ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

Abdullaha ibn Urejkit.{. zajedno”. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. Ebu-Bekr. mo`da ti Allah dadne saputnika. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). a.{. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. sklonio ih kod sebe i hranio ih.” Ebu-Bekr. u nekom od trenutaka no}i ili dana. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. d`. koji je bio mu{rik. upita Ebu-Bekr. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. Kupio je dvije jahalice. a. d`. da naredbu... upravo mislio na sebe. pa kad je zavr{io s opisom. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. ako bi slu~ajno {ta bilo. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika.” Kada je do{ao do K’abe. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. d`. Allahov Poslani~e?”.a... Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik.s. pa kad ga je vidio. a on }e do}i za njima kada mu Allah.. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id. kod Sebe ne sastavi. pe}ini izvan Meke. r. on bi se `rtvovao da .. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro.a. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite.{. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. kako opisuje Mesd`idulAksa. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. a Resulullah je.s. Niko nije znao za Poslanikov izlazak.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno.s. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. a. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. rekao je: “Istinu si kazao. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). Pa. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru.s. “Da. osim Ebu-Bekra. d`. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. a.. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao. pa mu vjerujem.{. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. `arko je `elio da mu Allah. odgovori mu Resulullah. d`..{. Nego vjera. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr.. u~ini Poslanika saputnikom.. r. rekav{i “saputnik”. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. ili nave~er.

koji je bio poznat po svojoj smirenosti. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas.s. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. I Muhammed. Jevreji su. Te{ko je ne za~uditi se.s. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. nego je On siromah u odnosu na nas. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije.” . U Medini se Poslanik o`enio Ai{om.. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. Vama zabranjuje kamatu. Boj se Allaha i primi islam. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. mnogobo`aca i jevreja.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. u po~etku. a. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika.s. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha.. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. a. jednog dana ode kod .. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. Tokom tog vremena Abdullah. Od Njega smo nezavisni. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. Kada bi Abdullah oti{ao. Ebu-Bekr.inhasu. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. a On je zavisan od nas. poniznosti i dobro}udnosti. dolazio bi Amir ibn . pri osvajanju Meke.inhas. nastavljaju}i pozivanje u islam. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . odgovori: “Boga mi. a. Hudejbiji. Ebu-Bekrov sin. Ebu-Bekre.. Ebu-Bekrovom k}erkom. r. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. u~vrstio u Medini. Hajberu. kako li~nost poput Ebu-Bekra. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. te je tako Allahovom Poslaniku. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki.. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru. kao {to va{ vo|a tvrdi. Uhudu.inhasa... postao punac. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici).inhas mu. I jevreji su se bili skupili kod njega. ne bi uzajmljivao od nas imetak. Kada se Poslanik. Hendeku. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja .inhasa da ga pozove u islam.s.a. a nama je . Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa. Pa da je On nezavisan od nas. zna{ da je Muhammed. Allaha mi. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . a.” Nakon svega.

i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. i ljudima odr`a vaz. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju. rekao: “Ljudi. odsjekao bih ti glavu. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. a s.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio..a.A Prvih dana rebiul-evela. Zamolio je Allaha. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . Sa njima je bio S’ad ibn Ubade. ko je obo`avao Muhammeda.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni.s. Ebu-Bekr. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik..ne bi nam je dozvolio. o Allahov neprijatelju. Poslanik. od ljudi primi zakletvu na vjernost.a. a i prije njega je bilo poslanika.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. a.. a. i pokazav{i vrhunac samokontrole.{..s.s. pripremaju}i se da. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. Poslanik se razboli. dvanaestog rebiul-evela. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. a. da nije ugovora izme|u vas i nas. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. kao nasljednik Resulullaha. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. a. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. U ponedjeljak ujutro.. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . a..? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik. koja je bila uz samu d`amiju. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju. a. r. Poslije toga je u{ao s Alijom. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda.. Omer. neka zna da je Muhammed. sabrao se.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika.” PRVI HALI. koja je bila izvan Medine. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca.s. Ako bi on umro ili ubijen bio...s.s. preselio. umro. da je nezavisan od nas . dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. Bio je zaokupljen mislima . a. daleko od njega. a ko je obo`avao Allaha. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje.a. jedanaeste godine po Hid`ri. r. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom.s.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik.. a zatim. a potom oti{ao ku}i u Seh.s. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. poglavar Hazred`a. d`.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima. a.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. r.

Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. on je poslao po Ebu-Bekra. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. a od vas namjesnici. o ensarije.. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. a ne drugih. A vi. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. a. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. Kada je Ebu-Bekr stigao. pokorili Allahovoj odredbi. Doista je Muhammed.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. i milom i silom. pa mu je malo ljudi povjerovalo. Nisu odustali. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. jezikom punim moralne podr{ke..s. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. Od nas su vladari. Za{titili ste njega i njegove ashabe. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. Ebu-Bekr. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Allah mu je uzeo du{u. Po~eli su da dublje . da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. jedan od na{ih. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti.s. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Ni{ta se ne}e odlu~iti. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. a. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. me|u ensarijama. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Kada su se Arapi. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. iako ih je bilo malo. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom.

Mi muhad`iri smo prvi primili islam. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. primili smo islam prije vas. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. osim ovdje prisutnih Kurej{ija. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. a vi ste ensarije.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima. koji je bio vrhunac mudrosti. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara..s. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. poglavar Evsa. Tu su svi dali prisegu. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad.. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba.to je bio prvi njegov govor. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. kao nasljedniku Allahova Poslanika. iskoristio je trenutak. ustao da bi se obratio prisutnima .” Ebu-Bekr. pomaga~i Allahovi.” Ebu-Bekr. doista.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. te ga po~e napadati i prijetiti mu.a. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. a vi muhad`iri. pa. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru.. pa vi ste ih vrijedni. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. Allah nam osigurava blagodati. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima.s. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. a. osim S’ada ibn Ubadea. iako smo prethodnici u vjeri. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. a. iz Kurej{a. najplemenitijeg smo roda. a potom. i dio samog islama.. r. takti~nosti i postepenosti... Zar nije Muhammed.. i ne osporavajte im njihovo pravo.. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima.s. Od nas su vladari. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. r.” “Mi smo muhad`iri. ensarijama. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. Njegov odgovor naljuti Omera. kada je Be{ir zavr{io..a. Svi prisutni su. Ebu-Bekr je potom. a. Bojte se Allaha i ne protivite im se. potom. Njime je pokazao sebi i . u namjeri da okon~a stvar. prvaci smo me|u ljudima. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). re~e: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. [to se Arapa ti~e. nikad ne}e saznati o ovome. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. a od vas su namjesnici.. r. i od prisutnih zatra`i da urade isto.a. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i .

Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. nema mi pokornosti. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama.a. Ebu-Bekr. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom.a. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom.. a ako budem grije{io. r. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. opet. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova.s. zabludu i otpadni{tvo. u Jemenu. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. a da ne}e biti poni`en. a. pa ako budem postupao ispravno. r. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. iako nisam najbolji od vas. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. vi me sprije~ite u tome. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. htjela su da osvoje Medinu. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. . te je opremio vojsku i dok je pala no}. u tami no}i. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. pod zastavom islama. preseljenja na ahiret. Nevjerovatnom brzinom. r. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude.. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. okupljenih na Arapskom poluotoku. muslimanske sablje kosile su otpadnike. vi me pomozite. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. Na jugu. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. Ustanite na namaz. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. Istina je emanet.a. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. La` je obmana. Neka arapska plemena. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. krenuo njihovim tragom. neka su. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. Ebu-Bekr. a. od kojih su Abs i Zubajn.. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife.. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju.. izabran sam da vas vodim. i zavladati cijelim Jemenom. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru..s. Na sjeveroistoku. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”.

u Omanu. Milostivog.Halid ibn Seid na granice prema [amu.a.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. Njegov rob i Poslanik.{. . a. Potom je Ebu-Bekr.. naro~ito Alija. Allah . i da se obistini govor nad nevjernicima. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. r. da nema druga. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. Vedi’a i Haris. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba.. . i da opomene onoga ko ima pameti.. Protiv takvih }emo ratovati. . u Jemen. . Spremio je jedanaest vojnih odreda. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. d`.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia. osim Kojeg drugog boga nema. odgovarali su ga od toga.s. . koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. i da je Muhammed. Isto tako.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. Zahvaljujem Allahu. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. ali istaknuti ashabi.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. . kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje.s. .Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. . Te vojskovo|e i mjesta su: . Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje.. . a.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. Svjedo~im da je Allah. bili oni u islamu ili se odmetnuli.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre.. svim stvorenjima.a.s. namjesnika Allahovoga Poslanika. . Jedan.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu. pred vama. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha. svima do kojih do|e ovo moje pismo. r. Kada zavr{i s njima.. sa Istinom od Njega. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. a. Absa i Zubjana. a zatim u Hadremevt.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

s. kada je mnogima oprostio. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Bio je jedan od velikih heroja islama. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku.s. . niste mi se du`ni pokoravati. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. a. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. a.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru.

s. a. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom... on Kirtov. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. .u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. Njegova majka zvala se Hansema. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. Naime. a on Rebbahov. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. od plemena Adijj ibn Ka’b. R. a. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. a on Rezahov..OMER IBN EL-HATTAB. Omer vodi porijeklo. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku.s. a on Abdullahov. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. a on Nufeov. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. sin Omerovog amid`e. a. dakle. na ~elu sa Omerovim ocem. okrenu{e se u~enju ~itanja. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. od osmoga koljena.s. a on Ka’bov. Umejjeta. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. Tako|er. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. djeda Murrea. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. Adijj je osmi Omerov djed.A. Tejma i Abdu{-[emsa. Ebu-D`ehlovog amid`e. a on Abdul-Uzzaov. vjeri. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. a on Adijjev.

No} me je zaticala. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. ja sam grub pa me u~ini blagim. pa je ~uvao svoj imetak. pa me osna`i. jakih mi{i}a. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. blag prema nemo}nima. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. Bo`e moj. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. Bio je ljevoruk. Njegov je otac bio strog prema njemu. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. pamtio je stihove i prozu toga vremena. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. . a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama.s. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. a. Pitao je o njemu. Kada bi i{ao. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Po izgledu. ja sam slab. pa me u~ini dare`ljivim. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. obdaren znanjem i snagom. nje`an prema siroma{nima. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. bijel ten. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. visini. strelja{tvo. plemenit prema nevoljnicima. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. snazi tijela. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Bo`e moj. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. ~vrste gra|e. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. Bio je izuzetno visok . a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. mjesta obraslog gustim drve}em.preko dva metra. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. a udarao bi me kada ne bih radio. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. ja sam {krt.

s. odlazimo u Allahovu zemlju. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. vjera uzrok nejedinstva. a.s. Omer se. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. re~e Omer.a. r. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. a. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. Vidjela sam na njemu saosje}anje. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. neprijateljski odnosio prema njemu. jer mi je sve ovo dosadilo. Omere... r. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha.s. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. ostavljam te. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. i njegovoj misiji. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. a. kada smo krenuli prema Abesiniji...’ ‘Neka je Allah s vama’.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. koje prije nisam vi|ala. a on je ka`njavao svoju robinju. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti.. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. Tuga mu je obuzela srce.s. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. Omer je volio svoj narod. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. tra`io je od nje da se odrekne islama.. Zaklju~io je da je Resulullahova. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom.. bio je uz njih. a. [ta vi{e. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda.s. prolazio je pored Omera. Udaraju}i je. a. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam. Allahov Poslanik. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red.a.” . Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. a. Kada mu je udaranje dosadilo. a ona je to odbijala.s. tako mi Allaha. a... Muslimani su se skupljali i spremali na put.s. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. Jednog dana Ebu-Bekr. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.

d`. gdje je Muhammed. rekao je: .atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u..atima stade ispred njega. da mu odem i primim Islam. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre.” “Ne boj se. a ako je do{ao `ele}i zlo. odabrao dovom Njegova Poslanika. pa je po~eo lupati na vrata.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”. primili su islam i slijede Muhammeda. Otvorio mu je Seid. re~e Omer i {~epa Seida za vrat.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.’ Tako mi Allaha. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.. a. a. dobit }e dobro.atima. tako mi Allaha. nadam se da te je Allah. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi.”. pa re~e: “Da.s. Habbab se sakri u drugu sobu. Tako mi Allaha. a. a. upita Omer. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. me|u njih sko~i .” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. pokaja se za ono {to je uradio.s. a.atima. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. Utom.. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid.”. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. tako mi Allaha. ^uv{i Omera.” Kad je Omer pro~ita. a . pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. o Omere!” “Reci mi.odgovori . obavije{ten sam da slijedite Muhammeda.. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. Tada . “Kakvi su to glasovi?”. “Nikakvi” .s.” . Dok je prilazio ku}i. Omer je ~uo Habbabovo u~enje. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere..s.{. Ovo je Omer ibn el-Hattab. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. tako mi Lata i Uzza’a. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo.” “Bojim se da ti dam.s.atima. upitao je. odgovori mu Neim.” Allahov Poslanik. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije. “Allahov Poslani~e. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. dok joj je krv tekla iz glave. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. o Habbabu.” “Jesu. ubit }emo ga njegovom sabljom.

. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija.. a. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku.s. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. pri osvojenju Meke i drugima.s. r. re~e Resulullah.. Hunejnu.s.. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. i Omer. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu.. uvijek spremni za pomo}. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”.s.s.” Poslije druge prisege na Akabi. Toga dana je Allahov Poslanik. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. njegova hid`ra bila je pobjeda. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. nastoje}i posti}i primirje. tekbirom poprati Omerove rije~i. Ebu-Bekr. Omer. Omera je Resulullah. Muslimani od tada znatno oja~a{e. a Kurej{ije su. “O Allahov Poslani~e. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru.a. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. Hudejbiji..” Nakon hid`re Allahova Poslanika. r.s. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli.s. Gledao sam nas. Allahov Poslanik. a. Allahov Poslanik. “Za{to si do{ao.. pri{ao mu je Resulullah. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. a.. r.. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. pa smo klanjali. a. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. Omerovim prihvatanjem Islama.a. Hendeku. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. vjerujem u Allaha. Takav je bio i na Hudejbiji. Allahovom pomo}i. a. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega.. `estoko pora`eni. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. blizu. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau.” Allahov Poslanik. Pa kada je to u~inio.a. bio je ponosan. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo.a.. odlu~io posjetiti Harem. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. da ostala dvojica krenu bez odlaganja.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. Nije popu{tao niti je kome laskao.s. a njegova vladavina milost. Bili su mu odani pratioci. a. a. Slali su svoje izaslanike na pregovore. do{ao sam ti. a Omer ibn el-Hattab je sve ..

” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. a srd`ba je jo{ njime vladala. r.s. “A zar mi nismo muslimani!?”.. ne}u Mu se suprotstaviti. postim. te ga upita: “O Allahov Poslani~e. ponovo }e Omer. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. upita ponovo Omer.a.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”.. to ispo~etka nije bilo zabranjeno.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. naime. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava.. pa ode Allahovom Poslaniku. a.a.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”. i rekao mu: “Ebu-Bekre.pokori mu se.. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. i pitao ga o vinu. “Jesmo. razjasni nam o vinu. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha.” “Zar nisu oni mu{rici!?”.. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju.. r. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. smatraju}i da je ispravno. zbog onoga {to sam tada uradio..” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. ne shvataju}i {ta u~e.. re~e Resulullah. ali je {teta ve}a od koristi.s. a.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. re~e Omer. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika. niti }e me On iznevjeriti. a zatim bi klanjali. pitao ga o vinu. klanjam i osloba|am robove. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. odgovori Ebu-Bekr.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. a. Poslanik. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima. je tada rekao: “Allahu moj.s. zato je oti{ao Ebu-Bekru. “Jesu. i potom se objavi ajet: . reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta.

” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. dok ne budete znali {ta govorite.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. i kocka.a. prevagnuo bi Omerov tas. r. a znanje svih ljudi na drugi tas. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. on od Zuhejra. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. i kumiri. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. stekao mnogo znanja. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. a on od Kutejbe. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. Ako bi njemu do{la vlast u ruke. on od Lejsa. a on od Ukajla.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima.. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. ne klanjajte u pijanom stanju. pa sam se napio iz nje. a.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Tada Allah. Ja sam ga promatrao . a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . ostavio bi mnoge stvari. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. ali ga ne ostavi{e u potpunosti.{ejtanovo djelo. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima.s.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. d`.. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. vino. On im je predlagao Omera.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra.{.

r. a.a. a on je nastavio: “Allah vas je. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. ja sam slab. Allahu moj. ja sam samo jedan od vas. ja }u li~no preuzeti. Kada su se skupili. Allahu moj. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha.. D`amija je bila prepuna. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza.s. r. A ko bude lo{. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{.. isku{ao sa mnom..” Nakon toga. a kada sam blag prema nekom. Omer je bacio pogled prema nebesima. r. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika.. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. navodi me da budem o{triji prema njemu.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. nisam se puno dvoumio. Ujutro.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. ja sam grub. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. a.” O~i su mu zarosile suzama. pa me u~ini dare`ljivim. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg. pa me oja~aj.a. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj.. r. Omer. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e.). Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. ve} Omera ibn el-Hattaba. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. Du{a mu se umirila. ne bih se prihvatio ovoga. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. ovim sam `elio dobro ljudima. Tako mi Allaha. muslimanima. pa me u~ini blagim. Hvalili su ga i podr`avali.s. ja sam {krt. r. sigurno }u ga kazniti.a. svako va{e pitanje koje mi do|e. uistinu. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. vratio se ku}i. pa ga prihvatite i pokorite mu se. sljede}eg dana.a..” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba.. a Omer je govorio: “O ljudi. .a.a.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. o ~emu postoje dva predanja. Bojao sam se smutnje. Predlo`io sam im. r. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. Bit }u odlu~an i povjerljiv.

I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. plemenitost i blagost.s. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. da bi se on pokorio istini. d`. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. zatim u{li u nju. ‘Bio sam s Poslanikom. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha.{. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. Bio je zadovoljan sa mnom. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. a mi smo pravovjerni. bio me|u nama. I takav sam ostao s Poslanikom. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. a. a ElMusenna je bio me|u njima.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As.. ali je ostala nad nasilnicima. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. on je vo|a. a znajte. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. Bio je zadovoljan sa mnom. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. ili }u te kazniti. Nakon {to su stigli u Medinu. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’.s. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. A prema dobrim.. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. Ja se pokoravam istini . i bio sam mu kao rob i sluga. ljudi. Vo|a pravovjernih pope se na minber. a. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Zatim sam preuzeo hilafet. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. a. i hvala Allahu. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. istinu ste rekli. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. kako to Allah.s.. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. i neka je hvala Allahu. da je ta o{trina oslabila.. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije.

na meni je da vas ne dovodim u propast. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. in{allah. Prije nisu bili napadani. i ako Bog da. A kada ste u d`ihadu.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog..”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. nanijev{i im te{ke gubitke.. isto ih ~eka i poslije Sevada. jako se obradova. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. a zatim redom ostali muslimani. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. Bojte se Allaha. razrijedili smo ih na Sevadu. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. . bogobojaznog i siroma{nog. jer je on bio prvi koji se prijavio. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. Ljudi. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. o Allahovi robovi. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. pa ih tra`ite od mene. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. ja sam otac va{ih porodica. Tako njegovi stanovnici i opstaju. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. i da sa~uvam va{a prava. osim {to je On odredio. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda.

Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. dok su muslimani bili nasuprot njima. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. te krene za Perzijancima. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Razdvajala ih je samo rijeka. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Nemoj brzo donositi odluke. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. te bez borbe zauzeli Kesker. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. Tako mi Allaha. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. koji zna trenutak kada }e napasti. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. Kada se vojska opremila za pokret. Sukobile su se dvije vojske. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. Muslimani su ih ponovo stigli. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. a kada }e se povu}i. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. postavio bih ga za vojskovo|u. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. porazili. El-Musenna je krenuo brzo. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. a nakon toga i grad Baksijas. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku.

a. kad je pre{ao rijeku . ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. odazivaju}i mu se pokorni. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. da mi pre|emo rijeku do vas. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. da se nije bacio u smrt. ponovo sakupljaju}i vojsku. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. El-Ezda. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. svaki musliman je siguran od mene. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. ili da se povratio. ne gubite nadu.” “Pre|ite vi”. Naprotiv. ili da mi pre|emo rijeku do vas. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. ili da nas ne napadate. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. . Taj’e i Has’ama. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. ali Ebu-Ubejde. Bo`e. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. odgovorio je El-Musenna. i muslimana. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. Zato. odred za odredom. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. r.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. a mi vas ne}emo napadati. mi smo bili njegovi za{titnici. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas.” Poslije Bitke kod mosta. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima.zauzeo dobre polo`aje. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba.. ja }u mu pomo}i. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi.

. neka je salavat na Njegova Poslanika. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. Uistinu. ostvarena je velika pobjeda. “Bitku na Kadisijji”. On te je izveo iz nevjerstva u iman. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. tzv. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. a bio mi je dra`i od Omera. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. Allahovim fadiletom. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. ve} radi Gospodara Omerovog. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. nadaju}i se plijenu. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. Hvala Allahu. [alji izvidnice ispred velike skupine. za tzv.. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. U toj bici. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. iz zablude na svjetlo. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta.a. r.a. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. Vjernici su bili istinski radosni. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Milostivog. “Bitka na Jermuku. Oporu~ujem ti bogobojaznost.” Omera ibn el-Hattaba. gdje je bio potreban. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. POVRATAK NA [AMSKI .” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. Ali. Borbe u Iraku su potom utihnule. i nema drugog bo`anstva osim Njega. po njegovoj naredbi. jer Allah se ne stidi istine. Prvi potez koji je na~inio Omer. Hvala Allahu. Koji je odredio smrt EbuBekru.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. Koji je dao vlast Omeru. S njom je i definitivno eliminiran . Preuzmi njegovu vojsku.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. r.. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. Koji me je obavezao da volim Omera..

a. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Zatim je naredio da se ubije.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. . Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. ljudi su bili odu{evljeni njime. koji se ve} pripremao za veliku bitku. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe.a. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna.s. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. r. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. Rekli su: “Sebe’na.s. eslemna. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. u toku ratova protiv otpadnika. Kada je Allahov Poslanik.a. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. r. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima..” Zato ih je Halid po~eo ubijati. rekao je: “Bo`e moj. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Kad se sreo s njima. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani. Naime. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. obavije{ten o onom {to se desilo.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. a. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. bez namjere borbe protiv njih.. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne.

Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. na sjever Perzije.Na drugoj strani. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. [to br`e. perzijski je kralj `elio borbu. posljednja upori{ta Jezded`irda. Zato je Omer.. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. iskustva ili ratne sposobnosti. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. Me|utim.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca.. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa .a. . r. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. rekao je: ” Tako mi Allaha. a da ga ne odaberete i uputite meni. Pao je i grad-dr`ava Tuster.. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. konja. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. I hvala Allahu. jedna za drugim. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. nastoje}i da ih prevare. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. Hurmuzan je tu primio islam. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. po~ela su stizati u Medinu. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. Veliki je dio Perzijanaca primio islam.ejrezanom pobijeni su.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance...

Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. . . {to mu je pove}alo samouvjerenje. Molio ga je. Amr je u{ao u Ari{. bizantijskim kraljem. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. boje}i se da se muslimani ne razi|u. te . pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. prostranosti zemlje. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: . te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani.Egipatski narod bio je potla~en. Namjerno je i{ao polaganim tempom. r. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. .44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot.a. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. . dvoumio. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. Ali se Omer. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske.. koji je bio pobjegao na sjever. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. po rijekama i ogromnom bogastvu. Izrabljivan je u zemljoradnji. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane.

postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. a davat }e je. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. r. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. garancija Njegova Poslanika. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. ostao u rukama muslimana. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. svejedno. Omeru. krstova. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. uvozili ili izvozili robu. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. vjere.ustat. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. imetka.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. Atrapon je uvidio snagu muslimana.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife.a. Dokument je napisao Virdan. . Egipat je. hvala Allahu. po tre}inu. Sagradio je d`amiju. Ako neko od njih ne prihvati. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}.” Stanovnicima Nebe. kada prestanu poplave. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. u iznosu od pedeset miliona. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. zatim Belbis. tra`e}i od njega pomo} i opremu. Ako se umanji rod. na kopnu i na moru. Ne zabranjuje im se trgovina..ermu. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. Milostivog. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. crkava.

Utom. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu .” 9 Ako me Allah po`ivi.ejruz el-. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta.arisi. a ako su dvije.. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine. Ako su oni bra}a i sestre. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. vidio sam uistinu san. a sve vam je obja{njeno.. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. a Allah zna sve. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. a. Ujutro se obratio muslimanima. Sakrio se blizu .. ispravio bi ga. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom.O ljudi. rije~ima: “O ljudi. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. odre|eni su vam farzovi i sunneti. oronule su mi kosti. ako neko umre. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama.s. u~e}i dovu: “Bo`e moj. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali.. Osim brige da vas zavedu drugi. ostario sam. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju... a ima sestru. a. Bo`e moj.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. njoj polovina njegove ostav{tine. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika.. a ne bude imao djeteta. snaga me izdaje.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. u srijedu. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. Po obi~aju. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. Ostavljeni ste. a pove}ao se broj pot~injenih.s. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. rob El-Mugire ibn [u’bea. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana.. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika.” U ranu zoru. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. kao kelala. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem.. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja.. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo.. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. i okrenuv{i se prema muslimanima.

Aliji ibn Ebu-Talibu. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju.a. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. Allahova Poslanika. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao.. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. pa koji god bude izabran.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. Nakon ranjavanja.s. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu.. raniv{i nekoliko muslimana.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. jer Allah najbolje zna o meni. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. a ako ne bude.s. rekao je: “Hvala Allahu. i Ebu-Bekra. a.: “Abdullahu. r. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. Zubejru ibn Avvamu. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. Neka ne izlaze za mnom `ene. oboriv{i ga na zemlju. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti.. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. Kada je preselio. a.a. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. i Ebu--Bekra. radijallahu anha. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. po`urite.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. a ako ne. i kada je po~eo namaz. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio. Talhi ibn Ubejdullahu. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. a.” . on }e biti halifa poslije mene. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. zamijenit }e mi ih boljim. Potom je poku{ao pobje}i. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega..s. Kada me ponesete. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. Allahov Poslanik. skinut }e mi ih. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. r. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. jer ako imadnem kod Allaha dobra. jer ako mi bude kod Allaha dobro. bio je zadovoljan njima. ali da on nema pravo da bude izabran.

.. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro.a. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. ali }u njemu dati prednost nad sobom. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. Bio si kreposan i dobar. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. ispravljao si nepravdu. to sam `eljela za sebe.. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.a. o Omere. naklonjen istini. kada umrem. odnesite me na mojoj postelji.Divan li si brat po islamu.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. R. a ako ne. pa su ga uputili prema d`amiji. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. na{ao je ~ovjeka .” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. o Ebu-Hafse. ali ga nije na{ao.a.” Tako je oporu~eno. r. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. a o`ivio sunnet. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. Pa ako mi se da dozvola. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao. unesi me. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. r. radijallahu anha. r. nego da imaju halifu. navodi se Omer kao primjer. o Abdullahu. ukopaj me u muslimansko mezarje. odbojan prema la`i. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. Potra`io ga je u d`amiji. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. Nazvan je .A. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre.” VRLINE OMERA.” Osman ibn Affan i Alija. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta.. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. dozvolila. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab. ne}ete me prete}i u pohvali njega. sine Omerov.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. Potom ih je pitao gdje on boravi. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. I ~esto kada se govori o pravdi. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. Uni{tio si smutnju. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao.

a i Arapi kao prvi muslimani. plate i protokole.. Arapi prije. r. sakriven od sunca. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. Kad bi saznao da je neko u oskudici. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. a. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu.s. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba.a. toliko je bio blag. .. sa svojim {tapom pod glavom. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. prvi je koji je postavio divane (urede). pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. uveo po{tu. Sam.

.

a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman.a. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena.AN. a on Nadrov.. Osman. a on sin Ebu el-’Asov. a on je ~etvrti djed Muhammedu. ~iji su potomci Emevije. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. a peti Osmanov djed. . a on sin Abdu{-[emsov. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena.s. a on . s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. a on Malikov. a Kusajj je sin Kilabov. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. a on Iljasov. a on Kusajjov. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. a on Luejjov. a on K’abov. a. a. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika. a on Muzejminov. sina Rebiovog. oca Abdu{-[emsa. a on Mudrekov.s. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. k}erkom Allahova Poslanika. a imao je {est godina. a on Abdul-Menafov. a on Adnanov. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. vodi porijeklo od Umejje. a on Galibov. R. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a on sin Murrinov. od koga su nastale ha{imije. a on sin Mudar Nizarov. r. sin je Affanov.s.s. a on Kinanov.. a. a on Abdu{-[emsov. koji je sin Habibov.. k}erka je AbdulMuttalibova. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. a on sin Umejje. a on Meidov.OSMAN IBN A. Osmanova mati bila je Erva.s...A. k}erka Kurejzova.ihrov.

blagosti..s.a.. i zatra`io dozvolu za ulazak.s.. Allahov Poslanik. pa mu je Poslanik.s.’ Allahov Poslanik. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. samilostan i dobro}udan. r. O sebi je rekao: “Allaha mi. a. a zatim iza{ao. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama.a. @ivio je ~isto i uredno. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. Zube je u~vr{}ivao zlatom. a Omer. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako.. Allahov Poslanik. Prirodno je prezirao nasilje..s. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i... obavio je {to je htio i oti{ao. a. okrugla lica. r.a. Bio je vrlo stidljiv. za razliku od mladi}a Meke toga doba. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman. r.a. bio je lijepog izgleda. Me|u njima je bio i Osman.. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. nje`ne ko`e. a. Imao je veliku bradu koju je knio. a.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom. iskren i pouzdan. r. Allahov Poslanik. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. Osman je u{ao.a. no} je za njihov odmor. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao.. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. Obavio je svoj posao i oti{ao. da u|e. r. Nije promijenio svoj polo`aj. tamnoput. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao. a potom je do{ao Omer.” Odr`avao je rodbinske veze. Nije pio alkohol niti je bludni~io. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. Potom je do{ao Osman. imao je sav komfor. slugama i onima koji su od njega zavisili. pravog nosa.. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. krupnih o~iju. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. a.’” Osman... Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. Imao je duga~ke podlaktice. a. Bio je vrlo strpljiv. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. i zatra`io dozvolu za ulazak.a.s. a ljeti u Jemen. sjeo je i popravio svoju odje}u. r.s. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. dozvolio. srednje visine. Isticao se mirno}om. . iskustva i lijepog opho|enja. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja. krupne ru~ne i no`ne kosti. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. zimi u [am. naro~ito stopala i {ake.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman..s. uredno i luksuzno poku}stvo.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. a imao je vrlo lijep rukopis. Posebno je bio milostiv prema ro|acima.. gustu kosu. Bio je bogat i dare`ljiv. obavio svoj posao. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. dozvolio mu je. a.

bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba. tebi i svim stvorenjima. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. takvi su kakve si ih opisao. r. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. ga je odu{evio. ugledao je Ebu-Bekra. Rukajja. primio islam na ~udan na~in. a. a.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. ja sam Njegov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. o`enit }e{ se ~ednom `enom. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. k}erka Poslanikova.. Allahov je Poslanik.. pozdravljen si triput uzastopno. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. Dobit }e{ dobro.. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.. Bogami. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr.. Jednog dana je kod svojih uku}ana.s.a.a.s.. odazovi se Allahu. slijepi.” Osman. a. r. a bit }e{ sa~uvan zla.. Osmane! Kako ti.s. pa opet do deset. niti koriste. a. pa ga slijedi. a bila je vrlo lijepa i privla~na. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. k}erkom plemenitog porijekla. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz.s. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. kipovi ti ne mogu nauditi. i on mu re~e: “Osmane. te on izgovori {ehadet i primi islam. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. r. tada su oti{li kod Poslanika. kao razborit ~ovjek. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. Poslanik. . pa opet triput. pa sam je upitao: ‘Tetka.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. lijep si i rije~it.a.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. gluhi. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se.

s. Abdurrahmana ibn Avfa. Allahov Poslanik. Pa slijedi Muhammeda.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. u islam. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom.s. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. njegovim uzrokom i zaslugom. sine Ha{imovi}a.s. @rtvujem za tebe. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. a. mjesec i sunce nad horizontom. r. Ebu-Leheb. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. primili islam. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. poslan svim stvorenjima..s. amid`a.. O`eni ga svojom k}erkom. poslani s Istinom. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom. u njegovoj poslani~koj misiji. a. Kada je obavljen razvod.s. Resulullah. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika. {to ga ~ovjek vidje. Poslanikov. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih.. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. a. a.. r.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr.a. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. a Allah upu}uje na Istinu. te su svi. Osman. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka.. a. svoju du{u ti. Poslije nekog vremena... pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. a. Allahov Milosni~e.s.” . a. Doveo je Osmana ibn M’azuna.a. on nikada nije bio uz la`. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova.. pa njih dvoje bijahu. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. na istini. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima.s.

r. Osman.s. Poslanik. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika.s. r.s. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju).a. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. r. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom.. a. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost.s.. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. a. Ukopan je u Medini. Ebu-Sufjan je. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. a. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika. Allahov Poslanik. a. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje.. a. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. a Osman se pobratio s njim. r. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. a. a. brata Hassana ibn Sabita. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. imetak. Poslije smrti Rukajje..a. tre}e godine po Hid`ri. odredio je dio ratnog plijena za Osmana. {to mu je on dozvolio.a. a. dijele}i s njima dom.s. Me|utim. poslao po pomo}... dao bih je za tebe. dobro i zlo. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. zbog toga {to je . kao da je i on u~estvovao u bici.s. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale.s. a. Tako je do{lo do Bitke na Bedru.a. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). Rukajja je preselila na ahiret. Poslanik. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija..s. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r.s. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. osjetiv{i opasnost.s. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. a s njom nije imao djece... i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital..s. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. pa su se vratili u Meku. Dok su oni stigli.” Osman. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru.a. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. vjen~ao ga je njom. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. poslav{i ih u spas karavana. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.a.s. i Ebu-Bekra.. a. a... a. me|utim.. r. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. Jednoga dana je do Poslanika. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed.. Osman. Allahov Poslanik.. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi.

u{ao. a. na Hendeku.s. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik.s. srodio se s Allahovim Poslanikom.s. a ovaj od Osmana bin Gajasa. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd. a. a ovaj od Ebu-Sufjana. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji.. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. Poslanik. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika.: ‘Vo|o pravovjernih.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r.s. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse. Hatib Ebu el-.a.. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca.s. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`. a.s. Abdurrahman ibn Avf.” Hilal je pri~ao. nazvao selam i sjeo. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. nazvao selam i sjeo.’” Osman.s. Zubejr ibn el-Avvam. Potom sam zatvorio vrata. zahvalio je Allahu.. ustani. a.a.Talib..a.. pa Resulullah. Hudejbijji. a. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. re~e: ‘Abdullahu.’ Potom je u{ao.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra..s. a Poslanik. ustani i otvori. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu.s. a. a na vratima je bio Ebu-Bekr. Bio je sa Poslanikom. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ .’ Ustao sam. kada neko ponovo pokuca. a ovaj od Alija ibn Asima. S’ad ibn Ebi-Vekkas. Alija ibn Ebi. a ovaj od Osmana en-Nehdija. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda. Talha ibn Ubejdullah.a. prenose}i od svog oca.s. a. r. r. a. a. a Allahov Poslanik. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu. r.. na najvi{em je stupnju. ~eprkao je zemlju {tapom. Hunejnu. otvorio i vidio Osmana ibn Affana.. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. a. re~e: ‘Abdullahu. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik.’ Ustao sam i otvorio vrata. a ovaj od Ebu-Avane. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. Zatvorio sam vrata. r. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. a. a. Osman ibn Affan. zahvalio je Allahu. Allah neka je zadovoljan s njima..s. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. u{ao. nazvao selam i sjeo.s.. Omer ibn el-Hattab.a.. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom.. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. Poslanik. i obraduj ga D`ennetom. a ovaj od Jahje ibn D`afera. Hajberu i obavio Oprosnu umru..

Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije.s.. a. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.’ Tada mu Abdullah ibn Omer.a.a. a Poslanik..s. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. poslao je Osmana u Meku.s. a.. svjedo~im da mu je Allah. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. Resulullah. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova. Muhammed.. Poslanik. d`. Osmana ibn Affana.. a. r. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. Osman. rekao: ‘Allahov Poslani~e.. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra.a. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa.s. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega.. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. Allahov bi ga Poslanik. a. r. Poslanik. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. r.a. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. a. poruci. r.s. pa mu je Omer. Kada je Osman . pitat }u te ne{to. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. u to vrijeme je poslan u Meku.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber. ko bi me za{titio. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe. a. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana.s.. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”. bojim se za sebe od Kurej{ija. a ona je tada bila te{ko bolesna.a..{. bio je Poslanikov izaslanik u Meki. ne uradi prije mene. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. r.. poslao je Osmana.. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.’ On se prima~e... re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. Osman. r..s. oprostio. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. a.” Poslije toga.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana. a. poslao.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. Ostao je da joj pomogne.s.a.

ET Halifa Omer. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. koje je vodio Allahov Poslanik. Zubejru ibn Avvamu. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. rekao je: ‘Pi{i. Allahov Poslanik. a.s..a.a. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. a.s.s.” Osmanu je rekao: “Osmane. a imao je golemo bogatstvo... a. a.’” HILA. a. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta.a.s. Bila sam uz Allahova Poslanika.a. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu.s. Omer. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. r. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva.arisija. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava. on je opremio tre}inu vojske.s. Trebali su deve.’ Omer. Kad je Poslanik.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. a. Ebu-Bekr. dao je sav svoj imetak. a Poslanik. r. hranu i pi}e. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika..s. ali bez prava na svoju odluku. r. Ulagao je imetak za islam bez ra~una. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. r. a. od prvih dana.. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. dostavljao D`ibril.. r. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. a.. htio da ide na Tebuk. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. [to se ti~e Osmana. prilo`io je pola svog imetka. Aliji ibn Ebi-Talibu. Osmane! Tako mi Allaha.. Poslanik.s.” . proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. davanjem polo`aja i zadu`enja. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-.s.. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. a. konje.. pa ga je Poslanik. Talhi ibn Ubejdullahu. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika.s. Tri dana trpio je nanesne rane.. a. a da nije bio plemenit prema njemu.a.

” Alija i Osman. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe.. S’adu ibn Ebi-Vekasu. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja.” “Sla`emo se!”. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira . Abdurrahman..” Poslije Omerova ukopa. ispeo se na minber i rekao: . pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije.a. ima{ obe}anje od nas. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih.” Potom su se svi razi{li. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. r. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife.. pitao je i djecu u mektebima. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. kada ih je vidio. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. a ne da }ete raspravljati. Mikdad. reko{e.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji.a. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas.a. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. r.-javno i tajno. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. rekav{i: “Ustani ti. Suhejbe. zaslugama. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . To je trajalo tri dana i no}i. r.” Osman je {utio kao i Alija. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. odgovori{e: “Svakako. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini.a. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na. Abdurrahmanu ibn Avfu. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. r.

a. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. ipak.a. postane suho i vjetrovi ga raznesu. dok je bio na minberu. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati... rekao da je on bolji.{.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. r. nelagodu i uzrujanost.{. ni Aliji ni Osmanu. Po~eo je drhtati i zamuckivati.s.s. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika... r.. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. a. jer je Allah. koje i poslije natapanja vodom. i re~e: “Gospodaru. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice. a zatim se ohrabrio. d`. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. da bi mu dali prisegu. Alija. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.. r. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe. d`. Ne budite nemarni.. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. a. Ebu-Bekr.a. koja vje~no ostaju. kada bi vazio ljudima. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana.a. a. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. upu}ivao je na njegovu tremu. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji..’”12 Prvo s ~im se susreo Osman.” Izgled Osmana.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. Zar nije dunjaluk prepun obmana. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik... isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. Vo|u pravovjernih. {ejtan ne pokoleba.. r. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. kao halifa. d`. ne mogu. koju Mi s neba spu{tamo. mogu. d`. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti.s.a. donio salavat na Njegova Poslanika. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.a. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. Alija. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca..” Ljudi su se okupili oko Osmana. r.{. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem . odbacio i tra`ite ahiret. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.{. zahvalio je Allahu.s. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. a dobra djela.

Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. a ne pastiri. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas.. Zatim. Omer. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. pa kada to do|e. umjesto toga uvedu novotarije.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. a. pa ga ostavi. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. Alija. imat }ete je. hilafet).a. nestalo je stida. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama.s. me|utim. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija.. sigurnosti i povjerenja.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio.a. pa da vas Allah drugima zamijeni. Uzmite pravo i dadnite pravo.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. tra`e}i povjerenje. stavio ju je u Bejtul-mal. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. r.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. bio on musliman ili zimmija13. r. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. Budite povjerljivi. a kada je na{ao Hurmuzana. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci.” Podanicima je napisao. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. i njega. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. Po{to oni nisu imali nasljednika. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. postigli ste uz one koji vas slijede. neprijatelja na kojeg budete nailazili. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Lijepo postupajte prema zimmijama. Dadnite sigurnost. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici.. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. a ne kao poreznici. Allahov Poslanik. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. obra}aju}i se halifi Osmanu. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju.’” .

Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. a zatim Armeniju. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. a kada je Osman. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. Lahko je osvojio Azejberd`an.a. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. r. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. preuzeo hilafet smijenio ga je. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. r.a. iako je imao dvadeset pet godina. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe.. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. koji je bio namjesnik {est godina. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. . a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku. Zbog toga je smijenio S’ada. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. Kada je stigao u Gruziju.a.. r. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu.. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. zarobiv{i velik broj ljudi.

. Muslimani su se pobojali tolike vojske. r. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. pa su obavijestili halifu. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. r. pitaju}i za odobrenje.” ^im je pala no}.a. Muavija ibn Ebi-Sufjan. dok mu nije udovoljeno. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. Halifa Osman. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am.. molio je Allaha da pobijede i uspiju. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. . Tra`io je i dobio dozvolu od halife.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. Nije prestao dodijavati halifi. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. po{alji pouzdanog. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza.a. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. Poslije. Osvojili su ga. muslimani su navalili na Bizantijce. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am.

