamu. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. r. Talhi ibn Ubejdullahu. i Ebu--Bekra. a ako ne. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. oboriv{i ga na zemlju. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. raniv{i nekoliko muslimana.a.s.. zamijenit }e mi ih boljim. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. i kada je po~eo namaz. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. Kada je preselio. r. ali da on nema pravo da bude izabran. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.

Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro.” VRLINE OMERA. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. odbojan prema la`i. radijallahu anha. r. ispravljao si nepravdu. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije.a. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. ukopaj me u muslimansko mezarje. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. I ~esto kada se govori o pravdi. ali ga nije na{ao. navodi se Omer kao primjer.. sine Omerov. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. na{ao je ~ovjeka . ali }u njemu dati prednost nad sobom. unesi me.. R.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Pa ako mi se da dozvola. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab. nego da imaju halifu. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao.. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. dozvolila.” Osman ibn Affan i Alija. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. a ako ne.Divan li si brat po islamu. o Abdullahu. to sam `eljela za sebe. Bio si kreposan i dobar. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. naklonjen istini. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao.” Tako je oporu~eno. odnesite me na mojoj postelji. o Ebu-Hafse. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a. kada umrem. o Omere.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama.. Nazvan je .a.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. ne}ete me prete}i u pohvali njega.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. r. r. Potra`io ga je u d`amiji. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. pa su ga uputili prema d`amiji. Potom ih je pitao gdje on boravi. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. a o`ivio sunnet. Uni{tio si smutnju. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu.arukom jer je rastavljao istinu od la`i.A.a.

sa svojim {tapom pod glavom. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu.. a i Arapi kao prvi muslimani. uveo po{tu. prvi je koji je postavio divane (urede). toliko je bio blag. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. a. r. plate i protokole. .Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. Arapi prije. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. Kad bi saznao da je neko u oskudici. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab.a. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka.. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane.s. sakriven od sunca. Sam. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio.

.

Osman. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. a. a.s. koji je sin Habibov. a on Kinanov. a on je ~etvrti djed Muhammedu. R. a on Iljasov.. a on Abdu{-[emsov. a on sin Mudar Nizarov.ihrov.. a on Mudrekov. vodi porijeklo od Umejje. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. k}erka Kurejzova. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a on Kusajjov. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a.s. k}erkom Allahova Poslanika. a on Muzejminov. . koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a on Malikov. a. oca Abdu{-[emsa.AN. a on Adnanov.s. a on K’abov. a on Nadrov. a Kusajj je sin Kilabov. a peti Osmanov djed. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika. a on Luejjov.s. a on sin Umejje. a on sin Abdu{-[emsov. a on sin Murrinov. sina Rebiovog. k}erka je AbdulMuttalibova. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena.a. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. sin je Affanov. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika. a on Galibov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr.OSMAN IBN A. r. a on . a on Abdul-Menafov. od koga su nastale ha{imije. ~iji su potomci Emevije.. Osmanova mati bila je Erva. a on Meidov..s. a on sin Ebu el-’Asov. a. a imao je {est godina..A.

Imao je duga~ke podlaktice. zimi u [am.s. a. a Omer.a. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. a imao je vrlo lijep rukopis. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. a zatim iza{ao. Nije pio alkohol niti je bludni~io..s. r. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. za razliku od mladi}a Meke toga doba. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. a ljeti u Jemen. imao je sav komfor. @ivio je ~isto i uredno. iskren i pouzdan. gustu kosu. Bio je vrlo strpljiv.. Potom je do{ao Osman. dozvolio.’” Osman..s. no} je za njihov odmor. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. pravog nosa.. Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja.. Bio je vrlo stidljiv. a. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. r. a. . Prirodno je prezirao nasilje. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija.a. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. prijaznim govorom i lijepim ahlakom.a. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. sjeo je i popravio svoju odje}u. dozvolio mu je. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo.. da u|e.. uredno i luksuzno poku}stvo. iskustva i lijepog opho|enja. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. r. okrugla lica.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom.. obavio svoj posao.s.s. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.a.’ Allahov Poslanik. a. naro~ito stopala i {ake. pa mu je Poslanik. a.. obavio je {to je htio i oti{ao.a. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. bio je lijepog izgleda. Bio je bogat i dare`ljiv. Nije promijenio svoj polo`aj. krupne ru~ne i no`ne kosti. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. Allahov Poslanik. i zatra`io dozvolu za ulazak.. a potom je do{ao Omer. nje`ne ko`e.. r. Me|u njima je bio i Osman. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. a. Osman je u{ao. blagosti. Zube je u~vr{}ivao zlatom. slugama i onima koji su od njega zavisili. krupnih o~iju. Imao je veliku bradu koju je knio. Isticao se mirno}om. O sebi je rekao: “Allaha mi. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan.” Odr`avao je rodbinske veze. tamnoput. srednje visine.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr.s. i zatra`io dozvolu za ulazak.a. r. Obavio je svoj posao i oti{ao. a... r.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit..s. samilostan i dobro}udan.

Poslanik. kipovi ti ne mogu nauditi. niti koriste. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. k}erkom plemenitog porijekla.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. pa sam je upitao: ‘Tetka. pa opet do deset. k}erka Poslanikova. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.s. . i on mu re~e: “Osmane. r.. a. takvi su kakve si ih opisao. o`enit }e{ se ~ednom `enom. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. slijepi. r. a. r..s. tada su oti{li kod Poslanika. a. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se.a...” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah.s. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. ugledao je Ebu-Bekra. Jednog dana je kod svojih uku}ana. gluhi.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. Dobit }e{ dobro. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba.a. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. Allahov je Poslanik. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. odazovi se Allahu.. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. pa opet triput. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. Rukajja. a bit }e{ sa~uvan zla. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. te on izgovori {ehadet i primi islam. lijep si i rije~it. pozdravljen si triput uzastopno. tebi i svim stvorenjima. a.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. Osmane! Kako ti. a bila je vrlo lijepa i privla~na.s. ga je odu{evio. ja sam Njegov Poslanik. kao razborit ~ovjek. pa ga slijedi. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. primio islam na ~udan na~in.a. Bogami... kako pri~a Hafiz ibn Asakir.” Osman.

Ebu-Leheb.” . Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika. Poslanikov.. r.. a.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova.. Pa slijedi Muhammeda. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji.s.s. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. Allahov Milosni~e. primili islam. mjesec i sunce nad horizontom.a. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. amid`a. sine Ha{imovi}a. a.s. poslan svim stvorenjima. on nikada nije bio uz la`. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. svoju du{u ti..s. O`eni ga svojom k}erkom.. @rtvujem za tebe. a. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. a. a. Doveo je Osmana ibn M’azuna. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova. Resulullah. Allahov Poslanik. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. a. a Allah upu}uje na Istinu. u islam. te su svi. Abdurrahmana ibn Avfa.. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. u njegovoj poslani~koj misiji. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. na istini. a. Rekao je poslije: “Najljep{i brak.. r. Osman. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah.a. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. pa njih dvoje bijahu. njegovim uzrokom i zaslugom. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom. Poslije nekog vremena. {to ga ~ovjek vidje.s..s.s. poslani s Istinom.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. Kada je obavljen razvod.

.. a. r. Me|utim. i Ebu-Bekra.. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. dijele}i s njima dom. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. a. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. Dok su oni stigli. me|utim. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom.. a. pa su se vratili u Meku. Osman. imetak. zbog toga {to je . Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Poslanik.. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. Ebu-Sufjan je.. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale.. Allahov Poslanik. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu.a. Allahov Poslanik. poslav{i ih u spas karavana.s..a.a. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru.s. a. Osman. {to mu je on dozvolio.s. a.a. r. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji.s.a. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital.s. r.s. brata Hassana ibn Sabita. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. tre}e godine po Hid`ri.s. kao da je i on u~estvovao u bici.” Osman. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. poslao po pomo}.. a. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi. dao bih je za tebe.. a. a. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.s. Jednoga dana je do Poslanika.s. a. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. a. a. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. odredio je dio ratnog plijena za Osmana. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. Ukopan je u Medini. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost.. a Osman se pobratio s njim. dobro i zlo. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. vjen~ao ga je njom..s.s.. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika. r.. a.s. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. Poslanik.. Poslije smrti Rukajje. osjetiv{i opasnost. a s njom nije imao djece. Rukajja je preselila na ahiret. r. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima.a..

Abdurrahman ibn Avf. pa Resulullah. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a.’ Potom je u{ao.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. r. nazvao selam i sjeo. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. S’ad ibn Ebi-Vekkas.s. Osman ibn Affan.. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. Zubejr ibn el-Avvam. a Poslanik. Hatib Ebu el-. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima.. a na vratima je bio Ebu-Bekr. a. Hunejnu.’” Osman.” Hilal je pri~ao. Potom sam zatvorio vrata. r.s. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. a ovaj od Ishaka el-Ezreka.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. ustani i otvori. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji. nazvao selam i sjeo.s. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. zahvalio je Allahu. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. r.. u{ao. Hudejbijji.’ Ustao sam i otvorio vrata.a. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. Alija ibn Ebi. r.. a. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. a ovaj od Ebu-Avane. Talha ibn Ubejdullah. a ovaj od Ebu-Sufjana. re~e: ‘Abdullahu. kada neko ponovo pokuca. re~e: ‘Abdullahu. a. a Allahov Poslanik. Poslanik. Bio je sa Poslanikom.s...56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. a ovaj od Jahje ibn D`afera.a.. Hajberu i obavio Oprosnu umru.. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. a. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse..s. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. prenose}i od svog oca. a. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik.s. a. na Hendeku. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. Allah neka je zadovoljan s njima.: ‘Vo|o pravovjernih. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda.a. a. a ovaj od Alija ibn Asima. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ .a.s. zahvalio je Allahu. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`. a ovaj od Osmana bin Gajasa. a. a...a. srodio se s Allahovim Poslanikom.s. Omer ibn el-Hattab.Talib. u{ao. na najvi{em je stupnju. Poslanik.s. a. Zatvorio sam vrata. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. ustani.s. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota.s. ~eprkao je zemlju {tapom. nazvao selam i sjeo.s. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu.’ Ustao sam. i obraduj ga D`ennetom. a ovaj od Osmana en-Nehdija. a...

Resulullah. poruci. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov. poslao. a.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije. r.’ On se prima~e. poslao je Osmana. pa mu je Omer... do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa. Osmana ibn Affana. pitat }u te ne{to. a Poslanik. u to vrijeme je poslan u Meku.a.a.... bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . r. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj.. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima.. oprostio. ko bi me za{titio.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”.. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.a.s.. bojim se za sebe od Kurej{ija. r. a ona je tada bila te{ko bolesna. rekao: ‘Allahov Poslani~e.s.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana. a. Poslanik.. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega.. Poslanik.a.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam.{.” Poslije toga.s.s. a.. Osman. Kada je Osman . a. r. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe.a. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim.a. a. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova..s. Muhammed.s.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. ne uradi prije mene.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra.’ Tada mu Abdullah ibn Omer. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. Ostao je da joj pomogne. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. a. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. d`. svjedo~im da mu je Allah. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. poslao je Osmana u Meku.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber. a.. bio je Poslanikov izaslanik u Meki. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. r. Osman. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe.s. Allahov bi ga Poslanik. r. a.s. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.

Ulagao je imetak za islam bez ra~una. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom.’” HILA. Zubejru ibn Avvamu. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik... a. ali bez prava na svoju odluku.s.s. Trebali su deve. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima. [to se ti~e Osmana.” . a.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku.a. pa ga je Poslanik. a da nije bio plemenit prema njemu.. davanjem polo`aja i zadu`enja. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava.” Osmanu je rekao: “Osmane. r.s.a. koje je vodio Allahov Poslanik. r. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi.’ Omer. a. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. dostavljao D`ibril. r. Tri dana trpio je nanesne rane. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita.s.arisija. Osmane! Tako mi Allaha. Omer. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. a. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega.. a..s. Poslanik. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. Talhi ibn Ubejdullahu. a Poslanik.s. Allahov Poslanik. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi.s.a. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. Kad je Poslanik. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. hranu i pi}e. a. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. rekao je: ‘Pi{i. prilo`io je pola svog imetka. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu.. Bila sam uz Allahova Poslanika. Ebu-Bekr.. dao je sav svoj imetak.. htio da ide na Tebuk. a. Aliji ibn Ebi-Talibu. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. a. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. r. a imao je golemo bogatstvo.s.a.. r. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. od prvih dana.a. on je opremio tre}inu vojske. a.ET Halifa Omer.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva. a.s.s. konje...

pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. r. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Mikdad. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. To je trajalo tri dana i no}i.” Osman je {utio kao i Alija. odgovori{e: “Svakako. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. S’adu ibn Ebi-Vekasu.. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. kada ih je vidio.. r. Abdurrahman. Abdurrahmanu ibn Avfu. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih.a. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. r. ima{ obe}anje od nas. zaslugama.” “Sla`emo se!”. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio.a. pitao je i djecu u mektebima.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa..” Alija i Osman.” Potom su se svi razi{li. reko{e. ispeo se na minber i rekao: . rekav{i: “Ustani ti.a. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti.a. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. r. a ne da }ete raspravljati. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja.-javno i tajno. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na.” Poslije Omerova ukopa. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira . Odlu~io je da konsultira sve muslimane. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. Suhejbe. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima.

kada bi vazio ljudima. d`..” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti.{.a. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. nelagodu i uzrujanost. ipak. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. a dobra djela. r. koje i poslije natapanja vodom. {ejtan ne pokoleba. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti. Vo|u pravovjernih. da bi mu dali prisegu.s. mogu..60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti. d`.a. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. a. postane suho i vjetrovi ga raznesu.{. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca.{.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. Zar nije dunjaluk prepun obmana. r. Alija. a.s. ni Aliji ni Osmanu. Ne budite nemarni.. Po~eo je drhtati i zamuckivati. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk. odbacio i tra`ite ahiret. koju Mi s neba spu{tamo. r.. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.. a.” Ljudi su se okupili oko Osmana. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.” Izgled Osmana. rekao da je on bolji. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem .a. r. ne mogu. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu... dok mu je ruka bila u Osmanovoj. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. upu}ivao je na njegovu tremu. r. Ebu-Bekr. donio salavat na Njegova Poslanika. koja vje~no ostaju.s. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana... a. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. jer je Allah. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. zahvalio je Allahu. Alija. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.a.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.s. d`.. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima.{. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice.. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. d`.a. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. a zatim se ohrabrio. i re~e: “Gospodaru. kao halifa. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. dok je bio na minberu..

’” .” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. r. Lijepo postupajte prema zimmijama. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. Omer. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. stavio ju je u Bejtul-mal. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. obra}aju}i se halifi Osmanu. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. a.” Podanicima je napisao. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. tra`e}i povjerenje. i njega. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. Allahov Poslanik. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. pa kada to do|e. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Zatim. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. imat }ete je. Po{to oni nisu imali nasljednika. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. hilafet).a. bio on musliman ili zimmija13. sigurnosti i povjerenja. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze.a. Budite povjerljivi. Uzmite pravo i dadnite pravo. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere.. a kada je na{ao Hurmuzana. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta.s. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. me|utim. osvojite po{tenjem i pravedno{}u.. r. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici.. postigli ste uz one koji vas slijede. a ne pastiri. nestalo je stida. pa da vas Allah drugima zamijeni.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. Dadnite sigurnost. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. pa ga ostavi. neprijatelja na kojeg budete nailazili. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. umjesto toga uvedu novotarije. Alija.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. a ne kao poreznici.

Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. iako je imao dvadeset pet godina. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. zarobiv{i velik broj ljudi. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi.a. .62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. r. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. a zatim Armeniju. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas.. Zbog toga je smijenio S’ada. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. r.. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara.a. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. preuzeo hilafet smijenio ga je.. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. koji je bio namjesnik {est godina. a kada je Osman. Kada je stigao u Gruziju. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. Lahko je osvojio Azejberd`an.a. r. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa.

r. r. Kada je Habib stigao do Morijanova logora.a. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. . primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Tra`io je i dobio dozvolu od halife.. Muslimani su se pobojali tolike vojske. pitaju}i za odobrenje. muslimani su navalili na Bizantijce. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. molio je Allaha da pobijede i uspiju. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. dok mu nije udovoljeno. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. Poslije. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. pa su obavijestili halifu. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. Nije prestao dodijavati halifi. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora.. Osvojili su ga. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. po{alji pouzdanog.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu.a. Halifa Osman. Muavija ibn Ebi-Sufjan.” ^im je pala no}. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane.

za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu.a. koji se odlu~io za borbu na moru.. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. .a. pa nije ni poku{ao pobje}i. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. r. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. {to je ovaj pokorno i u~inio. kralj Berbera. vjetar se uti{ao. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji.s.. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor... r. proglasio dozvoljenom (tj. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Bizantijci su. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. Abdullah ibn Zubejr. r. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. a nama u lice. Abdullah ibn Ebu-Sarh. D`erd`il.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Kada je stigao do tog mjesta. Allahov je Poslanik. razbje`ali su se na sve strane. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. a.. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. r. Abdullah ibn Ebi-Serh. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. Toga dana se Osman. Stigla ga je Ibn.s. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. u me|uvremenu.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. r. dozvoljeno je da se ubije).RIKE Halifa Osman. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. a. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. odlu~ili napasti Afriku s mora.a. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno.a. po nare|enju halife. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. ratovao je po Africi.a.. Kada smo se usidrili. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. Ovaj ga nije ni primijetio.

iako ga je on osvojio.a. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima. Osman ga je vratio. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’.” . Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. a postavljanjem drugih. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. ne pitaju}i halifu. Voda je bila poprimila boju krvi.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. a Afrika je.a... Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. bio protjerao.. Poginuo ih je veliki broj. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. a. dao je pobjedu muslimanima. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! . smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta... Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Allah. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. Voda!. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda.s. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. ~iju je krv Poslanik. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. bio proglasio halalom. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. r.. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. uga|ao im je i bio blag prema njima. bili su odbili da se on vrati u Medinu. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. a svoju k}er udao za njegovog sina. d`. sabljama i no`evima. Ebu-Bekr i Omer . nakon {to ga je Poslanik. Allahovom pomo}u. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. a... a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. r.{.s. ostala u rukama muslimana. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha.

kojeg je Osman. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. [amlije su i dalje u pokornosti. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. htjeli to ili ne. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. prije nego se vratio u [am. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. pa ste mu se pokoravali. Oni slijede prvog koji se pobuni. osim mulj i proizvode samo hr|u. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. Tako mi Allaha. a ja sam bio blag prema vama. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. ali je on vas bio pritisnuo. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo.s. r.a. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. Allaha mi. Oni nemaju emira. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. Muavija je. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli..a. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. ka`njavao vas i kudio. Allaha mi. r.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. pa ste se podigli protiv mene. rekao: “Vo|o pravovjernih.. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine.” Muavija re~e: . pa za{to sam bio vo|a. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. i obja{njavao i iznosio ~injenice. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. poturio sam svoja ple}a. a. Oni ne piju. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio.

” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove.” Muavija re~e: “Allaha mi.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan.. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva. r. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. ne}e se dogovoriti za imamet. sjedite!” Ljudi su posjedali.. Do{lo je vrijeme had`a. da predvodi ljude u obavljanju obreda. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. Rasporedili su se oko njegove ku}e. a onda je nastavio: “Medinelije. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . rekav{i: “Ljudi. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. ili }e{ poginuti ili ratovati. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. Allah vas po`ivio. Do{li su u Medinu. ne ubijajte me. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. opkolili je.ihri. poslao je po Aliju. zabranjuju}i mu da iza|e.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. kada budu grije{ili. kom{ijama. Kada su do{li. a me|u kojima: Hasan. obratio im se iz ku}e.. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. a nisu mu ~ak ni vodu davali. a Allah je odredio za ovaj ummet da. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. a divan je On Za{titnik. Ako me ubijete.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. r. Mugire ibn el-Ahnes. a. Osman. Polahko. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. Allah vas ~uvao.s.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim.a.a.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. Husejn.

r. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga.erafisa sjedila je do njega. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. . bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju..s.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. r. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. i devet puta ga udario no`em. pro{irio je Poslanikovu. a u njemu je bilo jo{ `ivota. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana.a. Imetak se slivao u Medinu.. Ljudi su ga oplakali poezijom.a. prozom i pri~om. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. Osman ibn Affan. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice..s. a. Na Allaha se oslanjam. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine.. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. te do granica Indije i granica Turske. Ta pravila su ostala do danas. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. a.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. a {est {to si meni skrivio. oboriv{i ga na stranu.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. a ona je postala prijestolnicom. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. pjesnik. izrekao je ove stihove: . koji je bio Poslanikov. r. a `ena mu Naila bint el-. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila.. Zatekli su ga da u~i Kur’an. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. govore}i: “Tri su za Allaha. Tako Hasan ibn Sabit.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost.a. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta.

oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. tek iza{lo sunce od toga zatamni. u~injeno da bi zastra{ilo. oko Medine. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete.. borili s nama.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. razasuti svuda brzo se sabra{e. ru`na li vam puta. O K’abe. Zun-nurejnu. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. koja se kolje kod vrata mesd`ida. du{e. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. Ru`nim li ste putem po{li. me|u palmovicima. ne prestaj uporno plakati.. a naredba emira nije sprovo|ena. zetu Allahova Poslanika. da biste se kod mezara Muhammeda. . Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. Ako se okrenete.s. tabut na ramenima ljudi odneso{e. Maloprije pro|o{e. pokriven mezar. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. sela }e vam biti stani{te. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. plemenitom i pravednom. `alosti ti. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. a. Ubistvo halife. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. {ta li je unutra. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. Osmanu ibn Affanu. odvratna li djela. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada.s. a.

.

sin je Ebu-Talibov. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. primio bi putnika i ugostio ga. a on AbduMenafov. a on Abdul-Muttalibov. bio je amid`i} i zet .atima. Nahranio bi nevoljnika. omiljen i samilostan prema sirotinji. a.. on mu je bio najbli`i ro|ak.A. a. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica. a on je sin K’abov. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. svim svojim bi}em i djelima. R. Potpuno se predao Allahovoj vjeri. pobo`nosti i skromnosti. Spoznao je da je iman bogobojaznost. a on Ha{imov.. slavljenje i veli~anje Allahova. a. Mati mu je bila .s. koji su bili rod Allahova Poslanika. Bio je ~ista srca. d`.ALIJA IBN EBI-TALIB. a on Kilabov. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. Bio je neporo~an.s. Od istaknutih ashaba. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna.atimin mu`. a sam zano}io gladan.s. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. a sam bi spavao na podu. tako da je dijelio sve {to je imao. Allahovom Poslaniku.{. sina Ha{imova. k}erka Eseda. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti.. . On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. a on Kusajjov.

naro~ito kada bi bio u bici. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. a.{.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka. Bija{e u~en i obrazovan. Pozivam te Allahu Jednom.s.s. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. Kada su zavr{ili. a ostavljanje Lata i Uzza’a. pa mu re~e: “Alija. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. Imao je veliku bradu. visokoga ~ela. Ujutro je oti{ao kod Poslanika.. tamnoput. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. povjerljivost i mudrost. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. d`. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. koji je kratak bez obzira koliko trajao.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju.s. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama.. Hodao je brzo. i od njega je primio svojstva. o{trouman i brzo je pamtio.s.” Poslanik. dubokoga razumijevanja. A kako ne bi bio takav. u pokornost i obo`avanje Njega. a poznavao je njegovu iskrenost. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. a. . i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. za{titnika i brata. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. a. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. Ali. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika..” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. kada je Ebu-Talib saznao za to. Koji nema druga. koja su rijetka kod drugih ljudi. ako ne}e{ u islam. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. Bio je srednje visine. a. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. i izjavio {ehadet. onda nikom ne govori o ovome. koje je podvla~io surmom. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. lijepoga lica. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. krupnih o~iju..

Kada je Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a.a. Poput Musaa. a. on se pobratimio sa Alijom. bratimio muslimane u Meki. u Medini. a. nakon Hid`re. a malo imetka.s.s..s. Resulullaha. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. a da on sam nije primio islam. ^udno je..s.. u dru{tvu Ebu-Bekra. Poslanik. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. a. i njegove vjere.s. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. a. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. .s. bratime}i muhad`ire i ensarije.. r. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re.a. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. a. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom.. a. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. a.. Alija.s. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. r. Kada je Poslanik. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. po{to je njegov otac imao veliku porodicu... Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam. a. i da bude uz njega i uz Aliju.s. a.s. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini. nije vidio pogodnije osobe od Alije..s. a. a.s.s. Muhammed. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. r.. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja.a. pomislili su da le`i Muhammed. a. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata. ogrta~em. Alija. a zatim je isto u~inio i drugi put. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere. bio je blizak i privr`en Resulullahu. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e.

s. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.. oti{ao do njega. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa.. a.. znanje i vjeru. a potom sam napustio Meku.s. pa ga.s. odmarao. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik..s. a. a. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem.. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja.” Poslanik. Ebu-Kajsa ibn el-. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. Alija je nosio zastavu crne boje. U svakoj bici koju je Poslanik. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. Aliju. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. ostavio kao namjesnika Medine. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi.. nije u stanju da hoda. postojan kao stijena.s. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. a.s. a.s. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. jer ga je Allahov Poslanik. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf.. Kada se bitka rasplamsala. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. zagrlio i zaplakao.s. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. Poslanik. a. Allaha mi. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba.s.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao..ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . Alija nije izostao ni iz jedne bitke. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. kojoj su dali naziv “Ikab”. Evsa ibn M’abera ibn Levzana. r. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. tragove. nikada nisu zaboljele noge. oti{ao je ku}i kod k}erke . a. vodio. a. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru.s.. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. Bio je u `ari{tu borbe.a. osim iz pohoda na Tebuk. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju.. Od tada. Slijedio sam Resulullahove. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e.”Na to je Allahov Poslanik. a. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’.. a. a. Ina~e.ekiha ibn el-Mugiru.s. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda. danas se dobro pokazala.. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. k}eri.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. iza{ao prema Medini.

. sluga Resulullahov. Alija je bio na nivou pomo}nika. i `iv i mrtav. ogasulili su Resulullaha. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. a. koji je imao upalu oka. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke.” Na Allahovom Poslaniku.” Poslanik ga je slao na razne zadatke. a. a. Usame ibn Zejd i [ekran... Tako|er.”16 Kada je Poslanik. Dok ga je gasulio. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv).” .s.” Allahov Poslanik. iza{li su njeni branioci. a. dok ga je Alija kupao.atimu. .s.. ali ih nije osvojio. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. dok su ga Abbas. a. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi.atimu. zajedno je blagoslovio Aliju.s.s. . a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. pa mu je. pa se vratio.. pa se zapodjenula borba.. .adl i Kusum okretali.. a. Pisao je razne dopise i ugovore. strpljenje i hrabrost. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu.” Zatim je pozvao Aliju. poslao je Ebu-Bekra. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib. Allahov Poslanik.s. i na dunjaluku i na ahiretu.s. On se borio. r. Abbas ibn el-Muttalib.a. .s. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. a u vezi s tim.. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio..” Ebu-Rafi’. Alija ga je prislonio na prsa. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu. koji su iziskivali o{troumnost.adl ibn Abbas. a.. Jednom prilikom Resulullah. a Poslanik. {to poslije mene vi{e nema poslanika. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. Hasana i Husejna. a. a. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. a. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe. pa Alija re~e: “Ja. s tim. sluga Poslanikov. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. kako si divan. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . Allah }e mu dati sigurnu pobjedu.s. a.. poslao.s. da je rekao: “Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a.s. preselio na ahiret.. Njegovim uzrokom i zaslugom. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao.. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku.s. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika. Kusum ibn Abbas.

poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. bio je savjetnik i glavni kadija. a. obukao. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu. a ja ne}u znati?’ Poslanik. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. Alija je bio veliki u~enjak. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e. u Jemen.a. pa si potro{io. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u.s.a.s.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude.. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti. oja~aj mu govor. poderao i pojeo.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara. koji je izdao mnoge presude. . pitat }e me o presudi. a u vrijeme Omerovog hilafeta. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. r. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. a.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta.. Kada je poslan plijen s Kadisijje. najsmjeliji i najrje~itiji. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. a.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. r.s.. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. vo|a pravovjernih Omer.a.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega.. {alje{ me u Jemen. nema nijednog ajeta. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio.’” Bio je najotvoreniji. osim {to ti je dato. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. Alija je bio glavni savjetnik. r..’ Tako mi Allaha..” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru.

Zejda ibn Sabita. u . ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. me|utim. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Alija se popeo na minber. Ljudi su ga slijedili. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. A ono {to Allah ho}e. iz razloga koji Allah zna. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. niko ne mo`e ispraviti. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. HILA. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno.s. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. a nakon {to dado{e prisegu. me|u prvim je primio islam. r. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. zet Allahova Poslanika.a. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. svojom desnicom kojom je branio Poslanika..” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. a on je odbijao. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. koji }e ih voditi. Uzvi{en i Velik je On. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. a. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. poznavao je sunnet. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. a. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula.” Bio je golemoga roda. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e.. budi mi svjedok.s. neka je Allah zadovoljan njime. ali me niste slu{ali. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. osjetili su da dolaze nevolje. Muhammeda ibn Mesleme. Oni su uporno navaljivali.

pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. jer vas o~ekuje ahiret. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. Halifa mu odgovori: . Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. odvest }e vas u D`ennet. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. Dok je o tome razmi{ljao. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Hubej{a nad Sebzanom. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. pa }e mu sabrati vojsku. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. a klonite se zla. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. namjesnika oblasti Palestine. a ako vidite zlo. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. ostavite ga. okoristite se od njega. koji je ina~e bio pametan i razborit. . Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Kod njega su se okupili Talha. Abdullaha ibn Kajsa el-. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. En-Nusejra nad Hemzanom. Uzmite dobro.arzovi koje obavljate radi Allaha. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Hubejba ibn Meslemu. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Se’id ibn el-’As nad Kufom.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. Malika ibn Habiba nad Mahom. dok razmislim. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. namjesnika Kanserine. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. Ako vidite dobro djelo. Mugire.ezarijja. namjesnika Jordana. namjesnika Himsa. a svakom od vas }e do}i smrt. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. bila je osveta Osmanovim ubicama. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Blago postupajte.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. Ebu el-E’avera ibn Sufjana.

” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. a danas varao. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima. ako ga smijeni{ iz [ama. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. a kada je stigao do Tebuka. a ko nije. ako me poslu{a{. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. naro~ito Muaviju u [amu.s.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a.. rat je varka. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. to se nikad ne}e dogoditi”.” “Allaha mi. kao {to ka`e Allahov Poslanik.: I tako mi Allaha.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. a. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom. re~e mu halifa. da }e to biti uzrok. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. a {ta danas. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. nego spremi sa za [am. Govorio mu je: “Bojim se.. {to im je on i dozvolio.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. nakon {to je stare smijenio. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.” Upitali su ga: . Nego.. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo.

[to se ti~e Ammara ibn [ihaba. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. Svi su prevareni. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. kako bi podstakao ljude. a ako te poslao neko drugi. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. izuzev nekolicine. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. i jedna grupa koja je ostala neutralna.erafide. onda se vrati. odgovori{e. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. U me|uvremenu. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. odgovorio je. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. Ustrojio je vojsku. na desno krilo. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. na . Bila je. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. . Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. dobro do{ao. Nakon tri mjeseca. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. tako|er. ali ni na jedno nije dobio odgovor. kako bi ih vratio u pokornost. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. Kod naroda su se probudili osje}aji. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna.

Sukob je brzo obustavljen. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. a nakon pregovora. Majka vjernika. majke vjernika. koji je bio na desnom krilu vojske. Talhe. Majka vjernika. pa su se vratile u Medinu. Slijede}eg dana. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. . A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. Ostale Poslanikove `ene. r. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e.a. Zubejr je govorio isto {to i Talha. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. od kojih je bilo hiljadu konjanika. neka je Allah zadovoljan s njom. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. pa se po~ela spremati za put. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. nisu htjele i}i u Basru. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. vrati se ku}i. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. a ako si do{la pod prisilom. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Ai{a. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Ako si nam do{la dobrovoljno. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. Neki su. Buknula je stra{na bitka. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. Poslanikove `ene bile su u Meki. Njena nosiljka je postavljena na devu. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. Talha.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. opet.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. Kada je odlu~io krenuti u [am. tako mi Allaha. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. predlagali da se ode u Basru. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. stigla je do mjesta zvanog Merbed. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu.. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. Ai{a. bez ijednog poginulog. ali su se brzo razi{li. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. amid`i}a Ebu-Ubejde. tra`io je osvetu za Osmanovu krv.

dadne. malobrojnosti. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. sve dok ne poka`u zulum prema nama. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. tako mi Allaha. ne izlazi iz Medine. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. mora biti. re~e: “O Vo|o pravovjernih. a. te prihvativ{i za uzde njegova konja. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. d`. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. a ako odbiju da se povuku. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom.s. Ono {to On odredi.s. evo. Abdullah ibn Selam. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. da bi razdor me|u ummet ubacio. poznati ashab. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. Muhammedom. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. I ovaj ummet se mora podijeliti. kao {to su se podijelili narodi prije nas. to i `elimo. ako Allah. Islam nam je vjera.. a halifa im re~e: “Klonite ga se. divan li je ashab Allahovog Poslanika. a Kur’an nam je vodi~. pravda vlada me|u nama. Ako se oni povuku. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku.{. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. jer to je put va{ega Poslanika. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. a ono {to porekne to odbacite. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. a. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. a da je ne iskoristimo. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima . islamom kao vjerom. postupit }emo lijepo s njima. Me|utim. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. izmirenje me|u ljudima. Ja sam vas.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u..” Neki ljudi po~e{e da ga grde.

Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. sporazumjeli smo se.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. E{terom enNehaijem. pa re~e: “Ja sutra putujem. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. Salimom ibn S’alebom. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. Alija ima ve}e pravo da. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. pa kada su do{li. Tako|er. kontrirate sami sebi. Ako se situacija smiri. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. a ako se budete borili protiv njih.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. tada bi sigurno . na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. Ako ih ostavite. izdvojili su se i oti{li od vas. za sada. A ako odbijete. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. onda se ne postupa po Kur’anu. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. [urejhom ibn Evfom. isplatit }e vam se.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. pa se spremite. Dajte prednost oprostu. Ali. {to je mnogo obradovalo halifu. Osmanove ubice i njihove prista{e.

istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. Ovako je bilo. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. Me|utim. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. ako se ljuti{ na mene. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika.s. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. to je tvoja volja.” U me|uvremenu. A ti. a. . Ovaj ga je ubio na spavanju. K’aba ibn Sevara. Majka vjernika Ai{a. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude.. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika.. a Alijina skupina dobila je okr{aj. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda.{. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. kako bi za{titili Majku vjernika. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre.. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. a. zasuli su njenu nosiljku strijelama. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. i na dunjaluku i na ahiretu.a. Na dan polaska.s. vidjev{i {ta se desilo. pa mu ona re~e: “Sinko. oti|i me|u ljude. ne ljutimo se jedni na druge. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. Nakon bitke. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. Bitka je okon~ana. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. koji joj je rekao: “Majko vjernika. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. Ti si supruga na{eg Poslanika. pa su ga obavijestili. r. Alija. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. Kad je htjela napustiti Basru. d`. Deva je jako zarikala. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega.. neka je Allah.

halifa im se obratio. U protivnom. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. Kada mu je D`erir do{ao. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. i E{’asa ibn Kajsa. a odvra}aju}i od zla. Tu se se sukobile dvije vojske. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor.INU Nakon {to je Majka vjernika. Okr{aji su se vodili svaki dan. ili dok se ne izru~e halifi. napustila Basru i oti{la u Medinu. Ai{a. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. To se oteglo ~itav mjesec. Perzije i Egipta. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. pa ne}u ni ja. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. borit }e se protiv njega. Be{ira ibn el-Ensarija. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. pa se povede te{ka bitka. u njoj se ulogorio. izaslanici su rekli: . odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. Kada su mu do{li. Iraka. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. Alija to odbi rije~ima: “Ne. ili dok se na izru~e halifi. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Stigav{i.. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. D`erir je oti{ao u [am. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. pa se uputio ka Nehili. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija.” Odsjeo je u Rahbu. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. Muavija je odbio dati prisegu.

o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. i stani{te zvijezdama. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. a nikakve rezultate nisu donijeli.Allah ih je uputio na ispravan postupak. Gospodaru brda. Vojska iz Basre. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana.” Potom je postrojio redove vojske. a ne miriti?! Daleko je to. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. Ostao si samo ti i tvoje pristalice.predlo`i Amr ibn el-’As. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa.” . “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. i mno{tva koje ne vidimo. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. Gospodaru oblaka. neko pristane. Prekini ovo. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. . i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. pa ako pristanu. u~vr{}enih. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. Allaha mi. Tvoj amid`i} Alija. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Gospodaru la|i. izgubili su i propali. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. ako nam danas dadne{ pobjedu . a ako se razi|u.podari mi {ehadet. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. vo|a muslimana. a neko odbije. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. Svi su se ljudi okupili oko njega .za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. pot~injenih. Poslije ovih njegovih rije~i. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. zaklju~i Muavija. a da napravimo razdor me|u njima. te se zapodjenu te`ak okr{aj. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. koja okru`uju kopno. Molim Allaha da te ubije zbog toga. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. bez pobjednika i pora`enoga. Po{to su se pregovori otegli. Sukob se otegao mjesecima. Isto je to uradio i Muavija. Allaha mi. Muavija! Allaha nam. o Gospodaru Zemlje. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga.” “Boj se Allaha. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. Gospodaru dubokih i velikih mora. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. o Adijj! Nikada. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. bitka }e splasnuti. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. Muavija. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. a ako oni pobjede .

na to }e halifa . da odbijemo poziv”.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. ako ste pokorni. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. radite {ta ho}ete”.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. odvrati im halifa. ali ne razumiju njegove propise. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. pozva ih halifa. “nastavite kako ste i po~eli.. odgovori{e mu.” Me|utim. a i kad sam odrastao. ibn Ebu-Mu’it. “Ja se borim protiv njih. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. “O Allahovi robovi”. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio. Allaha mi. a upamtite i svoje rije~i.kako bi pristupili Kur’anu. pristalice harid`ija: “Alija. Muavija. .Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. onda se borite. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. tad se javi{e Me{ar ibn . ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. . pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. osim da nas zavaraju. Poznajem ih bolje od vas. oni u~e Kur’an. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. Habib ibn Mesleme. Amr ibn el-’As.. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. [to se mene ti~e. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. Te{ko vama. a ako niste.

ako mene ne odredi{ za sudiju. Odredi me uz sudiju. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. Ahnef ibn Kajs. Ustvari. odo{e za Nehrevan. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. a tako|er. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. Ne}e se donijeti sporazum. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. a obavio bi se u Ezrehu. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. Kada se halifa vratio u Kufu. odgodio bi se do naredne godine. govorili su. “Hvala Allahu kada je tako”. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. Zatim. zapao si u nevolju. drugim ili tre}im. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. ina~e poznat po lukavstvu. sve dok se oni ne digo{e protiv . od svake strane po jednoga. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. me|utim. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. na to }e Musa. reko{e mu. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa.” Me|utim. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. On se bio povukao iz borbe. naka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. govore}i: “Allaha mi. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. re~e im Ebu-Musa. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. a nije njegovo da kr{i ugovore. “Izabran si za sudiju”. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba.

