P. 1
Ashabi Allahova Poslanika

Ashabi Allahova Poslanika

|Views: 22|Likes:
Published by Azra Kahriman

More info:

Published by: Azra Kahriman on May 31, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

05/31/2011

pdf

text

original

ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

u~ini Poslanika saputnikom.. odgovori mu Resulullah. a. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. pe}ini izvan Meke.{. `arko je `elio da mu Allah. rekav{i “saputnik”. Abdullaha ibn Urejkit. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. dru`enje i bratstvo dok nas Allah.. da naredbu. kod Sebe ne sastavi.” Kada je do{ao do K’abe. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. pa kad ga je vidio. pa mu vjerujem. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). mo`da ti Allah dadne saputnika.a. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. ako bi slu~ajno {ta bilo. “Da. upita Ebu-Bekr. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. upravo mislio na sebe. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru.s. a on }e do}i za njima kada mu Allah. a. kako opisuje Mesd`idulAksa..s. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. d`. sklonio ih kod sebe i hranio ih. osim Ebu-Bekra. on bi se `rtvovao da . Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro.{. Niko nije znao za Poslanikov izlazak. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. a. a. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. u nekom od trenutaka no}i ili dana.. rekao je: “Istinu si kazao.. Pa. r..{.a. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni..”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. Nego vjera. d`. d`. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. a Resulullah je.s. r.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao. ili nave~er. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e.” Ebu-Bekr. d`. pa kad je zavr{io s opisom. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. Ebu-Bekr. Allahov Poslani~e?”.{. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu... d`. zajedno”.{. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. Kupio je dvije jahalice. koji je bio mu{rik.s. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr.. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme.

Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. Hudejbiji. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha... mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu.. nastavljaju}i pozivanje u islam. nego je On siromah u odnosu na nas. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. u~vrstio u Medini. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. a. Kada se Poslanik. mnogobo`aca i jevreja. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . Od Njega smo nezavisni. u po~etku. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu.inhasa. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu.inhasu. Vama zabranjuje kamatu. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). zna{ da je Muhammed. I jevreji su se bili skupili kod njega. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja .inhas. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. jednog dana ode kod . I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki.. Ebu-Bekrovom k}erkom. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru.s.. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. a. postao punac. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije.” . Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. koji je bio poznat po svojoj smirenosti. a. Uhudu. kao {to va{ vo|a tvrdi. Tokom tog vremena Abdullah.s. kako li~nost poput Ebu-Bekra. Te{ko je ne za~uditi se. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om.” Nakon svega. Hendeku. a nama je . Ebu-Bekre. a.inhasa da ga pozove u islam.s. poniznosti i dobro}udnosti.a. Boj se Allaha i primi islam. Allaha mi.inhas mu. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. a On je zavisan od nas. pri osvajanju Meke. ne bi uzajmljivao od nas imetak. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi ..s. dolazio bi Amir ibn . Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika. Pa da je On nezavisan od nas.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Ebu-Bekr. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. Jevreji su. odgovori: “Boga mi. I Muhammed. r. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. Hajberu. Ebu-Bekrov sin. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. te je tako Allahovom Poslaniku. Kada bi Abdullah oti{ao. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa..

a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. ko je obo`avao Muhammeda.{. od ljudi primi zakletvu na vjernost.s. a.a. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju.s.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik. a potom oti{ao ku}i u Seh.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima. Bio je zaokupljen mislima . Zamolio je Allaha. r. r. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade.a.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. o Allahov neprijatelju. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. Poslije toga je u{ao s Alijom. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. Poslanik... sabrao se.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. rekao: “Ljudi. a s.s. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom.A Prvih dana rebiul-evela.s. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi..s. a. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik.a. kao nasljednik Resulullaha. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. daleko od njega. i ljudima odr`a vaz. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. neka zna da je Muhammed. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje... i pokazav{i vrhunac samokontrole. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju.” PRVI HALI. a. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav.s.. Ako bi on umro ili ubijen bio. Ebu-Bekr. koja je bila uz samu d`amiju. preselio.. jedanaeste godine po Hid`ri. a. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio. odsjekao bih ti glavu. koja je bila izvan Medine..ne bi nam je dozvolio. a.s. r.. U ponedjeljak ujutro. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. umro. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. da je nezavisan od nas . pripremaju}i se da. a. a.. da nije ugovora izme|u vas i nas.s. dvanaestog rebiul-evela. Poslanik se razboli. a. a zatim. Omer. a ko je obo`avao Allaha. a i prije njega je bilo poslanika. poglavar Hazred`a.

a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. i milom i silom. Po~eli su da dublje . niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena.. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. Kada su se Arapi. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. on je poslao po Ebu-Bekra. pa mu je malo ljudi povjerovalo. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. pokorili Allahovoj odredbi. Ni{ta se ne}e odlu~iti. Nisu odustali. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom. a od vas namjesnici. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. a.s. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. jedan od na{ih. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. Doista je Muhammed. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. Za{titili ste njega i njegove ashabe.. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Ebu-Bekr. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. Od nas su vladari. a ne drugih. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. Kada je Ebu-Bekr stigao. me|u ensarijama. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. jezikom punim moralne podr{ke. Allah mu je uzeo du{u.s. a. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. iako ih je bilo malo. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. o ensarije. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. A vi. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega.

iako smo prethodnici u vjeri. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. nikad ne}e saznati o ovome. poglavar Evsa. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. a.a. primili smo islam prije vas. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru...a. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i . r. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. i ne osporavajte im njihovo pravo. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. kao nasljedniku Allahova Poslanika. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. Allah nam osigurava blagodati. osim ovdje prisutnih Kurej{ija.” Ebu-Bekr. iz Kurej{a. Njegov odgovor naljuti Omera. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. pa vi ste ih vrijedni. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. i od prisutnih zatra`i da urade isto. Njime je pokazao sebi i . Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima.” “Mi smo muhad`iri. ensarijama. najplemenitijeg smo roda.. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. a potom. takti~nosti i postepenosti. Od nas su vladari.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima. Ebu-Bekr je potom. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. re~e: “Tako mi Allaha. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu.a. i dio samog islama.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. r. prvaci smo me|u ljudima. [to se Arapa ti~e. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. ustao da bi se obratio prisutnima .” Ebu-Bekr. koji je bio vrhunac mudrosti. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. u namjeri da okon~a stvar. doista.. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. Bojte se Allaha i ne protivite im se.s. a vi ste ensarije.s... umalo da ne do|e do otvorenog sukoba. a drugom ruku Ebu-Ubejdea.. potom. pa. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja.. te ga po~e napadati i prijetiti mu. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje.to je bio prvi njegov govor. Tu su svi dali prisegu. pomaga~i Allahovi. osim S’ada ibn Ubadea. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. r.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. a.. iskoristio je trenutak.s. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. Zar nije Muhammed. Svi prisutni su. a. kada je Be{ir zavr{io.. a vi muhad`iri. a od vas su namjesnici.

Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom.s. nema mi pokornosti. La` je obmana. r.. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. neka su. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. zabludu i otpadni{tvo. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet.s. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. pod zastavom islama. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku.. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”..a. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. Ebu-Bekr. a ako budem grije{io. Ustanite na namaz. Neka arapska plemena. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. preseljenja na ahiret. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. izabran sam da vas vodim. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. a. a. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti..a. okupljenih na Arapskom poluotoku. r. a da ne}e biti poni`en. od kojih su Abs i Zubajn.a. pa ako budem postupao ispravno. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. Na sjeveroistoku. u tami no}i. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. te je opremio vojsku i dok je pala no}. opet. Ebu-Bekr. htjela su da osvoje Medinu. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. u Jemenu. r.. vi me sprije~ite u tome. iako nisam najbolji od vas. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Nevjerovatnom brzinom. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju.. muslimanske sablje kosile su otpadnike. krenuo njihovim tragom. Istina je emanet. i zavladati cijelim Jemenom. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. Na jugu. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. . vi me pomozite. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura.

s. . nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. Isto tako. Milostivog. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. a zatim u Hadremevt. u Omanu. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. i da se obistini govor nad nevjernicima.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha. ali istaknuti ashabi.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. Jedan. svima do kojih do|e ovo moje pismo.a. Allah .. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. svim stvorenjima. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au. da nema druga. . i da je Muhammed. . u Jemen.{. bili oni u islamu ili se odmetnuli. . koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. pred vama.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre. sa Istinom od Njega.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. odgovarali su ga od toga. Zahvaljujem Allahu. r. Vedi’a i Haris.s. a. a. Absa i Zubjana.Halid ibn Seid na granice prema [amu.a. . i da opomene onoga ko ima pameti. . Protiv takvih }emo ratovati. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. .[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem.. Kada zavr{i s njima. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. Potom je Ebu-Bekr. . .. a. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e.. Te vojskovo|e i mjesta su: . Svjedo~im da je Allah. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. osim Kojeg drugog boga nema. r. Spremio je jedanaest vojnih odreda. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu.. Njegov rob i Poslanik. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima.s. naro~ito Alija.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. Samilosnog! Od Ebu-Bekra.. namjesnika Allahovoga Poslanika. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. d`. .