Kada je stigao do tog mjesta. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. ratovao je po Africi. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno.a. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. Allahov je Poslanik.a. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. Toga dana se Osman. a nama u lice. Abdullah ibn Ebu-Sarh.. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. Abdullah ibn Ebi-Serh. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. Ovaj ga nije ni primijetio. u me|uvremenu.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu.. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna.. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. r. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. a. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu.. a. r..Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira.RIKE Halifa Osman. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. . razbje`ali su se na sve strane. po nare|enju halife. proglasio dozvoljenom (tj. vjetar se uti{ao.. Stigla ga je Ibn. pa nije ni poku{ao pobje}i. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju.a. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an.s. Kada smo se usidrili. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Bizantijci su. r. Abdullah ibn Zubejr.s.a. koji se odlu~io za borbu na moru. D`erd`il. kralj Berbera. dozvoljeno je da se ubije). Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. r. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. r. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima.a. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer. {to je ovaj pokorno i u~inio. odlu~ili napasti Afriku s mora.

Poginuo ih je veliki broj. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! ..” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. r. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha.. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda. a postavljanjem drugih. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. bili su odbili da se on vrati u Medinu. Voda!..s. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. a.. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. Voda je bila poprimila boju krvi. a. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima.a. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu..s. Osman ga je vratio. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. dao je pobjedu muslimanima. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. iako ga je on osvojio.. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima. ostala u rukama muslimana. bio protjerao.a.. bio proglasio halalom..” . r.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’. ne pitaju}i halifu. sabljama i no`evima. d`. ~iju je krv Poslanik. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. a svoju k}er udao za njegovog sina. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. a Afrika je. nakon {to ga je Poslanik. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Ebu-Bekr i Omer . uga|ao im je i bio blag prema njima. Allahovom pomo}u. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku.{. Allah. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu.

r. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. i obja{njavao i iznosio ~injenice. pa ste mu se pokoravali. Muavija je. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole.s. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio.a. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. rekao: “Vo|o pravovjernih. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. Oni slijede prvog koji se pobuni. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti.a. Oni ne piju. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. pa ste se podigli protiv mene. pa za{to sam bio vo|a. osim mulj i proizvode samo hr|u. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. prije nego se vratio u [am. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. Allaha mi. ali je on vas bio pritisnuo. [amlije su i dalje u pokornosti. ka`njavao vas i kudio. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine.. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. poturio sam svoja ple}a.” Muavija re~e: . S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. htjeli to ili ne. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji.. a. Allaha mi. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. r. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. a ja sam bio blag prema vama. kojeg je Osman.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. Tako mi Allaha. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. Oni nemaju emira.

Polahko. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove.a. Do{li su u Medinu. opkolili je.U ku}u su halifinu upali: Muhammed .. ne}e se dogovoriti za imamet. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. obratio im se iz ku}e. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. Do{lo je vrijeme had`a. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. kada budu grije{ili.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu.a. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. ili }e{ poginuti ili ratovati. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. a onda je nastavio: “Medinelije. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. Osman. Allah vas po`ivio. a me|u kojima: Hasan.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha.s. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. da predvodi ljude u obavljanju obreda. rekav{i: “Ljudi. Ako me ubijete.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe.ihri. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. a. sjedite!” Ljudi su posjedali. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. poslao je po Aliju. Husejn. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani.” Muavija re~e: “Allaha mi. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti.. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. Kada su do{li. a divan je On Za{titnik. r. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. a nisu mu ~ak ni vodu davali. zabranjuju}i mu da iza|e. Mugire ibn el-Ahnes. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. kom{ijama. Allah vas ~uvao. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog.. r. a Allah je odredio za ovaj ummet da. Rasporedili su se oko njegove ku}e. ne ubijajte me.

a.. Zatekli su ga da u~i Kur’an. pro{irio je Poslanikovu.a. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. pjesnik. . a.. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. Ta pravila su ostala do danas. r. Imetak se slivao u Medinu. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. govore}i: “Tri su za Allaha. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. oboriv{i ga na stranu. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. izrekao je ove stihove: . Na Allaha se oslanjam. Tako Hasan ibn Sabit. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede.s. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. i devet puta ga udario no`em. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. Ljudi su ga oplakali poezijom. a `ena mu Naila bint el-. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. a ona je postala prijestolnicom. koji je bio Poslanikov. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. r. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. Kenane ibn Bi{r ibn Itab.a. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah.. prozom i pri~om.a.. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. te do granica Indije i granica Turske. Osman ibn Affan. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila.erafisa sjedila je do njega. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana.s. a u njemu je bilo jo{ `ivota. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha.. a {est {to si meni skrivio. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. r. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki.

. Ako se okrenete. {ta li je unutra. plemenitom i pravednom. a naredba emira nije sprovo|ena. me|u palmovicima. tabut na ramenima ljudi odneso{e. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete.. Ru`nim li ste putem po{li. da biste se kod mezara Muhammeda. sela }e vam biti stani{te. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. . ru`na li vam puta. borili s nama. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. ne prestaj uporno plakati. Maloprije pro|o{e. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. a. Zun-nurejnu. a. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. O K’abe. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. Ubistvo halife. u~injeno da bi zastra{ilo. Osmanu ibn Affanu. `alosti ti.s. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata.s. zetu Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. koja se kolje kod vrata mesd`ida. oko Medine. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. odvratna li djela.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. razasuti svuda brzo se sabra{e. pokriven mezar. du{e. tek iza{lo sunce od toga zatamni.

.

atima. a sam bi spavao na podu. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). Nosio je nadimak Ebu-Hasan. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. .ALIJA IBN EBI-TALIB. a sam zano}io gladan. a on Abdul-Muttalibov.s. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna.s. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica. k}erka Eseda.{. a on Kusajjov. a on Ha{imov. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. Bio je ~ista srca.. svim svojim bi}em i djelima. a on Kilabov.atimin mu`.s. a on AbduMenafov. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. sina Ha{imova. a. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi.. a. Potpuno se predao Allahovoj vjeri. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. d`. Allahovom Poslaniku. Bio je neporo~an. tako da je dijelio sve {to je imao. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. omiljen i samilostan prema sirotinji. slavljenje i veli~anje Allahova. koji su bili rod Allahova Poslanika. R. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. Nahranio bi nevoljnika. on mu je bio najbli`i ro|ak. a on je sin K’abov. pobo`nosti i skromnosti. primio bi putnika i ugostio ga. Spoznao je da je iman bogobojaznost. sin je Ebu-Talibov. Mati mu je bila . Od istaknutih ashaba. bio je amid`i} i zet .A. a..

Koji nema druga. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. Pozivam te Allahu Jednom. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. koji je kratak bez obzira koliko trajao. pa mu re~e: “Alija.s. i od njega je primio svojstva. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. a. d`.s. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. a poznavao je njegovu iskrenost. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. Bija{e u~en i obrazovan. tamnoput. lijepoga lica. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. . Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. kada je Ebu-Talib saznao za to. o{trouman i brzo je pamtio. i izjavio {ehadet. A kako ne bi bio takav. naro~ito kada bi bio u bici. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. a.” Poslanik. Imao je veliku bradu. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka. a ostavljanje Lata i Uzza’a. visokoga ~ela.s.s. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. Kada su zavr{ili.. koja su rijetka kod drugih ljudi. Hodao je brzo. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. u pokornost i obo`avanje Njega. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini... ako ne}e{ u islam.{. Ali. onda nikom ne govori o ovome. krupnih o~iju. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. povjerljivost i mudrost.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a.. Bio je srednje visine. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. a. dubokoga razumijevanja. koje je podvla~io surmom. a. za{titnika i brata.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem.

Alija. a. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. Kada je Poslanik. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. Alija..s. a.s. r.s. a.. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. a..s. u dru{tvu Ebu-Bekra. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu. Resulullaha. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam.s. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata.s. a. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere.s. bratime}i muhad`ire i ensarije. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. a. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas. a.. pomislili su da le`i Muhammed. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja.a. nakon Hid`re.s. a.. ogrta~em. Kada je Poslanik.a.. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on.s. a zatim je isto u~inio i drugi put.. bratimio muslimane u Meki. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. . a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika.a. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. r. a da on sam nije primio islam. ^udno je. a. i da bude uz njega i uz Aliju.. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. bio je blizak i privr`en Resulullahu. Poslanik. Muhammed.. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed.. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika.s.s. a. Poput Musaa. u Medini. on se pobratimio sa Alijom. r. i njegove vjere. nije vidio pogodnije osobe od Alije. a. a malo imetka.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada.s. a.

Bio je u `ari{tu borbe. Aliju. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda.. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. a. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. oti{ao je ku}i kod k}erke .s. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. a. oti{ao do njega. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. nikada nisu zaboljele noge.”Na to je Allahov Poslanik. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.. iza{ao prema Medini. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu.s.. k}eri.. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba.s. pa ga. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. Od tada.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa. U svakoj bici koju je Poslanik. nije u stanju da hoda.. a. ostavio kao namjesnika Medine.. a potom sam napustio Meku. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. a.s. postojan kao stijena. Ebu-Kajsa ibn el-.. znanje i vjeru. odmarao. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru.. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. kojoj su dali naziv “Ikab”. a.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . Poslanik. jer ga je Allahov Poslanik. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. Slijedio sam Resulullahove. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik.s. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete.. danas se dobro pokazala.. osim iz pohoda na Tebuk. Ina~e.s. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem.s. r.” Poslanik. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. vodio. zagrlio i zaplakao. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik.s. a. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. a.s. a.a. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. Alija je nosio zastavu crne boje.s. a.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv.s.. a.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. tragove. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik.. Kada se bitka rasplamsala. Allaha mi.ekiha ibn el-Mugiru. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. a. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. Evsa ibn M’abera ibn Levzana.

r. a. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom.atimu. Kusum ibn Abbas. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. pa Alija re~e: “Ja. . pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu. preselio na ahiret. a.s. strpljenje i hrabrost.s.” Allahov Poslanik. koji su iziskivali o{troumnost. Alija je bio na nivou pomo}nika.” Ebu-Rafi’. ogasulili su Resulullaha. Pisao je razne dopise i ugovore.. Dok ga je gasulio. a. Usame ibn Zejd i [ekran. ali ih nije osvojio.s. pa se vratio.a. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi. s tim..”16 Kada je Poslanik.. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio..s.. kako si divan. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib..s.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. a. a. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. Alija ga je prislonio na prsa. a u vezi s tim. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. koji je imao upalu oka. Tako|er. a... a Poslanik. a. Hasana i Husejna. zajedno je blagoslovio Aliju. Njegovim uzrokom i zaslugom. i na dunjaluku i na ahiretu. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. dok ga je Alija kupao. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. . bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. iza{li su njeni branioci. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe.s..adl i Kusum okretali.” . . poslao. .Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a.. On se borio.” Na Allahovom Poslaniku. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika.” Zatim je pozvao Aliju. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. a. sluga Poslanikov. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. Allahov Poslanik. sluga Resulullahov. {to poslije mene vi{e nema poslanika.adl ibn Abbas.. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik. a.s.atimu..s. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. a. Abbas ibn el-Muttalib. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu. i `iv i mrtav.s. poslao je Ebu-Bekra. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. a. dok su ga Abbas.” Poslanik ga je slao na razne zadatke. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. pa se zapodjenula borba.s.. Jednom prilikom Resulullah. da je rekao: “Allahov Poslanik. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu.s. pa mu je. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv).

Alija je bio glavni savjetnik. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija.a. poderao i pojeo. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga.. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju.a. nema nijednog ajeta.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega..” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru.s. najsmjeliji i najrje~itiji.. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. r. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude.s. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. obukao.’” Bio je najotvoreniji. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. a. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. osim {to ti je dato. u Jemen. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. pitat }e me o presudi. pa si potro{io. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. a u vrijeme Omerovog hilafeta. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja..s. oja~aj mu govor. Alija je bio veliki u~enjak.. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru. . a. Kada je poslan plijen s Kadisijje.’ Tako mi Allaha. a ja ne}u znati?’ Poslanik. a. koji je izdao mnoge presude.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. bio je savjetnik i glavni kadija. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi..a. vo|a pravovjernih Omer. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara. r. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. {alje{ me u Jemen.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta. r. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik.

a nakon {to dado{e prisegu. Uzvi{en i Velik je On.” Bio je golemoga roda.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu.. r. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. me|utim. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. A ono {to Allah ho}e. me|u prvim je primio islam. a. koji }e ih voditi.s. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. Alija se popeo na minber. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. svojom desnicom kojom je branio Poslanika.a. poznavao je sunnet. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. iz razloga koji Allah zna. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. osjetili su da dolaze nevolje. a. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. u . Ljudi su ga slijedili. Muhammeda ibn Mesleme.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. niko ne mo`e ispraviti. Zejda ibn Sabita.. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. budi mi svjedok. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici.s. a on je odbijao. HILA. ali me niste slu{ali. zet Allahova Poslanika. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. Oni su uporno navaljivali. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. neka je Allah zadovoljan njime.

El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Ako vidite dobro djelo. En-Nusejra nad Hemzanom. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Uzmite dobro. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Halifa mu odgovori: . Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom.arzovi koje obavljate radi Allaha. dok razmislim. namjesnika Jordana. bila je osveta Osmanovim ubicama. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. namjesnika Kanserine. a svakom od vas }e do}i smrt. Dok je o tome razmi{ljao. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. Abdullaha ibn Kajsa el-. okoristite se od njega. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Mugire. pa }e mu sabrati vojsku. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. Se’id ibn el-’As nad Kufom. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Kod njega su se okupili Talha. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. jer vas o~ekuje ahiret. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. Hubejba ibn Meslemu. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. a ako vidite zlo. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Malika ibn Habiba nad Mahom.ezarijja. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. koji je ina~e bio pametan i razborit. odvest }e vas u D`ennet. namjesnika oblasti Palestine. . Blago postupajte. ostavite ga. namjesnika Himsa. Hubej{a nad Sebzanom. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. a klonite se zla.

ako me poslu{a{. Govorio mu je: “Bojim se. rat je varka. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama.” “Allaha mi. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom..Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike.. a ko nije.. a kada je stigao do Tebuka. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. nego spremi sa za [am. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u.s. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. nakon {to je stare smijenio. kao {to ka`e Allahov Poslanik. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. {to im je on i dozvolio. ako ga smijeni{ iz [ama. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. to se nikad ne}e dogoditi”.: I tako mi Allaha.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. da }e to biti uzrok. naro~ito Muaviju u [amu.” Upitali su ga: . a {ta danas. a danas varao. Nego. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. re~e mu halifa. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. a.

Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. U me|uvremenu. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. i jedna grupa koja je ostala neutralna. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. ali ni na jedno nije dobio odgovor. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. kako bi podstakao ljude.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. na desno krilo. onda se vrati. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. tako|er. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”.erafide. a ako te poslao neko drugi. Nakon tri mjeseca. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. Bila je. odgovori{e. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. . a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. dobro do{ao. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. Kod naroda su se probudili osje}aji. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. kako bi ih vratio u pokornost. Ustrojio je vojsku. na . te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. Svi su prevareni. izuzev nekolicine. odgovorio je. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu.

neka je Allah zadovoljan s njom. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. a nakon pregovora. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. r. bez ijednog poginulog. amid`i}a Ebu-Ubejde. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Majka vjernika. Ostale Poslanikove `ene. Slijede}eg dana. Ako si nam do{la dobrovoljno. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Talha. Poslanikove `ene bile su u Meki. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. majke vjernika. . koji je bio na desnom krilu vojske. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. predlagali da se ode u Basru. Kada je odlu~io krenuti u [am. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. a ako si do{la pod prisilom. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. Talhe. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. Sukob je brzo obustavljen. nisu htjele i}i u Basru. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. Ai{a. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Majka vjernika. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. pa su se vratile u Medinu. Neki su. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. stigla je do mjesta zvanog Merbed. Zubejr je govorio isto {to i Talha. Ai{a.a. tako mi Allaha. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. od kojih je bilo hiljadu konjanika. pa se po~ela spremati za put. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. ali su se brzo razi{li.. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. opet. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Njena nosiljka je postavljena na devu. vrati se ku}i. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. Buknula je stra{na bitka.

malobrojnosti. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo.s. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. postupit }emo lijepo s njima. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. d`. a da je ne iskoristimo. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. kao {to su se podijelili narodi prije nas. a. te prihvativ{i za uzde njegova konja. tako mi Allaha. da bi razdor me|u ummet ubacio. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. jer to je put va{ega Poslanika. re~e: “O Vo|o pravovjernih. islamom kao vjerom. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima . pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. mora biti. pravda vlada me|u nama.. izmirenje me|u ljudima. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. a ako odbiju da se povuku. Me|utim. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. Islam nam je vjera. Ono {to On odredi. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. ako Allah. to i `elimo.{. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. a halifa im re~e: “Klonite ga se. a ono {to porekne to odbacite. sve dok ne poka`u zulum prema nama. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. divan li je ashab Allahovog Poslanika. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. I ovaj ummet se mora podijeliti. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. a Kur’an nam je vodi~. poznati ashab. ne izlazi iz Medine. dadne. Ja sam vas.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. Muhammedom. evo. Ako se oni povuku. Abdullah ibn Selam.s. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar..” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. a. a ljudi su mu se putem priklju~ivali.

a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. onda se ne postupa po Kur’anu.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. E{terom enNehaijem.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. [urejhom ibn Evfom.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. izdvojili su se i oti{li od vas. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. isplatit }e vam se. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. a ako se budete borili protiv njih. Alija ima ve}e pravo da.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. Dajte prednost oprostu. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. {to je mnogo obradovalo halifu. A ako odbijete.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. Osmanove ubice i njihove prista{e. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. pa kada su do{li. Ali. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. kontrirate sami sebi. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. za sada. Ako ih ostavite. Salimom ibn S’alebom. pa se spremite. Ako se situacija smiri. pa re~e: “Ja sutra putujem. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. sporazumjeli smo se.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. tada bi sigurno . Tako|er. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude.

u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. koji joj je rekao: “Majko vjernika.s. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre.” U me|uvremenu. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. zasuli su njenu nosiljku strijelama. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika. kako bi za{titili Majku vjernika. pa su ga obavijestili. Me|utim. a.{. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. Muhammeda ibn Ebu-Bekra.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. Ovako je bilo. A ti. Ti si supruga na{eg Poslanika. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. r.s. Bitka je okon~ana. Majka vjernika Ai{a. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. d`. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. vidjev{i {ta se desilo. Nakon bitke. Kad je htjela napustiti Basru. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. Ovaj ga je ubio na spavanju. a Alijina skupina dobila je okr{aj. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. neka je Allah. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. oti|i me|u ljude. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo.. ne ljutimo se jedni na druge. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. ako se ljuti{ na mene. to je tvoja volja. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. pa mu ona re~e: “Sinko. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. Deva je jako zarikala. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. K’aba ibn Sevara. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”..a. Alija. a. Na dan polaska. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine.. i na dunjaluku i na ahiretu. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. . Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo.. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda.

pa se povede te{ka bitka. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. a odvra}aju}i od zla. Be{ira ibn el-Ensarija. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja.INU Nakon {to je Majka vjernika. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. pa se uputio ka Nehili. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu..Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Kada su mu do{li. Kada mu je D`erir do{ao. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. Alija to odbi rije~ima: “Ne. Perzije i Egipta. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. To se oteglo ~itav mjesec. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. D`erir je oti{ao u [am. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. Tu se se sukobile dvije vojske. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. izaslanici su rekli: . hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. Ai{a. Stigav{i. U protivnom.” Odsjeo je u Rahbu. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. pa ne}u ni ja. Iraka. u njoj se ulogorio. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. napustila Basru i oti{la u Medinu. ili dok se ne izru~e halifi. Okr{aji su se vodili svaki dan. ili dok se na izru~e halifi. i E{’asa ibn Kajsa. Muavija je odbio dati prisegu. borit }e se protiv njega. halifa im se obratio.

Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. koja okru`uju kopno. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. Sukob se otegao mjesecima. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. Gospodaru oblaka.” . vo|a muslimana. zaklju~i Muavija. Gospodaru brda.predlo`i Amr ibn el-’As. i stani{te zvijezdama. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. pot~injenih. bitka }e splasnuti.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. Allaha mi. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. Poslije ovih njegovih rije~i.” “Boj se Allaha. Muavija! Allaha nam. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. i mno{tva koje ne vidimo. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. Tvoj amid`i} Alija. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. pa ako pristanu. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. ako nam danas dadne{ pobjedu . tako da je izgledalo da }e ih poraziti. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. bez pobjednika i pora`enoga. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. a ako se razi|u. a da napravimo razdor me|u njima. o Gospodaru Zemlje.” Potom je postrojio redove vojske. Prekini ovo. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Vojska iz Basre. izgubili su i propali. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. neko pristane. Po{to su se pregovori otegli. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. Gospodaru la|i. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. o Adijj! Nikada. te se zapodjenu te`ak okr{aj. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. Svi su se ljudi okupili oko njega . Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. a ako oni pobjede . Ostao si samo ti i tvoje pristalice. Gospodaru dubokih i velikih mora. a ne miriti?! Daleko je to. Muavija. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. u~vr{}enih. .podari mi {ehadet. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. a neko odbije. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. a nikakve rezultate nisu donijeli. Isto je to uradio i Muavija. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. Allaha mi. Molim Allaha da te ubije zbog toga.Allah ih je uputio na ispravan postupak.

“nastavite kako ste i po~eli.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. . ali ne razumiju njegove propise. da odbijemo poziv”. radite {ta ho}ete”. a ako niste. osim da nas zavaraju. Te{ko vama. Poznajem ih bolje od vas.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij.. odvrati im halifa. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. tad se javi{e Me{ar ibn . a upamtite i svoje rije~i. ibn Ebu-Mu’it. a i kad sam odrastao.kako bi pristupili Kur’anu. ako ste pokorni. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. odgovori{e mu. oni u~e Kur’an. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika.” Me|utim. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e.. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. pristalice harid`ija: “Alija. . Habib ibn Mesleme. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. pozva ih halifa. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti.na to }e halifa . Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. Allaha mi. onda se borite. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. Amr ibn el-’As. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. “Ja se borim protiv njih. [to se mene ti~e. “O Allahovi robovi”. Muavija.

Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. On se bio povukao iz borbe. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. sve dok se oni ne digo{e protiv . umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. Odredi me uz sudiju. a nije njegovo da kr{i ugovore. ina~e poznat po lukavstvu. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. reko{e mu. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. drugim ili tre}im. re~e im Ebu-Musa. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. Ne}e se donijeti sporazum. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. Ahnef ibn Kajs. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. od svake strane po jednoga. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. odgodio bi se do naredne godine. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. “Hvala Allahu kada je tako”. “Izabran si za sudiju”. Zatim. na to }e Musa. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. Ustvari.” Me|utim. Kada se halifa vratio u Kufu. odo{e za Nehrevan. zapao si u nevolju. me|utim. govorili su. ako mene ne odredi{ za sudiju. govore}i: “Allaha mi. a obavio bi se u Ezrehu. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. naka je Allah s njima zadovoljan. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. a tako|er.

Ljudi oko halife nisu bili kao prije. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. naro~ito nakon presude. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. Vo|o pravovjernih”. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. Poslije dugih pregovora. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. polet im je splasnuo i izgubili su volju. ne uzev{i petinu. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. Muavija . Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. optu`iv{i ga da je nevjernik. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. Aliji ibn Ebi-Talibu . ponovo je upitan.Amr re~e: “Ebu-Musa. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. Svaki put kad bi se desila bitka.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. a da izbor prepustimo izbornom vije}u.” “A {ta su onda. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku.

bija{e ostavljen i napu{ten. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. te po~eli napadati sa svih strana. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. opisuju}i te dane. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. uprkos svemu. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. naju~eniji i najbogobojazniji. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. te da treba pobiti njihove namjesnike. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. a volio smrt. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. a Ira~ani su ga napustili. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. a bilo je to uo~i petka. imao je jake bolove u stomaku. sakrio se pred Muavijinom ku}om. On je u{ao u Medinu. njegov zapovjednik policije. zbog mno{tva smutnji. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. govorili su. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. r. tako|er. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . Kada ga je vidio. kada se jedan odrekao Alije. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. on je. predvodi ljude u namazu umjesto njega. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane.najpobo`niji i najskromniji. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. S njima je bio.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. Hafiz ibn Kesir.a. Vojska mu je oslabila. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. [amljani su uzeli maha. i Verdan er-Rubabi. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij..vojska se digla protiv njega. nereda i spletki. Kada je . ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. tako da je prezirao `ivot. nakon dolaska u Kufu. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. odbiv{i da budu uz njega. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u.

ubijte ga. Govorite istinu. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . Ako umrem. Radite po Kur’anu. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. o pitanju njihovoga brata. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. odgovorio je. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u.. osim moj ubica. ubij ga. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata.s. ako umrem od njegova udarca. ho}emo li prisegu dati Hasanu.” A Hasanu i Husejnu je. Ipak. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. odgovorio je Ibn-Muld`em. vi bolje znate od mene. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. pa makar se radilo i o bijesnom psu. stigli su ga i uhapsili.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. On je va{ brat i moj sin. koju je ostavio prije ed`ela. a znate da sam ga volio. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. Toga dana. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. a. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. Budite nasilniku protivnici. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. a ako ostanem `iv. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. a . zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. a ne izgubili te. jer sam ~uo Allahova Poslanika. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. pa makar vam bila u~injena.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. Milostivog. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. Hasane. ali se nemoj i`ivljavati nad njim.” U zadnjoj halifinoj oporuci. ako te izgubimo. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. upitao ga je ponovo halifa.

drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. tre}i.s. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. Allaha mi. Bojte se Allaha. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. Govorite lijepe rije~i. pa da vam vladari postanu najgori od vas. a odvra}anje od zla. obredi moji. a. a.. jer Allah stra{no ka`njava. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra.atime. klanjanje moje. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. Gospodaru svjetova. da ne izbjegavate jedan drugog. blizu . i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. . prou~iv{i ~etiri tekbira. Allah je uz zekat. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. Allah je uz va{e podanike. jer ako su prazne. Allaha mi.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. `ivot moj i smrt moja. Allaha mi. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. a. Allaha mi. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. Allaha mi. Poslije ukopa Alije. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. Molim Allaha da vas pomogne. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. Allah je uz bijednika i siromaha. On nema sau~esnika.s. Njegov je rob i poslanik. doista su posve}eni Allahu. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. o Poslanikovo. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. on gasi Gospodarevu srd`bu. Allaha mi. Allaha mi. Allah je uz Kur’an. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. a dove vam ne}e biti usli{ane.. zatim }ete Allaha moliti. Tako mi Allaha. Neka je na vas selam i milost Allahova. kao {to vam je to Allah naredio. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. Allaha mi. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. ne}e biti ni nadgledane. potomstvo. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una.s. Zatim. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. Allah vas ~uvao..” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega.

Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. ne obaziru}i se na dunjaluk. knjigama i govorima. presude i oporuke.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. u ibadetu i tra`enju nauke. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. ne}ete saznati. Bio je naju~eniji vladar.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. u~enjakom. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. Alijom ibn Ebi-Talibom. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. Pjesnici. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. {to je obuvao obu}u i skidao je. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. Ko je on i {ta u njemu bi. .adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. pobo`njakom i mud`ahidom. ~itao Kur’an i jasne dokaze. oplakuju}i ga. halifa je imao {ezdeset tri godine. od svih ljudi najboljega. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. . a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. zemlja bi se ispunila pravdom. Ebu-Esved ed-Du’eli. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno.

.

s. a on Dabbeov. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. {to je tako bilo. a on . Izabrao je nekolicinu njih. neka je sa svima njima Allah. Abdurrahman ibn Avf. d`. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. a on Uhejbov. Po{to su mu se odazvali. R. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. a on Hilalov.{.a. . a on El-D`errahov.s. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. Zubejr ibn el-’Avam..{.A. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. Allahov Poslanik. odveo ih je Poslaniku.ihrov. r. a. a on El-Harisov. d`. a... objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. Hvala neka je Allahu. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. zadovoljan.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH.

re~e: “Do|ite ve~eras. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti.s.S. otmjen i elegantan.’” .s.. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. r. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. mr{av.a. A. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda.” Omer ibn el-Hattab. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. Oni su: Ebu-Bekr. nekako bi se odmah oraspolo`io. kao i u knjigama historije islama.. blijedoga lica.a.s.s. pa je Resulullah. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. znao se preobratiti da bude poput lava. r. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. slabe brade. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. slu{aju te. Bija{e visok.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. Kada je Allahov Poslanik..” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. a.. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. U isto vrijeme. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha.. a. a mi smo zadovoljni sa muslimanima. kada bi to situacija zahtijevala. Me|utim. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. kada bi ga ~ovjek sreo... rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi. ne la`u. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. a. a. a kad pri~a{ s njima. bila je ~vrsta i stabilna poput planine.s. a. najljep{e naravi i najve}ega stida... Kada pri~aju s tobom. a. Resulullah. po~e se okretati lijevo-desno. i rekla mu: “Ebul-Kasime. Abdullah ibn Omer. klanjao podne.s. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika.

uprkos svim nevoljama. zlostavljanja i poni`avanja.. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti... Resulullah. . jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Me|utim. da u njima vje~no ostanu.. po nare|enju Allahovoga Poslanika. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. Bio je mu{rik. a i oni Njime. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. i koliko je imao povjerenje u njega. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an.s. Ebu-Ubejdov otac. a taj konjanik stalno ga je progonio. ili bra}a njihova. ono {to }emo uz Allahovu.s. makar im oni bili o~evi njihovi. toliko spreman da ulo`i na putu Istine. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. ili ro|aci njihovi. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. a. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. Naime. na sijelima. blizini . Allahovom pomo}u. u bitkama i u pohodima. tako postojan je bio u islamu. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. ili sinovi njihovi.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet.. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. zagri`en u svome kufru. d`. Ebu-Ubejde je. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. Allah je njima zadovoljan.{.. a on je bio ~vrst i pouzdan. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. `ele}i podijeliti mejdan s njim.. budu u ljubavi sa onima. Naprotiv.u d`amiji. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. a. a. on je imao duboke razloge. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao.s. a. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. To je Allahova strana. u~e}i tekbire. nevjernik. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. a. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan.s.s. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju.{.

{to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”. sna`no je stisnuo zubima.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji.s. Zbog odredbe koju je Allah htio. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. a zatim je polahko i nje`no povukao. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz.. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili.s.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. a. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. a. pri ~emu je slomio drugi zub. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. Me|utim. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. pa je pribli`io lice njegovom licu. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol.s. a. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. tako da je pao na zemlju.s. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira. {tite}i ga vlastitim tijelima. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo. pa ga ranili u lice. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. Kad ju je izvadio.s. povjerljivo i ustrajno. {to jo{ vi{e skrha muslimane.. ne obra}aju}i pa`nju {to je . ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika. neka je na sve njih Allahov selam. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje.s. poginuo.. `iv. `ele}i ga dokraj~iti. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. a. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji.s. a. Allahov Poslanik...s.. a. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”.. a krv mu je tekla niz lice. a.. zadu`io: iskreno. slomio mu se zub. a. a. Ashabi su ga okru`ili. Trebalo je izvr{iti zadatak. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede. licu i izvadio i drugu halku.. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. Od hrane su imali samo ranac hurmi. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. amid`u Allahovoga Poslanika. neka je Allah zadovoljan njime.. obuhvatio prvu halku usnama. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika.s. a. polomili su mu kutnjak. trgnuli su se.s. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida.

nije preselio na ahiret.. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. kada je Resulullah.s. a. Krenuo je Ebu-Ubejde. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. na put. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en.... Nakon {to je Allahov Poslanik. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. a. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. a. a. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini.s. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. Hurmu su stavljali u usta i sisali. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. a.. SEKI.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. ispustio svoju plemenitu du{u. nasjekli su palmovoga li{}a. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi. . muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide.s.. neka je Allah zadovoljan njima svima. r.s. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. uz Allahovu pomo}.s. a. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. Prisega je data Ebu-Bekru. a. Naime. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”.. a poslije pili vodu cijeli dan.s.s.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane. Kada je hurmi nestalo. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici.a. Allahov Poslanik. a kad je i hurmi po~elo nestajati. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. savjetnik i povjerenik.

Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. Milostivog. da bi muslimani ostvarili pobjedu. Jezida ibn Ebi-Sufjana.a.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima.. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. sredstva i oru`je. a. jer se on borio na Allahovom putu. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. iako je imao pravo na to. bore}i se pod Halidovom komandom. preseljenja na ahiret. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha.. a. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. . r. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. vladara pravovjernih . da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici.s. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. Allah se ne stidi istine. zanemario je polo`aj. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. vo|stvo. neka je Allahov blagoslov na njega. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. ugled.s.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. Selamun alejkum. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu.

u stvari. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. odgovorio je Ebu-Ubejde. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. ovako je pobje|ivala vjera Istine. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. a nisi me obavijestio. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. a kada je on ~uo za to. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. samilosna. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. pa ga je odveo ku}i.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. uz Allahovu pomo}. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. njihovu skromnost prema dunjaluku. Klanjao si iza mene dok je vlast. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu. a da ne po`elim da budem kao on. pripadala tebi?”. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . odmah se uputio Ebu-Ubejdi. a njega smijeni. bio on crven ili crn. Naime.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. pa te tek onda obavijestiti. i nijedan od vas. bila je pravi odraz njegove skromnosti. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. Ovakva je bila veli~ina ashaba. odgovorio im je.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. pa je primi. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. sretan {to ga je vidio. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. iskazuju}i mu dobrodo{licu. “Allah ti oprostio. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. “Neka je Allahov oprost na tebe. ne nadma{i me u bogobojaznosti. i potpunu predanost Allahovoj vjeri.

a. ummeta. predvodi ljude u namazu”. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. nemojte da vas dunjaluk upropasti. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. obavite had` i umru. u prostranim d`enetskim vrtovima. kojom je Allah.s. ovo mi je dovoljno za `ivot. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. uzeo `ivote velikog broja ashaba. Esselamu alejkum ve rahmetullah. Halifa Omer. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. imao je pedeset osam godina. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. Kada ti do|e ovo pismo. d`. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze.. neka je hvala Allahu.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao.. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. dijelite sadaku. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. Koji mu je to omogu}io. ako ti ovo moje pismo do|e no}u.” Ostao je sa svojom vojskom. savjetujte vo|e i nemojte ih varati. znam za {to sam ti potreban. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. poznata kao “Kuga Emvasa”19. Ni{ta vi{e. Ja sam u muslimanskoj vojsci. Allah mu mezar osvijetlio. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. postite ramazan.. a. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. u dru{tvu s plemenitim ashabima. r.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika.{. . a njihova nesre}a je i moja nesre}a. Zaista. a ako ti do|e danju.. Kada je umro.s. zapovjednika. budite ponizni. sablje i {tita. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe.a. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere.

koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. a on Zuhrov. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. krupnih crnih o~iju. R. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane.ABDURRAHMAN IBN AV. d`. Bija{e nje`an i miran. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. . Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra.A. r. Pored njega islam su primili. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. Poslanik. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed.. sin je Abdul-Avfov. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu.a. a. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. a on sin El-Harisov. Zubejr ibn el-Avvam.{. promijenio mu je ime u Abdurrahman. pravilnoga nosa. Nakon {to je izjavio islam. a on Kilabov.s. Allah. srednje visine. krupnih {aka i prstiju. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. tako|er: Osman ibn Affan. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam.. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. podnose}i sve neda}e i tegobe. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. svijetle puti.

njihovom domovinom. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. . Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom.. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. suosje}aju}i s njima. tzv. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot.s. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. a. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet.s. Abdu Amr.s.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. u tu|oj zemlji. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana. naredio je hid`ru u Abesiniju.s. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. kao i drugi. slijede}i Allahova Poslanika. te je u~injena i druga hid`ra. Tako|er.s. a. Tu. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. a. a.{. ne bi se odazivao. “Ku}u islama”. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota..s. a. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. obo`avali su Allaha.. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. d`. a. Kada je Allahov Poslanik. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik.. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. Abdurrahman ibn Avf je.. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti. daju}i mu neopozivu prisegu.s.. Vjerovjesnik.s. a. a.

za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. Muhammed.. a. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. re~e mu Poslanik. najbogatiji sam u Medini.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. o`enio se. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen.. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. uputi me na pijacu. im je osvijetlio srca dini-islamom.. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. pod njim bi na{ao zlato ili srebro.s. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju.’” . Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.{. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. pa se njom o`eni. a. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu. Dova koju je Resulullah.’ ‘Priredite svadbenu gozbu. nego.stanovnika Medine.s.s.. a. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika.s. O`enjen sam dvama `enama. Kada je hid`ra u~injena. makar ovcom. Poslanik. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a.. d`. a. a.s. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . a. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu.. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.. Poslanik.s.. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. koji su povjerovali u poslani~ki poziv..

Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. i njegovom te`njom za halal-zaradom. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. Bio je sav izranjavan. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. prozivaju}i ga predislamskim imenom. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. Naprotiv.s.s. a.. koji mu je u Meki nanio velike patnje.. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman. A bio je veliki mud`ahid.. a. vratio.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama..s. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom.s. Druga po~ast bila je ve}a od prve. a Resulullah je klanjao iza njega. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. skromno naoru`ani. vje{t konjanik i junak. Abdurrahman je klanjao namaz. a. Krenuo je prema njemu isukane sablje. pa su muslimani formirali d`emat.s. Izrugivao mu se. a. Abdurrahman se `estoko rasrdio. a.. posredstvom dove odabranoga Poslanika. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. a Allahov Poslanik. a njegov `ivot “jeftin”. a. a. Kada se Resulullah. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana. a.s. izabrav{i za imama Abdurrahmana. a Allahov Poslanik. nai{areti da nastavi.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. a. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. Zaista. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}.. bilo je nastupilo namasko vrijeme.. Naime. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. zajedno s . a. bio je odsutan. Svojim tijelom je. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. ali mu Poslanik.. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto.s. oti{ao radi svoje potrebe.s. u svakoj bici i pohodu. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu..s.s. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju.

a.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. Abdurrahman je.s. odgovori Abdurrahman.s. spre~avao napad Kurej{ija. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka.” Za vremena Allahova Poslanika. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. Velika je mudrost Allahova. Resulullah. davao je po pola imetka. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava.s.. ganut njegovim postupkom. upita ga ponovo Resulullah. koliko je mogao. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. a. a..{. htio opremiti vojsku. tako bi i on pove}ao dijeljenje.s. do kraja bitke. ~uv{i ovo. pa ~etrdeset hiljada zlatnika. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja.” Resulullah. “[ta?”. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. dvije hiljade dajem u ime Allaha. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. a. a. d`. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. a. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela.. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. imam ~etiri hiljade dirhema. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti.. a.. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. a. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. pove}ao njegov imetak. zatim . na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika.. Potom je ranjen drugi put.s. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. pa deseti. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. ode ku}i i donese kesu novca. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi.s..Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. i Njegov Poslanik. Kada je Allahov Poslanik. Kada god bi Allah.{. rekao je Abdurrahman. kada bi mogao. jer ho}u poslati vojsku. Abdurrahman je.” Poslije ove dove. pa tre}i. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku.s.s. Bez obzira na rane. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . i pred njega stavio dvjesto oka zlata. d`. “Allahov Poslani~e.s.. Prvi put je bio ranjen. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom. a.

pa je Ai{a. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. reko{e joj.s. . a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.. neka je Allahov blagoslov na nju. tre}inom ih je rje{io dugova. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. a tre}inu im je poklonio. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. u{ao bih hodaju}i. a.s.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. pa re~e: “Da sam mogao. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. dolazi iz [ama. a. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti. Tre}inu im je dao na kredit.. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i.

Kada je Omer. otkrile bi mu se noge. a ako bi mu pokrli noge. ]efin mu je bio njegov ogrta~.” Abdurrahman je izabrao Osmana.r. a bio je bolji od mene. a me|u njima i Abdurrahmana. majka Allahova Poslanika.s.. . `enama. otkrila bi mu se glava. za halifu. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr..Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv.a. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. on se sustegao od polo`aja. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana..s. a on je postio. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. Hamza je poginuo. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. kada bi htjele obaviti had` . a bio je bolji od mene. a.a.a. umro. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. rije~ima: “Allaha mi. a. da izme|u sebe izaberu halifu. bio na samrti.s. r. on je ostao na usluzi Poslanikovim . ugled i polo`aj. bio zadovoljan. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu.s.. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova.bio je u njihovoj pratnji.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. r.s. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu. koliko god mu se pove}avao imetak.. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. Alija .. iz koje je bila Amina bint Vehb. pa kada je Resulullah.” Tako se odrekao polo`aja.. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. a. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. Kada je Omer.i{ao bi s njima u Meku. a. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. neka je Allahov selam na sve njih.a. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. preselio svome Gospodaru. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu.. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. Ako bi htjele iza}i . a. Ako bi mu pokrli glavu. a. Ahiret mu je bio stalna preokupacija. r. Me|utim. ~itavu svotu je podijelio.. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac.s.

. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas.. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. Iza njega je ostalo hiljadu deva. osim strpljivi. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca. Alija ibn Ebi-Talib. d`. Ostavio si la`. r. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. a. r.a. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. a.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo.a. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika.. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. dunjalu~ko putovanje se okon~alo.s. u sedamdeset petoj godini `ivota. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. . prvim muhad`irom ukopanim u Medini. Opra{taju}i se od njega.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. Allah.a. Ali Abdurrahmana. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.. Allah te Svojim rahmetom obasuo.. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. a..a.s. r. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. da }e se ukopati jedan do drugoga. r.{. a me|u njima i halifi Osmanu . bilo je stid to prihvatiti. a.s. ga je opskrbio. stotinu konja i tri hiljade ovaca. r. primiv{i dovu Svoga Poslanika.a.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. Osmanom ibn M’azunom.s. Njegov tabut nosio je Poslanikov. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. Ebu-Bekra i Omera. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf.” Smotala se jedna od zastava islama.s. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo.

smirenost i pronicljivost. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. Bio je visok. a on Galibov. a on Kartov. a on K’abov. sin je Zejdov.a. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. a on Malikov. a on Amrov. a on Nufejlov. a on Abdullahov. a on Nadrov. r. a on Rebahov. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja.SE’ID IBN ZEJD. Kada je bio na sijelu. malo je govorio. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. a on Lu’ejjov. a on Rizahov. ina~e stalo`en i miran. R. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. a kada bi progovorio. a on Abdul-Uzzaov. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. a on .. krupnih {aka. bijeloga tena.ihrov. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. odgovoran u odnosima s ljudima. Bio je izuzetno inteligentan. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. . a on Adijjev. pun.A. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. guste kose i brade koju je knio.