Amr re~e: “Ebu-Musa. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. a da izbor prepustimo izbornom vije}u.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. Svaki put kad bi se desila bitka. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. Vo|o pravovjernih”. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. polet im je splasnuo i izgubili su volju. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Aliji ibn Ebi-Talibu . Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. naro~ito nakon presude.” “A {ta su onda. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. Poslije dugih pregovora. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. Muavija . bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. optu`iv{i ga da je nevjernik. ne uzev{i petinu. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. ponovo je upitan. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer.

[to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. govorili su. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. r. sakrio se pred Muavijinom ku}om. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. te po~eli napadati sa svih strana. i Verdan er-Rubabi. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. opisuju}i te dane. Vojska mu je oslabila. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. tako|er. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji .a. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . Hafiz ibn Kesir. njegov zapovjednik policije. bija{e ostavljen i napu{ten. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. te da treba pobiti njihove namjesnike. a volio smrt.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. imao je jake bolove u stomaku. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca.najpobo`niji i najskromniji. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. [amljani su uzeli maha. Kada je . Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici.vojska se digla protiv njega. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. a Ira~ani su ga napustili. S njima je bio. nereda i spletki. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. uprkos svemu. a bilo je to uo~i petka.. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. predvodi ljude u namazu umjesto njega. tako da je prezirao `ivot. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. On je u{ao u Medinu. nakon dolaska u Kufu. kada se jedan odrekao Alije. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. zbog mno{tva smutnji. Kada ga je vidio. odbiv{i da budu uz njega. naju~eniji i najbogobojazniji. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. on je. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa.

s.. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. vi bolje znate od mene. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” .” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Hasane.” A Hasanu i Husejnu je. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. o pitanju njihovoga brata. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. a . Ako umrem.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. pa makar vam bila u~injena. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih.” U zadnjoj halifinoj oporuci. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. a. a ako ostanem `iv. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. a znate da sam ga volio. a ne izgubili te. jer sam ~uo Allahova Poslanika. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. Toga dana. ubij ga. odgovorio je Ibn-Muld`em. ubijte ga. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. koju je ostavio prije ed`ela. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. pa makar se radilo i o bijesnom psu. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. On je va{ brat i moj sin. Budite nasilniku protivnici. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. ho}emo li prisegu dati Hasanu. ako umrem od njegova udarca. odgovorio je. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. stigli su ga i uhapsili.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. ako te izgubimo. upitao ga je ponovo halifa. Milostivog.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. Radite po Kur’anu. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. Govorite istinu. Ipak. osim moj ubica.

Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu..atime. `ivot moj i smrt moja.s. Zatim. Gospodaru svjetova. . pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. jer ako su prazne. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. pa da vam vladari postanu najgori od vas. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Allah je uz va{e podanike. obredi moji. da ne izbjegavate jedan drugog. kao {to vam je to Allah naredio. Allah je uz bijednika i siromaha. a. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. Allah je uz Kur’an. Molim Allaha da vas pomogne. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. a dove vam ne}e biti usli{ane. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. Allah je uz zekat.s. a. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. Allaha mi. tre}i. Njegov je rob i poslanik. Allaha mi.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. Allah vas ~uvao. zatim }ete Allaha moliti. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. doista su posve}eni Allahu. potomstvo. jer Allah stra{no ka`njava.. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Poslije ukopa Alije. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. Allaha mi. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. Allaha mi. prou~iv{i ~etiri tekbira. Neka je na vas selam i milost Allahova. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne..s. o Poslanikovo. Allaha mi. Allaha mi. Allaha mi. Allaha mi. on gasi Gospodarevu srd`bu.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. On nema sau~esnika. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. a odvra}anje od zla. klanjanje moje. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. ne}e biti ni nadgledane. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. Tako mi Allaha. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. Govorite lijepe rije~i. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. a. blizu . Bojte se Allaha.

Alijom ibn Ebi-Talibom. ~itao Kur’an i jasne dokaze. {to je obuvao obu}u i skidao je. oplakuju}i ga. u ibadetu i tra`enju nauke. zemlja bi se ispunila pravdom. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. presude i oporuke. Bio je naju~eniji vladar. od svih ljudi najboljega. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. knjigama i govorima. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. niko ne}e imati {to on imade od ljepote.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. Ebu-Esved ed-Du’eli. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. Ko je on i {ta u njemu bi.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. halifa je imao {ezdeset tri godine. Pjesnici. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. pobo`njakom i mud`ahidom.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. . ne}ete saznati. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. u~enjakom. . ne obaziru}i se na dunjaluk. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e.

.

a on . a on Dabbeov. d`. r. a on El-D`errahov. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. Abdurrahman ibn Avf. d`. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost.A. odveo ih je Poslaniku. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. a on Hilalov. zadovoljan.{. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.. a. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam.s. neka je sa svima njima Allah.. Hvala neka je Allahu. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam.s. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. R..{. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Izabrao je nekolicinu njih. . Po{to su mu se odazvali.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. {to je tako bilo. a. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. Allahov Poslanik.ihrov. a on El-Harisov.a. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. Zubejr ibn el-’Avam. a on Uhejbov. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.

r. blijedoga lica. Bija{e visok. slabe brade.a.. slu{aju te. kada bi ga ~ovjek sreo.s. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. Oni su: Ebu-Bekr. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha. Abdullah ibn Omer. pa je Resulullah.. A.s.. i rekla mu: “Ebul-Kasime. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi.. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. po~e se okretati lijevo-desno. re~e: “Do|ite ve~eras. a.. U isto vrijeme. r. Kada pri~aju s tobom. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. bila je ~vrsta i stabilna poput planine.a. Me|utim.S. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. Kada je Allahov Poslanik. a kad pri~a{ s njima..” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda... a. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. a. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom.s. ne la`u. najljep{e naravi i najve}ega stida. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. kao i u knjigama historije islama. otmjen i elegantan.s. klanjao podne. a. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. a. znao se preobratiti da bude poput lava.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA.s. a mi smo zadovoljni sa muslimanima. Resulullah.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. mr{av.’” . mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika. nekako bi se odmah oraspolo`io. kada bi to situacija zahtijevala.s. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti.” Omer ibn el-Hattab.. a.

.s.s. da u njima vje~no ostanu. a. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. nevjernik. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. Resulullah. po nare|enju Allahovoga Poslanika. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. To je Allahova strana. i koliko je imao povjerenje u njega. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. na sijelima. ili bra}a njihova..s. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. ili sinovi njihovi.{. on je imao duboke razloge. u bitkama i u pohodima. . Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. tako postojan je bio u islamu. toliko spreman da ulo`i na putu Istine. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. a i oni Njime. `ele}i podijeliti mejdan s njim. ili ro|aci njihovi. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom.. blizini . ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. a. Allahovom pomo}u. u~e}i tekbire. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti.. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. a taj konjanik stalno ga je progonio. makar im oni bili o~evi njihovi. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. Allah je njima zadovoljan. zlostavljanja i poni`avanja. Me|utim.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. d`.. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. Naime.s. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. d`. a. Ebu-Ubejdov otac.. zagri`en u svome kufru. ono {to }emo uz Allahovu. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. budu u ljubavi sa onima. Bio je mu{rik. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. a. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. a. Naprotiv. a on je bio ~vrst i pouzdan. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja.s. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost.{. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. Ebu-Ubejde je.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. uprkos svim nevoljama.u d`amiji.

a. polomili su mu kutnjak. pa ga ranili u lice. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. tako da je pao na zemlju. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. `ele}i ga dokraj~iti. a. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili..s. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede. pri ~emu je slomio drugi zub.. trgnuli su se. `iv.s.s. poginuo. pa je pribli`io lice njegovom licu. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”. a. a. Me|utim. Ashabi su ga okru`ili. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. {tite}i ga vlastitim tijelima. a. Allahov Poslanik..s. Od hrane su imali samo ranac hurmi.s. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. a. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika. {to jo{ vi{e skrha muslimane... kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”.s. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira. Trebalo je izvr{iti zadatak. ne obra}aju}i pa`nju {to je . a krv mu je tekla niz lice. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. a. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba.s.. Kad ju je izvadio. slomio mu se zub.. neka je na sve njih Allahov selam. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. amid`u Allahovoga Poslanika. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. a zatim je polahko i nje`no povukao. povjerljivo i ustrajno. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. Zbog odredbe koju je Allah htio. neka je Allah zadovoljan njime. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo.. zadu`io: iskreno.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu.. a.s. a. sna`no je stisnuo zubima. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. a..s. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika. obuhvatio prvu halku usnama. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz.s. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. licu i izvadio i drugu halku. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom.

a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. a poslije pili vodu cijeli dan. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu. Allahov Poslanik. ispustio svoju plemenitu du{u. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. nasjekli su palmovoga li{}a. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~.s. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. Kada je hurmi nestalo.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane.. Prisega je data Ebu-Bekru.. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. r. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik.. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. Hurmu su stavljali u usta i sisali. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. a kad je i hurmi po~elo nestajati. a. Nakon {to je Allahov Poslanik. uz Allahovu pomo}.s. nije preselio na ahiret.s. Krenuo je Ebu-Ubejde. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. SEKI.s.s.s..s. a. na put. a. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi.. a.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. Naime. . velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. kada je Resulullah. a.. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. neka je Allah zadovoljan njima svima. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide.a.. savjetnik i povjerenik. a. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde. a.

zanemario je polo`aj. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. da bi muslimani ostvarili pobjedu. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. bore}i se pod Halidovom komandom. jer se on borio na Allahovom putu.s. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu.. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. r. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. ugled. Allah se ne stidi istine. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. Milostivog.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. iako je imao pravo na to. Selamun alejkum. neka je Allahov blagoslov na njega. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek.. sredstva i oru`je. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. a. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. vo|stvo. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. koji je tada komandovao vojskom u Iraku.s. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. . a.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu.a. Jezida ibn Ebi-Sufjana. preseljenja na ahiret. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. vladara pravovjernih .

Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. samilosna. Naime. pa ga je odveo ku}i. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. “Neka je Allahov oprost na tebe. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. odgovorio je Ebu-Ubejde. ovako je pobje|ivala vjera Istine. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. uz Allahovu pomo}. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. pa te tek onda obavijestiti. “Allah ti oprostio. u stvari.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. bila je pravi odraz njegove skromnosti. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. odgovorio im je.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. ne nadma{i me u bogobojaznosti. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . a nisi me obavijestio. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. a da ne po`elim da budem kao on. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. Klanjao si iza mene dok je vlast. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”. sretan {to ga je vidio. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je .” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. a kada je on ~uo za to. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. a njega smijeni. iskazuju}i mu dobrodo{licu. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. i nijedan od vas. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. njihovu skromnost prema dunjaluku. pa je primi. Ovakva je bila veli~ina ashaba. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. pripadala tebi?”. bio on crven ili crn.

Kada je umro. ovo mi je dovoljno za `ivot. predvodi ljude u namazu”. a ako ti do|e danju. kojom je Allah.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. Esselamu alejkum ve rahmetullah. nemojte da vas dunjaluk upropasti. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. Koji mu je to omogu}io. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova.. poznata kao “Kuga Emvasa”19. Halifa Omer. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. savjetujte vo|e i nemojte ih varati. .s. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. ako ti ovo moje pismo do|e no}u.” Ostao je sa svojom vojskom.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao.. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. Allah mu mezar osvijetlio. budite ponizni. dijelite sadaku. a. d`.. sablje i {tita. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite. u dru{tvu s plemenitim ashabima. neka je hvala Allahu. a potom ispustio svoju plemenitu du{u.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. Ni{ta vi{e. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. uzeo `ivote velikog broja ashaba. r. Zaista. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. zapovjednika.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. a. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe.s.a.. postite ramazan. obavite had` i umru. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. imao je pedeset osam godina. ummeta. znam za {to sam ti potreban. Kada ti do|e ovo pismo. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. u prostranim d`enetskim vrtovima. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. Ja sam u muslimanskoj vojsci. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih.{.

svijetle puti. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada.a. krupnih {aka i prstiju. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. .. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. a. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. sin je Abdul-Avfov. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. Poslanik. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. R. krupnih crnih o~iju. tako|er: Osman ibn Affan. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane.. a on sin El-Harisov. pravilnoga nosa. Allah. a on Kilabov. Bija{e nje`an i miran. promijenio mu je ime u Abdurrahman.s. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. r. Nakon {to je izjavio islam.A. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. Zubejr ibn el-Avvam. podnose}i sve neda}e i tegobe. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. Pored njega islam su primili. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda.{. d`.ABDURRAHMAN IBN AV. a on Zuhrov. srednje visine. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr.

s. a. . u tu|oj zemlji. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. Kada je Allahov Poslanik. a.. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. a. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. Tako|er..{. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. naredio je hid`ru u Abesiniju. ne bi se odazivao. a.s. a. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama.. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. tzv.s. a. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti.s. “Ku}u islama”. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana. a. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. Vjerovjesnik.s. Tu. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. d`. a.. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima.. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed. daju}i mu neopozivu prisegu. suosje}aju}i s njima. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. slijede}i Allahova Poslanika. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. obo`avali su Allaha. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom.s. Abdu Amr.s.. kao i drugi. Abdurrahman ibn Avf je. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota.s. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. te je u~injena i druga hid`ra. njihovom domovinom.

bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. uputi me na pijacu. Dova koju je Resulullah. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao.. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. pa se njom o`eni. O`enjen sam dvama `enama.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu.’” . S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao.. pod njim bi na{ao zlato ili srebro. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. makar ovcom. Kada je hid`ra u~injena.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. d`. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. a.. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen. a. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. koji su povjerovali u poslani~ki poziv.. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. im je osvijetlio srca dini-islamom. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu. a. Poslanik. a.. najbogatiji sam u Medini. a. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. a. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.s. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’.s.s.s. Poslanik.. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine.’ ‘Priredite svadbenu gozbu. o`enio se. Muhammed.s.s. nego. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom.{.. re~e mu Poslanik. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu.stanovnika Medine..

s. a. a. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju.. a. A bio je veliki mud`ahid. a Resulullah je klanjao iza njega.. a. a. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. Bio je sav izranjavan.s. izabrav{i za imama Abdurrahmana. Naime. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. a. Abdurrahman je klanjao namaz.s. bio je odsutan. Izrugivao mu se. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. nai{areti da nastavi. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. bilo je nastupilo namasko vrijeme. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. Kada se Resulullah. a.s. Svojim tijelom je. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. prozivaju}i ga predislamskim imenom. vje{t konjanik i junak. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. a Allahov Poslanik... Krenuo je prema njemu isukane sablje.s. a.s. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman.s. Naprotiv. ali mu Poslanik... Abdurrahman se `estoko rasrdio. zajedno s . skromno naoru`ani. pa su muslimani formirali d`emat. i njegovom te`njom za halal-zaradom. koji mu je u Meki nanio velike patnje. Druga po~ast bila je ve}a od prve. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. posredstvom dove odabranoga Poslanika. a njegov `ivot “jeftin”. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. a. a Allahov Poslanik. a. Zaista.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. u svakoj bici i pohodu. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”.. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama.s. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}..s. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. oti{ao radi svoje potrebe. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik.s. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. vratio.. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom.

pa deseti. Kada je Allahov Poslanik. Potom je ranjen drugi put.s. kada bi mogao. jer ho}u poslati vojsku. Resulullah.s.s. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom.. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti.. zatim . imetak mu je postao jo{ beri}etniji. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. a. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao.. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. a.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. a. a. imam ~etiri hiljade dirhema. dvije hiljade dajem u ime Allaha. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. d`. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. “Allahov Poslani~e. Bez obzira na rane. “[ta?”.s. pove}ao njegov imetak. Prvi put je bio ranjen. a. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom. Abdurrahman je.s.{.s.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba.s. do kraja bitke. htio opremiti vojsku. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama.s. a. rekao je Abdurrahman.{.” Za vremena Allahova Poslanika. d`..” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa.. a. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. koliko je mogao. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. a. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu.. ganut njegovim postupkom. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. a. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. Kada god bi Allah. Abdurrahman je. davao je po pola imetka. pa tre}i.” Resulullah. odgovori Abdurrahman. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. i Njegov Poslanik. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje.” Poslije ove dove. ~uv{i ovo. pa ~etrdeset hiljada zlatnika.. tako bi i on pove}ao dijeljenje. upita ga ponovo Resulullah. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. Velika je mudrost Allahova.. spre~avao napad Kurej{ija. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . ode ku}i i donese kesu novca.s.

a.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti. Tre}inu im je dao na kredit. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana.. dolazi iz [ama. pa je Ai{a. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. a tre}inu im je poklonio.s. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. a. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. neka je Allahov blagoslov na nju. tre}inom ih je rje{io dugova.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika.s. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. reko{e joj. . u{ao bih hodaju}i. pa re~e: “Da sam mogao. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku..

on je ostao na usluzi Poslanikovim . ]efin mu je bio njegov ogrta~. majka Allahova Poslanika... Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu.a.. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana. a. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu.s. otkrila bi mu se glava. bio zadovoljan..r. on se sustegao od polo`aja. kada bi htjele obaviti had` . Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. `enama. za halifu. ~itavu svotu je podijelio. iz koje je bila Amina bint Vehb. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv. r. a..a. . a me|u njima i Abdurrahmana. Ako bi htjele iza}i . Ako bi mu pokrli glavu.a. neka je Allahov selam na sve njih. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. otkrile bi mu se noge. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. a. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. a. a.bio je u njihovoj pratnji. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr.. r.i{ao bi s njima u Meku. Alija . [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu.. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. rije~ima: “Allaha mi. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. r.. da izme|u sebe izaberu halifu.s. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj.. a ako bi mu pokrli noge. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. Ahiret mu je bio stalna preokupacija. a bio je bolji od mene. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. koliko god mu se pove}avao imetak. pa kada je Resulullah. a. Me|utim. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela.a.s. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. umro.s.” Abdurrahman je izabrao Osmana. Hamza je poginuo. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. a bio je bolji od mene.” Tako se odrekao polo`aja. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu.s.s. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. Kada je Omer. bio na samrti. ugled i polo`aj. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. a on je postio. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. preselio svome Gospodaru. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. Kada je Omer. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale.

a. bilo je stid to prihvatiti. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio.. a me|u njima i halifi Osmanu . dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. primiv{i dovu Svoga Poslanika. Ali Abdurrahmana.” Smotala se jedna od zastava islama. r. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama.{.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. a. Ebu-Bekra i Omera. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. Opra{taju}i se od njega. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. a.s. dunjalu~ko putovanje se okon~alo. r.. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas. da }e se ukopati jedan do drugoga. Osmanom ibn M’azunom.a.s. stotinu konja i tri hiljade ovaca. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. r. u sedamdeset petoj godini `ivota. Allah. a. r. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku.s. a. ga je opskrbio. Alija ibn Ebi-Talib. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika.a. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru.. osim strpljivi. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. Iza njega je ostalo hiljadu deva. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca.s. r.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a.. Njegov tabut nosio je Poslanikov. .s. Ostavio si la`.. d`.a.a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo.. Allah te Svojim rahmetom obasuo. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda. prvim muhad`irom ukopanim u Medini.

A. smirenost i pronicljivost. Kada je bio na sijelu. malo je govorio. krupnih {aka.. a on Kartov. sin je Zejdov. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. a on Rizahov. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. Bio je visok. R. a on . pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. r. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. a on Malikov. a on K’abov. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. . Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. guste kose i brade koju je knio. a on Abdullahov. pun. a on Galibov. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. a on Nadrov. a on Nufejlov. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija.a. a kada bi progovorio. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. a on Rebahov. a on Amrov. a on Abdul-Uzzaov. a on Adijjev.ihrov. Bio je izuzetno inteligentan. bijeloga tena.SE’ID IBN ZEJD. a on Lu’ejjov. ina~e stalo`en i miran. odgovoran u odnosima s ljudima.

Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije.. a moja vjera je Ibrahimova vjera.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga.” Od Esme.s. Muhammede. da govori: ‘Kurej{ije. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. r.s.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. iz grada ratnika i hvalisavaca. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im. Naime.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. za razliku od Kurej{ija. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani. a. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. Na kraju ga je protjerao iz Meke. ali ne znam. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. ~inio bih ga.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. prije nego {to je po~eo primati Objavu. Omerov otac. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi.. Me|usobno su izmijenjali pozdrave.. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. Ebu-Bekrove k}erke.’ On re~e: . Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. a onda je Poslanik.a. neka je Allahov selam na nju. a. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. i sna`no ga udario. koji su mahom obo`avali kipove i idole. a. nije mojom krivicom. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. `ele}i pravu vjeru.s. Stvoritelja. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru.. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. Naime.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. rekao: “Zejde.

U toj atmosferi punoj pobo`nosti.s. a. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. Utje~em Ti se od onoga.. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.Poslanik je poslan. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. Allaha mi. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su. Bi~evali su ih. o svome ocu.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . r. njegova zvijezda je iza{la.s.” Zatim bi se predano molio. Resulullah. pa joj rekao: “Je li to odlazite. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da.s. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina.” Omer re~e: . od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. `eni Amira ibn Rabi’e.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. Zastao je promatraju}i taj prizor. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. r..s. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj.a.. kada je Omer. a. a.” Kada bi htio obaviti molitvu. i i{~ekivali trenutak polaska. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. a da ga nisu isprobali na muslimanima. po~ela dolaziti Objava. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat.. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom .a. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. r. odlazimo u Allahovu zemlju.. a. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali..a.atimom bint Hattab. sa svojim stvarima. Umro je prije nego {to je Muhammedu. ga|ali kamenjem. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. pa mu srce obuze tuga i `alost. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. a. prolazio pokraj njih i vidio ih.s.

a. Nu’ajm je tako|er bio primio islam.s.” “A ko to iz moje porodice. a. a .” Nastavio je svojim putem.s. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. “Allaha mi. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. upropastio njihove sinove.” “Dakako. a ti radi {ta ti je volja..” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. tome vjerolomniku.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. Njegova sestra .s..atime.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u.” Na to }e .” Nu’ajm }e njemu. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati. te mu re~e: . Tada mu oboje. a. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. ali ga je krio. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. Omer se zaputio ku}i svoje sestre .? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj.. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav.. Kada se pribli`io. i sestra i zet. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. Se’id je otvorio vrata. a. re~e Nu’ajm. Niz lice joj je potekla krv. ~uo sam da slijedite Muhammedovu.atima”. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. U to vrijeme. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili.. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. koji je bio iz istog plemena kao i Omer. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha. sakrili su Habbaba u drugu sobu. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli.s. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed. da ga ubijem. strast te zaslijepila. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. On je zaveo Kurej{ije.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. re~e Omer. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda..” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu. ^im je u{ao.” “Ne boj se. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama. vjeru.?”. Sna`no je zakucao na vrata. a.s. reko{e: “Jeste. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. upita Omer. po~eo {iriti novu vjeru..

a. na svim boji{tima: na Hendeku...Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. u `ari{tu borbe. Talha ibn Ubejdullah. Omer ustade.s. Nakon {to je Poslanik.Hanife. ve} da bude pouka onome koji se boji. Milostivi. Se’id ibn Zejd. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. S’ad ibn Ebi Vekkas. a.. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Hunejnu.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. a. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. Alija. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka... To je ozlojedilo Kurej{ije. a. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. a u namazu iza njega. Hajberu. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika. snagom i vje{tinom u jahanju. . te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. Koji se na Ar{ uzdigao. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. a.s. Jednog dana je Allahov Poslanik. dao mu je dio ratnog plijena. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima.s. kao da je i on u~estvovao u boju. Allahov Poslanik. a. a.. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. u boju i okr{aju ispred njega. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. Hudejbiji.s. a.s. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah.. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. a.s. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika.s. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. preselio u Medinu. bitka muslimana i Kurej{ija. Omer.s. ukratko.s. bio siguran od mu{rika.

116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. r. pa je jednog dana oti{ao halifi.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. tj. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am.. boravio je u Medini. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome.a. Zubejra ibn Avvama. prihvati ovaj plan.. Alije ibn Ebi-Taliba. r... Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. r a. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. Ebu-Bekr. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. r. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. Uglavnom.. r. safovi muslimana su se u~vrstili. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. r. koriste}i princip napad-povla~enje.a. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Ako i ti vidi{ tako.. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da.a.a. a da im je halifa ~estitao na tome. [urahbil. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba.a. konjice i pje{adije. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. Ebu-Bekr. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju..” Se’idu se u . Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. r. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. Abdurrahmana ibn Avfa. ali niko nije proniknuo u njegove misli. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. spremaju}i se za osvajanje Perzije. Ebu-Bekr. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva.a. Osmana ibn Affana. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e. nasljedni~e Allahova Poslanika. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. okupio je svoje savjetnike. a ti. Talhe ibn Ubejdullaha. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida.

Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. koriste}i strijele i koplja. ali da ne uzvra}a napad.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. S’ad i Ebu-Ubejde. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Zubejr.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. hvaljen neka je Allah. Halid je vojsci naredio da se brani.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. . . ostvarili sjajnu pobjedu. tako|er. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. Druga bitka. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. arapskih kr{}ana. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. gdje su muslimani. Halid je bio na ~elu konjice. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. Muslimani su pobijedili i u toj bici. . po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. Muslimani su se odupirali. Toga . Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Ona je promijenila cijeli tok historije. odigrala se kod Mered`us-Sifra. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. a Bizantijci su napadali. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. U Bici . najve}e bitke vo|ene u [amu.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. Himsa i Ba’lebeka. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. a u centru Se’id ibn Zejd. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. na lijevom Ha{im ibn Utbe. odigrala se na tlu Palestine.

pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. odgovori mu Halid.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim.” Poslije ove sjajne pobjede. branite se {titovima i {utite. Allahovi robovi. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. a ne brojnost”. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. nastavlja dalje Se’id. . budite strpljivi. a. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. a nama je to li~ilo poput grmljavine. Odapinjite strijele. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. Se’id je od halife Omera. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida. a malom porazi.s. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. jer je strpljivost spas od nevjerovanja.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. srca punog vjere. bez straha od smrti. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. ako Bog da. r.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah.a. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka.

Ona nije samo klevetala Se’ida.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika.” Nakon kratkog vremena...a. a. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika. mezara. ako la`e. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. neka je selam i Allahov blagoslov na njega. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. Uzvi{en je Allah. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio. pa se bujica slila u dolinu El-Akik.. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu.. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. u Akiku.’ Gospodaru moj. To je vrlo te{ko palo Se’idu. a. ashabu Allahova Poslanika.21 posve}enja namazu i pobo`nosti.s. d`. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri. u Medini je pala jaka ki{a.{. a. po`elio se Medine i blizine Poslanikova.s.s. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. . jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila.. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. gdje je bilo sporno zemlji{te.s. a da ga je Erva potvorila. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda.

.

udarac mu je bio nezadr`iv.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. {irokih prsa. strelja{tvu. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. Ro|eni je brat Safijje. Bio je visokog rasta. bio je po{tovan. a on Ha{imov. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. @ivio je `ivot koji je `elio. bez uzmicanja. ma~evanje i bacanje koplja. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. lovac i pustinjak. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. . svjetlom ozarena lica. Kada bi udario sabljom. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. tamnoput. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. k}erke Abdul-Muttalibove. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. majke Zubejra ibn Avvama. cijenjen i uva`avan od svih. u potrazi za plijenom. Stalno je bio na le|ima konja. R.A. Kako je rastao. konjani{tvu. vje`baju}i ga|anje strijelom.

a. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. a Allahov Poslanik. a. a. ide i sa maj~ine strane. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. r.a.s.. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. On je. uzeo svoj luk i krenuo u lov . Kada je Resulullah. Naime. Taj dan Allahov je Poslanik. a. a. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a.. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. tako|er. mu~ili su ih.s. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama.s. amid`a. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Hamzina.s. zamakao.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu... Allahov Poslanik.. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. Kada se Hamza vra}ao iz lova.. amid`i~na Poslanikove. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a.. bio kod K’abe.s. Osedlao je konja. ni{ta nije odgovarao. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima.s. a.. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. koji je ina~e bio vrlo lijep. majke. a. I{ao je na sijela. Resulullahov.njegovo najdra`e zanimanje.. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. obilazio je mekanske klubove.s. a dobro je znao njegovu iskrenost.s. i{ao na dvoboje. amid`e i prijatelja Hamze. a. slu{kinja Ebu-Leheba. a. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute.s. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. Naime.. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. Kada je Allahov Poslanik. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam.s. a. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. a. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. brat po mlijeku. veza sa Allahovim Poslanikom. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom.s. A u to vrijeme Hamza. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. dojila ih je Suvejba. neka je Allahov selam i blagoslov na nju.

Allaha mi.s. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. on nikad u `ivotu nije slagao. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. Hamza se na mjestu uko~i. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika..Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. “Ebu-D`ehl je {utio... Hamzini nagli pokreti. Meni se razjasnilo {ta je s njim. a. re~e Hamza.” Hamza se rasrdio. pretrpio od Ebu-D`ehla. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. pa re~e: “Pusti. Neizmjerna je mudrost Allahova. Tu su bili i neki iz Benu. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u.s.s. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla.” Idu}i ku}i. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. nisam oka sklopio.. pa jedan od njih re~e: “Hamza.s. Ebu-D`ehlovi.. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. potvrdio je islam. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. te se uputio ku}i. pri~ao je poslije Hamza... razmi{ljao je Hamza. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. iako ga nije bio prihvatio. Kada je ovo ~uo. dosta je! Tako mi Boga. a. ako smije{”. ni rije~ da izusti.. Uputio se ravno njemu. upitao je. a. “A kako je Muhammed. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. priklju~io Muhammedu). njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. “Ponovi svoje psovke preda mnom. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. odsje~e Hamza. puni odlu~nosti i ~vrstine. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne.Mahzuma... Dobro je poznavao svoga brata. “A {ta me spre~ava?”. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. . prije nego ode svojoj ku}i. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio.. a vi me sprije~ite ako mo`ete. tako je i ne}u odustati. a. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. reagovao?” .. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. Vide}i da je situacija postala napeta.

izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru.. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. Allahov lav. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu.. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne.. Koji daje dobro ljudima. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke.. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. Njegov Poslanik. posebno mladi}i.s. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. vjeru..s. Me|utim.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu. ne ponese je niko prije. Uzvi{enog Boga. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. a. ponosan i gord..” . vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. a. Kada ih je rastavio. Naime. kad se smiri{e.s. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama.s.s. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu.” Hamza je stao pred Resulullaha. a. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. a. a.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. Hamza se vratio nazad u Medinu. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu.s. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. a. Mnoge Mekelije i Arapi.s. Allahov Poslanik. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. Resulullah. a. i sprije~io mogu}i sukob. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. Zastava pobjede Dobro~initelja.. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. a. iako su bili malobrojni. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih.s..

a.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik.. Me|utim. ili ga zatrpati ili poginuti. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija.s. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru.. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek.s. a prije svega Allahova Poslanika. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara.a. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. i muslimana. a. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. U me|uvremenu. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. Ako bi ga zaplijenio. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom. a..s. Krv je {ikljala iz noge.s. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. Kurej{ije su sko~ili. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana.. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. Bajrak je bio bijele boje. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. Aliju ibn Ebi-Taliba. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika.s. a Poslanikov. Ova su dva bajraka bila crne boje. a. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. i njegove poslanice.. a ostala vrela zatrpali. Me|utim. . Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. r. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. a. blagoslov je bio nad njima. dok se manji broj vratio u Meku. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. ~ime se izaziva ratobornost. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana.

Muslimani su ubijali. ~ulo se poput grmljavine. pobjegli su na sve strane. navaljuju}i na muslimane. Isto tako. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. a. jednim udarcem ga oborio na zemlju. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji.. Potom su svi slo`no. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. “Ensarije. upita ih Utbe. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. Hamza protiv [ejbe.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Allahu ekber.. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. navalili na Kurej{ije. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Alija. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. Hamza. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Alija.” Resulullah.. mnogobo{tva i zablude. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu..” Ubejde se borio protiv Utbeta. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. kao jedan. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda.. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce.” (Allah je najve}i. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. a Alija protiv Velida.s. tako|er. re~e: “Ubejd ibn Haris. Hamza. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. Rasplamsala se `estoka borba. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana.). uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. Hamza. Mu{rika obli krv i izdahnu. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. udario ga sabljom i ubio ga. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. ranjavali i zarobljavali mu{rike. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. Hamza je hodao me|u muslimanima. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici.

Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. dosta nam je zla nanio. ljude. Jednog. spremni smo za borbu protiv muslimana.s. i boga mi. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. Osveta Muhammedu..s. bit }e{ oslobo|en ropstva. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. pod okriljem dini-islama.na vjerovjesnika Muhammeda. a.. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. `eni Ebu-Sufjana.a. Sve su tome podredili: skupljali su opremu.s. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. r.” “Ko je taj. Allahovom voljom. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. odgovori{e. i na njegovoga amid`u Hamzu. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e.. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. pa ako ga ubije{. ibn Abdullaha. spremaju}i se za veliku bitku. ali nisu nikoga mogli na}i. Kad mi krenemo. tvoja meta je Hamza. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. “Bogami.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. kreni i ti.Medine. kako bi ..” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe.’” [to se ti~e Kurej{ija.. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. imetak. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. Jedinog. nema boljeg za ovu stvar od njega. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz.” Tako su. a. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave .” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. Muslimani su se vratili u Medinu. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. nevjerovanja i zablude. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. Zove se Vah{i. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. a. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja.

Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu.s.” Taj rob nije mogao. Ubio sam ga da bih bio slobodan. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi.. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga.atimi i Safiji: “Radujte se. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. Allaha mi.” Allah je. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. Krenuo je prema meni. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Bitka je bila `estoka i surova. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. te su zapali u tugu i srd`bu. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. “Allaha nam. spremao sam se i vrebao ga. brda nedaleko od Medine. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. Allahov Poslanik. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. amid`e i prijatelja. rasje~en trbuh. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. ali ga je smrt nadvladala. krv je bila svuda oko njega. a. zlatu i nakitu. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. rastrgano tijelo. izgledao je kao razbje{njeli lav. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Ni{ta mu nije moglo stati na put. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi.” Hamza je pao kao prvak {ehida. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Kada ga je Hamza ugledao.” Pa je rekao . “Sve je ovo tvoje. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana.. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. Njena mr`nja prema Hamzi. Sjeo sam. Kada sam ga ugledao. Vah{i. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. . Hamza je napadao. ako ubije{ Hamzu. pa kada ga nije mogla sa`vakati. me|utim.. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. ispljunula ga. Potom sam mu pri{ao.

da Bog dao! . i On zna one koje su na pravom putu. ne zamijeni istinu da la` uzme. Koji kroti konja kad se uzjoguni. tvoji temelji ti sru{i{e se. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno.s.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. klanjao d`enazu. ne prestaji. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. Poslanik. a.. `rtve ubijanja. a. Hasan ibn Sabit.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. al’ koristi nema.a. a ako otrpite.. Svi muslimani time su pogo|eni. Pjesnici su se nadmetali. Nakon ukopa. A i ti. kao hrabri lav u svojoj {umi. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. pjesnik. za Hamzu tog ~ovjeka. bez poroda ostala. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. o Hind. nit’ od pla~a nit od tuge. a ti ost’o slavan. to je.s. o Hind. uko~ile se ruke Vah{ijeve. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik.s. A i ti. pogo|en time i sam Poslanik bi.”22 Kada je pao. Ebu-Ja’la. ti ga slijedila. I ne tuguj za njima. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. rekao je: “Allah ti se smilovao. Poslanikov. pla~i. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. Strpljiv budi . doista. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. amid`a. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. ~ist i pouzdan.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine.. bolje za strpljive.

meni je bilo te{ko da odem s njima. do dana oslobo|enja Meke. za Lavom Allahovim. Allahov Poslanik. Vah{i je.. da primi islam. Kada su se vojske sukobile. a jecaj kida mi nutrinu. s puta da me ne vidi. ili bilo gdje drugo. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka.. dok sam o tome razmi{ljao.s. To je ono {to smo molili i nadali se tome. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. Allaha mi. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka.s.s. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi.’ Ispri~ao sam mu. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha.. a. Kada me vidio. dobio sva obe}anja. protresao koplje. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te.s. Govorim. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. Hamzu.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika. a. a.s. D`ubejr ga je oslobodio. bio sam s njima. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. nadam se da }e mi Allah oprostiti. zaista. Potom sam pobjegao u Taif.” . U `ivotu svome ja tugovat }u.’ Allaha mi. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika. oslobo|en sam. Pripremio sam se. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen.s. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. Naime. a.. a. koji bija{e za{titnik. Musejlemu. a.

a. .. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove. pao kao {ehid na Uhudu. r.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza.

.

v. a on Malikov. a on K’abov. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. vje`baju}i strelja{tvo. Pa ~ak. bez mr`nje i pakosti. postao je najve}i strijelac u historiji islama. I pored sna`nog mu{kog izgleda. a on En-Nedrov. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. a on . a on Uhejbov.VEKKAS. I zaista. a on Galibov. s. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama.SA’D IBN EBI . kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. a on Zuhrov. a on Luejjov. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e.ehrov. Majka mu je Hamna. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. R. a on Abdu-Menafov. guste kovrd`ave kose.A. kao da se pripremao za neke velike du`nosti.a. a on Kilabov. Bio je krupna tijela. niska rasta. Nosio je nadimak Ebu-Ishak.. .s. a on Murretov.

vjeru pravde i istine. poziva u islam. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu.a. od mu{karaca. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i.a. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro. i pred njim izjavio primanje islama. pa se uputio Vjerovjesniku. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. obavije{ten sam da Resulullah.s. kad je svanulo. s. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu. Sutra.v. s. srce ga je mamilo njoj. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. d`. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini.. odjednom me osvijetli mjesec.v. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. ugledna i plemenita roda.s. nije se klanjao kumirima. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. s. da iza|em. odgovorili su. Poslanik. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice. po~eo sam ga slijediti.a..v. iz tame na svjetlo. A osim toga.{. Primio sam islam. veliki plemi}. ~ime se sam ponosio. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. To su bili Zejd ibn Haris. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela..s. Taj mladi}. Poslanikovim posredstvom. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama.

ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. i kosti su joj oslabile. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane. koliko god da te volim.v. nije bilo te{ko da izabere. Tad sam joj rekao: ‘Majko. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. Tako mi Allaha.a. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. Kad se poja~ao pritisak na njega. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla.’ Kad je vidjela moju odlu~nost. zvali su ga da bar vidi majku.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. s.. kad je vidi u kakvom je stanju. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. udovoljiti njenom zahtjevu. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.. Njeno gladovanje se odu`ilo. pa da ih ispusti{ jednu po jednu.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. Ali to ga ne odvrati od islama. Ipak. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti.. Oti{ao je kod majke. do koje mjere je bio vezan za nju. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje.a.s. Sreli su se iman. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a.. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. jako sam je volio. popustila je i po~ela jesti . nova vjera sa druge strane. sve dok joj se ne ugrozi `ivot..nerado.v.. Bio sam joj poslu{no dijete. slab i bez dokaza pred Istinom. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. misle}i da }e. Ali. ali ona je to o{tro odbijala. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. s.s. majko. jako se uznemirila. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. da ima{ hiljadu du{a. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva.

Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. Sa’dovog brata. Meni }ete se poslije vratiti. Sa’d i Umejr.. iz Bitke na Bedru.v.a. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu.v. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. ti ih ne slu{aj.” (Lukman. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. s.. Umejr je bio me|u {ehidima. pa oni. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. gospodom i velikanima. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. pa makar bio mlad. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. Muslimani.a. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. Bitka je bila `estoka. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. stajao je u muslimanskim redovima. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. Umejr ibn Ebi-Vekkas. Sa’dov brat. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz.s. onoga o kome ni{ta ne zna{. mladi}. Ali ga je plemeniti Poslanik. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa.v. na ~elu sa Poslanikom. odu{evljeni. Kad se slegla pra{ina nakon bitke.s. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. zbog mlade dobi. s. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. po~a{}enog {ehidskim blagodatima.a. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. Umejrova radost bila je ogromna. s.s. .

zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.a. s.a. pratio ga u stopu.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika. u njegovom Pozivu. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. . pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. majke vjernika. s.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. s..s.v.a. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje. Uhejb ibn Menaf. s.s. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.. s.v.v.” Poslanik.s. majke Allahovog Poslanika. s.s. Sa’dov djed. u slu`bu vjere Jedinog Allaha.a.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . u{ao je. Blago njemu.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka. stavljaju}i se u slu`bu njemu. ~istote du{e i dubokog imana. ja }u te ~uvati.a. Vezivala ih je i rodbinska veza ..” Domalo. bio je amid`a Amine bint Vehb.v. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta.. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah.s. bio je u njegovoj blizini. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet. obradovao je Sa’da D`ennetom.a. s. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}.s. kad im se pribli`io Sa’d.v.a. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba.s. zbog njegove ispravne vjere.v. bio je to Sa’d.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji.v. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti..

v.v. {tite}i ga svojim tijelima. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama.s.. s. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima. Ali. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.a.a. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. Primijetio ga je Poslanik. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor.s. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo. u svakoj situaciji.v. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine.. osim Sa’da. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen.s. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu.. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. koji je tada bio u redovima mu{rika. s.a. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke.. brane}i ga svojim `ivotima. s. Muslimani se uznemiri{e. Sukobi{e se dvije skupine. iskrenih u vjeri..’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana.. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika. makar bila te{ka i opasna.” ..a.. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid. Me|u njima je bio i Sa’d.v.. pa mu re~e. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika. r. s. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. Muslimane ste`e muka. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. Muhammeda ibn Abdullaha. i osvetili se za Bedr.a.s. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.

U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). u~ini zdravim njegovo srce. upravi njegovu strijelu. kao da ne{to tra`i. s.v. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. me|u ljude.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja.’ Nije pro{lo dugo kad. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e.s. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. otkloni od njega bolest. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. Gazala ga je sve dok nije umro. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja.. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. njegovu du{u i njegovo tijelo. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. Vladaru ljudi. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. Bo`e moj. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. iz jedne pregrade. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah.” . o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. pa Te vrije|anje njih srdi. istr~a odbjegla deva. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. klanja dva rekata. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. Talhu i Zubejra.’ Sa’d potom uze abdest. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Posjedovao je dva oru`ja.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. Bo`e ljudi. govore}i: “Bo`e moj.a. U ime Allaha.

a. upitao je Sa’d. prekr{iv{i ugovor. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. Za svoga `ivota.s. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu.. re~e Poslanik. ponovi Vjerovjesnik.. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. Sa’d je dobio mnogo sinova.v. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. a da se tu nije na{ao Sa’d. r.v. nije {krtario.a. i halife Omera. Poslije toga. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. A uistinu.v. istinski borac-konjanik. Uvijek je dijelio i poklanjao.s. s. Me|utim. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. nego da tra`e od drugih. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. oko osamdeset godina. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. “Ne!”. re~e Vjerovjesnik. stekao je veliki imetak. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. muhta~ima i nevoljnicima. s. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. Sa’d se borio za vremena Poslanika. Razbolio se u godini Oprosnog had`a.a. tada je imao samo jednu k}erku. “Da li da dam.s.a. a sve {to je vi{e dijelio. rade}i dozvoljeno (halal). s. dobit }e{ za to nagradu. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. dijelio je sirotinji. a i tre}ina je puno. Obi{ao ga je Poslanik. Halifa Omer el-. ispunjenog radom. onda. tre}inu?” “Da. za sve ono {to podijeli{. . “A pola?”. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake.

klanjao je podne namaz. r. Omer el-.. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber..v. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. Po{to im je izlo`io situaciju. Allahu ekber. Dr`i ih se dobro. Sa’d pozva Rustema.. Allah je najve}i.. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). Kad je do{ao da se oprosti od njega. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj.. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. u islam. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. vo|e perzijske vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka.. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. vo|enja muslimanske vojske. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. Obratio se muslimanima. {to ovaj odbi. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. to je pravi put.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske.. Na po~etku bitke. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. Sa’d se razbolio.. . Slu{aju}i savjete halife. Allah je najve}i. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog.a.s.. Perzijanaca. done{ena na koplju. Nakon brojnih ~arki. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. a zatim izdao naredbu za pokret. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. Vojske su se izmije{ale. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. vo|u Kisrine vojske. Uslijedila je bitka.a. podsti~u}i ih na d`ihad.. s. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana... Sa’d je poslao pismo halifi Omeru.

osvaja~ Perzije. a ako udarim nevjernika.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. r. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. ako udarim vjernika. osami se.s. s. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. d`.s. kojom. ni{ta mu ne na{kodi.a. u svim bitkama. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu.. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas. namjesnika [ama. kao namjesnik Iraka.v. govore}i mu: “Amid`a. borave}i me|u svojim devama. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta....a. Izdvojio se od svijeta. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave.a. ~uo sam Allahovog Poslanika. Nakon toga. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. presije~e ga. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen..a. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. voli Allahovu vjeru. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu..{.. Sa’d zapade u veliku tugu... oprosta. odbija sukob me|u muslimanima. onaj koji se borio sa Poslanikom. r.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. s. veliki junak. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju.a. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. . koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. r. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava.v..

uspomenu koja sjedinjuje skromnost.Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru.. na{li su ogrta~.. Kazao je porodici da su to njegovi }efini. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada... veliki heroj me|u herojima islama. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu. A kad su ga otvorili. Nai{aretio je na ormar da ga otvore. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. d`ihad i iman. pohaban i izderan.. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti.. na Bekiji.” . Ukopan je u Medini.

.

radijallahu anha. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. i Majke vjernika. tamne crne puti.s. vjerovjesnika Muhammeda. a on je sin Murrov. sina Abdullahova. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. Majka mu je Safijja.s. A otac mu. supruge Poslanika. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. a on je sin Huvejlidov. r. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah.a.a.. U sebi je nosio sve odlike junaka. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. bio je hrabar ~ovjek. smion i preduzimljiv.a. s. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. s. a on je sin Kusajjov. smirena pogleda.a. rijetke brade. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov.. R. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. El-Avvam ibn Huvejlid.ZUBEJR IBNUL-AVVAM. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. ozarena lica. a on je sin Esedov.v. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost. a on je sin Kilabov.A. s. r.a. Bio je ~ovjek srednjega rasta..v. a on je sin Abdul-Uzzaov. skladnoga tijela.v. obogativ{i je plemenito{}u.s.

146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija.a.v. Zubejr ga je zanemarivao. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. objavljuje islam i slijedi novu vjeru. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab. On je jedan od {esterice ashaba. Zubejr je bio me|u muhad`irima. Oslobodit }u te ovog mu~enja.v.a.. usprotivio bi se. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. koji se o`enio Esmom.s.a. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. r. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere..{.. k}erkom Ebu-Bekra. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja.. ~ista i plemenita roda. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. U vrijeme kada se o`enio Esmom.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. r. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. dok bi on bio u mukama. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. sestrom Ai{e.. k}i Ebu-Bekra. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev.. Allaha mi. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. Uputio se Poslaniku. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. ljudske tvorevine.. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. s. Zubejr je bio siroma{an mladi}. r.. O`enio se Esmom.. Majke vjernika. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. da . Allah. d`. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. s. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. a zatim bi zapalio vatru blizu njega.s. i pored svojih muka. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. koje niti {tete niti koriste.a. brinula se o njoj i timarila je.” Me|utim.. te se odazvao pozivu. Taj vrsni mladi}. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba.a. ote`ana disanja. Esma. Do{ao bi Zubejrov amid`a. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. a koja je kasnije postala “ku}a islama. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju.

v.s. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu.v. sastajao se sa ashabima tajno... PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. s.. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki. ili }e oni ubiti njega. po svojoj preduzimljivosti.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao.. hrabrosti i odlikama. dok je bio mali broj muslimana. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina.a.a. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. mu~e}i ih i maltretiraju}i. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. A Allahov Poslanik. s. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini.” Tu Poslanik. ili }e on njih poubijati.v. i ubiti ga. A ako je vijest ta~na. i ma~u u ruci. Ugledao je Allahovoga Poslanika.a. preselio je na ahiret zadovoljan njime. s. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. i bit }e {ehid. Ako je glasina la`na. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere.s.s. a bio je naumio ne{to opasno.s.v. s. pa ga upita: “[ta ti je. ubijati ih i kositi. s.a. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima. ..a. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke.a. Na po~etku islamskoga poziva. s.a. Allahov Poslanik. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu.. Poslanik. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane.v. Zubejre?” A on mu odgovori.v. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama.. Pa.v. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. s.s.s. bjesne}i poput sna`nog vihora. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika.s. A {to je jo{ vi{e od toga. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. a ljudi su se sklanjali ispred njega.

poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti.” A onda udari sam na rimsku vojsku... Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji.. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. na mjestu gdje se on borio. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. udaraju}i sabljom desno-lijevo. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom. uistinu. sve dok nije stigao do kraja e{alona. r. Nasrtao bi u bitkama. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.a.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji.s. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka.” Pobjeda je bila njihova. hrabrosti. Znao je Allahov Poslanik. s. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. da to nije zaslu`io. {to nisam vidio ni na jednom drugom. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. od uboda no`em i strijelom..a.s. svaku od ovih rana sam zadobio.a. uvijek u prvom redu. pa mu je iskazao veliku po~ast. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . Bio je nepobjedivi junak i borac. Bilo je svo izbrazdano sabljama.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr.. bio je. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a.v. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. junak bez premca. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. Vojnici su bje`ali ispred njega. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. pa sam mu vidio tijelo.v. vidio sam po tvome tijelu. s. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. bila broj~ano ve}a. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam.. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber. Desilo se da je rimska vojska.

s. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika.a. Hamze ibn Abdul-Muttaliba.a.s. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. s.a.v. s. . s. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. osim borbe na Allahovom putu. a svoga daid`i}a. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid.s. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. niti prikupljanja poreza. niti zemljarine. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili.. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke.” Pa blago mu se na toj po~asti. niti bilo ~ega drugog.s. od jedne grupe muslimana.. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam.. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra.s. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra.v. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi.v.v. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. U svom postupku ostao je jedinstven. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti.a.. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.

dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. mo`da. jer islam zabranjuje kasapljenje. po~e{e udarati sabljom. bje`e}i prema Meki. Maliku ibn Avfu. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. rekav{i sa punom vjerom.a. . Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. pa ih spopade panika. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. nije u~inio niko prije njega. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. Ta opsada se oduljila. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici.v. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. Zubejr je primijetio njihovu namjeru.. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. s. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini.. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. ne misle}i na osvetu. me|utim. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. razbje`ali su se na sve strane. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. i Zubejra ibnul-Avvama. Naime.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. oko njihovih utvrda.a. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. da spase svoje glave. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. vo|i plemena Havazin. zidine i visine. r. Po`uri{e. Sa rijetkom hrabro{}u.s. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. r.a. te sam provali njihovu zasjedu. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. Poslanik. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. Svoj bol je sa~uvao u sebi. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. a oni se nisu predavali. r. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja.. Zatim su zajedno stali ispred utvrde.a. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki.

Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. Bio je potpuno uvjeren. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga.. Bave}i se trgovinom.a. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. Oslanjao se na Gospodara svjetova. odu`i njegov dug. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. Pa bi ga On odu`io.. a bio je zadu`en. a On mu je bio dovoljan Pomaga~. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov.a. Na{ao se Alija. toliko da je kada je umro.a. pa kada su se sastali. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. Talha i Zubejr.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. r. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u.. sirotinji i na Allahovom putu. zatra`i pomo} od mog Gospodara... r. stekao je ogromno bogatstvo. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~.. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. Umro je. radijallahu anha. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. nasuprot Ai{e. r. rekav{i: “Tako mi Allaha. re~e: . bio u dugu. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom.a. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Bio je ~ovjek od odluke. r. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu... Alija.

152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre. Tako ti Allaha.. ne}u se boriti protiv tebe. Zubejr.v. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina.v. r.a. preselio je na ahiret smr}u {ehida. da mu je D`ehennem. .a. ti }e{ se boriti protiv njega. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest.. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika.. a mi smo bili na tom i tom mjestu.’ A on ti re~e: ‘Zubejre. rekao je Alija ibn Ebi-Talib. 47). pa ti re~e: ‘Zubejre.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta... r.’” Zubejr mu odgovori: “Da.a.” Alija ibn Ebi-Talib. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. Allaha mi. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. r.v.. pa je stade ljubiti.’” Tako je uga{en `ivot velikana. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om...s. Allaha mi.a.‘” (El . borac kome nije bilo premca. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu..s. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”.Hid`r. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob. “Nadam se da budem ja. bio sam to zaboravio. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe. privu~e je sebi... sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik.s. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. koji tako|e pade kao {ehid. s..a. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. sad se sje}am. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz. s. Kada je Alija.. i bit }e{ nepravedan prema njemu. s.a.

a on Kahilov.ABDULLAH IBN MES’UD.s. a. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. a. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. R. Muhammed. posredstvom meleka D`ibrila. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. crnoput.A. a on Ilijasov.s. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. a on El-Harisov. .arov. d`. a on S’adov. a on Sahilov. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. mr{avih nogu. Uprkos tome. a on Henzilov. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. a on Semhov. a on . a on Tejimov. sitan. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. propagira me|uljudsku jednakost. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana.{. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. a on Gafilov... Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. a.s. a on Mudrikov. a on Habibov. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja.. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. a on Mahzumijev. sin Abdullaha.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

Ko opra{ta.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. zano}io sam s njim zadovoljan.. Najbolja je opskrba bogobojaznost.s. i Allah }e njemu oprostiti.s. Najgora je zarada kamata. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e.. gdje sam zatekao Poslanika.a. re~e: ‘Allahu moj.. Resulullah.’” . Kada su ga spu{tali u kabur. Ebu-Bekra i Omera.. kao {to i jeste. a. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. Veli~anstvenim. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. nakon {to se vratio u Medinu. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara... Iskopali su mu kabur te Poslanik. kao {to smo spomenuli. a. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud.s. jer sam ~uo Poslanika.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti.s.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”.) “Nemam potrebe za njom. r. r.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. a..” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. mud`ahidima u pohodu na Tebuk.s. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost. re~e halifa. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova.a. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak. a najgora je hrana jetimski imetak. “Za ~im osje}a{ potrebu?”. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn.. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. Slavljenim. Najte`e su gre{ke la`i. upita ponovo halifa. i oni ga primaknu{e. a.. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. @elju koju tra`i istinski musliman.. a.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda. Najgore je sljepilo neznanje.

Ukopan je u El-Bekiji. islam jeste vjera jednakosti. . Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. a.. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. mezarju svijetle Medine. istine i pravde. a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. Jer. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim.s. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa.

.

zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. a on Zejdov. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. Skupili su otete `ene i djecu. Prema njemu se ljubazno odnosila. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. sin je El-Erettov. skru{ena i slomljena srca. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. a on Ka’bov.A. Kada je bio dijete. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. a on Hazimov. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. kupuje ga i prodaje. ona ga je oslobodila. a on Sa’dov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. @elio je nadoknaditi propu{teno. Nakon podu`ega slu`enja. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije.HABBAB IBN EL-ERETT. Poru{ili su {atore. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. a on D`endelov. R. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. a on Menatov. a on Temima et-Temimija. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. daju}i mu {to . Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini.

Bio je smirena osoba. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. mr{av. Habbaba je smatrala svojim ortakom. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. bila je jedinstvena. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. li{enosti i patnje. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. vitke gra|e. @elio je na}i ne{to. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. o `ivotu . Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. izborana lica. o ljudima. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. crne kose. Sablje koje je on pravio.besmislenom i punom nepravde i tiranije. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. ~vrstoga stava. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. uistinu. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. njihovom pona{anju i postupcima. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. a on utu~en i usamljen. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. Bio je srednjega rasta.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. sme|eg tena. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. . a dirhemi su se gomilali ispred njega. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju.

Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika.s..s. d`. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima.. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. a. a. nije poslao nikakav dokaz. a. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke.s. sklonih grije{enju. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. prenosio je odlu~no svoju poruku. a. poslije mu je dolazio ku}i.a. Njegov Poslanik.. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. Hvala neka je Allahu na tome. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove.s.. pa ga nisu na{li kod ku}e. I ta Uputa. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. nepravdi. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. a Allahov Poslanik. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. a. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. obo`avanja jednog jedinog Boga.s. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. i pridru`iti se d`ematu vjernika. drugi put ~arobnjak. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. Savjetovali su ga. ne mare}i za njihovo prisustvo. a. za cijelo ~ovje~anstvo. a. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. r.{.s. tre}i put ludak. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. a. sa~uvana je od izmjene i zaborava. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. Habbab je krio svoj islam. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. koji je odzvanjao . a ~esto mu je svra}ao i u radnju. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju..s. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. blagoslovljenih prethodnika. kome je do{ao D`ibril. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i.” Allahov Poslanik.. Ta poruka je univerzalna. nasilju i bestidnosti. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. za razliku od svih prija{njih. po~eo je analizirati poziv. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama.s. a.. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali..s.

kao {to si obe}ao. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. a. primio sam islam.s. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. govorio je Habab opiru}i se. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji.. Me|utim. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. ukazuju}i tako kakav je put izabrao.s. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. upita: “Jesi li zavr{io. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika.. Po~eli su ga provocirati i psovati. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. udaraju}i ga pesnicama i nogama. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola.s.. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Jednostavno. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. odlu~an da slijedi put istine i pravde. a. ali se prisilio ustati i oprati lice. Ostavila ga je u takvom stanju. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri.s.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. Kada je do{ao svijesti. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na .” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. Jedan od onih koji su ga ~ekali. Jedva se mogao kretati. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. a. a. Me|utim. bjesnila je Ummu Enmar. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”..” Ona im nije povjerovala. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi..

ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji..s. Allahov Poslanik.{. Hvala pripada Allahu. i upitali ga: “Allahov Poslani~e. Bilal ibn Rebbah. a. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. Oni su stavljani u `eljezne oklope. i vuka za svoje stado. u njegovoj bolesti. a.. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge.s. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. pa bi ga stavili u nju. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba..” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. samo bi tiho uzdisao.. odvajaju}i ga od kostiju. predani i stabilni u vjeri. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. vi po`urujete (nestrpljivi ste). a.. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. i Ebu-Bekra. a. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. Allah je najve}i. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika.. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. a. Izjavio je svoj islam. Poslije njih. a on je bio strpljiv i ~vrst. zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. . Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja.. Tako mi Allaha.s. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere.s. d`. a. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. Prvi koji je izjavio islam bio je. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. naravno. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu.s. i spre~avao napade na njega. na zlostavljanja idolopoklonika. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar.s.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu..s. a njegov amid`a Ebu-Talib. a. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. Me|utim. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. Suhejb ibn Sinan.

me|utim. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Gledao ga je Poslanik. I{ao je od ku}e do ku}e. Slavljen neka je Allah Mudri. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. nepokolebljiv. Umrla je od toga lijeka. slomljena srca od milosti i brige. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. smireniji i stabilniji. Posje}ivali su je vra~ari. u nevjerovanju i zabludi. svezanih ruku i nogu. a. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. a. d`. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje.s. Ona bi zapalila vatru. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. a. pomozi Habbabu. Poku{avala ga je odvratiti od vjere.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu.: “O Bo`e moj. on je.. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek.. podnosio sve u`ase. Digao je ruke ka nebu. mole}i Allaha.s.a.. grcaju}i od bola. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. a zatim ga prislanjao na njenu glavu.naprotiv.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. Habbab je postajao ~vr{}i. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala.{. Allahov Poslanik. . Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba.s. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. po~ela je da zavija kao pas. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. Bol joj je prolazila kroz kosti. Vratilo joj se . on se dao na uslugu novoj vjeri. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. r. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. izvora snage muslimana. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise.” Nije pro{lo ni pet dana od toga.

. a. a. odgovori{e.s. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra. smatraju}i njega najve}im krivcem za to. islam je izuzetno oja~ao. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. pa ih je. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. a oni su tajili da su primili islam.s. A ti gledaj {ta }e{”.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . “Boga mi. uputi se ku}i. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed.. . Omer se okrenu i. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. Nufejla. r.. re~e im.atima ustade da brani svoga mu`a. i u~io im Kur’an.s. ti sam sebe zavarava{. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. Omere?”. Omere.a. pokaja se zbog tog {to je uradio.atime. Kad njegova sestra .Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Me|utim. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. Ubit }u ga!”.s. amid`e. a. pa je dovio: “Allahu moj. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. “Boga mi. re~e Omer.atima tada ustade.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. i njegovu vjeru.s. ve} su primili islam i slijede Muhammeda.atima.. a.. a ti radi {ta ho}e{. mu`a Omerove sestre .. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. Alija i drugi. . Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. Omer po~e udarati Se’ida... Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. upitao je. “Gjde si se uputio. a. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. re~e mu Nu’ajm.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. ~im je u{ao. a . a. koji je ve} bio primio islam.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. Poslanikovoga. nasuprot Omera.s. sav uzrujan i u nevjerici.” Omera ibn el-Hattaba. Habbab se sakrio u sobu. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. Resulullah. Vjerovjesnik. ali je to krio. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. “Ho}u Muhammeda. Kada su za~uli Omerov glas. Ebu-Bekr. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i.s. lica oblivena krvlju. Boga mi. Kad to ~u. a. pa se sa`alio na njih.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani.

” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. a. donese tekbir. re~e da mu otvore da u|e. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. A ako `eli zlo. oja~aj islam Ebi. a. da mu izjavim svoju pokornost”. Kada ga je ashab uveo.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid.. Habbabu. o sine Hattabov? Tako mi Allaha.” “Allahov Poslani~e.. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.’ Allah.s.s. dat }emo mu. a.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.s. a. Kada je stigao.. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. a.. ako se odrekne{ ove stvari (islama). u skladu sa svojim mogu}nostima. re~e mu sestra. Resulullah. opasan sabljom”. re~e Omer. Omere!” “Ho}u do Poslanika. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. “Pustimo ga. ako ho}e dobro.. U bitkama na Bedru. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. a.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. re~e Omer. obavijestio je Resulullaha. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab.s. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. `ele}i da joj brat primi islam. Okupaj se pa }u ti ih dati!”.strpljiv i nepokolebljiv. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere..s.. re~e. Uhudu. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu.... “ “Ne boj se!”. Allah. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. tako mi Allaha. Omer je ustao i okupao se. I Allahov Poslanik.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. re~e Hamza. ubit }emo ga njegovom sabljom”.s. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika. a. srce mu se otvorilo za vjerovanje. ..s. Allah }e ti dati veliku nesre}u. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam..

a dunjaluk nam se otvorio. pa mi je udovoljio. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. pa mi je to uskratio. sjede kraj njih i u{uti se. a.s. a nisu za svoja djela uzeli nagradu.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. a uskratio jedno. Oni su pro{li. a... pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. Tra`io sam od Allaha.s.{. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e. vra}ao sa Siffina. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. do{av{i do predgra|a Kufe.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru.. mo`da. a.s. o Ebu-Abdullah. d`. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. pa mi je i to udovoljio. Mi smo ostali poslije njih. a. re~e im: ‘Da. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. a kada je zavr{io.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u.a. Habbab od Allahovoga Poslanika. pa mi je dvoje dao.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e.. pa je upitao: . pa su mu rekli: “Raduj se. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. u {ezdeset tre}oj godini `ivota. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . r. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. preselio na ahiret. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe.. kad do|e Habbab. pa je odu`io. prenosi. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas.radi ono {to govori{.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. Kada se Alija.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. vidio je sedam kaburova. klanjao si namaz.” Umro je trideset osme hid`retske godine. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. troje. Vo|o vjernika. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. osim njih. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega.s. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju.. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom.

Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin..174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. . r. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas.Allah }e biti zadovoljan s njim.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. vjernici.” Alija. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja.a. ~vrstom vjerniku. mud`ahidu. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. strpljivom i postojanom muslimanu. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. zadovoljan s onim {to mu je dato . o stanovnici kaburova. muslimani. Tvojom dobrotom. Bo`e.

a on Osmanov. k}erka Abdullaha.A. a on .{. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. Pro~uo se po svojoj snazi. a on Tejjimov. a on K’abov. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. a on Malik en-Nadrov. d`. sin je Ubejdullahov. ~vrsto tijelo. Allah. a on S’adov. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku.ihrov. okretao bi se ~itavim tijelom. Bio je lijepa i elegantna izgleda. . Kada bi se okretao. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u.TALHA IBN UBEJDULLAH. a on Galibov. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo.. sina Malika el-Hadremijja. velikih stopala. a on Luejjov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. R. el-Kure{ijja et-Tejmijja. a on Amrov. bijelu put koja je naginjala crvenoj. mu je podario sposobnost u trgovini. a on Murretov. a on K’abov. a on Kenana Ebu-Muhammeda. Majka mu je S’aba. {irokih prsa i ple}a. Bio je srednjega rasta. gustu kosu. imao je lijepo lice. krupnoga tijela. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a.

Bio je jednostavan ~ovjek. a. a slijedi ga Ebu-Bekr. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. Bio sam tre}i.s.’ Bio sam mu blizu. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. a on je posljednji poslanik..176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha.. Kada sam stigao.s.{. d`. Allah. Allah.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. mladi}u. upitah. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik.. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.’” “Njegove rije~i su me dojmile”. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. Zatim sam tu. Bio je ~estit i po{ten trgovac. i pristupio muslimanskim redovima. a. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. a. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. koji mi je predstavio islam. uputio ga je kada je bio izvan Meke. lijepoga ahlaka. i da bi u{ao u Allahovu vjeru. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. pred njim.. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. d`. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik.s. Pridru`i mu se {to prije. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. omiljen i skroman.. otvorio mi je prsa za islam. palmi i izvora.{.” . upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. Njegov je Poslanik.. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. i ispri~ao mi ne{to o tome. od ~etverice. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. Iza}i }e iz va{e zemlje.

vlast. preuzeti vo|stvo njihova naroda. Zato su ustali protiv muslimana. neka je hvala Allahu na tome. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. Zbog ovoga slu~aja. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. odgovori{e mi.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. mladi}eva majka’. koji je napustio svoju vjeru. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. a. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. Od Kurej{ija. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka.. Ali. . Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. Jednostavno.s. Tako|er. Oni su i{li za njim. a. zbog svoje vlasti i utjecaja. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat..s. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. gurali ga i udarali po glavi. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. Me|utim.

Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik.’ Allahov Poslanik. a kada se vratio u Medinu.. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . Allahov Poslanik. naredbe.. a. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom.s.. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. podijelio je mud`ahide. a. odlu~nost i upornost. Allahov Poslanik. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane..s. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. Kada se sreo sa Resulullahom. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu.s.s. a. a to je bila zlatna prilika. a. oglu{iv{i se o Resulullahove.s.. Resulullah.’ ‘Ima{ nagradu’. odrediv{i svakom zadatke. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru.s. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu.s. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. Oti{ao je i obavio zadatak. a. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba.. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio. a. savjetuju}i se sa muslimanima.s. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. a. Kada su stigli do brda Uhud. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane.. a. a.s. stajao je na mjestu borbe. a. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove.s.s. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. naredbe. a.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika. a. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. zbunjeni i ra{trkani. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra..s. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. Napao je iza brda. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha.... re~e mu Resulullah. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. tada jo{ nije bio primio islam. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. Ostavili su svoje polo`aje.

ti.s... htio je da se popne na nju...s.. Bo`iji Poslani~e”. re~e Allahov Poslanik.. re~e: “Da.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid.s.s. Me|utim.s. a. a mu{rici su ih slijedili. Kada se okru`enje steglo. a. a. Bo`iji Poslani~e. a.. Bo`iji Poslani~e. Ashabi su {titili Resulullaha. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. Allahov Poslanik.” . a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga. a. Talha. . Majka vjernika..Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti. re~e Resulullah”.s.s. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u.. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim. Resulullah. a. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u.” Resulullah. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika. javi se Talha.s. Kada su do{li do jedne stijene.. a. Bo`iji Poslani~e. a. re~e: “Da. neka je Allahov blagoslov i selam na nju. a. Neko drugi”.” “Ne. Jedan ensarija re~e: “Ja }u... i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje. Uprkos tome. neko drugi”. on je postavio svoju ruku i zaustavio je.. pa je ostao samo Talha. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. pripremaju}i strijelu da ga ubije. “Nagrada ti je D`ennet. a bili su daleko od njega. a. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. Ai{a. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu.. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika.s.” I on se borio dok nije pao kao {ehid.’” Allahov Poslanik. zabrinuti da mu se {ta nije desilo.. a.. Resulullah.s. a.. a.s. zbijeni jedni uz druge. “Ne ti.re~e mu Allahov Poslanik.. pa Resulullah. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas.s.. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika.s.s. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. bio je na stijeni na vrhu brda.s. jedini muhad`ir. a. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. a.” Resulullah.

[to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha.{. a Resulullah. a. a. a. r. a. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah..s. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome.s..a.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli....” Resulullah. a. a.. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali..s. a. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku. obu~en u zelenu odje}u.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu. d`. pa smo ga izvukli odatle..s. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. Bo`iji Poslani~e. na {to mu je Resulullah. koji mu je dao Allahov Poslanik. a.s. {to od uboda koplja.s. Ah!”. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu. a.s. a. Talha). upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. Ebu-Bekr. brane}i Poslanika. rekao: “Da si rekao bismillah. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e.. Tu je dobio nadimak Dobri Talha. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik.s. a. Resulullah.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. Poslanik. im re~e: “Ispred vas je va{ brat. a prst mu je bio odsje~en.. sjedio je sa ashabima. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre. u~inio je ono {to i prije.... a. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika..” O nadimku @ivi {ehid. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana.s. putu. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik..s.. nazvao me Dobri Talha.s. Beduin je upitao i tre}i put. a Allahov Poslanik. {to od strijela. a Resulullah se opet okrenu.. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. a. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi.. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani . U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu.. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu.s. ga je nazvao Dobri Talha. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu.s. Ovaj ponovi pitanje.’ re~e Resulullah. a Allahov Poslanik.. okrenu se od njega.s.” (tj..s. a.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek. a..

”. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. Tako|er. Resulullaha. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. d`. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. nemo}nima i muhta~ima.” Allah. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. udavao neudate.siroma{nima.a. siroma{tvo bje`i. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten.. iskopao bunar. tako mi Allaha. Od mladi}a toga znanog.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne.. r. obradovao je njegov postupak. D`abir ibn Abdullah. odje}e i hrane. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. a. Obmanjen je.{. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. r. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta ..s. a da mu ga niko ne tra`i.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. .Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”.. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara.. davaju}i mu iz svoga imetka. Allahov Poslanik.a. a. ~inio je hajr svome plemenu i porodici.. re~e Alija. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. brinuo se o njihovom stanju.” @enio je neo`enjene.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. pa re~e: “Zaista. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. ti si uistinu velikodu{an. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. pa mu kaza: “Talha. re~e mi.s. ‘Pa podijeli ga. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te.

. a.S. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. sestrom Majke vjernika Habibe. putu.s. d`. htio da pita za mene. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. d`.s. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim.. krasnog. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i.: Dare`ljivi Talha. d`. a.ari’om bint Ebi-Sufjan. . tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. a.{. ako ho}e{ dobrovoljno. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. zadovoljan sa svima njima. a.s. prijatnog. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. u njemu je vidio vjernika.s. sestrom Majke vjernika Ai{e. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. Hamnom bint D`ah{. Rukajjom bint Ebi-Umejje.s. . Allahov Poslanik..s. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. a. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam..’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom. a. neka je Allah.s. Poslanik..s. ~istog?’ Tako|er. U~inio ga je bliskim sebi.. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom.{.. sestrom Majke vjernika Zejnebe. a. pitao za njega ako ga ne bi vidio.. mnogo je volio svog ashaba Talhu. Neka je hvala Allahu... a. A. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim.s.s. junaka na Allahovom.{. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu. a. a.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju.s.. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. a. `ude}i za {ehadetom.

Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. r. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. . ubijen. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. Bo`e sa~uvaj. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. a.{.. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije .a. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine.a. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. i da }e biti nasilnici prema njemu. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. a me|u njima su bili: Ai{a.s. r.. govore}i: “Bo`e moj.. r. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u. r. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. odbili su dati prisegu. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije. r. d`. a. nasilno u nju provalila i ubila ga. ako u biti ja druk~ije mislih. nered i podjela je vladala me|u ljudima. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom.. kao halifi muslimana... Talha i Zubejr. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima.s.. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. Po{to je Osman.a. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu.a. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. Muslimanski su se redovi razjedinili. Alija.a.

r. uznemirava me voda. povukao se iz sukoba. milost i zadovoljstvo na njega. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. iznosila je trideset hiljada dirhema. usmrtio ga..” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Naime. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. Umro je. a u gotovini hiljadu dinara. Neka je Allahova.{. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. da zaustavi veliku smutnju.{. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha..184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah.. . {to nepokretne imovine.a. d`. a imao je {ezdeset ~etiri godine. d`.” Isti san je sanjao tri no}i. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. {to novca i ostalog bogatstva. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali.

a on Kasov. a on Amrov. a on Amrov. a on Kuda’e el-Behravija. a on Ebu-Ehvenov. a on Rebi’aov. krupne o~i. a on Luejjov. a on E{-[eridov. a bradu je knio. {irokih ramena. pomo} siroma{nima i muhta~ima. a Amr je sin S’alebov. Bio je bogobojazan. ~iste du{e. a on Ehvedov. a on S’adov. a on Malikov. a on Duhejrov. razvijena ogromnoga tijela. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. R. Imao je gustu i bujnu kosu. sin je Amrov. a on Sumameov. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. Bio je visokoga stasa. sastavljene obrve. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. razvijenih prsa. a on Malikov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on El-Hafov. a on Behraov.A. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a on El-Kajnov. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. a Kas je sin Durejmov. a on S’alebov.EL-MIKDAD IBN AMR. {iroka pojasa. a on Matrudov. .

Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. a. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. a. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije.. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. a. vrije|ale bi ga i zlostavljale.a. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. me|u onima koji primi{e islam. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. Izme|u ostaloga. naredio je muslimanima hid`ru. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. kao donosioca radosnih vijesti i istine. tra`e}i njegovu za{titu. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. El-Mikdad ibn Amr. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. bje`e}i od osvete. Resulullah. a. a pored toga. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. Nakon {to se Poslanik.. vjerovao u njega i zavolio ga. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje.s. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. a.. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. kona~no nastanio u Medini. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih .s. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e.. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. a. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda.. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom.. ostavljaju}i svoj rodni dom. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi.s. tra`e}i uto~i{te. zatim ih je on slijedio na najte`em putu..s. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. i saznao ciljeve njegova poziva. Nije bio imu}an. a bio je jo{ mladi}. iz oblasti Hadremevt. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio.s. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. r.s.s. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. Allahov Poslanik. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. a. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida.

Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. d`.. r.a. smjelost i iskrenost.. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom. a.. {to se ti~e vojskovo|a.. i obrazlo`iv{i im stvar. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. a.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan..” Kada je Poslanik. a. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. r. ostali su radi upornost.s. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. a. Nakon sastanka dvije skupine. Kurej{ije su bile spremnije. Tada je El-Mikdad ibn Amr .s.s. zatra`io njihovo mi{ljenje.. samo da podstakne na borbu o~i u o~i.. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu.a.. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. skupio je muhad`ire. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji. od glave{ina. a.. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris.. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. VITEZ BEDRA El-Mikdad. me|utim. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima.{. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. a. r. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. d`. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima.a.s. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom.s. Po{to je Poslanik. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik.s.a.a. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama.s. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. konjanika i junaka. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima.. U njegovom se srcu u~vrstio iman. Mogli su se vratiti bez borbe. r. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. r. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. da budem uz njega. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. putu.{. Obi~aj Allahovoga Poslanika. putu. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. a..

. {to god uradi{. d`. ovim se Poslanik. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega.s. obra}aju}i se Poslaniku. mi smo s tobom. Rekao je: “Krenite i radujte se.s. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima.. a. mi smo s tobom. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. d`. {ta predla`ete?”.. Vjerovatno }e ti Allah.. kako ih je Resulullah. S’ad ibn Mu’az. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. zaista mi je Allah.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti.” Ozari se lice Allahova Poslanika. re~e. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. d`. bio je obradovan govorom S’ada.a. Allahov Poslanik.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. a mi }emo se boriti uz vas.. . Hvala neka je Allahu na tome. Kreni.s.. preplivali bismo ga s tobom. mi ovdje ostajemo’. nare|uje. a. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. a.. vo|a i plemi}a. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.{..{.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. Tako mi Allaha. a.s. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom.{. Bo`iji Poslani~e. i obavijestio. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha.s. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. Tako mi Allaha. izvr{avaj ono {to ti Allah.s. kao da sad gledam kako ginu. r. a. a. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka. obe}ao jednu od dvije skupine..

izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu.. Na dunjaluku je bio skroman. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. ne daju}i mu da se opravda. d`.{. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. Bio je ponizan i iskren.{.s. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama.s. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. a. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. El-Mikdad. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. Pou~en `ivotnim iskustvom.. njima sam vladao. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi.. brate?” .upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. a.. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. sve dok nije za{ao u godine. koji je plavio njegovo srce. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. a.a. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. r. pa se on vratio muslimanima.a. Resulullah.. r.s. uvijek je bio uz istinu. d`. spasio ga je. Kada se vratio iz te pokrajine. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. i da mu ne bi oslabio iman. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira.s.{. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika... bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. a. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. a. Poslanik. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. zadovoljan jednostavnim `ivotom. bio je istinski iskreni musliman. Dugo vremena se nije `enio. Allah. d`.s. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. putu. a kada je za to saznao emir.. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo.

pa se uputio pravo emiru. Allaha nam. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. pa je rekao: “Allah ti oprostio. kojima je Allah. u prvom redu zahvalite Allahu. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. d`. Bio je izuzetno otvoren i jasan. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije. emire. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. i ni{ta osim toga.{. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. Neka uzme svoje pravo od mene. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. Prekr{io sam njegovu zabranu..s. Me|utim..” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. Zato. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje.s. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. a islam }e ostati slavan. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota.. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. Moj `ivot je `rtvovan za islam.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. “Ali. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika.” El-Mikdad ga je dugo gledao..” El-Mikdad se obradova. Nije `urio u davanju presude ljudima. pa me kaznio. a. a. re~e mu Mikdad.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja.” I zaista. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. odgovorio mu je emir. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. pa re~e: “Pogrije{io sam.{. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom.s. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. a nije me ni saslu{ao. Uvidio je emir da je pogrije{io. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. a. Tako mi Allaha. d`..” El-Mikdad se naljutio zbog toga.

izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje.a.” Odabrao mu je . a. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu.s. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. Bo`iji Poslanik. brate.s.. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. Poslanik. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”. izvoru i uputi i putem hadisa. r.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e.. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. a. a. htio je da ga po~asti. d`.: “Zaista mi je Allah. i tu`io mu se. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom.. reci nam njihova imena.s. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha.s. a.. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. plemenitoga roda. a. Hasan.. El-Mikdad i Selman. Omer.a. a. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela.s.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. Selman.{. a. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. a. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka.s. O`enit }u te svojom k}erkom. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. podsti~u}i ga na `enidbu.S. a.. Husejn. A. Ebu-Zerr.s. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi. Huzejfe. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. volio je El-Mikdada..s.. El-Mikdad i Bilal. da je rekao: “Nije bilo poslanika. a da mu nisu data sedmerica. Ebu-Bekr.. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. na{em ustavu. volio je El-Mikdada ibn Amra. d`. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. To su primijetili ashabi. Alija..{.s. uo~io je njegova svojstva. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik..s. Ammar. Ibn-Mes’ud. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. `ivljenjem po Kur’anu. odgovori mu El-Mikdad. pa ge je volio i Njegov Poslanik. Rekao je Resulullah. od Allahovoga Poslanika. Allah. Malo zatim. a. namjesnika i saputnika. r. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. r. kao {to je on.” Kada je Poslanik. D`’afer.a.

Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a.a. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. r. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam... Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te.s. Mukavkis je skupio svoje ministre.s. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. O`enio ga je Dub’aom.. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik.a. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. Tako su se spustili u grad. r. Harid`e ibn Huzzafe. a El-Mikdad izvana. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. ili da preda zemlju bez borbe. . niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. r. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. preselio na ahiret. ali ih je sna{la smrt i bje`anija.a. ili da pristane pla}ati d`izju. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. hvala neka je Allahu.s. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod.a. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. a. El-Mikdad ibn Amr. Nakon isteka ta ~etiri dana. Kada se Amr ibn el-’As. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba. r. Koji je odredio da tako bude. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. r.. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. Mukavkis je odbio islam.a. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. a. mnogo se rastu`io. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems. Kada je Poslanik. a. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah..

a. trideset tre}e godine po Hid`ri. u D`efru izvan Medine. Umro je na svojoj zemlji. u sedamdesetoj godini `ivota.. r. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada. te je stalno boravio u ku}i. .

.

Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. a on Abdul Vuddov. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. djeda Allahovog Poslanika. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. a on Haselov. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice.s.s. sin je Ebi-Ruhmov. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. a. a on Nasrov. a on Amirov. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. a.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost.A. Za razliku od svojih vr{njaka. a poslove je obavljao planski i uspje{no. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. . Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. Bio je o{trouman i blage naravi. R. a on Malikov. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. a on Abdul-’Uzzaov. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. a on Ebi-Kajsov.

Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. a. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu.. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. na Hudejbiji. srcem ispunjenim vjerom. i bio mu blizak pored razlike u godinama. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom..s.s.s. a. r.: u pohodu na Benu-Mustalik. po naredbi Allahovoga Poslanika.. a. a. neka je Allah zadovoljan svima njima. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. ostavili svoje ubijene na bojnom polju.s. pa nastavi{e sa provokacijama. na Hendeku. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. a.. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. preseljenja na ahiret.s. Nakon Resulullahovog.a. Zavolio je Poslanika. Ali. rodbine koji je povjerovao u Objavu. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima.s. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. na Hajberu.s. na Benu-Lihjan. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. d`. u pohodu na Benu-Kurejza. u miru i spokojstvu. u kojoj su Kurej{ije. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. a. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. a prva je bila Bitka na Bedru. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. na Benu en-Nadir. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. a. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji.{. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. Me|utim.. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. Sve u svemu. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. a. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika.s. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. na Hunejnu i u Taifu. daleko od Meke. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane.s. na Devmetul-D`endelu. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama.. prilikom oslobo|enja Meke. obo`avaju}i Allaha. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. te{ko pora`eni. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. a. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu.s.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. a. ..

U tom periodu. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. osim onima koji su bogobojazni. Erbez. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana.. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. . bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Ipak. komandant perzijske vojske. u isto~ni dio zaljeva. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. ne{to odredi. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Emgi{iju. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. d`. naspram grada Istahara. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem.{. a to je te{ko. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. tako da je oslobodio: El-Mezar.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. to se dogodi. iako su bili u nezavidnoj poziciji. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. Bila je te{ka i o{tra.a. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. Nakon toga. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Poslije oslobo|enja El-Hire. samoinicijativno. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. Ulejs i El-Hiru33. . pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. Huvejl se odlu~i za bitku. r. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. podijelio ih je u tri grupe: . . Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla.

stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. Allahovom pomo}i. r. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. Et-Terd`uman ibn . Kada je Utbe ibn Gazvan. Abdurrahman ibn Sehl. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru.. r. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. a toga nisu bili svjesni. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. r. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. rasporedi u poluluk. Ipak. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. Nehar ibnul-Haris. skrivene od Perzijanaca. te ih. Predvodio ju je [ehrek. zamijenio ga je Ebu-Sebre. u isto vrijeme. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. Sa’sa’ ibn Muavija.a. a oni se oduprije{e napadu. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu.a. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. oti{ao obaviti had`. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. Huzejfe ibn Muhsin. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. Nakon toga. a ispred je poslao izvidnicu.ulan. ostatak vojske. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. Med`ze’e ibn Sevr. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. Ta vojska iza|e iz Basre. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. me|utim. [ehrek ga sa vojskom presrete.. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. halifa Omer. Naime. poznatijih junaka i vojskovo|a. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. zapovjednik prve grupe. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. idu}i od bokova. me|u kojima: Asim ibn Amr. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Arfed`e ibn Herseme. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. Povukli su se prema Istaharu. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. . namjesnik Basre. U isto vrijeme. poznati vojskovo|a. Zatim. Kada je halifi Omeru. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu.a.

bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. Muslimani su. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. izme|u ostalih. te da u njoj. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. tako|er. Jezded`ird. jer je u danima vru}ine jako hladna. Omer. Huzejfe ibn Muhsin. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. K’ab ibn Sur. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. r. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. kralj Perzije. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i.a. Arfed`e ibn Hersem. i prve iz Basre i druge iz Kufe. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Rijeka je bila veoma duboka. Med`d`e’ ibn Sevr. u mjestu zvanom Erbek. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. kao u Bagdadu i Mehli.” Do halife Omera. izuzetno lijepe vrtove. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. te da krenu prema Hurmuzanu. Uputio im je poziv koji dade rezultat. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. r. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. Opsada je Tustura trajala nekoliko .. divno bistra i ~udna. kraj u kojem se odvi manja bitka.. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. tako|er. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku.a. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. kada se sretnu. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. izme|u ostaloga. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. pa se odmah uputi{e ka Tusturu.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. budu: El-Bera’ ibn Malik. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. Asim ibn Amr. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku.

pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. r. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. odgovorio je halifa. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. mo`ete iznevjeriti. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. tra`e}i njegovo mi{ljenje. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj.a.” . pristajemo da vam pla}amo d`izju. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. da mu on sudi. Zvao se Muknef. a da nas vi ~uvate. “Daj im sigurnost uz d`izju”.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. d`... OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. i plus. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. muslimani i njega stavi{e u opsadu. Me|utim. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. a muslimani koji su ~ekali ispred. Allahovim emrom. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. r.. {to Ebu-Sebre i izvr{i. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. neka je hvala Allahu. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum.{. za to. nije dao sigurnost. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. znaju}i da im on. kao zapovjednik islamske vojske.a. Ako `elite.” Ebu-Sebre se ovome za~udi.

a.Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. preselio je na ahiret. u ibadetu pored Allahove ku}e. r. . U vrijeme halife Osmana. a ukopan je u Meki. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota.

.

a on Adijjov. a on D`e{mov. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. a on Evsov. davali su mu jo{ ljep{i izgled. Bio je izuzetno pronicljiv. R. a on El-Hazred`a el-Ensarija. a on Esedov. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. Krasilo ga je lijepo lice. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. blistavi zubi. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. a on Udejjov. inteligentan i razuman. sin je D`ebelov. a on sin Amrov. a on Amrov. a on Saridin. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. crne o~i. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. . a on K’abov. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. a on S’adov.MUAZ IBN D@EBEL. a on Aizov. koji bi se ukazali kada se nasmije. Njegovi bijeli zubi. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. a on Tezidov.A. a on Alijev.

pozivaju}i ljude u islam.s. rukuju}i se sa Poslanikom.s. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana.. stisnuo njegovu mubarek ruku.a... r. Imao je osamnaest godina. Allah. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. Po~eo je kovati planove. a. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. koji je upoznao tajne dru{tva. uprkos tome {to je bio veoma mlad. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. pravdi i miru koje donosi islam.{. a. Odmah je u njih povjerovao.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika.. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba.. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”..s. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku..s. pa primi{e islam i . d`. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. prije nego {to ga je vidio.s. a. a. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici.. a.. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom. da mu dadne prisegu. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. Poslanik. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom.s.. a. rade}i to javno ili tajno. i istovremeno. za susret sa Allahovim Poslanikom. koji nije mogao zadr`ati suze kad je. a. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. Poslije “Prve prisege” na Akabi. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. Allahov Poslanik. a. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu.s. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. a du{u mu obasja svjetlo islama. Zahvaljuju}i ovoj metodi.s. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom.

Amr je imao svog li~nog kipa.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Tra`io ga je po ku}i. . Amr. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. ne govore}i nikome ni{ta. Nadjenuo mu je ime Menat. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Kada je svanulo. a zatim mu re~e: “O Menatu. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. Tako su i uradili. ne dodirnuv{i ga. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e.. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. uze{e kipa i sablju. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. da znam ko je ovo s tobom uradio. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. oko ku}e. r. po obi~aju. ali ga ne na|e. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. zbog njegove mo}i.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. ali ti zna{. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u.” Kao da mu je pao kamen sa srca. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva.a. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. Amr je. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. da si ti bo`anstvo. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. koji je bio od rijetke vrste drveta. Amr ga je pogledao. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. evo ti sablja i brani se. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. prikradu ku}i i uzmu kip. “Tako mi Allaha. sigurno bih ga kaznio i ponizio.

s. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. Time se nije zadovoljio. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam.s. Osman ibn Affan. a.. a.s. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit.. a. d`. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika.s. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti.{. bio je i Mu’az ibn D`ebel.” Poslanik. pomozi me da Te spominjem.. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti.s.. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. tako mi Allaha.. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. Resulullah. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari.. a. ja sam te zavolio. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. Na svakom skupu sa Poslanikom. obaveza se pisati kur’anske ajete. Detaljno je poznavao islamske propise. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Jedne prilike Allahov Poslanik. Ubejj ibn K’ab. budno{}u i pa`ljivo{}u. posavjetova ga: “Mu’aze.. a. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. Vjerovjesnikov. posmatrao ga je dok je klanjao. Nisam korak zakora~io.s.s. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario.. zadovoljan njima svima. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje..206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.s. stigao u Medinu.’” To je `elio Mu’az.s. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. Niti sam ikada zano}io. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. pa je se dr`i. neka je Allah... a. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog.s. . govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. re~e mu: “Spoznao si istinu. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. a. a. Poslanik. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. a. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. a.

.s. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. r. da pobjegnem od nje. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’.a. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. r. Vjerovjesnikovo. plemenit u~enjak i veliki pravnik.” Naravno da je Mu’az.a. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu.a. a. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . a. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta.{.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. iskren i povjerljiv. jer je bilje`enje Allahovoga. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. iskreno od srca. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika.s. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. govora vrednije od svakog imetka.. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. Enes ibn Malik. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno.s. rekao istinu. r. Allahu. me|utim.. r. a. Ti si `iv i vje~an. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu.. a. Allahu moj. govorio je: ‘Allahu moj. Naime. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e.. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga.s..” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. Mu’az je bio dare`ljiv.’” Uz sve ovo.. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. Omer. Nije ga zanimalo bogatstvo. i to potvrdi dva puta.. Osim toga. vrednija od svakog blaga.. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. Kada ga je vidjela. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom.. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. a klone}i se zabranjenog. u}i }e u D`ennet.. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. plemenite du{e.a.. a. jer je Resulullah.’ Poslanik. a. znao ko je Mu’az. d`.a. r.s. dozvoljeno. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. a.s. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.s.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik. a nemo}an sam. ne uzev{i ni{ta. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke.

.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka.. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. izabran je za halifu.’ Allahov Poslanik.s. a.s. Allahov Poslanik. i Ebu-Bekru. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana.a. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. da se sastanu sa Mu’azom. a neki odbi{e.” Omer se nasmija. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda.s. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku.. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. a. a. re~e Mu’azu: “Mu’azu. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika. pa se bio mnogo zadu`io..s.” Mu’azu. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. Kada je zavr{io svoju misiju. Kada je do{ao. a. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika.a. Omer ibnul-Hattab .. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. Poslanikov. zasuzi{e o~i od bola. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. vratio se u Medinu. Omer se za~udi ovome.” Naime.s.s. a. pa posla po Mu’aza. a.s.s. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika.s.. a. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara.. pa je on poslao po njega. a on danima nije izlazio iz ku}e. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. Kada je Mu’az do{ao..’” Poslije ovoga.. Kada je ta grupa krenula. Allahov Poslanik. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku.. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. a.. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. Mu’az ibn D`ebel je jahao. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. tra`imo svoje pravo.s. Resulullah. r.s. Ebu-Bekr. hod se otegnuo. Tako i bi. a. r. a. a. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje.

Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan.” Odmah potom. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika.” Tome se i Omer obradova.” U^ITELJ . a.s. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. Na ovo se Poslanikovo. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”. slao Mu’aza u Jemen. a. oti{li su Ebu-Bekru. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. Na tom su se i razi{li. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. da sam prestao plivati. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. a bio sam na vodenoj pu~ini.. re~e mu: “Usnio sam sino}. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. odgovori Mu’az. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i.” Poslanik. Po{to ga je na{ao. Mu’az to odbi. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. a ti se tu na{ao i spasio me.s.s.s. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. rekav{i: “Mu’azu.. a. Kada je Resulullah.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu.. a {ta zabranjeno.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. a. ne}u uzeti od tebe ni{ta. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. a. pa sam se upla{io da }u potonuti. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu.s.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke.. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i.

” . ako `elite. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. bijelih blistavih zuba. a me|u njima jednog mladi}a. Ostala su trojica. re~e im: “Po~nite sa Himsom. {utio je.s. Nije pri~ao. ko je on. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. koji je sjedio pored mene.s. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. a bio je najmla|i. tako|er. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. Upitao sam nekog ~ovjeka. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju.. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji.. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. Nije im ni{ta govorio. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. izaberite sami. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Drugi neka ide u Damask. i prije nego {to }e krenuti. Kada se sastanak zavr{io. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. dr`ao dersove i predavanja. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. osim ako ga upitaju. Potrebna su mi trojica izme|u vas. ostavite u njemu jednog od vas.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. a. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi.’” O njemu. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. a tre}i u Palestinu. Kada je pri~ao. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak.’ Od tada sam ga zavolio. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. obratili bi se njemu i pitali ga. a.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. Ubade ibn Samita.

” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda.” Neka se Allah. a danas se nadam od Tebe. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika. r. u svojoj trideset osmoj godini `ivota.a. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el.. boravio je u Palestini.{. pozivaju}i: “Allahu.. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika.a.a. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. smrti. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret.. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. govore}i: “Dobro do{la. r.. vjere i pokornosti Tebi. Do|e voljena u siroma{tvu...a. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. Pred smrt.. Allahu. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda. r.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az... mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv. Klanjaj i spavaj.” Mu’az. pa prekini post. iskreno se pokoravam”.s.. nije samo podu~avao ljude. r. oporu~io bih njega.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. odgovori ~ovjek. bojao sam se Tebe. Obavljaju}i svoju du`nost.. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i.s. bogatio se). Omer.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu.a. A Mu’az re~e: “Posti. r.. d`. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke. Poredili smo ga sa Ibrahimom. . ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. a. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. a.

.

a stariji je od njega samo tri godine. Tako|er. On je Resulullahov. M’abeda i Temama. Bio je visok. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u.s.adl. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. isticao se jakim glasom i strogo{}u. kako je to dolikovalo arapskim velikanima. Avna. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. sin je Abdul-Muttalibov. Kesira. Ubejdullaha. a on Ha{imov. R. bijeloga tena. puna~ak. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas.A.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. Abdullaha. a. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. nje`ne ko`e i lijepoga lica.adla. . NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. a on Abdul-Menafov.. Kasma. Nadimak mu je bio Ebul-. Abdurrahmana. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. El-Harisa. amid`a. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija.

sluga. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. a.. a. ali ga je tajio.. pa je primila islam Ummu . k}erka Abdul-Muttalibova.. Naime. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. .35 Ibn-Abbas. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. njegova sestra Atika. Velid ga je ispri~ao ocu.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. u~inio hid`ru u Medinu. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje.adl. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om.. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas.s. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. Me|utim.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. u susretu sa drugom grupom ensarija. pa ja. ispri~ala mu je san koji je usnila. a. a.” Kada je Allahov Poslanik. Dok su oni bili oko njega.. Resulullahov. plemenitom Poslaniku. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. pa je sli~no povikao. koji mu je bio prijatelj. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. a ljudi su ga slijedili. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. Potom je uzeo stijenu i bacio je. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome. Abbas je htio da po|e s njim. ali mu je Resulullah. zatim je u{ao u mesd`id. tako mi Allaha. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. To je uradio i prije Bitke na Bedru. a da u nju nije u{ao jedan njen dio.! Nevjernici.s. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’.s. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. pa mu je rekla: ‘Brate moj.s.

o{trog jezika i ledenog pogleda. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’.. suprostavit }u mu se.atimu i Ummu Kulsum iz Meke.. tajno slao vijesti o njima. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku.. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov.. U pomo}.s. pridru`io sam im se i sjeo. ako se povrati. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut.. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. Allah najbolje zna.. a ako pro|e tri dana od toga. upitao sam.’ Tako mi Allaha.s.. Govorili su o Atikinom snu.’. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. Abbas je nosio Poslanikove. Deva je rikala. pomislih u sebi: ‘[ta mu je.adle... a. re~e: ‘Ebu-. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. ali on od mene nije imao velike koristi. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. a da ni{ta nisi u~inio. a da se ni{ta ne dogodi.. Kada je pala no}.” Da Resulullah. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija. ~vrstog lica.s. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. Kada je Allahov Poslanik. k}erke . desit }e se. Tako mi Allaha. pridru`i nam se. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. sa `eljom . Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. a. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. kada zavr{i{ tavaf. uradio sam tako. te smo se razi{li. rekao mi je. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. Bio je ~ovjek sitan. sedlo mu se nakrivilo.s. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. ako bude istina {to ka`e.. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha.. a. a. pa sa~ekat }emo tri. Ne vidim da }ete ga spasiti. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. a ti si slu{ao. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru.’ Kada sam zavr{io tavaf.’ ‘A {ta je sanjala’. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru.

Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . za ki{u.. a. a. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. imao je visok polo`aj u Meki. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika.” Kada ga je prona{la. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. a da je to krio. pa nas napoji. preselio na ahiret. u~inio hid`ru u Medinu. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. a. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom.. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. zatim je uzeo Abbasa za ruku. dok je bio `iv. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. Kada je Allahov Poslanik. a. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. Kada je oslobo|ena Meka. d`.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto..{. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka.s... Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Ki{a zadugo nije pala. pade obilna ki{a. ako prona|em Abbasa. Tada je rekla: “Kunem se. ispunila je svoj zavjet. a..{.. Allahov Poslanik. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu.s. naredio je da ubiju El-Huvejrisa..s. a. A opet. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. .” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama.s. koji je tada imao tri godine. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. da u~estvuje u oslobo|enju Meke. tako da im ni{ta ne usfali. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. d`. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova.~uvanje K’abe i napajanje had`ija. kao {to smo spomenuli.s.s. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. Abbasova majka je Nebila. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela.

Odbranili smo ga od na{eg naroda... pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. Ga|amo strijelama dok ih ima. kao {to znate Muhammed je od nas.s. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. blizini. a. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika..s. Ako ga mislite pot~initi i poniziti. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. Abbas je bio u Poslanikovoj.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. Prije druge prisege na Akabi. a. osim da se pridru`i vama. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. onda ga se sada pro|ite. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu.s. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost.. a.” Poslije govora Abbas je u{utio. a. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. U ratu smo odgojeni. imamo kompletne oklope. Resulullah.s.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. a. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat.s. na vama je da to i podnesete. Do{ao je... zna~i. a. ratnici. nakon {to vam do|e.” . Odbio je sve.. a. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik.. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. tako mi Allaha. zatim kopljima dok se ne polome. Allahov Poslanik. pa im re~e: ‘Vi ste. i njegovoj vjeri.s. ratnici.s. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a.

Mu~ila ga je nesanica.s. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra. a. a..s.. protive}i se: “Allahov Poslani~e. a. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. kada je rekao: “. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima. amid`e koji nisu primili islam. jer ima{ ~ime.. Naime.s. a. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”.” Allah o tome najbolje zna. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u.s.: “Allahov Poslani~e.s.s.” Resulullah. a. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga.s. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. a.s. on je ostao u Meki. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. A Allah pra{ta i milostiv je.. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr... Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{.” Abbas mu je odgovorio.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. brata Benu-Harisa. . zahvatila tuga.. a. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija. `alosna i zabrinuta. nije oka sklopio. To je imao na umu Allahov Poslanik. o otkupu zarobljenika. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. Iza{ao je pod prisilom. a. a.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. Te no}i Allahov Poslanik..s. rekao je amid`i: “Abbase. Resulullah. skinuli smo okove Abbasu. a. odgovorio je. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika.s.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. o njihovim pokretima. Oni su bili Ukajl i Nevfel. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam.. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro... prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana.

s. a..s.s.s. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. D`’afer ibn Ebi. Slavljen i Uzvi{en je Allah.s. a. a. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta. Usame ibn Zejd. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u.. Ta plemena su Hevazin.. bez ikakve pripreme. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama.zadivljeni sobom i svojom silom. prate}i Allahovoga Poslanika.” Po~eli su bje`ati na sve strane. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. Omer ibnul-Hattab. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod..... Allahov Poslanik. D`e{m.s. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je . Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom.. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. Kurej{ije su primili islam. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. u vojnim pohodima i ratovima.Talib. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. Ejmen ibn Ubejj. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. a.adl. Sekif i dr. Resulullah.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. . Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. Rebi’a ibn Haris. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. iznena|eni. a.. misije pustili {iroko ra{irene korijene...s. pru`aju}i mu za{titu. Me|utim. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik.. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. pa oni su oslobodili Meku. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. zbunjeni. a muslimani. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast.s. Nasr. a.s. A kako i ne bi bili. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. a. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja... prenera`eni. Bili su gordi . priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. a. iza{li su da se bore lahkomo. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . a. U svakom slu~aju. Muslimani su i{li `eljni borbe.. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena.

a. k}erka Milhanova. a. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. a. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao..” “Allah je dovoljan. On je najbolji. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik.. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin..s. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu. govore}i: “Odazivamo ti se. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i.. Sekif..s.s. te gromoglasno povika: “O ensarije.. supruga Ebu-Talhe. Nego vam je zemlja. Bio je bogat i dare`ljiv. a.. Bio je cijenjen i po{tovan. Na dan Hunejna Allah. rekav{i mu: “Da. rodbini i plemenu. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka.. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo.. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani.. Allahov Poslanik. re~e joj Resulullah. Allahov Poslanik. pa ste se u bijeg dali..s.s. bilo bi mu dovoljno. a. tijesna postala. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je.{.” Lice Allahovoga Poslanika.. a. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome. o Ummu Sulejm!”. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva.. milostiv prema svojoj porodici. o vi koji ste dali prisegu. Allahov Poslani~e. koliko god da je prostrana bila. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude.s. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. Do{li su do sebe. Odazivamo ti se. a..” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. primakla mu se. a me|u njima i Abbas. Resulullah. a obojica su bili halife... d`. Allahov Poslanik.. neka je hvala Allahu na tome.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i.. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili. Ti si mi pre~i od oca i majke. a.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom.” Abbasa nije volio samo Poslanik. a.s.. uistinu. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika.s. a i da jeste. bio je ponosan na svoga amid`u.. sjedio sa ashabima. jer to zaslu`uju. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. ozari radost. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. na njegov lijepi ahlak i vrline. mnogo pomogao i trudio . prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`.s.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti.

a. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. ali nema lijeka od smrti.. Majke pravovjernih. . a vidio je da su kod Resulullaha.” Kada se Allahov Poslanik.s.{. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha.. Preselio je u petak. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. razbolio. Abbas je bio uz njega.s. ~etrnaestoga red`epa.. putu. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. vidio sam smrt na Poslanikovom. d`. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. trideset druge godine po Hid`ri. Zakopan je u Bekijji.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. a. Kada se bolest pogor{ala.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. okupili su se oko njega u sobi Ai{e..s. Abbas je iza{ao iz ku}e. a.

.

” Kod plemenitoga Poslanika. a on Kelbov. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini.. a on Amirov. a on Imruul-Kajsa. a on Sevrov. a on sin [erahilov.. a. hid`re u Medinu. prije Poslanikove. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav.{. a on sin Harisov. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika. kojim je to zabranjeno i poni{teno. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. tj. majci Allahovog Poslanika. a. d`.. a Allah. R. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha. a nosila je nadimak Ummu Ejmen.s. a.s. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. a. a on sin Zejdov. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. a on Vebra el-Kelbija. zauzimala je posebno mjesto. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame.s. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio.s. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. sin je Zejdov.. a on sin K’abov. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. Bija{e poti{tena i tu`na srca. a on Zejda el-Lata.. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. Ummu Ejmen je ...{.USAME IBN ZEJD. Za nju je Poslanik.. a on En-N’umanov.. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. a.A. mu{tuluk.s. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha.. d`. on Refidov.

.s. Crne puti...s.. sna`na skladno gra|ena tijela. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. dobro shvatanje stvari i situacije. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. ~ista srca. Allahov Poslanik. gajio posebne simpatije. Upu}ivao je dovu Allahu. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. d`. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. jakih mi{ica i srednjega rasta.. pljosnata nosa.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. d`. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik.{. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. a. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. a. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao.. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku. a. to je kod Allaha ispravnije.. grijeh je ako to namjerno u~inite. lice se ozari. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. a. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. prema kome je Poslanik. . Poslanik.s. a. ispravna mi{ljenja. a.s.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. a. mud`ahid na Allahovom putu.{. Ako ne znate imena o~eva njihovih. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i.. odlu~i da oda po~ast Zejdu. a.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. a Allah pra{ta i samilostan je.s. Zbog toga ga je izuzetno volio.s. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. a ova vijest pokri brige i probleme. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. kovrd`ave kose.s. . sa svojim ocem i ostalim muslimanima.s.

To je bilo prije pohoda na Bedr.s. prenosi se da se Poslanik. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. a. i to petkom. Ona to nije odmah u~inila. pljosnata nosa. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku..Ashabi Allahovog Poslanika 225 a. a meni se gadilo da to uradim.. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. Hasan i Usame bili su istih godina. a. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”.. Poslanik. ponosan i sretan zbog toga.s. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama.s. Dok je Usame bio dje~ak. bijele ili crne. On je odbio da ga primi. rekao mi je da mu o~istim ranu. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . a Usamu u drugo. A Usame je bio crne puti... a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika.s. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e. govorio: “Allahu moj. a. Prenosi se od Ai{e. obukao samo jedanput. prema Usami.s. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. . a. a. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag. izuzetne ljepote.. pri{ao mu je. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv.s. ozarena lica. a. Hasan je bio bijeloga tena.. Naime. pa ih voli i Ti.’” Resulullah. Hakim ibn Hizam. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana.s. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. ljubavi prema Usami.s.atiminim sinom Hasanom.. pa pade i ozlijedi ~elo. isisao krv i ispljunuo je.s. a. ja ih volim. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. a. Jedan od prvaka Kurej{ija.s. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete.” U godinama dje~ijih nesta{luka.. Allahov Poslanik. a. pa bi cupkaju}i i grle}i ih.s. Resulullah. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. kovrd`ave kose.. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio.s. Me|u njima nije pravio razliku... Majke vjernike. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. Taj je ogrta~ Poslanik. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. a.. poklonio je Resulullahu. poslije ga je skinuo i dao Usami. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. a.

Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika.. a. a. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. Poslanikov. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. a. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. D`e{em.. Spremi podmuklu klopku. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. Osam godina prije oslobo|enja Meke. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake.. a. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu.s. Allahov Poslanik.. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima.s. skloni se u stranu doline. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. a. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. a. Oti{ao je Resulullahu. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. Poslanik.. d`. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu.s. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.. a. a. a on je stasavao u nao~ita. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. Poslanikov.. a. gledaju}i skori poraz muslimana. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Povikao je: “Do|ite ovamo. Allahov Poslanik..{. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti.s.s. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. Omer ibnul-Hattab.. sna`na i ~vrsta mladi}a.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. a.. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika.s. i pokrene pohod na Meku.s..s.. pa odo{e Allahovom Poslaniku. putu protiv nevjernika. Me|utim.s. rukovanje sabljom..s. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. Poslanik. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Alija ibn Ebi-Talib. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku.

Allahov Poslanik. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja.s. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. a. a.. on je za komandovanje najpodobniji. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. On. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. mjestu izvan Medine. Omera ibn el-Hattaba. Uprkos pogibiji Usaminog oca. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. d`. Tako|er. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe.. Sti`e to i do Poslanikovih. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana.. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. pa po`elite mu dobro. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. koju je vidio.. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Allahovom. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. d`. a. Naredio je da se spremi velika vojska. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni. pomo}i spasi muslimansku vojsku.adl ibn Abbas. da pro{iri islam u njoj. `ude}i za {ehadetom. a.. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. Neka ide Usamina vojska. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. nije posustao niti je gubio nadu. Kroz posljednje izdisaje. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. Allah. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota.s.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin .. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. Tako mi Allaha. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu.. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. Usame osta ~vrst vjernik. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja.{. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. EbuUbejdu i mnoge druge. a. Mislim da je on jedan od najboljih. na {ta se Usame javno po`ali. razbolje se Poslanik.” Dok se vojska spremala. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske.. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje .s.{. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu.s. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam.s.

starijeg od Usame. dozvoli mu. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. vodi~a i u~itelja. kao halifi i stala na njegovu stranu. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik.s. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika.a..{. vjerovjesnika Muhammeda. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno.. prema granici El-Belke. a. d`. a.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha. Halifa Allahovoga Poslanika. putu. muslimani ga upita{e {ta je uradio. r.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. nikada!” Kad se Omer vrati. Ophrva ga neopisiva tuga. Ibn el-Hattabu!”. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. re~e Ebu-Bekr.s.s. ve} da Allahova rije~ bude gornja.{. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji.. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. a. za predvodnika vojske izabere nekog drugog..s.. a da. vojsci. a. “Postavio ga je Poslanik. a. d`.” . Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. ako odlu~i da {alje vojsku.s. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom.s.s. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. Ali. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala.. a.. stavio bih i ja svoju. te krenuo u svoju ~asnu misiju. njegovoga vo|e. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. a. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. ve} je ostao neutralan.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj.” Na takvim principima `ivi islam.

a zatim mi re~e: ‘Usame. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. a. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. preseljenja na ahiret. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. Zbog toga je bio veoma veseo. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke. a. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’.s.s. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske.s. a. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku.: ‘O Usame. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. a na to }e meni Poslanik. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili.s.s. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i. promijeni se.. a. Dvije godine prije Resulullahova. a bio je tek navr{io osamnaest godina. neprestano je to ponavljao. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu.. . Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima..Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika.s. Lice Allahova Poslanika. a.. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi.

.

a on Malikov. a on Mes’udov. . iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu.EL-MUGIRE IBN [U’BE. Krasili su ga bijeli. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. a on Avfov. krupnoga tijela. jakih ruku. Njegova majka je Umame. R. Bio je visokoga stasa. a on Amrov. a on M’utebov. sjajni zubi i kovrd`ava. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. me|u kojima i perzijski i gr~ki. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. a on Ebi-Amirov. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. a on S’adov. Obdaren intelegencijom. {irokih ramena. a on K’abov.A. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. ~vrst na nogama.

232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. Uputio se u Medinu. Allahov Poslanik. Resulullah. odgovorio im je da je .s. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. [este godine po Hid`ri. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. a.s. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem. a ne radi borbe. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida.s. a.s. a.. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa.s. Resulullah. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika.s. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. a. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom.s. a. spreman da polo`i vlastiti `ivot.. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu.s. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a.. Resulullah.s. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu.s. i objavio svoje primanje dini-islama. nanesena velika uvreda.. a. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine.. sve do oslobo|enja Meke. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. napustio. a. vjere u poslanstvo Muhammeda. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. na{ao Allahova Poslanika. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri.. a. sina Abdullaha. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. Pozvao ih je u islam. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku.. A kada ih je Allahov Poslanik..s.s. gradu u kojem je Poslaniku. U toj situaciji. Naime.. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. a. Mes’udom i Habibom. [to se ti~e El-Mugire. a. a. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. a. psuju}i i deru}i se na njega.

.” “Idi”. prije nego {to ti je odsje~em”. a.s. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude..s. a.. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi. kako je stra{an i grub. bradu dok je govorio.. a. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat..s. tako mi Boga.{. a. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. a. sve dok su oni u njoj... sru{io Lata. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena. . a.s. r. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika. Allahov Poslanik. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. Promrljao je: ”Te{ko tebi. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani.. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu.s. Iznesite svoje mi{ljenje. me|utim. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om.s. Kurej{evi}ka. Neka je Allah.. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. Vi dobro znate da je od vas moj otac.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. Resulullah.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. a. poslu{ajte me. re~e mu.. a. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede.s. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije...s. brane}i ga. potvrdi{e Kurej{ije. Tako|er. re~e mu Resulullah.. osmjehnu se. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu.. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika.. d`. meni pokorne.. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. staviv{i ruku na sablju.. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik. reko{e mu Kurej{ije. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.a. a.s.

bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. kojim se Rustem nije zadovoljio. a ni tvoj brat nije o{te}en. kao da su nam posebno va`ni. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove.rat. Nakon Halidovog prelaska u [am. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. objasnio mu situaciju koja je pred njima. ode Huzejfe ibn Muhsin.” S’ad je odredio najbolje vo|e. .234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. Poslije Rabijje. Poslije Huzejfe. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. Naime. ve} zatra`i novog pregovora~a. Huzejfe ibn Muhsan. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . Ako im odemo u ovom broju. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. . Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost.d`izju. Arfed`e ibn Herseme. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka.islam. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. izvrsne govornike i mislioce. prije borbe na Kadisijji. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. Bisr ibn Ebi-Rehm. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. `ele}i time zapanjiti muslimane. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. Rabijj ibn Amr. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. Rabijja se sastao sa Rustemom.

Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. On tim upravlja . Kada nas Bog kazni . pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. vratite se odakle ste do{li. tako po{tovanog i inteligentnog. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire.. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. a kada vas zadesi su{a.. govore}i: “Istinu je.. pa idite svojim putem. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas.” Ovim govorom. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. Nego.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. do|ete po pomo} kod nas. bilo mu je ime Abbud.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu...” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. vi ste me pozvali. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. ja~i smo od neprijatelja.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. Ko napravi ne{to. Nema nigdje kralja poput na{eg. rekao Arap. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. kao {to je to slu~aj kod nas. zato ka`i {ta ima{. mazge i hiljadu dirhema. ~asni smo me|u narodom. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki.poslije bude zadovoljan s nama. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota.. a neprijatelj nas ne porazi. Me|utim. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. prokleo Bog na{e prvake. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. Bog vam zdravlje podario. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. vi ste za nas bezvrijedni. Ponosno pobje|ujemo.. o Abbude. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. Jedan drugog ne pot~injavamo. opominjao. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i. vratite se. Boga mi. i zahvaliv{i Allahu. osim dan-dva ili mjesec-dva. “Ti si nas tra`io. El-Mugire ga je stalno presijecao. obrati se El-Mugiri. Stoga. ti si Arap. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. u zlu danu po njih. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas.

upita Rustem. mole}i da se primi od njega.ulazak u islam.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. a neki silom. poslu{no i smjerno.. Ne}e osvanuti ni zora. a. na{e lo{e stanje. a ako bi od nas {ta zatra`ili. Povjerovali su mu iskreni.” . bez ikakve razlike izme|u nas i vas. narediv{i mu da kad budu prelazili most. ni to ne pori~emo. a ja }u vas se svih rije{iti.” Ove rije~i naljuti{e Rustema.{. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. a drugi su odbili.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. ko od nas bude ubijen . a u islamu imate sve {to i mi. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. i obaveze su nam jednake. Mi jedemo le{inu.{.ulazi u D`ennet.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. neki potpuno uvjereni. zatim mu uzme bogatstvo i pojede. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. borit }ete se?!” “Zna~i. d`. . Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. U takvoj smo. po`elio bih izgubiti i drugo oko. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. mi je poznajemo i ne pori~emo. u protivnom . Nema primirja izme|u vas i nas. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. nismo du`ni dati. sve dok ne u|u u vjeru.rat. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. d`..s. Tako je bilo dok Allah.ili davanje d`izje. A kad smo u pitanju mi. kosti i krv. te`ak `ivot i razdor. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. iskren i da je poslat od Allaha. Budi na{ {ti}enik. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i.. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko.” Kada je vojnik kazao {ta je imao.

Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. . ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. Na Kadisijji je. a on je ve} ubijen. obavijestio je S’ada. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. Muhammedun Resulullah”. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. rasporedi vojsku u desetine. Kada im je El-Mugire oti{ao. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. pojedina~nim dvobojima. i jo{ nekoliko njihovih velikana. kada je ~uo ove rije~i. dan-no}. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. r. Posljednjeg dana borbe. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema.. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e... te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. iako su bili malobrojni.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. Bje`ali su. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. Iza sebe su ostavili veliki plijen. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom.a. oru`je i poginule. tako|er.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat.

te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz.ilkana. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. ali je on bio zauzet nekim poslom u . Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. bio zadovoljan s njima obojicom.. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. Naime.uratu. ne dade pobjedu. a on ga odredi namjesnikom Kufe. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. pomisli{e da je to ogromna vojska. r. .a.Mugire odvoji se po strani sukoba. r. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. ostav{i neutralan. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana. blizu Basre. pa kad ih Perzijanci vidje{e. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. ubiv{i mnoge od njih. d`. El. Neka je Allahov selam na njih.{. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. a muslimani su ih gonili. koji ga smijeni s te du`nosti.. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. Bje`ali su. Kada se situacija smirila. jednog od velikana Eberkbaza.{.a. El-Mugire dade prisegu Muaviji. da ne bi obeshrabrili ljude.. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. Allah. @elio je obaviti had`. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. formirali jaku konjicu pod komandom . muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. d`.