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. . Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Bio je jedan od velikih heroja islama.s. niste mi se du`ni pokoravati. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom.s. a. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. a. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. kada je mnogima oprostio.

a. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. dakle.OMER IBN EL-HATTAB. a on Rebbahov. od plemena Adijj ibn Ka’b. Njegova majka zvala se Hansema. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. Ebu-D`ehlovog amid`e. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. a on Ka’bov. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. a on Adijjev.s. okrenu{e se u~enju ~itanja. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. a on Rezahov. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . on Kirtov.. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku.s. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. R. na ~elu sa Omerovim ocem. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha.. a on Abdul-Uzzaov. a on Abdullahov.s. Umejjeta. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. Naime. djeda Murrea. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. Adijj je osmi Omerov djed. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. . a.. Tejma i Abdu{-[emsa. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. Omer vodi porijeklo. vjeri. od osmoga koljena. a on Nufeov. sin Omerovog amid`e. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti.A. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Tako|er. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. a.

obdaren znanjem i snagom. a. Bo`e moj. nje`an prema siroma{nima. . Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Pitao je o njemu. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. pa je ~uvao svoj imetak. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. Po izgledu. visini. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra.s. ja sam slab. blag prema nemo}nima. ~vrste gra|e. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. a udarao bi me kada ne bih radio. Bo`e moj. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima. Kada bi i{ao. ja sam grub pa me u~ini blagim. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. No} me je zaticala. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. bijel ten. pamtio je stihove i prozu toga vremena.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. Bio je ljevoruk. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini.preko dva metra.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. snazi tijela. jakih mi{i}a. strelja{tvo. mjesta obraslog gustim drve}em. pa me u~ini dare`ljivim. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. ja sam {krt. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. plemenit prema nevoljnicima. Njegov je otac bio strog prema njemu. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. pa me osna`i. Bio je izuzetno visok .30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja.

prolazio je pored Omera. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. a. Omer je volio svoj narod. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha. a. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar.. a ona je to odbijala. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu.s. ostavljam te. tako mi Allaha. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. bio je uz njih. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da.s. koje prije nisam vi|ala. re~e Omer. a. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim.’ ‘Neka je Allah s vama’. vjera uzrok nejedinstva. kada smo krenuli prema Abesiniji. a on je ka`njavao svoju robinju. Jednog dana Ebu-Bekr. Omer se. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija.a.s. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. Vidjela sam na njemu saosje}anje. neprijateljski odnosio prema njemu. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. [ta vi{e.. a. jer mi je sve ovo dosadilo. r. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda..s. a. odlazimo u Allahovu zemlju. Allahov Poslanik.. tra`io je od nje da se odrekne islama. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne.s. a.” . Muslimani su se skupljali i spremali na put. i njegovoj misiji. r. Omere. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam.. a. Zaklju~io je da je Resulullahova. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti.s.a.s. Udaraju}i je. Kada mu je udaranje dosadilo.. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba.. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.. Tuga mu je obuzela srce.. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a.

” “Ne boj se. odabrao dovom Njegova Poslanika. Omer je ~uo Habbabovo u~enje.. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u.” Allahov Poslanik.odgovori . dok joj je krv tekla iz glave.” . Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. Utom. nadam se da te je Allah. ubit }emo ga njegovom sabljom. o Omere!” “Reci mi. da mu odem i primim Islam.atima. odgovori mu Neim. Dok je prilazio ku}i. a.atima.s.’ Tako mi Allaha. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. tako mi Allaha. Tada .” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe..s. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije. tako mi Lata i Uzza’a. upitao je. a. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo. o Habbabu.atima stade ispred njega.” Kad je Omer pro~ita.s. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett.” “Bojim se da ti dam. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. pa je po~eo lupati na vrata. upita Omer. rekao je: . Tako mi Allaha.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”. a ako je do{ao `ele}i zlo. Habbab se sakri u drugu sobu.. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra .atima. tako mi Allaha. a. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. “Allahov Poslani~e. gdje je Muhammed. pokaja se za ono {to je uradio. me|u njih sko~i .” “Jesu.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. ^uv{i Omera. Otvorio mu je Seid. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda.s.. “Nikakvi” .s.”. a. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. dobit }e dobro. d`. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid.”. primili su islam i slijede Muhammeda. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. a . re~e Omer i {~epa Seida za vrat. pa re~e: “Da. Ovo je Omer ibn el-Hattab..{. a. “Kakvi su to glasovi?”.

a. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli.. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam.s.” Nakon hid`re Allahova Poslanika. Muslimani od tada znatno oja~a{e.s. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Omera je Resulullah. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. i Omer. Toga dana je Allahov Poslanik. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. “Za{to si do{ao. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. r. a Kurej{ije su. njegova hid`ra bila je pobjeda. a. r. Omer. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe.. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}.. Allahov Poslanik. “O Allahov Poslani~e. uvijek spremni za pomo}. Pa kada je to u~inio. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika.a.a.a. Takav je bio i na Hudejbiji.. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. Allahovom pomo}i. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. do{ao sam ti. a njegova vladavina milost. `estoko pora`eni. Allahov Poslanik.. nastoje}i posti}i primirje. bio je ponosan. r. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. a. a Omer ibn el-Hattab je sve .. Slali su svoje izaslanike na pregovore. pri osvojenju Meke i drugima. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. a. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. re~e Resulullah. a.. a. Hunejnu. vjerujem u Allaha.s. pri{ao mu je Resulullah... Hendeku. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. Hudejbiji. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. Nije popu{tao niti je kome laskao. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. Omerovim prihvatanjem Islama. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. blizu..Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao.s. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru.s.. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima.” Poslije druge prisege na Akabi. a. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”.s. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. odlu~io posjetiti Harem. Ebu-Bekr.” Allahov Poslanik. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. tekbirom poprati Omerove rije~i..s.s. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau. Gledao sam nas.a. Bili su mu odani pratioci. pa smo klanjali.

ali je {teta ve}a od koristi. razjasni nam o vinu. a srd`ba je jo{ njime vladala. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. i potom se objavi ajet: . Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha. te ga upita: “O Allahov Poslani~e..” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. to ispo~etka nije bilo zabranjeno. Poslanik. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. naime. r.s. i rekao mu: “Ebu-Bekre. ne shvataju}i {ta u~e.. zato je oti{ao Ebu-Bekru. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. “Jesu.. zbog onoga {to sam tada uradio. ne}u Mu se suprotstaviti. smatraju}i da je ispravno. re~e Resulullah.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. je tada rekao: “Allahu moj. pa ode Allahovom Poslaniku.. re~e Omer. a zatim bi klanjali.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. a. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. “Jesmo. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika..pokori mu se.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku. a. “A zar mi nismo muslimani!?”. upita ponovo Omer.s. postim..a.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. klanjam i osloba|am robove.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki.a.s. r. pitao ga o vinu. i pitao ga o vinu. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio.” “Zar nisu oni mu{rici!?”. niti }e me On iznevjeriti.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. a... zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. odgovori Ebu-Bekr. ponovo }e Omer.

on od Lejsa. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. a on od Ukajla. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. prevagnuo bi Omerov tas.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru.a. Tada Allah. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. i kocka. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. Ja sam ga promatrao . [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. vino. a on od Kutejbe.{ejtanovo djelo. on od Zuhejra.{. Ako bi njemu do{la vlast u ruke. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. ne klanjajte u pijanom stanju.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. r. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. pa sam se napio iz nje. a. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. a znanje svih ljudi na drugi tas. d`. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. i kumiri. ostavio bi mnoge stvari.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina.s. On im je predlagao Omera.. i strjelice za gatanje odvratne su stvari .. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. stekao mnogo znanja. dok ne budete znali {ta govorite.