. neka je Allahov selam na nju. Omerov otac. iz grada ratnika i hvalisavaca. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika.a. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. r. Na kraju ga je protjerao iz Meke. rekao: “Zejde. prije nego {to je po~eo primati Objavu. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. ~inio bih ga. oti{ao sam do sve}enika Hajbera.. Ebu-Bekrove k}erke. Naime. nije mojom krivicom. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl.” Od Esme.. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. a. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. ali ne znam. i sna`no ga udario.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga. a. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. koji su mahom obo`avali kipove i idole. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru. a. da govori: ‘Kurej{ije. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene.s.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a.s. za razliku od Kurej{ija. Stvoritelja. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. a onda je Poslanik. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. Naime. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku.. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri.’ On re~e: .” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im.s. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani. Muhammede. a moja vjera je Ibrahimova vjera. Me|usobno su izmijenjali pozdrave. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. `ele}i pravu vjeru. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide.

. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom .a. pa joj rekao: “Je li to odlazite. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba..s. a. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. u pobo`nosti i pokornosti Tebi.” Omer re~e: . naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara.” Kada bi htio obaviti molitvu.a. Umro je prije nego {to je Muhammedu. o svome ocu.. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. po~ela dolaziti Objava. Bi~evali su ih. a. r.atimom bint Hattab.” Zatim bi se predano molio. `eni Amira ibn Rabi’e. Zastao je promatraju}i taj prizor. prolazio pokraj njih i vidio ih. a. sa svojim stvarima. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. kada je Omer.. a da ga nisu isprobali na muslimanima.Poslanik je poslan. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. Utje~em Ti se od onoga. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba.s. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. a. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. Resulullah. a.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju .. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima.s.s. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.s. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz. i i{~ekivali trenutak polaska. ga|ali kamenjem. odlazimo u Allahovu zemlju.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika.a.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. r. Allaha mi. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. njegova zvijezda je iza{la. r. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. pa mu srce obuze tuga i `alost. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali..

Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav. Kada se pribli`io. a.. tome vjerolomniku.s.s. Tada mu oboje.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. Omer se zaputio ku}i svoje sestre . a.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra .. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. re~e Omer. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed.atima”.. i sestra i zet. On je zaveo Kurej{ije.” “Ne boj se. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.?”.” Nu’ajm }e njemu.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu. upita Omer.. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. a.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita..” “Dakako. te mu re~e: . Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. ali ga je krio.s.. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. sakrili su Habbaba u drugu sobu. upropastio njihove sinove. ^im je u{ao. Nu’ajm je tako|er bio primio islam.s. koji je bio iz istog plemena kao i Omer. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama.” Nastavio je svojim putem. a.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije. re~e Nu’ajm. Njegova sestra . te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. reko{e: “Jeste..atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u. Sna`no je zakucao na vrata. da ga ubijem. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. Niz lice joj je potekla krv.atime. strast te zaslijepila. a. a ti radi {ta ti je volja. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. U to vrijeme. “Allaha mi.s.” Na to }e . a . u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha. vjeru.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva.” “A ko to iz moje porodice. Se’id je otvorio vrata. po~eo {iriti novu vjeru.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam.

Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih.s.s. Nakon {to je Poslanik. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka.s. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika.s. ukratko.. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. a. snagom i vje{tinom u jahanju. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. a. Omer ustade.s. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega.. Jednog dana je Allahov Poslanik. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. dao mu je dio ratnog plijena. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. u boju i okr{aju ispred njega. a. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku.. Talha ibn Ubejdullah. a. a.s. Hajberu. . U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. bio siguran od mu{rika.s... na svim boji{tima: na Hendeku. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. a. ve} da bude pouka onome koji se boji.s. u `ari{tu borbe.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. kao da je i on u~estvovao u boju. a. Se’id ibn Zejd.Hanife. Milostivi. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. a. a u namazu iza njega.s. Hudejbiji. To je ozlojedilo Kurej{ije. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva.. Alija. preselio u Medinu. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. Hunejnu.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva.. Omer. a. bitka muslimana i Kurej{ija. S’ad ibn Ebi Vekkas. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. Koji se na Ar{ uzdigao. Allahov Poslanik. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr.

a. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha.. Ebu-Bekr.. r.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata.. koriste}i princip napad-povla~enje. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. a da im je halifa ~estitao na tome. r. r. tj. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. Zubejra ibn Avvama. r.a. Ako i ti vidi{ tako. konjice i pje{adije. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. okupio je svoje savjetnike. boravio je u Medini. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju... Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. Alije ibn Ebi-Taliba. Ebu-Bekr. spremaju}i se za osvajanje Perzije. Uglavnom. ali niko nije proniknuo u njegove misli.a.. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Talhe ibn Ubejdullaha. r a. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. Abdurrahmana ibn Avfa. nasljedni~e Allahova Poslanika.a. pa je jednog dana oti{ao halifi. [urahbil. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome.a. Ebu-Bekr. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. safovi muslimana su se u~vrstili. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. r. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. r. prihvati ovaj plan. a ti.. Osmana ibn Affana. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga.” Se’idu se u .a. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf.

bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. koriste}i strijele i koplja. Halid je vojsci naredio da se brani. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. hvaljen neka je Allah. Ona je promijenila cijeli tok historije.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . Muslimani su se odupirali. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Himsa i Ba’lebeka. . Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. najve}e bitke vo|ene u [amu. odigrala se kod Mered`us-Sifra. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. arapskih kr{}ana.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. a u centru Se’id ibn Zejd. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. S’ad i Ebu-Ubejde. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. tako|er. Halid je bio na ~elu konjice. Toga . Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. odigrala se na tlu Palestine. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. ali da ne uzvra}a napad. Zubejr. Muslimani su pobijedili i u toj bici. . a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. U Bici . na lijevom Ha{im ibn Utbe. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. gdje su muslimani. Druga bitka. ostvarili sjajnu pobjedu.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. a Bizantijci su napadali. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. . poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru.

” Poslije ove sjajne pobjede. a. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim.a. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. r. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. a ne brojnost”. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. branite se {titovima i {utite. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. Allahovi robovi. . a malom porazi. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. srca punog vjere. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. a nama je to li~ilo poput grmljavine. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. Odapinjite strijele. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. ako Bog da. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. nastavlja dalje Se’id. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. budite strpljivi. odgovori mu Halid. Se’id je od halife Omera. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca.s. bez straha od smrti. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje.

u Akiku. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. Uzvi{en je Allah. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. po`elio se Medine i blizine Poslanikova.21 posve}enja namazu i pobo`nosti.. a. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. a da ga je Erva potvorila. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. .s. ashabu Allahova Poslanika. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. To je vrlo te{ko palo Se’idu.a.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. a. a.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri.s. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika.s. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. mezara. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio. u Medini je pala jaka ki{a. d`... da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje.. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. gdje je bilo sporno zemlji{te. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin. Ona nije samo klevetala Se’ida. ako la`e. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika.s. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda.” Nakon kratkog vremena.’ Gospodaru moj.. neka je selam i Allahov blagoslov na njega.{.

.

Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. k}erke Abdul-Muttalibove. lovac i pustinjak. vje`baju}i ga|anje strijelom.A. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. majke Zubejra ibn Avvama. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. Bio je visokog rasta. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. ma~evanje i bacanje koplja. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. a on Ha{imov. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. Kako je rastao. tamnoput. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. bio je po{tovan. Kada bi udario sabljom. u potrazi za plijenom. svjetlom ozarena lica. @ivio je `ivot koji je `elio. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. .HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. udarac mu je bio nezadr`iv. Ro|eni je brat Safijje. strelja{tvu. cijenjen i uva`avan od svih. konjani{tvu. Stalno je bio na le|ima konja. bez uzmicanja. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. {irokih prsa.

Kada je Allahov Poslanik.s. a Allahov Poslanik. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa.. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni.s. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega..s. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave. a. veza sa Allahovim Poslanikom. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a.. a.. bio kod K’abe. Kada se Hamza vra}ao iz lova. Kada je Resulullah. a. r.. a. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. a. a. tako|er. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. i{ao na dvoboje.s. Resulullahov. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane.. I{ao je na sijela. dojila ih je Suvejba. majke.s.njegovo najdra`e zanimanje. a. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. a. amid`e i prijatelja Hamze. a dobro je znao njegovu iskrenost. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti.s. amid`a.a. koji je ina~e bio vrlo lijep. A u to vrijeme Hamza. zamakao. a. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. uzeo svoj luk i krenuo u lov . On je. brat po mlijeku. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici.s.s. amid`i~na Poslanikove... slu{kinja Ebu-Leheba. Osedlao je konja. mu~ili su ih.. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. a. Allahov Poslanik.s. Hamzina. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . Taj dan Allahov je Poslanik.s. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Naime.s. Naime. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A.. ide i sa maj~ine strane. a. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. obilazio je mekanske klubove. ni{ta nije odgovarao.

ni rije~ da izusti. Uputio se ravno njemu. Vide}i da je situacija postala napeta. re~e Hamza.. Ebu-D`ehlovi. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. puni odlu~nosti i ~vrstine. . Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. odsje~e Hamza. “A kako je Muhammed. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. Kada je ovo ~uo.. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. dosta je! Tako mi Boga. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. a. priklju~io Muhammedu). ako smije{”. Allaha mi. nisam oka sklopio. pa jedan od njih re~e: “Hamza.Mahzuma.. tako je i ne}u odustati. pri~ao je poslije Hamza. “Ebu-D`ehl je {utio.” Hamza se rasrdio.. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla.. “Ponovi svoje psovke preda mnom. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. “A {ta me spre~ava?”. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. a vi me sprije~ite ako mo`ete. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. reagovao?” . a. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji... spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed.. pa re~e: “Pusti. potvrdio je islam. Neizmjerna je mudrost Allahova. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva.s. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana.. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan... bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Hamza se na mjestu uko~i. prije nego ode svojoj ku}i. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Hamzini nagli pokreti..s. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. on nikad u `ivotu nije slagao. Dobro je poznavao svoga brata.s. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. pretrpio od Ebu-D`ehla.” Idu}i ku}i. razmi{ljao je Hamza. Tu su bili i neki iz Benu. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. iako ga nije bio prihvatio. a. Meni se razjasnilo {ta je s njim. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku.s. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. a. upitao je. te se uputio ku}i. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio.

i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. posebno mladi}i. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke.s. a. Zastava pobjede Dobro~initelja.s.. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. Allahov Poslanik.. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. Mnoge Mekelije i Arapi. Resulullah. Uzvi{enog Boga. Hamza je stao uz Allahova Poslanika.” . Hamza se vratio nazad u Medinu. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika.s.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu. Kada ih je rastavio. ne ponese je niko prije.” Hamza je stao pred Resulullaha. a. ponosan i gord. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. Allahov lav. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. a. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam.. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. iako su bili malobrojni... odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju.. kad se smiri{e. Me|utim. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih.s.s. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. vjeru. i sprije~io mogu}i sukob. a. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim.s... a. a. Koji daje dobro ljudima.s. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. a. a. Njegov Poslanik. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu.s. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. Naime. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e.

s. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. ili ga zatrpati ili poginuti. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. a ostala vrela zatrpali.. . `ele}i da ispuni svoju zakletvu. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. i muslimana. Ova su dva bajraka bila crne boje. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. Me|utim. i njegove poslanice. dok se manji broj vratio u Meku. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. a Poslanikov.. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija.s.. a. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. Ako bi ga zaplijenio. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. ~ime se izaziva ratobornost. blagoslov je bio nad njima. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. r. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha.. a. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. Me|utim. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek.s. a. Bajrak je bio bijele boje. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. Aliju ibn Ebi-Taliba.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda.s. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala.s. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom.. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}.a. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. Kurej{ije su sko~ili. a. U me|uvremenu. Krv je {ikljala iz noge. a. a prije svega Allahova Poslanika.

. “Ensarije. Hamza.. jednim udarcem ga oborio na zemlju. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. udario ga sabljom i ubio ga. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha.). Muslimani su ubijali. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. pobjegli su na sve strane. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. ~ulo se poput grmljavine.. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. Alija.. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. Potom su svi slo`no.s. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. a.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. Alija.” (Allah je najve}i. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. Rasplamsala se `estoka borba. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. kao jedan. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. tako|er. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. Allahu ekber. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. Mu{rika obli krv i izdahnu. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Hamza. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. navalili na Kurej{ije. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. Hamza protiv [ejbe. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima.” Resulullah. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. mnogobo{tva i zablude. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. navaljuju}i na muslimane. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. upita ih Utbe. Hamza. Hamza je hodao me|u muslimanima. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. re~e: “Ubejd ibn Haris. a Alija protiv Velida..” Ubejde se borio protiv Utbeta. Isto tako. ranjavali i zarobljavali mu{rike. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja.

vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. nema boljeg za ovu stvar od njega.. Allahovom voljom.. i boga mi.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe. a. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. Osveta Muhammedu. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. kreni i ti. Jedinog.s.Medine. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen.. r. kako bi . Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu.s. i na njegovoga amid`u Hamzu. pa ako ga ubije{. odgovori{e. Kad mi krenemo. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. a. pod okriljem dini-islama. dosta nam je zla nanio. `eni Ebu-Sufjana.. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. Zove se Vah{i.na vjerovjesnika Muhammeda.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. imetak. spremaju}i se za veliku bitku. tvoja meta je Hamza. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave . na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja.s. a. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. Jednog. ali nisu nikoga mogli na}i. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz.. bit }e{ oslobo|en ropstva. nevjerovanja i zablude. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi.a. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj.” “Ko je taj. ibn Abdullaha. Muslimani su se vratili u Medinu. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. “Bogami.” Tako su.’” [to se ti~e Kurej{ija. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. ljude. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. spremni smo za borbu protiv muslimana. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana.

“Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Ubio sam ga da bih bio slobodan. zlatu i nakitu. Sjeo sam. “Sve je ovo tvoje. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.s. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. izgledao je kao razbje{njeli lav. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. Potom sam mu pri{ao. Allaha mi.. Krenuo je prema meni. spremao sam se i vrebao ga. Njena mr`nja prema Hamzi. te su zapali u tugu i srd`bu. rastrgano tijelo. Vah{i. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. amid`e i prijatelja. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. Kada sam ga ugledao. ali ga je smrt nadvladala. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. me|utim. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. Hamza je napadao. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. pa kada ga nije mogla sa`vakati. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. krv je bila svuda oko njega. rasje~en trbuh. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. “Allaha nam.” Taj rob nije mogao. ako ubije{ Hamzu. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. ispljunula ga. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Kada ga je Hamza ugledao. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Ni{ta mu nije moglo stati na put.” Pa je rekao .. istrgao svoje koplje i vratio se u logor..128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu.” Hamza je pao kao prvak {ehida. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini.atimi i Safiji: “Radujte se. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. .” Allah je. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. brda nedaleko od Medine. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. Bitka je bila `estoka i surova. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. a. Allahov Poslanik.

On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. tvoji temelji ti sru{i{e se. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. Koji kroti konja kad se uzjoguni. Hasan ibn Sabit. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. Pjesnici su se nadmetali. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. ti ga slijedila. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. a ako otrpite. a. amid`a. a ti ost’o slavan. Svi muslimani time su pogo|eni.. pogo|en time i sam Poslanik bi. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. nit’ od pla~a nit od tuge. Strpljiv budi . doista. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno. to je. `rtve ubijanja. Poslanik.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. o Hind.”22 Kada je pao. Ebu-Ja’la.. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. Allahov lav imao je pedeset sedam godina.a. o Hind. da Bog dao! . i On zna one koje su na pravom putu. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. A i ti.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. bolje za strpljive. uko~ile se ruke Vah{ijeve. ~ist i pouzdan. pla~i.s. ne zamijeni istinu da la` uzme. I ne tuguj za njima. za Hamzu tog ~ovjeka. Poslanikov. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada.s. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. al’ koristi nema. ne prestaji.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova.. bez poroda ostala. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova.s. klanjao d`enazu. pjesnik. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. a. A i ti. Nakon ukopa. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. kao hrabri lav u svojoj {umi. rekao je: “Allah ti se smilovao.

Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. Allahov Poslanik. dok sam o tome razmi{ljao. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. da primi islam. dobio sva obe}anja.s..Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba.s. zaista. a. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi. a.s. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. To je ono {to smo molili i nadali se tome. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. Pripremio sam se. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka.. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. a. Govorim.’ Allaha mi.’ Ispri~ao sam mu. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. Hamzu.s. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet.” .s. nadam se da }e mi Allah oprostiti. a jecaj kida mi nutrinu. s puta da me ne vidi. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. D`ubejr ga je oslobodio. a. a.. ili bilo gdje drugo.. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju.s. protresao koplje. Kada su se vojske sukobile.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. koji bija{e za{titnik. Musejlemu. Naime. U `ivotu svome ja tugovat }u. bio sam s njima. do dana oslobo|enja Meke. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. meni je bilo te{ko da odem s njima. oslobo|en sam. za Lavom Allahovim. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika. Allaha mi. Potom sam pobjegao u Taif. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. Vah{i je. Kada me vidio. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. a. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku.

.. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove. r.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza.a. pao kao {ehid na Uhudu.

.

i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. guste kovrd`ave kose.. Majka mu je Hamna.VEKKAS. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. s. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. a on Uhejbov. a on Abdu-Menafov. Pa ~ak. vje`baju}i strelja{tvo. a on Galibov. . LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. I zaista. a on Kilabov. Bio je krupna tijela. a on K’abov. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. a on Malikov. niska rasta. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom.s. bez mr`nje i pakosti. a on Luejjov.A. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. postao je najve}i strijelac u historiji islama.v. a on . I pored sna`nog mu{kog izgleda.a. R.SA’D IBN EBI . kao da se pripremao za neke velike du`nosti. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. a on Murretov. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. a on En-Nedrov.ehrov. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. a on Zuhrov.

s. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. veliki plemi}. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. odjednom me osvijetli mjesec. Primio sam islam.a.v. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u.s. nije se klanjao kumirima.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. obavije{ten sam da Resulullah. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . vjeru pravde i istine. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. d`. od mu{karaca. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. s. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. srce ga je mamilo njoj.v.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija..s. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. Poslanik. da iza|em. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke.v.. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam.a. po~eo sam ga slijediti. i pred njim izjavio primanje islama. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam. ugledna i plemenita roda. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja.a.. iz tame na svjetlo. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. s. poziva u islam.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. Taj mladi}. odgovorili su. To su bili Zejd ibn Haris. Poslanikovim posredstvom.{. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. Sutra. pa se uputio Vjerovjesniku. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. A osim toga.s. ~ime se sam ponosio. kad je svanulo.

v. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. s. ali ona je to o{tro odbijala. Njeno gladovanje se odu`ilo. da ima{ hiljadu du{a. Kad se poja~ao pritisak na njega. sve dok joj se ne ugrozi `ivot. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. misle}i da }e. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere.’ Kad je vidjela moju odlu~nost.. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. s. Ali to ga ne odvrati od islama.. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. slab i bez dokaza pred Istinom. nova vjera sa druge strane. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. koliko god da te volim.. majko. jako se uznemirila. Ali. jako sam je volio. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. Bio sam joj poslu{no dijete. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo.s. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. udovoljiti njenom zahtjevu. Oti{ao je kod majke. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. do koje mjere je bio vezan za nju. i kosti su joj oslabile. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim..a.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. popustila je i po~ela jesti .nerado.a. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. Ipak. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik.. Tad sam joj rekao: ‘Majko. Tako mi Allaha. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. pa da ih ispusti{ jednu po jednu. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . nije bilo te{ko da izabere.s. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. Sreli su se iman. kad je vidi u kakvom je stanju. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. zvali su ga da bar vidi majku. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje.v.. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla.

Bitka je bila `estoka.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. na ~elu sa Poslanikom.s. Sa’dov brat. Umejrova radost bila je ogromna. zbog mlade dobi. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. . ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. Umejr ibn Ebi-Vekkas. s.v. s. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata.” (Lukman.a. Sa’dovog brata. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati.s. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. onoga o kome ni{ta ne zna{. mladi}. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. gospodom i velikanima.v.. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. Umejr je bio me|u {ehidima. Sa’d i Umejr. s. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa. stajao je u muslimanskim redovima. iz Bitke na Bedru..a.v. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. ti ih ne slu{aj. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. pa makar bio mlad. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. Muslimani. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. Ali ga je plemeniti Poslanik. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. Meni }ete se poslije vratiti.a. odu{evljeni. Kad se slegla pra{ina nakon bitke. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke.s. pa oni.

Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji. stavljaju}i se u slu`bu njemu. s.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. ja }u te ~uvati. bio je to Sa’d.a.a.a.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika.v.a. zbog njegove ispravne vjere. s.” Poslanik. u njegovom Pozivu. majke Allahovog Poslanika. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. bio je u njegovoj blizini. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu. s. majke vjernika..a. obradovao je Sa’da D`ennetom. u slu`bu vjere Jedinog Allaha. Blago njemu. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i.. s.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima.s.v. kad im se pribli`io Sa’d.v. bio je amid`a Amine bint Vehb. Vezivala ih je i rodbinska veza . . Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah. s.a.s.s.s..’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}..najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka.s.s.v. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika.v.s. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. s.. s. u{ao je. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet.v. Sa’dov djed.a. ~istote du{e i dubokog imana.v. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje. Uhejb ibn Menaf.” Domalo. pratio ga u stopu. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.

a.s. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. s. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima.. u svakoj situaciji. Muslimani se uznemiri{e. Primijetio ga je Poslanik.. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen.v.v. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. s. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru..s.v. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid. koji je tada bio u redovima mu{rika. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo.. Muslimane ste`e muka. Ali.. s..a.a.s.. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. s.a. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke. osim Sa’da. Sukobi{e se dvije skupine.” . Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika.v. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. {tite}i ga svojim tijelima. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika.. Me|u njima je bio i Sa’d. Muhammeda ibn Abdullaha.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u.s. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja.a. makar bila te{ka i opasna. i osvetili se za Bedr.. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. pa mu re~e. iskrenih u vjeri. brane}i ga svojim `ivotima. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. r.

Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. me|u ljude.. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. upravi njegovu strijelu. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima.v. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. Talhu i Zubejra. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). Bo`e moj. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a.s.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. otkloni od njega bolest.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. u~ini zdravim njegovo srce. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. govore}i: “Bo`e moj. Bo`e ljudi. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. pa Te vrije|anje njih srdi. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. iz jedne pregrade.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. Posjedovao je dva oru`ja. istr~a odbjegla deva. njegovu du{u i njegovo tijelo.’ Nije pro{lo dugo kad.” . Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. klanja dva rekata. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat.a. kao da ne{to tra`i. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. Vladaru ljudi. U ime Allaha. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. s. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana).’ Sa’d potom uze abdest. Gazala ga je sve dok nije umro. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu.

stekao je veliki imetak.s. Sa’d se borio za vremena Poslanika.. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. . rade}i dozvoljeno (halal).a. “Da li da dam. tre}inu?” “Da.v. prekr{iv{i ugovor.a. A uistinu. dobit }e{ za to nagradu. istinski borac-konjanik. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”.a. muhta~ima i nevoljnicima. a da se tu nije na{ao Sa’d. za sve ono {to podijeli{.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. Sa’d je dobio mnogo sinova.. tada je imao samo jednu k}erku. s. “Ne!”. Uvijek je dijelio i poklanjao. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. a i tre}ina je puno. a sve {to je vi{e dijelio. nego da tra`e od drugih. Poslije toga.v. Za svoga `ivota. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. r. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. Obi{ao ga je Poslanik. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. Halifa Omer el-. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. onda.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. nije {krtario. s. upitao je Sa’d. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. dijelio je sirotinji. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. ponovi Vjerovjesnik. “A pola?”. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. Me|utim.a. s. i halife Omera. re~e Poslanik.s.v. ispunjenog radom. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. oko osamdeset godina. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu.s. re~e Vjerovjesnik.

Dr`i ih se dobro. u islam. a zatim izdao naredbu za pokret.. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. Na po~etku bitke.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. Po{to im je izlo`io situaciju.. Sa’d se razbolio. nego samo svojom pokorno{}u Njemu.. Allahu ekber. Nakon brojnih ~arki. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre. podsti~u}i ih na d`ihad. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku... Allah je najve}i. s. to je pravi put. r. Slu{aju}i savjete halife. Vojske su se izmije{ale.. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. Omer el-. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. Perzijanaca. done{ena na koplju. vo|u Kisrine vojske.. vo|enja muslimanske vojske. . Kad je do{ao da se oprosti od njega. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi.a.v. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. Uslijedila je bitka. Obratio se muslimanima. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima.. Allah je najve}i.a. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima... Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki...s. Sa’d pozva Rustema.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. {to ovaj odbi. klanjao je podne namaz. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. vo|e perzijske vojske.

. odbija sukob me|u muslimanima. r.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. r. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. onaj koji se borio sa Poslanikom. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. s. Nakon toga.a. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas.a. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. .. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. Izdvojio se od svijeta.. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen. presije~e ga. borave}i me|u svojim devama. namjesnika [ama. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. kao namjesnik Iraka. oprosta.. r. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. i Muavije ibn Ebi-Sufjana..’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. kojom. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. osami se. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas.. u svim bitkama.. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj. ako udarim vjernika.. govore}i mu: “Amid`a.a. osvaja~ Perzije.s..{. veliki junak. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju..v. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). Sa’d zapade u veliku tugu. d`.a.v.s. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju.a. ni{ta mu ne na{kodi. a ako udarim nevjernika. s. voli Allahovu vjeru. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave. ~uo sam Allahovog Poslanika.

mezarju ~asnih ashaba Resulullaha. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. veliki heroj me|u herojima islama. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. Ukopan je u Medini. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. pohaban i izderan. d`ihad i iman. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. Kazao je porodici da su to njegovi }efini.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti..Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. na{li su ogrta~.” . na Bekiji... Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru. A kad su ga otvorili.. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu. Nai{aretio je na ormar da ga otvore...

.

. A otac mu. R.. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. vjerovjesnika Muhammeda. smirena pogleda. i Majke vjernika. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. rijetke brade.v. a on je sin Huvejlidov. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik.a. supruge Poslanika. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. Majka mu je Safijja. Bio je ~ovjek srednjega rasta.a. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam.. smion i preduzimljiv. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. obogativ{i je plemenito{}u. r. U sebi je nosio sve odlike junaka. a on je sin Kusajjov. skladnoga tijela. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. tamne crne puti. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost. a on je sin Kilabov. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. a on je sin Murrov. s.v. a on je sin Esedov. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. ozarena lica. s.A.s.a. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. a on je sin Abdul-Uzzaov. bio je hrabar ~ovjek.s. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.ZUBEJR IBNUL-AVVAM. El-Avvam ibn Huvejlid.v. radijallahu anha.a..a. r. sina Abdullahova.s. s.

a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes.v. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. usprotivio bi se. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. Allaha mi. r.a.v. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola.s. O`enio se Esmom.{. te se odazvao pozivu. sestrom Ai{e. a koja je kasnije postala “ku}a islama. ~ista i plemenita roda... A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere.. i pored svojih muka. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. Uputio se Poslaniku. koje niti {tete niti koriste.. koji se o`enio Esmom.a. k}erkom Ebu-Bekra. Esma.a. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. Zubejr je bio siroma{an mladi}. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr.a. Taj vrsni mladi}. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. s. Oslobodit }u te ovog mu~enja. Do{ao bi Zubejrov amid`a. Allah. d`.a. ljudske tvorevine. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja.. Zubejr je bio me|u muhad`irima.. Zubejr ga je zanemarivao. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. r. On je jedan od {esterice ashaba.s. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab. ote`ana disanja.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. U vrijeme kada se o`enio Esmom. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja... Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba.” Me|utim. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. dok bi on bio u mukama. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. da . s.. k}i Ebu-Bekra.. r. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. brinula se o njoj i timarila je. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. objavljuje islam i slijedi novu vjeru. Majke vjernika. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam.

Pa.s. s.s. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima.v. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. a bio je naumio ne{to opasno. s. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. ubijati ih i kositi.a.” Tu Poslanik..s.v.a.s. . s. A Allahov Poslanik.s. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. Na po~etku islamskoga poziva. mu~e}i ih i maltretiraju}i.a.v. s. Zubejre?” A on mu odgovori.. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane.s. a ljudi su se sklanjali ispred njega. i bit }e {ehid. s. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama.. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. preselio je na ahiret zadovoljan njime.v. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet.. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. Poslanik. hrabrosti i odlikama.a. Ako je glasina la`na. pa ga upita: “[ta ti je. s.v. A ako je vijest ta~na. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke.v. i ubiti ga. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima. ili }e on njih poubijati. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru.. ili }e oni ubiti njega... A {to je jo{ vi{e od toga. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. sastajao se sa ashabima tajno. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. i ma~u u ruci. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. Allahov Poslanik.. s.s.a.v.a. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. dok je bio mali broj muslimana. po svojoj preduzimljivosti. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki.a. Ugledao je Allahovoga Poslanika. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. bjesne}i poput sna`nog vihora. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.

pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu.a. {to nisam vidio ni na jednom drugom.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi.s. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber. na mjestu gdje se on borio. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. Nasrtao bi u bitkama. pa mu je iskazao veliku po~ast. sve dok nije stigao do kraja e{alona. uvijek u prvom redu. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam...v.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr.. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. Bilo je svo izbrazdano sabljama.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. r. Bio je nepobjedivi junak i borac. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom. hrabrosti. vidio sam po tvome tijelu. svaku od ovih rana sam zadobio. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom...a. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu. od uboda no`em i strijelom. udaraju}i sabljom desno-lijevo. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti.s. bila broj~ano ve}a. Vojnici su bje`ali ispred njega. s. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. s.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika.” Pobjeda je bila njihova. Znao je Allahov Poslanik. bio je. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. pa sam mu vidio tijelo. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. uistinu..v.” A onda udari sam na rimsku vojsku. da to nije zaslu`io.a. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. Desilo se da je rimska vojska. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. junak bez premca. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka.

a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. . U svom postupku ostao je jedinstven. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri.a. s. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili.a..s. s. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. niti bilo ~ega drugog.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u.a.v. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba.v..s. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana.a. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. niti prikupljanja poreza.” Pa blago mu se na toj po~asti. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema.v. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke.s. s. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. osim borbe na Allahovom putu.v.. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra. od jedne grupe muslimana.. a svoga daid`i}a. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. s.s. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. niti zemljarine.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika.

bje`e}i prema Meki. ne misle}i na osvetu. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Ta opsada se oduljila. jer islam zabranjuje kasapljenje. a oni se nisu predavali. nije u~inio niko prije njega. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. vo|i plemena Havazin. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. Maliku ibn Avfu. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. r. Svoj bol je sa~uvao u sebi. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske.a.. Po`uri{e. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost.. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. razbje`ali su se na sve strane. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. me|utim. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. mo`da. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza.. pa ih spopade panika. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini.a. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima.s. i Zubejra ibnul-Avvama. da spase svoje glave. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. s. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Sa rijetkom hrabro{}u. rekav{i sa punom vjerom. po~e{e udarati sabljom. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. r. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki.a. Zatim su zajedno stali ispred utvrde.v. oko njihovih utvrda. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. . Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu.a. r. Poslanik. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. Naime. zidine i visine. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. te sam provali njihovu zasjedu.

a. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu... sirotinji i na Allahovom putu.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. Oslanjao se na Gospodara svjetova. r. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. r. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji..a. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. Bio je ~ovjek od odluke. nasuprot Ai{e.. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. odu`i njegov dug.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. radijallahu anha. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. toliko da je kada je umro. a On mu je bio dovoljan Pomaga~..” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi.a. stekao je ogromno bogatstvo. pa kada su se sastali.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. rekav{i: “Tako mi Allaha. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. Umro je. Pa bi ga On odu`io.a. Na{ao se Alija. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. Alija. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu.. a bio je zadu`en. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. r.. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. zatra`i pomo} od mog Gospodara. Bave}i se trgovinom. Talha i Zubejr. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. bio u dugu. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~.. Bio je potpuno uvjeren. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. r. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. re~e: . rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov.

. s. i bit }e{ nepravedan prema njemu.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta.. sad se sje}am.a.a. borac kome nije bilo premca.a. 47).s. rekao je Alija ibn Ebi-Talib. a mi smo bili na tom i tom mjestu. da mu je D`ehennem.v.’” Zubejr mu odgovori: “Da. s. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri.s..a..s. bio sam to zaboravio. Zubejr.v. ne}u se boriti protiv tebe. ti }e{ se boriti protiv njega.. Tako ti Allaha. Allaha mi. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju.” Alija ibn Ebi-Talib.. s. Allaha mi.‘” (El .152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre. pa je stade ljubiti.. . r..Hid`r. r. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika.v.. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”.. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. “Nadam se da budem ja. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob.. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. koji tako|e pade kao {ehid. privu~e je sebi. r.a..” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. preselio je na ahiret smr}u {ehida. pa ti re~e: ‘Zubejre..’” Tako je uga{en `ivot velikana. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. Kada je Alija.a.’ A on ti re~e: ‘Zubejre. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz.

Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. crnoput.s. a. a.. a on Ilijasov. a on Mahzumijev. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. a on .s. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. a on Habibov. sitan. a on El-Harisov. propagira me|uljudsku jednakost.A. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana.ABDULLAH IBN MES’UD. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. a on Sahilov. mr{avih nogu. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi.. a on Tejimov. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. a on Mudrikov. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. R. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima.arov.. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. d`. a on Semhov. Uprkos tome. . Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre.{. a on Kahilov. Muhammed. sin Abdullaha. a on Henzilov. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. a on Gafilov. maloga lica obilje`enog preciznim crtama.s. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. a on S’adov. a. posredstvom meleka D`ibrila.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

. re~e halifa.. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. Kada su ga spu{tali u kabur.. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. i Allah }e njemu oprostiti. r. kao {to i jeste...s. a. Veli~anstvenim.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda.’” . O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. upita ponovo halifa.s. mud`ahidima u pohodu na Tebuk. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju..) “Nemam potrebe za njom.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia. nakon {to se vratio u Medinu. re~e: ‘Allahu moj.. a.. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost. Najbolja je opskrba bogobojaznost. Iskopali su mu kabur te Poslanik. Najte`e su gre{ke la`i. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. @elju koju tra`i istinski musliman. gdje sam zatekao Poslanika. “Za ~im osje}a{ potrebu?”. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. r.s.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. Resulullah. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. Najgora je zarada kamata. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud. Najgore je sljepilo neznanje. i oni ga primaknu{e.a. Ko opra{ta. a. a. a. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. Slavljenim. Ebu-Bekra i Omera..a.. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. zano}io sam s njim zadovoljan.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. kao {to smo spomenuli.s. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. a najgora je hrana jetimski imetak.s. jer sam ~uo Poslanika. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e.

s. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda. Ukopan je u El-Bekiji. mezarju svijetle Medine. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. istine i pravde.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik.. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . Jer. a. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. islam jeste vjera jednakosti. . i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u.

.

skru{ena i slomljena srca. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. a on Sa’dov. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. kupuje ga i prodaje. a on Zejdov. R. a on Temima et-Temimija. ona ga je oslobodila.A. sin je El-Erettov. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. @elio je nadoknaditi propu{teno. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. a on D`endelov. Kada je bio dijete. Poru{ili su {atore. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. a on Menatov.HABBAB IBN EL-ERETT. a on Ka’bov. Prema njemu se ljubazno odnosila. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. Nakon podu`ega slu`enja. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. Skupili su otete `ene i djecu. a on Hazimov. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. daju}i mu {to .

pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Bio je srednjega rasta. uistinu. njihovom pona{anju i postupcima. li{enosti i patnje. ~vrstoga stava. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. o ljudima. a on utu~en i usamljen. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. . Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja.besmislenom i punom nepravde i tiranije. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. Habbaba je smatrala svojim ortakom. bila je jedinstvena. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. @elio je na}i ne{to. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. izborana lica. crne kose. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. vitke gra|e. a dirhemi su se gomilali ispred njega. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. mr{av. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. o `ivotu . @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. Bio je smirena osoba. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Sablje koje je on pravio. sme|eg tena. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo.

. a. drugi put ~arobnjak. nije poslao nikakav dokaz.{.. a Allahov Poslanik.” Allahov Poslanik. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme. prenosio je odlu~no svoju poruku. a. a.a. a.. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. po~eo je analizirati poziv. a ~esto mu je svra}ao i u radnju. a. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. a. ne mare}i za njihovo prisustvo.s. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. a. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. za cijelo ~ovje~anstvo.s.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. i pridru`iti se d`ematu vjernika. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. obo`avanja jednog jedinog Boga.s. Savjetovali su ga. nasilju i bestidnosti. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. r. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. d`. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. tre}i put ludak. poslije mu je dolazio ku}i. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. Njegov Poslanik.s. nepravdi. I ta Uputa. Ta poruka je univerzalna. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. za razliku od svih prija{njih. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. koji je odzvanjao . Habbab je krio svoj islam. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke.s..s. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu.s. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. sklonih grije{enju. a. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama.. pa ga nisu na{li kod ku}e.s.. blagoslovljenih prethodnika. a.. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Hvala neka je Allahu na tome. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. sa~uvana je od izmjene i zaborava. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik.s.. kome je do{ao D`ibril. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku.

ukazuju}i tako kakav je put izabrao. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. Po~eli su ga provocirati i psovati. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica.. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri.” Ona im nije povjerovala. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”. udaraju}i ga pesnicama i nogama. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. odlu~an da slijedi put istine i pravde. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik.s.. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. Jednostavno. Kada je do{ao svijesti. kao {to si obe}ao. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na .s. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi.s.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Jedva se mogao kretati. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. a.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. primio sam islam. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. a. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika.. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. Jedan od onih koji su ga ~ekali. Ostavila ga je u takvom stanju. bjesnila je Ummu Enmar. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Me|utim. a. Me|utim. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. a. upita: “Jesi li zavr{io. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik.s. ali se prisilio ustati i oprati lice. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio.. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{.. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. govorio je Habab opiru}i se. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova.

zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. Me|utim..{. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso.s. a. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. Tako mi Allaha.s.. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. Prvi koji je izjavio islam bio je. a njegov amid`a Ebu-Talib. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. a. d`. Hvala pripada Allahu. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. odvajaju}i ga od kostiju. a. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. a. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. Allahov Poslanik.. a.s. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. i Ebu-Bekra.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. a on je bio strpljiv i ~vrst. naravno. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar.. Allah je najve}i. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja.. Izjavio je svoj islam. na zlostavljanja idolopoklonika. u njegovoj bolesti.s. samo bi tiho uzdisao. a. a.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu.. Poslije njih. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. vi po`urujete (nestrpljivi ste). i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba.. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov.s. i upitali ga: “Allahov Poslani~e. i vuka za svoje stado. Oni su stavljani u `eljezne oklope.s. . Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. pa bi ga stavili u nju.. predani i stabilni u vjeri. i spre~avao napade na njega. Suhejb ibn Sinan. Bilal ibn Rebbah.s. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. Od njih su: Habbab ibn el-Erett.

pomozi Habbabu. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. podnosio sve u`ase. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova.naprotiv.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. Umrla je od toga lijeka. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. a. . a zatim ga prislanjao na njenu glavu. Digao je ruke ka nebu.s. me|utim. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. I{ao je od ku}e do ku}e. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. a. Vratilo joj se . Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. Slavljen neka je Allah Mudri. Posje}ivali su je vra~ari. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. slomljena srca od milosti i brige.. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba.. Allahov Poslanik. a. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. po~ela je da zavija kao pas.s. r. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru.a. Poku{avala ga je odvratiti od vjere. u nevjerovanju i zabludi. Gledao ga je Poslanik. grcaju}i od bola. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. on se dao na uslugu novoj vjeri. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. izvora snage muslimana.{. Habbab je postajao ~vr{}i. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom..170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika.: “O Bo`e moj. nepokolebljiv. smireniji i stabilniji. Bol joj je prolazila kroz kosti. svezanih ruku i nogu. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. on je. mole}i Allaha.s. Ona bi zapalila vatru. d`.

Poslanikovoga. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba.atima ustade da brani svoga mu`a.s. odgovori{e. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. a. sav uzrujan i u nevjerici. lica oblivena krvlju.” Kada je Omer vidio takvu krvavu..atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra.. ~im je u{ao.s. r. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. re~e Omer.. ti sam sebe zavarava{.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. pokaja se zbog tog {to je uradio. Omere. nasuprot Omera. a. a. re~e im. a .atime. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod .atima tada ustade.atima.s. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. “Gjde si se uputio. Habbab se sakrio u sobu.. Omere?”. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. Kada su za~uli Omerov glas.s. ve} su primili islam i slijede Muhammeda. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. Omer po~e udarati Se’ida. re~e mu Nu’ajm. pa se sa`alio na njih.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . amid`e. “Boga mi. a.. Kad njegova sestra ..s. Boga mi. upitao je. .s. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. koji je ve} bio primio islam. A ti gledaj {ta }e{”. a ti radi {ta ho}e{. Vjerovjesnik. a. pa je dovio: “Allahu moj. “Ho}u Muhammeda. i u~io im Kur’an.. Omer se okrenu i.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. a oni su tajili da su primili islam. Alija i drugi. “Boga mi. a. uputi se ku}i. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. Ebu-Bekr. Resulullah. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. Ubit }u ga!”. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. islam je izuzetno oja~ao. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama..Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice. ali je to krio. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove.” Omera ibn el-Hattaba. smatraju}i njega najve}im krivcem za to. Nufejla.s. pa ih je. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. Me|utim. . oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom.a. Kad to ~u. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. a. mu`a Omerove sestre . i njegovu vjeru.

. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere. obavijestio je Resulullaha. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. da mu izjavim svoju pokornost”. Omer je ustao i okupao se. Uhudu. re~e mu sestra. a. ubit }emo ga njegovom sabljom”. donese tekbir.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.s. a.. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. srce mu se otvorilo za vjerovanje. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab. Allah }e ti dati veliku nesre}u.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao.s.s.s. ako ho}e dobro. oja~aj islam Ebi. re~e. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. Habbabu. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. A ako `eli zlo. “Pustimo ga. Allahov Poslanik. re~e Hamza... . Okupaj se pa }u ti ih dati!”. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom.. ako se odrekne{ ove stvari (islama).’ Allah. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. Allah. a. a. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. U bitkama na Bedru.s. a. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. dat }emo mu.strpljiv i nepokolebljiv. `ele}i da joj brat primi islam. a. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj.. opasan sabljom”.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. Kada ga je ashab uveo. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. o sine Hattabov? Tako mi Allaha...” “Allahov Poslani~e. “ “Ne boj se!”. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. re~e Omer.s. a. tako mi Allaha. Omere!” “Ho}u do Poslanika. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. u skladu sa svojim mogu}nostima. Resulullah.s.. I Allahov Poslanik.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. re~e Omer.... re~e da mu otvore da u|e. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. Kada je stigao.

u {ezdeset tre}oj godini `ivota. d`.{.. a uskratio jedno. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. a dunjaluk nam se otvorio. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik.. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. pa mi je udovoljio. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{.a.” Umro je trideset osme hid`retske godine.. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. Kada se Alija. Oni su pro{li. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e.s. Mi smo ostali poslije njih. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol.s. re~e im: ‘Da. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. o Ebu-Abdullah. Tra`io sam od Allaha. troje. a kada je zavr{io.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. pa je upitao: . Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. sjede kraj njih i u{uti se. kad do|e Habbab. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru. pa mi je to uskratio. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. a. vidio je sedam kaburova. a. pa su mu rekli: “Raduj se. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. a. Vo|o vjernika. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja.. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. pa je odu`io.s. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. pa mi je dvoje dao. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . osim njih. klanjao si namaz.s. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. r. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e.. a.. do{av{i do predgra|a Kufe. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. mo`da. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u.radi ono {to govori{.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. pa mi je i to udovoljio. preselio na ahiret. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas. vra}ao sa Siffina. Habbab od Allahovoga Poslanika. prenosi.