El-Mugire je preselio na ahiret. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. Amr ibnul-’As je za velike probleme. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju.” . a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. Amr ibnul-’As. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. Ukopan je u Kufi.” Pedesete godine po Hid`ri. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. kod njega je strpljivost i samilost. a Zijad je i za malo i za veliko. a da iz nje nije na{ao izlaz. Srditi ga u grob strpa. opisuju}i sposobne Arape. El-Mugire je za rukovo|enje.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. a da nije posegao za ispravnim. postojanost. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. `estoko si ka`njavao neprijatelje. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan.

.

Znao je kada }e se privu}i protivniku.SIMAK IBN HAR[E. a on je Sa’lebov. imao je jake {ake i mi{i}e. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. crn ten. Kada bi hodao. {irokih prsa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. stabilan hod. sin je Har{eov. . a on Saidov. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. oki}en saburom i postojan. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. a on Abdu-Vuddov. R. a tako|er je bio sklon {utnji. Volio je oru`je. a on El-Hazred`in. a on K’abov.A. gustu kosu. Odlikovala ga je hrabrost. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. on sin Levzanov. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. Bio je srednjega rasta. a ovaj sin Zejdov. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. ~vrstoga vrata. smjelost i odva`nost. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. vje{to bi udario sna`nim udarcem. krupnoga tijela. okruglo lice. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici.

Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima.{.. Stvoritelja svega. vra}a iz [ama.. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. Njegova ~ista. saznao je da se karavan Kurej{ija.s. Kada je stigao u Meku.. a. Resulullah.s.s. broj se muslimana uveliko pove}avao.s.a.. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. bio je napregnut i oprezan. . pove}ao se broj muslimana u Medini. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika .s.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. r. Tako. a. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. a. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka.. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana.. onda je Medina srce islama. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. a. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi.s. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. a. koji je predvodio Ebu-Sufjan. d`. osiroma{iti ih i pot~initi. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. Muhammeda ibn Abdullaha. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu..s. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. Allah. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. Poslanik. a. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. a.

a. a. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas.a.s. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate.. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl.s.s. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. iskreni u bici. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom.. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. Poslanik. dok su drugi navaljivali da se bore. s Allahovom pomo}i. savjetovao se sa ensarijama.. uputi dovu za njega. Allahov Poslanik. zlo. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. a da sva ostala vrela zatrpaju. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. tako bi Kurej{ije ostale bez vode. Kada je zavr{io.” Kada se pribli`io vrelu. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. a.. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. a. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39.s. Kreni sa nama. Ustao je tada Ebu-Bekr. Allahov Poslani~e. ~ime }e{ biti radostan. postupaj kako `eli{.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. a. U me|uvremenu.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. postupi onako kako ti Allah naredi. mi smo uz tebe.” Poslanik. mi }emo ovdje ostati. r. r. Tako mi Allaha.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. Poslije toga. a mi smo s tobom. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. Tako mi Allaha. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. Poslanik... Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. ve} sada vidim bitku. i govorio. Mi smo strpljivi u ratu. .s. a. Nakon toga.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. U me|uvremenu.

podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije.. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. Hamza.s. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. njegov sin Velid. ali mu{rici to odbi{e. Voljom Allaha. u~estvovali su i jevreji iz Medine. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. Kad je prihvatio ponudu.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka.. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove.s.. a. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili.od Kurej{ija. a. a. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda.” Dvoboj se zavr{i. re~e: “Ustani. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika. ubio je va{e najbolje.{. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. Muhammed vas je potakao na osvetu.. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. i `ele}i osvetu. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. a mu{rici Utbe. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima . i muslimana. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi.s. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. dok mu je krv {ikljala iz noge. Abd.s. d`. a. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. re~e: “Da. Ubejde ibn el-Haris. koji je podlegao od posljedica rana. a. Tada Resulullah.. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. On je pao na le|a.s. Safvan i Ikrime. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. pa se strovali na zemlju. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. probijaju}i redove Kurej{ija. Nakon pogibije El-Esveda. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj.. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija.s. a. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. Odgovaraju}i i cijenjeni. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. opreme i svega drugoga . Poslanik. I takav. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba.

Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. a. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda.s. tako da je sakupljena velika vojska.s. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. a `ena Ebu-Sufjana. a. da okove ja ne trpim nikad.s.. Kada se kona~no opremila. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. Nakon {to je Allahov Poslanik. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. a.s.” . saznao za pokret Kurej{ija. Poslanik. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti. tra`io je mi{ljenje ashaba. a.. nasuprot Medine. a. s tim njenim pravom. d`. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci.. amid`i}a Allahova Poslanika.{. Prije nego {to je po~ela borba. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e. Allahov Poslanik. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi.” Pa mu je Poslanik. Bo`iji Poslani~e.s. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. tra`e}i je. dade. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu. Kada ga vidje kako se kre}e. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame.. dok je jedan dio nagovarao Poslanika... osim u ovakvoj prilici. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a.s. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. To je isto ~inila Hinda. u podno`ju brda pokraj palme. a. a.. brata i amid`u.. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba.s. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima.s. Allahov Poslanik. a Resulullah. Ona je izgubila oca. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani.. a.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana.” Ebu-Dud`ane je hodao.

s.samozvanoga poslanika. Kada je stigao u El-Jemamu. organizirao je i ustrojio safove. O njemu je Poslanik. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. kao halifa muslimana. a. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh.s. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. poku{avaju}i odbiti mu{rike. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu.. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. Tako mi Allaha.atimi da opere krv s nje. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom. koji su bili na vrhu brda. a.... Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami.s. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. r. a. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. Zaobi{ao je brdo. Naime. vratio u Medinu. r. a. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski.a. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. nije me izdala. a.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske.s. da presude odmetni{tvu.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. a ovo je bila zlatna prilika. dao je svoju sablju k}erki . I njen mu` Alija.. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. nakon boja. izabran je Ebu-Bekr.a. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. kada se Resulullah..s. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. vidjeli povla~enje Kurej{ija.a.s. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. a. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. r. Halid. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba. Kada su muslimanski strijelci. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena.. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. koji su bili okupiljeni oko la{ca. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. pa se muslimani .” Na ovo je Poslanik..

Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. {ehidu mu’minu. . Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. vitezu. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. mud`ahidu. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. povratili su snagu nakon klonulosti. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. Iman je plamtio u njihovim srcima. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje.

.

” . a. {iroka prsa i bujnu kosu. R. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. duge noge. Akre’a ibn Habis. Hattat ibn Jezid. Kada su do{li pred mesd`id. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. a. Imao je taman ten.. Kajs ibn Asim. Devete godine po Hid`ri. povikali su: “Muhammede. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo.. vratio u Medinu.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’.A.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha.s... bez obzira na opasnosti. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio. dostojanstven i ozbiljan. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede.. imao je izrazito razvijeno tijelo. Do{li smo da se nadme}emo .. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. Zeberkan ibn Bedr. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI.s. Bio je visok oko dva metra. a.40 . Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim.s. a sin je Amra et-Temimija. Ujejne ibn Hisn. Kada je iza{ao pred njih. poznatoj kao “Godina delegacija”.

. a. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom.” Allahov Poslanik. a. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen.s. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. a. Brinuo se o konjima. a. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. uprkos tome {to je imao krupno tijelo. a.s.. a. i istakav{i svetost Objave.s.s. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha.. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih.s.s... Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. i svoga konja. na to re~e: “To je vrhunac. Tada. Ibn-Amra islam je oplemenio. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. te je oti{ao u Medinu.. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. njihove dvorce poru{ismo u Hiri. pa su ga ljudi zavoljeli. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. a.. ovo mu je poklonjeno. riznici pravoj. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. postao je blag. i da bude u njegovoj blizini. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika. Nakon toga. . Hassan ibn Sabit. Mi uni{tismo te dvorce...s. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas..” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. jednog za drugim. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan.

Ka’ka’ je obustavio borbu i. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. ili borba. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. r. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. Zapovjednik cijele te oblasti. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. u kojem je bio privremeni logor.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. Do{li su u mjesto Nebad`. halifa je naredio da se oslobode. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. Halifa je to i u~inio. a zatim je Halid organizirao vojsku. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima.a. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. zarobiv{i ih. kukavica. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. u blizini bunara sa vodom.. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. Prije nego je krenuo prema Iraku. pa radi kako umije{ i mo`e{. bio je Hurmuz. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . poveo ih halifi Ebu-Bekru. r. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio.a. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam.

kako su prethodno i isplanirali. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu.. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka.” I po obi~aju. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. muslimani su vodili kod grada Ulejsa.. Pao ih je veliki broj. dok vrijeme ne donese potpun poraz. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. odlu~io se na borbu.. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. Boj se bije na sve strane. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. a me|u njima i Hurmuz. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. te je brzo skupljena velika vojska. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. pa se okrenu{e u bijeg.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce..” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. Borba je bila neizbje`na. ~ija je koli~ina bila teret karavana. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. s ciljem da ubiju Halida. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. Me|utim.. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. U protivnom. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima.. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. najhrabrije i najplemenitije. arapskih kr{}ana. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. a zatim povezao lancima. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. pa ih je rasporedio u bojne redove. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju... izgra|enog na obalama Eufrata.

Allah }e ti upotpuniti nagradu. a mi Hurmuza pregazismo. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. a Hira je dobijena sporazumom. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. Ebu-Sulejmane. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. prijestolnici Kisre.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. a iscrpili su i svoje neprijatelje. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. Perzijanci su tonuli u poraz. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina.” . Eufrat je postao crven od njihove krvi. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. po~eli su bje`ati. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. ako nam podari{ pobjedu. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Dabia. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi.

jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. Dok je stigao na front u [am. Krenuo je u osvajanja. Ijjada ibn Ganma. Jurnuli su u grad izvana. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Dirara ibn Ezvera. Osvojio je Basru. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Opsada nije bila jaka niti stalna. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. osvojiti grad. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Dirara ibn Hattaba. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. D`abijska. Adija ibn Hatima Taija. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. uz Allahovu pomo}. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. a {irina oko hiljadu metara. kose}i sabljama protivnike. sa isukanim sabljama. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Kada se popnu na zidine. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij.ahl Bisan. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. Ed`nadin i . Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Plan je bio precizan i te`ak. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. a Halid. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. I krenuli su. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. mala i ksanska vrata. Tomova. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. zadr`avaju}i dah. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. i uz Allahovu dozvolu. Dok su muslimani opsjedali Damask. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda.eradisova. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. . @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola.

a Ka’ka’ je sna`nim . Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. Muslimani su zau~ili tekbire. gustih i debelih obrva. stra{noga izgleda. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. Naime.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. Selita i ostale mud`ahide . sve su pal~eve svoje grizli. hrabrost i vje{tinu.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. Ovaj pade kao klada na zemlju. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. bje{e uni{teni. ^uv{i to ime. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. `ure}i prema Kadisiji. Padali su poko{eni sabljama.{ehide “Bitke kod mosta”. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. poznavaju}i njegovo iskustvo. I hvala Allahu. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. odgovorio je. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. muslimani su pobijedili.

Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. zapovjednik pozadine perzijske vojske. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. Kad joj se pribli`io.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. Rustem. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji.. protiv najhrabrijih ljudi. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe.. Toga dana. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a..256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. nisu nikoga na{li. ovamo. njihovih velikih junaka. D`elula i Hanikin. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se..” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. a muslimani su ga lahko zauzeli. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. drugu prijestonicu Kisre. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. kada su stigli do Rustemovoga {atora. ubijen je Rustem. pa kad je ugledao priliku. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona.. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. Nakon toga pali su gradovi Medain. pobjegao je iz grada. . samo u dvobojima. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. Me|utim. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. Ka’ka’ je kru`io oko slona. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. zapovjednik perzijske vojske. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan.

. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. Me|utim.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. U Basri je Alija.. r. r. u Palestinu. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu. stajao nasuprot Ai{e. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi. te je malo trebalo da izbije `estoka borba.a.a. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. Majke vjernika.. i pojave velike smutnje.

.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. postupcima i stavovima. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. a on Hazred`ov. Ro|en je u obrazovanoj porodici.A. a on Med`de’in. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. bez dodavanja ili oduzimanja. a. a on Adijjev. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. njeguju}i ih i trguju}i njima. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. i kod halifa poslije njega. sin je Meslemin. R. a on Amrov. Bio je krupan. a on sin Halidov..s. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. a on El-Harisov. a on Malikov.MUHAMMED IBN MESLEME. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. . visok i pro}elav. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom.

a nakon {to je ovaj to u~inio. iza jednoga predvodnika.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. a. odakle je {irio islam. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. a oni mu se. . Allahova Poslanika. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. U po~etku. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. Allahovom milo{}u. naime. a. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Tako. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. bore}i se protiv njega. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. a. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. Kada su zavr{ili namaz. a. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. Spoznao je da je istinita i ispravna.. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare.s. jednoga dana. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. Nakon toga. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. rame uz rame.s. Muhammed ibn Mesleme. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. `ele}i ispitati pravu istinu. sav se bio posvetio poslovima oko konja. Allahov Poslanik. ~uo je u~enje Kur’ana.. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. U{ao je.. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. blagim i skru{enim glasom. Planirao se udru`iti sa Es’adom.s. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. ashab Muhammeda ibn Abdullaha.s.

s. a. ejjuhel meb’usu fina. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv.{. d`. a. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. a.s. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . mud`ahid. a. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa.. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. Njegovi sinovi: Abdurrahman. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. Bio je me|u prvima do neprijatelja..s. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. a. a. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom.{. a njega cijenjenim ashabom.. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. S’ad. kose}i sabljom mu{ri~ke glave. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. A kada je Resulullah. komentiraju}i njegove poruke i upute.. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. d`i’te {erreftel-Medineh.. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika.s. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. `ude}i da ga Allah.s. d`i’te bil emril muta’i. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. uprkos te{koj poziciji muslimana. Abdullah. po~asti {ehadetom..Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca.s. D`a’fer. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu.. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. a.s. Allah. neka je hvala Allahu. d`. u~inio hid`ru u Medinu. Allahov Poslanik. merhaben ja hajre-da’i.

Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. Poslanikov. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. Koji im podari pobjedu. a. Muttalib ga je primio i ugostio. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. Allahov Poslanik. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. da brani plemi}ko porijeklo. a. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. zbog Bedra se suze liju. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. kao psi} koji za kujom cvili. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda.s.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. pla~i. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. ako je Muhammed ubio ove.s. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.” K’aba je. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. a.. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . iz plemena Tajj. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru.s. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. al’ ne uze pouku. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. za kojima o~i suze. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku.. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. ubijeni. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali... pjesnik. `ivio je sam i ne ~uje se za njega.. jednom prilikom u Meki.

a. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. a. a ti je zataji. radoznao.. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela. a. umorili se od `ivota. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e.” Resulullah. brat Benu-Harisa. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi .. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik.s. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove.s. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana.. presjekli su nam puteve.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr. Allahov Poslani~e. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az.s.s.. a. do{le njegove la`i i potvore. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. re~e da pri~a. a. posebno o Ummul-.” Poslanik. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” . okru`en izobiljem i rasko{i. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. a. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. Kada su do Resulullaha. Oti{li su nadomak njegove trv|ave..s.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. rastavili se od porodica. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika.s..” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. iznose}i la`i i potvore. Ina~e je bio veoma bogat. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini.” K’ab mu. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. Ja }u ga ubiti. pozvao ga je i upitao za{to to radi. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. To vam je dozvoljeno.adli bint Haris.

. tako mi Boga.” Oti{li su do K’above tvr|ave. njemu je Resulullah.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. a. a da K’ab ne posumnja ni{ta. K’ab je ustao da iza|e. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama.. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. Allahov neprijatelj. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. a on se ba{ to ve~e o`enio. ne bi me probudio”. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. Po{to ga tako nisu ubili.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog.s. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. odgovori joj K’ab. Da me na{ao da spavam. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. pa ga Ebu-Naile zovnu.s. Moj Allahu.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. A D`ezia. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. a.odgovori K’ab. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. a. .” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. njegova mlada. “U oru`ju je poravnanje”. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. i iznijeli mu svoj plan. a ratnici ne izlaze u ovim satima. . ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. ne sumnjaju}i ni{ta.s. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. odazvao bi se. Ti ih pomozi. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik.

Allahov Poslanik. a. Zapovjednik u njoj je bio Merhab.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. K’abu njegova brata da ide. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina.. lavovi razjareni bje`e. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena.. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. odva`nog. pa je Allahov Poslanik. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. prevara i izdaje. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu.s. a. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. A Mahmud41 je brat povjerljivog.s.s.s. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab. poslije njega poni`en bi Nudajr. a.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Nastojao ga je prevariti. a. a kada ubijam. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem.. obuzeo ih je veliki strah. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. a tako i bi. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . Ujutro. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva.. na{im rukama poznatih junaka. Nakon toga.

U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. re~e: “Iza|i na dvoboj.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama..s. r. kako kosim. r. Bio je jasan i iskren u govoru. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. kada ga je Allahov Poslanik. Po{to se pro{irila islamska da’wa. nisam osvetio ubijenoga brata. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje .. javi se Muhammed ibn Mesleme. samo ponosni ubicu ka`njavaju. a. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima.. Halifa Omer ibn el-Hattab. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. finansijama i vojsci. ali ga on zaustavi svojim {titom. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. a. Tako mi Allaha.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. i odsjekao mu glavu. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. Kad ovaj pade na zemlju. upravi. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. o Hajbere.. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. Allahov Poslani~e”. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat. poznavao je njegove vrline.s.” Resulullah.” Zatim je do{ao Alija.s. ali i ona presje~e granu.a. Svi su imali povjerenja u njega.. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. a `elim ga osvetiti. zaista. ostavio kao svog namjesnika u Medini. u Medini.s. a. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). Allahu moj.. Obojica su se krili iza drveta.a.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. a. Za sve u {to je sumnjao.. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. osim u pohodu na Tebuk.

rekao je S’ad. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. Poslije ovoga slu~aja. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. . r. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu.. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. r. Me|utim. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca.. “Umorio me `amor ~ar{ije”.a. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. blizu ~ar{ijske pijace. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. Muhammed je to odbio uzeti. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. ili da je manjak. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih.a. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. r. precizno i ta~no. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima.a. po svome obi~aju. tada{njega namjesnika Kufe. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. sagradio je dvorac od }erpi}a. tamo{njega namjesnika. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. Hvala neka je Allahu na tome. S’ad ibn Ebi-Vekkas.

a potom preselio u Rebezu. r.” Boravio je u ku}i. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. odva`nom junaku. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. bio je u slu`bi halife. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije.. iskrenom vjerniku. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima.a. taj skromni vjernik.s. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas.a. ili dok ti ne do|e smrt. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{.. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. velikoj `rtvi. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. a. . Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. Muhammed je preselio na ahiret. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. On je Muhammed ibn Mesleme. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. r.

Pravo ime bilo mu je Mabeh. . maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. pa je imao krupno tijelo. a on . a on Behbuzanov. rodom iz D`ija. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba.arisi. a on sin Mursilanov.A. a on Sehrikov. sin je Buzih{anov.ejruzov. tra`e}i su{tinu i smisao. R. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. a bujna kosa. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. istaknuta me|u ~asnim ashabima. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. a zvali su ga Selman el-Hajr.ARISI. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. {irokih prsa i svijetloga lica. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv.SELMAN EL-. Bio je visok. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”.

Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. a na imanje uop}e i ne odoh. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili.{. kao {to vidi{.ni no}u ni danju. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. ^im mi se ukazala prilika. a noge mi zaveza u lance. d`. slijede}i svoga oca i svoj narod. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. pa mi to privu~e pa`nju. pla{e}i se za njega. daleko od ljudi i dru{tva.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. odgovori{e mi.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. zadivila me njihova molitva. a njegova ljubav je. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. ne mogu oti}i na imanje. ~ija se rije~ strogo slu{ala. Otac me je pitao {ta sam radio. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. u toj vjeri nema nikakva dobra. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. Kada se smra~ilo. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . Kada sam ih saslu{ao. kako sam ja rastao. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . po`elio sam da budem njihove vjere. sin poglavara sela. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Pozvao me je i rekao: “Sine. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. pa sam mu rekao: ‘O~e. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. Rekoh: ‘Boga mi. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e.. vratio sam se ku}i. Zadu`ili su me da lo`im vatru. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. bivala sve ve}a. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. ovo je bolje od na{e vjere. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e.

ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. sina Merjemina. tajno. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. a. odgovorili su. Ali.. Na njegovo mjesto postavili su drugoga.’” . ako im do|e kakav karavan iz [ama. Nedugo zatim je umro.s. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. vjeri poslanika Mesiha. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. crkveni dostojanstvenik”. Isaa. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca.’ Kada je pobo`njak umro. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. re~e mi on. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. krenuh putem [ama. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. Oni mi uskoro odgovori{e. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. u Bizantiji. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. kada ga vidi{. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. a ja se oslobodih okova i s njima.s. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. oti|i. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. a kada mu se primakla smrt. prima hedije. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. a kad se i njemu pribli`ila smrt. oti{ao sam u Mosul. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. Kad njemu do|e ed`el. osim jednog iz Mosula. On ne jede od milostinje. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. izme|u crnih brda. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. upitao sam ga isto {to i one prije njega. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. a. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. pa ako mogne{ oti}i do njega. Nastavlja dalje Selman. Izuzetno sam ga zavolio. da te slu`im i da u~im od tebe. prepoznat }e{ ga.

dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. Me|utim. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. a gazda je sjedio ispod nje. a. zaista. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. ~im je to izgovorio.’ Spustio sam potom hranu pred njih. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Nastavak je njegove `ivotne pri~e.s. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. u plemenu Amra ibn Avfa.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. ovo je jedno od obilje`ja. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. Bio sam na palmi.’ Spustio sam hranu pred njega. u Kuba’u. Ostao sam.” Allaha mi. a kad sam ~uo za va{e stanje. Allaha mi. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. a. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. ^ekaju}i. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. a. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. sa Arapskoga poluotoka. kao hedijom. odlu~io sam je dati vama. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici..s. Oti{ao sam s njim u Medinu i. ~im sam je ugledao. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. umalo da padnem s nje.’ . pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha.s. ne jede milostinju. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao.. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane.

Jednog dana Resulullah. kona~no im do{li glave. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu.s. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. eskalirao. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi. Stajao je okru`en ashabima. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. i muslimansku zajednicu. @ivio sam me|u muslimanima..s. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.s. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. a. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. Na sebi je imao dvostruku odje}u. Resul.. a.s. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. a. Primio sam islam. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. Allah me.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. a. napali muslimane s le|a. a. slobodan.s. a..s.s. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. zbog ulaska mnogih ljudi u islam.. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova.s.. a Resulullah. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i.. Pete godine po Hid`ri. ubrzo. ovo je drugo obilje`je. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. kao i ostali koji `ive u Medini. a. a. a.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi.s. Allahov Poslanik. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika. jede ono {to mu se da kao hedija. naredio je ashabima da mi pomognu.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima.’ Napisao sam mu pismo. oslobodi ropstva. Primijetiv{i {ta namjeravam.. sa Poslanikom. i onih koji ga slijede.. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. jednu je obukao a jednu pregrnuo. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati .

a. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. Znoj je oblivao njihova lica.. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. a pukotina se pove}ala. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama.. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber.s. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. a. i kazao: “Allahov poslani~e.. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. r. Tada Allahov Poslanik. Resulullah. bez obzira na njenu mnogobrojnost. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. pohvali blagoslovljeno rje{enje. Me|utim. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. duboki i {iroki. Resulullah. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine.. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. Ona su bila kao za{titna brana Medine.” . Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. Ona se malo otcijepila. Bespomo}no su udarali. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi..274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. a. a. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. prije dolaska nevjerni~ke vojske. a. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. a me|u njima i Selman. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad.s.. Allahu ekber… “ Selman. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. kopaju}i rovove. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. a.” Poslanik.s. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put.s. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Selman je stajao kraj njega.s. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati.

” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Posti. a..s.. Alija. a i odmaraj.s. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. “Ko se ovoga dosjeti?”. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a.s. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. . Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. Poslanik.s. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i.a. ehlu-bejta. ali od toga nije bilo nikakve fajde. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. On je more nepresu{no. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas.a. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. a i ovu sada{nju. ehlul-bejta. a. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. Selman. o{troumnosti i razboritosti.. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti. Njegov drug provodio je no} u ibadetu. Kasnije se Resulullah. r. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji..a. klanjaju}i.. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. r. a danju je postio.. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija. a. Allahovim emrom. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama..” U Medini.. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. a. ^itao je prija{nje objave. duboko u no}.a. a. r.s. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. Poku{ali su okru`iti Medinu. za{titi muslimane. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. r.

obrazovanju i ja~ini vjere. svu bi je podijelio sirotinji. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti.a. a. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem.. bogatstvo i la`no predstavljanje.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. Odbijao je primati platu. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana. a kada bi je ve} uzeo. a ovaj od Hasana ibn Alije. o osvojenju Perzije i Bizantije. odbio ju je primiti. Selman. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. Radio je od zanata koji je poznavao. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu.s. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. bje{e u Medini. Da mi je Omer zabranio da tako radim. Kad bi mu do{la pla}a. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih.. mudrosti. Hi{am prenosi od Hasana. .a. Medain je bio bogata i plodna oblast. r. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. Bio je korpar.. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. Kada bi govorio ljudima.. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri.. ne bih ostavio taj posao. a.s. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. od toga bih jedan ostavio za novu liku. r.a. a jedan podijelio kao milostinju. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. Htio je pove}ati svoja dobra djela. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj.. razdijelio bi je narodu. a. Prezirao je luksuz. Halifa Omer. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. preselio je svome Plemenitome Gospodaru.s. slu`e}i islamu. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom.r. izaberi zemlju!” Me|utim. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. zatim bih radio i prodao ga za tri. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. drugi potro{io za opskrbu porodice.

arisija.a. r. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina.. d`. Pi{e{ mi da te Allah. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu.{. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. te`ak toliko da ga je svega izmorio. rekav{i: “Ne. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji.{.a. Selmana el-. i{ao je Selman. r. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. Ebu-Derda. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao. Naime. a on je mijesio tijesto za hljeb. opskrbio imetkom i potomstvom.{. Selman im nazva selam. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. r. Kada je htio napraviti sebi ku}u. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. Allah. a desio mu se kao upravitelju Medaina. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. pomislio je da je jedan od siromaha. Radi kako `eli{. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. ali mu je on odbi dati. U tovaru su bile hurme i smokve. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. d`. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. dok ne do|emo do tvoje ku}e.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. nastanio se u Iraku.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. ali zemlja ne radi ni za koga..a.” Odgovorio mu je Selman.. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. koji su sjedili kraj nekog du}ana.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas. Allah. d`.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom.. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti.

{. Selmanu el-Hajru. a.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. o Sa’de. glava }e ti dodirivati plafon. smiluje Selmanu el-. preselio je zadovoljan tobom. noge }e ti dodirivati zid. znanjem. mudro{}u i skromono{}u. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara.” Plakao je Selman. r. u brizi kada si zabrinut... Poslanik. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju.arisiju. d`.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. Neka se Allah. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. d`. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e.. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se.s. a. ali vole miris... on je zaplakao pred njim. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom.. ispunjen bogobojazno{}u.a. a kad bude{ spavao. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika.s. do{ao u posjetu. zbog te ~e`nje. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. Ammara ibn Jasira i Selmana.s. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu. nego. a.a. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. . Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist.{. A vidi mene. Kad bude{ stajao. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. r. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas..” Selman se te{ko razbolio.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija.. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. a on Bekrov. a on Kunfuzov. krupnih o~iju. a on Subej’a. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. . a on E{d`e’a. puna~kih obraza. iskrenoga govora. Zahvaljuju}i Allahu. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. a on Rejsov. dubokog razmi{ljanja.{. u`ivanje i korist.NU’AJM IBN MES’UD. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. U d`ahilijetu je bio beduin. U islamu je bio odani vjernik. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. ~istoga posla. koji je samo za sebe tra`io profit. R. sin je Mes’udov. a on Halanin. vitkoga stasa. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. ~vrstoga dr`anja. tamne puti. Tako je nau~io borbene vje{tine. dugoga lica. Bio je vrlo snala`ljiv. d`. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. a on S’alebin. a on Amirov. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. Rijetko je govorio. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. a on Enejfov.A. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo.

nasla|ivanje i pi}e. a. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. mire}i jedne. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. .. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. Oni su vladali Arapima. na putu izme|u Meke i Medine. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. a. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. u~vrstio u Medini. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. rade}i sve da tako i ostane. a. da ih zlostavljaju i provociraju.. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`.s. a zava|aju}i druge.s. a bli`e Meki nego Medini.s. Pored svega toga. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. i njegovu misiju. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. Kada bi do{ao. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. Me|utim. {to im je i bio glavni cilj. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli..

a. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. Allahov Poslanik.s. a Njegov Poslanik.s.. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima.. predlo`i Poslaniku. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad.da jevreji. Kada ga iskopa{e. i muslimani: muhad`iri i ensarije. a. vjere i njegove ~asne misije. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom.s. Zatim. Kurej{ije. Pleli su se konci velike zavjere. a.s. te da se upute prema Medini. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. jednakosti i vjere.. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. Allahov Poslanik.. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: .. Ra~unali su da se Resulullah. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. prije nego je uputio poziv izvan njega. sa malim brojem muslimana. uz poraz. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. koja je mogla donijeti. Bitka na Uhudu. a. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. odnosu on s njima. svojim saveznicima. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. a. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. Dok se sve to odvijalo. a. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine.s. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega.s. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. . Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. da iskopaju kanal ispred Medine.arisi.s. pregovore i dogovore. a. i njegove sljedbenike. kako bi bili brojniji. slabost u du{ama muslimana..s.. a. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. a zatim vojno poraze. zametnu unutra{nje probleme. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema . kao {to su Benu-Gatafan i drugi. Selman el-. da je stave u opsadu. . ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. ustvari. jedan od ashaba. medinskih jevreja.

.{. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar.” Poslanik. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. a. pa pomozi nas ako mo`e{. i re~e im: “O Benu-Kurejza.. vjerovanju. pravednosti i jednakosti me|u ljudima.” . i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. Osjetio je da je pozvan u islam. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam.s.. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude.s. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. U ranu zoru uputi se ka Medini. a.s. Ono {to mu je Poslanik. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama.. a. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji.. Allah. jevreja i plemena Gatafan. a.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. ljubavi i saradnji. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. i njegovo poslanstvo. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. a. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. d`. srete se s njim. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika.. i njihovom stavu. odzvanjalo je u njegovim u{ima.. a.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu. Vratio se u svoju postelju. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. obavljanju namaza.. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. a. jer rat je varka. pa naredi mi {ta `eli{.s.s. a.{. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. d`. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. primio sam islam. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. koji je `ivio me|u jevrejima.s.s.s.

Oni su stranci za Medinu. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. a stati na njegovu stranu. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. tj. Ako saveznici pobijede Muhammeda. prijatelju na{.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. kao zalog kod sebe. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”. oni odgovori{e.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. nastavi Nu’ajm. va{ imetak. va{a djeca i va{e porodice. a vas ostaviti izlo`ene osveti. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. pobjeda i plijen su njihovi. poma`u}i njegove neprijatelje.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. re~e im Nu’ajm.” “To ti obe}avamo!”. vratit }e se u svoj grad sigurni. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. u kome je va{a opskrba. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe. porobiti `ene i oteti imovinu. nisu u stanju u kojem ste vi. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. “i obavijestili su ga o tome. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. Zato ne {aljite . Muhammed je ve} primio njihov prijedlog.

{.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. pa ih je sna{la nesre}a. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. vratit }e se svojim ku}ama. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. plan je uspio. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. a. a na{i konji i deve malaksali su.s. zato koliko sutra. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu. snala`ljivosti i mudrosti.. Ako bude suprotno tome. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. jer }e biti ubijeni.. dan u kome ni{ta ne radimo. a. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. ako ih zatra`e. r.. r. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. ti si najbolji pomaga~. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike.a. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. i vi to znate. d`.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega.s. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim. kao {to je iznio Kurej{ijama. iskoristit }e je.a. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. prenosi od Resulullaha.. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. Neki od nas su to prekr{ili. Nu’ajmov.s. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. a... Nu’ajm ibn Mes’ud.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. u~inio je ogromnu uslugu islamu. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku.

r. r. a. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku.. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. odanog muslimana i velikog borca za islam. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj.s.’ Tada Poslanik. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. Tako mi Allaha.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud.a.s.. za vrijeme halife Osmana ibn Affana.a. a.” Nakon osloba|anja Meke.. u Medini. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan.s. odsjekao bih vam glave.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema.. a. Nu’ajm. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. skromnosti i bogobojaznosti. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. Preselio je na ahiret.’” Na dan oslobo|enja Meke. Poslanik. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere. .

.

Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. Sin je El-Ekve’a. a on Malikov.{.. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. jer Seleme bija{e br`i od konja. Bio je slobodni ratnik. dao mu je jak i prodoran glas. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. d`. a on je sin Eslema es-Selemijja. Seleme ibnul-Ekve’a. neuvezan u vojsku. a on Abdullahov. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. kao mud`ahid. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini.a. bore}i se kao pojedinac... bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. `ele}i da ga Allah. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. a on Ku{ejrov.{. d`. Juri{ao je u bitkama. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. a on je sin Sinnanov. R. r. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. a on Huzejme.s. . Allah. po~asti {ehadetom. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. a on Selmanov. Njegovo oru`je bila je sablja. Ljudi su bje`ali ispred njega. On bi se ogla{avao njime. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme.A. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. Bio je duboko samouvjeren.SELEME IBN EL-EKVE’A. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. Napu{tao je mjesto borbe. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. a. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom.

Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. r. a. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. iz Medine. a. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”.s. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini.. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. slu{ao hadis Poslanika. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. a. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. pri~alo se o Vjerovjesniku.. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. brane}i je svom svojom snagom i imetkom. a. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. dok su se Allahov Poslanik. r.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. naime. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. Seleme ibnul-Ekve’a.s. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. . kroz dru`enje s razli~itim ljudima. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane.s. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. ~vrste mi{i}e. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja.. koji je pozivao u islam. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja.s. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Bio je inteligentan i o{trouman. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. Bio je mr{av..ezarijj je.a. U svakom mjestu u koje je do{ao. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama.. imao je duge potkoljenice. knio je kosu i bradu.a. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja.

Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. a. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. r. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. Potom se popeo na jednu uzvisinu. Napada~i su ubili ~ovjeka. r. Prvi koji je saznao za to. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom.a. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja.a. poput vihora. Kada se skupila grupa.. Seleme je za samo jedan trenutak. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. voljom. Me|utim. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Poslanik. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor.s. r. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. a. r.a.. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu. Kada su gotovo stigli do njega.a..a.. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. govore}i: “Uzmi je. Poslanik. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. Allahovom. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda. r. bez preciznih i posebnih na~ela i planova.a. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. Danas je va{ nesretan dan.. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e. varku i dosjetljivost.. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca.s. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. i drugi. Seleme ibnul-Ekve’a. Njegov su poziv ~ule Medinlije.” . koju. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. on se nije povukao.. r.a. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana.. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a.s. poput fatamorgane. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. a. oteli mu `enu. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama... a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela.. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. koriste}i brzinu. r. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost.{. d`.

nasmija se i uputi dovu za njega. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. a ljude bih zarobio. Resulullah. r. a..s. doveo bih preostale deve. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. pa mu je rekao: “Si|i. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. razbili su redove napada~a. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani..” Allahov Poslanik. spremni da ih pobiju. Seleminog amid`e. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’.s. stao pred Poslanika. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih.a. na Hudejbiji. a. Na po~etku Bitke na Hajberu. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi.. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.. Resulullah. a.s. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. sine El-Ekve’a. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe..” Ovaj je si{ao sa svoga konja. a. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’.s. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. a poslije i na Hajberu. a. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima.. da recituje. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. U Medini je Seleme. a. a.a. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a.s.. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu.s.s.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik.. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima.. odrecituj nam koju svoju pjesmu. Allahov Poslanik. r. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi. Uprkos tome. a protiv muslimana.

r.{. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena.{... borio i napredovao. Selemu.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. a.. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber. koja se ne da opisati. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. d`. Allahov Poslanik. d`.a. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu.{. Amir ibnul-Ekve’a. smiluje.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’.a. neprijatelja.a. i nije se vratio dok mu Allah..s. Seleme je rekao: “Poslanik.. kao {to ljudi ka`u. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. ne dadne pobjedu. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. Seleme je. r. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce.. Desila se jaka i `estoka bitka. zabrinut i upla{en.a. a. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. pred njegovim o~ima on se. U jednom trenutku nepa`nje.. nasuprot njih stoje}’. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo.{. Gospodaru. d`. ne klonuv{i. Krenuo je. sjeku}i sabljom glave Allahovih.. a.” Sljede}eg dana Resulullah. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke.s. On je nastavio sje}i njome. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica.. pozvao je Aliju. ova tegobna scena mnogo rastu`i. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. d`. a ja sam ga slijedio.” . r. `ene i djecu. na tom mjestu preseli.. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a.. r. a njegove o~i bile su bolesne. jahao je na svom konju.s. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Iza toga. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum.{. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima.odred usmjeren prema Nisibehu. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad.. Poluotok je prostran. nalazi se na sjeveru Iraka. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka.a. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. r. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. a On je dovoljan kao svjedok. imetaka i bogomolja.a. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. d`. Poslali su izaslanika. r.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. r. .odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. jeste svjedok. r. prema sjeveru prote`e se pustinja. Taglib i En-Nimr. koji je bio u Kufi.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. sve do oblasti [ama. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . Milostivog. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima.a. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. r. Istovremeno. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja.. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. .” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom.a...a. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Sedamnaeste godine po Hid`ri. Allah. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe. . Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Ne ~inite izdajstvo.

Nakon {to ga je opkolio. zatim Surud`. stanovnicima Er-Ruhaa.a.a. Nakon toga. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. i njihovog potomstva. a On je dovoljan kao svjedok.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima.. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata.. Napisao je: “U ime Allaha. r. r. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. d`. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. i muslimana s njim. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana. uputio se u Nisibeh. Ijad. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike.. O njima je Ijad. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje.a.{. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. podru~ju u dana{njoj Turskoj.{.. r. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. tra`e}i sporazum. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. Raskif. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. r. spasiv{i tako vlastite `ivote.a. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. Milostivog. Njegovi meleki i muslimani. i njihovih `ena.. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. r. Ijad..a.. grad na desnoj obali rijeke. Osvojio je Semisat. Milostivog. jeste svjedok. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma.a. a zatim ga je opkolio. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. jednom velikom utvr|enom gradu. r. Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. r.a. Zaista. D`isr Minbed`. d`. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . Nakon toga. va{i imeci i oni koji su sa vama. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. Allah..“ Ijad. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. jeste svjedok.

Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita.. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. r.{. r. hrabri borci. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“.a. tra`e}i Ijada sebi. i zulum tada prestade. slobodu im dariva{e. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. smiluje Ijadu ibn Ganmu. Neka se Allah. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka.a. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota.. a. Plemeniti. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida.. r. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm.. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Pobjednici ~asni tada. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota..” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. Pobjedi{e kraljeve mo}ne.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber.a. u [am. na podru~ju [ama.s. pisao je halifi Omeru. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. osvaja~u Poluootoka. . povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. r. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika. d`.a. Nakon smrti Ebu-Ubejdea. {utljivom mud`ahidu.. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. to je svita ~estita. Ukopan je u Medini.. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde.

Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu .A. popunjenoga tijela. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. upalih o~iju. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. a on Meslemin. a on sin Luhejma el-Hanefijja. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. a on Jerbu’a. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. Bio je visokoga stasa. a on Ubejdov. bez rasprave i pitanja. R. nosio je dugu i nje`nu kosu. sna`nih mi{i}a.SUMAME IBN USAL. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. koji je zadavao strah konjanicima. glas mu je bio miran i dubok. orlovskoga nosa. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. vi|an na polo`ajima i u bitkama. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje. vi{e je {utio nego govorio. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo.kipu. Crnoput. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. a on Sa’lebin. Bio je poglavar u svome narodu. a on Sa’lebin. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. Kada bi govorio. a on Hanifin. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. o{troga pogleda. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. koju je pu{tao do ramena. a on En-Nu’manov. . LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. sin je Usalov. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. a on Ed-Duelov.

a. Munzir se odazvao pozivu. a. a. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”.s.s. Na to ga je. vrije|ao ih. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. re~e Sumame i nasrnu na njega. .s.. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme.s. bez razumnog rezonovanja.s. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi.. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. i saznati ~asna muslimanska imena.s. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. krenuo je nazad u Medinu. bilo je `estoko i bez mjere. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. Tra`io je muslimane. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau.. koji je boravio u Bahrejnu. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV.. Sumame je saznao za njih.. Isto tako. Jednog dana Allahov Poslanik. bez obzira ko bio. zemlje plemena Benu-Hanife. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga.. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola.S. a. zarobljavao ih. Na to je podsticao i suplemenike. odgovorio mu je El-’Ala.s. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. a.a. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. Nije dopu{tao nikome. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. nakon obavljenog zadatka. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. A. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. ali ga je Sumame odbio. a kada mu to nije po{lo za rukom. ~ak i ubijao. a. a. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. Odabrani Poslanik. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”.. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. r.. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. potcjenjivao i zlostavljao. a El-’Ala. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. a svoju krutost.

Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu.s. ima{ pravo na to. a.s. Kada je Resulullah.” Allahov Poslanik. Ako ho}e{ imetak. a. do{ao u mesd`id.s. Resulullahu. Naredio je da se muze njegova deva.. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.s. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Kada su stigli do mesd`ida. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose. Ako mi se smiluje{. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Nakon toga je Allahov . i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima.s.s. Ako mi se smiluje{. dok je prolazio kraj njihovog mjesta.” Poslanik. a nisu ni znali koga su zarobili. a Poslanik. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. ima{ pravo na to. a.{.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.. d`.. a posebno Resulullah. Odmah ga je prepoznao... Vratio se ku}i. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica.s. Nakon toga.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. dobit }e{ koliko `eli{”. i da se mlijeko nosi Sumami. ne znamo. ujutro i nave~er. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. Ako ho}e{ da me ubije{.. a. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. tra`i. re~e Sumame. Tada je zamolio Allaha. a. Resulullah.. za njegov slu~aj.. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu. zahvalan sam ti na tome. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana.. Muhammede... sljede}om dovom: “Gospodaru moj.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. a. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo.s. Kada je El-’Ala stigao u Medinu.s. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. a. a. a. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. zahvalan sam ti na tome. ako ho}e{ da me ubije{. Sumame je tu ostao do jutra.. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je.

. Zaista. pa mi je postao tvoj grad najdra`i. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika. sebi ja samo}u odabrah. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. a.s. pa si mi postao najdra`e stvorenje. I tako mi Allaha.s. a. nema prijekora za tebe. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. I tako mi Allaha. a volio bih obaviti umru.s. Rekao je. .” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. a. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom.s. tako mi Allaha. da su ga svi prisutni mogli ~uti.. a. a.” Bo`iji Poslanik. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. Bo`iji Poslanik.. `elio je smiriti Sumamino srce. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari.. i rekao: “O Allahov Poslani~e.s. a.. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. Sumame.. tako mi Allaha. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. a. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. islam bri{e ono {to je bilo prije njega. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. odgovori mu: “O Sumame..s.s. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje.. odgovori mu Resulullah. pa {ta misli{. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. Allahov Poslani~e. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. Na njemu se oprao i o~istio. a zatim se vratio u mesd`id.

Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. a. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. odazivam. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk.”.” Kada je stigao u El-Jemamu. kod Tebe su blagodati i vlast. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. nakon {to se vratim u El-Jemamu. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. Gospodaru.a. r. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom.. ako mu nanesete ikakvu {tetu.. Slijedim Allahovu vjeru. samo Tebi pripada svaka hvala.a. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari.” Sumame. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu.a. Zaista. slijedim vjeru Muhammedovu. spremio. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke.s.. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. Val skupo}e je zahvatio . “Odazivam Ti se. Ti nema{ u tome sudruga.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. Ti sudruga nema{. odazivam Ti se. psovali su ga. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi.. ali ga drugi. r. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i.. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. Tako mi Boga.. Okupili su se oko njega spremnih sablji. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. odazivam Ti se. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. Odazivam Ti se. na to nije obra}ao pa`nju. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. dr`e}i koplja i strijele. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. kralj El-Jemame. ali Sumame. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. r. nasilno u{ao u Meku. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Do tada. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice.

. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. poznat kao Musejlema el-Kezzab . Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan. ^VRSTA VJERA Sumame.urata ibn el-Ad`elija. r. Napisali su pismo Poslaniku. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant.la`ac. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. pojedini Arapi. r. zla i varanja.a. a. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik.s. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku.. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda. Za vrijeme Poslanika.s. `ivio je me|u svojim narodom. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. Allahov Poslanik.... Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika. poslao je . r.s. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. To je bio Musejlema ibn Habib. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e.s. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. udovoljio je njihovom zahtjevu. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu.. Sumame ibn Usal. r. a. smatraju}i da je on poslanik. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. a. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. iz razli~itih povoda. r.a.. odabrani samilosni Allahov rob.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik.a. Nakon {to je Allahov Poslanik... a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje.. a. da s njim podijeli vlast. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima.s..a.a.s. da ga ubije. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku.s.. a. Pa. a. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . a. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. {to je ovaj i u~inio. Sumame. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . Halifa Ebu-Bekr.

Kada je Sumame. rekao im je: “Tako mi Allaha. odlu~io je da i on ide s njim. bio je zadu`en da.. r. Allah.{. d`. El-’Ala ibnul-Hadremi. kao zapovjednik. . r. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu. me|utim. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. Ebu-Bekr.a. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca.a. Zaista }e ih Allah. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. r.{. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu.a. d`. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife.a. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. u njima nema dobra.. d`. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri.. r. na Allahovom putu. ko ih se prihvati. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. za odredom njegovih mud`ahida). znamo {ta oni `ele. saznao za njegovo zadu`enje. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. Kada je napu{tao svoj narod..{. Zaista....” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija.

nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili.. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame.a.. mnogo mu se dopalo. Tako je Sumame. Neka se Allah.a. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. d`. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. vidio. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. Nagrnuli su na Sumamu. smiluje Sumami ibn Usalu. r. ~vrstom vjerniku i junaku.. r. r. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma..{.a. El-’Ala. ~istom muslimanu. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. .a. r.” Razjarena masa nije mu povjerovala.. odgovorio je: “Ne.

Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. suhonjava lica. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. a on Zuhejrov.A. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. Poznavao je i pustinju. . tamnosme|e puti. sin je Sevrov. o{trouman i blag. hrabri vitez.MED@ZE’ET IBN SEVR. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. a on Ufejrov. crne kovrd`ave kose. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. More mu je bilo poput mejdana. Med`ze’et je bio visokoga stasa. vitkoga tijela. a on Amrov. Bio je mi{i}av. hodio je po njenim ravnicama. imao je mogu}nost izvje`bati se. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. brzih pokreta. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. izrazite mu{kosti. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. a on Ka’bov. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. pomr{av. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. R. jahao i lovio.

El-Jemame.. a Muhammeda.a.. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. i kada im je on predstavio islam.. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik.s. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. bilo je pleme Abdul-Kajs. Benu-Hanife. [ejban i Ad`el. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima.{.s. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. . a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. a. a. a.s. Esved el-Ansi i drugi.s. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. Neki su opet. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Po~ele su pristizati vijesti..s. a. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal.. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. a. a. bila su pod vla{}u El-Menazira. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. a. r. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. a. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. prednja~io je me|u drugima. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku.s. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. a kada ga je prihvatio.a. Kada su se sastali sa Poslanikom.. odbijali davanje zekata. koji je Poslanikovom.s. Benu-Zehel. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik.s. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik.. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. r. kao Poslanika. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. preselio je na ahiret Poslanik. d`. To je bila porodica Mudar.

.. r. put kojim idu zalutali. r. Tome se Ebu-Bekr.a. sa grupom iz plemena Temim. Abs i Zibjan. potom.a. . r.a. r. r. r. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. Maliku ibn Nuvejriji. El-’Ala .a.a. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail. [to se ti~e Med`ze’eta. poslan je plemenima Kuda’a. poslan je u Dubau u Oman.s. Vedi’a i Haris.[urahbil ibn Hasne.a.. je. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom.a. Vo|e su bili: .. . odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. a nakon toga u Hadremevt... Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena.. r..a. . . Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. . Zatim.El-’Ala ibnul-Hadremijj. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin.Arfed`e ibn Hersem. r. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. gone}i El-Hatma. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. r.a.a.a. poslan je stanovnicima Mehre.a. r.Ikrime ibn Ebu-D`ehl.a.a... .Amr ibnul-’As.. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. . .Tarife ibn Had`iz. . a Med`ze’et. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju. u slu`bu muslimanske vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika. poslan je Tuhametu u Jemen. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife.Suvejd ibn Mukarrin. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. r. zaobi{ao El-Hatma. prema [amu.a... vo|e otpadnika.. r. r. r. .Halid ibn Seid.Halid ibn Velid. a. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. r... oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. poslan je iza Ikrima. .a.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani. u Bahrejn. suprotstavio svom silom. r.

Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. udovoljiti. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Huzejfe ibn Muhsin. koji je bio smje{ten u Basri. r. r. r. Ebu Bekr. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli.a. r.{. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. Iznena|eni.a. d`.a. El-Ahnef ibn Kajs. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. bez hrane. r. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima.a. Muslimani tu pado{e u opsadu. Me|utim. radi njihova osvajanja. i Es-Sevr.. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. r...a. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. kao da time nije `elio Allahu. Podijelio je na tri skupine. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’.. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio. Med`ze’et ibn Sevr. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. gdje su se usidrili..a. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. On je bio prvi komandant. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno. r. Arfed`e ibn Herseme. Nehar ibnul-Haris. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. r.a. vo|a islamske .a.. Spremio je vojsku bez dozvole halife.. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu.. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. Med`ze’et ibn Sevr. El-’Ala . Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. r. r.a.a. r. muslimani proba{e probiti put do Basre. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr.a. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja.

Asima ibn Amra. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je.a. Med`ze’eta ibn Sevra. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. one su br`e od kamila. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. Ka’ba ibn Sevra.. zeleni vrtovi i bogati trgovi.a. dokazani junak islamske vojske. Med`ze’et ibn Sevr. i {to je dalo novi pravac historiji. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma. koji je bio u Basri. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima.a.. r. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. stajalo: “O narode Perzije.a. r. u Basri. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. r. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. koji je bio namjesnik halife Omera. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom.. u njemu su prekrasne ba{~e. gdje se nalazio Hurmuzan. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom.a. Huzejfu ibn Muhsina. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka.a.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. Med`ze’et ibn Sevr. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.a. r.a. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. r.a. Slao je pisma u kojima je. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli.a. JUNAK TUSTURA Nakon toga. miran i blistav grad. histori~ar i putopisac. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Ibn-Batuta.. Po{to su zauzeli nekoliko gradova. r. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir. r.a. r. r. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. . a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova..a. izme|u ostalog. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske. D`aluli i El-Ehvaz. Arfed`a ibn Hersemu. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. r. putem El-Ehvaza.a. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja.. r.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. r. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. r. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki...

dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. Haseke el-Hanzalijj. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. r.a. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad.. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima.a. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem.a. Ka’b ibn Sur. Verka ibnul-Haris.a. podari nam pobjedu nad njima. a mi smo poglavari naroda.. Gospodaru.a. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Bi{r ibn Rebi’a. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca.. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu. On bi mu ispunio zakletvu.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu.. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. r.. i El-Bera’ ibn Malika.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. Muslimani su okru`ili Tustur. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika.{. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. r. r.a. zakuni se Gospodarom. utvrdila se i blokirala sve ulaze. a namjerava i meni u~initi zlo. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra.a. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. r. i kada ga je pro~itao. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. sa svojom vojskom. r. ako bi se zakleo Allahom na ne{to. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu.. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab.a. Hurmuzan je ubio svog brata. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. Med`ze’et ibn Sevr.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. r. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. Abdullah ibn Bi{ir . prestao davati d`izju i prekinuo primirje. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu. d`. r. neko ra{~upan i pra{njav. kome niko ne pridaje pa`nju.: “Mo`da. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura.

Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. Me|utim. r. Bilo ih je tristo {ezdeset. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. i El-Beraa ibn Malika.a. sada je s vama i vi ste pobijedili nas.. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima.. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. i ubio ga je ma~em. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. pa pri~aj s njim. r..a.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu..a. a na nogama je ostavio ~izme. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. Plivali su dok nisu u{li u grad. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. Med`ze’et ibn Sevr. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. r. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. r. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. Muslimani su ih prepoznali. r.. kako bi mu on presudio. i on pade kao {ehid. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika.a. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. upita halifa. Omer re~e: “E Hurmuzane. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani. Odigrala se `estoka bitka.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. r.. halifu jako rastu`i.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo.a. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: .a. bio je vo|a prve grupe. poku{ao je uvezati redove svoje vojske. r.a. po putevima i oko ku}a Tustura. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. da mu on presudi.

ali uprkos tome.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{.. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.a. progovori: “Istinu je rekao.” “Rekao si: ‘.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala.” Hurmuzan proli vodu na zemlju.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. koji je pratio su|enje.. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu. r. r. ne ubijte ga.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi.. Omer mu re~e: “Te{ko tebi.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. .’” To su potvrdili i prisutni. o Emirul-mu’minine.a. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me.” Enes ibn Malik. dok je `edan. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi. Zaista si ga za{titio. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. Rasr|en.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. ili }u te kazniti. ili }e{ mi dati obrazlo`enje.” U tom trenutku Enes ibn Malik. on je istinito posvjedo~io. a Omer re~e: “Donesite mu vode. Allaha mi. bio je brat El-Bera’a. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi. spa{avaju}u ubicu smrti. samo sam htio da se osiguram njome.. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu.

r.{. r.. r. Neka se Allah. Ebu Musa el-E{’ari. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. . mud`ahidu. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. {ehidu. r..a.a.. ustrajnom vjerniku.. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove.a. pogibije. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju. U doba halife Osmana. d`.a.

.

hodao je sporo i imao spore pokrete. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari.A. Nije o drugima lo{e govorio. vitak. a on Esedov. a on D`u{emov. a on Saridov. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. a on K’abov. Bio je srednje visine. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. Knio je kosu i bradu. sin je Amrov. R. a on Alijev. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. a on Haramov. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Bijele puti. a on Selemov. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. dugog lica. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. Imao je blagu narav i vedar nastup. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. Ebu-D`abir je bio o{trouman. a on S’adov. a on Jezidov. . Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. a on Ganemov. a on S’alebov. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi.

na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. kaznit }e ih. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. me|utim.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. a.” Napustili su ga..{.. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu.s. a. ako bude htio da ih kazni. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare.. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. znali su da je on o~ekivani Poslanik. Na slijede}i had`.{. Zatim smo .” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. da ne}emo svoju djecu ubijati. i zaista. d`. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. ako bude htio da im oprosti. ili. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. a. Za vrijeme had`a. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. kada su ~uli Muhammedov. tako nam Allaha. pozivao je ljude u vjeru. govor. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. da ne}emo lagati. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. odgovorili su: “Ho}emo. d`. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. “Ljudi. oprostit }e im. ne}e biti niko ja~i od tebe... Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet.s. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. a. da ne}emo krasti i bludni~iti. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd.s. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. govorili su jedni drugima.s.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. Kutba ibn Amir ibn Ravad.. Avf ibn Haris. odmah su povjerovali u njega. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. odgovorili su oni.

zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. a da Resulullah. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. taje}i od njega da su pre{li na islam. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. kasnije nazvan “Druga Akaba”. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani. a. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”.. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. neka znate. Allahovom Poslaniku.. rekao: “Oti{li smo na had`.. polo`ili su prisegu na islam. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. a..s. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”.s. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu.ako }ete.. i Medinelija.s.s. Postao je poglavar.gorivo za d`ehenemsku vatru. Allahovom odredbom. na sastanak. stanovnike Meke. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}.s. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. Izabrali su dvanaest ljudi. I tako su. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda.s.s. Allahov Poslani~e. ti si poglavar i prvak. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. a. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a.. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. a. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. poglavara od plemi}a . da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini.. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. a. koji je bio jedan od na{ih plemi}a. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. Uistinu.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . bude odgovoran za muslimane.. Onda smo ga pozvali u islam. na Akabi. ako budete to uradili. a. ostaviti ga (islam). Allaha mi.” “Prihvatamo ga. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah. a. a.52 Zatim je Allahov Poslanik. poveli i Ebu-D`abira. mu{rika. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra.s.” Allahov Poslanik.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi .

Allahov Poslanik. D`ubejr ibn Mut’im.” Rekli su: ”Da. a zatim i Muhammeda.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. Es’ada ibn Zuraru.s. i njegove ashabe dok su bili u Meki. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra. niti zaboraviti ubijene o~eve. Amra ibn Hakema. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. d`. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. licem u lice. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. sav nakit na mom tijelu.. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. veli~aju}i Allaha. u Meku su neprestano pristizali ratnici. Abdullaha ibn Harama. Abdullaha ibn Revahu. Muhammed nam se opasno osvetio.. S druge strane. vodili s plemenom Kurej{. a. ubio je na{e najbolje ljude.” . glave kufra i {irka. a ja sam jemac za svoj narod.. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. Ikrime ibn D`ehl. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. Mobilizirao je robove Abesince. Utbeta ibn Rebi’u. Ubijeno je sedamdeset mu{rika.. a me|u njima: Umeja ibn Halefa.. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke.s. d`. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih.{. Ubadea ibnus-Samita. a.{.s. sinu Merjeminom. putu.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. El-Berau ibn M’aruu. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha.” Ebu-Sufjanova `ena. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. i muslimana. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. za moga amid`u Tuajma. a. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. a. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. Ebu-D`ehla. [ejbu ibn Rebi’u. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka.s. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. i Njemu `ivot predav{i. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. slobodan si. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. sa srcima punim vjere na Allahovom. koji su bili njegove sluge. ne prezaju}i od smrti.

Allaha mi. mi }emo prostrijeti jastuke za vas. Nazirala se pobjeda muslimana. Allahov Poslanik. Mo`da budem prvi {ehid.s. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. i neka je Allahov blagoslov na tebe. Allahov Poslanik. saznao je za spremu Kurej{ija. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. ostat }e u najgorem stanju.s. da ih {titi. a ako se budu vratili. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika.. pa da je skine — prije nego se bude borio”.pobijedili smo. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. mi smo te ‘natjerali’ na to53.. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. Kada su ga muslimani vidjeli.. vratit }e se s neuspjehom . Allahov Poslanik.. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e.s. ako budu ostali. tra`ili su od Allahova Poslanika. ma kakav ishod bitke bio.s. @ene su i{le iza vojske.s.. strijelci na . ostavit }emo vas. Imam dug. koji su bili nao{treni za borbu. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici. a. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. da }e pasti u ropstvo. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. udarale u bubnjeve i pjevale. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. a. @ene su i{le iza vojske. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. ne izlazi im u susret. Ako ho}e{. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. Muslimani.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. `ene i djeca }e ih kamenovati.” Poslanikovo. a. odgovorio je Allahov Poslanik. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. Me|utim. Resulullah. ostani u gradu. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . ostani (u Medini). Allahov Poslani~e.s.. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. a ako budu u{li. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. ponajboljih strijelaca. a nemamo pravo. izgubili smo. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci.. a. Ako budete pobjegli.. a. a. bit }e to rastanak bez ljubavi.onako kako su i do{li. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto...” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. Allaha mi. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. mi }emo vas zagrliti.

a.. a. Kada su strijelci napustili polo`aje. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. a. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. . moj otac je ubijen. Ne.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra..{. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku.s. a. a. Allahov Poslanik. nikada Allah. odgovorio mu je: ‘Zaista. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik. Ostavio mi je dug i porodicu.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. ve} sam prije rekao. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne. da budem ponovo ubijen..334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. s namjerom da ih ukopa u Medini. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk.. Muslimani su do`ivjeli poraz. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e.. a ova bitka je uzela probrane vjernike.{..s.s. pa je objavio Allah.s.. Allahov Poslanik. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. obavijesti one koji su za mnom’. izgledali su kao da su umrli ju~er. zbog duga koji mu je otac ostavio. r. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama.’ Allahov Poslanik. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. a. Ja }u ti dati. meleki ga svojim krilima {tite od sunca.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj.{.a.’55 Allah. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. vidio je rupu u muslimanskim redovima.s.. d`. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. d`. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. tra`i.s. d`. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar. nije govorio s ljudima bez zastora. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. Halid ibn Velid je pratio tok bitke..: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.

A. Poznat kao konjanik. ruku i nogu. tamne puti. grlatog glasa. okruglog lica. a on Osmanov. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. Allah. podario mu je razboritost i jak razum.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. Bio je velika srca. R. a on Hed`irov. jakog. a on Latimov. . a on K’abov. Bio je visokog rasta. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike.. Nosio je nadimak Ebu-Amr. a on Tabiha el-Muzenija. a on Habe{ijev. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. a on Evsov. Nije znao ni ~itati ni pisati. a on Aizov. hrabra i preduzimljiva osoba. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. a on Nasrov. a on Hedmov. jakog tijela. pustinjak. a on Abdul-Sevrov. velikih ple}a. Tih u dru{tvu. a on Amrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. {irokih o~iju. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. kosu je knio. svi bi {utili i pomno ga slu{ali. d`.{. kad bi govorio. razborita govora. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman.

primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom.{. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. Pred sami polazak u susret Resulullahu. d`. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti.. a.. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. jedinoga Stvoritelja. zaista.s. Zaputili su se ka Resulullahovom. ustao je i rekao: “Narode moj.. ne{to bli`e Medini. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. a.s. Kada su se svi skupili. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah.” . Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e.. a.s.s. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. a. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. To im je. zabludu i zavjeru. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li.s. da objave svoj prelazak na islam. dopirale su do njihovoga plemena. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom.s. jer Allah pra{ta i samilostan je. Narod je tekbirao.? Ljudi. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e.. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom. dobro djelo. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. Resulullah. i nismo saznali o njemu osim dobro. a..336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. o Bici na Bedru i Uhudu. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. pa ko `eli da mi se pridru`i. mesd`idu.. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. o njegovoj hid`ri u Medinu.. i licemjerstvo ima svoje stani{te. odlu~io sam sutra i}i kod njega. pa su ih neki pratili s interesovanjem. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. On poziva Istini i samilosti. a.

s. preseljenja na ahiret. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida.s..s. a odmetnici to nisu znali. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica.. Halifa je podsticao narod na d`ihad. predvode}i konjanike. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. a.s. Zazve~ale su sablje. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. Smrt Poslanika. a. En-Nu’man je pod Poslanikovom. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. Muslimani su krenuli u pohod.s. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. Okupio je ljude.s. Tra`ili su od njega da se . konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Vjerovjesnik. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. Nakon Resulullahova. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. A porodica Mukarrina. Din je slabio. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. a. a islam je bio uzvi{en s njima. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. a. Ostali su pobjegli. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana.. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. En-Nu’man je nosio zastavu. Allahovom pomo}i. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. Murra. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs... Na dan oslobo|enja Meke. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. puna bereketa i blagoslova. pobijedi{e. a. Zibjan i dio plemena Kinane. a. Ipak.

vo|om Perzijanaca.. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca.a. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. a. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. bitka je nazvana “Dolina krvi”. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak.. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. nego se vrati u Medinu. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. na tome. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. r. d`.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu.a. hvala neka je Allahu. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama.s. . rekao mu je: “Gdje }e{. grupa i bajraka islamske vojske. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama.{. Alija. Nakon toga. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. da ostanemo bez tebe.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. r. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. stigav{i do Mizara. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. Allaha mi. a da po{alje vojsku. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala.. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru.. islam se nikada ne bi uspostavio.

. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. 3. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. a na njihovom ~elu je bio Rustem. borba. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. Stali su spram muslimana. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. ili da izabere borbu. 2. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. . Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. Perzijanci su stigli na drugu stranu. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. jedan od najve}ih vo|a. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. a neki su bili odli~ni pregovara~i.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. Neki od njih bili su vrlo pametni.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. ono {to islam nare|uje. predvodnik izaslanika. a zatim se stacionirao u El-Hiri. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. tj. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. posljednim kraljem Sasana. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. odredio im i raspodijelio vo|e. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. ili da pla}a d`izju.

340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. Je li zato {to smo ih se okanili.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. a u nekim slo`ili. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro.. Izaslanici su u{li. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. a o svakom od njih bio je obje{en bi~. Na’leh. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart... Re~e: “Na’leh.. tra`e}i dozvolu za ulazak.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima.. Stranci. Stranci u na{oj zemlji.{. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. ja }u odgovoriti u na{e ime. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima.. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. dat }u mu prednost.” “Izvoli. Kada su se svi veziri i ministri sakupili.. . odgovori ti”. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. Na nogama su nosili ko`ne sandale. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~).” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. a ako neko drugi `eli da odgovori. d`. Zaustavili se na vratima dvorca. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah.” Kada je ovo ~uo.

pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. Nemate vi{e ni{ta kod mene. a ako i to odbijete.{. onda vam objavljujemo rat. Jedan dio je uz njega. a. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. niste joj se mogli suprotstaviti. ili borbu. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. I odigra se Bitka na Kadisijji.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. onda }emo se boriti protiv vas. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. nemojte se ponositi time.” Nato se Jezderd`id naljuti. ili primi islam bit }e{ spa{en. Perzijanci osta{e potu~eni. Kad smo slali na{u vojsku na vas. Ako nam budete pla}ali d`izju. I ako vas je glad natjerala. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. a ru`no ru`nim.s. i oni koji su pri{li svojom voljom. Govorio je dugo. d`. a ako ne. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. . Pa ako odbijete. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. a da se nisu me|usobno odvojili. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. Ako prihvatite na{u vjeru.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas.. jedan od izaslanika. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. primit }emo i ~uvati vas. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. pa je i to u~inio. Na vama je da odlu~ite. a drugi protiv njega. Nije pozvao nijedno pleme. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje.. ja bih vas ubio. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. htio. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja.

a odgovaraju}i je za taj polo`aj. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru.” “Ko je on. a potom iz Basre i Kufe. kao po~ast prema njemu. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. re~e halifa. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. Hanzala el-Katib. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. Kada je zavr{io. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. “Vallahi. pisao je Emirul-mu’mininu. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. El-Mugire ibn [u’be. Amir ibn Metar. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. a da je Ira~anin”. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. reko{e. ne brini se.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. Rubijj ibn Amir. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . Be{ir ibnul-Hasasija. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er.” “Zaista. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Utbe ibn Amr. on je iz Iraka. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. Ebul-Huber. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu.

u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. Trajala je tri dana. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas.ethul-futuh”. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. gdje su zabarikadirali ulaze u grad.” Svima se svidi ovaj prijedlog. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. Kada se vratio. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. Najzad. Mukarrinovi sinovi. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. neka oni pobjegnu nama. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. tako da je odmah preselio kao {ehid. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. ubijaju}i Allahove neprijatelje. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. ali nije bilo pora`enih. A kada budu napustili tvr|avu. tako da niko nije ostao u tvr|avi. Dvije vojske sa isukanim sabljama. I zaista. Opsada se odu`ila. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. . Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. ali bez uspjeha. Kada im se Perzijanci suprotstave. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo.

344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Suvejda. Da Allah. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Utbu. Abdullaha. Komes i D`erd`an. Med`a{ia i Su’uda. d`. Dirara.. Huzejfu. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. .Malika.{. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej.

SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama.A.. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. a bila je ensarijka.a. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. . pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. R. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. r. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. Kad je bio mali.E. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. Odrastao je kao rob. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte.

v. primio je islam i postojan se u njemu pokazao.a. s. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik.v. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri.a.{. A ako ne znate imena o~eva njihovih. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu.. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima.. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim.. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. Tako|er.” . pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe.v. Islam je ljude u~inio ravnopravnim.. grijeh je ako to namjerno u~inite. r. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. r. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti.. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”.a.s. Allahov Poslanik. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena.a. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. Salim. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. kao {to je prethodno Poslanik.s. a Allah pra{ta i samilostan je. d`. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama.a. skupile su se sve islamske vrijednosti.a. to je kod Allaha ispravnije. Allah. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike... Kada je njegova `ena Subejta primila islam. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe..a. r. s.s. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. r. s. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. Ubijen je u Bici na Bedru.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama.

a.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. r. s. s. r. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . Salim je prije Poslanika.a. s. r.a. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto.v. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to.s. pa je rekao: “Hvala Allahu. r.a. predvodio je vjernike u namazu. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku.. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. r.s. je rekao: “Da je Salim `iv.s.v. s.a. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.v.. a Ebu-Huzejfe i Salim. Nakon zavr{etka bitke.v.a.. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo.a..” Salim. a Omer.a. sa prvim muhad`irima.. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. r. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. iskreni i odani jedan drugom. Kada je i{la..v. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. a me|u njima bio je i Omer. .’ Pa je Poslanik. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio.s. Krasile su ga mnoge vrline. Stajali su iza Allahovog Poslanika. s. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega.v. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. otac Ebu-Huzejfe.v.a. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.a.a. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a..a.a.. bio opkoljen.” Jednog je dana Poslanik. Me|utim.. odgovorila je. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. Poslanik.a. “Majke pravovjernih”. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.v. Kada je do{la.a. s.s. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom. . iz njega je vrilo znanje i razboritost. koja je ne{to zakasnila.a. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab. Koji te dao mom ummetu. Salim tada nije bio me|u `ivima. r. r. u~inio hid`ru u Medinu. s. r.a. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. ~ekao Ai{u.s.. s.v...s.s.a.. s.atimin otac. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. Tako|er... upitao je {ta ju je zadr`alo. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. za~ula je u~enje Kur’ana. Bili su i ostali najbolji prijatelji.s. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.

na Hunejnu. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru. na Hajberu. najve}i junaci i ~estiti muslimani. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. postat }ete zarobljenici. Me|utim. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam.. Tako mi Allaha. Allahov Poslanik.a. svijet je ve} pre{ao na islam. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida.v. Nakon {to ih zaveza{e. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je.. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. bili su skupa na Hendeku. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad.. rat ne izbi. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en.a.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. pa im re~e: “Te{ko vama.. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.a. bez namjere da ratuje.a..s. a postado{e sigurni. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad.. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. oslobodio Meku. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. Halid naredi . `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima.. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je.v. s. Nakon {to je Poslanik. pa su ratovala protiv islama. na Tebuku.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko..v. prilikom oslobo|enja Meke. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. s.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. r. Stigao je Halid. polo`i{e oru`je.s.s. Bili su me|u najboljim ljudima. s.

” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio. ja nemam udjela u Halidovom postupku...{.[. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. s.v..s. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab.a.. Zatim su se sastali sa Poslanikom.. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe. s. zamalo su se po~eli udarati. mole}i od Allaha. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. Moj Gospodaru.s.v. s.a. s. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. Poslije toga.v.s. a Salim je postajao sve stro`iji. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. Allahov Poslanik.a.. Allahov Poslanik. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. Moj Gospodaru.v.. srednjeg rasta. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima. r. pa je rasprava dostigla vrhunac. prvi je bio moj sin Abdullah.. Halid je povikao pa je ovaj u{utio. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Halid se po~eo braniti. s.v.v. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku.s. i obznanili prihvatanje islama. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama.. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva.a.a. d`. ja nemam udjela u Halidovom postupku. s. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku.. Salim se povukao u stranu da klanja.” Srd`ba Allahovog Poslanika.a.” [EHADET NA ALLAHOVOM.a. r. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. D@.s.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju. oprost.a. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu.s.

a. slijedili ga i ratovali za njega. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta.. s. Ebu-Bekr. s. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. Halid.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. Broj njegovih pristalica se pove}ao. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi.v. uputio se. . zinaluk. koji je bio primio islam. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. On je djelovao u podru~ju El-Jemame.. ostavljaju}i bojno polje. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. Muslimani su krenuli u napad. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.s. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu.v. Kada je vidio snagu muslimana. Do`ivio je poraz.s. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. a ostale vratiti pod okrilje islama.. koji su mu vjerovali. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi.a. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha.a. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. Nakon smrti Poslanika. te je morao ~ekati poja~anje. po halifinom nare|enju. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. r.s.a. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife.

nakon zavr{etka bitke. Dok je Salim disao posljednim izdisajima.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. Salime. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere.{. . ~asnom vjerniku.. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. r. Zatekli su ga na izmaku `ivota.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Poginuo je na istom mjestu. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. Neka se Allah smiluje. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. On je rekao: “Prislonite me uz njega. kao {ehidi..a. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. dok je u~io kur’anske ajete. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe.a. r. pali. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. iskrenom muslimanu. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. nosio je zastavu u jednoj. d`. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. Obukao je }efine.” Rekli su mu: “On je pored tebe. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. @ivjeli su kao dva brata. odlu~io je da se ne mi~e. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. i jedan do drugog.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. a sablju u drugoj ruci.

.

skoro da se nije ~uo. Protiv njega vodio je jaku kampanju. a on Habibov. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. uskog struka. R. Kada bi govorio. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. nje`noga srca i ~iste du{e. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. crne puti.s.a. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. rijetke kose. a on Vehbov. a on Huzafeov. pro}elav. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. govorio bi nje`nim i tihim glasom. a on K’abov. mr{avoga tijela. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. a on D`umehov. Bio je srednjega rasta. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. . Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. a on Luejjov.” Bio je po{ten.OSMAN IBN MEZ’UN. a on Amrov. sin je Mez’unov.A. a on Hasisov. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. upozoravao kako alkohol odnosi razum. s.v.

s.a.. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. Kada je Osman ~uo za Poslanikov.. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. poziv. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva. Umejje ibn Halef. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. Allahov Poslanik. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. prave}i kipove. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. s. iskreni. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok.. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama..s. ljubavi i nje`nosti.. nisu se odrekli islama.v.. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana.s... On je povjerljivi. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. Sin njegovoga amid`e.a.v.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke. omalova`avao. `estoki du{man islamu i muslimanima. po~eo se raspitivati o na~elima islama. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima.. Kada je ispra}ao prve muhad`ire.v. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija.. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. istinoljubivi. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. Osman je poveo i svog sina Saiba. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. s.a.s.a.v. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. pustio je suze saosje}aja.. Allahov Poslanik.a. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija.s.v. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. s. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene.s.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik.. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. Naprotiv. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama.. udarao. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju. s. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija. grdio ga.

. ali ne}e biti kako ti `eli{. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. ali }e se tebi u glavu zabiti.v. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. sa islamom i Njegovom objavom. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. A da su u Meki.. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.. D@. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. U ALLAHOVOJ. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke.a. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga..Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. s.60 O{tri vrhove strijela. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama.. s.[. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Kada su stigli do obronaka Meke. da Bog da. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. Informacije su tada bile {ture. jakog. .a. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih. pobio si narod koji te {titio. ponizili te. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom.s. Borio si se protiv ~asnog.s. sin amid`e Allahova Poslanika. objelodanila se la`..v. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni.

{. d`. nastavio je Lebid.s. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom.. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.” “Istinu je rekao. “svako u`ivanje je prolazno.a. imetak i porodicu. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu.v. Ta. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. Me|utim. a on je njihov brat u vjeri. ovo je gubitak za mene. s.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. za{titu. odgovori mu Osman. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. poni`avaju}i i udaraju}i.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao.” “Nema sumnje. njegove za{tite”.a. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. s.. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. a svi oni `ive za isti cilj. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. evo.s. Zatra`io je od njega za{titu. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. re~e Osman. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja.” Velid ga upita: “Da nisi. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`.” Osman tada re~e: . ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. s.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire.v. do{ao je da se odrekne moje za{tite.v. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. vjerom i misijom. Osman nije bio spokojan. a Kurej{ije su bili ushi}eni. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. moj brate. Nakon nekog vremena. Tre}eg su vezali za vrat. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. kao {to sam ti je ja javno dao. Zato.” Izabrao je `ivot poput njihova. i slijediti primjer svojih drugova.a. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. a na prsa mu stavili kamen.. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe.. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom.s. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. odri~em se.

pa re~e: “Kurej{ije. ja nisam ludak. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. ovo ti nije trebalo. rukama bezbo`nika neupu}enog. a koga Allah u~ini zadovoljnim. Bio si u sigurnoj za{titi. sretan je.. tako mi Allaha. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. iako govorite: zalutao i zabludio. brate moj. o narode. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. pa hajde. vrati se u moju za{titu. Pa ja }u. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. Zbog toga `elim Allaha. na to }e Osman.. . Ja sam u Allahovoj za{titi. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. ako ho}e{. Ne ljuti se radi njegova buncanja.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha.” “Tako mi Allaha. Ebu-Abdu{-[emse. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. ve} vjernik koji je spoznao put Istine.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda.

potpuno je napustio `ene. s.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: .a.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti...s.v. `ena.s.a. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. im re~e: “Tako }e sigurno biti. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost. o Allahov Poslani~e. A kada je Resulullah. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja. a izgledala je nervozno i uznemireno. s.” Poslanik. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima. s. s. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. jer je u vjeri na{ao ~istotu.s.s. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha.. jeo malo hrane. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima..a. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. obla~io je grubu odje}u. Provodio je `ivot danju poste}i.s. a Osman je bio u redovima mud`ahida. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. pa sam je upitala o tome.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”... najukusnijih jela i otmjene odje}e. a vra}ao se u drugoj. odselio je u Medinu. s.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor.s.s. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo. a klanja no}u. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. s. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu.v. no}u klanjaju}i. poslije sreo Osmana. pa mu je oti{ao. rekao mu je: ‘Osmane. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt. Allah me nije poslao sa mona{tvom.v. u{ao je Allahov Poslanik..a.a.a.v. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. od ibn S’ada. neporo~nost i zadovoljstvo. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom.v.a.’ Nakon toga. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. Allah me nije poslao sa mona{tvom. a ja sam mu to spomenula. nastoje}i da se o~isti od grijeha. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i.. Poslanikove.. mona{tvo nam nije propisano. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. Allahov Poslanik.v. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. s.v. To je stiglo do Allahovoga Poslanika.