Bojao sam se smutnje. pa me u~ini dare`ljivim. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda.).a.s. Omer je bacio pogled prema nebesima. Ujutro. isku{ao sa mnom. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. Hvalili su ga i podr`avali. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. D`amija je bila prepuna...” O~i su mu zarosile suzama.a. Du{a mu se umirila. r.a. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. nisam se puno dvoumio. r.. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. Omer.s. pa me oja~aj. ja sam grub. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. r. ovim sam `elio dobro ljudima. sljede}eg dana. a kada sam blag prema nekom. Predlo`io sam im. vratio se ku}i. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. pozvao je Omera ibn el-Hattaba.. . a.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. pa me u~ini blagim.a. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. r. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. A ko bude lo{. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. ne bih se prihvatio ovoga.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. o ~emu postoje dva predanja.a. svako va{e pitanje koje mi do|e. Bit }u odlu~an i povjerljiv. ja sam samo jedan od vas.. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi.. a.. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. ja }u li~no preuzeti. a Omer je govorio: “O ljudi. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. Kada su se skupili. ja sam {krt. uistinu. pa ga prihvatite i pokorite mu se. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e. Tako mi Allaha. ve} Omera ibn el-Hattaba. navodi me da budem o{triji prema njemu.a. muslimanima. Allahu moj. sigurno }u ga kazniti. r. ja sam slab. a on je nastavio: “Allah vas je. Allahu moj. r.” Nakon toga.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka.

” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. a znajte. a ElMusenna je bio me|u njima. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. Bio je zadovoljan sa mnom.s. zatim u{li u nju. ljudi.s. on je vo|a. bio me|u nama. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer.s. Nakon {to su stigli u Medinu. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku.. A prema dobrim. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. da je ta o{trina oslabila. istinu ste rekli. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. ‘Bio sam s Poslanikom.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana...’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. i hvala Allahu. a. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost.{.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. I takav sam ostao s Poslanikom. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Ja se pokoravam istini . a on je bio najbli`i i najmilostiviji. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. a. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. i bio sam mu kao rob i sluga. i neka je hvala Allahu. plemenitost i blagost. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno.. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. Vo|a pravovjernih pope se na minber. a. kako to Allah.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. a mi smo pravovjerni. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. d`. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. Zatim sam preuzeo hilafet. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. ili }u te kazniti. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. da bi se on pokorio istini. Bio je zadovoljan sa mnom. ali je ostala nad nasilnicima. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega.

ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti. in{allah. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. jer je on bio prvi koji se prijavio. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. o Allahovi robovi. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. pa ih tra`ite od mene. bogobojaznog i siroma{nog. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. i ako Bog da. jako se obradova. isto ih ~eka i poslije Sevada. Tako njegovi stanovnici i opstaju. nanijev{i im te{ke gubitke.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. A kada ste u d`ihadu. ja sam otac va{ih porodica. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. razrijedili smo ih na Sevadu.. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. Prije nisu bili napadani. a zatim redom ostali muslimani. Ljudi. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. na meni je da vas ne dovodim u propast.. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. i da sa~uvam va{a prava. osim {to je On odredio. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. . Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. Bojte se Allaha.

kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. te krene za Perzijancima. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. postavio bih ga za vojskovo|u. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. a kada }e se povu}i. Muslimani su ih ponovo stigli. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Tako mi Allaha. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Nemoj brzo donositi odluke. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. El-Musenna je krenuo brzo. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. a nakon toga i grad Baksijas. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. dok su muslimani bili nasuprot njima.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Kada se vojska opremila za pokret. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . te bez borbe zauzeli Kesker. Sukobile su se dvije vojske. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. porazili. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. koji zna trenutak kada }e napasti. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. Razdvajala ih je samo rijeka. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa.

odgovorio je El-Musenna. odred za odredom. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. i muslimana. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. ili da mi pre|emo rijeku do vas. da se nije bacio u smrt. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. Zato. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. r. a mi vas ne}emo napadati.” Poslije Bitke kod mosta. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. kad je pre{ao rijeku . Taj’e i Has’ama. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. ili da se povratio. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. da mi pre|emo rijeku do vas. ponovo sakupljaju}i vojsku. Naprotiv. odazivaju}i mu se pokorni. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu.. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. Bo`e. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. . ne gubite nadu.” “Pre|ite vi”. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. ili da nas ne napadate. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha.zauzeo dobre polo`aje. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. mi smo bili njegovi za{titnici. ali Ebu-Ubejde.a. El-Ezda. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. ja }u mu pomo}i. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. svaki musliman je siguran od mene.

S njom je i definitivno eliminiran . Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. Hvala Allahu. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. Koji me je obavezao da volim Omera. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. gdje je bio potreban. a bio mi je dra`i od Omera. Koji je odredio smrt EbuBekru. U toj bici. “Bitka na Jermuku.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. ve} radi Gospodara Omerovog. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. Preuzmi njegovu vojsku. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. jer Allah se ne stidi istine. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. [alji izvidnice ispred velike skupine. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. ostvarena je velika pobjeda. Hvala Allahu.. r.a. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. Milostivog. Allahovim fadiletom. Vjernici su bili istinski radosni. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. Koji je dao vlast Omeru. za tzv. “Bitku na Kadisijji”. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. Prvi potez koji je na~inio Omer. Borbe u Iraku su potom utihnule. po njegovoj naredbi.. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. On te je izveo iz nevjerstva u iman. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. nadaju}i se plijenu. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. iz zablude na svjetlo. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu.. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. POVRATAK NA [AMSKI .. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. i nema drugog bo`anstva osim Njega.” Omera ibn el-Hattaba. r.a. Oporu~ujem ti bogobojaznost. neka je salavat na Njegova Poslanika. Ali. Uistinu. tzv.

Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. r. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. bez namjere borbe protiv njih. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario.a. Naime.. r. Kad se sreo s njima.s. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. u toku ratova protiv otpadnika. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. eslemna. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. ljudi su bili odu{evljeni njime. a. a. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe..a.s. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. Rekli su: “Sebe’na. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. koji se ve} pripremao za veliku bitku. Zatim je naredio da se ubije. obavije{ten o onom {to se desilo. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. .. Kada je Allahov Poslanik. rekao je: “Bo`e moj.

Pali su i gradovi Asbahan i Horasan..ejrezanom pobijeni su.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. posljednja upori{ta Jezded`irda. [to br`e. iskustva ili ratne sposobnosti. na sjever Perzije. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju.a. . Pao je i grad-dr`ava Tuster. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. perzijski je kralj `elio borbu.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja.. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu.. nastoje}i da ih prevare. Zato je Omer.Na drugoj strani. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. r. konja. po~ela su stizati u Medinu. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. a da ga ne odaberete i uputite meni. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak.. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Hurmuzan je tu primio islam.. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. I hvala Allahu. jedna za drugim. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa .bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. rekao je: ” Tako mi Allaha. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. Me|utim. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama.

Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: .Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. Namjerno je i{ao polaganim tempom. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. .” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. dvoumio. Izrabljivan je u zemljoradnji. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. . pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. . nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. bizantijskim kraljem. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. Ali se Omer. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. Molio ga je. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. Znao je njegovu veliku borbenu snagu.a. koji je bio pobjegao na sjever..[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. . Amr je u{ao u Ari{. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. {to mu je pove}alo samouvjerenje. po rijekama i ogromnom bogastvu. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. te . pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. boje}i se da se muslimani ne razi|u. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. r.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. prostranosti zemlje.Egipatski narod bio je potla~en.

smanjit }e se i d`izja u srazmjeri.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. u iznosu od pedeset miliona. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije.a. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. Milostivog. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. . koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke.” Stanovnicima Nebe. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. garancija Njegova Poslanika.ermu. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. po tre}inu. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. ostao u rukama muslimana. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. svejedno. imetka.ustat. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems.. uvozili ili izvozili robu. Sagradio je d`amiju. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. Omeru. tra`e}i od njega pomo} i opremu. crkava. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. a davat }e je. krstova. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. zatim Belbis. na kopnu i na moru. vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. Atrapon je uvidio snagu muslimana. hvala Allahu. Egipat je. kada prestanu poplave. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. Ako se umanji rod. Ako neko od njih ne prihvati. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. Dokument je napisao Virdan. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Ne zabranjuje im se trgovina.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. r.

uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. a ako su dvije. Bo`e moj. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. Ako su oni bra}a i sestre. a ima sestru. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju.. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. a sve vam je obja{njeno. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. a.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu.. vidio sam uistinu san.” U ranu zoru. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. u srijedu. a ne bude imao djeteta. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu .. i okrenuv{i se prema muslimanima. a pove}ao se broj pot~injenih. oronule su mi kosti. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo.. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje.. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa.arisi... rije~ima: “O ljudi. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine.ejruz el-. ostario sam. snaga me izdaje. kao kelala. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10.. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja. a Allah zna sve. ako neko umre. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. njoj polovina njegove ostav{tine. Utom. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu.” 9 Ako me Allah po`ivi. rob El-Mugire ibn [u’bea. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. odre|eni su vam farzovi i sunneti. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava... Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. Ujutro se obratio muslimanima. a. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an. Po obi~aju.O ljudi. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. Osim brige da vas zavedu drugi.s. ispravio bi ga. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. Ostavljeni ste. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. Sakrio se blizu . u~e}i dovu: “Bo`e moj..s. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika.

Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. jer ako mi bude kod Allaha dobro. i Ebu-Bekra. Talhi ibn Ubejdullahu. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu.s. pa koji god bude izabran. a. on }e biti halifa poslije mene. raniv{i nekoliko muslimana.s.. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. a ako ne bude.a. jer ako imadnem kod Allaha dobra. skinut }e mi ih. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. Nakon ranjavanja.” . prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. Aliji ibn Ebu-Talibu. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. Kada me ponesete. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’.s.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. r.: “Abdullahu.. Neka ne izlaze za mnom `ene.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. bio je zadovoljan njima. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. Allahov Poslanik. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. Nemojte pretjerivati oko mog mezara.. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. radijallahu anha. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. po`urite. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam.a. Potom je poku{ao pobje}i. Kada je preselio. Zubejru ibn Avvamu. oboriv{i ga na zemlju. a ako ne.. rekao je: “Hvala Allahu. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. i Ebu--Bekra. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. Allahova Poslanika. a. r. jer Allah najbolje zna o meni. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. ali da on nema pravo da bude izabran. zamijenit }e mi ih boljim. a. i kada je po~eo namaz. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate.

” Tako je oporu~eno. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. dozvolila.... pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. nego da imaju halifu. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja.. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. ne}ete me prete}i u pohvali njega.” Osman ibn Affan i Alija. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb. navodi se Omer kao primjer. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama.a. odbojan prema la`i. naklonjen istini.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. R. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. sine Omerov. ali }u njemu dati prednost nad sobom. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. Uni{tio si smutnju. pa su ga uputili prema d`amiji.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. o Abdullahu. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu.a.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. Nazvan je . Pa ako mi se da dozvola. unesi me. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. ukopaj me u muslimansko mezarje. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. o Omere. Potom ih je pitao gdje on boravi. Potra`io ga je u d`amiji. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a. na{ao je ~ovjeka . odnesite me na mojoj postelji. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. r. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha. o Ebu-Hafse.Divan li si brat po islamu. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe. to sam `eljela za sebe.A. Bio si kreposan i dobar. I ~esto kada se govori o pravdi.” VRLINE OMERA. kada umrem. a o`ivio sunnet. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab. radijallahu anha. a ako ne. ispravljao si nepravdu. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. ali ga nije na{ao.a. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. r. r.

plate i protokole. Kad bi saznao da je neko u oskudici. toliko je bio blag. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. sakriven od sunca.s. a. prvi je koji je postavio divane (urede). uveo po{tu. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. . ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu.. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. a i Arapi kao prvi muslimani.. Arapi prije. r. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici.a. sa svojim {tapom pod glavom. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. Sam.

.

a on Mudrekov. k}erka je AbdulMuttalibova..ihrov. k}erkom Allahova Poslanika.s. a on Kusajjov. a on sin Mudar Nizarov. a on K’abov. a. a on Kinanov. a on Malikov. sin je Affanov. a on Galibov. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena. a on Meidov.a. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika.OSMAN IBN A.. a. a on Adnanov. a on sin Abdu{-[emsov.. a on Abdul-Menafov.. a. sina Rebiovog. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. vodi porijeklo od Umejje. a Kusajj je sin Kilabov. Osman. a on sin Murrinov. a on sin Umejje. k}erka Kurejzova. R.s. oca Abdu{-[emsa.s. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. a on Luejjov. a.s. a peti Osmanov djed. ~iji su potomci Emevije. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika.. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. r. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib.A. a on Nadrov. koji je sin Habibov. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a on Iljasov. a on je ~etvrti djed Muhammedu.s. Osmanova mati bila je Erva. a imao je {est godina.AN. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. a. a on Muzejminov. a on Abdu{-[emsov. od koga su nastale ha{imije. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a on . . Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. a on sin Ebu el-’Asov.

@ivio je ~isto i uredno. r. Bio je vrlo strpljiv. Nije promijenio svoj polo`aj. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako.. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. Allahov Poslanik. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. slugama i onima koji su od njega zavisili..a. obavio svoj posao. Nije pio alkohol niti je bludni~io. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. Prirodno je prezirao nasilje. Allahov Poslanik. pa mu je Poslanik.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman. Zube je u~vr{}ivao zlatom. Bio je vrlo stidljiv. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje..s.... r.. tamnoput. bio je lijepog izgleda. iskustva i lijepog opho|enja. iskren i pouzdan. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. krupne ru~ne i no`ne kosti. r. a ljeti u Jemen. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu.a. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. obavio je {to je htio i oti{ao. Me|u njima je bio i Osman. Osman je u{ao. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. Imao je veliku bradu koju je knio. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. a potom je do{ao Omer. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman.s. Allahov Poslanik. zimi u [am.s..a. a.s. Isticao se mirno}om.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. no} je za njihov odmor. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. r. Obavio je svoj posao i oti{ao. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. r.s. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. da u|e. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. samilostan i dobro}udan. blagosti. a. za razliku od mladi}a Meke toga doba. pravog nosa. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao. i zatra`io dozvolu za ulazak. . Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja..’” Osman. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. sjeo je i popravio svoju odje}u. nje`ne ko`e. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama.s. a. a Omer.a. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. naro~ito stopala i {ake. r. a imao je vrlo lijep rukopis.a. a. uredno i luksuzno poku}stvo.. okrugla lica. a zatim iza{ao. a. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. a. dozvolio mu je. Potom je do{ao Osman.a.. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija.s. a. imao je sav komfor. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. srednje visine. Imao je duga~ke podlaktice.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. gustu kosu.’ Allahov Poslanik. dozvolio. i zatra`io dozvolu za ulazak. Posebno je bio milostiv prema ro|acima.. Bio je bogat i dare`ljiv... krupnih o~iju. O sebi je rekao: “Allaha mi.” Odr`avao je rodbinske veze.

r. Osmane! Kako ti.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah.. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. a bit }e{ sa~uvan zla. a.s. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga.a. Allahov je Poslanik. Bogami. odazovi se Allahu.s. i on mu re~e: “Osmane. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom.. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. ga je odu{evio. niti koriste. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. tada su oti{li kod Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je.. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. a. slijepi.s. lijep si i rije~it. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. te on izgovori {ehadet i primi islam. pa sam je upitao: ‘Tetka.. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. . Dobit }e{ dobro. a bila je vrlo lijepa i privla~na. r. k}erkom plemenitog porijekla. tebi i svim stvorenjima. pa ga slijedi. pozdravljen si triput uzastopno. k}erka Poslanikova. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. kao razborit ~ovjek.. pa opet triput. r.a.s. koji mu je rekao: “Te{ko tebi. pa opet do deset. a. gluhi. ja sam Njegov Poslanik. o`enit }e{ se ~ednom `enom.a. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz... Poslanik. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba. ugledao je Ebu-Bekra. primio islam na ~udan na~in. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. Rukajja. kipovi ti ne mogu nauditi. takvi su kakve si ih opisao.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e.” Osman. a. Jednog dana je kod svojih uku}ana. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr.

Allahov Milosni~e. Pa slijedi Muhammeda. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom.. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. svoju du{u ti. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. Doveo je Osmana ibn M’azuna. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka.. Abdurrahmana ibn Avfa. Ebu-Leheb. na istini.. a. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. r. a. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. a. njegovim uzrokom i zaslugom. a. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. Kada je obavljen razvod. mjesec i sunce nad horizontom. a. u islam. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. a. primili islam. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum.. u njegovoj poslani~koj misiji. poslani s Istinom. Poslanikov.. pa njih dvoje bijahu. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. r.” . pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka.. te su svi. Osman...s.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. a Allah upu}uje na Istinu. on nikada nije bio uz la`. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. amid`a.a. Poslije nekog vremena. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. Allahov Poslanik. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha.s. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika.s. {to ga ~ovjek vidje. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati.s.s. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova.s. poslan svim stvorenjima. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika.s. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. sine Ha{imovi}a.a. O`eni ga svojom k}erkom. @rtvujem za tebe. a. Resulullah. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima.