174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. ~vrstom vjerniku. vjernici. Tvojom dobrotom. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas.Allah }e biti zadovoljan s njim. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja.” Alija. mud`ahidu. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. . muslimani. Bo`e. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin.a.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas. zadovoljan s onim {to mu je dato . strpljivom i postojanom muslimanu. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. r..” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. o stanovnici kaburova.

Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. Bio je lijepa i elegantna izgleda. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. imao je lijepo lice. d`. R. a on Kenana Ebu-Muhammeda. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. Bio je srednjega rasta. sin je Ubejdullahov. a on K’abov. mu je podario sposobnost u trgovini. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. el-Kure{ijja et-Tejmijja. a on Luejjov. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. a on Malik en-Nadrov. a on Amrov. k}erka Abdullaha.{. a on Tejjimov.A.TALHA IBN UBEJDULLAH. Majka mu je S’aba. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. a on . a on Murretov. gustu kosu. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. a on K’abov. velikih stopala. Allah. a on S’adov. sina Malika el-Hadremijja. a on Galibov. okretao bi se ~itavim tijelom. a on Osmanov. {irokih prsa i ple}a. bijelu put koja je naginjala crvenoj. . pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe.. Pro~uo se po svojoj snazi.ihrov. Kada bi se okretao. ~vrsto tijelo. krupnoga tijela.

d`..{. mladi}u. a slijedi ga Ebu-Bekr. Iza}i }e iz va{e zemlje. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. i da bi u{ao u Allahovu vjeru. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed.’ Bio sam mu blizu. Njegov je Poslanik. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. i pristupio muslimanskim redovima.” . Bio je jednostavan ~ovjek. omiljen i skroman. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. a on je posljednji poslanik. uputio ga je kada je bio izvan Meke. Kada sam stigao. a. Allah. d`. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra.s. pred njim.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke.’” “Njegove rije~i su me dojmile”. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. Zatim sam tu. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. od ~etverice.. palmi i izvora. lijepoga ahlaka.. i ispri~ao mi ne{to o tome. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. upitah. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice.. a. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba.. Bio sam tre}i. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti.{.s. otvorio mi je prsa za islam.. Pridru`i mu se {to prije. Bio je ~estit i po{ten trgovac. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. koji mi je predstavio islam. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. Allah.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki.s.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. a. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji.

Me|utim. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. Jednostavno. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. zbog svoje vlasti i utjecaja. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. Zbog ovoga slu~aja. preuzeti vo|stvo njihova naroda. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha.s. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. mladi}eva majka’. gurali ga i udarali po glavi. Zato su ustali protiv muslimana. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba.. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila.. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. neka je hvala Allahu na tome. Od Kurej{ija. odgovori{e mi. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. Tako|er. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. Ali. . Oni su i{li za njim.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. a. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. vlast. koji je napustio svoju vjeru. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. a.s. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi.

178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika.. a. Napao je iza brda. Kada su stigli do brda Uhud. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. re~e mu Resulullah.’ Allahov Poslanik.s. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. podijelio je mud`ahide. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha. a. a to je bila zlatna prilika. naredbe. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu.. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. stajao je na mjestu borbe. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. a. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka.s.s. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. savjetuju}i se sa muslimanima. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira.s. naredbe. a. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama..s.. a.s. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e... Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na.s. Oti{ao je i obavio zadatak. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane.. a kada se vratio u Medinu. a.s. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. a.s. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik. oglu{iv{i se o Resulullahove.s. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. Ostavili su svoje polo`aje. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. tada jo{ nije bio primio islam. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. a. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio.’ ‘Ima{ nagradu’.s. odlu~nost i upornost.. Allahov Poslanik. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra.. a. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i .. zbunjeni i ra{trkani. Allahov Poslanik. a. a. Kada se sreo sa Resulullahom. Resulullah. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. a. odrediv{i svakom zadatke.s..

Kada se okru`enje steglo. Jedan ensarija re~e: “Ja }u. htio je da se popne na nju. a. a.” “Ne. a. a.s. . a. Neko drugi”. a. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu.. Bo`iji Poslani~e... Ai{a.s.” Resulullah.s..s.re~e mu Allahov Poslanik. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje.. re~e: “Da. a. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. Talha. a. a bili su daleko od njega... a.s.s. ti. “Nagrada ti je D`ennet. pa je ostao samo Talha. javi se Talha. re~e Resulullah”. Me|utim.. Majka vjernika. “Ne ti. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. a.. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga.s.s. Resulullah.s. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika.s.s. bio je na stijeni na vrhu brda. Ashabi su {titili Resulullaha.. a. pa Resulullah.s. Uprkos tome. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. re~e Allahov Poslanik. neka je Allahov blagoslov i selam na nju. zbijeni jedni uz druge. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. jedini muhad`ir. Kada su do{li do jedne stijene. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u. a... Bo`iji Poslani~e.. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu. Bo`iji Poslani~e.. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. a.s. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. Resulullah. pripremaju}i strijelu da ga ubije. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u.. a.” I on se borio dok nije pao kao {ehid. neko drugi”. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim.s..” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid.s... upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. Bo`iji Poslani~e”.’” Allahov Poslanik. a mu{rici su ih slijedili.” Resulullah. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti..” . a. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku. re~e: “Da.

a.s.s..s. a. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli.. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. Ebu-Bekr. r. sjedio je sa ashabima.s. rekao: “Da si rekao bismillah. a Allahov Poslanik. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu. Ovaj ponovi pitanje. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali.’ re~e Resulullah. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik. a Allahov Poslanik.. a Resulullah se opet okrenu.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda.s. a. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku. a..s.. a. Tu je dobio nadimak Dobri Talha..” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah..{.....s.. a. u~inio je ono {to i prije. {to od uboda koplja. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah.. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha. nazvao me Dobri Talha. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu.s. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha.s. a.s. a. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik. im re~e: “Ispred vas je va{ brat. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu. putu. a. a. a. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika.” O nadimku @ivi {ehid.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se.a. Resulullah..s. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre. koji mu je dao Allahov Poslanik.. a.” (tj. ga je nazvao Dobri Talha. a.s. obu~en u zelenu odje}u.. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida. okrenu se od njega. Poslanik. pa smo ga izvukli odatle.s.. a.s. Talha). Bo`iji Poslani~e. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu.. {to od strijela. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali. Beduin je upitao i tre}i put. Ah!”. a prst mu je bio odsje~en. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani .. a Resulullah.” Resulullah. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha.s. a. na {to mu je Resulullah. brane}i Poslanika. d`....

r.siroma{nima. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”.. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. a. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. D`abir ibn Abdullah.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. Resulullaha. ti si uistinu velikodu{an. . nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i.. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. re~e Alija. Obmanjen je. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. pa mu kaza: “Talha. nemo}nima i muhta~ima. Tako|er. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik.”. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i.a.s.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem.. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. iskopao bunar. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te.. a.s. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’.” @enio je neo`enjene.. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno.” Allah..a. re~e mi. odje}e i hrane. brinuo se o njihovom stanju.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. siroma{tvo bje`i. udavao neudate. Allahov Poslanik. ‘Pa podijeli ga. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. pa re~e: “Zaista. davaju}i mu iz svoga imetka. Od mladi}a toga znanog. d`.{. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta .” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. a da mu ga niko ne tra`i. r. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. tako mi Allaha. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. ~inio je hajr svome plemenu i porodici. obradovao je njegov postupak.

. a. U~inio ga je bliskim sebi.. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. A.S. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. ~istog?’ Tako|er. Hamnom bint D`ah{. Allahov Poslanik. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom. neka je Allah. sestrom Majke vjernika Ai{e... Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. a.s. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. Rukajjom bint Ebi-Umejje.{. a. junaka na Allahovom. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. krasnog. sestrom Majke vjernika Habibe. htio da pita za mene. Neka je hvala Allahu. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. d`. sestrom Majke vjernika Zejnebe. d`. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. a.s. `ude}i za {ehadetom.{.s. . a... a. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju.s. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu.s. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. . tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik..s. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. Poslanik. prijatnog.: Dare`ljivi Talha..s. a.s. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik.s. d`.s. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik.ari’om bint Ebi-Sufjan. mnogo je volio svog ashaba Talhu. pitao za njega ako ga ne bi vidio. a...’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. a. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku. a.s. putu.{. zadovoljan sa svima njima.. a. ako ho}e{ dobrovoljno. u njemu je vidio vjernika.

onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika.. r. Bo`e sa~uvaj. nered i podjela je vladala me|u ljudima. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. kao halifi muslimana..a. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom..a. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim.. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom.a. a me|u njima su bili: Ai{a. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman.s.a. odbili su dati prisegu. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije . .” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. r... a. r. r. Alija. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije.a. Po{to je Osman..s. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. Talha i Zubejr. r. govore}i: “Bo`e moj. i da }e biti nasilnici prema njemu.{. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. Muslimanski su se redovi razjedinili. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. ubijen. a. nasilno u nju provalila i ubila ga. d`. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. ako u biti ja druk~ije mislih.

a u gotovini hiljadu dinara.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Neka je Allahova. uznemirava me voda. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. milost i zadovoljstvo na njega.. ..” Isti san je sanjao tri no}i. da zaustavi veliku smutnju. d`. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. Naime. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. {to novca i ostalog bogatstva. d`.a. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. Umro je. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha..184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. usmrtio ga. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat.{. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. {to nepokretne imovine.{. iznosila je trideset hiljada dirhema. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. a imao je {ezdeset ~etiri godine. povukao se iz sukoba. r.

OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. a on Sumameov. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. a on Ebu-Ehvenov.A. a on Matrudov. sastavljene obrve. a on Malikov. {iroka pojasa. a on Duhejrov. a on S’adov. a on E{-[eridov. sin je Amrov. a on Kuda’e el-Behravija. a on El-Kajnov. a on Rebi’aov. R. a on Ehvedov. a on Amrov. . razvijena ogromnoga tijela. ~iste du{e.EL-MIKDAD IBN AMR. Imao je gustu i bujnu kosu. a bradu je knio. a on Kasov. Bio je bogobojazan. pomo} siroma{nima i muhta~ima. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. krupne o~i. a Kas je sin Durejmov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. a on Luejjov. a on El-Hafov. razvijenih prsa. a on Malikov. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. {irokih ramena. a Amr je sin S’alebov. Bio je visokoga stasa. a on S’alebov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on Amrov. a on Behraov.

bje`e}i od osvete. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. a. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. naredio je muslimanima hid`ru. a. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. i saznao ciljeve njegova poziva..s. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. a bio je jo{ mladi}. tra`e}i uto~i{te. Izme|u ostaloga. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. me|u onima koji primi{e islam. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije.s. Allahov Poslanik... a. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. kona~no nastanio u Medini. Nakon {to se Poslanik. vjerovao u njega i zavolio ga. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. a pored toga. Nije bio imu}an. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. kao donosioca radosnih vijesti i istine. vrije|ale bi ga i zlostavljale. iz oblasti Hadremevt. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. a.s. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. a. r. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda.. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. El-Mikdad ibn Amr. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. Resulullah. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e.s. tra`e}i njegovu za{titu. ostavljaju}i svoj rodni dom.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko.s. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi.a. zatim ih je on slijedio na najte`em putu.. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa...s. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. a. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom.s. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. a. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. {to je bio obi~aj Arapa prije islama.

pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva..a. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. Kurej{ije su bile spremnije.s.s. Tada je El-Mikdad ibn Amr . koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. ostali su radi upornost. od glave{ina.s. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom.s. a. me|utim. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. Nakon sastanka dvije skupine.a. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti.s. konjanika i junaka.. zatra`io njihovo mi{ljenje. r. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu.. a. i obrazlo`iv{i im stvar. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom..” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. a. a. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom.. a. Obi~aj Allahovoga Poslanika. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija.” Kada je Poslanik.a. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. Po{to je Poslanik. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. r. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima. r.a.{. VITEZ BEDRA El-Mikdad. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike.{. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu.. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. a. a. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. d`. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. U njegovom se srcu u~vrstio iman..s... Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta.a. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji.. r. {to se ti~e vojskovo|a. putu.. d`. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan. Mogli su se vratiti bez borbe. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. putu.. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. skupio je muhad`ire. r. smjelost i iskrenost. da budem uz njega.s. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama.

a. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32.{...” Ozari se lice Allahova Poslanika. a mi }emo se boriti uz vas. {ta predla`ete?”. nare|uje.{. a. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. Rekao je: “Krenite i radujte se. izvr{avaj ono {to ti Allah.s. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. mi smo s tobom..{. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima. d`. zaista mi je Allah. Kreni. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. . d`. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka.. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. a.a. re~e. S’ad ibn Mu’az. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. preplivali bismo ga s tobom. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo.s. d`. mi smo s tobom. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. Tako mi Allaha.s..s. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili. kako ih je Resulullah.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. r. mi ovdje ostajemo’. vo|a i plemi}a.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku.. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji.. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. Hvala neka je Allahu na tome. kao da sad gledam kako ginu.s. ovim se Poslanik. a. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. i obavijestio. Bo`iji Poslani~e.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti.. obra}aju}i se Poslaniku. Allahov Poslanik. {to god uradi{. a. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu.s. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. Vjerovatno }e ti Allah. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana.. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. a. bio je obradovan govorom S’ada. obe}ao jednu od dvije skupine. Tako mi Allaha.

bez obzira na okolnosti i te{ko}e.s. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. putu.. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. Pou~en `ivotnim iskustvom.. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. i da mu ne bi oslabio iman. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce.{. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. spasio ga je. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Resulullah.. a.{.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. Dugo vremena se nije `enio. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. uvijek je bio uz istinu. El-Mikdad. brate?” . ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. a kada je za to saznao emir. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. d`.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu. Poslanik. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni.s. pa se on vratio muslimanima. a. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. njima sam vladao.a.. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. koji je plavio njegovo srce. sve dok nije za{ao u godine.. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e.a. Allah. d`. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. r. Kada se vratio iz te pokrajine. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama.{. Bio je ponizan i iskren. ne daju}i mu da se opravda. a. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. zadovoljan jednostavnim `ivotom.s..s.. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. d`. Na dunjaluku je bio skroman. r. a. a. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. bio je istinski iskreni musliman.. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika.s.

Tako mi Allaha..s.” I zaista. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije.. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. a nije me ni saslu{ao. emire. “Ali.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. odgovorio mu je emir.s. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. re~e mu Mikdad. Zato.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. pa me kaznio.. Allaha nam. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. pa re~e: “Pogrije{io sam.. a. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. a islam }e ostati slavan.{.{.” El-Mikdad ga je dugo gledao. a.” El-Mikdad se obradova. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. Moj `ivot je `rtvovan za islam. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. Me|utim. u prvom redu zahvalite Allahu.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. pa je rekao: “Allah ti oprostio. d`.s. Bio je izuzetno otvoren i jasan. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. pa se uputio pravo emiru.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. d`. Nije `urio u davanju presude ljudima.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. a. kojima je Allah. Neka uzme svoje pravo od mene. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”.. Uvidio je emir da je pogrije{io. i ni{ta osim toga. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . Prekr{io sam njegovu zabranu.

Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu. brate. a. O`enit }u te svojom k}erkom. Poslanik. Hasan.. a. a. Husejn.. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA.. izvoru i uputi i putem hadisa. reci nam njihova imena. `ivljenjem po Kur’anu. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. Bo`iji Poslanik. a.a. na{em ustavu. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu..s.s. Ammar. plemenitoga roda. El-Mikdad i Bilal.s. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima... a.s.s. Allah. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. htio je da ga po~asti. d`. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje.s. da je rekao: “Nije bilo poslanika. r. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik. a. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi.s..s. Malo zatim. a. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. El-Mikdad i Selman. od Allahovoga Poslanika.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. Ibn-Mes’ud. Alija. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama.s. Selman. r.{. To su primijetili ashabi.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. podsti~u}i ga na `enidbu.S. a da mu nisu data sedmerica. Huzejfe.. a. r.s. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. a. a.: “Zaista mi je Allah.a. Ebu-Bekr.a. D`’afer. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. i tu`io mu se. uo~io je njegova svojstva. volio je El-Mikdada. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. Omer. namjesnika i saputnika. d`. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe.” Kada je Poslanik. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. kao {to je on.. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika.” Odabrao mu je . volio je El-Mikdada ibn Amra.. A. odgovori mu El-Mikdad. Ebu-Zerr. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. Rekao je Resulullah..{. pa ge je volio i Njegov Poslanik. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka.

otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod.a. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. a El-Mikdad izvana. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems. r. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. r. O`enio ga je Dub’aom. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. a. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. ali ih je sna{la smrt i bje`anija.. r. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. Mukavkis je skupio svoje ministre.s. hvala neka je Allahu. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Nakon isteka ta ~etiri dana. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. r. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. El-Mikdad ibn Amr. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam.s.. Kada je Poslanik. a. Harid`e ibn Huzzafe. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. mnogo se rastu`io. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima.s. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje.a.a. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome.. a. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. Mukavkis je odbio islam.. preselio na ahiret. r. Koji je odredio da tako bude.. Tako su se spustili u grad. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. Kada se Amr ibn el-’As. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. ili da pristane pla}ati d`izju. . ili da preda zemlju bez borbe.a.a.

oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo. Umro je na svojoj zemlji. te je stalno boravio u ku}i.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada. r. trideset tre}e godine po Hid`ri. . u D`efru izvan Medine. u sedamdesetoj godini `ivota.a..

.

a on Nasrov. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. a on Malikov. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. sin je Ebi-Ruhmov. a on Abdul Vuddov. R. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. a. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. . Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. djeda Allahovog Poslanika.s. a on Haselov. a on Abdul-’Uzzaov. a on Amirov.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI.A. Za razliku od svojih vr{njaka.s. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. a poslove je obavljao planski i uspje{no. Bio je o{trouman i blage naravi. a on Ebi-Kajsov. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. a.

srcem ispunjenim vjerom. daleko od Meke. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke.s. . Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. Ali. u kojoj su Kurej{ije. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. u miru i spokojstvu.s.s. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima. r. a.{.. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika. ostavili svoje ubijene na bojnom polju.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah.s. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela.. obo`avaju}i Allaha.s. neka je Allah zadovoljan svima njima. na Devmetul-D`endelu. u pohodu na Benu-Kurejza. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu. a. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. i bio mu blizak pored razlike u godinama. rodbine koji je povjerovao u Objavu.s. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. d`. a prva je bila Bitka na Bedru. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. na Benu en-Nadir. te{ko pora`eni. pa nastavi{e sa provokacijama. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. na Hunejnu i u Taifu. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom.. a. Nakon Resulullahovog. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. Zavolio je Poslanika. a.s.. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju.. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. a. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu.s. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu.s. na Hudejbiji. a. a.a. prilikom oslobo|enja Meke. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu. a. po naredbi Allahovoga Poslanika. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. na Hajberu. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu. Sve u svemu. Me|utim. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio.: u pohodu na Benu-Mustalik. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva.s.. a. a. na Benu-Lihjan. na Hendeku.. preseljenja na ahiret. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata.

Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. Erbez. to se dogodi. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. Huvejl se odlu~i za bitku. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. Ipak. U tom periodu.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. osim onima koji su bogobojazni. ne{to odredi. iako su bili u nezavidnoj poziciji. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. d`.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom.. Emgi{iju. samoinicijativno. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. . Bila je te{ka i o{tra. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija.a. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. u isto~ni dio zaljeva. podijelio ih je u tri grupe: .Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. . naspram grada Istahara. Poslije oslobo|enja El-Hire. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. a to je te{ko. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. . Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. Ulejs i El-Hiru33.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. tako da je oslobodio: El-Mezar. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. r. Nakon toga. komandant perzijske vojske. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani.{.

.. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. oti{ao obaviti had`. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. a oni se oduprije{e napadu. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. Allahovom pomo}i. Ta vojska iza|e iz Basre. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. Et-Terd`uman ibn . opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. Kada je Utbe ibn Gazvan. te ih. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. poznati vojskovo|a. [ehrek ga sa vojskom presrete. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. Nakon toga. rasporedi u poluluk. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. idu}i od bokova. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. U isto vrijeme. Predvodio ju je [ehrek. Sa’sa’ ibn Muavija. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. zapovjednik prve grupe. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. r. ostatak vojske. a ispred je poslao izvidnicu. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. Med`ze’e ibn Sevr. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. Nehar ibnul-Haris. Arfed`e ibn Herseme. r. Abdurrahman ibn Sehl. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana.a. Naime. a toga nisu bili svjesni. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. skrivene od Perzijanaca. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima.a.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. namjesnik Basre.ulan. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine.a. halifa Omer. Ipak. me|utim. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. me|u kojima: Asim ibn Amr. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. poznatijih junaka i vojskovo|a. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. r. Zatim. Kada je halifi Omeru. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. u isto vrijeme. Huzejfe ibn Muhsin. Povukli su se prema Istaharu. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. zamijenio ga je Ebu-Sebre. koja zapanji i iznenadi neprijatelja..

u mjestu zvanom Erbek. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. Omer. r. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske.a. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. kada se sretnu. K’ab ibn Sur. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice.. Huzejfe ibn Muhsin. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. Opsada je Tustura trajala nekoliko . jer je u danima vru}ine jako hladna. divno bistra i ~udna. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. kralj Perzije. i prve iz Basre i druge iz Kufe. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz.. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. r. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. izme|u ostaloga. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. te da u njoj. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. te da krenu prema Hurmuzanu. izme|u ostalih. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur.a. tako|er. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Med`d`e’ ibn Sevr. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. budu: El-Bera’ ibn Malik. kao u Bagdadu i Mehli. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. tako|er. Asim ibn Amr. Muslimani su. kraj u kojem se odvi manja bitka. Uputio im je poziv koji dade rezultat. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. Jezded`ird. Rijeka je bila veoma duboka. Perzijanci tu do`ivje{e poraz.” Do halife Omera. Arfed`e ibn Hersem. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. izuzetno lijepe vrtove.

Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. Zvao se Muknef.. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. Allahovim emrom. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. tra`e}i njegovo mi{ljenje. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima.” . za to. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance..a. d`. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. muslimani i njega stavi{e u opsadu. {to Ebu-Sebre i izvr{i. odgovorio je halifa. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. Me|utim.a. i plus. neka je hvala Allahu. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. mo`ete iznevjeriti. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. r. pristajemo da vam pla}amo d`izju.. r. a muslimani koji su ~ekali ispred.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. kao zapovjednik islamske vojske. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. a da nas vi ~uvate. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. Ako `elite.{. nije dao sigurnost. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. da mu on sudi. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. znaju}i da im on. “Daj im sigurnost uz d`izju”. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj.

neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega.a. U vrijeme halife Osmana. . a ukopan je u Meki. u ibadetu pored Allahove ku}e. preselio je na ahiret. r.Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota.

.

MUAZ IBN D@EBEL. crne o~i. a on El-Hazred`a el-Ensarija. a on D`e{mov.A. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. a on Amrov. koji bi se ukazali kada se nasmije. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. a on Aizov. a on Saridin. a on sin Amrov. Njegovi bijeli zubi. blistavi zubi. a on Evsov. inteligentan i razuman. R. a on Udejjov. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. a on Alijev. davali su mu jo{ ljep{i izgled. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. sin je D`ebelov. a on Esedov. . Imao je gustu i kovrd`avu kosu. a on S’adov. a on Adijjov. a on Tezidov. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. Krasilo ga je lijepo lice. Bio je izuzetno pronicljiv. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. a on K’abov. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac.

d`. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku.. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. Po~eo je kovati planove. r... a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom.s. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. a. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. rukuju}i se sa Poslanikom.s.s. Allahov Poslanik. Poslije “Prve prisege” na Akabi. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a.. rade}i to javno ili tajno. Imao je osamnaest godina..s.s. Odmah je u njih povjerovao. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel.s. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. a. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. pa primi{e islam i .s.. pravdi i miru koje donosi islam... koji nije mogao zadr`ati suze kad je. za susret sa Allahovim Poslanikom.a. a. Allah. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. koji je upoznao tajne dru{tva.. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. a. i istovremeno. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja.{. uprkos tome {to je bio veoma mlad. pozivaju}i ljude u islam. a. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. prije nego {to ga je vidio.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. a. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika. a. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom.s. a du{u mu obasja svjetlo islama. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. Poslanik. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. Zahvaljuju}i ovoj metodi.. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. a. da mu dadne prisegu. stisnuo njegovu mubarek ruku. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom.

Amr je imao svog li~nog kipa. Tako su i uradili. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. da znam ko je ovo s tobom uradio. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. Nadjenuo mu je ime Menat.” Kao da mu je pao kamen sa srca. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. Amr. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. sigurno bih ga kaznio i ponizio. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. prikradu ku}i i uzmu kip. ne govore}i nikome ni{ta. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. evo ti sablja i brani se. po obi~aju. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega.a. . Kada je svanulo. uze{e kipa i sablju. ali ti zna{. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. ali ga ne na|e. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. zbog njegove mo}i. r. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana.. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. oko ku}e. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. a zatim mu re~e: “O Menatu. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. Tra`io ga je po ku}i. Amr je. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. koji je bio od rijetke vrste drveta. da si ti bo`anstvo.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. “Tako mi Allaha. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. Amr ga je pogledao. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. ne dodirnuv{i ga.

Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit.. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama. tako mi Allaha. Nisam korak zakora~io. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika.s.s.. Vjerovjesnikov. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom.s. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja.’” To je `elio Mu’az. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. stigao u Medinu.. Niti sam ikada zano}io. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. Time se nije zadovoljio. a.s.s. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. a.s. bio je i Mu’az ibn D`ebel. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. posavjetova ga: “Mu’aze. a. pa je se dr`i.s. a. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. posmatrao ga je dok je klanjao. obaveza se pisati kur’anske ajete. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. ja sam te zavolio.. Osman ibn Affan.. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. a. a. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. d`. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario.. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. Na svakom skupu sa Poslanikom.” Poslanik. Poslanik. Detaljno je poznavao islamske propise. a.. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. a.s. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. neka je Allah.{. re~e mu: “Spoznao si istinu. budno{}u i pa`ljivo{}u.s. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}.s. Jedne prilike Allahov Poslanik.. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti.. a. zadovoljan njima svima. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab.206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. . a.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Ubejj ibn K’ab. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab... Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. pomozi me da Te spominjem. Resulullah.

s.. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. a nemo}an sam. a.a. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e. a. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . me|utim. r. Mu’az je bio dare`ljiv.. a. a.s. Kada ga je vidjela.s. iskreno od srca. ne uzev{i ni{ta. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. a klone}i se zabranjenog.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere.a. r. Naime. rekao istinu. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. u}i }e u D`ennet.a.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku.a. vrednija od svakog blaga. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a.. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti.s. da pobjegnem od nje. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. i to potvrdi dva puta. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. Allahu. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle.. jer je Resulullah.. a. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. Enes ibn Malik. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. Skupljanje imetka ga nije zanimalo.. plemenit u~enjak i veliki pravnik.{. Vjerovjesnikovo.s. plemenite du{e.. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. Allahu moj.. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. znao ko je Mu’az. dozvoljeno. a. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. Ti si `iv i vje~an.. Osim toga. a. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. Omer.s. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr. govora vrednije od svakog imetka. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga.a. r. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. jer je bilje`enje Allahovoga. iskren i povjerljiv.’ Poslanik. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. Nije ga zanimalo bogatstvo. r. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. govorio je: ‘Allahu moj. d`.s. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha... a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel.” Naravno da je Mu’az.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik.’” Uz sve ovo.. r.

a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time.. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. Mu’az ibn D`ebel je jahao. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. zasuzi{e o~i od bola. vratio se u Medinu. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. a. a. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. i Ebu-Bekru.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju.. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. Kada je ta grupa krenula.. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. a neki odbi{e.. a. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti. a. a.. Kada je zavr{io svoju misiju. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika.s. pa posla po Mu’aza. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo.’ Allahov Poslanik. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku.” Omer se nasmija. r. pa je on poslao po njega.s. Allahov Poslanik. a.. tra`imo svoje pravo.s. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje.s. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda. hod se otegnuo.s.s. a.s. Tako i bi. Poslanikov.a. da se sastanu sa Mu’azom. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam.” Mu’azu.. a. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika.a. Resulullah. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana.s..” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. pa se bio mnogo zadu`io. Kada je Mu’az do{ao. a.’” Poslije ovoga. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima.s.. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. Kada je do{ao. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. Omer ibnul-Hattab . a. Omer se za~udi ovome. r..208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. Allahov Poslanik.s. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. a on danima nije izlazio iz ku}e.” Naime. izabran je za halifu. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik.s. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika.. Ebu-Bekr. a. re~e Mu’azu: “Mu’azu.

. a {ta zabranjeno.s. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika. da sam prestao plivati. a. Mu’az to odbi. a. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu.s.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi.s.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza .” Odmah potom. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. pa sam se upla{io da }u potonuti. a bio sam na vodenoj pu~ini. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. Kada je Resulullah. oti{li su Ebu-Bekru. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. re~e mu: “Usnio sam sino}.s. a... U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. rekav{i: “Mu’azu. Po{to ga je na{ao.. Na ovo se Poslanikovo. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. odgovori Mu’az. a.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”.” U^ITELJ .” Poslanik. ne}u uzeti od tebe ni{ta. a ti se tu na{ao i spasio me. Na tom su se i razi{li.” Tome se i Omer obradova. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. slao Mu’aza u Jemen. a. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu.s.

” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. Nije pri~ao.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. a.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. obratili bi se njemu i pitali ga. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. Ubade ibn Samita. ko je on. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji. tako|er.. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. a bio je najmla|i. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. koji je sjedio pored mene. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. Drugi neka ide u Damask. a me|u njima jednog mladi}a.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje.s. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. Nije im ni{ta govorio. Kada se sastanak zavr{io. ostavite u njemu jednog od vas. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega.’” O njemu. a tre}i u Palestinu.” .s. {utio je. Upitao sam nekog ~ovjeka. Potrebna su mi trojica izme|u vas. ako `elite. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. Kada je pri~ao. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. Ostala su trojica.. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. dr`ao dersove i predavanja. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. bijelih blistavih zuba. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu.’ Od tada sam ga zavolio. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. izaberite sami. re~e im: “Po~nite sa Himsom.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. osim ako ga upitaju. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. i prije nego {to }e krenuti. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. a. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika.

boravio je u Palestini.a. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. A Mu’az re~e: “Posti. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. r.. a danas se nadam od Tebe.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. Klanjaj i spavaj. a. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. odgovori ~ovjek. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite.. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. Allahu.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. Do|e voljena u siroma{tvu.a. Obavljaju}i svoju du`nost... govore}i: “Dobro do{la. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku.{.a..” Neka se Allah. Pred smrt.. r.” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. oporu~io bih njega. bogatio se). . Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i. Poredili smo ga sa Ibrahimom. pa prekini post..: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda. iskreno se pokoravam”. Omer. d`.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. a.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke. r. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika. nije samo podu~avao ljude.. r... ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno.a. r. pozivaju}i: “Allahu. smrti. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv.a. vjere i pokornosti Tebi. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj..s. bojao sam se Tebe. u svojoj trideset osmoj godini `ivota. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu..s.” Mu’az.

.

a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. kako je to dolikovalo arapskim velikanima. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. amid`a. isticao se jakim glasom i strogo{}u. . El-Harisa. a on Ha{imov. M’abeda i Temama. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. a on Abdul-Menafov. On je Resulullahov. a stariji je od njega samo tri godine.A. Avna. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari.. Abdurrahmana.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB.s. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. sin je Abdul-Muttalibov. Abdullaha.adla. a. Nadimak mu je bio Ebul-. nje`ne ko`e i lijepoga lica. bijeloga tena. Tako|er. puna~ak. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba.adl. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. Ubejdullaha. Bio je visok. Kesira. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. Kasma. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota.

Me|utim. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. pa mu je rekla: ‘Brate moj.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. a. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. plemenitom Poslaniku. To je uradio i prije Bitke na Bedru. ispri~ala mu je san koji je usnila. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. Dok su oni bili oko njega.. pa je sli~no povikao. k}erka Abdul-Muttalibova. njegova sestra Atika. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati.! Nevjernici.. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. a ljudi su ga slijedili. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su.s. u~inio hid`ru u Medinu. tako mi Allaha. Velid ga je ispri~ao ocu. pa ja.s.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. u susretu sa drugom grupom ensarija. zatim je u{ao u mesd`id. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. . Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. a. Potom je uzeo stijenu i bacio je. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega. Abbas je htio da po|e s njim..” Kada je Allahov Poslanik.. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. ali ga je tajio.adl.s. sluga. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome.s.35 Ibn-Abbas.. Naime. a. a. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. Resulullahov. koji mu je bio prijatelj. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. pa je primila islam Ummu . ali mu je Resulullah.

suprostavit }u mu se. kada zavr{i{ tavaf. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru.. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’.. Kada me je vidio Ebu-D`ehl.’ Kada sam zavr{io tavaf.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut.. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru.. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. ali on od mene nije imao velike koristi. Kada je pala no}.s. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija.atimu i Ummu Kulsum iz Meke. Tako mi Allaha.. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. a. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi.. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija.’ Tako mi Allaha. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. a ti si slu{ao. a da ni{ta nisi u~inio. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. Abbas je nosio Poslanikove. tajno slao vijesti o njima.” Da Resulullah. Kada je Allahov Poslanik. pridru`io sam im se i sjeo. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. Bio je ~ovjek sitan. te smo se razi{li.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe.s. ~vrstog lica. a da se ni{ta ne dogodi.. ako se povrati. Govorili su o Atikinom snu. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. a. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. pridru`i nam se. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. U pomo}.. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. upitao sam.’. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. re~e: ‘Ebu-.. desit }e se.’ ‘A {ta je sanjala’. a ako pro|e tri dana od toga. a.. o{trog jezika i ledenog pogleda. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. sa `eljom . k}erke .’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha. rekao mi je. Allah najbolje zna. Ne vidim da }ete ga spasiti.s.s.adle. a. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. Deva je rikala. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika.. pa sa~ekat }emo tri. ako bude istina {to ka`e. pomislih u sebi: ‘[ta mu je. uradio sam tako. sedlo mu se nakrivilo..

Abbasova majka je Nebila. da u~estvuje u oslobo|enju Meke.s.s. zatim je uzeo Abbasa za ruku. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu.. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. koji je tada imao tri godine. Allahov Poslanik. d`. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu.. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. Kada je oslobo|ena Meka. pade obilna ki{a. za ki{u. tako da im ni{ta ne usfali. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu..s.{.{. kao {to smo spomenuli. Ki{a zadugo nije pala. a. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. preselio na ahiret.. pa nas napoji.. Kada je Allahov Poslanik. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha.~uvanje K’abe i napajanje had`ija. .. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. Tada je rekla: “Kunem se.. a.s. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . ispunila je svoj zavjet. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. a da je to krio. a. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. a. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova. Jednoga dana izgubio joj se Abbas.” Kada ga je prona{la.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom.. a. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. dok je bio `iv. d`.s. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. u~inio hid`ru u Medinu. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. A opet. imao je visok polo`aj u Meki. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe.s. a. ako prona|em Abbasa. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a.

Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. Do{ao je. Resulullah. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. nakon {to vam do|e. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost.s.s.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik.. Allahov Poslanik. zna~i.s... a. U ratu smo odgojeni. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. zatim kopljima dok se ne polome. Ako ga mislite pot~initi i poniziti.” .. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. a. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. a. Odbranili smo ga od na{eg naroda. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. tako mi Allaha.s. a. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam.s.s. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam.s. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor.. kao {to znate Muhammed je od nas. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik. Prije druge prisege na Akabi. imamo kompletne oklope.” Poslije govora Abbas je u{utio. a. pa im re~e: ‘Vi ste. a.. blizini. onda ga se sada pro|ite. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. Abbas je bio u Poslanikovoj. osim da se pridru`i vama. ratnici. a. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. Odbio je sve.. ratnici. Ga|amo strijelama dok ih ima. na vama je da to i podnesete. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika.. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu. i njegovoj vjeri. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke.

`alosna i zabrinuta. a. o otkupu zarobljenika.. zahvatila tuga. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr.s. protive}i se: “Allahov Poslani~e. amid`e koji nisu primili islam.: “Allahov Poslani~e.. a. Oni su bili Ukajl i Nevfel...” Abbas mu je odgovorio. a.. a.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika.” Allah o tome najbolje zna. Te no}i Allahov Poslanik.s. Naime. kada je rekao: “. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. a. Iza{ao je pod prisilom.” Resulullah.s. skinuli smo okove Abbasu.s. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u.s. brata Benu-Harisa.. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima.s.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom.s. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. Mu~ila ga je nesanica. a.s. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija. a.s. a. rekao je amid`i: “Abbase. a. on je ostao u Meki. a. Resulullah. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. nije oka sklopio.. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{. To je imao na umu Allahov Poslanik. . ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro.. A Allah pra{ta i milostiv je.. o njihovim pokretima. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. jer ima{ ~ime. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga.. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra. odgovorio je.. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena.s.

a.s. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. . A kako i ne bi bili. pa oni su oslobodili Meku. Allahov Poslanik. U svakom slu~aju.. Muslimani su i{li `eljni borbe. a muslimani. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. Ta plemena su Hevazin. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu.s.zadivljeni sobom i svojom silom. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. D`’afer ibn Ebi. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. a. a. Ejmen ibn Ubejj. a... nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. iza{li su da se bore lahkomo. iznena|eni.adl.. u vojnim pohodima i ratovima. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. D`e{m..s.s.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. zbunjeni. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove.s.. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. a. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta.s. Me|utim.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom. Nasr. a. misije pustili {iroko ra{irene korijene.” Po~eli su bje`ati na sve strane. prate}i Allahovoga Poslanika.s. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. Kurej{ije su primili islam. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod... a. Usame ibn Zejd.. Resulullah. Rebi’a ibn Haris. pru`aju}i mu za{titu. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je . Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. Omer ibnul-Hattab. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja.s. a. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala..Talib. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom. Bili su gordi .. prenera`eni.. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik... bez ikakve pripreme. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika.s. Sekif i dr. a. Slavljen i Uzvi{en je Allah..

bilo bi mu dovoljno.s. govore}i: “Odazivamo ti se. On je najbolji. d`... Allahov Poslanik. k}erka Milhanova.. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. Na dan Hunejna Allah.. rekav{i mu: “Da.. a. neka je hvala Allahu na tome. tijesna postala. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva..s.. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. govore}i: “Abbas je kao i moj otac.s. koliko god da je prostrana bila. bio je ponosan na svoga amid`u. te gromoglasno povika: “O ensarije. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. ozari radost. Sekif. a. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome.. Do{li su do sebe.. a. Nego vam je zemlja. rodbini i plemenu. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana. na njegov lijepi ahlak i vrline. primakla mu se. a me|u njima i Abbas. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. uistinu. a.” “Allah je dovoljan.. o vi koji ste dali prisegu.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin. a.. supruga Ebu-Talhe. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas.s.. a. Allahov Poslanik. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. o Ummu Sulejm!”. Bio je cijenjen i po{tovan. Allahov Poslani~e.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. a.. a. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. a.” Abbasa nije volio samo Poslanik. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. pa ste se u bijeg dali. Bio je bogat i dare`ljiv..s.. mnogo pomogao i trudio .. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu.. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. milostiv prema svojoj porodici. re~e joj Resulullah. jer to zaslu`uju..s. a obojica su bili halife. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo..s.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. Odazivamo ti se. Allahov Poslanik. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao. sjedio sa ashabima. Ti si mi pre~i od oca i majke. Resulullah.{.” Lice Allahovoga Poslanika.s.. a i da jeste.s.

njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. d`.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. a. ali nema lijeka od smrti. putu. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom.s..s. Majke pravovjernih. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. okupili su se oko njega u sobi Ai{e. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. razbolio.” Kada se Allahov Poslanik.{. vidio sam smrt na Poslanikovom. a. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan... Abbas je bio uz njega. Abbas je iza{ao iz ku}e. a vidio je da su kod Resulullaha. Zakopan je u Bekijji. a. Preselio je u petak. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana.s. Kada se bolest pogor{ala. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. .Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih.. trideset druge godine po Hid`ri. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. ~etrnaestoga red`epa.

.

Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. sin je Zejdov. kojim je to zabranjeno i poni{teno. on Refidov. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha.. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika.s.s. majci Allahovog Poslanika. a on Vebra el-Kelbija. a on En-N’umanov. a nosila je nadimak Ummu Ejmen. a on Amirov.s. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed. a Allah. Ummu Ejmen je . a. d`. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. a on sin Harisov. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a.. mu{tuluk.s. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija.A. prije Poslanikove. a on Kelbov..USAME IBN ZEJD. tj. a on sin Zejdov..{. Bija{e poti{tena i tu`na srca. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici.. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. a on sin [erahilov..s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame. a.” Kod plemenitoga Poslanika. R. a on Zejda el-Lata. a.. a on Imruul-Kajsa. Za nju je Poslanik. a. a on sin K’abov.. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha.. d`. a. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. hid`re u Medinu. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. zauzimala je posebno mjesto.{. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. a on Sevrov..