. a ukopan je u Bekijji. pa dozvoli mi.. . s.” Poslanik. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima.v. ne `alite suze. rekao mu je: “Ibn Mez’une. Allahov Poslanik. s.v. pa je onda podigao glavu. s. s. o Ebu-Saibe. Ibrahim. nageo se nad njim. Ibn Mez’une. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor. da posti{. Zatim se nageo drugi put.v. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju.a..s. Ali na tebi je.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik.a.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i. s. rekao mu je: “Ne.” Allahov Poslanik. Poslani~e. za Osmanovom smr}u..Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. rekao je: “Allah ti se smilovao. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu.a. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima.v.s. s. s. zavolio ga je zbog njegove ~istote. Osmanu ibn Mez’unu. joj je rekao: “To je njegovo djelo.a.. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. pa tre}i put.v. s. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.s.a. niko vam za njih ne}e prigovoriti.a. u Medini.s. Na dan kada je do Poslanika.s..” Poslanik.v.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio.s.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. Potom je podigao svoju glavu.. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo. da se kastriram..a. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. pa smo i mi zaplakali. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt.. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika.s. Oti{ao si sa dunjaluka.v. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e.s.. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini.v.a. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. kada je Osman umro.

a. .360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana.. Kada je Resulullah. krenuo u Bitku Bevat. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom. s.v.v. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret.a.s. s.s.

Bio je visok.. a lice nje`no{}u i vedrinom. a on Ganemov. puna~kog tijela.A. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. a on S’alebov.s. a on Kajsov. a on sina Ad`lanovog. a on Amrov. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. On je.UBADE IBN SAMIT. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova.v. Zauzimao je odlu~ne stavove. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. sin je Samitov. a on Avfov. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. . Govor mu je bio blag i osje}ajan. R. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. sina Nadlovog. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. s. a on Kavkalov.a.ehrov. a on . Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. tako|er. lijepoga lica. a on sina Malikovog. dobro je upamtio i temeljito poznavao. {irokih prsa i ple}ki. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. a on Avfov. a on Asremov. k}erka Ubade. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao.

a. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana.s. Re~eno nam je: ‘. s. Kutbe ibn Amir. s.v.. i Medinelija na Akabi. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.v. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. nakon {to je Resulullah.v. s.s..s.. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku.a. Ako budete obmanjivali.” Allahov Poslanik. Jezid ibn S’alebe.a. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a.s. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. na istom mjestu. pa onda }e ta stvar pred Allaha. da ne ubijamo na{u djecu. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika .. tako|er.v. Auf i Mu’az ibnul-Haris. da ne krademo.. na rat. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. ni~ijeg prigovora. Dogovorili su se. {irile su se po Medini i njenoj okolici. s. s. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu.. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje.Ako sa~uvate ugovor. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.v..a. u ime Allaha. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili. i to je iskup.a. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam.. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama. Zekvan ibn Ebu-Kajs.s.v.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. s.v. u radosti i u `alosti. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. Abbas ibn Ubade. ne boje}i se. bude predstavnik muslimana Meke.. s. gdje ih je Poslanik. .a.v. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit.s. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare.a. To je bilo prije nego {to je propisana borba.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. ako ho}e kaznit }e. nagrada vam je D`ennet. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.a. s tim da Resulullah. s. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan. Ukbe ibn Amir. da ne ~inimo zinaluk.s. a ako ho}e oprostit }e.s.

pa si iskoristio priliku protiv njih.s. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu. nisu se zaustavili samo na tome. Me|utim.s. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. mu je na to odgovorio: “Tvoji su.v.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede.” Allahov Poslanik. Kada je krenula da iza|e iz du}ana. Tako nam Boga. s.” Allahov Poslanik. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em.s.s. i muslimana.v. u Medinu. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini.v. Ostali su razo~arani. s. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. vi znate da sam ja Poslanik.. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em .a. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici.[. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica.. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. s.a. Allahov Poslanik. saznat }e{ ko su ratnici. s. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica.s.a. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije.. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. pa im re~e: “O skupino jevreja. Primite islam. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. D@. pa kada je vidio {ta se desilo.. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah.s. s.v. s. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. Jedna Arapka.a.v. oti{ao je Poslaniku.. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu.s.a. ako mi budemo ratovali. muslimanka..a.a. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. s. Kada su je vidjeli. presudi. Me|utim. Me|utim. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci.. Kada se vijest pro{irila po Medini. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima.v. i rekao: “Allahov Poslani~e.v. a ona nije ni{ta primijetila.

s. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Allah. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. Latakija ja primorski grad.a.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. s. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. Na Hendeku. Taifu i u drugim bitkama. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija.. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. od nasrtaja mu{rika. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. a zatim osvojio. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. bogat kr~mama i du}anima. Hudejbiji. neustra{ivost i poduzetnost. najte`om zakletvom. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. kajati.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva.v. uistinu. Hunejnu. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata.v. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine.s. zapadno od grada Himsa. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. . Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit.s. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili.a. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita.

uvjereni da su muslimani oti{li.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Tako su i u~inili. Na kraju je smislio sjajan plan. Ubade je krenuo priobalnim putem. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. ali je i njega uspio zauzeti. Potom je sagradio d`amiju. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. ozna~avaju}i po~etak napada. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. {to je Ubade odobrio. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. sjede}i na konjima. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. narediv{i da se crkva ne dira. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. . Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. Tu su proveli ~itavu no}. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. a kada se spustio mrak. Nakon osvojenja Latakije. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. Prvi u nizu bio je grad Belde.

halifa Omer ibn el-Hattab. s tim da srebra bude vi{e.. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. . Zar ne ide srebro za srebro .s. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am. a on mu je grubo odgovorio. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. zlato za zlato .ista koli~ina za istu koli~inu. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. stekao je znanje i obrazovanje.v.” Allahov Poslanik. s. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.v.tas za tas. i podu~avao ih Kur’anu.a. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. Mu’az ibn D`ebel. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere.tas za tas. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. je~am za je~am . Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. `ivota. Prodaja na kredit nije po{tena. Kada ga je vidio. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.a.a. s tim da je~ma bude vi{e. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. {tavi{e. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu.. (tj.a. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati.s. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio.s. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. a prodaja na zajam nije po{tena.mjera za mjeru. nad Ubadeom). s. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. Zar nije p{enica za p{enicu . Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. iz ruke u ruku.. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. taj uzima kamatu. Naime. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni.” Oti{ao je u Medinu. Nakon Damaska. s.v. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao.v. Od Allahovoga Poslanika.. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. Ubej ibn K’ab.s. s. iz ruke u ruku.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe.

. u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri.

.

stvari je gledao realnim pogledom i razumno. jakih mi{ica i podlaktica. i njegovim ashabima.a. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. Njegova majka bila je Erva.a. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . a on sin Selmanov. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. lahkih koraka..s. k}erka Ebi-Mu’ajta. prihvatio bi ih kao ~injenice. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. zauzeo bi odgovaraju}i stav.s. sin je Amirov. tamnoput. . Pa`ljivo je rasu|ivao. a muslimanima pripade velika pobjeda.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine.. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. s.v. a on sin Hizjemov. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. a on sin Rebi’e. s. Nakon {to bi spoznao su{tinu. a on sin S’adov.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id.v. Ba{ u to vrijeme Poslanik. brzih pokreta.A. R. Bio je srednjeg rasta.

” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. me|utim. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Odveza{e ga. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. a da se ti spasi{?” . a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. puni mr`nje i divlja~kog zanosa.a. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. Za~udi ga ta njegova smirenost. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. u~io u svome namazu. te dovedo{e u Meku. a oni su. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. Hubejb. r. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. Kada je zavr{io namaz. jo{ bih klanjao. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. psuju}i i grde}i ga. uti{anom masom.. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Kao i ostali mladi}i Meke. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. Prodali su ga porodici El-Haris. ako mi dozvoljavate. Zatim ga veza{e za stablo drveta.

. prorijedi ih. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Resulullah. Narod se po~e razilaziti.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. Tebi se vra}am. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. koji je bio naseljen jevrejima.” BORBA NA ALLAHOVOM.s. govorio im je: “Tako mi Allaha. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini.. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. Zaista je islam zov istine. a bila mu je to prva bitka pod . Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. s.. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. Allahu moj. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola.s. Po~e analizirati i razmi{ljati. I tako. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija.. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo.v. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. ali ih drugi sprije~i{e u tome. D@. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. s. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu.” I taj prizor se zavr{i. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru.[.a. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. a da se Muhammedu i trunka zla nanese.a.. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. grad sjeverno od Medine. pogled mu je bio uprt u nebo.v. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi.

Allah.a. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba.. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. `rtvuju}i se za {ehadet.njegovi ashabi.s. Kako znam. Ispuni se velika Allahova odredba. r.. uputama i savjetima. u osvajanje [ama. du{a Allahovog Poslanika.a. hrabri ljudi . Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{.a. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje. r. s. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask.. a ti ne izdaje{ naredbu. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. r.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. s.a. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani.. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. tako mi Allaha.s... da se priklju~im muslimanima.v. rade}i po Poslanikovim. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. Me|utim.v. pro|e neko vrijeme. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove.. `estok prema nevjernicima.{. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. {uti{. o Se’idu! Dosta si rekao. Oko Poslanika.. ponizan.s. s. d`. putu. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. milostiv prema vjernicima.v. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. Ebu-Bekr mu dozvoli. bili su veliki. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo. koji je ustrajan u pravdi. Allah ti se smilovao. sudi po istini i pravdi. koliko je to bio u mogu}nosti.a. po{alji i mene s njim.{. Ti si. moja je `elja da idem u d`ihad.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao.a. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. i veli~a{ Allaha. a kad je Se’id htio krenuti. d`. Dozvoli mi. Bilal.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. kako sam saznao.” Na to mu Ebu-Bekr. ti si onaj koji o~ituje Istinu. kloni{ se grijeha i prekr{aja.a. vrati se svome Gospodaru. ~uva{ rodbinske veze. pa se .v. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. s. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene.s.. d`.{.

Allah. ali im to nije koristilo. Kad sam se sreo sa neprijateljem. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. Kada su se muslimani spremili da krenu. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. kad nam odredi{ susret. te me Allah. sa Allahovim blagoslovom. Kada je Muavija oslobodio .” ^im je do{ao u [am. d`. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. sa~uva me poraza i bje`anja. ga u~inio blagoslovljenim. izme|u Hajfe i Jafe. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr.. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. d`. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i.. gdje ih se sakupio veliki broj. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi.. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. Ako si nam odredio da se rastanemo. preseli na ahiret.{. Dignite svoje ruke. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Izlo`io sam se pogibiji. shvatio sam da im se dova primila. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi.{.{. Allahu. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika.a. sa~uvao.” Se’id i muslimani. r.{. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. Allah. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. krenu{e ka [amu. Allah vam se smilovao. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. malom naselju u pokrajini Gazza. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. d`.. d`. U isto vrijeme preseli i Jezid. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. predvode}i jednu grupu muslimana..

{. Omere. da je rekao: ‘Allah... sakupit }e ljude radi obra~una. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .a.a. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu.a.a. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. dao upravu. nasljednika. r.{. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu.a.a.. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju. {. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. d`. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. r. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. vjerovanja i poniznosti.v. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika.{.{.” Omer.v.. na oslobo|enju Kajsarije.. otkako je Omer. d`. r. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi..s.. d`. izabran za halifu. d`. Omer. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo.. {.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. r. s. upita ga: “Se’ide. s.. Otkloni pote{ko}e.s. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. d`. svojoj porodici i svojim zetovima. d`.

oti{ao je u Hims. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . d`.’ Zatim }e Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. htio postaviti namjesnika u Himsu. r. upita ih Omer.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim.. r. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. pobunama i mnogim `albama.” Veli~ina Se’ida ibn Amira. r.{. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa.. odgovori{e. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. Tamo ga ljudi zavolje{e. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu.a. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. r.a. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima.a. ja }u tebe postaviti.a.” Se’id ibn Amir. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi.. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. Kada je Omer. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. “Ko je Se’id ibn Amir?”. “To je na{ namjesnik”. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. ^esto su pravili urote protiv namjesnika..

do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. r. I na kraju. Omer. prezirao sam spominjati razloge. Kada ih je Se’id primio. Jedan.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu.. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta.” ^ovjek koji je govorio sjede. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. kao da ga je zadesila nezgoda. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. zovemo ga.. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. djeci siro~adi i besku}nicima. tako mi Allaha.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. u ime svih njih. ~ekam da mi se osu{i..” Porazgovara s njim vjerna mu supruga.. progovori: “Vladaru pravovjernih. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. udovicama. re~e: “Oslobodi je se. Pro|e nekoliko dana. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. U{la smutnja u moju ku}u.a. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. a on nikome ne odgovara. a tada sam bio mu{rik. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. Omer ibn el-Hattab.” Ona mu.a. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. Kada je stigao. ali evo moram. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. pa tek krajem dana iza|em. a ono nas uzrujava i brine. a da . pa po{to je ja operem. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. d`. r. zaista.{. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret.. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. r. ne znaju}i za dinare. a onda iza|em. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo.a.

preseli svome Stvoritelju.{. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje.’ Tako mi Allaha. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. r. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. Bio je ~istog duha. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u.a. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. ~iste du{e. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. a zatim re~e: “Hvala Allahu. d`. ~vrstog imana.. slijede}i ~asne muslimane prethodnike.. .

.

strategiju napada i povla~enja. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. na koje se Poslanik. a on sin Musirov. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. a on K’abov. a bili su smje{teni zapadno od Medine.. a. kori{tenje oru`ja. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. . Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. R.A. a poznavao je i plivanje. Posjedovao je vrlo lijepu narav.v. ravnomjerno razvijenog tijela. oslanjao u ratnim pohodima. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. a on Avfov. ponosito srce.s. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. sin je Abdullahov..GALIB IBN ABDULLAH. a on D`’aferov. ~vrste i smirene nerve. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji.s. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. a on Kelbov. a on Amirov. Bija{e visok. izdu`enoga lica. a on Bekrov. a on Lejsov. mr{av. jo{ u ranoj mladosti. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. s. upalih o~iju. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. samopouzdanje i smjelost. prema moru. a on Abdu-Menafov. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. Nau~io je jahanje.a.

v. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi. Pove}ao im se broj stoke. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku.a. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo . Poslije toga. s. u plemenu Benu-Abd. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha.. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam.. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama.. idu}i prema Kedidu. Jednoga dana.s.s.v. sreli su El-Harisa ibn .. i da su u{li u islam. Galib se nastanio u Medini. mjesto njihovog prebivali{ta.a. Tako|er. a da pojedince od njih ubiju.. dobru i pravdi. s. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. s. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom .s.v. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. Naredio im je da napadnu Kedid. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom.a. i izjavi svoje primanje islama.a.a. Bilo ih je stotinu dvadeset. s. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. s.v. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini.v. s. po{ao u ratni pohod. s. s. naredio je da se opremi odred vojske.a. jednog dana do Poslanika. Poslanikov. kao da kuju kakvu zavjeru.s.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana.v. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. Tako je.v. Stanovao je predgra|u Medine.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. Oko ikindije toga dana..a. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi.s. a ljudi su im postali osori i grubi. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e.s.” Poslanik. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik.s. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Nakon odre|enog vremena. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. a kada je pala no}. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali..s.a.v.

Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. do njega Galib ibn Abdullah. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. a mud`ahidi su ponavljali za njim. ako ti se bude opirao. snagu i dobru strategiju u borbi. ostatak rastjerali.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. Bila je to parola u njihovim pohodima. kod Galiba. on je pobjegao.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. s. jer je no}. Tu su ostali do no}i. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. Veliki broj su ih ubili i ranili.. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. vidio sam . a na kraju. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. Usame je bio na ~elu odreda.a. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. a ako bude{ ne{to drugo. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. da izjavi primanje islama. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. najbolje vrijeme za napad. pa su ga zarobili. Stali su mu iznad glave. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku.s. dok su ostale zarobili.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. tada }emo biti sigurni ko si ustvari.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. Napali su ih neo~ekivano. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. odsijeci mu glavu. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre.v. koji je ubio veliki broj muslimana.

r.a. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje.v.a. s. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha. s. nije znao {ta da ~ini. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima.. s. preselio na ahiret. r.a. zamahnuli na njega sabljama. Galib je uvidio da je Poslanik. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir..{. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama.s.a.a. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr.s.a. Kada sam prenio Poslaniku. vje{tih i iskusnih na putu.a. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. Meka je osvojena.v. Tokom puta. Halid ibn Velid.v. Allah je pomogao Svoju vjeru. r. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu.a. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom. Tada je poginuo veliki broj muslimana.v.a. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. s. u prethodnici muslimana. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog.. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. radi {irenja islama u njima.v. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba... JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. kao {to se kajao i Galib.s.s. s. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove. s.. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. odlu~io osloboditi Meku. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik.. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. redovno je slao Resulullahu. Nakon {to je Poslanik. r. d`. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik.v. {ta se desilo.s. Tako|er na Hunejnu.a.s.. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. lice mu se promijeni. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. me|u njima i . Kada je Allahov Poslanik. zaplijeniv{i veliki ratni plijen. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. pa re~e: “Usame.

.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana.prema Iraku ili [amu.. do{ao je El-Musenna. Omer ibnul-Hattab. koje je imalo ~etiri stotine boraca. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj.. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. Irak. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. Pomo} je po~ela pristizati. Nakon toga. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. S druge strane. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. pa je prema njima krenuo Mihran.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. a oni su odgovorili: “U [am. te je stigao do mjesta El-Buvejb..Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. na ~elu boraca iz Ezda. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu. r. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. a kada su se sreli sa El-Musennom. na ~elu velike vojske. Irak. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. pridru`ili su se njegovoj vojsci. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. pa je ustao i rekao: O rodbino. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. tamo su na{i prethodnici. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. na ~elu plemena Er-Rebab. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. nasuprot njih. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. Pomo} je neprekidno stizala. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. va{im udjelom. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. Nakon dolaska pomo}i.a. a post slabi i umanjuje snagu.a. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca.. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. . r. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima.. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no .

ispra}aju}i ga. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. r. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e. te grupa koja se borila iza slonice.. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu.a. r. U isto vrijeme..a. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. Znaj da za sve treba priprema. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. Priprema za hajr jeste strpljenje. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje. i vratiti ih na Arapski poluotok. S’ad ibn Ebu-Vekkas. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem.. El-Musenna ibn Haris. strpljenje na onome {to te sna|e i . a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put.a. i s hajrom po~ni. r. lijevim i desnim. prijestolnicu Kisra. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. tako|er.a.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom.a. udarati i u sredinu perzijske vojske. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. pa mu je Abdurrahman ibn Avf. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. Kada je primio Musennino pismo. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. odgovorio mu je Abdurrahman. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli..a. r. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. r. prije nego Rustemova vojska krene na njih. r. pa ~uvaj moju oporuku. r. Omer ibn el-Hattab. a. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. spremne da istrijebe muslimane. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca.. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. upita Omer..a. Omer ibnul-Hattab. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. Kada je S’ad krenuo prema Iraku.

” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. Njega molite. Pa. Allah. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. pa prenijeti drugima. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. od Njega tra`ite. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. blizu mjesta bitke. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. arapski pjesnici i njihovi govornici. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. vi ste njihov spas. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. . nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske.v. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. pa ih podsti~ite na borbu. Sutra }e pri~ati. bili su `estoki prema njima. Me|utim. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. Prije po~etka borbe. obra}aju}i se svome narodu. vi ste njihovi poglavari. Smjelo i odva`no nastupaju}i. Ubio ga je vrlo brzo. muslimani su krenuli prema Perzijancima. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. Idite me|u ljude. ve} bri{e lo{e s dobrim. O skupino Mead. Galib ibn Abdullah. perzijskoga vo|u Rustema. On }e vam pove}ati. osim da Mu se bude pokorno. a Perzijanci prema muslimanima.s.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. ne bri{e lo{e s lo{im. rekao je: “Ljudi. rije~ vam je zajedni~ka. On }e vam se odazvati.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost.a.. Galib ka`e: “Boga mi. Zaista. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. zaista. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. pa preuveli~ati. s. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). on je ve} bio preselio svome Gospodaru. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. Bolest ga je privezala za postelju. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida.{.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. S’ade ibn Ebu-Vekkase. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. d`.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. Prou~io je ~etiri tekbira.

Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha.a.. r. junaku El-Buvejba.a. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio. povjereniku va`nih zadataka. .. r.a. r.

a on sin Habibov.” . a on sin Rebi’ov. napisao: “. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. a on S’alebov. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva.A. Imao je mo} preciznog zapa`anja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je .urat. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. Bio je srednjega rasta. pa je Ibn-Hibban.URAT IBN HAJJAN. usko lice. tra`e}i hranu i vodu za stoku. a on Bekrov.urat je. on sin Alijev. na granici Bahrejna. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. njenih puteva i staza. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. a on Abdul-’Uzzaov. a on je sin S’adov. a on sin Ad`elov. istaknute o~ne jagodice. OSOBINE . Imao je sme| ten. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. [ama i Arapskoga poluotoka. a sin je Hajjanov.. a on S’abov. a on Hajjetov. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . Zastali su u pustinji Ubelleh. R. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. sitne o~i. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. ~uveni histori~ar. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. jakog pam}enja. jake tjelesne konstrukcije. rijetku kosu. a on Led`imov. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. najbolje poznavao puteve. od svih ljudi.

” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. koji. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su . i ostali koji su bili s njim. re~e Zem’a.urata ibn Hajjana zarobljenog. Ned`dom. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. Jedan je ensarija vidio . kada bi i{ao `mire}i.s. . zaplijeniv{i veliko bogatstvo. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. ali da putuju novim putem. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. Tako|er. s.. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. potro{it }emo sve {to imamo. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe.urata u Meku.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.v. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici.a.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. s.urat ibn Hajjan”. .388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. a Zejd ibn Haris. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. Zejd. Roba je bila u srebru.a. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. zarobio je . vratili su se u Medinu. zapovjednik muslimanske izvidnice. Zaplijenili su ga. ne bi zalutao. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu.s.. Bili su u }orsokaku.urata ibn Hajjana. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka.v.JANOV VODI^ .

Kada je Allahov Poslanik. zbunjeni. Kurej{ije su. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih..s. ulogorili su se izvan Medine. .. KUREJ[IJSKI UHODA . stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam. .Allahov Poslanik.a. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . s. krenuli prema Medini. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku.s. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”.) oslobodi i posla njegovom narodu.s.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini.v.v.s. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu.s. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. s.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine. s..urat doveden pred Resulullaha.. spasit }e{ se .urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. pa ga on (Poslanik.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana. ne ubija vjernike. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek.a. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal. koji su bili . zaustavi{e pokret.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici.v.. . obavijestio je o tome muslimane. ali je odmah pao u ruke muslimana. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana.v.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine. Selman el-. obznani svoje primanje islama. sa saveznicima. a drugi put bi odlazio u Meku..v.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine.urat upitao: “Brate Arape. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. s. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. Pozvao je .” Kada je .da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali.a.a. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana.a. s.

urat ibn Hajjan. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju.uratu bude dobra. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku.a.v..a.a. Zbog toga je Resulullah. dodijelio . r. s..s.s. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno. Za .a.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah. poslao ..v. s.. s. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.a. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu.s.s.v. Odveden je pred Allahovoga Poslanika. d`. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik. r. Me|utim. Jednom prilikom je .. koji naredi da ga ubiju. Tada .a. s.v. pogledao ga je. a .a. pa`ljivi i oprezni. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. a Allahov Poslanik. .uratu..390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni. pado{e licem na tle. s. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje. Tu su izveli napad na karavan. s.a..s.s.v. govorio je poslije da je Allahov Poslanik.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika.urat se vratio svome plemenu. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu.. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio.urat i Ebu-Hurejre. s. s.v.{. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. s. dobio je obavje{tenje o njemu. a sa njim je izdajnik.a. .v.a. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost.s.v. Kada su iza{li.. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs..v. Allahov Poslanik. tvrdio za sebe da je poslanik.v.a. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje.s. Krenuo je .s. a od velike radosti bio je sav ustreptao.a. govorio. Tihim glasom molio je da u .a.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah.a. Od njih je . To se {irilo me|u ljudima. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.v. Adijj ibn Hatim.s.urat re~e: “Ja sam musliman. s.s. s. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio.urat se vratio u Medinu. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju. Allahov Poslanik. na nekom savjetovanju. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda.. ga je ve} bio zavolio. la{cu i odmetniku.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife.a. Allahov Poslanik... s. . a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja.s. Me|utim.” Poslanik..a. .urat ispred Zejda pokazuju}i put. s. r.s.v. oprostio.v.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. . a broj njegovih pristalica je naglo rastao.” Kada je za ovo ~uo.

a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. Ebu-Bekr. a ko ostati sa Musennom. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. Tako. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima.v.a.uratovog prisustva u okr{aju.urat. .v.a. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. . Ulis i Hira.. pa Halid pristade.urata ibn Hajjana. Musenna je to odbio. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti . Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. stanovnik Jemame. a kada . ne prezaju}i od smrti.. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. r. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. Pred njim pado{e gradovi Mezar. zbog njegove brzine kretanja. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. s.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i . r. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba.” . Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja.s. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. Halid je oti{ao na front prema [amu. Amgi{ija. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. postao je halifa muslimana.a. s. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. r. Kada je red do{ao na . Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika.s. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku.a.a... i Be{ir ibn Hasasije. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja.

a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu.urata ibn Hajjana el-Ad`lija. Pa ako poraze neprijatelja.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.a. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. a na lijevom krilu . mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. Kada je halifa saznao {ta su . neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu.. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje.urata ibn Hajjana. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke. Jedan dio njih natjerali su u vodu.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. Ostali su kratko vrijeme u Medini. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. a s njima rimska vojska i Perzijanci. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. . dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. Opravdali su se. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. . . U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom. Nimra i Ijad. a . Potom je osvojen Mosul. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci.. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. . u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. . a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula.urat i Utejbe uradili.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. . da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. govore}i im: “Potop .urat.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. r. kazav{i da je to ra{irena izreka. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. perzijskim kraljem. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji.urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . r.a.

U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. r. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u..a. .uratu ibn Hajjanu. Neka se Allah. smiluje . .urat ibn Hajjan. iskrenom vjerniku i mud`ahidu.. Ukopan je u Kufi. d`.a. r.{. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.

.

. bez ljubaznosti i okoli{anja. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja.{. a on sin D`abirov. smiren.A. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. R. sin je Haslov. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost. a on Mazinov. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. a on Abesov. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. Bija{e svijetla lica. srednje gra|ena tijela. . O tome nije govorio drugima. o{tro bi ga prekorio. s. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. a on Rebi’in.HUZEJ. d`.v. vitka stasa.a..E IBN EL-JEMAN. a on D`ervin. a on El-Harisov. a on Amrov. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. Allah. Nadimak mu je bio El-Jeman. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. dubokoga pogleda.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe.

pa su poslije povukli ovu zabranu. s. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. od malih nogu. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{.a.. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika.s. osim Bitke na Bedru. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki.. r. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. r.v.a. ti si ensarija. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik.a. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. poznatu kao ”Bitka na Bedru”. onda sam ensarija. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. [to se ti~e nadimka El-Jeman. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. ti si od muhad`ira”. On i njegov otac izostali su iz te bitke. r. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja.. r. prozva{e El-Jeman. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. s.a. Huzejfe. bio je iskrena li~nost. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama.s. s. s. a Medinlija po mjestu `ivljenja. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. “Kad je tako.s. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika.a. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. kojim su zvali njegovog oca.a. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota.v. odgovorio mu je Poslanik.v.v..s.. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe..a. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. s. jednim ensarijskim plemenom. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. a ako `eli{.a. poznat kao Mekelija porijeklom. Naime.v.s..a..

TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije.s.a. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. Kada se bitka zao{trila. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je.s. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. d`..a.v.v. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. d`..a. s..{. naoru`anim kopljima.a. . Kad smo stigli do Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu.{. Poslanik. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.v. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. s. Bje{e to na dan Uhuda.s. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha.v. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. s. protiv njih. nare|eno je da im budu stra`a.. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu.” Allahov Poslanik.. od mu{rika. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. a starijim ljudima.. a tra`ite pomo} Allaha.63 Danas-sutra nama je umrijeti. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita. s.s.

v. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika. zaboli ih to u du{i. s.. s. da Allahovoga Poslanika.s.s. njih dvanaest. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. to je moj otac!” Me|utim.v. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg...a. Me|utim. s.. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima. s..v.s.a.v.s. s. Munafici.. i vodio je.v. s...a. odgovorili smo.s. On re~e: “Bili su to munafici.a.s..v. bilo ih je dvanaest. a Amr ibn Jasir je tjera{e. tajno su se dogovorili.a. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima. r. njihovi planovi su propali.s.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”.a.” Kad je Resulullah. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. Resulullah. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. odustali su od namjere i pobjegli..s.a.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu.. odgovorili smo. s. o~e. razo~ara{e se i pokleko{e duhom. a On je najmilositviji. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.. Huzejfe ih pogleda. ljubav prema njemu. skrivaju}i zlo u sebi. koji su bili u muslimanskom d`ematu.s. Allahov Poslanik.v.v.” . “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.v.a. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. s. Me|utim. Resulullah. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. Allahu moj. s.a.” “Bili su maskirani. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). Sigurno je da Vjerovjesnik. povikao je prema njima.. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas.a. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati.. a da ih muslimani nisu znali. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika. ovaj je ne htjede uzeti za sebe. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti.

s. r. ..a. ne dadne vlast nad njima. r. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega...v. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste.a. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja.. odgovorio je. a ako ne bi. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli. te njihovih karakteristika.a.v. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila.” Huzejfe je dodao: “Omer. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. ispred njih su bili Kurej{ije. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. Resulullah. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika.a. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. r.. s. Resulullah. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku.. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. Kad bi neko umro od muslimana. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.{. njegov iman bje{e jak i velik.a.s.. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. s.s. i on bi mu je klanjao. pa ih onda po~ne ubijati. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. i Omer bi izostao sa d`enaze.v. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. d`.. Huzejfe. s..” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne.a.

Ustao je Allahov Poslanik. izvidi {ta je uistinu. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. Tada Allahov Poslanik. Kle~ao sam. sve dok nas ne ostade tri stotine. a.v. Dok sam i{ao.’ Krenuo sam. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. Zato. prou~i: ‘Allahu. Kome{ali su se i izvla~ili. pa nas obavijesti.’ Tako mi Allaha.{. s..s. Allahov Poslani~e. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. rekao sam.s. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene. pa pro{aptah: ‘Da. a Allah. sa njegove desne i sa lijeve strane. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava.s. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji. Uvuci se u njihov logor. koji mi je dosezao do koljena.a.a. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. neka svako od vas provjeri ko je do njega. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije.v. ili oko toga broja.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. sjedili smo poredani u dva reda. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene.a.. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. sin toga i toga. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. Munafici su se po~eli izvla~iti.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. pro{av{i kroz razne opasnosti. on re~e. skoro da nije ni zavr{io dovu.v. iza nas.’ ‘Da!’.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. Allahov Poslanik. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega.. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih.. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’. d`. s. s. ~uvaj ga sprijeda i sa zada.’ . re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. jedan po jedan. Benu-Kurejze. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom.

postavio za emira cjelokupne vojske. Halifa Omer. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. s.a.. r.a. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva.v. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. niste se usaglasili u odluci... ubio bih ga strijelom. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. odrije{io joj noge. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost.’ Uputio se tada prema svojoj devi. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. {to konjanika.. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.s. Kad je zavr{io i vidio me. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca.s.a. a njega to jako obradova. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. s. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. ~vrstim kao stijena. pa zahvali Allahu.” Srele su se dvije vojske. Njegovim u~e{}em i posredstvom. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. uz Bo`iju pomo}. {to strijelaca.v. {to pje{aka. Ako on pogine. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim. neka bajrak preuzme Huzejfe. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. r. a Benu-Kurejza nas je napustio.. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. d`. Da mi Resulullah. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. a ako i on pogine. osvojeni su Hemzan.. te da se upute ka Nehavendu. Vika i buka zaglu{ivale su u{i.a. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. . Valeri i Validinur. zajahao je i udario da ustane. lijepom zahvalom. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. r.a.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. stradale su nam deve i konji.{.

bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen. tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta..s. r. Navalite o ljudi Bedra. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. Neka mu se dadne {to tra`i. sunce mu promijenilo boju.a.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje.. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina.... Huzejfe. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek..samo hranu.” Pitali su: . prihvati ga Huzejfe. Putovanje ga je iscrpilo. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. koji je dojahao na magarcu. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu.a.v....a.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika .”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom.. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak. spretno ih ubijaju}i. pa ne odugovla~ite ulazak u njega.. odvratio je Huzejfe. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave.a. r.a. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. Posje}ivao ih je i obilazio..v.. a on je udovoljavao njihovim potrebama.” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. udarao je na neprijatelja. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. heroja u bitkama za Irak i Perziju. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje.. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila. Allahu ekber.s. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh. Istinito je Allahovo obe}anje. kako je halifa naredio. s. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. dok sam me|u vama”. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber. Halifa Omer ibnul-Hattab. s.. r.

Pa primjer je imana poput primjera drveta. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as..a..” Kad ih je vidio da su novi.. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat. nije mi `ao. posljednje {to je kazao. ili lo{ijima. smrti. osjetio je dolazak meleka smrti. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. o vjeri i vjerskim du`nostima.a. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. ni ko{ulja mi nije potrebna.a.. bile su rije~i: “Dobro do{la. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman.. r. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. Pa. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. u kojem sija svjetiljka. Jednom prilikom halifa Omer. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku.. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo. ve} se svom snagom borio protiv toga..” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije.. njegove izreke govore o `ivotu. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. pa koje nadja~a. vlasnika dva svjetla. Tako|er.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. Kada je trebao u}i u grad. i ne samo prezirao.. o uputi.” Huzejfe. . po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. Njegova briga za islam bila je stalna.a.. a to je prezirao. r.. jeste srce vjernika.. licemjerja i munafikluka. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. okru`uje ga ~ista voda. r. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika.. ^isto srce. pozva ga u Medinu. Huzejfi. r. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga.” Po njegovom mi{ljenju. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. kako ga je Huzejfe razumijevao. Do{la si sa `udnjom prema meni.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. Namjesni{tvo. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca.. do{la si. okru`uje je gnoj i krv. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. rastaju}i se sa plemenitom du{om...

. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere. r. preseli svome Gospodaru..a.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. mnogo je razmi{ljao. a on Umejjin. obdario ga je velikim razumijevanjem. mirnoga pogleda. Bio je miran i stalo`en. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. Pored toga. a on Malikov. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u.. ~ak i do u`asnih napora i umora. R.{. d`. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. r. lijepe gra|e.. Amr je opet sin Avfov. kao i vje{t borac na polju d`ihada. Bio je srednjega rasta. mo}nim da podnosi bol i patnju. a on Zejdov. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja.UMEJR IBN SA’D. tamnoput. finoga glasa. a on Amrov. Allah. a on Amrov.a.A. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. a on Zejdov. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. . OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. a on Avfov. sin je Sa’dov. a on sin [ehidov.

s. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Od tog momenta bio je uz Poslanika. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato.. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. Jednoga dana Poslanik.a. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk.a.. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao. Klanjao je za njim. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. Poslije toga. objavio proglas za d`ihad .v.s.a.tra`io je priloge i dobrovoljce. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu.v. Umejr je bio tek stasali mladi}. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas.v.. gdje je objavio njegovo primanje islama.{. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. daju}i ih kao prilog.v. r. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana.s. nakon {to je ~itava Medina primila islam. koji je u sjeni El-D`ulasa. On je primio islam nerado. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu.. niti iz vjerovanja. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. srebro.a. umro. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. . s. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e.. Po~eli su mu dolaziti. s.s. i u njegovoj ku}i. s.s.v. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama.a.a. Kada je napunio deset godina.. Zbog toga je Poslanik. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. s. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. osjetio svu udobnost `ivota. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. Pratio ga je i opona{ao.a. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. a bio je jo{ dje~ak. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata.s. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. Na njega je dosta uticao njegov otac. r.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. imovinu i jaha}e `ivotinje. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. d`.

tako mi Allaha. s. Ali. s. a suze radosti kvasile su njegovo lice. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. od tebe. neka zna{.s...s. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. on je slagao i izmislio na mene. Osman ibn Affan. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i. Resulullah. eto. I pobijedio je iman u njegovom srcu. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku.v. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. s. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. pa re~e: “Boga mi.s.v. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. r.s. prigrlio i bio dobar prema njemu. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a. razotkrit }e te.. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i.. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku.s.v. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. Kada je do{ao. zatra`io je da ostane s njim.. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu.v.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika.a. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku.v.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e. Poslanik. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva..s. s.a.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija.s. `rtvovali su se. mi smo gori od magaraca. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. rekao si ~udan i pogrdan govor.. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. Me|utim.. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije.a. r.v. upita ga Resulullah.a.a. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. a ti. neki su ~ak {irili glasine.a.a. dao je dvije stotine oka zlata. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. s. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. u onom {to poziva od poslanstva. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana.a.a. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno.v. a ako ih sakrijem. s. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed. s. Abdurrahman ibn Avf. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno.” . u `elji da slome volju i umanje zanos.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. Ali. ono {to si rekao. iskren. Tako mi Allaha. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio.

a ako glave okrenu. s. a Vjerovjesnik.. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. s. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega.a.v...a. Srce mu je po~elo jako kucati. a bojazan ga u~ini blijedim. govorili su drugi. o Bo`iji Poslani~e.{. otkrij istinu. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. a Umejr je rekao istinu. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli.s. kajem se Allahu. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. O Bo`e. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. o~iju uprtih u Poslanika. preobrazio u pravoga muslimana. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. s. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. d`. ~as El-D`ulasa. Pa ako se pokaju. odjednom se umiri.a.v.s. nasmija{e se njegove usne. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili.v.{. a Umejrovim posredstvom.s. bit }e im dobro. Zatim se zakleo Allahom.a.v.a. El-D`ulas je slagao.s. o~i mu zablista{e. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. a zatim je Allahov Poslanik.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. lice mu je poblijedjelo. s. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu. Allahovom voljom.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. To je potrajalo kratko.. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. s.s. s. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. Prisutni su po~eli da zagledaju. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio.v.s. Bo`iji Poslanik..” . istinoljubiv i vjeran”. El-D`ulas se. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}.v.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika. Bo`e.a. d`. ~as Umejra. Njegovu je du{u obuzeo strah. pa je molio: “O Bo`e.

preselio je na ahiret..a..s.a. precizno i ~isto. Pro{irila se njena teritorija. a da emir nije. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no.a. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. izgleda kao emir.. Rekao je vrlo malo rije~i. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. upu}uje ih i okre}e pravom putu.a.v.s. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. borca. da vodi njihove poslove.a. A ako je me|u njima kao emir. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast.. da izgleda kao jedan od njih. i u onom gdje stanuje. r. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. u hrani koju jede.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. Nakon Ebu-Bekra. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. osje}aju}i prazninu i samo}u.a.a. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. Omer ibn el-Hattab. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. . upravlja njihovim interesima. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. zapadno i sjeverno. s. Emirul-mu’minin. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba.. Uzjahao je svoju jahalicu. Rekao je: “Hvala Allahu. Omer... Kada je stigao. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana. d`.Umejra ibn Sa’da. kada je me|u narodom.s. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. r. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i .v. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. kada bi htio da imenuje namjesnika. i rade na {irenju islama. s.v. r..{.. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. u~enoga mud`tehida. r. s. ali jasnih. Tako|er. pa se Umejr mnogo ra`alostio. r. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat.. vjernika. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi.a.

Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi.” Kada je primio pismo. Pro{la je godina dana. r. bio je u nedumici u pogledu Umejra. Kosa mu je porasla.... Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. . d`. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. Napunio je mje{inu vodom. s. a Vo|i pravovjernih. halifa mu re~e: “[ta je s tobom.s. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. a snaga oslabila. re~e on. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja.. Kada ga je vidio u takvom stanju. bez jaha}e `ivotinje.a. O ljudi. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. koji je bio u Medini. Umejra ibn Sa’da. s. Tako mi Allaha. a njegova kapija je istina. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. r. Omer.. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu. izgubila se za{tita ove vjere. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom.a. sa mnom nije ni{ta. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima.a. Tvr|ava je islama pravednost..” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. prebacio je preko ramena. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina.s. r. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a. I predade se svom poslu.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”. Kada je stigao u Medinu.. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo.a.v.Kada ti do|e ovo moje pismo.v. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.{. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku.a. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog.. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina.

r.. r. Ovo jako obradova Omera. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. r. Me|utim. r. dje~aku vjerniku. donio bih ga tebi. Kada su skupili. iskrenom vjerniku. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.{.. umro je u Palestini gdje je i ukopan.. ~asnom ~ovjeku. pobo`nom namjesniku. mimo Allaha. Da je ostalo i{ta od njega.” Umejr. r. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. smilovao se Umejru ibn Sa’du.a.” Omer ga upita za{to.a. “Ne!”. povukao se iz javnoga `ivota. on je bio uporan u ne}kanju. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. upita Omer. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio. d`. .a.. napusti Omera. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima.. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima. re~e Umejr. r. u ~istom i blistavom `ivotu. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”.” Omer. r.a.. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga.a. Allah. i takav nepokolebljiv.a. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti.a.

.

Tako|er. na konju se utrkivao. Bio je poznat na podru~ju Jemena. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. a on je sin Abdullahov. a on Zubjeda el-Asgara. nau~i ga da ne zna za poraz. a on Husmov. a on Amrov. U njima je opisivao ushit i ponos. d`. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. . a on S’abov. Bio je spretan jaha~. a on Munebbiha. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. a on Munebbiha. a on Mazinov. a on Sa’da el-A{ireta. a on Amrov. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. R.AMR IBN MA’D JEKRIB. a on Zejda el-Ekbera. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. Rebi’a je sin Seleme. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on El-Harisov. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. a on Rebi’e. a on Rebi’e. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. Volio je jahanje konja. Pustinjaka osokoli pustinja. ponos i bogatstvo. Sin je Ma’da Jekriba.{. lovio i borio. bogobojaznost i spoznaju Allaha. a u pustinji je na{ao snagu. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. daje mu svoje blago.A.

” Kajs je odbio zahtijev Amra.v. s oprezom posmatrao ljude. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake.. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. dok je. Imao je gustu kosu i bradu. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku.a. i veli~inu i snagu islama. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika. s.a. s. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. Bio je visok. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. s. slijedit }emo ga.v. ~vrste gra|e. naginju}i svoje tijelo prema naprijed.s. pa mi takve dobro znamo.v. tamnoput. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. do~ek gosta. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. Ime te sablje bilo je “Samsame”. u kome je spas ti du{i .s. daju}i i potvr|uju}i prisegu. po imenu Muhammed.a. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. kao soko.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. Nakon osvojenja Meke. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. s. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku.. kao {to to govori. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. Imao je prisnoga prijatelja. Hodao je sporo. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. osme godine po Hid`ri. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. sitnih o~iju. smatraju}i njegov prijedlog suludim.s. ti si poglavar svoga naroda. s. Rekao mu je: ”O Kajse. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija..v. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari.. Nakon {to je stigao u Medinu. a `ivio je od borbe i plijena. skrbni{tvo siromaha. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. duguljastoga lica. Tu se Amr s njim susreo. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. Ali..s. ja ti savjet davah jasan.s.v. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu.a.a. ~esto ih je knio. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. pa ako bude Poslanik. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku.

opisuju}i njegovu vrijednost. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa.. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu.v. juna{tvo i vjeru. Bo`iji Poslanik.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen. dobro~instvo. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru .” . Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. sablja moja. pa je pokloni Halidu. odvrati Amr..Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. po{to nije ~uo ezan. r. r. meni iz po~asti.Poziv glasan..a.. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara. u bogobojaznosti i ibadetu. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. iako je redovno obavljao namaz i postio. “Samsamu”. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. Me|utim.a. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. zarobi one u njemu. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd.a. zarobio ih je. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast.s.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. a obi~no su heroji zadivljeni herojima. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. tzv. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi.vidio je u njemu velikoga heroja. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”.. a u njemu se ne u~i ezan. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i. . trebao osloboditi ovaj moj narod. s.

preselio na ahiret. U me|uvremenu. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). Ebu-Musa el-E{’ari. `ivota. . a vi imate svoju zemlju i imetak. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. Napisao im je: “O pobunjenici.a..v. preuzeo hilafet. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. r. Sklonio se u svoju ku}u. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. biv{om Bazanovom `enom.a. .v. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika.. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda. To se desilo pred kraj Resulullahovog. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. s.a. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. r.v. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. kada je Bo`iji Poslanik. u{la u njega i ubila vladara. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. r. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. On je tada ve} bio u islamu. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a.v. a dio zarobio.a.: Mu’az ibn D`ebel. da ubije El-Esveda.. Dio ih je pobio. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. provalila u grad.s. i Halid ibn Se’id.. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu.s. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. Kada je Ebu-Bekr.. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu.s.a.a. Muhad`ira ibn Umejja. r.a.. s. s. s. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. r. mi imamo najve}e pravo na to.a. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. El-Esvedova vojska napala je Bazana. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. u Jemenu..s.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom.a.. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu.

.a. d`. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. Amr se nije mogao strpiti u Medini.v. d`. r.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. obavljaju}i had`. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. sa isukanom sabljom.a. `ure}’.a. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. Jahao je svoga konja. na konjima brzim. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. Krenuo je Amr. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. s. Sve brda. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana.. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. r. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam.s.{. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere.’ Sada. oti{ao je do Amra. moj Gospodaru. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. odazivam.{. hvala Allahu. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad.. van Arapskog poluotoka. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. Imao je bogato ratno iskustvo. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima.. . koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. podu~io. ku}i mu. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. doline i pustinje prevaljuju}’. po~eo se povla~iti. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. I do~ekao je zlatnu priliku .v..s.. mole}i Allaha.’. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. kose}i lijevo i desno.. s.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. Poslije.a. ispri~avaju}’ se..

. Sabrao je veliki broj mud`ahida..a. Lav sa kand`ama. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. perzijski kralj. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Sa’d ibn Ebi-Vekkas... Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Jezded`ird.irasa ibn Hajjana es-Sehnija.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. r. r. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka. re~enom prije njegove smrti.a. Muslimani su se odazivali. re~e: “Na{ao sam ga. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i . Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife.a. sa oko sedam stotina mud`ahida... hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. r. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. a nikako u sredi{tu Perzije.a. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. r. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet. Ako pobjede muslimani. pa krenu{e ka Iraku.. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske.. Sa’dov plan. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. r. pozvan je u islam. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija.a. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. r. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. r. Prema uputama halife prije bitke. r.. r. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada.a.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. nakon {to Halid ibn Velid.a. nosa~e bajraka i poglavare plemena.a. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja.. a bili su i fizi~ki najspremniji .. trebalo je krenuti prema Perziji. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida.a. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u.

na}i }ete . Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. Na drugoj strani.. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. r. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. r. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. S njim se uputio ka muslimanima. a strijela se zabi u njegov tobolac. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. sve ukopati u kanalima Kadisijje. jer lav je postojan. ponosa i dostojanstva. Ako do|ete na vrijeme. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu.. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. imao je dvije zlatne narukvice. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi.. r. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra.a.. Odabrao je borbu. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. Dohvatio je svoj luk.a. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. Asim ibn Amr et-Temimi. Amr ibn Ma’d Jekrib.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. a muslimani su. ne broje}i ratnike na slonovima. jo{ zapanjeni od prizora. a zatim ga zbacio s konja. Na{ao se ispred jednog od slonova. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. uzvrati{e mu oni. r.a.”. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom.a. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme.. Kada im se pribli`io. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. sa vije{}u o borbi. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. budite lavovi. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru.. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. sko~iv{i sa njega.. vo|a njegove vojske. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. Vojske su se izmije{ale. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. li~e jarcima. hvala neka je Allahu na tome. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Amr je udario svoga konja. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. merd64. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. slomio je Perzijancu vrat.

a. sve vitezovi sna`ni. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana.. Milostivome pokorni. okretni i spretni.a. Borio se u svom stilu i po obi~aju. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. Amra ibn Ma’da Jekriba. r. putu.a. kao i prije. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. r. r. pojahao jedan Perzijanac. a Amr ibn Ma’d Jekrib. odnijeli su ga i lije~ili. kao malobrojni junaci. zaustavio ga. Ubijen je i Rustem. d`. koga su oborili s konja.{. zatim uhvatio i za drugu.. a imao je vi{e od devedeset godina. bio je jedan od njih. Brzo ih rastjera{e. r. zapovjednik perzijske vojske. a on je uhvatio za nogu njegova konja. dok je bio na zemlji. i Kajsa ibn Mek{uha. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama.a. popeo se na njega i nastavio boj. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. napali su na konjanika i oborili ga s konja. u osvit zore. pa je tako uhvatio konja za uzde.. . ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. Prema Amru je.a.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci... Na kraju bitke. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. pa kad su to muslimani vidjeli. r.. osim Koga drugog boga nema. Sumnjali smo u tri osobe. r. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. nastavio je sa borbom na Allahovom. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu.. D`abir ibn Abdullah. u d`ihad.{. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. pa ka`e: “Tako mi Allaha.a. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. d`.” [EHID Amr.

smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. pjesniku.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. mud`ahidu.” Neka se Allah. Probudili su ga. Ukopan je u gradu Revzi. Reci svima. sna`ni pobjednici. pa su ga htjeli prenijeti. d`.{. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. junaku Kadisijje.. vjerniku. Poslije toga je ubrzo preselio. u kojem je i preselio.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. Ustao je. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. konjaniku. . ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli.

.

Bio je pri ruci slabom protiv jakog. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama. a on Saidov. ~vrst.s. sin je Ubadin. Rije~ mu je bila slu{ana. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. a on Ebu-Huzejmov. a on Dulejmov. Iraka i Jemena. a on Tarifov. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d.s.SA’D IBN UBADE R. krupnih ruku i stopala.. tako i u islamskom periodu. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. a on El-Hazred`ov. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. d`. . Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. povjerovao je u Allaha. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje.{.v.v. bijele puti pro{arane crvenilom. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. s. njegov prvak i velikan. Kada je do njega doprla Muhammedova. kako u predislamskom.a. Bio je predstavnik plemena.. krupan. s. Zvali su ga Ebu-Sabit.a. Bio je stasit. a on K’abov. a on Harisov.A. a odluka presudna. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. a on S’alebov.

Govorio je ono {to misli. Istupiv{i pred njih. pogotovo u strelja{tvu.a. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. ponovo sastanu slijede}eg . Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. kao i ~istote du{e. i izlo`iti im novu vjeru. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina.v. Usavr{io je ~itanje i pisanje.s. bez zaobila`enja.s. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. s. Pa ako Allah u~ini da se izmire.v. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. okoli{anja i prevare.a. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha.. Allahov Poslanik..v. spavali i nalazili za{titu. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. kod njega jeli. jasno}e. s.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a.. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu..a. d`. dini islama. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. u plivanju je bio me|u prvima.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. Tako|er. Vrativ{i se u Medinu.. s. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. s.s. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. Nakon {to se ~asni Poslanik. pili. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti.a.s. makar privremeno.v. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. Oni mu se odazva{e i primi{e islam.{. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. Stanovnici Medine. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. odgovori{e.

s.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.. d`. rekao sam.v. nema u njima hajra nakon ovoga.v. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.v. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. udarati i psovati. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.. izbila je grupa Kurej{ija. Sastali su se sa Poslanikom. Kurej{ije su bili kao ludi. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. r. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. putu. s. ali je ime ~asnoga Poslanika.a. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija.a. d`. s.a.{.. a oni me vukli po zemlji. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade.a.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. istina je to {to je rekao’. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa.{.s. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama.’ Dok sam bio u njihovim rukama. vi{i od ostalih..s. Sljede}e godine..a. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. Doveden je u Harem.” .v.s. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’. htio je. i primili islam.’ Pa sam to i uradio. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”. to je ovaj ~ovjek. a me|u njima ~ovjek svijetle puti.a. Kontrolirali su trgova~ke puteve. s.s. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. Allah. i primio islam. od toga tri `ene. s. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.. u dogovoreno vrijeme. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. rekao sam: ‘Tako mi Boga. Bilo ih je sedamdeset troje. a potom su ga po~eli gurati.v. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. s. reko{e: ‘Tako nam Boga.

a.s. i njegove strijele probadale su njihova tijela. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. krenuo je na put za Medinu. i njegovim ashabima. s. s. jer nisu znali koga imaju u rukama. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova.a. Abdullah ibn Abbas.a. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika.v. u ~emu nije imao premca.s.s.v. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija.v. hrabrost i uva`eno mi{ljenje. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. je o tome rekao: “Allahov Poslanik.. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija.v. nastanjeno blizu Medine.s.a. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom.. Vjerovjesnik. s. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira.v.s...a. Nakon {to su ga po~astili.v.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. Tako|er.s. s. bilo je poznato po o{trini u bitkama. na svakom boji{tu imao je dva bajraka.v.s. uo~io je njegove plemenite osobine. s. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u.. s. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. . O slavi koju je u`ivao.v. i pokazali hrabrost i prodornost. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku.s.a. s. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor. ugostili i opremili svim potrep{tinama.a.. s. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.v.. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje.s.a. hu{kaju}i ih na Poslanika. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. s. vje{tini i mnogobrojnosti. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. s.v.s. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine. r..a.a. Pleme Gatafan. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed.a.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida. Allahov Poslanik. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem.

.v.s. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.a. ve} se..v.s.v. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu. koga je malo podalje ugledao. d`. s. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati.s. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo.s. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu. obradova{e njihovi stavovi. s.” U isto vrijeme. s. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova. nije htio sam donijeti odluku. prolazio pored njega u grupi ensarija. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e.{. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju.{. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. a pogotovo njihovoga Poslanika.. iskazuju}i Poslanikov. d`. Ali ako nije.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.. s.{..a.” Resulullaha.. hvale}i i slave}i Allaha. d`.a. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{. pa zahvali Allahu.v. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. uputio tobom. uzvikuju}i tekbire. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. koriste}i sve na~ine da mu napakoste.v.” Poslanik..s. visoki polo`aj i pobjedu islama. s.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. tako mi Boga. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj. a kamoli sada kad nas je Allah. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika. . kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima. Na dan osvajanja Meke. posavjetova sa ashabima.. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana.a.” Utom se Poslanik.a.s. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom..v. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje.s.. s.v..a. Izme|u ostalih. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana.. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. s.a. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e. pa kada je Poslanik.. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. uradi. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida.

.v. d`. s. s.s. upu}uju}i dovu Allahu.. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje.v. d`. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te. neko dvojicu. s. A opet. neko grupu.{. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi.s. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu.a.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom.a.{.v. njegovoj porodici i imetku..a. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom. Resulullah. d`.a.. U njoj su gladni hranjeni. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. rije~ima: “Gospodaru moj.s. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena.v. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa. s.s.s.. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora. a ni djelovanja bez imetka.s. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika. otvorenoj za sve.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima. neko bi poveo da ugosti jednoga. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana.: ‘Gospodaru moj. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. Gospodaru moj.s... a Sa’d osamdesetericu.a..a.v.{. Allah.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: . i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena.a. dao mu je ogroman imetak. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj. meni ne pristoji malo.v. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom.. s. s.s. a ni ja malom nisam pristojan.v. Nema slave bez djelovanja. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu.v. podari mi slavu.a. te serjed65 . a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. sav usplahiren od radosti. s.” Allahov Poslanik. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova.. s.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. neka je na njih selam Allahov.

Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce.v. vo|o na{ juna~ki. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. odazvaste se uputi vje~noj. podijelio je ratni plijen.a. bez straha i bojazni od pote{ko}a. s. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom.. Znate da }ete cilj kome stremite. s. kod Allaha Ljepote ..a. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter.v.a.v. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. A nakon {to bi mu Resulullah. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. priznaju}i Poslanika. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama.s.s. pojasnio kako je ispravno.v.s.v. .irdevsa ~ekaju. d`. s. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku.. jer one koji iskreno za uputom tragaju.v. starje{ina Evsa.. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. a to je i od drugih zahtijevao. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. s.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.{. eventualno. o Sa’de Hazred`i. ili da im se. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. a Poslanikov.s. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. postupcima.s.. budi nam za{titnik. Allahov Poslanik. smirio bi se i prihvatio to. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. bez sumnje. poglavar Hazred`a. pogotovo ensarije.irdevsa.a. o Sa’de Evsi. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. s.a.s. tra`e}i od Allaha d`ennete . suprotstavi. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku.a.. s. dosti}i. pored onih koji su za{titili i pomogli. i Sa’d ibn Ubade. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. Njegove osobine.

.s.v. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili.v. i razjedinjene.v. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika.s.a. s.s.. s.. Allahov Poslanik.” SEKI.. da ho}ete.v. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi.. s druge..v.. pa smo ti pomogli. da ste. odgovori Sa’d otvoreno. s njima)”. i odba~en. i briga za muslimanskim vo|stvom.a. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo.v.. pa vas je Allah obogatio. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom... im se sa osmjehom. preselio na ahiret.a..v. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. s. pa smo ti povjerovali..” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da .” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. reko{e. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. s. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. Allahov Poslani~e?”.. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. obrati: “Ensarije.a.s. upita ga: “A gdje si ti tu. Sastala se tuga za Poslanikom. i bez igdje i~ega. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi.’ Znate. s. pa smo te utje{ili. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”.. “Tako mi Allaha. nastavi: “Ensarije. i u oskudici.. s jedne strane. s.a.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik...v. s. u~inili vi ensarije. pa vas je Allah uputio. sve {to sam spomenuo. odgovori{e. Po{to se okupi{e. i protjeran pa smo te prihvatili.” @ele}i da zna njegov stav. s. Resulullah. njegovom podjelom i udjelom.s. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima. Onda je Resulullah..s.a. Poslanik.a. lica ozarenog imanom. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu.s. i razgovara s njim. smrti.s.a.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima.

a drugi od vas. dare`ljivom vjerniku. pa neka bude jedan vo|a od nas. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i. a Omer.{. odred za islam. `estokom ratniku. govore}i: “Daj svoju ruku.. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je.. posvetiv{i se ibadetu. . dajem ti prisegu na pokornost. a vi muhad`iri ste dio nas. Posjedali su naokolo. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. smiluje Sa’du ibn Ubadi.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba.” Na ovo se za~uo `amor. oni to redom i u~ini{e. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. da rasprave tu stvar.a. r. izvrsnom mud`ahidu. Povukao se iz javnog `ivota. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. namazu i u~enju Kur’ana. Neka se Allah. d`. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom.

.

Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. ajet 7-8. “Kurziv”. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. ajet 176.{. ajet 1-6. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. Kuds ili Jerusalem. Sura El-Bekara. Sura En-Nahl. . ajet 128.ikh . Sura El-Maira. Sahihu Muslim.. Koji je sva~iji pratilac. Sura Ali-Imran. 314/3. Ebtah: dolina u Meki. Sura En-Nisa. Sura En-Nahl. Mezarje u Medini. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. Kelala: onaj koji umre. Sura Et-Tevba. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. ajet 219. ajet 123. i na dono{enje salavata i selama na njega. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. prev. Sura Et-Tevba.. rec. Sura El-Bekara. ajet 43. ajet 53. ajet 1-2. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji.s. Sura Zilzal. Sura Er-Rahman. a. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. Sura:Ta-ha. (prim. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”.{erijatski pravni odnos. ajet 125-128. Sura Ez-Zumer. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. ajet 22. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu.). Sura-Mud`adela. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. [ti}enik islamske dr`ave. ajet 255. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. Sura El-Bekara. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. ajet 33. . Sunenu Et-Tirmizi. ajet 90. ajet 144.). Sura En-Nisa. (prim. U~a~ Kur’ana. Sura El-Kehf.uzeto iz ajeta. Emvas: ime oblasti u Palestini. ajet 45-46. glavni grad Palestine. ajet 90-91.

da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu.da budem ponovo ubijen. to {to je sjeo na prijestolje. ajet 169. uveseljavalo tu`ne. “.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. s. i On je Milostiv. s. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije. Allah.v. {to aludira na daljinu i te`inu puta.. ni{ta nije promijenilo njegova brata.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti. s.. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove.(prim. Tj. str. . d`. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. zaista.a.s. a. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati.52. bili su vrsni pjesnici i govornici. objavio je Kur’an. Muhammed ibn Mesleme.s. a koja se spominje u suri El. Arapsko ime . i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. u zna~enju “Povjerljivi”..v.a. 160. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih.) Sura El-Maida. rec. rasplakavalo ljude. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. Tj. ka`e: “O Vjerovjesni~e. u doba u i prije objave Kur’ana. a. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. Sihr: obmana napravljena vra~anjem.a. gdje Allah. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”. odabrao da bude rival pjesnikinjama. Arapi. tj. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. . Iz ovoga zra~i mudrost Allahova. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. i da ne}e djecu svoju ubijati.{.s. a bili su pozvani da to poku{aju. Mjesto u Etiopiji. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed..s. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim.v. Tj. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. i da ne}e bludni~iti. ajet 51. prev.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom... Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. naime. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. Sura Ali-Imran.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju.” Zna~i. Bekijja: ime mezarja.s.Mumtehine 12. mnogo pra{ta. gdje ina~e sjedi njegov brat.

.................................................................................................................................. R...................................................................... R............................................................................................................................ 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ........................................................................................ ............................................................................................................................................. 31 VO\A PRAVOVJERNIH .................................................................................... 44 PRESELJENJE NA AHIRET ...............................................................................................A.............................................................................................................................................................................. 63 ........ 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI .... 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................ET ................................. 52 PRIMANJE ISLAMA ...... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .........................................................................................................................................................A..................... 9 LI^NOST ....................................................................................................................................................................... R......................................................................................................................... 54 HILA................................................ 11 PRVI HALI................................................................................................................................................................. 53 ZUN-NUREJN ..................................................................... 30 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................................... 62 U [AMU ........................................................... 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ............................................................................................................................... ................ 10 PRIMANJE ISLAMA ................ 42 OSVAJANJE EGIPTA .....................................................................................................A............................................. 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK....................................................... 29 LI^NOST .................... 46 VRLINE OMERA............................................................................A.............RONT .......................................................................................................................................A ................... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 39 POVRATAK NA [AMSKI ........................................... 20 OSVOJENJE [AMA ....................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA .............. ........................................................................................... 18 OSVAJANJE IRAKA .......................... 22 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................... 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ..........EMIRUL-MU’MININ .................................................................................... ...Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ........................................................................................................................ R........................................................................................................................................................................................................................................................................... 51 OSOBENOSTI .......................................... 26 VRLINE EBU-BEKRA ........................................AN...................................................................................................... 48 OSMAN IBN A................................... 27 OMER IBN EL-HATTAB..................

99 PREMA [AMU ...................................................................................................................................................................................... 101 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................... R......................................................................A.. 81 BITKA NA SI................................................................................ .436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A........ 65 OPSADA I UBISTVO ..................................................................................... 76 HILA................................................................................ 71 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................INU ............................................................................................................................. 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH...................................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA .............. 95 PORIJEKLO .................................. 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................. R..............................................................................................................................................................................................RIKE ............................................................................................................................................................................................... 96 TE@AK ISPIT ........................................................................................................ 85 SUD ................................................ 95 LI^NOST .......................................................................................... R................................................... 104 U MEDINI .....................................................................................A............................................................................................................................ 97 EHTEM ..................................................... 71 OSOBINE ......................... 73 U^ENI SUDIJA ....... 103 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................ .................................................................................................................................. 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ............................................................................................................................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV........ 64 POBUNA ................................................................................................................................. A........................................................................ 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA .......... .................................................... 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA................................ 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ......................................................................................................................................S....................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 106 STALNI D@IHAD ........................................................................................................................................................................ 67 VRLINE ................................................ 103 NJEGOVO IME ......................................E BENU-SAIDE .......... ..... 105 VELIKA ^AST ................................... 90 VRLINE ...........................................................................................................................................................A.............................................................. 103 LI^NOST ........................................................................................................................................................................................................................................................................... 103 HID@RA ................................................................................ 77 “BITKA KOD DEVE” .................................................................ET .......................................................... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB. 95 PRIMANJE ISLAMA .................... 106 .................................................................................................................................................... 88 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 98 SEKI...................................................................

.... 134 POSLANIKOV DAJD@I] ........ 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ................ 140 LAV SA KAND@AMA ................................................................................. R................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ........................................................................................................................................... 109 PRESELJENJE NA AHIRET ........................ 138 DVA ORU@JA ...................................................................................VEKKAS.............................................................................. 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................... R................................................................................... 143 ..... 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ........ ................................................................................................................ 113 NA BOJNOM POLJU .............................. 117 USLI[ANA DOVA ...................................... 107 POTRES U MEDINI ......................................................................... 122 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................................................. 122 ALLAHOV LAV ...................................................................................................................A........................................................................A............................... 141 VELIKA SMUTNJA ............................................................................................................................................................................................ 125 PRVAK [EHIDA ........................... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB................................................................................................................ BRAT I PRIJATELJ ................................................................................................................ 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ......................................... 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................ 134 TE[KO ISKU[ENJE ............................. 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA .................................................................................................... 112 PRIMANJE ISLAMA ...... 111 LI^NOST ................................................................................................................ 108 SKROMNI ...................................................................................... 121 AMID@A......................... 121 OSOBENOSTI ....... 133 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................ ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................... 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ............................................................................................................................................................. 133 LI^NOST ............................ 140 OSVAJANJE PERZIJE ................................................................................................................................................................................ 130 SA’D IBN EBI ....................................................................................................................... 110 SE’ID IBN ZEJD.................................................................................................................................................................. 116 OSVAJANJE [AMA ......................................................................................................................................................................... R........................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................... 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM .................................A............................................. ................................................................................................................................................................................................................. 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ................................................................................................................................................................................................. 124 HEROJ BEDRA .............................................................................................................................................................................................................................................................. 142 PRESELJENJE NA AHIRET ........................

.......................................................................................................................... 166 SVJETLOST @ERAVICE ......................................................................................................................................... 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................ 153 POVJERLJIVI DJE^AK ................A......................................................................................................................................................... R............................... 165 TE[KO DJETINJSTVO .................................................................................................................................................................................................................. 151 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................. ........................................................................ 173 TALHA IBN UBEJDULLAH.............................................................. 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ................... 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ................................................. 153 PRELAZAK NA ISLAM ..................................................................................................... .............................................................................................................................................................................................................................................A....................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ............................ 162 HABBAB IBN EL-ERETT................................................................ 145 ^VRSTA VJERA .................................................................................................................. 145 LI^NOST ................................................................................................................... 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ....................................................................... 147 JUNAK BEZ PREMCA ...................................................................................................................................................................................... .................................................................................................................................................... 167 PRAVEDNA OSVETA .. 176 ^VRSTINA VJERNIKA ......438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM............................................................................................................................................ 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE .................................................................................................................... R.................................................................................................................. 175 PRIMANJE ISLAMA .................................................................................................................................... 177 TALHIN DAN ......................................... 158 TE@I OD UHUDA ................................ 153 LI^NOST .......... 153 NJEGOVO IME ....................................................................................................................................................................................................... 156 PRAVNIK UMMETA ............................................................. 160 PRESELJENJE NA AHIRET ...............................................................................................................A................. 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................................................................... 175 OSOBENOSTI .......................... 172 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................ 145 ISLAM .............................................................................................................. R............................................................. 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA ................. 178 ....................................... R.................E ............................................. 151 ABDULLAH IBN MES’UD........................................................................... 170 STRPLJIVI MUD@AHID ............................................ 154 PRVI KARIJA ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ............. ............................. 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.........................................................A........................................................................................................................................................................... 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ...........................................................................

........................................................................................................................................................................ .......................... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM...................................................................................................................................................................................................................................................................... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................................................................................................................................... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB.............................................................................A................................................................................................................................................................. 207 U^ITELJ .......................A...............................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ................... 191 NA POLJU D@IHADA ......................................................................................................................... 186 VITEZ BEDRA .......................................................................................................................................................................................................... 185 PREDISLAMSKI PERIOD ................................... ......................................................................................................................................... ..A......................................................................................................................................................................................................................................................................... 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ................................................. 184 EL-MIKDAD IBN AMR................. 185 OSOBENOSTI .............................................................. 195 NJEGOV ISLAM . ............................................... 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA...........................................................................................................................................S.......... ................................................................................................................................ 203 OSOBENOSTI ................................................................................................................................. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ...... 200 PRESELJENJE NA AHIRET .... 196 NA BOJNOM POLJU ................................................................. 195 LI^NOST ............................................Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ......................................... A. 203 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................................................... 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ......... 209 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................... 182 VELIKA SMUTNJA .................................................. R.............................................................................................................................. ...................................... 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA..A. 213 NJEGOVA LI^NOST .................................................................................................................................. 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ..................................................................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................... R.............................................. 201 MU’AZ IBN D@EBEL.......................................................... 214 ............................................... ...................................... 186 PRIMANJE ISLAMA ....................................................... R......... A............................................................................................................................................ 187 MUDRI POBO@NJAK ............... 180 DARE@LJIVI TALHA ............ 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI............................................... 183 PRESELJENJE NA AHIRET .S. R........................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................. 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................... 213 PRIMANJE ISLAMA ..................................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR ........................................................................................

.................................................................................................................. 237 OSVOJENJE NEHAVENDA ........ 249 POKORAN MUD@AHID ... 249 PRELAZAK NA ISLAM .................................................................................................................................... 239 SIMAK IBN HAR[E.......................................................................................................................... 251 PREMA [AMU ....................................................................................................................................................... ......................................................................................................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA .. 232 ISKRENI BORAC ............................................................................................................. R..................................................................................................................................................................................................................................................................... ..................... 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI....................................................................................................................................................................... 244 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................... 253 .................. 223 LI^NOST ..................................... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ................... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG .................................................. 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................. 241 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................. 216 ISKRENI SAVJETNIK ........................................................................................................................ 234 NA KADISIJJI ...................................................... 249 IME I OSOBENOSTI .................................... 231 OSOBENOSTI ............................ 242 CRVENI POVEZ ......................................... R.............. 250 NAJPRIJE IRAK .....................................................................................A...................................................................................................... 221 USAME IBN ZEJD.................................................................................................................................................................................................................. 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 226 MLADI VOJSKOVO\A ............................................................................................................................................... 228 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................... 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ............... 238 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................... ..................... ............................................................................ R......................... 220 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................ 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE.. 223 ODGOJ U ISLAMU ........................ R.......................................................................................................................................A...........................................................................................................A............................................... 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ..........................................................................................A................................................................ 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................................................................................. 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ......... 227 OKRUTNA LEKCIJA ............................................ 232 HISTORIJSKI SUSRET ............................................................................................................ 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ....................................... 219 PLEMENITI .......................................................................................................................................................

............................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ..................................................................................................................... 261 PRVI DOBROVOLJAC ............................................................................................................................................................................................................................................................. 288 PRISEGA NA SMRT .................................................................. 265 POVJERLJIVI ..................................................... 279 SAVEZNIK JEVREJA ....................................................................................................................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE .......................................................... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................... 269 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 279 NJEGOVA LI^NOST .....................................................................................A.................................................................. R................... 259 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................................................................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET .. 287 OSOBENOSTI ............. 261 PRAVEDNA OSVETA ............................................. 287 SELEME U ISLAMU ............................................................................................................................................ ........................................................................................................................................ 285 SELEME IBN EL-EKVE’A.................... 269 VATROPOKLONIK ................................................................................................................................................... 255 PRESELJENJE NA AHIRET .......... R................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS .......................................................... 271 PRIMANJE ISLAMA .................................. 293 ...................................................................................................................................................................... ... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................ 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ............................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................... 266 DRVENA SABLJA ................................................................................................................................ 270 KR[]ANIN .................................................................... R........................................A..................................................... 276 PRESELJENJE NA AHIRET .................................A....................................................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA .............................................. 280 PRELAZAK NA ISLAM ................................. 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 278 NU’AJM IBN MES’UD......................................................................... 292 MEDINSKI MU.................................................................................................................................................................... 260 ASHABSKA PORODICA ..... 280 VELIKA USLUGA .................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET ............................A....... 282 NOSILAC BAJRAKA ....................................................................................................... ................................... ............................................ 268 SELMAN EL-.......................................................................................................ARISI...................................................................................................................................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME................... R..............................................TIJA .................... 259 PRIMANJE ISLAMA ...........................

.............................. 298 BITKA KOD EHVAZA .................................................................................................. 320 ^VRSTO VJEROVANJE ........ 323 SU\ENJE HURMUZANU ...................................................... PUTU ................................... ....... 295 PRIMANJE ISLAMA ........................................ 311 RESULULLAHOV.............. 303 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................... 319 OSOBENOSTI ............................................................................................................................... 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR................................................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ............... 303 OSOBENOSTI ...................................................... 299 [EHADET ... 310 SUMAME IBN USAL....................................................................A................................................................................................................................ 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ..... 311 LI^NOST ..................................................................................................................................... 312 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................A...................A..................................................................A..................................................................................... ............................................................................................................................................................................................ 310 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................ 316 PRESELJENJE NA AHIRET .......442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ................S......... 322 JUNAK TUSTURA ................................................. R............................................... 296 BITKA NA JEMAMI ................................................................................ 301 IJAD IBN GANM............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 319 PRELAZAK NA ISLAM ..................................[............................................................. 304 DEVMETUL-D@ENDEL ... 294 EL-BERA’ IBN MALIK.. R.............................................................................................................................................................. R..................... 315 ^VRSTA VJERA ................................... NEPRIJATELJ ............................................... 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ...................A.... ....................................... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................... 295 OSOBENOSTI .............................................. R................. 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM......................... 329 ............................................................................................................................................................................................................................................................................................... 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........ .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........... D@.......... R....................................................................................... .................................... 308 NAMJESNIK [AMA ....................................................................................................... 313 PRVA TELBIJA ............................................................................................................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR............................................................................................................................................ 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................... 325 POGLAVAR PLEMENA ................................................................................................. A...........................................................................................................................

........................... PUTU ........................................................................................... 329 STARJE[INA ..............................................A................................................................................ 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................. 354 MUHAD@IR . ZA[TITI ............ 361 ZASTUPNIK .................... ................... 354 U ALLAHOVOJ............................................................ 361 LI^NOST ............................................................ 355 POBO@NJAK .....................................................................E....................................................................A.............................................................. R.................... 360 UBADE IBN SAMIT................................................................................................................................................................................................................................... 339 HISTORIJSKI SASTANAK ...................................................................................................................................... 362 ODANOST ALLAHU................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................... 364 ................................................................................................................. 348 [EHADET NA ALLAHOVOM................................................................... 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ........ ............................................................................................ 336 USTRAJNI U ISLAMU ..........................[............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 335 NJEGOVA LI^NOST .......................................................................................... D@.................. 358 PRESELJENJE NA AHIRET .....................................................................................................[.............................................................................................................................................. 340 JUNAK NEHAVENDA ............... 346 U D@IHADU ............................................. D@.................. R............................ ............................................................................ R......................... 332 HLAD OD KRILA MELEKA ................................................................................ 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ.......................................................................................................................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................. 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ....................................................... 359 SAIB IBN OSMAN ..................................................................................... 353 NJEGOVA LI^NOST ...................................A.. 347 HRABRO DR@ANJE ...................................................................................................................................... 345 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................................ 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN............ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ................................................................................................................................................................. 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ............................................................................................................................ 345 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................................. 353 PRIMANJE ISLAMA .................................................... 330 [EHID ....................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN....A.............................................................. 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO . 335 MUBAREK-KU]A .............. R........................................................................................[........ D@......................... ............................................................................................................ 346 NAUKA I PO[TENJE .......................................................................................................................................................................................................................................................... ..................................................................

................................................................................................................................................................................................................................................................................... 371 SKROMNI VJERNIK ...... 379 LI^NOST .......................... 366 PRESELJENJE NA AHIRET ................................. 402 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 369 BORBA NA ALLAHOVOM...........................................................................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ........................................JANOV VODI^ ............................. 380 ISKU[ENJE .......................................................................................................... 377 GALIB IBN ABDULLAH........................................................................................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA .................................................................................................................................................................................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................ 389 ^ESTITI VJERNIK ................................................................................................................ 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI...................................... 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA .. 379 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................................................................................................................................. 386 .............................. .................................................................. 381 JUNAK EL-BUVEJBA .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. ................. 393 HUZEJ................................... ...............................A........ 387 EBU-SU..................................... D@........................... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI .................... 388 KUREJ[IJSKI UHODA ..........................................................................................URAT IBN HAJJAN.................................................................................................... 399 NOSILAC BAJRAKA ............................................................................................................... 396 TEGOBNA NESRE]A .......................................................... R..........................................A.................................... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ..................................................................................... 387 OSOBINE ...........E IBN EL-JEMAN...................... PUTU ............................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................[............ 395 PRELAZAK NA ISLAM ........................................... 382 EL-KADISIJJA ........................................................................................................................................................................................................... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................ 403 ......................................................................................A............................................................................... 375 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................................... R............................ 397 POZNAVALAC TAJNE ............................. R................ 384 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 395 LI^NOST .......... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ........................................ 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...............................A.................................................................................................................................................................................................................................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................... R.................................................................................................................................................................................................................................... 398 OBAVJE[TAJAC ...................................................................................................................................................................................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ......................................................................... ............... 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ..................................................................................................................................

.................................................................................................................................................................................................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 418 [EHID ................................................................. 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................. R........ 417 JUNAK KADISIJJE .................................................................................................................................................................................... 416 NADOKNADA ................................................................................................................................................................................................................ 413 OSOBENOSTI ................................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................... 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................................... 424 ZAROBLJENIK .................................................................. 405 OSOBENOSTI ...................................................................... 406 NAMJESNIK HIMSA ............. 405 NJEGOV ISLAM .... R........... 430 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................................... 423 PRELAZAK NA ISLAM ......................................... 431 BILJE[KE ........................................................ 406 TE@AK ISPIT ................................................................................................................................................................................................................................ 433 ....... 428 ^ISTOTA DU[E .................. 425 NOSILAC BAJRAKA ........... R............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ ......................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................... 429 SEKI........................................................................................................................................................................................................ 413 PRIMANJE ISLAMA .................... ...................................................................................................................................................................................................E BENU-SA’IDE ............... 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ..............A..... 420 SA’D IBN UBADE........ .....Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D........................... 415 ODMETNIK ............................ 423 LI^NOST ......................A.................................................................................A............... 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ..................................