Ebu-Sufjan je. a.. poslao po pomo}. r. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale. dobro i zlo.. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital.a.. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika.s. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom..a.s..a. odredio je dio ratnog plijena za Osmana. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika.s. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. a. osjetiv{i opasnost... a. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi.s. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. a. Allahov Poslanik. brata Hassana ibn Sabita. Dok su oni stigli.” Osman. r. Rukajja je preselila na ahiret. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. imetak. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje.a. Me|utim..a. kao da je i on u~estvovao u bici. poslav{i ih u spas karavana. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. a s njom nije imao djece. zbog toga {to je . Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. a Osman se pobratio s njim. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. r. r. a. Jednoga dana je do Poslanika. i Ebu-Bekra.s. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. pa su se vratili u Meku. a. vjen~ao ga je njom.. r. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju).a.s. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. Osman. Ukopan je u Medini. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. dao bih je za tebe.. Osman. a.s. a. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. me|utim. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. a. Allahov Poslanik. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama.s. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu.s.. Poslije smrti Rukajje. a.s...s. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. tre}e godine po Hid`ri. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. {to mu je on dozvolio. Poslanik. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku.. dijele}i s njima dom. a. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. Poslanik.s.. a.. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima.

a on je rekao: ‘Allah je pomaga~.Talib. zahvalio je Allahu.’ Potom je u{ao. Abdurrahman ibn Avf.s.s. re~e: ‘Abdullahu.. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu.. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. a ovaj od Ebu-Sufjana. S’ad ibn Ebi-Vekkas. nazvao selam i sjeo. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda.. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji.. a. a. a.a. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. a na vratima je bio Ebu-Bekr. na najvi{em je stupnju. a.. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik.s. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. Osman ibn Affan. ~eprkao je zemlju {tapom. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`. otvorio i vidio Osmana ibn Affana.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra..” Hilal je pri~ao.s. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. Alija ibn Ebi. Hudejbijji. Poslanik. re~e: ‘Abdullahu. a ovaj od Ebu-Avane.a.s. Zubejr ibn el-Avvam.s. Hatib Ebu el-. u{ao.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. pa Resulullah. a. r. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. a. Omer ibn el-Hattab.s. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca.s.a. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. a.a. Hunejnu. a Poslanik. zahvalio je Allahu. a. Potom sam zatvorio vrata. Poslanik.’ Ustao sam. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. kada neko ponovo pokuca. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. a. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. a ovaj od Jahje ibn D`afera. a. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. nazvao selam i sjeo. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. na Hendeku. Talha ibn Ubejdullah. a ovaj od Osmana en-Nehdija. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. Hajberu i obavio Oprosnu umru..s. prenose}i od svog oca. u{ao. a. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. r. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse.s. ustani i otvori. a ovaj od Osmana bin Gajasa. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.’” Osman. Zatvorio sam vrata..s.s.. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd.. a ovaj od Alija ibn Asima.’ Ustao sam i otvorio vrata.: ‘Vo|o pravovjernih. ustani. i obraduj ga D`ennetom.. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. Allah neka je zadovoljan s njima. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ . srodio se s Allahovim Poslanikom..a. Bio je sa Poslanikom. nazvao selam i sjeo. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. a Allahov Poslanik. r. r. a..

r.s.. Poslanik. ko bi me za{titio. poslao je Osmana.{..’ Kurej{ije su uhapsili Osmana. Osman. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena. bio je Poslanikov izaslanik u Meki. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije. a Poslanik. a. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. r. a. u to vrijeme je poslan u Meku. Ostao je da joj pomogne.. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. bojim se za sebe od Kurej{ija. a. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer..’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. a ona je tada bila te{ko bolesna. Allahov bi ga Poslanik... te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana..a.s.’ On se prima~e. Osman.s. d`. r.s.. svjedo~im da mu je Allah. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. poruci. a. a. a. poslao je Osmana u Meku. r.s. pa mu je Omer. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa. rekao: ‘Allahov Poslani~e. pitat }u te ne{to.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”.. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. Kada je Osman . poslao. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe.s.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov. Poslanik. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe. r.’ Tada mu Abdullah ibn Omer. a.a.a.s. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. ne uradi prije mene..” Poslije toga. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega. Osmana ibn Affana.s. a. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska.a.a. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra. Resulullah. Muhammed. oprostio.a. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen... r. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske .. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom.

s.arisija..a. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. r. Bila sam uz Allahova Poslanika. a da nije bio plemenit prema njemu. Ulagao je imetak za islam bez ra~una...’” HILA. hranu i pi}e.ET Halifa Omer. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi.. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. koje je vodio Allahov Poslanik.s. r.a.” . Trebali su deve. a. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. a. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. r..s. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu.. Aliji ibn Ebi-Talibu. Zubejru ibn Avvamu. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. r. od prvih dana.s. davanjem polo`aja i zadu`enja. Poslanik. a.s.. konje.a. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara.a. a..s. Omer. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima. htio da ide na Tebuk. a. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. a.. Kad je Poslanik. dao je sav svoj imetak. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. pa ga je Poslanik. a Poslanik. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. prilo`io je pola svog imetka. Allahov Poslanik. a.. Tri dana trpio je nanesne rane. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. ali bez prava na svoju odluku. Osmane! Tako mi Allaha. a imao je golemo bogatstvo.. dostavljao D`ibril. a. rekao je: ‘Pi{i.a.s. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. r. Ebu-Bekr. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. a. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik.s.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima.s. a. Talhi ibn Ubejdullahu.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta.s. [to se ti~e Osmana. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju.’ Omer.” Osmanu je rekao: “Osmane. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva. on je opremio tre}inu vojske.

Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini.” “Sla`emo se!”. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira .. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. ima{ obe}anje od nas. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora.a. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. r.a. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja.” Potom su se svi razi{li. odgovori{e: “Svakako. Suhejbe. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. a ne da }ete raspravljati. pitao je i djecu u mektebima. r. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer.” Poslije Omerova ukopa. kada ih je vidio.. zaslugama. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika.” Osman je {utio kao i Alija. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. Mikdad. Abdurrahmanu ibn Avfu. rekav{i: “Ustani ti.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu.. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas. reko{e. To je trajalo tri dana i no}i. ispeo se na minber i rekao: . pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice.a. S’adu ibn Ebi-Vekasu.a.-javno i tajno.” Alija i Osman. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Abdurrahman. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. r. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. r.

s. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. Zar nije dunjaluk prepun obmana.. kada bi vazio ljudima. ipak. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu... zahvalio je Allahu... da bi mu dali prisegu. a. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. d`.. Alija. Po~eo je drhtati i zamuckivati..60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti.{. r. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota.. a dobra djela. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman.” Izgled Osmana. Ebu-Bekr. a.s.s. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. Vo|u pravovjernih. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk.” Ljudi su se okupili oko Osmana. d`. postane suho i vjetrovi ga raznesu.a. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. dok je bio na minberu. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca.s. {ejtan ne pokoleba.{. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. a. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. donio salavat na Njegova Poslanika. Alija. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. koja vje~no ostaju. r.a. r. koju Mi s neba spu{tamo. upu}ivao je na njegovu tremu. d`. r. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.. ne mogu. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. r. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.a. ni Aliji ni Osmanu. nelagodu i uzrujanost. odbacio i tra`ite ahiret. d`. koje i poslije natapanja vodom. rekao da je on bolji. a. Ne budite nemarni. kao halifa. i re~e: “Gospodaru. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. a zatim se ohrabrio. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice.. jer je Allah..a. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. mogu.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem .{.{. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.a.. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe.

nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. neprijatelja na kojeg budete nailazili. a ne kao poreznici. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli.s. r. pa ga ostavi. Alija. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. Lijepo postupajte prema zimmijama. Budite povjerljivi. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. obra}aju}i se halifi Osmanu. a. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. bio on musliman ili zimmija13. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. i njega.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Po{to oni nisu imali nasljednika. a kada je na{ao Hurmuzana. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. nestalo je stida. tra`e}i povjerenje. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere.. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. pa kada to do|e. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze.” Podanicima je napisao. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. r. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci.a. Uzmite pravo i dadnite pravo. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. Dadnite sigurnost. hilafet). pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. a ne pastiri. postigli ste uz one koji vas slijede. umjesto toga uvedu novotarije.’” . imat }ete je. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. me|utim.a.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Zatim. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. stavio ju je u Bejtul-mal.. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. pa da vas Allah drugima zamijeni. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. sigurnosti i povjerenja. Omer. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. Allahov Poslanik..

ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. r. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. iako je imao dvadeset pet godina.a. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. a zatim Armeniju.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. preuzeo hilafet smijenio ga je. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. r. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. zarobiv{i velik broj ljudi. a kada je Osman. Kada je stigao u Gruziju. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. r. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima.. Lahko je osvojio Azejberd`an.a. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. Zbog toga je smijenio S’ada. .. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi..a. koji je bio namjesnik {est godina.