U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. d`.. ispravna mi{ljenja. Ako ne znate imena o~eva njihovih. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi..s. a. a ova vijest pokri brige i probleme. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. jakih mi{ica i srednjega rasta.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. dobro shvatanje stvari i situacije. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega.s. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite..... sa svojim ocem i ostalim muslimanima. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu..224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. a. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. d`.{.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. lice se ozari. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku.s.s. Allahov Poslanik. a. a. a. Poslanik. prema kome je Poslanik. ~ista srca. Zbog toga ga je izuzetno volio. kovrd`ave kose.s.s. a.. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. grijeh je ako to namjerno u~inite. . na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. odlu~i da oda po~ast Zejdu. mud`ahid na Allahovom putu. to je kod Allaha ispravnije. gajio posebne simpatije. . Crne puti.{. a Allah pra{ta i samilostan je. sna`na skladno gra|ena tijela. a. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. pljosnata nosa.s.s. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. Upu}ivao je dovu Allahu. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. a.

obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. Me|u njima nije pravio razliku. Jedan od prvaka Kurej{ija. a.. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac.s.. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. pljosnata nosa. a. ljubavi prema Usami. a Usamu u drugo.s. ponosan i sretan zbog toga.s.. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je.s. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. a. Dok je Usame bio dje~ak. isisao krv i ispljunuo je. Hasan i Usame bili su istih godina. poslije ga je skinuo i dao Usami. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama.s.. prema Usami. Naime.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a.s. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. a. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. Allahov Poslanik. izuzetne ljepote. obukao samo jedanput.. On je odbio da ga primi. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. ja ih volim. pa pade i ozlijedi ~elo.s... govorio: “Allahu moj. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. Ona to nije odmah u~inila... a. To je bilo prije pohoda na Bedr. kovrd`ave kose. pa bi cupkaju}i i grle}i ih. a. ozarena lica. bijele ili crne. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je. pa ih voli i Ti. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca.. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag.s. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. a.’” Resulullah. poklonio je Resulullahu. Hasan je bio bijeloga tena. Majke vjernike. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. a. Hakim ibn Hizam.s... Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e. Resulullah.” U godinama dje~ijih nesta{luka. Taj je ogrta~ Poslanik.s.s. prenosi se da se Poslanik. A Usame je bio crne puti. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. Prenosi se od Ai{e. . a. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. pri{ao mu je. i to petkom. a meni se gadilo da to uradim. a.. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. a.s. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. rekao mi je da mu o~istim ranu.atiminim sinom Hasanom. Poslanik. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd.

neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota..s.. i pokrene pohod na Meku. d`.s. Poslanik. Alija ibn Ebi-Talib. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima.s.s. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. a. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif.s. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu.s. a. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. Poslanikov. Povikao je: “Do|ite ovamo.s. rukovanje sabljom.. a. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. a. a.. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. D`e{em. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib. Allahov Poslanik. a. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Allahov Poslanik. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku.{.s. skloni se u stranu doline. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. a. a. pa odo{e Allahovom Poslaniku. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota.. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. Oti{ao je Resulullahu. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn. a on je stasavao u nao~ita. Spremi podmuklu klopku. a.s... kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr. pa mu dozvoli i dade mu oru`je.. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu.. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. Omer ibnul-Hattab. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. Osam godina prije oslobo|enja Meke.. Kad se odigrala Bitka na Hendeku.. Me|utim. Poslanikov. a. gledaju}i skori poraz muslimana. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. putu protiv nevjernika. Poslanik. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. sna`na i ~vrsta mladi}a..s..

. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid.. Tako|er. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . on je za komandovanje najpodobniji. S’ada ibn Ebi-Vekkasa.{. pomo}i spasi muslimansku vojsku. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam. Neka ide Usamina vojska. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana.. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu.s. na {ta se Usame javno po`ali. On.. a. `ude}i za {ehadetom.s. a. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu... Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Omera ibn el-Hattaba. razbolje se Poslanik. Tako mi Allaha. Allahovom. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. Uprkos pogibiji Usaminog oca.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin .” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju.” Dok se vojska spremala. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. d`. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca.s. Sti`e to i do Poslanikovih. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. EbuUbejdu i mnoge druge. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske. a. mjestu izvan Medine. nije posustao niti je gubio nadu. d`.. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. koju je vidio. Allah. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika.s. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. a.{. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni. da pro{iri islam u njoj. pa po`elite mu dobro. Usame osta ~vrst vjernik. Kroz posljednje izdisaje. Mislim da je on jedan od najboljih. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. Allahov Poslanik.s. Naredio je da se spremi velika vojska.adl ibn Abbas.. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. a. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u.

vodi~a i u~itelja. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. ve} da Allahova rije~ bude gornja.{.s. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske.. a. ve} je ostao neutralan.s.. starijeg od Usame. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji.” . predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj. vjerovjesnika Muhammeda. stavio bih i ja svoju. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika.a. putu. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. Ibn el-Hattabu!”. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. nikada!” Kad se Omer vrati. d`. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. a. prema granici El-Belke. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. d`.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. muslimani ga upita{e {ta je uradio. vojsci..s. a. kao halifi i stala na njegovu stranu. njegovoga vo|e. te krenuo u svoju ~asnu misiju. a.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. ako odlu~i da {alje vojsku. a. a. Halifa Allahovoga Poslanika.s. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu.. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. “Postavio ga je Poslanik. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. r. Ophrva ga neopisiva tuga..” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno.s... Ali. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.s. a da. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom. kao {to je odbio i priznati ga za halifu..” Na takvim principima `ivi islam. a. re~e Ebu-Bekr.{.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom.s. dozvoli mu. za predvodnika vojske izabere nekog drugog.

a. a zatim mi re~e: ‘Usame. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. promijeni se.s. preseljenja na ahiret. a bio je tek navr{io osamnaest godina. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Dvije godine prije Resulullahova. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. a. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’.: ‘O Usame.s. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali.s. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike.s. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. neprestano je to ponavljao.s. a. Zbog toga je bio veoma veseo. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i.. a. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke. a.. Lice Allahova Poslanika.. a na to }e meni Poslanik. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. a. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. .’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima.. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret.s.

.

. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. a on Ebi-Amirov. Bio je visokoga stasa. a on Avfov. {irokih ramena. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. Krasili su ga bijeli. a on Mes’udov.EL-MUGIRE IBN [U’BE.A. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. a on S’adov. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. krupnoga tijela. ~vrst na nogama. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. me|u kojima i perzijski i gr~ki. R. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. sjajni zubi i kovrd`ava. a on Malikov. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. a on M’utebov. Obdaren intelegencijom. a on K’abov. jakih ruku. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. Njegova majka je Umame. a on Amrov.

Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku.. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. Allahov Poslanik. Resulullah... spreman da polo`i vlastiti `ivot. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. Resulullah.s. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu.s.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. a. nanesena velika uvreda. a ne radi borbe.s..s. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom.s. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari.s. odgovorio im je da je . Pozvao ih je u islam.s. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru.s. Uputio se u Medinu. na{ao Allahova Poslanika. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem. a. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. Naime.. Mes’udom i Habibom. a. a.s. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam.. a. a.s. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida.. a. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. sve do oslobo|enja Meke. vjere u poslanstvo Muhammeda. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku.s. [to se ti~e El-Mugire.. psuju}i i deru}i se na njega.. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. U toj situaciji. gradu u kojem je Poslaniku. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. sina Abdullaha. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika.s. a. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. a. a. Resulullah. A kada ih je Allahov Poslanik. [este godine po Hid`ri. a. a. i objavio svoje primanje dini-islama. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri. napustio. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu.

. Iznesite svoje mi{ljenje. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu. a. Neka je Allah.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr.s. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi.s. sru{io Lata.. Vi dobro znate da je od vas moj otac. re~e mu Resulullah..s.... poslu{ajte me. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”. a. Tako|er.s. bradu dok je govorio. brane}i ga.s. Kurej{evi}ka. a.. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. meni pokorne.s. reko{e mu Kurej{ije... El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba. Resulullah. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat.. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. potvrdi{e Kurej{ije. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”.s..Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. sve dok su oni u njoj.s. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. osmjehnu se.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. d`. . a. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om.. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. prije nego {to ti je odsje~em”. r. a Urve se u momentu uko~i na mjestu.. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha. re~e mu.” “Idi”. a.. Allahov Poslanik. me|utim. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. a. Promrljao je: ”Te{ko tebi. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije..{. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot. staviv{i ruku na sablju. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik..a. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja.s. a. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. a. a.. tako mi Boga. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena. kako je stra{an i grub.

” S’ad je odredio najbolje vo|e. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. Huzejfe ibn Muhsan.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. Rabijja se sastao sa Rustemom.rat. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Arfed`e ibn Herseme. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. kojim se Rustem nije zadovoljio. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. . daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka.d`izju. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. kao da su nam posebno va`ni. Naime. . On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. prije borbe na Kadisijji. Ako im odemo u ovom broju. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. Nakon Halidovog prelaska u [am. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. `ele}i time zapanjiti muslimane. a ni tvoj brat nije o{te}en. Bisr ibn Ebi-Rehm. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . Rabijj ibn Amr. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput .” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali.islam. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. objasnio mu situaciju koja je pred njima. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. ve} zatra`i novog pregovora~a. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. izvrsne govornike i mislioce. Poslije Rabijje. ode Huzejfe ibn Muhsin. Poslije Huzejfe.

do|ete po pomo} kod nas. ~asni smo me|u narodom.. Nema nigdje kralja poput na{eg. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. pa idite svojim putem.” Ovim govorom. prokleo Bog na{e prvake. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. ja~i smo od neprijatelja. vratite se.. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. kao {to je to slu~aj kod nas. obrati se El-Mugiri. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i. a neprijatelj nas ne porazi.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se.. u zlu danu po njih. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. osim dan-dva ili mjesec-dva. mazge i hiljadu dirhema.. opominjao. Stoga. govore}i: “Istinu je. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. o Abbude. On tim upravlja . Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. Ko napravi ne{to.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. rekao Arap. Jedan drugog ne pot~injavamo.. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. tako po{tovanog i inteligentnog. Bog vam zdravlje podario. El-Mugire ga je stalno presijecao. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. bilo mu je ime Abbud. a kada vas zadesi su{a. Me|utim. vratite se odakle ste do{li. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. Nego.. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. vi ste za nas bezvrijedni. i zahvaliv{i Allahu. vi ste me pozvali.. Kada nas Bog kazni .” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. ti si Arap. Ponosno pobje|ujemo. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. zato ka`i {ta ima{. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. “Ti si nas tra`io. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu.poslije bude zadovoljan s nama. Boga mi. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”.

” .ulazi u D`ennet.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. neki potpuno uvjereni. Tako je bilo dok Allah.{. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. Mi jedemo le{inu. mole}i da se primi od njega. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. u protivnom . sve dok ne u|u u vjeru.s. mi je poznajemo i ne pori~emo. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. U takvoj smo. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu.. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. poslu{no i smjerno.{. iskren i da je poslat od Allaha. nismo du`ni dati. ni to ne pori~emo. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. upita Rustem. a ako bi od nas {ta zatra`ili. Ne}e osvanuti ni zora. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. A kad smo u pitanju mi. Povjerovali su mu iskreni. te`ak `ivot i razdor. kosti i krv.” Kada je vojnik kazao {ta je imao. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik.” Ove rije~i naljuti{e Rustema.ulazak u islam. Budi na{ {ti}enik. a drugi su odbili. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . zatim mu uzme bogatstvo i pojede. borit }ete se?!” “Zna~i. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. ko od nas bude ubijen . a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. a. a u islamu imate sve {to i mi. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. na{e lo{e stanje. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. . narediv{i mu da kad budu prelazili most. po`elio bih izgubiti i drugo oko.. i obaveze su nam jednake.ili davanje d`izje.. a neki silom.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. a ja }u vas se svih rije{iti. Nema primirja izme|u vas i nas.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem.rat. d`. d`.

ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. Kada im je El-Mugire oti{ao. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. r. rasporedi vojsku u desetine. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. pojedina~nim dvobojima. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. tako|er.a. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Na Kadisijji je. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. dan-no}.. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. Muhammedun Resulullah”. kada je ~uo ove rije~i. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. a on je ve} ubijen. . muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. oru`je i poginule. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. iako su bili malobrojni. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. obavijestio je S’ada. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. i jo{ nekoliko njihovih velikana. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo.. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. Bje`ali su.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. Iza sebe su ostavili veliki plijen. Posljednjeg dana borbe. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom..

Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. ostav{i neutralan. ne dade pobjedu. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe.. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda.Mugire odvoji se po strani sukoba. El-Mugire dade prisegu Muaviji. ubiv{i mnoge od njih. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan.ilkana.a. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. r. Bje`ali su. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. El. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. r.a. blizu Basre. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. @elio je obaviti had`. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca.{. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. jednog od velikana Eberkbaza. koji ga smijeni s te du`nosti. Kada se situacija smirila. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana.{.. d`. . da ne bi obeshrabrili ljude. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. pomisli{e da je to ogromna vojska. a on ga odredi namjesnikom Kufe. formirali jaku konjicu pod komandom .. ali je on bio zauzet nekim poslom u . [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. a muslimani su ih gonili. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. Allah. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. bio zadovoljan s njima obojicom. pa kad ih Perzijanci vidje{e. d`. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom.uratu. Naime.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. Neka je Allahov selam na njih. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere.

a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. a da iz nje nije na{ao izlaz. El-Mugire je za rukovo|enje.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. Amr ibnul-’As. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara.” Pedesete godine po Hid`ri. El-Mugire je preselio na ahiret. postojanost. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. opisuju}i sposobne Arape. a da nije posegao za ispravnim. `estoko si ka`njavao neprijatelje. kod njega je strpljivost i samilost. Ukopan je u Kufi.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij.” . Amr ibnul-’As je za velike probleme.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. a Zijad je i za malo i za veliko. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. Srditi ga u grob strpa. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u.

.

crn ten. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. a on je Sa’lebov. krupnoga tijela. okruglo lice. Kada bi hodao. a on Abdu-Vuddov. Znao je kada }e se privu}i protivniku. ~vrstoga vrata.SIMAK IBN HAR[E. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. smjelost i odva`nost. R. Volio je oru`je. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. Bio je srednjega rasta. a on El-Hazred`in. imao je jake {ake i mi{i}e. stabilan hod. {irokih prsa. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. gustu kosu. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. Odlikovala ga je hrabrost. a on Saidov. a ovaj sin Zejdov. a on K’abov. a tako|er je bio sklon {utnji. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. on sin Levzanov. vje{to bi udario sna`nim udarcem. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. . Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak.A. sin je Har{eov. oki}en saburom i postojan. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena.

a. a. Kada je stigao u Meku. d`. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija.s.s. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. a. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Njegova ~ista. a. Muhammeda ibn Abdullaha. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima.s. Stvoritelja svega. Resulullah.s.s. koji je predvodio Ebu-Sufjan..a. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika . Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu.s. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e.{. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. vra}a iz [ama. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. bio je napregnut i oprezan. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. Tako. Allah. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u.. a. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. . I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. r. a. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija.. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. onda je Medina srce islama. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni... i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. a. saznao je da se karavan Kurej{ija. pove}ao se broj muslimana u Medini.. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. broj se muslimana uveliko pove}avao.. Poslanik.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. Utom su ga obavijestili da je Poslanik.s. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. osiroma{iti ih i pot~initi.

mi }emo ovdje ostati. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. ve} sada vidim bitku. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. a da sva ostala vrela zatrpaju. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. a. a. ~ime }e{ biti radostan. Kada je zavr{io. Tako mi Allaha. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga. Tako mi Allaha. Poslije toga. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. a mi smo s tobom. r.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. iskreni u bici.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl. a. s Allahovom pomo}i. dok su drugi navaljivali da se bore.a. zlo.. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao.” Poslanik. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. a. uputi dovu za njega. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. a.s. Mi smo strpljivi u ratu. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Poslanik. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. . U me|uvremenu. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39.. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. mi smo uz tebe. Nakon toga.s. savjetovao se sa ensarijama.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti.s. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom.. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. Allahov Poslani~e.” Kada se pribli`io vrelu. Poslanik. Allahov Poslanik. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. Ustao je tada Ebu-Bekr..” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. tako bi Kurej{ije ostale bez vode. i govorio. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. U me|uvremenu. Kreni sa nama.a.s.. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. postupaj kako `eli{. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi.. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. r. postupi onako kako ti Allah naredi. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere.s. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek.

I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa.. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika.. probijaju}i redove Kurej{ija. koji je podlegao od posljedica rana.. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. i `ele}i osvetu. Hamza. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. Muhammed vas je potakao na osvetu.s. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. re~e: “Da. Ubejde ibn el-Haris. a. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. Abd. re~e: “Ustani. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e.” Dvoboj se zavr{i.s. a.. a.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. a. Nakon pogibije El-Esveda. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. a. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. I takav. Safvan i Ikrime.s. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob..od Kurej{ija. Poslanik. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. On je pao na le|a.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. Kad je prihvatio ponudu. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. d`. ubio je va{e najbolje. Voljom Allaha. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima .s. a mu{rici Utbe. opreme i svega drugoga . a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. njegov sin Velid. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. Tada Resulullah.{. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. Odgovaraju}i i cijenjeni. dok mu je krv {ikljala iz noge. i muslimana. pa se strovali na zemlju. a. u~estvovali su i jevreji iz Medine. ali mu{rici to odbi{e.s.s. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. Ebu-Dud`ane je blistao u bici..

s. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika.s. Bo`iji Poslani~e. da okove ja ne trpim nikad. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. Allahov Poslanik. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. saznao za pokret Kurej{ija. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje.s. a. amid`i}a Allahova Poslanika. u podno`ju brda pokraj palme. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo.s. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda.” . a. Kada se kona~no opremila. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. s tim njenim pravom... Prije nego {to je po~ela borba. nasuprot Medine. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. tako da je sakupljena velika vojska. Poslanik. a. a Resulullah.s..Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame.. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a.s. To je isto ~inila Hinda. Allahov Poslanik. dok je jedan dio nagovarao Poslanika.{. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e. a `ena Ebu-Sufjana. a.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. dade. d`. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine.” Ebu-Dud`ane je hodao. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. a. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba.s.. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. Ona je izgubila oca. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. Nakon {to je Allahov Poslanik. tra`io je mi{ljenje ashaba.. a. a. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. tra`e}i je. a.s.. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani. Kada ga vidje kako se kre}e...” Pa mu je Poslanik. osim u ovakvoj prilici. brata i amid`u.

. poku{avaju}i odbiti mu{rike. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati.s. a.s. a. organizirao je i ustrojio safove. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. vidjeli povla~enje Kurej{ija. r. Zaobi{ao je brdo. dao je svoju sablju k}erki . I njen mu` Alija. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. a. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a..s. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. kao halifa muslimana. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. Naime.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske... rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. vratio u Medinu. kada se Resulullah.s. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. koji su bili okupiljeni oko la{ca. Kada je stigao u El-Jemamu. Kada su muslimanski strijelci. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. a. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. O njemu je Poslanik. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi.a. nakon boja. nije me izdala.s.. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena.s. pa se muslimani . pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. izabran je Ebu-Bekr. Halid. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. da presude odmetni{tvu.samozvanoga poslanika.a.atimi da opere krv s nje. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom. a ovo je bila zlatna prilika. koji su bili na vrhu brda.a. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi.. r.. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski.” Na ovo je Poslanik.. a. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami. r. Tako mi Allaha. a.

Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. vitezu. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. Iman je plamtio u njihovim srcima. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. povratili su snagu nakon klonulosti. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. . pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. mud`ahidu. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. {ehidu mu’minu.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg.

.

povikali su: “Muhammede. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. a. a. a sin je Amra et-Temimija. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. Kada je iza{ao pred njih. dostojanstven i ozbiljan. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio.s.. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. Kajs ibn Asim. Ujejne ibn Hisn.. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika.40 . a. Zeberkan ibn Bedr. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. Bio je visok oko dva metra. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. vratio u Medinu.s.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. Imao je taman ten. poznatoj kao “Godina delegacija”. R. Kada su do{li pred mesd`id. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. Do{li smo da se nadme}emo .. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao... Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha.. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. bez obzira na opasnosti.s.” . imao je izrazito razvijeno tijelo.A. Akre’a ibn Habis.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena.. Devete godine po Hid`ri. duge noge. {iroka prsa i bujnu kosu. Hattat ibn Jezid.

s. a. a. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. a. Brinuo se o konjima. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. Hassan ibn Sabit. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika.s.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. postao je blag. Ibn-Amra islam je oplemenio.. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih.. a. Tada.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika.. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika... ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. njihove dvorce poru{ismo u Hiri.s. te je oti{ao u Medinu.s. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. uprkos tome {to je imao krupno tijelo.s. i istakav{i svetost Objave. riznici pravoj. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. ovo mu je poklonjeno. na to re~e: “To je vrhunac.s. a.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. a.. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. i svoga konja. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. i da bude u njegovoj blizini. .. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku.s. jednog za drugim.. pa su ga ljudi zavoljeli. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku..” Allahov Poslanik. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. Mi uni{tismo te dvorce. a. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku.. Nakon toga. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove.

. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. u blizini bunara sa vodom. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. pa radi kako umije{ i mo`e{. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. u kojem je bio privremeni logor. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . Zapovjednik cijele te oblasti. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. r. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote.a. r. zarobiv{i ih. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Ka’ka’ je obustavio borbu i. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. bio je Hurmuz. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. ili borba. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. a zatim je Halid organizirao vojsku. Halifa je to i u~inio. Prije nego je krenuo prema Iraku. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. kukavica. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. halifa je naredio da se oslobode. Do{li su u mjesto Nebad`. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda.a. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo.

Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. dok vrijeme ne donese potpun poraz. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. pa se okrenu{e u bijeg. U protivnom. pa ih je rasporedio u bojne redove.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje.. te je brzo skupljena velika vojska. Pao ih je veliki broj. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. izgra|enog na obalama Eufrata. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . a zatim povezao lancima. arapskih kr{}ana. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. a me|u njima i Hurmuz. Ne ~inite to jer je to lo{ znak.. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. Borba je bila neizbje`na. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. Boj se bije na sve strane.. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a.. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?.. ~ija je koli~ina bila teret karavana. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Me|utim. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. s ciljem da ubiju Halida. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. kako su prethodno i isplanirali. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika.” I po obi~aju.. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova.. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. odlu~io se na borbu. najhrabrije i najplemenitije.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare.. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance.

nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Perzijanci su tonuli u poraz.” . Eufrat je postao crven od njihove krvi. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. a Hira je dobijena sporazumom. Ebu-Sulejmane. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. prijestolnici Kisre. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. a iscrpili su i svoje neprijatelje. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. a mi Hurmuza pregazismo. po~eli su bje`ati. Dabia. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. ako nam podari{ pobjedu. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. Allah }e ti upotpuniti nagradu. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame.

Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. kose}i sabljama protivnike. Plan je bio precizan i te`ak. zadr`avaju}i dah. Dok su muslimani opsjedali Damask. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. i uz Allahovu dozvolu. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. Adija ibn Hatima Taija. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. Ed`nadin i .eradisova. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. osvojiti grad. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Opsada nije bila jaka niti stalna. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. D`abijska. mala i ksanska vrata. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Krenuo je u osvajanja. sa isukanim sabljama. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. Dok je stigao na front u [am. Jurnuli su u grad izvana. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Dirara ibn Hattaba. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. Dirara ibn Ezvera. Tomova. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. uz Allahovu pomo}. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. . Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Kada se popnu na zidine. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. a {irina oko hiljadu metara. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. a Halid. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. Osvojio je Basru. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. I krenuli su. Ijjada ibn Ganma.ahl Bisan. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom.

nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. I hvala Allahu. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. Ovaj pade kao klada na zemlju. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. Naime. gustih i debelih obrva. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. bje{e uni{teni. sve su pal~eve svoje grizli. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. Muslimani su zau~ili tekbire. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. poznavaju}i njegovo iskustvo. Selita i ostale mud`ahide . a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. muslimani su pobijedili. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. `ure}i prema Kadisiji.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. hrabrost i vje{tinu. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. stra{noga izgleda.{ehide “Bitke kod mosta”. ^uv{i to ime. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. a Ka’ka’ je sna`nim . odgovorio je. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. Padali su poko{eni sabljama. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu.

Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. D`elula i Hanikin. Toga dana. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. zapovjednik perzijske vojske. Ka’ka’ je kru`io oko slona. drugu prijestonicu Kisre. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. Me|utim. zapovjednik pozadine perzijske vojske.. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. kada su stigli do Rustemovoga {atora. njihovih velikih junaka. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. ovamo. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. Nakon toga pali su gradovi Medain. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. pobjegao je iz grada. Rustem. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. ubijen je Rustem. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani.. nisu nikoga na{li. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike...” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. samo u dvobojima.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. a muslimani su ga lahko zauzeli. pa kad je ugledao priliku. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. Kad joj se pribli`io. .” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”.. protiv najhrabrijih ljudi. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio.

U Basri je Alija.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. stajao nasuprot Ai{e. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi.a. Majke vjernika.a.. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. . r. i pojave velike smutnje. Me|utim. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu. te je malo trebalo da izbije `estoka borba. r.. u Palestinu.

.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. postupcima i stavovima. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. visok i pro}elav. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. a on Med`de’in. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. a. a on Malikov.s. a on El-Harisov. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. a on sin Halidov.. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom.MUHAMMED IBN MESLEME. bez dodavanja ili oduzimanja. sin je Meslemin. . a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. njeguju}i ih i trguju}i njima. R. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. Bio je krupan. a on Amrov.A. a on Hazred`ov. Ro|en je u obrazovanoj porodici. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. i kod halifa poslije njega. a on Adijjev.

`ele}i ispitati pravu istinu. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. a. sav se bio posvetio poslovima oko konja. iza jednoga predvodnika. a nakon {to je ovaj to u~inio.. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Allahova Poslanika. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. bore}i se protiv njega. a.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. jednoga dana. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. a. blagim i skru{enim glasom.. ~uo je u~enje Kur’ana. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. a.s.s. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri.. Tako. a oni mu se. Nakon toga. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. Kada su zavr{ili namaz. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. Allahov Poslanik. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. . A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru.s. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. Allahovom milo{}u. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. Planirao se udru`iti sa Es’adom. rame uz rame. Muhammed ibn Mesleme. U{ao je. U po~etku. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. odakle je {irio islam. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. naime. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. Spoznao je da je istinita i ispravna. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare.s. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina.

. ejjuhel meb’usu fina. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu.{. D`a’fer.. Njegovi sinovi: Abdurrahman. a. mud`ahid. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna.s.s. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. a. neka je hvala Allahu..s. kose}i sabljom mu{ri~ke glave.s. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. Allahov Poslanik. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. S’ad. A kada je Resulullah.s. a. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. `ude}i da ga Allah.. Abdullah.s. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. d`i’te bil emril muta’i. Bio je me|u prvima do neprijatelja. d`i’te {erreftel-Medineh. a. a. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika. uprkos te{koj poziciji muslimana. je njegovu porodicu u~inio ~asnom..” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju .. a. u~inio hid`ru u Medinu. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. po~asti {ehadetom. merhaben ja hajre-da’i. Allah. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. a. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. d`. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. komentiraju}i njegove poruke i upute.. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa.s. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi.{. a njega cijenjenim ashabom. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov.

za kojima o~i suze. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. a. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. pla~i. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka.s. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda.s. Muttalib ga je primio i ugostio. zbog Bedra se suze liju. ako je Muhammed ubio ove. pjesnik.” K’aba je.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. kao psi} koji za kujom cvili. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. Allahov Poslanik. jednom prilikom u Meki. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. Koji im podari pobjedu. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. a. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!.. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. Poslanikov. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku.s. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. al’ ne uze pouku. da brani plemi}ko porijeklo. a. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . iz plemena Tajj.. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. ubijeni.. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike..

brat Benu-Harisa. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. posebno o Ummul-. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. iznose}i la`i i potvore. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” .” Resulullah. a ti je zataji. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. do{le njegove la`i i potvore.. a.. Oti{li su nadomak njegove trv|ave.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela. To vam je dozvoljeno.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama.. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini.s. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove.s. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. a. saveznika Muhammeda ibn Mesleme.. Ja }u ga ubiti. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. Ina~e je bio veoma bogat. rastavili se od porodica.adli bint Haris. Kada su do Resulullaha. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas.s.” K’ab mu.s.. pozvao ga je i upitao za{to to radi. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu.s. Allahov Poslani~e. a. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. re~e da pri~a.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik. presjekli su nam puteve.” Poslanik.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. a.s. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. a. radoznao.. umorili se od `ivota. a.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. okru`en izobiljem i rasko{i. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana.

Po{to ga tako nisu ubili. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu.. A D`ezia. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. K’ab je ustao da iza|e.odgovori K’ab. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. a on se ba{ to ve~e o`enio. a da K’ab ne posumnja ni{ta. i iznijeli mu svoj plan.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. odgovori joj K’ab. a. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. a ratnici ne izlaze u ovim satima. Allahov neprijatelj.s. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. Ti ih pomozi. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. Da me na{ao da spavam.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. a. . pa ga Ebu-Naile zovnu. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga. . ne bi me probudio”. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. njegova mlada. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. njemu je Resulullah.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat.” Oti{li su do K’above tvr|ave..s. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. odazvao bi se. Moj Allahu. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je.s. ne sumnjaju}i ni{ta. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. a. tako mi Boga. “U oru`ju je poravnanje”.

a. a. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. Ujutro. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. obuzeo ih je veliki strah.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta.. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. Nastojao ga je prevariti. poslije njega poni`en bi Nudajr.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik.s. odva`nog. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. na{im rukama poznatih junaka. lavovi razjareni bje`e. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . Allahov Poslanik. a kada ubijam. a tako i bi. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i.s. A Mahmud41 je brat povjerljivog. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj.s...Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. K’abu njegova brata da ide. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. prevara i izdaje. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab.s.. a. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Zapovjednik u njoj je bio Merhab. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem. Nakon toga. a. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. pa je Allahov Poslanik.

nisam osvetio ubijenoga brata. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. poznavao je njegove vrline. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. kada ga je Allahov Poslanik. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat.s.” Zatim je do{ao Alija. Bio je jasan i iskren u govoru... prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. upravi. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. Kad ovaj pade na zemlju. a.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. kako kosim. samo ponosni ubicu ka`njavaju. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. finansijama i vojsci. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. Tako mi Allaha. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. a. a. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. ostavio kao svog namjesnika u Medini.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. ali i ona presje~e granu.a. Halifa Omer ibn el-Hattab.a.. Svi su imali povjerenja u njega. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost.” Resulullah. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. ali ga on zaustavi svojim {titom. r. a. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. Allahu moj. Allahov Poslani~e”.. i odsjekao mu glavu.s.. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. javi se Muhammed ibn Mesleme. a `elim ga osvetiti. o Hajbere. Po{to se pro{irila islamska da’wa. osim u pohodu na Tebuk. re~e: “Iza|i na dvoboj. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike.s. zaista.. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. Za sve u {to je sumnjao. Obojica su se krili iza drveta. u Medini. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova.. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah.s. r.

“Umorio me `amor ~ar{ije”. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. Me|utim. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. sagradio je dvorac od }erpi}a.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. ili da je manjak. rekao je S’ad. r. tada{njega namjesnika Kufe. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. Muhammed je to odbio uzeti.. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. r. tamo{njega namjesnika. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. . Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Hvala neka je Allahu na tome. S’ad ibn Ebi-Vekkas. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. blizu ~ar{ijske pijace. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. precizno i ta~no. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina.a. Postao je poznat po preciznosti u istrazi.a. po svome obi~aju.. r. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno.a. Poslije ovoga slu~aja. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu.

268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece.” Boravio je u ku}i.s. r.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. Muhammed je preselio na ahiret. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. r. taj skromni vjernik. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. a. ili dok ti ne do|e smrt. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. velikoj `rtvi. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. .a. bio je u slu`bi halife. iskrenom vjerniku. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu.. On je Muhammed ibn Mesleme. a potom preselio u Rebezu. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba.a. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. odva`nom junaku. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{.. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani.

Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. Pravo ime bilo mu je Mabeh. R. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. a zvali su ga Selman el-Hajr.SELMAN EL-. tra`e}i su{tinu i smisao. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. Bio je visok. a on Sehrikov. a on sin Mursilanov. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima.ejruzov. rodom iz D`ija. a bujna kosa. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. istaknuta me|u ~asnim ashabima. . Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju.ARISI. {irokih prsa i svijetloga lica. pa je imao krupno tijelo. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. a on . Poticao je iz porodice A’bel-Melik. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. sin je Buzih{anov. a on Behbuzanov.arisi.A.

u toj vjeri nema nikakva dobra. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. kako sam ja rastao. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. Kada sam ih saslu{ao. slijede}i svoga oca i svoj narod.ni no}u ni danju.. Kada se smra~ilo. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . d`. vratio sam se ku}i. Rekoh: ‘Boga mi. zadivila me njihova molitva. a noge mi zaveza u lance. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. ovo je bolje od na{e vjere. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. po`elio sam da budem njihove vjere. Zadu`ili su me da lo`im vatru. pa sam mu rekao: ‘O~e. sin poglavara sela. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. ~ija se rije~ strogo slu{ala.{. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. pla{e}i se za njega. Otac me je pitao {ta sam radio. ^im mi se ukazala prilika. odgovori{e mi. ne mogu oti}i na imanje. a na imanje uop}e i ne odoh. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. bivala sve ve}a. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. daleko od ljudi i dru{tva. Pozvao me je i rekao: “Sine. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. a njegova ljubav je.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . pa mi to privu~e pa`nju.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. kao {to vidi{. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji.

Izuzetno sam ga zavolio. u Bizantiji. tajno. upitao sam ga isto {to i one prije njega. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. a kada mu se primakla smrt. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. Oni mi uskoro odgovori{e. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop.. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. a.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. a. Kad njemu do|e ed`el. re~e mi on. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene.’ Kada je pobo`njak umro. oti|i. a kad se i njemu pribli`ila smrt. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. krenuh putem [ama. Nastavlja dalje Selman. crkveni dostojanstvenik”. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. prepoznat }e{ ga.s. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. pa ako mogne{ oti}i do njega. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. On ne jede od milostinje. Nedugo zatim je umro. kada ga vidi{. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. Kad mu se pribli`io smrtni ~as.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. Isaa. a ja se oslobodih okova i s njima. vjeri poslanika Mesiha. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. prima hedije. odgovorili su. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. osim jednog iz Mosula.’” . da te slu`im i da u~im od tebe. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. oti{ao sam u Mosul. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. sina Merjemina. izme|u crnih brda. ako im do|e kakav karavan iz [ama. Ali. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj.s.

dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. a. Reko{e mi da su iz plemna Kelb.’ Spustio sam potom hranu pred njih.. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. a. umalo da padnem s nje.” Allaha mi. ne jede milostinju. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. a. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle.’ . a kad sam ~uo za va{e stanje. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. ~im sam je ugledao. kao hedijom. a gazda je sjedio ispod nje. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. odlu~io sam je dati vama. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. ~im je to izgovorio. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. ovo je jedno od obilje`ja. u plemenu Amra ibn Avfa. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha.s.s. Me|utim. Bio sam na palmi. ^ekaju}i.s. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega.’ Spustio sam hranu pred njega.. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. sa Arapskoga poluotoka. Ostao sam. zaista. Allaha mi. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. u Kuba’u. Oti{ao sam s njim u Medinu i.

Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima... u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi.. Na sebi je imao dvostruku odje}u.s. @ivio sam me|u muslimanima. a Resulullah. Jednog dana Resulullah. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. a.s. Resul. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. a. kao i ostali koji `ive u Medini.s.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi.s. a. i onih koji ga slijede. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. napali muslimane s le|a. a. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. a.s. ubrzo. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. Pete godine po Hid`ri.s. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.. jednu je obukao a jednu pregrnuo. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. oslobodi ropstva. a. ovo je drugo obilje`je. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. Allahov Poslanik. Primio sam islam. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja.. sa Poslanikom. jede ono {to mu se da kao hedija. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka.. eskalirao.. Primijetiv{i {ta namjeravam..s. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. kona~no im do{li glave. slobodan. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. i muslimansku zajednicu.s.s.’ Napisao sam mu pismo. Stajao je okru`en ashabima. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. a. a. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. naredio je ashabima da mi pomognu. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. a. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Allah me. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i.

. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. Resulullah.. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. kopaju}i rovove. Ona se malo otcijepila.s. prije dolaska nevjerni~ke vojske. duboki i {iroki. bez obzira na njenu mnogobrojnost. a. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile.. Tada Allahov Poslanik. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. Selman je stajao kraj njega. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. i kazao: “Allahov poslani~e. Me|utim. pohvali blagoslovljeno rje{enje.s. a pukotina se pove}ala. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. Resulullah. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice.. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama.. a. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. r. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine.s. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Bespomo}no su udarali.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. Znoj je oblivao njihova lica. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. Allahu ekber… “ Selman. a. Ona su bila kao za{titna brana Medine.” . a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. a.s..a. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put.s.” Poslanik. a. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. a me|u njima i Selman. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika.

ko je od vas poput Mudrog Lukmana. Poku{ali su okru`iti Medinu.a. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. a. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. a. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. a i ovu sada{nju. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju.a.. r.. Poslanik. ^itao je prija{nje objave. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija.. ehlul-bejta.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. o{troumnosti i razboritosti. a. r.s. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom.a. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. r. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor..a.. ali od toga nije bilo nikakve fajde.s. Njegov drug provodio je no} u ibadetu. ehlu-bejta. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. a..Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Kasnije se Resulullah. r.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom.s. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. . Selman. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama.s.. “Ko se ovoga dosjeti?”. duboko u no}. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti.” U Medini.s. On je more nepresu{no.. a i odmaraj. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. Alija. Allahovim emrom. Posti. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. a danju je postio. klanjaju}i. a. za{titi muslimane.

. obrazovanju i ja~ini vjere. a jedan podijelio kao milostinju. svu bi je podijelio sirotinji. a kada bi je ve} uzeo. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Radio je od zanata koji je poznavao. Kada bi govorio ljudima. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. odbio ju je primiti. r. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti.s. o osvojenju Perzije i Bizantije. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa.. a. Hi{am prenosi od Hasana. bje{e u Medini. a.a.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. a. . i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. Htio je pove}ati svoja dobra djela. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. Odbijao je primati platu.. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. od toga bih jedan ostavio za novu liku. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. a ovaj od Hasana ibn Alije.s. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. izaberi zemlju!” Me|utim. slu`e}i islamu.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. Da mi je Omer zabranio da tako radim.. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana.a. Prezirao je luksuz. bogatstvo i la`no predstavljanje. Halifa Omer. Kad bi mu do{la pla}a. zatim bih radio i prodao ga za tri.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika.. ne bih ostavio taj posao. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Selman. r. Bio je korpar. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. mudrosti.s. Medain je bio bogata i plodna oblast.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. razdijelio bi je narodu.a.r. drugi potro{io za opskrbu porodice. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem..

d`.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega.{.a. d`. Allah. rekav{i: “Ne. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. Kada je htio napraviti sebi ku}u. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. a on je mijesio tijesto za hljeb. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. d`. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. ali mu je on odbi dati. a desio mu se kao upravitelju Medaina. r. Radi kako `eli{. r. te`ak toliko da ga je svega izmorio. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. nastanio se u Iraku. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. govore}i: “Nemoj ti da nosi{.” Odgovorio mu je Selman. Pi{e{ mi da te Allah.{. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. Naime. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i.. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati.arisija.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom. Selman im nazva selam. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . koji su sjedili kraj nekog du}ana. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. Ebu-Derda.a. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo.a.. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim..{. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. r. Selmana el-. opskrbio imetkom i potomstvom. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih.. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. U tovaru su bile hurme i smokve. i{ao je Selman. pomislio je da je jedan od siromaha. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. dok ne do|emo do tvoje ku}e. Allah. ali zemlja ne radi ni za koga.

o Sa’de. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika..{. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. a kad bude{ spavao. Poslanik..a. ispunjen bogobojazno{}u. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. r. a. A vidi mene. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. Neka se Allah. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. smiluje Selmanu el-. r. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom.. .a.. Kad bude{ stajao. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju. d`.” Selman se te{ko razbolio. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule.. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. preselio je zadovoljan tobom. noge }e ti dodirivati zid.s.s. d`.” Plakao je Selman.s. mudro{}u i skromono{}u. ali vole miris. zbog te ~e`nje. Ammara ibn Jasira i Selmana. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. u brizi kada si zabrinut. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara.{.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. glava }e ti dodirivati plafon. znanjem. Selmanu el-Hajru.arisiju. do{ao u posjetu. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju... Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. a. on je zaplakao pred njim. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. nego. a.

tamne puti. .A. vitkoga stasa. U d`ahilijetu je bio beduin. a on Subej’a. Rijetko je govorio. R. sin je Mes’udov. a on S’alebin. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. Tako je nau~io borbene vje{tine.{. u`ivanje i korist. a on Amirov. krupnih o~iju. dugoga lica. koji je samo za sebe tra`io profit. U islamu je bio odani vjernik. puna~kih obraza. a on Kunfuzov. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. Zahvaljuju}i Allahu. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. a on Rejsov. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. Bio je vrlo snala`ljiv. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. a on E{d`e’a. d`. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. a on Halanin. ~vrstoga dr`anja. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. ~istoga posla. a on Enejfov. a on Bekrov. dubokog razmi{ljanja.NU’AJM IBN MES’UD. iskrenoga govora..

Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. a. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. {to im je i bio glavni cilj. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. Me|utim.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. da ih zlostavljaju i provociraju.s. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. i njegovu misiju. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine.s. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`... Pored svega toga. a. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. na putu izme|u Meke i Medine. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. u~vrstio u Medini. . rade}i sve da tako i ostane. a bli`e Meki nego Medini. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. a. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. Kada bi do{ao. a zava|aju}i druge. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs.s. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. mire}i jedne. Oni su vladali Arapima. nasla|ivanje i pi}e. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje..

ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. jedan od ashaba. i njegove sljedbenike.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. a zatim vojno poraze. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. uz poraz.s. medinskih jevreja. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. a. . ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. Dok se sve to odvijalo.s. kako bi bili brojniji. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. jednakosti i vjere.s. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. kao {to su Benu-Gatafan i drugi. Pleli su se konci velike zavjere. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: .kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d.. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema .s. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. a. Zatim. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. ustvari. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje.s. zametnu unutra{nje probleme.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. Kurej{ije. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. Allahov Poslanik. . i muslimani: muhad`iri i ensarije.. a. Bitka na Uhudu. odnosu on s njima.s.. predlo`i Poslaniku. vjere i njegove ~asne misije. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. sa malim brojem muslimana. Selman el-. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. Kada ga iskopa{e.s. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. prije nego je uputio poziv izvan njega.da jevreji.. a. pregovore i dogovore.s. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. koja je mogla donijeti. da iskopaju kanal ispred Medine. a. a. a. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska.arisi.. da je stave u opsadu.. slabost u du{ama muslimana. svojim saveznicima. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. a. Ra~unali su da se Resulullah. te da se upute prema Medini.. Allahov Poslanik. a Njegov Poslanik. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja.

i re~e im: “O Benu-Kurejza. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. srete se s njim. Ono {to mu je Poslanik. jer rat je varka. koji je `ivio me|u jevrejima.. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. a.. obavljanju namaza.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. i njegovo poslanstvo. a. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja. odzvanjalo je u njegovim u{ima.s. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu..s.s. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. a. a. Vratio se u svoju postelju.. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. vjerovanju. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili.{. pa naredi mi {ta `eli{. pa pomozi nas ako mo`e{. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. d`. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. a. i njihovom stavu. Allah. U ranu zoru uputi se ka Medini.. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. a.s. pravednosti i jednakosti me|u ljudima.{.s. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine.” Poslanik.s. jevreja i plemena Gatafan. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”.” . prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. ljubavi i saradnji. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. a. a. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. d`.s. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot... primio sam islam.s. Osjetio je da je pozvan u islam.. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju.

” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. kao zalog kod sebe. porobiti `ene i oteti imovinu.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. u kome je va{a opskrba. Ako saveznici pobijede Muhammeda.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. “i obavijestili su ga o tome. va{ imetak. va{a djeca i va{e porodice. pobjeda i plijen su njihovi.” “To ti obe}avamo!”. a stati na njegovu stranu. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. oni odgovori{e. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. Zato ne {aljite . Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. nisu u stanju u kojem ste vi. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. re~e im Nu’ajm. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”. nastavi Nu’ajm. a vas ostaviti izlo`ene osveti. prijatelju na{. vratit }e se u svoj grad sigurni. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. Oni su stranci za Medinu. poma`u}i njegove neprijatelje. tj. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.

Nu’ajmov. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. iskoristit }e je. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu. a. r. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza.s.a. r. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. plan je uspio. Neki od nas su to prekr{ili. Nu’ajm ibn Mes’ud. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e.s. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim. zato koliko sutra.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. prenosi od Resulullaha.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. vratit }e se svojim ku}ama. pa ih je sna{la nesre}a. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . Ako bude suprotno tome.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. kao {to je iznio Kurej{ijama. jer }e biti ubijeni.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega.a. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega.. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. d`. ako ih zatra`e. i vi to znate. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. a na{i konji i deve malaksali su. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku.. ti si najbolji pomaga~.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. snala`ljivosti i mudrosti. a. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. u~inio je ogromnu uslugu islamu.{. dan u kome ni{ta ne radimo. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim...s.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. a.. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah..

a.’ Tada Poslanik. a. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. Tako mi Allaha. . bio je najve}i Muhammedov neprijatelj.’” Na dan oslobo|enja Meke. Nu’ajm. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku.s..s. odsjekao bih vam glave. r. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda.s.a. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. a. odanog muslimana i velikog borca za islam.. za vrijeme halife Osmana ibn Affana.a. Poslanik. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan.” Nakon osloba|anja Meke.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. skromnosti i bogobojaznosti. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud. u Medini.. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan.. Preselio je na ahiret. r. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas.

.

s. Napu{tao je mjesto borbe. Bio je duboko samouvjeren. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. a on Abdullahov. bore}i se kao pojedinac. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. On bi se ogla{avao njime. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju.SELEME IBN EL-EKVE’A.{. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja.. d`.A. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. a. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. R. a on Huzejme. Bio je slobodni ratnik. neuvezan u vojsku. Seleme ibnul-Ekve’a. dao mu je jak i prodoran glas. Allah. kao mud`ahid. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. r. po~asti {ehadetom. premje{taju}i se s mjesta na mjesto.a. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. a on je sin Eslema es-Selemijja.. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. jer Seleme bija{e br`i od konja. a on je sin Sinnanov. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. Sin je El-Ekve’a. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. d`.. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. Njegovo oru`je bila je sablja. Juri{ao je u bitkama. a on Ku{ejrov. .{. a on Malikov. Ljudi su bje`ali ispred njega. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. `ele}i da ga Allah. a on Selmanov.

povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika.s.. iz Medine. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima.. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. a.. slu{ao hadis Poslanika. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. Bio je mr{av. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i.s. a. a. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama.s. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. ~vrste mi{i}e. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. Seleme ibnul-Ekve’a. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane. Bio je inteligentan i o{trouman. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. U svakom mjestu u koje je do{ao. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. r. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. naime.a. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. brane}i je svom svojom snagom i imetkom..ezarijj je.. imao je duge potkoljenice.a. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. knio je kosu i bradu. dok su se Allahov Poslanik. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. . a. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. pri~alo se o Vjerovjesniku. r.s. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. koji je pozivao u islam.

a. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a. Allahovom.. oteli mu `enu. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Seleme ibnul-Ekve’a.a. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama.. r.. Seleme je za samo jedan trenutak. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana.a. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. d`. a. poput vihora. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine.a. i drugi. r. Poslanik. govore}i: “Uzmi je. koju.a..” . sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e.a. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. on se nije povukao.s. koriste}i brzinu. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom.a.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. Kada su gotovo stigli do njega. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. r.. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Danas je va{ nesretan dan. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. Poslanik. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. poput fatamorgane. r.{. r. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. Prvi koji je saznao za to. Me|utim.. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. Njegov su poziv ~ule Medinlije. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja. r. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. voljom.. varku i dosjetljivost. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a.. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost... a.a.s.s. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. Kada se skupila grupa. r. Potom se popeo na jednu uzvisinu. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu. Napada~i su ubili ~ovjeka. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo..

ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi.s.s. stao pred Poslanika. Uprkos tome.. sine El-Ekve’a. odrecituj nam koju svoju pjesmu. nasmija se i uputi dovu za njega. Resulullah.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. Allahov Poslanik.. Na po~etku Bitke na Hajberu.. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke.. doveo bih preostale deve. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici.” Allahov Poslanik. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi. r.a. razbili su redove napada~a.s. pa mu je rekao: “Si|i.s. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. a. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. a.s. na Hudejbiji. U Medini je Seleme. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. a. Resulullah. a. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . a. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’.. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana.. r.. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti.. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a. a.a. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. Seleminog amid`e. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana.s. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. a protiv muslimana. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. da recituje.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. a ljude bih zarobio. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom.s. spremni da ih pobiju. Nau~i nas sadaku davati i klanjati. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. a. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane.. a poslije i na Hajberu.

{. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber.. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica.. d`. nasuprot njih stoje}’. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. ova tegobna scena mnogo rastu`i. r. na tom mjestu preseli.a.” Sljede}eg dana Resulullah. a... d`. Selemu. a ja sam ga slijedio... d`. a. pred njegovim o~ima on se.a.{. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena.a.. Krenuo je. ne klonuv{i. neprijatelja. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. Seleme je rekao: “Poslanik.s. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke.. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. sjeku}i sabljom glave Allahovih. smiluje.{. `ene i djecu. i nije se vratio dok mu Allah.. r. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. kao {to ljudi ka`u.” ... d`.a.s.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. Amir ibnul-Ekve’a. r. On je nastavio sje}i njome. Seleme je.s. borio i napredovao. pozvao je Aliju. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. koja se ne da opisati.{. a. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. Desila se jaka i `estoka bitka. a njegove o~i bile su bolesne.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. jahao je na svom konju. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. r. ne dadne pobjedu. U jednom trenutku nepa`nje. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. Allahov Poslanik. zabrinut i upla{en. Gospodaru.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. d`. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Sedamnaeste godine po Hid`ri. prema sjeveru prote`e se pustinja.a.a. r. Milostivog. r. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. r. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. Allah.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu.. Istovremeno..a.a. imetaka i bogomolja.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. . Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. Taglib i En-Nimr.. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. koji je bio u Kufi. Poslali su izaslanika.odred usmjeren prema Nisibehu. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka.. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe.. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. r. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . a On je dovoljan kao svjedok. Iza toga. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. Poluotok je prostran. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. . nalazi se na sjeveru Iraka.{. . r. sve do oblasti [ama. Ne ~inite izdajstvo.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. jeste svjedok.a. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata.

Njegovi meleki i muslimani. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. Raskif...a. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima.a. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. stanovnicima Er-Ruhaa. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha.. r. spasiv{i tako vlastite `ivote. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. Nakon toga. jednom velikom utvr|enom gradu. Nakon toga. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Milostivog. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. r. d`.a. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje.{.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. Nakon {to ga je opkolio. jeste svjedok. Zaista. i njihovog potomstva. i muslimana s njim. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. Osvojio je Semisat. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. tra`e}i sporazum. jeste svjedok. D`isr Minbed`. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. podru~ju u dana{njoj Turskoj. Allah. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. i njihovih `ena. r.. Ijad. r. Milostivog. d`. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. r. grad na desnoj obali rijeke. Allah. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. va{i imeci i oni koji su sa vama. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike.“ Ijad.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. zatim Surud`. O njima je Ijad.a.a. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: .a.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban.{. Ijad... bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. a zatim ga je opkolio. r. uputio se u Nisibeh. r... Napisao je: “U ime Allaha. a On je dovoljan kao svjedok. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom.a. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje.

d`. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika. na podru~ju [ama. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. to je svita ~estita. hrabri borci.a. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita... Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. r.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber. osvaja~u Poluootoka. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e.{. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. .. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm.a. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota. pisao je halifi Omeru. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde.. u [am. Pobjedi{e kraljeve mo}ne. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. r. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. Pobjednici ~asni tada. slobodu im dariva{e. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. Neka se Allah. r. a. i zulum tada prestade.s. {utljivom mud`ahidu. Nakon smrti Ebu-Ubejdea.a.. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. tra`e}i Ijada sebi. Plemeniti. r.a. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. Ukopan je u Medini... smiluje Ijadu ibn Ganmu. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea.

Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. koju je pu{tao do ramena. a on Jerbu’a. vi{e je {utio nego govorio. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. vi|an na polo`ajima i u bitkama. Crnoput. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. nosio je dugu i nje`nu kosu. bez rasprave i pitanja. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. a on Sa’lebin. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. a on En-Nu’manov. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. koji je zadavao strah konjanicima. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno.SUMAME IBN USAL. a on Hanifin. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. R. popunjenoga tijela. Bio je poglavar u svome narodu. sin je Usalov. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. Kada bi govorio. a on Ubejdov. Bio je visokoga stasa. o{troga pogleda. a on sin Luhejma el-Hanefijja. glas mu je bio miran i dubok.A. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. sna`nih mi{i}a. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. a on Meslemin. .kipu. upalih o~iju. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. a on Sa’lebin. a on Ed-Duelov. orlovskoga nosa.

s. a. bilo je `estoko i bez mjere. Na to ga je. zemlje plemena Benu-Hanife.s. Isto tako. Munzir se odazvao pozivu. bez obzira ko bio. krenuo je nazad u Medinu.. ~ak i ubijao. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. koji je boravio u Bahrejnu. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. r. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. Odabrani Poslanik. a.s. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. Jednog dana Allahov Poslanik. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. ali ga je Sumame odbio.. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. a svoju krutost. .. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. a El-’Ala. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau. a. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”.s. A. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. i saznati ~asna muslimanska imena. a. re~e Sumame i nasrnu na njega. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. Nije dopu{tao nikome.. vrije|ao ih. a kada mu to nije po{lo za rukom.. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika.S. Tra`io je muslimane. bez razumnog rezonovanja. nakon obavljenog zadatka. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje. potcjenjivao i zlostavljao. odgovorio mu je El-’Ala.. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja.. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor.. Na to je podsticao i suplemenike.s.s. zarobljavao ih.s. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. a. Sumame je saznao za njih.a. a. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru. a. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu.

a. a nisu ni znali koga su zarobili. Ako mi se smiluje{.. sljede}om dovom: “Gospodaru moj. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. a posebno Resulullah. Naredio je da se muze njegova deva..s.” Poslanik. Nakon toga je Allahov . svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu.s.s.. ujutro i nave~er. i da se mlijeko nosi Sumami. ima{ pravo na to. zahvalan sam ti na tome. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. Sumame je tu ostao do jutra.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru.s. Ako ho}e{ da me ubije{.” Allahov Poslanik.{. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. Muhammede.. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. do{ao u mesd`id. a. a. ne znamo.s.s.. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. tra`i. dobit }e{ koliko `eli{”.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. ako ho}e{ da me ubije{.. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. zahvalan sam ti na tome. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska. Tada je zamolio Allaha. Kada je Resulullah.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte. a. Kada je El-’Ala stigao u Medinu.s. Nakon toga... ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom.s. a. Ako ho}e{ imetak. re~e Sumame. a. Vratio se ku}i. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose...s. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. a. a. d`. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko.. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Kada su stigli do mesd`ida. Resulullahu. dok je prolazio kraj njihovog mjesta.. Resulullah. a. Ako mi se smiluje{. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. ima{ pravo na to. za njegov slu~aj. a Poslanik. Odmah ga je prepoznao. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima.

. Allahov Poslani~e. I tako mi Allaha.. a.” Bo`iji Poslanik.s. a zatim se vratio u mesd`id. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima.s. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah..s. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. tako mi Allaha. Bo`iji Poslanik. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom.. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik.s. a.. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. nema prijekora za tebe. Zaista. da su ga svi prisutni mogli ~uti. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. tako mi Allaha. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. Sumame. i rekao: “O Allahov Poslani~e. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. `elio je smiriti Sumamino srce. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. islam bri{e ono {to je bilo prije njega.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika.. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. odgovori mu Resulullah.s. . ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu.. a.. pa mi je postao tvoj grad najdra`i. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. Na njemu se oprao i o~istio. a. a. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. a. a volio bih obaviti umru. I tako mi Allaha.s. a. Rekao je.s. sebi ja samo}u odabrah.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. odgovori mu: “O Sumame. pa si mi postao najdra`e stvorenje. pa {ta misli{.

sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal.” Sumame. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu.. nasilno u{ao u Meku. r.a. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. odazivam Ti se.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame.. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. slijedim vjeru Muhammedovu. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. samo Tebi pripada svaka hvala. Tako mi Boga. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom.a.. kralj El-Jemame. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke. na to nije obra}ao pa`nju. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. Zaista.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom.. dr`e}i koplja i strijele. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji.”. Ti nema{ u tome sudruga. Okupili su se oko njega spremnih sablji. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Ti sudruga nema{. psovali su ga. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. spremio. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk.a. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Odazivam Ti se. ali ga drugi. ali Sumame. odazivam. a. Gospodaru. odazivam Ti se. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. Val skupo}e je zahvatio . nakon {to se vratim u El-Jemamu. ako mu nanesete ikakvu {tetu. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be... Do tada. r. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. Slijedim Allahovu vjeru. r. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. kod Tebe su blagodati i vlast. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah.” Kada je stigao u El-Jemamu. “Odazivam Ti se.s. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu.

a. r. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. odabrani samilosni Allahov rob.s. Allahov Poslanik.a. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. Pa. To je bio Musejlema ibn Habib.s. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava.a. a.. r. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru.. pojedini Arapi. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50.a. a.s. Nakon {to je Allahov Poslanik. a..to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik. da ga ubije. a.la`ac. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika. Za vrijeme Poslanika. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost.a. `ivio je me|u svojim narodom. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. Sumame. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda... iz razli~itih povoda. {to je ovaj i u~inio. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. r. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. da s njim podijeli vlast. a. zla i varanja.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. poznat kao Musejlema el-Kezzab . poslao je . po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. smatraju}i da je on poslanik..urata ibn el-Ad`elija.s.. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje.. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor.. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik.s. Halifa Ebu-Bekr.a.. r. udovoljio je njihovom zahtjevu.. Napisali su pismo Poslaniku. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku.s. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki.. Sumame ibn Usal.s. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. r. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan. a. ^VRSTA VJERA Sumame. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti.

Zaista. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. za odredom njegovih mud`ahida).Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. d`.a.. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti.a. bio je zadu`en da. kao zapovjednik. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. r.{. ... U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. r.{. Zaista }e ih Allah. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. Kada je Sumame. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca.{. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. u njima nema dobra. d`. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. me|utim. ko ih se prihvati. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. Kada je napu{tao svoj narod. na Allahovom putu. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika. Allah.. saznao za njegovo zadu`enje. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu. r. rekao im je: “Tako mi Allaha. znamo {ta oni `ele. odlu~io je da i on ide s njim... Ebu-Bekr. d`. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja.. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. El-’Ala ibnul-Hadremi. r.a.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu.a.

Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. r. ~istom muslimanu. . odgovorio je: “Ne... okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame.a. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima.a.a. smiluje Sumami ibn Usalu. ~vrstom vjerniku i junaku. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. r.a. El-’Ala.. mnogo mu se dopalo.{. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. Tako je Sumame. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. vidio. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a.” Razjarena masa nije mu povjerovala. r. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu.. d`.. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. r. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. Neka se Allah. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. Nagrnuli su na Sumamu.

Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. hrabri vitez. vitkoga tijela. a on Amrov. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. crne kovrd`ave kose. Bio je mi{i}av. imao je mogu}nost izvje`bati se. suhonjava lica. hodio je po njenim ravnicama. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. sin je Sevrov. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. a on Zuhejrov.A. a on Ufejrov. jahao i lovio. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~.MED@ZE’ET IBN SEVR. Med`ze’et je bio visokoga stasa. brzih pokreta. . pomr{av. o{trouman i blag. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. More mu je bilo poput mejdana. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. R. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. izrazite mu{kosti. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. a on Ka’bov. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. Poznavao je i pustinju. tamnosme|e puti.

r.. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. bila su pod vla{}u El-Menazira.s. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. a. kao Poslanika.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik. d`.. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. a. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru.s.s. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah.a. Benu-Zehel.s. i kada im je on predstavio islam. [ejban i Ad`el.{.a. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. Neki su opet. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail.. a. koji je Poslanikovom. a. odbijali davanje zekata. a kada ga je prihvatio. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. a. r.s. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”.. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. Esved el-Ansi i drugi.. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. Benu-Hanife. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. ali je ostavljam da bih tebe slijedio.. preselio je na ahiret Poslanik. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima. To je bila porodica Mudar. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. Po~ele su pristizati vijesti.. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. a. El-Jemame. a.s. Kada su se sastali sa Poslanikom. bilo je pleme Abdul-Kajs.s. a. prednja~io je me|u drugima. a Muhammeda. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. . Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik.s. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu.

poslan je iza Ikrima. Tome se Ebu-Bekr. r. r. r.. . r.a. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. .a. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. gone}i El-Hatma. put kojim idu zalutali.a.. r. u slu`bu muslimanske vojske. suprotstavio svom silom..a.a. r. vo|e otpadnika..Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani. a.Ikrime ibn Ebu-D`ehl. potom.Tarife ibn Had`iz. . oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba. r. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’..Halid ibn Velid. . . koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. Vedi’a i Haris. r.. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put.a. r. prema [amu. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. u Bahrejn. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. [to se ti~e Med`ze’eta. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama.a. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife.a. r. sa grupom iz plemena Temim. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju.a.a. r. Vo|e su bili: .Arfed`e ibn Hersem. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. El-’Ala . Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim.. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti.a. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. . Abs i Zibjan. poslan je plemenima Kuda’a..[urahbil ibn Hasne... poslan je stanovnicima Mehre. a Med`ze’et. a nakon toga u Hadremevt. r. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje.El-’Ala ibnul-Hadremijj. Maliku ibn Nuvejriji.s.. Zatim.a..Halid ibn Seid. poslan je Tuhametu u Jemen.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika. je. r.. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. r..Amr ibnul-’As. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali.a. . zaobi{ao El-Hatma. .. poslan je u Dubau u Oman. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. r. r.Suvejd ibn Mukarrin.. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. . .a. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail.a.a. .

Nehar ibnul-Haris. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. El-Ahnef ibn Kajs.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu.a. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije.. Ebu Bekr. r. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja.. Spremio je vojsku bez dozvole halife. Me|utim. d`. r.. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. kao da time nije `elio Allahu. Huzejfe ibn Muhsin. r. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. Muslimani tu pado{e u opsadu. On je bio prvi komandant. koji je bio smje{ten u Basri. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. bez hrane.a. r. Arfed`e ibn Herseme. Med`ze’et ibn Sevr.. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio.a.a. i Es-Sevr. Iznena|eni.a. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. muslimani proba{e probiti put do Basre.. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca.a. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida.a. gdje su se usidrili.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. r. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. Med`ze’et ibn Sevr. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj. udovoljiti. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. r. r.a. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. r. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. radi njihova osvajanja.a. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. r. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i.a. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. r. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti.a. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren.{.... El-’Ala . r. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. Podijelio je na tri skupine. vo|a islamske . Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh.

r. dokazani junak islamske vojske. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati.a. Med`ze’et ibn Sevr. r.a.. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. D`aluli i El-Ehvaz. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. miran i blistav grad. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. Po{to su zauzeli nekoliko gradova.a. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod. r. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. i {to je dalo novi pravac historiji. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma..a. u Basri. one su br`e od kamila. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. Med`ze’et ibn Sevr. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. koji je bio u Basri.. izme|u ostalog. Asima ibn Amra. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske.a.. r. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. r.. JUNAK TUSTURA Nakon toga.a. Arfed`a ibn Hersemu. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe.a. histori~ar i putopisac. Ibn-Batuta..a. stajalo: “O narode Perzije. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad.. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. . koji je bio namjesnik halife Omera. Slao je pisma u kojima je. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. r. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki.a. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. r. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. Huzejfu ibn Muhsina.a. Med`ze’eta ibn Sevra. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. r.a. putem El-Ehvaza.a. r. r.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. gdje se nalazio Hurmuzan. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. u njemu su prekrasne ba{~e. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.a.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. zeleni vrtovi i bogati trgovi. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru.. r. Ka’ba ibn Sevra. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. r. r.

a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. r. r. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca.a. r. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. i El-Bera’ ibn Malika. zakuni se Gospodarom. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. Ka’b ibn Sur.a.. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. r. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima.a. r. prestao davati d`izju i prekinuo primirje. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. On bi mu ispunio zakletvu. neko ra{~upan i pra{njav. podari nam pobjedu nad njima. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika. Gospodaru. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu..” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. Hurmuzan je ubio svog brata. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. ako bi se zakleo Allahom na ne{to. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom.. a namjerava i meni u~initi zlo. Bi{r ibn Rebi’a. r. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. Med`ze’et ibn Sevr. i kada ga je pro~itao. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika.a. r.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske.. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. utvrdila se i blokirala sve ulaze. Muslimani su okru`ili Tustur. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem.: “Mo`da.a. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. Verka ibnul-Haris.{. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. kome niko ne pridaje pa`nju. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu.a.a. d`. Abdullah ibn Bi{ir . njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura..a. a mi smo poglavari naroda.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. Haseke el-Hanzalijj.. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. sa svojom vojskom. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. r. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur.

a. Odigrala se `estoka bitka. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih. a na nogama je ostavio ~izme. i ubio ga je ma~em. pa pri~aj s njim.. i El-Beraa ibn Malika. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. Bilo ih je tristo {ezdeset. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali.. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . Kada su se skupili u unutra{njosti grada.a. Muslimani su ih prepoznali. r. r. i on pade kao {ehid. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. r.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani. upita halifa. Omer re~e: “E Hurmuzane. bio je vo|a prve grupe. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo. kako bi mu on presudio.a. halifu jako rastu`i.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. Med`ze’et ibn Sevr. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. Me|utim. po putevima i oko ku}a Tustura. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska.. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. da mu on presudi.. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. poku{ao je uvezati redove svoje vojske. r.a. r.a. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu.. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba.a.. r. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere.a. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. Plivali su dok nisu u{li u grad. r.

pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si. r. ili }e{ mi dati obrazlo`enje.a. koji je pratio su|enje. bio je brat El-Bera’a. samo sam htio da se osiguram njome. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. dok je `edan. progovori: “Istinu je rekao.’” To su potvrdili i prisutni.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. on je istinito posvjedo~io.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘.” Enes ibn Malik..” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi..” U tom trenutku Enes ibn Malik. Omer mu re~e: “Te{ko tebi. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga. ili }u te kazniti. Zaista si ga za{titio. ali uprkos tome. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. .” “Rekao si: ‘.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna.. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi. Rasr|en. r..” Hurmuzan proli vodu na zemlju.a. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman. Allaha mi.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. o Emirul-mu’minine. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi. spa{avaju}u ubicu smrti. ne ubijte ga. a Omer re~e: “Donesite mu vode. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik.

. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. . njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove. {ehidu. ustrajnom vjerniku.. mud`ahidu. pogibije.. d`.a. Ebu Musa el-E{’ari.a. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. r.. r. r. U doba halife Osmana. r.a.{.a. Neka se Allah. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju.

.

imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. a on S’adov. a on K’abov. . u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. hodao je sporo i imao spore pokrete. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. Ebu-D`abir je bio o{trouman. dugog lica. Imao je blagu narav i vedar nastup. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. Nije o drugima lo{e govorio. a on S’alebov. vitak. a on Alijev. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. a on Ganemov. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost.A. R. Bijele puti. a on Jezidov. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. a on Esedov. a on Haramov. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. Knio je kosu i bradu. a on D`u{emov. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. Bio je srednje visine. sin je Amrov. a on Saridov. a on Selemov.

a. Za vrijeme had`a. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. govorili su jedni drugima. kada su ~uli Muhammedov. i zaista. a.s. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. d`. da ne}emo svoju djecu ubijati. Allahov Poslanik. Kutba ibn Amir ibn Ravad. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. odmah su povjerovali u njega. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. Na slijede}i had`. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim. d`. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”.{. ne}e biti niko ja~i od tebe. odgovorili su: “Ho}emo. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. a. a...s.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. pozivao je ljude u vjeru.” Napustili su ga. tako nam Allaha. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd.. Avf ibn Haris. da ne}emo lagati. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. Allahov Poslanik.. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. Zatim smo .. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. govor. ili. “Ljudi. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. ako bude htio da im oprosti. ako bude htio da ih kazni.{..51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. odgovorili su oni. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu.s. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare. oprostit }e im. kaznit }e ih.s. da ne}emo krasti i bludni~iti. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. me|utim. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. znali su da je on o~ekivani Poslanik.

opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. Allahov Poslani~e. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah.s. poglavara od plemi}a . Allaha mi. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. a. I tako su. a. a. a. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije.s. a. taje}i od njega da su pre{li na islam.. a. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . a da Resulullah. ti si poglavar i prvak. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu.s. polo`ili su prisegu na islam. mu{rika. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. Allahovom odredbom.s. Postao je poglavar. a... ako budete to uradili.. bude odgovoran za muslimane. poveli i Ebu-D`abira. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. kasnije nazvan “Druga Akaba”.s. na sastanak.. rekao: “Oti{li smo na had`. neka znate. na Akabi. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”.s. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani.52 Zatim je Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha. stanovnike Meke. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. ne `elimo da ostane{ kakav si danas .” Allahov Poslanik.. Allahovom Poslaniku.. a.s. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir.s. i Medinelija. Onda smo ga pozvali u islam.ako }ete. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”.gorivo za d`ehenemsku vatru. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika.” “Prihvatamo ga. koji je bio jedan od na{ih plemi}a. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. ostaviti ga (islam). da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. Izabrali su dvanaest ljudi. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je.. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. Uistinu.

. Abdullaha ibn Harama. sa srcima punim vjere na Allahovom.s. vodili s plemenom Kurej{. i Njemu `ivot predav{i. Ubadea ibnus-Samita. S druge strane. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. a. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. i njegove ashabe dok su bili u Meki. D`ubejr ibn Mut’im. a zatim i Muhammeda. putu. ubio je na{e najbolje ljude. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. Mobilizirao je robove Abesince. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra..” Ebu-Sufjanova `ena. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. niti zaboraviti ubijene o~eve. sav nakit na mom tijelu. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana.{. Abdullaha ibn Revahu. [ejbu ibn Rebi’u. slobodan si.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. ne prezaju}i od smrti. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet.{. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. a.. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. Ikrime ibn D`ehl. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani.s. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. koji su bili njegove sluge. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. glave kufra i {irka. Amra ibn Hakema. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. Es’ada ibn Zuraru. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. i muslimana. Ubijeno je sedamdeset mu{rika.s. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. u Meku su neprestano pristizali ratnici.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. za moga amid`u Tuajma. Utbeta ibn Rebi’u. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana.s.” . Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika.. d`.” Rekli su: ”Da. veli~aju}i Allaha. Allahov Poslanik. El-Berau ibn M’aruu. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. licem u lice. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. d`.. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima. Muhammed nam se opasno osvetio. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. a. sinu Merjeminom. a. a ja sam jemac za svoj narod. Ebu-D`ehla.

ponajboljih strijelaca. Allaha mi. ostani u gradu.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska.” Poslanikovo. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. i neka je Allahov blagoslov na tebe. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. a. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.pobijedili smo. Nazirala se pobjeda muslimana. Me|utim. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. Allahov Poslanik.s.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. tra`ili su od Allahova Poslanika. ostat }e u najgorem stanju. @ene su i{le iza vojske. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. Allaha mi. a ako se budu vratili. ako budu ostali. odgovorio je Allahov Poslanik. strijelci na . u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi.. Ako budete pobjegli. da ih {titi.” Muslimani su `estoko napali mu{rike.s. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. bit }e to rastanak bez ljubavi. `ene i djeca }e ih kamenovati. a. Mo`da budem prvi {ehid.onako kako su i do{li.. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. vratit }e se s neuspjehom . pa da je skine — prije nego se bude borio”. Muslimani. Allahov Poslanik. Allahov Poslani~e. mi smo te ‘natjerali’ na to53. Kada su ga muslimani vidjeli.. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci.. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. da }e pasti u ropstvo... a nemamo pravo. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. udarale u bubnjeve i pjevale. koji su bili nao{treni za borbu.. Allahov Poslanik.. ostani (u Medini). pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. a. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. ma kakav ishod bitke bio. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. ne izlazi im u susret.s.s. a ako budu u{li.s. ostavit }emo vas. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju.. a. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . a. @ene su i{le iza vojske.. Resulullah. Imam dug. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. mi }emo vas zagrliti. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. Ako ho}e{. izgubili smo.s. saznao je za spremu Kurej{ija. mi }emo prostrijeti jastuke za vas. a. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk.

odgovorio mu je: ‘Zaista. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk. a.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti. Kada su strijelci napustili polo`aje. ve} sam prije rekao. a ova bitka je uzela probrane vjernike. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. da budem ponovo ubijen. tra`i.{. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama... meleki ga svojim krilima {tite od sunca.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika... obavijesti one koji su za mnom’. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik.s. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.s. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. Ostavio mi je dug i porodicu. Halid ibn Velid je pratio tok bitke. Allahov Poslanik. vidio je rupu u muslimanskim redovima... a. Ne.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. a.s.. Muslimani su do`ivjeli poraz..{. a. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram.s. nikada Allah.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima. a. Allahov Poslanik.s. pa je objavio Allah. izgledali su kao da su umrli ju~er. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika. d`.. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e.s. d`. s namjerom da ih ukopa u Medini.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.a. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.’ Allahov Poslanik. . zbog duga koji mu je otac ostavio. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. a. r.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Ja }u ti dati. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. nije govorio s ljudima bez zastora.{.’55 Allah. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. d`. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. moj otac je ubijen.

svi bi {utili i pomno ga slu{ali. Nije znao ni ~itati ni pisati. . a on Amrov. grlatog glasa. ruku i nogu. Bio je velika srca. a on Tabiha el-Muzenija. d`. a on Osmanov. {irokih o~iju. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. podario mu je razboritost i jak razum. razborita govora.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. jakog. okruglog lica. pustinjak. jakog tijela. a on Habe{ijev. kosu je knio. a on Latimov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. a on K’abov. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike.. a on Hed`irov. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. kad bi govorio. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. a on Hedmov. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. Nosio je nadimak Ebu-Amr. Poznat kao konjanik. Bio je visokog rasta. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem.{. a on Nasrov. tamne puti. velikih ple}a. a on Abdul-Sevrov. hrabra i preduzimljiva osoba.A. Allah. R. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. a on Evsov. Tih u dru{tvu. a on Aizov.

pa su ih neki pratili s interesovanjem. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida.” . pa ko `eli da mi se pridru`i.. o njegovoj hid`ri u Medinu. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. Kada su se svi skupili. a. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. ne{to bli`e Medini. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik.. ustao je i rekao: “Narode moj. jer Allah pra{ta i samilostan je.. Narod je tekbirao. a.s. a.s. o Bici na Bedru i Uhudu. Pred sami polazak u susret Resulullahu. a.{.s. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira.s. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u.. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. i nismo saznali o njemu osim dobro. Resulullah. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. dopirale su do njihovoga plemena. zaista. a.s. Zaputili su se ka Resulullahovom. d`. da objave svoj prelazak na islam. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. a. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio.s. odlu~io sam sutra i}i kod njega. zabludu i zavjeru. On poziva Istini i samilosti. mesd`idu. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. dobro djelo.. jedinoga Stvoritelja. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. i licemjerstvo ima svoje stani{te.. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. To im je.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah..? Ljudi. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu.. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku.

.. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. a. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Ostali su pobjegli..s. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica.s. a. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Murra. a. Ipak. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. A porodica Mukarrina. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. pobijedi{e. Zibjan i dio plemena Kinane. Okupio je ljude. En-Nu’man je pod Poslanikovom. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Allahovom pomo}i.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. preseljenja na ahiret. predvode}i konjanike. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. Zazve~ale su sablje. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. a.s. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani.. a islam je bio uzvi{en s njima. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Muslimani su krenuli u pohod. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. Na dan oslobo|enja Meke. a odmetnici to nisu znali.s. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu.s. a. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. Din je slabio. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom.s. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. Vjerovjesnik. Tra`ili su od njega da se . Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. Smrt Poslanika. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. puna bereketa i blagoslova. Halifa je podsticao narod na d`ihad. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. En-Nu’man je nosio zastavu. Nakon Resulullahova. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana.. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. a.

Nakon toga. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. nego se vrati u Medinu. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. hvala neka je Allahu. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. grupa i bajraka islamske vojske. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. bitka je nazvana “Dolina krvi”. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik.. r. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. rekao mu je: “Gdje }e{.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. da ostanemo bez tebe. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. r.. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. islam se nikada ne bi uspostavio.. Allaha mi. d`. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. a da po{alje vojsku. Alija. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala.a. stigav{i do Mizara. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. vo|om Perzijanaca. .{. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom..a.s. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. na tome. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. a.

. Perzijanci su stigli na drugu stranu. a zatim se stacionirao u El-Hiri. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. ili da izabere borbu. Stali su spram muslimana. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. a neki su bili odli~ni pregovara~i. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. a na njihovom ~elu je bio Rustem. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. Neki od njih bili su vrlo pametni.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. odredio im i raspodijelio vo|e. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. posljednim kraljem Sasana. jedan od najve}ih vo|a. predvodnik izaslanika. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. borba. ono {to islam nare|uje. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. tj.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. .urat ibn Hajjan el-Id`lijj. 3. 2. ili da pla}a d`izju. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima.

smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. d`. Je li zato {to smo ih se okanili. Stranci. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. Kada su se svi veziri i ministri sakupili..” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose.. Zaustavili se na vratima dvorca. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Na nogama su nosili ko`ne sandale. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. a o svakom od njih bio je obje{en bi~. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. Stranci u na{oj zemlji... na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). dat }u mu prednost. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. tra`e}i dozvolu za ulazak. Re~e: “Na’leh. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje.. Na’leh..” “Izvoli. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. a u nekim slo`ili. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. a ako neko drugi `eli da odgovori. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora.. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~).” Kada je ovo ~uo. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. ja }u odgovoriti u na{e ime. Izaslanici su u{li. odgovori ti”. .{.

” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. onda vam objavljujemo rat.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. primit }emo i ~uvati vas. . Nije pozvao nijedno pleme. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima.” Nato se Jezderd`id naljuti. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. Ako nam budete pla}ali d`izju. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. Nemate vi{e ni{ta kod mene. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. ili primi islam bit }e{ spa{en. a ru`no ru`nim. Pa ako odbijete. a. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. Perzijanci osta{e potu~eni. niste joj se mogli suprotstaviti. a drugi protiv njega.{. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih.. Ako prihvatite na{u vjeru. ili borbu.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju.. a da se nisu me|usobno odvojili. Na vama je da odlu~ite. i oni koji su pri{li svojom voljom. Kad smo slali na{u vojsku na vas. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. htio. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. a ako ne.s. d`. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. I ako vas je glad natjerala. jedan od izaslanika. I odigra se Bitka na Kadisijji. ja bih vas ubio. onda }emo se boriti protiv vas. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. Govorio je dugo. nemojte se ponositi time. a ako i to odbijete. Jedan dio je uz njega. pa je i to u~inio.

ne brini se. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. kao po~ast prema njemu. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. Amr ibn Ma’d i Amr ibn .” “Ko je on. Amir ibn Metar. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. a potom iz Basre i Kufe. on je iz Iraka. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. Kada je zavr{io. Utbe ibn Amr. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Be{ir ibnul-Hasasija. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Hanzala el-Katib. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. reko{e. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. Ebul-Huber. glavnog grada Kisre i osvojiti ga.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. re~e halifa. a da je Ira~anin”. Rubijj ibn Amir. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. El-Mugire ibn [u’be. a odgovaraju}i je za taj polo`aj.” “Zaista. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. El-E{’as ibn Kajs elKindi. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. pisao je Emirul-mu’mininu. “Vallahi.

Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku.” En-Nu’man je rasporedio vojsku.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. Kada se vratio. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. I zaista. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. neka oni pobjegnu nama. Kada im se Perzijanci suprotstave.ethul-futuh”. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. Najzad. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. ali nije bilo pora`enih. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. Mukarrinovi sinovi. Trajala je tri dana. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. Dvije vojske sa isukanim sabljama. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. tako da niko nije ostao u tvr|avi. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. A kada budu napustili tvr|avu. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka.” Svima se svidi ovaj prijedlog. Opsada se odu`ila. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. ubijaju}i Allahove neprijatelje. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. ali bez uspjeha. tako da je odmah preselio kao {ehid. . Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas.

Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. Komes i D`erd`an. Dirara. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin.{. Huzejfu. .Malika. Abdullaha.. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. Suvejda. Med`a{ia i Su’uda. d`. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Utbu. Da Allah.

Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah.. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. Odrastao je kao rob. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. . pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. R. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem.A. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. Kad je bio mali. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi.a.E. r. a bila je ensarijka. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu.

s.v.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti.. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise.a.. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja.a.v. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. r. r.. Salim.a. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. Allah. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim.. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i.. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri.” . primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. Ubijen je u Bici na Bedru. a Allah pra{ta i samilostan je. skupile su se sve islamske vrijednosti.a.s. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. s.. kao {to je prethodno Poslanik. Tako|er.a. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.s. Islam je ljude u~inio ravnopravnim. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u.v. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga. s. d`.a.. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. grijeh je ako to namjerno u~inite. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. A ako ne znate imena o~eva njihovih. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama.{. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. r. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. r. s. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. Allahov Poslanik. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike.. to je kod Allaha ispravnije. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”.

s. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. Nakon zavr{etka bitke.. ..’ Pa je Poslanik. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. Me|utim.v. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. r. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto.a. Tako|er.. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe.v. u~inio hid`ru u Medinu. odgovorila je. nisu ni obra}ali pa`nju na njih.a. bio opkoljen.a. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. upitao je {ta ju je zadr`alo.a. s. predvodio je vjernike u namazu.s. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an.s. za~ula je u~enje Kur’ana. Salim je prije Poslanika. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku..atimin otac.a.a. s. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. r. je rekao: “Da je Salim `iv.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. r. r.. ~ekao Ai{u. s. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika.s. sa prvim muhad`irima.s.. Bili su i ostali najbolji prijatelji.s. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak. Salim tada nije bio me|u `ivima.a. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e..” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. “Majke pravovjernih”. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga.” Salim.. a Ebu-Huzejfe i Salim.a.v.a.v. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. a Omer. s.a.s. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. .. Kada je i{la..a.v. r.. Kada je do{la.. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom. s. r. otac Ebu-Huzejfe. r. koja je ne{to zakasnila..’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.v.” Jednog je dana Poslanik.a.v. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem. s. Stajali su iza Allahovog Poslanika. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. Krasile su ga mnoge vrline. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. Koji te dao mom ummetu. a me|u njima bio je i Omer. s...v.a.s. s. r.v.a. Poslanik.a. pa je rekao: “Hvala Allahu.s. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.a. iz njega je vrilo znanje i razboritost. s. r.a.a. iskreni i odani jedan drugom.

HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. bez namjere da ratuje.a.v. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. postat }ete zarobljenici.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. pa im re~e: “Te{ko vama. svijet je ve} pre{ao na islam.s. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. Bili su me|u najboljim ljudima.. na Tebuku.s. s.s. r.a. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam.. oslobodio Meku. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt..” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. s. Me|utim. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam.. a postado{e sigurni. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. Nakon {to je Poslanik. s.a. Tako mi Allaha. pa su ratovala protiv islama. Nakon {to ih zaveza{e. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru. polo`i{e oru`je.. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. rat ne izbi. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime.v. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. Stigao je Halid.. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima.. na Hajberu. na Hunejnu. prilikom oslobo|enja Meke. najve}i junaci i ~estiti muslimani. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. bili su skupa na Hendeku.v.. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre.a. Halid naredi . ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. Allahov Poslanik.

d`.. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da.s. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . ja nemam udjela u Halidovom postupku.. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. srednjeg rasta.a. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Halid je povikao pa je ovaj u{utio. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. Allahov Poslanik. mole}i od Allaha. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e. oprost.. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Moj Gospodaru. Allahov Poslanik.a.. s. Poslije toga. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. s.v. Salim se povukao u stranu da klanja..s. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. Halid se po~eo braniti. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. r.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.. D@.v. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. a Salim je postajao sve stro`iji.a. s.a.v.[.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab. s. i obznanili prihvatanje islama.{. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim.. zamalo su se po~eli udarati..s. s. ja nemam udjela u Halidovom postupku.s.” [EHADET NA ALLAHOVOM.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.v. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. prvi je bio moj sin Abdullah.a. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima.a. Zatim su se sastali sa Poslanikom.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima.a. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika.v. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon.s. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru.s.v.. pa je rasprava dostigla vrhunac. r. s.a. Moj Gospodaru.” Srd`ba Allahovog Poslanika. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti..

a. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. a ostale vratiti pod okrilje islama. Ebu-Bekr. koji su mu vjerovali. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. Muslimani su krenuli u napad. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre.. slijedili ga i ratovali za njega.s. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. po halifinom nare|enju. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. a. zinaluk. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. ostavljaju}i bojno polje.s. koji je bio primio islam. . Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske.v. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Kada je vidio snagu muslimana. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. s. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku.a. r. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. s. Do`ivio je poraz. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. te je morao ~ekati poja~anje. Broj njegovih pristalica se pove}ao. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme..350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Halid. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. uputio se..v.s. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. Nakon smrti Poslanika.

@ivjeli su kao dva brata.a. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. a sablju u drugoj ruci. Zatekli su ga na izmaku `ivota. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. ~asnom vjerniku.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. i jedan do drugog. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene.a.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. dok je u~io kur’anske ajete. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. pali. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo.. kao {ehidi.. nosio je zastavu u jednoj. . Poginuo je na istom mjestu. odlu~io je da se ne mi~e. Neka se Allah smiluje.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Salime. Obukao je }efine. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. On je rekao: “Prislonite me uz njega. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu.{. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. nakon zavr{etka bitke. r. d`. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe.” Rekli su mu: “On je pored tebe. iskrenom muslimanu. r.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid.

.

NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. a on Vehbov. Protiv njega vodio je jaku kampanju. s.s. uskog struka. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed.a. sin je Mez’unov. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. a on Amrov. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. a on D`umehov. a on Luejjov. govorio bi nje`nim i tihim glasom. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. nje`noga srca i ~iste du{e. a on Hasisov. R.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. crne puti. upozoravao kako alkohol odnosi razum.” Bio je po{ten. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. pro}elav. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. mr{avoga tijela. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. Bio je srednjega rasta. Kada bi govorio. a on K’abov. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i.OSMAN IBN MEZ’UN. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. a on Huzafeov.v. . rijetke kose. a on Habibov. skoro da se nije ~uo.

. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam.. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. Umejje ibn Halef. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl. Osman je poveo i svog sina Saiba. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke.. Sin njegovoga amid`e. s. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja.. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama.v..a.. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.a.. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide.v.. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva.v. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. poziv. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce.s. iskreni.. Allahov Poslanik. grdio ga. Kada je ispra}ao prve muhad`ire. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika. On je povjerljivi. udarao. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. istinoljubivi. s. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok.. Naprotiv. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . Kada je Osman ~uo za Poslanikov. po~eo se raspitivati o na~elima islama.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. s. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca.a.s.. `estoki du{man islamu i muslimanima.s. pustio je suze saosje}aja. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu.v. s. omalova`avao.. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija.. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. Allahov Poslanik. ljubavi i nje`nosti.a. prave}i kipove. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju. nisu se odrekli islama. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom.v. s. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija.a.s.s.

Kada su stigli do obronaka Meke. sin amid`e Allahova Poslanika.. s. U ALLAHOVOJ.s.a. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. ponizili te.v. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. sa islamom i Njegovom objavom. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. Borio si se protiv ~asnog. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu.60 O{tri vrhove strijela. Informacije su tada bile {ture.. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. . A da su u Meki. da Bog da. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. ali }e se tebi u glavu zabiti.s. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.[. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke..Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. jakog. pobio si narod koji te {titio. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama.. objelodanila se la`. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. s. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla...a. ali ne}e biti kako ti `eli{. D@. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara.v.

“Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. vjerom i misijom. d`. a Kurej{ije su bili ushi}eni.v.a. moj brate. a on je njihov brat u vjeri. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. Me|utim. s. evo. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. a svi oni `ive za isti cilj.a...” “Istinu je rekao.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. s..” Osman tada re~e: . za{titu. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom. i slijediti primjer svojih drugova. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. Osman nije bio spokojan. Zatra`io je od njega za{titu. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.v.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija.” Izabrao je `ivot poput njihova. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. re~e Osman. odgovori mu Osman. nastavio je Lebid.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. a na prsa mu stavili kamen. ovo je gubitak za mene.” Velid ga upita: “Da nisi. “svako u`ivanje je prolazno.a. Ta.s. kao {to sam ti je ja javno dao.. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom.” “Nema sumnje. imetak i porodicu.s. njegove za{tite”. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti.s. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. odri~em se. s. Nakon nekog vremena. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. poni`avaju}i i udaraju}i. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem.v. do{ao je da se odrekne moje za{tite. Tre}eg su vezali za vrat. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. Zato. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija.{.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu.

Zbog toga `elim Allaha. ovo ti nije trebalo. tako mi Allaha. iako govorite: zalutao i zabludio..” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. Pa ja }u. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. ja nisam ludak. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo.” “Tako mi Allaha. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. a koga Allah u~ini zadovoljnim. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. Bio si u sigurnoj za{titi. Ne ljuti se radi njegova buncanja. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. o narode. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. Ja sam u Allahovoj za{titi. na to }e Osman. brate moj. vrati se u moju za{titu. rukama bezbo`nika neupu}enog.. Ebu-Abdu{-[emse.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. sretan je. ako ho}e{. . ve} vjernik koji je spoznao put Istine. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. pa re~e: “Kurej{ije.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha. pa hajde.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti.

ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe.a..” Poslanik. `ena. a izgledala je nervozno i uznemireno.a. no}u klanjaju}i.a. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha. nastoje}i da se o~isti od grijeha.a. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. Allah me nije poslao sa mona{tvom... Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu.s.. A kada je Resulullah. najukusnijih jela i otmjene odje}e. pa sam je upitala o tome. Poslanikove. jer je u vjeri na{ao ~istotu. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja. poslije sreo Osmana.v. Provodio je `ivot danju poste}i. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. Allah me nije poslao sa mona{tvom.v. s.. obla~io je grubu odje}u.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: . neporo~nost i zadovoljstvo. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. s. rekao mu je: ‘Osmane.s. s. s. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. o Allahov Poslani~e. im re~e: “Tako }e sigurno biti. a klanja no}u. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom..v.s.s. s.v. pa mu je oti{ao. s. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro.a.s.s.. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i. a vra}ao se u drugoj. od ibn S’ada.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. mona{tvo nam nije propisano. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. u{ao je Allahov Poslanik. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude.a.v. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada.v. potpuno je napustio `ene. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo.’ Nakon toga. a Osman je bio u redovima mud`ahida. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i.. s..v. odselio je u Medinu. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima.a.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. jeo malo hrane.s. Allahov Poslanik. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost. a ja sam mu to spomenula. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt.

a ukopan je u Bekijji. da se kastriram.” Poslanik. s. o Ebu-Saibe. da posti{. s. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini. s. rekao je: “Allah ti se smilovao. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.s.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. rekao mu je: “Ibn Mez’une. .” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika.s.s. nageo se nad njim.s. pa je onda podigao glavu.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu...s. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt.. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. pa dozvoli mi.a. s. niko vam za njih ne}e prigovoriti. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e.a. Poslani~e. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor.v.a. s. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu.v. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. Allahov Poslanik.v..v. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku. pa smo i mi zaplakali.. Ibrahim. Osmanu ibn Mez’unu.a. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. Ibn Mez’une.” Poslanik.v. s.a.v. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo.s.. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga. joj je rekao: “To je njegovo djelo.v.s. zavolio ga je zbog njegove ~istote. Na dan kada je do Poslanika. s. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima. Zatim se nageo drugi put.a. kada je Osman umro..a. u Medini... ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. Oti{ao si sa dunjaluka.a.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. s. Ali na tebi je.” Allahov Poslanik.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio.s.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju. ne `alite suze. rekao mu je: “Ne. Potom je podigao svoju glavu.v. pa tre}i put. za Osmanovom smr}u..

. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana.s. s.s.v. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. Kada je Resulullah.a. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom..a. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. krenuo u Bitku Bevat.v.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. s. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret.

Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava.a. a on sina Ad`lanovog. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. a on Avfov. a lice nje`no{}u i vedrinom. Vanj{tina mu je odisala svje`inom.s. a on sina Malikovog. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja.v. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. R. dobro je upamtio i temeljito poznavao. a on S’alebov. Govor mu je bio blag i osje}ajan. On je. a on Ganemov.A. a on Kavkalov. k}erka Ubade. a on Asremov.UBADE IBN SAMIT. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. Bio je visok. Zauzimao je odlu~ne stavove. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. sina Nadlovog. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. lijepoga lica.ehrov. puna~kog tijela. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. a on Avfov. a on Kajsov. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. s. tako|er. sin je Samitov. a on Amrov. {irokih prsa i ple}ki. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom.. . LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. a on .

Ako budete obmanjivali. gdje ih je Poslanik. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said.a. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. da ne ubijamo na{u djecu.v. nagrada vam je D`ennet..a.. da ne ~inimo zinaluk.s. s. u radosti i u `alosti.. na rat. a ako ho}e oprostit }e.a. tako|er. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam.s. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.a. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika . s. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga. pa onda }e ta stvar pred Allaha.v. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. nakon {to je Resulullah. s. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. Ukbe ibn Amir. Kutbe ibn Amir. na istom mjestu. ni~ijeg prigovora. i Medinelija na Akabi.v.v. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. s.s. ako ho}e kaznit }e. To je bilo prije nego {to je propisana borba.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru. s.. Abbas ibn Ubade. Dogovorili su se. Re~eno nam je: ‘. Jezid ibn S’alebe. ne boje}i se. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje.Ako sa~uvate ugovor. da ne krademo. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili.v. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana.s.v. bude predstavnik muslimana Meke. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Auf i Mu’az ibnul-Haris.s. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama... Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.a. . s tim da Resulullah.v.” Allahov Poslanik.s. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat.. s.. Zekvan ibn Ebu-Kajs. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”.s. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a. {irile su se po Medini i njenoj okolici.s..v.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu.a. s. i to je iskup. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. u ime Allaha. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit.a.a. s.

lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. muslimanka.a..a. ako mi budemo ratovali. presudi. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika.v. i muslimana. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Kada su je vidjeli. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. pa si iskoristio priliku protiv njih.. Kada se vijest pro{irila po Medini.v. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao.v. s... strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}.. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. vi znate da sam ja Poslanik. Me|utim. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika.” Allahov Poslanik. s. Ostali su razo~arani. Me|utim.v. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em.a. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. mu je na to odgovorio: “Tvoji su. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. s. nisu se zaustavili samo na tome. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije. oti{ao je Poslaniku. s. Tako nam Boga.[. s. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. pa kada je vidio {ta se desilo. Me|utim. i rekao: “Allahov Poslani~e. u Medinu.a.v.s. D@. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. Allahov Poslanik.a. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. s..s. Jedna Arapka. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati.a. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i.s. s.s. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em .s. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine.. pa im re~e: “O skupino jevreja.s.” Allahov Poslanik.a. Kada je krenula da iza|e iz du}ana.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.s. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. saznat }e{ ko su ratnici.v. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu.v. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. a ona nije ni{ta primijetila. Primite islam. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga.

Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu.v.s. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha.a. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. neustra{ivost i poduzetnost. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. s..a.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. Taifu i u drugim bitkama. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. Latakija ja primorski grad. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. bogat kr~mama i du}anima. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. s. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. Hunejnu. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. Na Hendeku. Hudejbiji. Allah.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. najte`om zakletvom. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. .s. a zatim osvojio. kajati. zapadno od grada Himsa. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. uistinu.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. od nasrtaja mu{rika. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.v.

~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. a kada se spustio mrak. ali je i njega uspio zauzeti. Nakon osvojenja Latakije. narediv{i da se crkva ne dira. ozna~avaju}i po~etak napada. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. . sjede}i na konjima. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Potom je sagradio d`amiju. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. {to je Ubade odobrio. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. uvjereni da su muslimani oti{li. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. Ubade je krenuo priobalnim putem. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Tako su i u~inili. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. pa makar ga to ko{talo i `ivota. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Na kraju je smislio sjajan plan.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Tu su proveli ~itavu no}. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. Prvi u nizu bio je grad Belde. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja.

Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana..” Oti{ao je u Medinu.v.s. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. stekao je znanje i obrazovanje. Nakon Damaska. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. Ubej ibn K’ab. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. s tim da je~ma bude vi{e. Kada ga je vidio. a on mu je grubo odgovorio. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. {tavi{e. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda. Zar ne ide srebro za srebro . zlato za zlato .mjera za mjeru.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. nad Ubadeom). s tim da srebra bude vi{e. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. (tj. s.a.a. `ivota. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro.ista koli~ina za istu koli~inu. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. je~am za je~am . Zar nije p{enica za p{enicu . Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao.. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. a prodaja na zajam nije po{tena.tas za tas. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit.v. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. Od Allahovoga Poslanika.tas za tas. taj uzima kamatu. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije.. s. i podu~avao ih Kur’anu. iz ruke u ruku.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati.v. . Prodaja na kredit nije po{tena.s. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude..a. s. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.v. iz ruke u ruku.s. halifa Omer ibn el-Hattab. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro.a. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. s.s. Naime.” Allahov Poslanik. Mu’az ibn D`ebel. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.

. u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri.

.

brzih pokreta.s. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. sin je Amirov..v. a on sin S’adov. Bio je srednjeg rasta. a on sin Rebi’e. Njegova majka bila je Erva. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju.s. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. lahkih koraka.A.a. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. Nakon {to bi spoznao su{tinu. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. Ba{ u to vrijeme Poslanik. prihvatio bi ih kao ~injenice.. a on sin Selmanov.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. Pa`ljivo je rasu|ivao.v. . tamnoput. R. k}erka Ebi-Mu’ajta. i njegovim ashabima. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. jakih mi{ica i podlaktica. zauzeo bi odgovaraju}i stav.a. stvari je gledao realnim pogledom i razumno. a muslimanima pripade velika pobjeda. s. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. s. a on sin Hizjemov.

Za~udi ga ta njegova smirenost. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. a oni su. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Zatim ga veza{e za stablo drveta. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. uti{anom masom. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. Hubejb. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. a da se ti spasi{?” .. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. te dovedo{e u Meku. psuju}i i grde}i ga. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. r. Odveza{e ga. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. u~io u svome namazu. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. ako mi dozvoljavate. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. me|utim. jo{ bih klanjao. Kada je zavr{io namaz. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. Kao i ostali mladi}i Meke. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan.a. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. Prodali su ga porodici El-Haris.

osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili.” BORBA NA ALLAHOVOM...s. ali ih drugi sprije~i{e u tome. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber.s. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom.a.. boje}i se reakcije od njegovoga plemena.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase.” I taj prizor se zavr{i. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. a bila mu je to prva bitka pod . D@. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. s. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. koji je bio naseljen jevrejima. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. Resulullah. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo.. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. govorio im je: “Tako mi Allaha. Allahu moj. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. Tebi se vra}am. Zaista je islam zov istine. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam.[. prorijedi ih. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan.. grad sjeverno od Medine. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. a da se Muhammedu i trunka zla nanese.v. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu.a. Narod se po~e razilaziti. pogled mu je bio uprt u nebo. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio.v. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. s. Po~e analizirati i razmi{ljati. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. I tako.

{. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.{. bili su veliki. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. ti si onaj koji o~ituje Istinu. o Se’idu! Dosta si rekao. d`. a kad je Se’id htio krenuti. Ebu-Bekr mu dozvoli. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom...s. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. rade}i po Poslanikovim..v.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e. koji je ustrajan u pravdi. Bilal. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. a ti ne izdaje{ naredbu.s. {uti{. vrati se svome Gospodaru. Ispuni se velika Allahova odredba. kloni{ se grijeha i prekr{aja.njegovi ashabi. r.v. d`.v. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom.a. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. tako mi Allaha. s. Allah. pro|e neko vrijeme. putu. Me|utim..” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao.a. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. `estok prema nevjernicima. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo. r. hrabri ljudi .. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje..a.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e.a. d`. du{a Allahovog Poslanika.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju. Allah ti se smilovao. sudi po istini i pravdi. `rtvuju}i se za {ehadet. i veli~a{ Allaha.. pa se . moja je `elja da idem u d`ihad. po{alji i mene s njim. u osvajanje [ama. s.s. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. Ti si.a. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. Dozvoli mi.a. da se priklju~im muslimanima. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. ~uva{ rodbinske veze. r. Oko Poslanika..” Na to mu Ebu-Bekr.v.. milostiv prema vjernicima.s. Kako znam. uputama i savjetima. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. koliko je to bio u mogu}nosti. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. ponizan. s. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. misije i u~vr{}ivanju temelja islama.{. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. s. kako sam saznao.a.

. Kada je Muavija oslobodio . u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. sa~uva me poraza i bje`anja.. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. d`. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. kad nam odredi{ susret. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. Allah vam se smilovao. predvode}i jednu grupu muslimana. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. te me Allah. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Allah. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana.. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. sa~uvao. ali im to nije koristilo. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu.{. Kada su se muslimani spremili da krenu. gdje ih se sakupio veliki broj. Allahu. Dignite svoje ruke. malom naselju u pokrajini Gazza. Izlo`io sam se pogibiji. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom. r. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. Allah. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid.” ^im je do{ao u [am. Ako si nam odredio da se rastanemo. Kad sam se sreo sa neprijateljem.” Se’id i muslimani. d`. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. U isto vrijeme preseli i Jezid. izme|u Hajfe i Jafe. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi.. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. preseli na ahiret. ga u~inio blagoslovljenim.{. sa Allahovim blagoslovom. d`. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi.{.a. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. shvatio sam da im se dova primila. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora.. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. krenu{e ka [amu.{. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine.

a. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka.{. Otkloni pote{ko}e..” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan.v. Omer. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane. upita ga: “Se’ide.a. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. dao upravu. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere. r.a. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo . podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. r.v. nasljednika.s.” Omer... @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici. da je rekao: ‘Allah. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha. s. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. d`. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. Omere. s. r.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu.. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. d`.{. d`. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi..” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi.. na oslobo|enju Kajsarije.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una...{.s. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo.. {.. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika.a. otkako je Omer. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru. sakupit }e ljude radi obra~una. d`. svojoj porodici i svojim zetovima. r.a.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti. d`. vjerovanja i poniznosti. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju. d`. izabran za halifu.{.a. {. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu.

Tamo ga ljudi zavolje{e. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu.a.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat.. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane..” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa. r. “Ko je Se’id ibn Amir?”.{. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. odgovori{e. htio postaviti namjesnika u Himsu. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi.” Veli~ina Se’ida ibn Amira.’ Zatim }e Allah. r.” Se’id ibn Amir. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije.a. upita ih Omer.. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. ja }u tebe postaviti. d`. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima.. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. r. r. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. “To je na{ namjesnik”. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. pobunama i mnogim `albama.a. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. Kada je Omer. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa. oti{ao je u Hims.a.

Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta.” Ona mu. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. a da . naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. pa sa`aljivo upita: “Se’ide.a. ~ekam da mi se osu{i. Jedan. d`. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. pa po{to je ja operem. a tada sam bio mu{rik. I na kraju. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. kao da ga je zadesila nezgoda. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. a ono nas uzrujava i brine. Kada je stigao. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. a onda iza|em. pa tek krajem dana iza|em. djeci siro~adi i besku}nicima. prezirao sam spominjati razloge.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. u ime svih njih. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem..{. Kada ih je Se’id primio. Omer.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. r. zovemo ga. r. Pro|e nekoliko dana. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija.. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu.” ^ovjek koji je govorio sjede. zaista. ali evo moram. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. ne znaju}i za dinare. progovori: “Vladaru pravovjernih.a. r. Omer ibn el-Hattab. a on nikome ne odgovara..” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb.. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne. re~e: “Oslobodi je se. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. udovicama. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo.a.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. tako mi Allaha. U{la smutnja u moju ku}u. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha..

{. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. slijede}i ~asne muslimane prethodnike. . d`..Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. preseli svome Stvoritelju.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. ~iste du{e. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti..’ Tako mi Allaha. r. Bio je ~istog duha. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. ~vrstog imana.a. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. a zatim re~e: “Hvala Allahu.

.

a on Lejsov.s. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. a. a bili su smje{teni zapadno od Medine. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. samopouzdanje i smjelost. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. a on K’abov. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. upalih o~iju. izdu`enoga lica.GALIB IBN ABDULLAH. a on Avfov. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. a on D`’aferov. kori{tenje oru`ja. mr{av. s. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. strategiju napada i povla~enja. Posjedovao je vrlo lijepu narav.. a on sin Musirov. ravnomjerno razvijenog tijela.A. ~vrste i smirene nerve. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca.s. a poznavao je i plivanje. R. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. Nau~io je jahanje. Bija{e visok.a. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. a on Abdu-Menafov. prema moru. . na koje se Poslanik. sin je Abdullahov. a on Kelbov. ponosito srce. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. jo{ u ranoj mladosti. a on Bekrov.v. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. oslanjao u ratnim pohodima.. a on Amirov. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji.

Oti{ao je Allahovom Poslaniku.v.v. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali.v. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Poslanikov.s. s.v. Pove}ao im se broj stoke. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom . s. Stanovao je predgra|u Medine. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku.a.v.a.v.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku.a.s.. mjesto njihovog prebivali{ta. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. idu}i prema Kedidu. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. a ljudi su im postali osori i grubi.a.. i da su u{li u islam. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo ..” Poslanik. u plemenu Benu-Abd. s. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama. po{ao u ratni pohod. a da pojedince od njih ubiju. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu.. Tako je.s. Nakon odre|enog vremena. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. kao da kuju kakvu zavjeru.s. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove.s. s. naredio je da se opremi odred vojske. jednog dana do Poslanika.s. Jednoga dana. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. dobru i pravdi. Tako|er.v. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e.a... pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. a kada je pala no}.a. s. Galib se nastanio u Medini. Oko ikindije toga dana. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. s. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. sreli su El-Harisa ibn .a. s. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. s. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. i izjavi svoje primanje islama.a.s. Poslije toga.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. Bilo ih je stotinu dvadeset.. Naredio im je da napadnu Kedid.v.s. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana.

Stali su mu iznad glave.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. do njega Galib ibn Abdullah. a mud`ahidi su ponavljali za njim. Bila je to parola u njihovim pohodima. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. s. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. da izjavi primanje islama. on je pobjegao.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. ostatak rastjerali. Napali su ih neo~ekivano. jer je no}. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. a ako bude{ ne{to drugo. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. dok su ostale zarobili. koji je ubio veliki broj muslimana.v. snagu i dobru strategiju u borbi. vidio sam . uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. ako ti se bude opirao. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. a na kraju. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. odsijeci mu glavu. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. Tu su ostali do no}i. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba.s.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. Usame je bio na ~elu odreda. pa su ga zarobili. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. najbolje vrijeme za napad. Veliki broj su ih ubili i ranili. kod Galiba.a. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane.. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman.

. pa re~e: “Usame.s. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere.s. r. vje{tih i iskusnih na putu. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. zaplijeniv{i veliki ratni plijen. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka.s. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. r.v. Tokom puta. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove.a.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. lice mu se promijeni. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje.v. zamahnuli na njega sabljama.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili.a.v. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha.a. s. Tako|er na Hunejnu. preselio na ahiret. r. Allah je pomogao Svoju vjeru. s. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah.s. d`. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha.a. r. radi {irenja islama u njima. s.{. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik.v. Tada je poginuo veliki broj muslimana.a. Kada sam prenio Poslaniku. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. Halid ibn Velid.s. Nakon {to je Poslanik..” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa.. s. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama..a. Meka je osvojena. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu. u prethodnici muslimana. s. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana. kao {to se kajao i Galib. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. Kada je Allahov Poslanik. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik... U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. redovno je slao Resulullahu. Galib je uvidio da je Poslanik. me|u njima i ..s.a..a. odlu~io osloboditi Meku.v.a.v.a. s. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. nije znao {ta da ~ini. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha. {ta se desilo. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka.

Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. Irak. a post slabi i umanjuje snagu.. Pomo} je po~ela pristizati... na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili.prema Iraku ili [amu. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. a kada su se sreli sa El-Musennom. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . na ~elu velike vojske.. koje je imalo ~etiri stotine boraca. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. r. a oni su odgovorili: “U [am.a. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. Omer ibnul-Hattab. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. r. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. na ~elu boraca iz Ezda. te je stigao do mjesta El-Buvejb. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. . Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. pridru`ili su se njegovoj vojsci.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. do{ao je El-Musenna.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. tamo su na{i prethodnici. S druge strane.. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. na ~elu plemena Er-Rebab. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. Pomo} je neprekidno stizala. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. nasuprot njih. Nakon dolaska pomo}i. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj. va{im udjelom. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu. pa je ustao i rekao: O rodbino. Nakon toga. Irak.a. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. pa je prema njima krenuo Mihran.. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima.

upita Omer. U isto vrijeme. prijestolnicu Kisra.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. r. r. odgovorio mu je Abdurrahman. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku..a. s ciljem njihovog razbijanja iznutra.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. pa ~uvaj moju oporuku. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put. r. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. lijevim i desnim. Znaj da za sve treba priprema. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e.a. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. spremne da istrijebe muslimane. tako|er.. a. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu.. strpljenje na onome {to te sna|e i . pa mu je Abdurrahman ibn Avf.. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. r.a. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. Omer ibn el-Hattab.a. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine.. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. Kada je S’ad krenuo prema Iraku.a.a.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. udarati i u sredinu perzijske vojske. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke.. prije nego Rustemova vojska krene na njih. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja.a. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. Priprema za hajr jeste strpljenje. ispra}aju}i ga. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. Kada je primio Musennino pismo. r. S’ad ibn Ebu-Vekkas. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. El-Musenna ibn Haris. r. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. r. te grupa koja se borila iza slonice. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. i s hajrom po~ni. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. Omer ibnul-Hattab. i vratiti ih na Arapski poluotok. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}.

s. pa ih podsti~ite na borbu.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. ve} bri{e lo{e s dobrim. pa preuveli~ati. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. obra}aju}i se svome narodu. On }e vam se odazvati. rekao je: “Ljudi. perzijskoga vo|u Rustema. a Perzijanci prema muslimanima. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. . osim da Mu se bude pokorno. od Njega tra`ite. On }e vam pove}ati. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. Sutra }e pri~ati. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. zaista. Me|utim. O skupino Mead. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. d`. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. Ubio ga je vrlo brzo. Prije po~etka borbe. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. Galib ka`e: “Boga mi. rije~ vam je zajedni~ka. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje).. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. Idite me|u ljude. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. Allah. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. Prou~io je ~etiri tekbira. bili su `estoki prema njima. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. s. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. blizu mjesta bitke. muslimani su krenuli prema Perzijancima. Zaista. Pa. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira.{. Bolest ga je privezala za postelju. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. ne bri{e lo{e s lo{im. Galib ibn Abdullah. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. pa prenijeti drugima.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio.a. S’ade ibn Ebu-Vekkase. Njega molite.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. vi ste njihov spas. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. Smjelo i odva`no nastupaju}i.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. arapski pjesnici i njihovi govornici. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom.v. vi ste njihovi poglavari.

Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.. povjereniku va`nih zadataka.a. r.a. junaku El-Buvejba. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu.. r. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio.a.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. . r.

urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. na granici Bahrejna. napisao: “. Zastali su u pustinji Ubelleh. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju.urat. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. ~uveni histori~ar. njenih puteva i staza. razvijene gra|e i jakih mi{i}a.URAT IBN HAJJAN. a on sin Rebi’ov. [ama i Arapskoga poluotoka. sitne o~i. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. on sin Alijev. a sin je Hajjanov. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. jake tjelesne konstrukcije. a on S’alebov.A. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. istaknute o~ne jagodice.urat je. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. od svih ljudi. tra`e}i hranu i vodu za stoku. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. Imao je mo} preciznog zapa`anja. rijetku kosu. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . pa je Ibn-Hibban. OSOBINE . a on Bekrov. a on Hajjetov..urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. Imao je sme| ten. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. a on sin Habibov. najbolje poznavao puteve. a on Led`imov. Bio je srednjega rasta.” . Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. a on S’abov. R. jakog pam}enja. a on je sin S’adov. a on sin Ad`elov. usko lice. a on Abdul-’Uzzaov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je .

urata ibn Hajjana zarobljenog.. re~e Zem’a. a Zejd ibn Haris. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Roba je bila u srebru. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke. zaplijeniv{i veliko bogatstvo.JANOV VODI^ . zapovjednik muslimanske izvidnice.urat ibn Hajjan”. .a. s.a. i ostali koji su bili s njim.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio.urata u Meku. koji. Zejd. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e. zarobio je .v. . vratili su se u Medinu. Ned`dom. potro{it }emo sve {to imamo.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. kada bi i{ao `mire}i.s. s.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici.urata ibn Hajjana. Jedan je ensarija vidio . Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. ne bi zalutao. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. Bili su u }orsokaku. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek.s.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. Zaplijenili su ga. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima..urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. Tako|er.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su . ali da putuju novim putem.v. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati.

s. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana.a.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini. ulogorili su se izvan Medine. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek. Kada je Allahov Poslanik.a..urat doveden pred Resulullaha. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku.urat upitao: “Brate Arape.v..s. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana.a. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana. obavijestio je o tome muslimane.. Pozvao je .urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. ne ubija vjernike. . od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. s.v.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine.Allahov Poslanik.” Kada je .v. ali je odmah pao u ruke muslimana. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali.a.s. zbunjeni. s. a drugi put bi odlazio u Meku.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”. KUREJ[IJSKI UHODA .a. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam.s.s. sa saveznicima. Selman el-. koji su bili .urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine.. s.) oslobodi i posla njegovom narodu.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine.v. zaustavi{e pokret. krenuli prema Medini. .da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.v. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. s.. Kurej{ije su. obznani svoje primanje islama. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici.. s. . pa ga on (Poslanik. spasit }e{ se .

a. Za .. Krenuo je . Tu su izveli napad na karavan. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. a .s.s. s.v. d`. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. .. s.. Kada su iza{li.a. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika.s.a.v.a. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio.” Poslanik. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. .. pogledao ga je. Odveden je pred Allahovoga Poslanika. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio.a.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.v.. r. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno.v.urat se vratio svome plemenu.. govorio je poslije da je Allahov Poslanik. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. Allahov Poslanik.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. s. ..s. s.v. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs.s. .a.v.v. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.” Kada je za ovo ~uo.. Me|utim. .urat se vratio u Medinu.urat i Ebu-Hurejre.s.. govorio. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. To se {irilo me|u ljudima. Adijj ibn Hatim.a. r. dodijelio .s.a. pado{e licem na tle. s. a broj njegovih pristalica je naglo rastao. Tada . Allahov Poslanik.v. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu.v. Zbog toga je Resulullah. Jednom prilikom je . s. a Allahov Poslanik.a. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik. koji naredi da ga ubiju.uratu.urat ibn Hajjan. a od velike radosti bio je sav ustreptao.urat re~e: “Ja sam musliman. Me|utim.v.a. ga je ve} bio zavolio. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda. s.a. na nekom savjetovanju.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika.. la{cu i odmetniku.a. s. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. s.s. Allahov Poslanik.s. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale.s.. poslao . r. Tihim glasom molio je da u ..s.s.uratu bude dobra. a sa njim je izdajnik.. dobio je obavje{tenje o njemu. s. Od njih je .urat ispred Zejda pokazuju}i put. pa`ljivi i oprezni.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah.s.a.a. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni.v..a.v. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa. s.{.a.v. s.. oprostio. tvrdio za sebe da je poslanik. s. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje.

dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. pa Halid pristade. Halid je oti{ao na front prema [amu. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. Musenna je to odbio. r.a. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. s..s. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. Pred njim pado{e gradovi Mezar.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. ne prezaju}i od smrti. a kada . a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. stanovnik Jemame. a ko ostati sa Musennom.” . Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja.urata ibn Hajjana. Ebu-Bekr. postao je halifa muslimana.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. Amgi{ija. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti . . ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. s... zbog njegove brzine kretanja.a. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. Ulis i Hira.v. Tako. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i .Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika.a. . Kada je red do{ao na .v. r. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe..a.s.a. r. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb.uratovog prisustva u okr{aju.urat. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. i Be{ir ibn Hasasije.

r.urat. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija. perzijskim kraljem. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija.. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. . kazav{i da je to ra{irena izreka.a.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu.a. a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb.urata ibn Hajjana el-Ad`lija. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. govore}i im: “Potop . bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci. . Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . Nimra i Ijad. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . Ostali su kratko vrijeme u Medini. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. . Potom je osvojen Mosul.urat i Utejbe uradili. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. a . Opravdali su se. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. a na lijevom krilu . Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. . u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. Pa ako poraze neprijatelja. .392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. r.. Jedan dio njih natjerali su u vodu.urata ibn Hajjana.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid.urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. Kada je halifa saznao {ta su . neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. . `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. a s njima rimska vojska i Perzijanci.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit.

Ukopan je u Kufi.a. .Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule. Neka se Allah. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod.uratu ibn Hajjanu. d`. r. smiluje . r..{. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u.urat ibn Hajjan.a. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom. ..

.

s. d`. a on Amrov. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. a on Rebi’in. O tome nije govorio drugima. a on El-Harisov. srednje gra|ena tijela.. dubokoga pogleda.A. a on Abesov. bez ljubaznosti i okoli{anja. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja.. R. . a on Mazinov. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja.HUZEJ. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. a on sin D`abirov. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. sin je Haslov. Bija{e svijetla lica. Allah. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. smiren.s.E IBN EL-JEMAN.{. o{tro bi ga prekorio. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. vitka stasa.a.v. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. Nadimak mu je bio El-Jeman. a on D`ervin.

s.. s..a. bio je iskrena li~nost. s.a. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. ti si ensarija. r.s. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost.. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom.s.. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima.. r.a. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. a ako `eli{. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{.s. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki. Naime. od malih nogu. ti si od muhad`ira”.v. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. pa su poslije povukli ovu zabranu.. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli .v. osim Bitke na Bedru. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Huzejfe. poznat kao Mekelija porijeklom.. a Medinlija po mjestu `ivljenja. s. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. odgovorio mu je Poslanik. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe.a. r. [to se ti~e nadimka El-Jeman. jednim ensarijskim plemenom. poznatu kao ”Bitka na Bedru”.v. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. onda sam ensarija.a. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. s..v.a. s. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. “Kad je tako.v.a. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom.a.a. prozva{e El-Jeman.s. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. r. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik. kojim su zvali njegovog oca.

puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije. s.. Kada se bitka zao{trila. Bje{e to na dan Uhuda..v. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja.63 Danas-sutra nama je umrijeti.a..” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. a tra`ite pomo} Allaha. d`.s. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. s. d`..a. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni.v. . protiv njih. Kad smo stigli do Poslanika.{.s.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu.v. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. s. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. od mu{rika.v. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje.a. naoru`anim kopljima..s. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{.{. s. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja.s. Poslanik. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.” Allahov Poslanik. a starijim ljudima.a. nare|eno je da im budu stra`a. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika..

On re~e: “Bili su to munafici.. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas. koji su bili u muslimanskom d`ematu. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.a..” . s.. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika.a.a. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega..s. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. Me|utim.. njih dvanaest.s. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.. s.v. povikao je prema njima. s. a Amr ibn Jasir je tjera{e.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je.v. s. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima. Resulullah. njihovi planovi su propali. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika.v..v. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja.a. s.s. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati.a.a. to je moj otac!” Me|utim. razo~ara{e se i pokleko{e duhom. i vodio je. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e.” Kad je Resulullah. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina... tajno su se dogovorili. s. o~e. Me|utim. Sigurno je da Vjerovjesnik.v. ovaj je ne htjede uzeti za sebe.” “Bili su maskirani.s. Huzejfe ih pogleda. zaboli ih to u du{i. s.s. Allahu moj.s. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. s. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju..v.a. odustali su od namjere i pobjegli. odgovorili smo. a On je najmilositviji.a.v.. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). bilo ih je dvanaest. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. skrivaju}i zlo u sebi.a.. Allahov Poslanik. Resulullah..v. Munafici. s. da Allahovoga Poslanika. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg. odgovorili smo.v. ljubav prema njemu.a. a da ih muslimani nisu znali.s.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane.s.s. r. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”..

r. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane.. i Omer bi izostao sa d`enaze.s. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika.a. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. ispred njih su bili Kurej{ije. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika.. i on bi mu je klanjao. a ako ne bi.a. odgovorio je. s. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom. Huzejfe. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. pa ih onda po~ne ubijati. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. s. r.s. Resulullah. Resulullah.a. . halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. ne dadne vlast nad njima. d`. r.{. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila...s..v.. Kad bi neko umro od muslimana.” Huzejfe je dodao: “Omer. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja.a. s. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. njegov iman bje{e jak i velik. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. bez obzira na ogromni rizik i opasnost..a. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika.. te njihovih karakteristika. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli.. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah.a.v. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota.v.

s. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. sve dok nas ne ostade tri stotine.. skoro da nije ni zavr{io dovu. Allahov Poslanik.’ . koji mi je dosezao do koljena.v.. pa nas obavijesti. jedan po jedan. Uvuci se u njihov logor. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. sjedili smo poredani u dva reda.a.{. d`.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. on re~e.’ Tako mi Allaha. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. ili oko toga broja. Kome{ali su se i izvla~ili. Ustao je Allahov Poslanik. sa njegove desne i sa lijeve strane.s. prou~i: ‘Allahu.’ ‘Da!’.a. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. Dok sam i{ao. Allahov Poslani~e. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. Kle~ao sam. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji..v. Tada Allahov Poslanik. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’. Munafici su se po~eli izvla~iti. iza nas.s. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike.’ Krenuo sam.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. pro{av{i kroz razne opasnosti. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas.s. izvidi {ta je uistinu. pa pro{aptah: ‘Da. s. sin toga i toga.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene. a Allah. Zato. rekao sam.v. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. s. neka svako od vas provjeri ko je do njega.a. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. a. Benu-Kurejze.. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova.

plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. neka svaki starje{ina vodi svoj odred.a.a. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom.a. r. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja.’ Uputio se tada prema svojoj devi. Valeri i Validinur.a. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije.v. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. . Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. te da se upute ka Nehavendu.a. lijepom zahvalom. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. osvojeni su Hemzan. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. stradale su nam deve i konji. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. Muslimana bje{e oko trideset hiljada. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija.{. r.. zajahao je i udario da ustane. {to strijelaca.s. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. {to pje{aka. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. odrije{io joj noge. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. pa zahvali Allahu.s. Halifa Omer.. Kad je zavr{io i vidio me. postavio za emira cjelokupne vojske. ~vrstim kao stijena.v. {to konjanika.” Srele su se dvije vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim. s. Ako on pogine. a Benu-Kurejza nas je napustio. niste se usaglasili u odluci. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. a njega to jako obradova. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. Njegovim u~e{}em i posredstvom. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a.. ubio bih ga strijelom. s. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi.. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. Da mi Resulullah. d`. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. neka bajrak preuzme Huzejfe.. uz Bo`iju pomo}. r.. a ako i on pogine. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin.

Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti.a. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. koji je dojahao na magarcu. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen.samo hranu. prihvati ga Huzejfe. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. udarao je na neprijatelja.a. Huzejfe. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: ..a. Putovanje ga je iscrpilo. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. dok sam me|u vama”.. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. Posje}ivao ih je i obilazio. spretno ih ubijaju}i. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. odvratio je Huzejfe.a. tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika... `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u.v.. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila.a. kako je halifa naredio.... vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu.. Navalite o ljudi Bedra.” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh. s. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika .” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. a on je udovoljavao njihovim potrebama..s.s. r.. pa ne odugovla~ite ulazak u njega. Neka mu se dadne {to tra`i. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju... Po njoj se ra{iri svjetlo islama. r. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. heroja u bitkama za Irak i Perziju.. sunce mu promijenilo boju..402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man. s. Halifa Omer ibnul-Hattab. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo.” Pitali su: . Istinito je Allahovo obe}anje. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane.v. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba. Allahu ekber.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. r.

kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije.a. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. ^isto srce. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. osjetio je dolazak meleka smrti... jeste srce vjernika. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. .. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih...” Umro je trideset {este godine po Hid`ri.. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u.” Kad ih je vidio da su novi. o vjeri i vjerskim du`nostima. okru`uje je gnoj i krv. licemjerja i munafikluka. Do{la si sa `udnjom prema meni. Pa primjer je imana poput primjera drveta. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat.a. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca..a. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo. vlasnika dva svjetla. i ne samo prezirao. smrti. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. bile su rije~i: “Dobro do{la. posljednje {to je kazao. njegove izreke govore o `ivotu. ni ko{ulja mi nije potrebna.. ili lo{ijima. do{la si. pa koje nadja~a.. a to je prezirao. r. kako ga je Huzejfe razumijevao.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima.. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao.” Po njegovom mi{ljenju.. r. Namjesni{tvo. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. Pa. o uputi.. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku.. Njegova briga za islam bila je stalna. r. okru`uje ga ~ista voda. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as.” Huzejfe.. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa. Tako|er. Jednom prilikom halifa Omer. r. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. rastaju}i se sa plemenitom du{om. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. u kojem sija svjetiljka.a. Huzejfi. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. nije mi `ao.. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. ve} se svom snagom borio protiv toga..Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. pozva ga u Medinu. Kada je trebao u}i u grad. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti.

Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana. preseli svome Gospodaru. r.a.. .

OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. Amr je opet sin Avfov. Allah. a on Malikov. mnogo je razmi{ljao. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja.{. sin je Sa’dov. Pored toga. a on Zejdov. a on Zejdov. a on Amrov. a on Avfov.A. r. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. mo}nim da podnosi bol i patnju. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. tamnoput.. a on sin [ehidov. d`. R.a. . tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. ~ak i do u`asnih napora i umora. a on Umejjin. lijepe gra|e. kao i vje{t borac na polju d`ihada. a on Amrov.. Bio je srednjega rasta. finoga glasa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. mirnoga pogleda.UMEJR IBN SA’D. obdario ga je velikim razumijevanjem. Bio je miran i stalo`en.