Osvojili su ga. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. pitaju}i za odobrenje. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. Nije prestao dodijavati halifi. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. po{alji pouzdanog. molio je Allaha da pobijede i uspiju. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. Muslimani su se pobojali tolike vojske. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. muslimani su navalili na Bizantijce.a.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. r..Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. dok mu nije udovoljeno.. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. Halifa Osman. Poslije. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. . na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. r.” ^im je pala no}. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. Muavija ibn Ebi-Sufjan.a. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. pa su obavijestili halifu.

a. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. dozvoljeno je da se ubije). puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. vjetar se uti{ao. Ovaj ga nije ni primijetio. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. po nare|enju halife.s..s. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. r. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. ratovao je po Africi. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer.a. proglasio dozvoljenom (tj. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. r.a. pa nije ni poku{ao pobje}i.. kralj Berbera. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. Stigla ga je Ibn. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. Abdullah ibn Ebu-Sarh.. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi.. a. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. Bizantijci su. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a.a. Kada smo se usidrili. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom.a. u me|uvremenu.RIKE Halifa Osman. a. koji se odlu~io za borbu na moru. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Abdullah ibn Ebi-Serh. Toga dana se Osman. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. r.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A.. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. Allahov je Poslanik. odlu~ili napasti Afriku s mora.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. . Abdullah ibn Zubejr. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. a nama u lice. razbje`ali su se na sve strane. {to je ovaj pokorno i u~inio.. Kada je stigao do tog mjesta. r. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. D`erd`il. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. r.

Allah. d`.a. a. uga|ao im je i bio blag prema njima.. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta... POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. ne pitaju}i halifu.{. ostala u rukama muslimana. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. r.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. nakon {to ga je Poslanik. bio protjerao. Allahovom pomo}u. iako ga je on osvojio. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! . Voda je bila poprimila boju krvi. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan.a. a postavljanjem drugih. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda. bili su odbili da se on vrati u Medinu. Poginuo ih je veliki broj. bio proglasio halalom.. Ebu-Bekr i Omer . a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih..s. sabljama i no`evima. a Afrika je. dao je pobjedu muslimanima. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. a. r. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. a svoju k}er udao za njegovog sina.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. Osman ga je vratio.. Voda!. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta.. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe.. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’.” . ~iju je krv Poslanik. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre.s.

66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam.a. Allaha mi. Oni nemaju emira. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. pa ste se podigli protiv mene. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. a. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine.” Muavija re~e: . Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. r. Oni ne piju. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete.. Allaha mi. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. osim mulj i proizvode samo hr|u. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. [amlije su i dalje u pokornosti. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. ka`njavao vas i kudio. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. Muavija je. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. htjeli to ili ne. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. pa ste mu se pokoravali. a ja sam bio blag prema vama. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. kojeg je Osman. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. poturio sam svoja ple}a. i obja{njavao i iznosio ~injenice. prije nego se vratio u [am. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. ali je on vas bio pritisnuo. pa za{to sam bio vo|a. r. rekao: “Vo|o pravovjernih. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre.. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife.a.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. Tako mi Allaha.s. Oni slijede prvog koji se pobuni.

da predvodi ljude u obavljanju obreda. zabranjuju}i mu da iza|e. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. a Allah je odredio za ovaj ummet da. Mugire ibn el-Ahnes. kom{ijama. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove.. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana.a. a onda je nastavio: “Medinelije. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. ne ubijajte me. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog.s. Polahko.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. a nisu mu ~ak ni vodu davali. Ako me ubijete. r.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. Do{lo je vrijeme had`a. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. ne}e se dogovoriti za imamet.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. ili }e{ poginuti ili ratovati. opkolili je. Rasporedili su se oko njegove ku}e. sjedite!” Ljudi su posjedali. a.” Muavija re~e: “Allaha mi. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni..a. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. rekav{i: “Ljudi. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. Osman. Allah vas po`ivio. r. a me|u kojima: Hasan. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. Allah vas ~uvao..” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. poslao je po Aliju. a divan je On Za{titnik. obratio im se iz ku}e. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. kada budu grije{ili. Do{li su u Medinu.ihri. Husejn. Kada su do{li. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri.

U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. Ljudi su ga oplakali poezijom.. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu.. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. pro{irio je Poslanikovu. a. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta.s. r. a. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. a `ena mu Naila bint el-. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. . Ta pravila su ostala do danas. izrekao je ove stihove: . Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. Na Allaha se oslanjam. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. a {est {to si meni skrivio. r. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku.a. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e.s. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. te do granica Indije i granica Turske. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa.erafisa sjedila je do njega. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. Imetak se slivao u Medinu. pjesnik. a u njemu je bilo jo{ `ivota. i devet puta ga udario no`em. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. oboriv{i ga na stranu..a. a ona je postala prijestolnicom. prozom i pri~om. koji je bio Poslanikov.a.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. Kenane ibn Bi{r ibn Itab.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. Tako Hasan ibn Sabit. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. Zatekli su ga da u~i Kur’an. Osman ibn Affan.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu... govore}i: “Tri su za Allaha.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. r.

Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. me|u palmovicima. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. Osmanu ibn Affanu. sela }e vam biti stani{te. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. odvratna li djela. u~injeno da bi zastra{ilo.s. razasuti svuda brzo se sabra{e. `alosti ti. ne prestaj uporno plakati. a. tabut na ramenima ljudi odneso{e..14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi..s. Zun-nurejnu. du{e. pokriven mezar. tek iza{lo sunce od toga zatamni. plemenitom i pravednom. borili s nama. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. Ako se okrenete. O K’abe. . Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. a naredba emira nije sprovo|ena. Ru`nim li ste putem po{li. {ta li je unutra. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. zetu Allahova Poslanika. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. da biste se kod mezara Muhammeda. oko Medine. Maloprije pro|o{e. koja se kolje kod vrata mesd`ida. a. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. Ubistvo halife. ru`na li vam puta.

.

Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica.A. a sam zano}io gladan. a on Abdul-Muttalibov. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. R.ALIJA IBN EBI-TALIB.s. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. a. a sam bi spavao na podu. d`. sin je Ebu-Talibov. a on Kusajjov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. Od istaknutih ashaba. a on je sin K’abov. Spoznao je da je iman bogobojaznost. . tako da je dijelio sve {to je imao. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti.{. koji su bili rod Allahova Poslanika. a. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). Potpuno se predao Allahovoj vjeri. pobo`nosti i skromnosti. a. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. a on Ha{imov.atimin mu`. Mati mu je bila . sina Ha{imova. Allahovom Poslaniku. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja.. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. Bio je neporo~an.s. on mu je bio najbli`i ro|ak. a on AbduMenafov.s. svim svojim bi}em i djelima. a on Kilabov. Bio je ~ista srca. slavljenje i veli~anje Allahova.atima. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. Nahranio bi nevoljnika. primio bi putnika i ugostio ga. k}erka Eseda. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika.. omiljen i samilostan prema sirotinji.. bio je amid`i} i zet .

oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. Imao je veliku bradu.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. . o{trouman i brzo je pamtio. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju.. Kada su zavr{ili. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka. a. Pozivam te Allahu Jednom. Bija{e u~en i obrazovan.. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e.. koji je kratak bez obzira koliko trajao.s. kada je Ebu-Talib saznao za to. ako ne}e{ u islam. d`. onda nikom ne govori o ovome. dubokoga razumijevanja. Ali. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. Koji nema druga. Ujutro je oti{ao kod Poslanika.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. krupnih o~iju.. a ostavljanje Lata i Uzza’a. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku.s. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. koje je podvla~io surmom. koja su rijetka kod drugih ljudi. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju.{. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. tamnoput. Hodao je brzo. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. za{titnika i brata. naro~ito kada bi bio u bici.s. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. Bio je srednje visine. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. povjerljivost i mudrost. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. u pokornost i obo`avanje Njega. A kako ne bi bio takav. a. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. a. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika.s. visokoga ~ela. i izjavio {ehadet. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. pa mu re~e: “Alija. a. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi.” Poslanik. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. a poznavao je njegovu iskrenost. i od njega je primio svojstva. lijepoga lica.

. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas. a. Kada je Poslanik.. i da bude uz njega i uz Aliju..a. a.s. on se pobratimio sa Alijom.s. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam.s.. bratimio muslimane u Meki. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re.s. a.s. r. r. bratime}i muhad`ire i ensarije. a. Kada je Poslanik. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere.a. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja. nakon Hid`re. Alija.s. u Medini.s. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. a.s. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom.. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. ogrta~em. a. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. Alija. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika. Poput Musaa. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. u dru{tvu Ebu-Bekra.. nije vidio pogodnije osobe od Alije.. i njegove vjere. a da on sam nije primio islam.s.s. a. a. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. . Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. bio je blizak i privr`en Resulullahu. a. Poslanik. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.. a zatim je isto u~inio i drugi put.a. a.. a malo imetka. a. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. Muhammed. pomislili su da le`i Muhammed. r..s.s. Resulullaha. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. a. ^udno je.

I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost..s. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru. Evsa ibn M’abera ibn Levzana.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra ..s..s. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. a. Poslanik.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. znanje i vjeru. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. zagrlio i zaplakao. Ina~e. Od tada. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn .” Poslanik. vodio. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. a potom sam napustio Meku. Allaha mi. odmarao. oti{ao do njega.s. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. a. danas se dobro pokazala. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. Bio je u `ari{tu borbe. osim iz pohoda na Tebuk. Aliju. Slijedio sam Resulullahove. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. a.. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. jer ga je Allahov Poslanik. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete...ekiha ibn el-Mugiru. iza{ao prema Medini.s. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. k}eri.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv.. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati.”Na to je Allahov Poslanik.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao.. a. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. a.s. a. a. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. pa ga.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje.. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa.s. Ebu-Kajsa ibn el-. nije u stanju da hoda..s. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira.. tragove. a. a.s. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. nikada nisu zaboljele noge. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik.. a. r. U svakoj bici koju je Poslanik. oti{ao je ku}i kod k}erke . Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf.a.s. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. a.s. kojoj su dali naziv “Ikab”. Kada se bitka rasplamsala. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda. Alija je nosio zastavu crne boje. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. postojan kao stijena. ostavio kao namjesnika Medine.

. Hasana i Husejna. poslao.s.adl ibn Abbas. ..Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . {to poslije mene vi{e nema poslanika. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti.atimu. a. koji su iziskivali o{troumnost. Njegovim uzrokom i zaslugom. i `iv i mrtav. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio. a. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u.” Zatim je pozvao Aliju. a. koji je imao upalu oka. Alija ga je prislonio na prsa. a. Pisao je razne dopise i ugovore. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe. a. Alija je bio na nivou pomo}nika.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. sluga Poslanikov. pa se zapodjenula borba. da je rekao: “Allahov Poslanik. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. a. kako si divan. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. pa mu je. pa se vratio. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera.s. a.s. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv). Allahov Poslanik.adl i Kusum okretali. s tim.s. . pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu..s. strpljenje i hrabrost. iza{li su njeni branioci. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”.. ali ih nije osvojio. a Poslanik. pa Alija re~e: “Ja. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib. a. a. i na dunjaluku i na ahiretu.s.” Allahov Poslanik.. poslao je Ebu-Bekra. a.. On se borio.” .s.s. a u vezi s tim. Dok ga je gasulio. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu.s.s.. a... preselio na ahiret. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. dok su ga Abbas.” Na Allahovom Poslaniku.. zajedno je blagoslovio Aliju.”16 Kada je Poslanik. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke.” Ebu-Rafi’. Tako|er. ogasulili su Resulullaha. . Jednom prilikom Resulullah.. Kusum ibn Abbas. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu.s. r.atimu. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik.. . bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. dok ga je Alija kupao.” Poslanik ga je slao na razne zadatke.. Abbas ibn el-Muttalib. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. Usame ibn Zejd i [ekran. sluga Resulullahov. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika.a.

Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. a ja ne}u znati?’ Poslanik. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. koji je izdao mnoge presude. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. a. Kada je poslan plijen s Kadisijje. nema nijednog ajeta. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara.a. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. .76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. r. r.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima.’ Tako mi Allaha.s. a. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe.. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je..s.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta. r. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. a u vrijeme Omerovog hilafeta. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude.. a. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru.. poderao i pojeo. pitat }e me o presudi.a. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu.s. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. bio je savjetnik i glavni kadija. Alija je bio veliki u~enjak. najsmjeliji i najrje~itiji. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e.a. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. pa si potro{io.. oja~aj mu govor. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. Alija je bio glavni savjetnik. obukao.’” Bio je najotvoreniji. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom..” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega. vo|a pravovjernih Omer. osim {to ti je dato. {alje{ me u Jemen. u Jemen. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. Tako je Vo|u pravovjernih Omera.

bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. budi mi svjedok.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. ali me niste slu{ali. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u.a. a nakon {to dado{e prisegu. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. koji }e ih voditi. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio.. neka je Allah zadovoljan njime. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi.. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. HILA. a. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. osjetili su da dolaze nevolje. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. iz razloga koji Allah zna. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. Oni su uporno navaljivali. a. zet Allahova Poslanika. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a.s. niko ne mo`e ispraviti. svojom desnicom kojom je branio Poslanika. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga. a on je odbijao. u . r. Uzvi{en i Velik je On. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. me|u prvim je primio islam.s. Zejda ibn Sabita. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. Ljudi su ga slijedili.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. me|utim. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. Alija se popeo na minber. A ono {to Allah ho}e. poznavao je sunnet.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. Muhammeda ibn Mesleme.” Bio je golemoga roda.

pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika.ezarijja. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. Dok je o tome razmi{ljao. jer vas o~ekuje ahiret. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. pa }e mu sabrati vojsku. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. bila je osveta Osmanovim ubicama. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Kod njega su se okupili Talha. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. . Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. a ako vidite zlo. Uzmite dobro. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Abdullaha ibn Kajsa el-. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. Ako vidite dobro djelo. dok razmislim. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. Se’id ibn el-’As nad Kufom. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. Blago postupajte. a klonite se zla. a svakom od vas }e do}i smrt. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Halifa mu odgovori: . Mugire. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. ostavite ga. Hubejba ibn Meslemu. En-Nusejra nad Hemzanom. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. Malika ibn Habiba nad Mahom. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. okoristite se od njega. namjesnika Kanserine. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. namjesnika oblasti Palestine. namjesnika Himsa. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom.arzovi koje obavljate radi Allaha.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. namjesnika Jordana. Hubej{a nad Sebzanom. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. koji je ina~e bio pametan i razborit. odvest }e vas u D`ennet.

napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. {to im je on i dozvolio. a kada je stigao do Tebuka. a ko nije. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. ako ga smijeni{ iz [ama. a danas varao.. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. rat je varka. ako me poslu{a{.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. Govorio mu je: “Bojim se.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. a.” Upitali su ga: .Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike. re~e mu halifa. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih.. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. a {ta danas. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. da }e to biti uzrok. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. nego spremi sa za [am. naro~ito Muaviju u [amu. nakon {to je stare smijenio. to se nikad ne}e dogoditi”. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika. kao {to ka`e Allahov Poslanik.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima.s.” “Allaha mi. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. Nego.: I tako mi Allaha. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan..

” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna.erafide. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. na . njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. . pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. na desno krilo. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. Bila je. i jedna grupa koja je ostala neutralna. Svi su prevareni. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. tako|er. kako bi podstakao ljude. a ako te poslao neko drugi. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. Nakon tri mjeseca.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. Kod naroda su se probudili osje}aji. ali ni na jedno nije dobio odgovor. Ustrojio je vojsku. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. onda se vrati. dobro do{ao. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. odgovori{e. izuzev nekolicine. U me|uvremenu. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. kako bi ih vratio u pokornost. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. odgovorio je.

Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica.. neka je Allah zadovoljan s njom. Sukob je brzo obustavljen. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. Talha. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. bez ijednog poginulog. Ako si nam do{la dobrovoljno. r. Ai{a. opet. Poslanikove `ene bile su u Meki. Majka vjernika. Zubejr je govorio isto {to i Talha. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. predlagali da se ode u Basru. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. . Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. Ostale Poslanikove `ene. amid`i}a Ebu-Ubejde. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. stigla je do mjesta zvanog Merbed. Majka vjernika. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. od kojih je bilo hiljadu konjanika. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. Buknula je stra{na bitka. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. pa se po~ela spremati za put. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. koji je bio na desnom krilu vojske. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. ali su se brzo razi{li. a nakon pregovora. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. Ai{a. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika.a. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Neki su. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. a ako si do{la pod prisilom. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Kada je odlu~io krenuti u [am. tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. Njena nosiljka je postavljena na devu. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. pa su se vratile u Medinu. Slijede}eg dana. majke vjernika. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. Talhe. vrati se ku}i. nisu htjele i}i u Basru.

te prihvativ{i za uzde njegova konja. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. I ovaj ummet se mora podijeliti. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. Ono {to On odredi. poznati ashab. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. evo. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. re~e: “O Vo|o pravovjernih. jer to je put va{ega Poslanika. Abdullah ibn Selam. pravda vlada me|u nama. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. malobrojnosti. dadne. ne izlazi iz Medine. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste.s. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. to i `elimo.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. tako mi Allaha.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima .” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku.. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. da bi razdor me|u ummet ubacio. a ako odbiju da se povuku. a halifa im re~e: “Klonite ga se. sve dok ne poka`u zulum prema nama. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. a Kur’an nam je vodi~. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. a. divan li je ashab Allahovog Poslanika. d`. postupit }emo lijepo s njima. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke.. a da je ne iskoristimo. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. Muhammedom. Me|utim. Ja sam vas. Islam nam je vjera. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo.s. a. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. izmirenje me|u ljudima. mora biti. islamom kao vjerom. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. kao {to su se podijelili narodi prije nas.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. ako Allah. a ono {to porekne to odbacite. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj.{. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Ako se oni povuku. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija.