Klanjao je za njim.. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. Pratio ga je i opona{ao. r. r. Umejr je bio tek stasali mladi}. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. Kada je napunio deset godina. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika.a. nakon {to je ~itava Medina primila islam. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. Od tog momenta bio je uz Poslanika.v. Na njega je dosta uticao njegov otac. i u njegovoj ku}i. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu..v. koji je u sjeni El-D`ulasa.a. a bio je jo{ dje~ak. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd.a.a. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. umro. s.{. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk.tra`io je priloge i dobrovoljce. daju}i ih kao prilog. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. s. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje.a. s.s. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva.. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu..v..s. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. Jednoga dana Poslanik.v. . Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. Zbog toga je Poslanik. objavio proglas za d`ihad . On je primio islam nerado. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama. s.s. s.. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. imovinu i jaha}e `ivotinje.a. gdje je objavio njegovo primanje islama.s.v. srebro.a. osjetio svu udobnost `ivota. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. Po~eli su mu dolaziti.s. niti iz vjerovanja. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. Poslije toga. d`.

s. s.a.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika.s.a. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. mi smo gori od magaraca. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. s. tako mi Allaha. u `elji da slome volju i umanje zanos.. Me|utim. od tebe. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva. `rtvovali su se. dao je dvije stotine oka zlata. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. Resulullah.v. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed.s. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku.a.a..v.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu.a. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. a suze radosti kvasile su njegovo lice.v. ono {to si rekao.. iskren. Ali. on je slagao i izmislio na mene. pa re~e: “Boga mi.s.v. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. rekao si ~udan i pogrdan govor. s. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. Tako mi Allaha. r. s. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. neka zna{. razotkrit }e te.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu.s. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi.v. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. upita ga Resulullah..s. Ali. r.a.. Osman ibn Affan. s.v.a. I pobijedio je iman u njegovom srcu. a ako ih sakrijem. zatra`io je da ostane s njim.” . sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana. Kada je do{ao. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. u onom {to poziva od poslanstva. eto. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa. Poslanik.v. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. prigrlio i bio dobar prema njemu. Abdurrahman ibn Avf.. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno.s. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti.. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. a ti.a. s.a.. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara.s. neki su ~ak {irili glasine.

pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu. o Bo`iji Poslani~e. Pa ako se pokaju. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. kajem se Allahu.a.” .v.. s. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili.a. bit }e im dobro.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. d`. preobrazio u pravoga muslimana.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. a bojazan ga u~ini blijedim. o~iju uprtih u Poslanika. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e.s. ~as El-D`ulasa.s. Bo`iji Poslanik. El-D`ulas je slagao. a Umejrovim posredstvom. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu.v. Bo`e. Allahovom voljom. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio.v. o~i mu zablista{e. s.a. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. O Bo`e. d`. s. El-D`ulas se. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu.. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. a zatim je Allahov Poslanik.a.. a Umejr je rekao istinu.. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu. a ako glave okrenu. Prisutni su po~eli da zagledaju.s. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam.v. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. Zatim se zakleo Allahom. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio.{.s. s. ~as Umejra.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika.v.{. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim.s. pa je molio: “O Bo`e.s. istinoljubiv i vjeran”.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. s. odjednom se umiri. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. govorili su drugi.v.a.a. otkrij istinu. To je potrajalo kratko. lice mu je poblijedjelo. Srce mu je po~elo jako kucati. s. Njegovu je du{u obuzeo strah.. nasmija{e se njegove usne. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. a Vjerovjesnik.

htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. Rekao je vrlo malo rije~i. Pro{irila se njena teritorija.. Omer. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika.. preselio je na ahiret. s. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. r. Kada je stigao.a. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere.s. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja.. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. a da emir nije. osje}aju}i prazninu i samo}u. .a. borca..a. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana. Rekao je: “Hvala Allahu. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. Omer ibn el-Hattab. s. Nakon Ebu-Bekra. da vodi njihove poslove. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu..a. vjernika.s. u hrani koju jede.v. d`. kada bi htio da imenuje namjesnika..v. kada je me|u narodom. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama.. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. upu}uje ih i okre}e pravom putu. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. i rade na {irenju islama.a. u~enoga mud`tehida. r. s. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. upravlja njihovim interesima. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat.a. izgleda kao emir. precizno i ~isto. Uzjahao je svoju jahalicu. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i . prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu.v. A ako je me|u njima kao emir.a.. r.Umejra ibn Sa’da. zapadno i sjeverno.. r. Tako|er.a. i u onom gdje stanuje. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. ali jasnih. pa se Umejr mnogo ra`alostio. r. Emirul-mu’minin. da izgleda kao jedan od njih.{. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba..s.

a. r. Umejra ibn Sa’da. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. a snaga oslabila. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. sa mnom nije ni{ta. a njegova kapija je istina.a. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.a. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.{.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. prebacio je preko ramena. koji je bio u Medini. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Pro{la je godina dana.. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. I predade se svom poslu... napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. bez jaha}e `ivotinje. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi... Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. Tako mi Allaha..a. a Vo|i pravovjernih.. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”.” Kada je primio pismo. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i. O ljudi. .s.v. r. Kada ga je vidio u takvom stanju. Omer. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu. r. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a. s.. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. Kosa mu je porasla. s. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija.s. Napunio je mje{inu vodom. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. izgubila se za{tita ove vjere. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. bio je u nedumici u pogledu Umejra. Tvr|ava je islama pravednost. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. d`. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine.v.a. Kada je stigao u Medinu. re~e on.Kada ti do|e ovo moje pismo.

Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima. i takav nepokolebljiv. on je bio uporan u ne}kanju. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio.a. d`. pobo`nom namjesniku. donio bih ga tebi. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat.{. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. povukao se iz javnoga `ivota. . iskrenom vjerniku. r. Kada su skupili. r. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. r.a. u ~istom i blistavom `ivotu..a. Me|utim.a.” Umejr.. r. smilovao se Umejru ibn Sa’du. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. dje~aku vjerniku.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. r.. ~asnom ~ovjeku. “Ne!”.. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. r. mimo Allaha. Allah. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga.a.a.” Omer ga upita za{to. re~e Umejr. upita Omer. r. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. Da je ostalo i{ta od njega. umro je u Palestini gdje je i ukopan. Ovo jako obradova Omera.” Omer..” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio.. napusti Omera.a. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.

.

a on Zubjeda el-Asgara. ponos i bogatstvo.{. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. a on Sa’da el-A{ireta. a on Mazinov. U njima je opisivao ushit i ponos.AMR IBN MA’D JEKRIB. na konju se utrkivao. Sin je Ma’da Jekriba. a on El-Harisov. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. . Pustinjaka osokoli pustinja. daje mu svoje blago. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. d`. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. a on Amrov. lovio i borio. Tako|er. a on Rebi’e.A. a on Husmov. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. a on Zejda el-Ekbera. a on je sin Abdullahov. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. Rebi’a je sin Seleme. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. a on Amrov. Volio je jahanje konja. bogobojaznost i spoznaju Allaha. nau~i ga da ne zna za poraz. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. a u pustinji je na{ao snagu. a on Munebbiha. R. Bio je spretan jaha~. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on S’abov. a on Rebi’e. Bio je poznat na podru~ju Jemena. a on Munebbiha. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi.

pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik.. Imao je gustu kosu i bradu.v. s.v. Nakon osvojenja Meke. Nakon {to je stigao u Medinu. skrbni{tvo siromaha.a.v. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. u kome je spas ti du{i . Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. Rekao mu je: ”O Kajse..a. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava.s. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. s.a. kao soko. Tu se Amr s njim susreo. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. jer ga nikada niko nije porazio u borbi.s. kao {to to govori. Bio je visok. slijedit }emo ga. Hodao je sporo. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika.s. ~esto ih je knio. s. tamnoput. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. s.” Kajs je odbio zahtijev Amra. Ime te sablje bilo je “Samsame”. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. ti si poglavar svoga naroda. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. daju}i i potvr|uju}i prisegu. pa mi takve dobro znamo.. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. pa ako bude Poslanik. ~vrste gra|e.. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. a on sklon rasko{i i u`ivanjima.s. duguljastoga lica.v. smatraju}i njegov prijedlog suludim. s. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija.a.a. ja ti savjet davah jasan. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. Imao je prisnoga prijatelja.s. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija..v. s oprezom posmatrao ljude. do~ek gosta. osme godine po Hid`ri. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. sitnih o~iju. po imenu Muhammed. Bio je vje{t u rukovanju sabljom.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. dok je. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. i veli~inu i snagu islama. a `ivio je od borbe i plijena. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. Ali. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade.

. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi. a u njemu se ne u~i ezan. opisuju}i njegovu vrijednost. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. po{to nije ~uo ezan. zarobio ih je.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih. pa je pokloni Halidu.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet. meni iz po~asti. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide.. Me|utim. s.v. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. Bo`iji Poslanik..vidio je u njemu velikoga heroja. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. tzv. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. iako je redovno obavljao namaz i postio. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam.s. . “Samsamu”.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i.a. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. trebao osloboditi ovaj moj narod.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen.. r.” .a. r.. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru .a. odvrati Amr. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. u bogobojaznosti i ibadetu. a obi~no su heroji zadivljeni herojima. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. zarobi one u njemu. dobro~instvo. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara. juna{tvo i vjeru.Poziv glasan. sablja moja. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama.

U me|uvremenu.v. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. `ivota. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika. r. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. a bio je iz mjesta Kehfu Dan.. Napisao im je: “O pobunjenici. El-Esvedova vojska napala je Bazana.a. r.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. s.a. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). da ubije El-Esveda.. . nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali.a. s. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda.s. a vi imate svoju zemlju i imetak. Muhad`ira ibn Umejja. .s. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca.. Sklonio se u svoju ku}u. To se desilo pred kraj Resulullahovog. r. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. u{la u njega i ubila vladara. Dio ih je pobio. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena.. a dio zarobio.: Mu’az ibn D`ebel. u Jemenu. s.. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik.a. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. biv{om Bazanovom `enom.v. s. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. r.v. preuzeo hilafet. kada je Bo`iji Poslanik. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. i Halid ibn Se’id.v.a.. provalila u grad. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs.s.a. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat.s.. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. Ebu-Musa el-E{’ari. r. preselio na ahiret.. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa.a.a. mi imamo najve}e pravo na to. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika.a. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. On je tada ve} bio u islamu. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. Kada je Ebu-Bekr.

. podu~io.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. I do~ekao je zlatnu priliku . kose}i lijevo i desno.{. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. mole}i Allaha. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. sa isukanom sabljom. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu.v.’.s. Poslije. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. obavljaju}i had`.. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima.. d`. `ure}’. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. Jahao je svoga konja. oti{ao je do Amra.a. . d`. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. Sve brda. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. s. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. r. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. doline i pustinje prevaljuju}’. odazivam. Amr se nije mogao strpiti u Medini.’ Sada.v. van Arapskog poluotoka. Krenuo je Amr. na konjima brzim.a.. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik.. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu.s. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. hvala Allahu.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. ku}i mu. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. po~eo se povla~iti. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. moj Gospodaru. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. ispri~avaju}’ se. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. Imao je bogato ratno iskustvo..a.a. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad.. Moje pleme Zubejr do|e ponizno.{.. r. s. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo.

Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. r.. nakon {to Halid ibn Velid. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. Ako pobjede muslimani.a. a bili su i fizi~ki najspremniji .. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Sa’dov plan. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. Jezded`ird. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova...a. r.a. re~e: “Na{ao sam ga. nosa~e bajraka i poglavare plemena. sa oko sedam stotina mud`ahida. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada.a. pozvan je u islam. r. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. a nikako u sredi{tu Perzije. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet. r. trebalo je krenuti prema Perziji. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani.a.. Prema uputama halife prije bitke. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i . Lav sa kand`ama. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. re~enom prije njegove smrti.a. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. Muslimani su se odazivali. r. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. r. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire..a. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici.a.. pa krenu{e ka Iraku.a. r. r. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. Sabrao je veliki broj mud`ahida.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama.irasa ibn Hajjana es-Sehnija. r.. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. perzijski kralj. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. Sa’d ibn Ebi-Vekkas.... Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib.

Asim ibn Amr et-Temimi. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. na}i }ete . Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. budite lavovi. vo|a njegove vojske. Amr je udario svoga konja. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin.a. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. sa vije{}u o borbi.. S njim se uputio ka muslimanima. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. a strijela se zabi u njegov tobolac. r.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd.. Amr ibn Ma’d Jekrib. sko~iv{i sa njega. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. Na drugoj strani. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. r. jer lav je postojan. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. r. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.. slomio je Perzijancu vrat.a. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. uzvrati{e mu oni. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega.. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. a muslimani su. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi.. Dohvatio je svoj luk. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”.a.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala.. Vojske su se izmije{ale. imao je dvije zlatne narukvice. Na{ao se ispred jednog od slonova. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. ponosa i dostojanstva. Odabrao je borbu. Ako do|ete na vrijeme. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. a zatim ga zbacio s konja. Kada im se pribli`io. ne broje}i ratnike na slonovima. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. r. li~e jarcima. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. sve ukopati u kanalima Kadisijje. merd64. hvala neka je Allahu na tome. jo{ zapanjeni od prizora.a. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas..”.

a. r. pa ka`e: “Tako mi Allaha. dok je bio na zemlji. d`.a. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. sve vitezovi sna`ni. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom.a..420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. nastavio je sa borbom na Allahovom. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. pa je tako uhvatio konja za uzde. r. pa kad su to muslimani vidjeli. okretni i spretni. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. i Kajsa ibn Mek{uha.. . Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. zapovjednik perzijske vojske.a. u osvit zore. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. Amra ibn Ma’da Jekriba. d`.. zaustavio ga. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. napali su na konjanika i oborili ga s konja. osim Koga drugog boga nema. D`abir ibn Abdullah. popeo se na njega i nastavio boj. koga su oborili s konja. kao malobrojni junaci. r. bio je jedan od njih. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. Ubijen je i Rustem. r. Sumnjali smo u tri osobe. Prema Amru je. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. r. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. u d`ihad. zatim uhvatio i za drugu.. odnijeli su ga i lije~ili..{. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. a on je uhvatio za nogu njegova konja. Brzo ih rastjera{e. krenu Rebi’a sa mud`ahidima.a.{. putu. Na kraju bitke.. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. a Amr ibn Ma’d Jekrib.a. r. Milostivome pokorni.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. a imao je vi{e od devedeset godina.” [EHID Amr.. Borio se u svom stilu i po obi~aju. kao i prije. pojahao jedan Perzijanac. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam.

mud`ahidu. junaku Kadisijje. vjerniku. pa su ga htjeli prenijeti.. konjaniku. d`. Ustao je.” Neka se Allah. pjesniku. u kojem je i preselio. Poslije toga je ubrzo preselio. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri.{. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. sna`ni pobjednici. Probudili su ga. . ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. Ukopan je u gradu Revzi. Reci svima.

.

a on Dulejmov. a on Saidov. Zvali su ga Ebu-Sabit. povjerovao je u Allaha.. krupnih ruku i stopala.A. a odluka presudna.s.SA’D IBN UBADE R. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. kako u predislamskom. Bio je predstavnik plemena. krupan. Iraka i Jemena. sin je Ubadin.a. a on Ebu-Huzejmov. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. s.{. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. d`. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. tako i u islamskom periodu. a on Harisov. Rije~ mu je bila slu{ana. a on K’abov.. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. a on Tarifov. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. s. njegov prvak i velikan. Kada je do njega doprla Muhammedova. a on S’alebov. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. ~vrst.v. a on El-Hazred`ov.a.s.v. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. bijele puti pro{arane crvenilom. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama. Bio je stasit. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. Bio je pri ruci slabom protiv jakog.

i izlo`iti im novu vjeru.v. Allahov Poslanik... kao i ~istote du{e. Vrativ{i se u Medinu.{.s. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. okoli{anja i prevare. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere.v. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. s. Govorio je ono {to misli. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. pogotovo u strelja{tvu.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. d`.s.a. jasno}e. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik.. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. odgovori{e.. Nakon {to se ~asni Poslanik.s.a.a.s. Usavr{io je ~itanje i pisanje. pili. s. Stanovnici Medine. ponovo sastanu slijede}eg . spavali i nalazili za{titu.. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. kod njega jeli. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana.v. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. u plivanju je bio me|u prvima. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva.v. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. bez zaobila`enja.a. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. s. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. Pa ako Allah u~ini da se izmire. Istupiv{i pred njih. s. dini islama. Tako|er. makar privremeno.

slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika.. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. s. s.v. s. putu. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. izbila je grupa Kurej{ija. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri.v. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. d`. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. udarati i psovati..’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. Sljede}e godine.v.. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. rekao sam: ‘Tako mi Boga.{.a. to je ovaj ~ovjek. od toga tri `ene. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka.. a potom su ga po~eli gurati. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.v. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. Sastali su se sa Poslanikom. Doveden je u Harem. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija.a. reko{e: ‘Tako nam Boga. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. s.v. a oni me vukli po zemlji. vi{i od ostalih.s. Allah.’ Dok sam bio u njihovim rukama. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade.s. rekao sam. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. i primili islam.” . Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda.a.. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. s.a. Bilo ih je sedamdeset troje. ali je ime ~asnoga Poslanika.’ Pa sam to i uradio.a. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”.a. u dogovoreno vrijeme.s. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju. Kurej{ije su bili kao ludi. htio je.s. d`.. Kontrolirali su trgova~ke puteve. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. r. nema u njima hajra nakon ovoga. istina je to {to je rekao’.{. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova.s. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. i primio islam. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’.

ugostili i opremili svim potrep{tinama. i pokazali hrabrost i prodornost. r.a. s.. bilo je poznato po o{trini u bitkama.a.s.s. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. krenuo je na put za Medinu..s. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. hu{kaju}i ih na Poslanika.a. i njegovim ashabima..a. na svakom boji{tu imao je dva bajraka. Tako|er.a.a. Vjerovjesnik. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. jer nisu znali koga imaju u rukama. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija.v. O slavi koju je u`ivao.s.. nastanjeno blizu Medine.s. i njegove strijele probadale su njihova tijela.. s. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama.s. vje{tini i mnogobrojnosti. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. s.v. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. hrabrost i uva`eno mi{ljenje. Allahov Poslanik.a..s.v. s. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti.v. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika. s.v. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor. s. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom.v. Nakon {to su ga po~astili.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah.s. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. s. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem..s.s.a. .v.a. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija.. je o tome rekao: “Allahov Poslanik. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. s.v.a. s. Abdullah ibn Abbas. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. u ~emu nije imao premca. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna.v. Pleme Gatafan. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. s.a. uo~io je njegove plemenite osobine.v. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira.

pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e.a. Izme|u ostalih. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. koga je malo podalje ugledao.{. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e..v.s.. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo.” Poslanik. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. iskazuju}i Poslanikov.” Utom se Poslanik.” Resulullaha.a.a.v. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida. obradova{e njihovi stavovi. a pogotovo njihovoga Poslanika...s. nije htio sam donijeti odluku.. s. s.{. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. d`. s. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. hvale}i i slave}i Allaha. s..s.v.a. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. uputio tobom. . Prolaze}i pored Ebu-Sufjana.s.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.v.s. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana.s.v.{.. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. posavjetova sa ashabima. visoki polo`aj i pobjedu islama.. Ali ako nije. pa zahvali Allahu. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika.” U isto vrijeme. a kamoli sada kad nas je Allah. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{.a.v.. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. s.. s. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama..a. pa kada je Poslanik. ve} se.. tako mi Boga. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima. d`. s. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova. Na dan osvajanja Meke. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. uradi. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno.v. uzvikuju}i tekbire. prolazio pored njega u grupi ensarija.a. d`.s..” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.

Gospodaru moj.s.s.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima. s. U njoj su gladni hranjeni. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. s. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika. dao mu je ogroman imetak. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora.v. s. Nema slave bez djelovanja. te serjed65 .a..’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio. A opet.s. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. sav usplahiren od radosti. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa. neka je na njih selam Allahov. Resulullah.” Allahov Poslanik. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. upu}uju}i dovu Allahu. a Sa’d osamdesetericu.’ Onda bi pohitao pred Poslanika.v. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i. s.. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena..{.{.a. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi. a ni djelovanja bez imetka. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom.a. d`.a. otvorenoj za sve. neko grupu.v.s. s. d`. s. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje.v.v. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj. s.a. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. neko bi poveo da ugosti jednoga. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno...a. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. meni ne pristoji malo. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana.s. njegovoj porodici i imetku.a.v. neko dvojicu. a ni ja malom nisam pristojan.s. digao bi potom ruke i zamolio Allaha.v. Allah. d`.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: .{. rije~ima: “Gospodaru moj. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova.. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom.v. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu.: ‘Gospodaru moj.s.. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno.a.. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. s.. podari mi slavu..s. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena.

a to je i od drugih zahtijevao.s. starje{ina Evsa.{. Allahov Poslanik.v.v. kod Allaha Ljepote . Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. s. s. a Poslanikov. A nakon {to bi mu Resulullah.irdevsa ~ekaju. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. pored onih koji su za{titili i pomogli.s. s. bez straha i bojazni od pote{ko}a.. dosti}i. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili.v. tra`e}i od Allaha d`ennete .v. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. . Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. ili da im se.s. postupcima. podijelio je ratni plijen.s.a. bez sumnje. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha.a.. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim.. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. priznaju}i Poslanika.a. jer one koji iskreno za uputom tragaju. budi nam za{titnik. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku. s. poglavar Hazred`a..v.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de. pogotovo ensarije. suprotstavi. vo|o na{ juna~ki. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale.a. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. o Sa’de Evsi. s. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. odazvaste se uputi vje~noj.s. smirio bi se i prihvatio to.a.. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom.irdevsa. s. pojasnio kako je ispravno.a. Znate da }ete cilj kome stremite. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. d`. eventualno.s.. i Sa’d ibn Ubade. o Sa’de Hazred`i. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku. Njegove osobine.v.

obrati: “Ensarije. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”... grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom.. u~inili vi ensarije. s. pa vas je Allah uputio.v.. pa smo ti povjerovali.. pa smo ti pomogli. s. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio.s. s jedne strane..’ Znate. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili.v. s druge.s. i u oskudici..a.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem.s. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika. pa smo te utje{ili. njegovom podjelom i udjelom. s. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi. s. i bez igdje i~ega. s.a. i briga za muslimanskim vo|stvom. lica ozarenog imanom. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu.. Allahov Poslanik. s.. reko{e.. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo.a..s.. smrti. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj.v..a. s.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik..a.s.v.. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. “Tako mi Allaha.a.a.s..a. da ste.” SEKI.s. Poslanik. odgovori{e. Po{to se okupi{e. preselio na ahiret. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. sve {to sam spomenuo. s. Resulullah.. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”.s. s njima)”.v.v.v.” @ele}i da zna njegov stav. i odba~en. im se sa osmjehom. i protjeran pa smo te prihvatili.v. i razjedinjene. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima. odgovori Sa’d otvoreno. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da . Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj. Sastala se tuga za Poslanikom. Allahov Poslani~e?”. nastavi: “Ensarije. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. pa vas je Allah obogatio. i razgovara s njim. da ho}ete. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. upita ga: “A gdje si ti tu.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se. Onda je Resulullah..430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima.

odred za islam. a vi muhad`iri ste dio nas.a. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. posvetiv{i se ibadetu. Povukao se iz javnog `ivota. da rasprave tu stvar.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. smiluje Sa’du ibn Ubadi. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. a drugi od vas.. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. Neka se Allah. govore}i: “Daj svoju ruku. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. oni to redom i u~ini{e.. `estokom ratniku. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. dajem ti prisegu na pokornost. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i. a Omer. . r.” Na ovo se za~uo `amor. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. izvrsnom mud`ahidu. Posjedali su naokolo. namazu i u~enju Kur’ana.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost.{. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. dare`ljivom vjerniku. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. d`. pa neka bude jedan vo|a od nas.

.

ajet 219. Sura El-Maira. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. i na dono{enje salavata i selama na njega. Sahihu Muslim. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. Sura Et-Tevba. ajet 53. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. Koji je sva~iji pratilac. Emvas: ime oblasti u Palestini. . Sura El-Bekara. ajet 90-91.{erijatski pravni odnos. Sunenu Et-Tirmizi. (prim. ajet 128. ajet 22. (prim.uzeto iz ajeta.{. Sura El-Kehf. 314/3. ajet 33. prev. Sura En-Nisa. U~a~ Kur’ana.. Ebtah: dolina u Meki. Sura En-Nisa. Sura Zilzal. ajet 7-8. ajet 255. Sura El-Bekara. Kelala: onaj koji umre.s. Sura Ali-Imran. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. ajet 1-6. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. Sura-Mud`adela. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. . Sura El-Bekara. ajet 1-2. Sura Er-Rahman. d`. Sura Et-Tevba.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Kuds ili Jerusalem. ajet 90.. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. ajet 125-128.).ikh . rec. ajet 43. Sura En-Nahl. Sura:Ta-ha. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Sura En-Nahl. ajet 144. “Kurziv”. Mezarje u Medini. glavni grad Palestine.). ajet 45-46. a. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. ajet 176. Sura Ez-Zumer. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. ajet 123. [ti}enik islamske dr`ave.

. odabrao da bude rival pjesnikinjama. s. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. mnogo pra{ta. Sura Ali-Imran. Tj. naime. uveseljavalo tu`ne.s. ka`e: “O Vjerovjesni~e. {to aludira na daljinu i te`inu puta. s. u doba u i prije objave Kur’ana. ni{ta nije promijenilo njegova brata.” Zna~i. objavio je Kur’an. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik..a. rasplakavalo ljude.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke.. Tj. ajet 51. to {to je sjeo na prijestolje. i da ne}e djecu svoju ubijati.a. i On je Milostiv. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.da budem ponovo ubijen. . s. d`. Sihr: obmana napravljena vra~anjem..ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. str. Mjesto u Etiopiji. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih.v. ajet 169. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom.a. Allah. Arapsko ime . . Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed.v.. bili su vrsni pjesnici i govornici. a koja se spominje u suri El. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku.s. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu.(prim. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida.{. Tj.. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. Arapi. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati.Mumtehine 12. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. Bekijja: ime mezarja. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{.s. rec.52. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova. 160. Muhammed ibn Mesleme. zaista. u zna~enju “Povjerljivi”.s. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. gdje Allah. a. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. i da ne}e bludni~iti. “. a. a bili su pozvani da to poku{aju. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. gdje ina~e sjedi njegov brat. tj.s.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. prev.) Sura El-Maida. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”.v.

................... ... 10 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................ 44 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................... R........................................ 39 POVRATAK NA [AMSKI ................................................................................................................. 54 HILA............................................................... 48 OSMAN IBN A................................ 27 OMER IBN EL-HATTAB................ 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA .......................................... ........... 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ...................................................................................... 63 ............................................................................. 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................... 11 PRVI HALI................. R...........................................................................................................RONT ..........ET ........................................................................................................................................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK........................................................................................................................................................................................................................................ 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...........................AN....................................................................................................... 26 VRLINE EBU-BEKRA .......................................................................................................................................................................................................................... 53 ZUN-NUREJN ..................................................................................... 29 LI^NOST .....................................A...........................................................................................................................A.......................................................................... 30 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................ 20 OSVOJENJE [AMA ...................................................................................................... 31 VO\A PRAVOVJERNIH ................. 52 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................................................. 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ................................... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI .......................................................................................................................................................... 22 PRESELJENJE NA AHIRET ........A....................................... 51 OSOBENOSTI ............................................. 18 OSVAJANJE IRAKA ...................................................................... 42 OSVAJANJE EGIPTA ..................................................................... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................. 46 VRLINE OMERA.......A .................................. R.......A......................................................... 9 LI^NOST .. 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ........................................................................... R................................... ...............................................................................................................................................................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ....................................................................................................................................................................................................................................................... 62 U [AMU ............................... ......................................................................EMIRUL-MU’MININ .............................

....................................................................................................... 64 POBUNA .....RIKE ......................................................................... 71 OSOBINE ............................................................................. 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................ 76 HILA......................................................................................................................................................................................................................................................... 104 U MEDINI ................................................................................................................................................................. 88 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................... 102 ABDURRAHMAN IBN AV................................................................................................................................................................................................................ 71 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................................................................... 85 SUD .......................................... 77 “BITKA KOD DEVE” .............................................................................................. 95 PORIJEKLO ................................................................ 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA ....................................................... 95 PRIMANJE ISLAMA .................... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB....................... 106 ........................ R........................................................................ 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA.. 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH.............................................................................................................A................................................................................................................................................................................................................................................ 106 STALNI D@IHAD .................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A......................................................................................................................A................................................................................................................................................................................................................................ 95 LI^NOST ...........................ET .................................................. 81 BITKA NA SI......................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ........................................ .................. 103 LI^NOST ................................................................................................................................................................. 99 PREMA [AMU ............................................................................................................. 105 VELIKA ^AST ........................................................................... 90 VRLINE ..................................................A.................. 67 VRLINE ........... 98 SEKI....................................................................................................................................................................................................................................................................S......................................INU .............. 101 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................................................................................................................................ 103 PRIMANJE ISLAMA ...................................................... ....................................................................................................................................................................................................................E BENU-SAIDE ................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ...................................................................................................... R........................................................................................................ 73 U^ENI SUDIJA ............................ ........ R.................................................................................................................. 103 NJEGOVO IME .. 96 TE@AK ISPIT .. 103 HID@RA ............... 65 OPSADA I UBISTVO .................................................................................................................................................................. 97 EHTEM .................................................................................................................................................... A............................. 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” .................... ........................................................................

... 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU .............................................................. 141 VELIKA SMUTNJA ........ 143 ........................................ 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ........................................................ 112 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................... 117 USLI[ANA DOVA ...................................................................................................... 124 HEROJ BEDRA ...................... 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ................................................................................................. 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ............. 108 SKROMNI ................................................................................................................................................................................................................................................................................................ R.............................................................................................. 121 AMID@A.. 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................A...................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET ....................... 130 SA’D IBN EBI ...................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ....................................................................................... 138 DVA ORU@JA ..................................................................................................... 134 TE[KO ISKU[ENJE ........... 116 OSVAJANJE [AMA ............ 142 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................... 133 PRIMANJE ISLAMA ............ 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB.......................................................... 134 POSLANIKOV DAJD@I] ..........VEKKAS................................................................................................................... BRAT I PRIJATELJ ................................................................................................................................................................................................................................................. R................................................................................ 110 SE’ID IBN ZEJD.............................................................................................................................................................................................................. ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 113 NA BOJNOM POLJU ............... 109 PRESELJENJE NA AHIRET ................. 107 POTRES U MEDINI ....... 140 OSVAJANJE PERZIJE ............................................................................................................................................................................................................................................................................ 125 PRVAK [EHIDA .....................................................................................................................A........................................................................................................................ 111 LI^NOST ..................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA .................................................................................... 122 ALLAHOV LAV ................................... 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI .......................... 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ R... 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM .............................. 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ............................................... 133 LI^NOST .............................................. ......... 121 OSOBENOSTI ................................................................................A......................................................................................................................................................................................................................................................... 122 PRELAZAK NA ISLAM ....... .......................................................

.....................A............. ................................................................................. 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................A................................................................................................................................................................................................................................... ................................. 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ................................................................. 176 ^VRSTINA VJERNIKA ...... 165 TE[KO DJETINJSTVO .............. 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ................................................................................................................................................................................................... 145 ^VRSTA VJERA .................................................... 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ............................................................... ..................... R........................................................................................................................................................................................................................................................................................ R.............................. 167 PRAVEDNA OSVETA ...... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ....................................................................................................................................................................................................................................... 177 TALHIN DAN .....................................E ............................................................................................................................ 158 TE@I OD UHUDA ......................................................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ................................................................................................................. 154 PRVI KARIJA .............................................................................. 145 LI^NOST ................................... 162 HABBAB IBN EL-ERETT........................................................................................ ....... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH............................. 153 PRELAZAK NA ISLAM .................................. 178 ........ 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU............................................................................................................... 166 SVJETLOST @ERAVICE ................................................................. 147 JUNAK BEZ PREMCA ........................ 153 LI^NOST ................................................................................................................................................................................................ 170 STRPLJIVI MUD@AHID .............................. 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................ 153 NJEGOVO IME ................................................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ............. 151 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 145 ISLAM ............A............................................................................................. 175 OSOBENOSTI .........................................................................................................A.............. 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 175 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................................................................................................. 160 PRESELJENJE NA AHIRET .............. R............................................................................................................................................................................ 156 PRAVNIK UMMETA ......... 172 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................................................................................................................................................................. 151 ABDULLAH IBN MES’UD....................................................................................................................... 153 POVJERLJIVI DJE^AK .........................................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM.................................................... R............................................... 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA ............................................................................................................................................................................................................... 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...............................................................................

............................................................................................................ 186 VITEZ BEDRA ............................. 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB...................................................................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................. 186 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................A.......... A................................................................................................................ 206 SKROMNI DOBROTVOR ...........................................S................. 185 PREDISLAMSKI PERIOD .............................................. R............................................................................................................................................................... 195 NJEGOV ISLAM .................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................... ................................................ ..................................................................................................................................... 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA...................................... 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................... R... A.......................................................................... 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA......................... 180 DARE@LJIVI TALHA ............ ..................................A........................................A.............. 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................. ................................................................................................................................................................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL........................................................... 203 PRIMANJE ISLAMA .........A........................................................................................ 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM......................................................... 183 PRESELJENJE NA AHIRET .............................. 203 OSOBENOSTI ................................................................................................................................ R.................................................... 182 VELIKA SMUTNJA ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 200 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ......................... 207 U^ITELJ ............. 213 NJEGOVA LI^NOST ........................................................................... 196 NA BOJNOM POLJU ....................................................... 209 PRESELJENJE NA AHIRET ................ 214 .......................................................... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................ 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ............................................... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ........................ 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ....... R............................. 184 EL-MIKDAD IBN AMR...................................................................... 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ......................................................................................................... ...... .................................................................................................................................................................................... 213 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................. 187 MUDRI POBO@NJAK .......................................... 195 LI^NOST .......................................................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ................................................................................................................................................................................. 185 OSOBENOSTI ..................................................................................... 191 NA POLJU D@IHADA ...................................................................................................... ...................................................................................S.......................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI...........

..................................................................................................................................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ................................................................................................................................................................................................ 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU .......... 226 MLADI VOJSKOVO\A ................................................................................................................................................. 221 USAME IBN ZEJD..................................................................................................................... 242 CRVENI POVEZ .......................................................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ......................... R........................... R......... 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE................................................................................................................................ 231 OSOBENOSTI .................................................................................................................................................. 238 PRESELJENJE NA AHIRET ................................ 227 OKRUTNA LEKCIJA ............................................................................................... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA ...................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................. 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................................................................................................................................................. ........................................................ 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA .................... ...................... ............................................................................................................................................................................................................................................. R.................................................................................................................. 244 PRESELJENJE NA AHIRET .........................................................................................................................................................................................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA ................................................................................A...................................................................... 216 ISKRENI SAVJETNIK ........................ 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................... 249 PRELAZAK NA ISLAM ..................................................................................... 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI.................. 223 LI^NOST ..................................... R................................. 220 PRESELJENJE NA AHIRET ................ 232 ISKRENI BORAC ............ 223 ODGOJ U ISLAMU ...........................................................................A...................................................................................................................................................................................................................... 253 ........................................................................................................................................ 241 OSOBENOSTI .......................................................................................... 251 PREMA [AMU ............................. 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................... 219 PLEMENITI ................................................................................. 249 IME I OSOBENOSTI ......................... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG .............................................................................................................................. ........................ 250 NAJPRIJE IRAK ................. 232 HISTORIJSKI SUSRET . 228 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................. 234 NA KADISIJJI ..................................................................................................................................................................................................................... 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ..............................................................................................A..........................................................................................................................A............................................................................................................................................................... 249 POKORAN MUD@AHID ................................................................................................ 239 SIMAK IBN HAR[E..................................

.......................................................................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS ....... R............................................................................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME.......................................................... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ......................................................................................................................................................................................... 280 PRELAZAK NA ISLAM .................................A............................................................. 270 KR[]ANIN ...................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ................................A............................................... 259 PRIMANJE ISLAMA ................................................................. 266 DRVENA SABLJA ................................................................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .... 279 SAVEZNIK JEVREJA ....................................................... 285 SELEME IBN EL-EKVE’A......... 255 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................................... ............................... 261 PRVI DOBROVOLJAC ............................ 268 SELMAN EL-....................................................................................................................................... 259 NJEGOVA LI^NOST .................................................................................................... 280 VELIKA USLUGA ..................... ....................................................................................................................................................A................................................................. R.................................................................... ........................................................................................... 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....A......... 275 NAMJESNIK MEDAINA ..................................................................................................................................................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................... 261 PRAVEDNA OSVETA ..................................................................................................................................................................................................................................... 293 .................................................................... R..................................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD.................................................................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET ............. 292 MEDINSKI MU....................... 276 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................... ................................................. 287 OSOBENOSTI ....................... 287 SELEME U ISLAMU ..................... 265 POVJERLJIVI .......................................................................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE .................................................................................................................. 260 ASHABSKA PORODICA .................TIJA ......................................................................................................... 269 VATROPOKLONIK ................................................................................................................................. 282 NOSILAC BAJRAKA ......................................................................................................................... 279 NJEGOVA LI^NOST ........................................................... 288 PRISEGA NA SMRT ..................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ARISI............. 269 NJEGOVA LI^NOST ........ R................................................................................................................................................................... 271 PRIMANJE ISLAMA ................................

......... 298 BITKA KOD EHVAZA ...A............................................................. .................................................. 315 ^VRSTA VJERA ......... 319 PRELAZAK NA ISLAM ................... 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR.......... 316 PRESELJENJE NA AHIRET ............. ........................................................................................................................................................................................... 311 LI^NOST ..........................................................................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET .......................................... 294 EL-BERA’ IBN MALIK........................................................................................................................................................ 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................... 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................... 319 OSOBENOSTI ................................................ 313 PRVA TELBIJA ............................................................................[.................................................................................................... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .. 295 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................................................... ........................................................... 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM. D@.............................................. 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ............................. 323 SU\ENJE HURMUZANU .................................................................................. R.......................................... 310 SUMAME IBN USAL....................................................................... 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ...................................................... .................... R................................................... ................... 295 OSOBENOSTI ....................................................................................................................................... 325 POGLAVAR PLEMENA ........................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR.................................................................................................................. 322 JUNAK TUSTURA .........................................................................................................................................................................................................................................................................A.....A....................................A......................................................................................... 299 [EHADET ....................................................................................................................................................................................................................................................................... R...................................................................... A............................................................. 296 BITKA NA JEMAMI ................................. 320 ^VRSTO VJEROVANJE ................................................................ 308 NAMJESNIK [AMA ......................................... 303 PRIMANJE ISLAMA . 303 OSOBENOSTI ......................... 329 ............... R........................................................................................... PUTU ....................................................................................................................................................A........................................................................................................................... 312 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................ 310 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................... 311 RESULULLAHOV............S................ 301 IJAD IBN GANM............................................................................................................................................................................................... 304 DEVMETUL-D@ENDEL ................................................................... R............................................................................ NEPRIJATELJ ..................................................................................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ..................................................................................................................................... 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................

..........................................................................................................................................................................................................................................................................[............................................................................................................................................................................... 353 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................. 335 NJEGOVA LI^NOST ................ 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ........................................................................................ 361 ZASTUPNIK ....... 355 POBO@NJAK ...................................... 345 NJEGOVA LI^NOST .................................. 362 ODANOST ALLAHU.................................................................................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU ................................................................................................................................................................................E............................................................................................................................................................................................................................................. 361 LI^NOST ...................................................... ....................A.................................. 358 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................ 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................................................................................................... ...[........ 345 PRIMANJE ISLAMA ......................... ...................... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................................................................................. ZA[TITI .................................................... 364 ............. 340 JUNAK NEHAVENDA ......Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................................................................................................. 354 U ALLAHOVOJ.................................. 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN......................................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN........................ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ............................................ R............................................................. D@........................ 353 PRIMANJE ISLAMA ............................................. R.............. PUTU ............................................................................................................... ............... R................................................................................. 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ............................................ 332 HLAD OD KRILA MELEKA ..... D@............................................................................................................................................................. 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ........................ 346 NAUKA I PO[TENJE ......... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ........................ 335 MUBAREK-KU]A . D@... 360 UBADE IBN SAMIT.. 329 STARJE[INA ....................A.................................... 354 MUHAD@IR ......................................... 330 [EHID .....................................................................................................................................[.... 359 SAIB IBN OSMAN ................................ 346 U D@IHADU .......... 348 [EHADET NA ALLAHOVOM....................................................................................................................................................................................................................................................... 347 HRABRO DR@ANJE .......................................................... .. R..............................................................................................................................................................................A................................................................. 339 HISTORIJSKI SASTANAK ......................................................................................................................................................A...........................................................

......A..... 398 OBAVJE[TAJAC ...................................................[........... 389 ^ESTITI VJERNIK ............................................................................................................ 395 LI^NOST .........................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK .......................................................................................... 393 HUZEJ......................................................................................................................................................................................... 397 POZNAVALAC TAJNE ............................... 382 EL-KADISIJJA ........................... ............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 396 TEGOBNA NESRE]A ............................................................................................................................................................. ........................................ R................................................................................. 371 SKROMNI VJERNIK ................................................................A................................................................... 388 KUREJ[IJSKI UHODA ..................................................................................................................................................................................................................................... 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................. 377 GALIB IBN ABDULLAH.... 402 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ....................... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................. 399 NOSILAC BAJRAKA ........... 375 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................. D@..................................................................................... R.............................................. 384 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................................................................................... 379 LI^NOST ..............................URAT IBN HAJJAN.................... 387 OSOBINE ...........................JANOV VODI^ ................................................................................................................................................................................................................................................................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................... PUTU ..................................................................... 366 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA .................................................................................... R............................................................................................................................................................................. 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ................................................................................................................................................................................................................... 380 ISKU[ENJE . R....................................................................................................................................................................................................................................................................... 381 JUNAK EL-BUVEJBA ...................... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ........................ 395 PRELAZAK NA ISLAM .............................. 403 ........A...................................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ........ ................................................................................................... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ........................................................................................................................ 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ....... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ....................................................................................... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI........................................................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................ 379 PRIMANJE ISLAMA ..............................................................A........................................................ ................................. 387 EBU-SU...........................................E IBN EL-JEMAN....... 369 BORBA NA ALLAHOVOM........................................................................... 386 ..........................................................................................................................

........................................................................................................... 423 LI^NOST .......... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB..................................................................................................................................................................... 420 SA’D IBN UBADE.........A..................................... 429 SEKI... 428 ^ISTOTA DU[E ................................................................................................................................................................................................................................................................................ 418 [EHID ....................................................................... 425 NOSILAC BAJRAKA ...................................................................... 405 NJEGOV ISLAM .......................................................................................................................................................................... 416 NADOKNADA .................................................................... R............... 406 TE@AK ISPIT ........... 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ............................. R................................................................................................................................................................. 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................................................................................................................................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................... 405 OSOBENOSTI ..................................... ............................................................................E BENU-SA’IDE ..................... 417 JUNAK KADISIJJE ............. R............Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D........................A.................................................A.................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. ............................ 413 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................................................................................... 406 NAMJESNIK HIMSA .......... 409 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................ 433 .................................................... 424 ZAROBLJENIK ........................................................................................................................................................................... 430 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................... 413 OSOBENOSTI ............................................................................................................. 415 ODMETNIK ................................................ 423 PRELAZAK NA ISLAM ....................... ................................................ 431 BILJE[KE ................ 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ............................................................ 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................................................................................................................................................................