Salimom ibn S’alebom.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. za sada.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. Ako ih ostavite. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se. a ako se budete borili protiv njih. Alija ima ve}e pravo da.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. {to je mnogo obradovalo halifu. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. pa kada su do{li. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. Tako|er. isplatit }e vam se. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. A ako odbijete. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. pa re~e: “Ja sutra putujem. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. sporazumjeli smo se. Osmanove ubice i njihove prista{e. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. [urejhom ibn Evfom. tada bi sigurno . Dajte prednost oprostu. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. kontrirate sami sebi. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. pa se spremite. Ali. izdvojili su se i oti{li od vas. onda se ne postupa po Kur’anu. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. E{terom enNehaijem. Ako se situacija smiri.

Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. d`. K’aba ibn Sevara. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. oti|i me|u ljude. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. pa su ga obavijestili.s. Majka vjernika Ai{a. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. pa mu ona re~e: “Sinko. Na dan polaska. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. kako bi za{titili Majku vjernika. koji joj je rekao: “Majko vjernika. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. a Alijina skupina dobila je okr{aj...” U me|uvremenu. Ti si supruga na{eg Poslanika. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. a.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika.{.s. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. A ti. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. vidjev{i {ta se desilo. Alija. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. ne ljutimo se jedni na druge. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. zasuli su njenu nosiljku strijelama. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. Ovako je bilo. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. Bitka je okon~ana. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. to je tvoja volja. Kad je htjela napustiti Basru. Nakon bitke. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. neka je Allah.. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. Me|utim.a. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. .84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Ovaj ga je ubio na spavanju. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. Deva je jako zarikala. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. i na dunjaluku i na ahiretu. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. ako se ljuti{ na mene. a.. r.

pa se uputio ka Nehili. Perzije i Egipta. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. D`erir je oti{ao u [am. pa se povede te{ka bitka. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. U protivnom. pa ne}u ni ja. Ai{a. Alija to odbi rije~ima: “Ne. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. Okr{aji su se vodili svaki dan. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija.” Odsjeo je u Rahbu. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. a odvra}aju}i od zla. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. ili dok se ne izru~e halifi. Kada mu je D`erir do{ao. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Iraka. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu.INU Nakon {to je Majka vjernika. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Muavija je odbio dati prisegu. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. borit }e se protiv njega. u njoj se ulogorio. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. Be{ira ibn el-Ensarija. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu.. Tu se se sukobile dvije vojske. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. To se oteglo ~itav mjesec. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. Kada su mu do{li. ili dok se na izru~e halifi. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. halifa im se obratio. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. napustila Basru i oti{la u Medinu. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. izaslanici su rekli: . Stigav{i. i E{’asa ibn Kajsa.

a ako oni pobjede . i stani{te zvijezdama.predlo`i Amr ibn el-’As. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. ako nam danas dadne{ pobjedu . Po{to su se pregovori otegli.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. Tvoj amid`i} Alija. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. a da napravimo razdor me|u njima. Sukob se otegao mjesecima. Gospodaru oblaka. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti.podari mi {ehadet. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. u~vr{}enih.” “Boj se Allaha. . izgubili su i propali. pa ako pristanu. Allaha mi. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. o Adijj! Nikada. Gospodaru dubokih i velikih mora. neko pristane. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. Allaha mi. Gospodaru brda. a ako se razi|u. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. Gospodaru la|i. a ne miriti?! Daleko je to. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. te se zapodjenu te`ak okr{aj. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja.” Potom je postrojio redove vojske. Vojska iz Basre. zaklju~i Muavija. Prekini ovo. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. koja okru`uju kopno. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. Molim Allaha da te ubije zbog toga. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. bez pobjednika i pora`enoga. Muavija. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. a nikakve rezultate nisu donijeli. a neko odbije.Allah ih je uputio na ispravan postupak. Isto je to uradio i Muavija. i mno{tva koje ne vidimo. vo|a muslimana. o Gospodaru Zemlje.” . koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. Poslije ovih njegovih rije~i. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. pot~injenih. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. Svi su se ljudi okupili oko njega .za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. Muavija! Allaha nam. bitka }e splasnuti. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom.

Allaha mi. Habib ibn Mesleme. radite {ta ho}ete”. Amr ibn el-’As. “nastavite kako ste i po~eli.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. osim da nas zavaraju. pozva ih halifa. “O Allahovi robovi”. tad se javi{e Me{ar ibn . da odbijemo poziv”.. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. a i kad sam odrastao. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. ali ne razumiju njegove propise. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. ibn Ebu-Mu’it.. .” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. oni u~e Kur’an. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. onda se borite. . pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. ako ste pokorni. a upamtite i svoje rije~i. odgovori{e mu. dru`io sam se s njima u djetinjstvu.” Me|utim. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu.kako bi pristupili Kur’anu. “Ja se borim protiv njih. Poznajem ih bolje od vas. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio. Muavija. Te{ko vama. [to se mene ti~e.na to }e halifa . ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. a ako niste. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. pristalice harid`ija: “Alija. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. odvrati im halifa.

88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. reko{e mu. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. a nije njegovo da kr{i ugovore. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. na to }e Musa. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. me|utim. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. govorili su. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. “Izabran si za sudiju”. Kada se halifa vratio u Kufu. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. Ne}e se donijeti sporazum.” Me|utim. ina~e poznat po lukavstvu. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. “Hvala Allahu kada je tako”. govore}i: “Allaha mi. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. od svake strane po jednoga. a tako|er. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. Odredi me uz sudiju. Ahnef ibn Kajs. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. On se bio povukao iz borbe. ako mene ne odredi{ za sudiju. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. re~e im Ebu-Musa. Ustvari. drugim ili tre}im. odo{e za Nehrevan. sve dok se oni ne digo{e protiv . a obavio bi se u Ezrehu. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. naka je Allah s njima zadovoljan. odgodio bi se do naredne godine. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. Zatim. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. zapao si u nevolju. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu.

Amr re~e: “Ebu-Musa. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku.” “A {ta su onda. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. Ljudi oko halife nisu bili kao prije.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. ponovo je upitan. Aliji ibn Ebi-Talibu . Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. Poslije dugih pregovora. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. optu`iv{i ga da je nevjernik.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. Vo|o pravovjernih”. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. naro~ito nakon presude. polet im je splasnuo i izgubili su volju. Muavija . ne uzev{i petinu. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. Svaki put kad bi se desila bitka. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega.

te da treba pobiti njihove namjesnike. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije.. Hafiz ibn Kesir. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Kada ga je vidio. njegov zapovjednik policije. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. nereda i spletki. S njima je bio. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. r. a Ira~ani su ga napustili. on je. a bilo je to uo~i petka. predvodi ljude u namazu umjesto njega. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. naju~eniji i najbogobojazniji. i Verdan er-Rubabi. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij.najpobo`niji i najskromniji. bija{e ostavljen i napu{ten. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. odbiv{i da budu uz njega.vojska se digla protiv njega. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. On je u{ao u Medinu. [amljani su uzeli maha. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. uprkos svemu. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. tako da je prezirao `ivot. kada se jedan odrekao Alije. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. Vojska mu je oslabila.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. nakon dolaska u Kufu. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . zbog mno{tva smutnji. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. te po~eli napadati sa svih strana. imao je jake bolove u stomaku. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. a volio smrt. opisuju}i te dane. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. Kada je . Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”.a. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. tako|er. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. govorili su. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. sakrio se pred Muavijinom ku}om.

” A Hasanu i Husejnu je. jer sam ~uo Allahova Poslanika. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . ali se nemoj i`ivljavati nad njim. o pitanju njihovoga brata.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. Hasane.s. ho}emo li prisegu dati Hasanu. Milostivog. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. ako umrem od njegova udarca. a . a ne izgubili te. Govorite istinu. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. upitao ga je ponovo halifa. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. Budite nasilniku protivnici. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. Toga dana. On je va{ brat i moj sin. Ipak. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. ako te izgubimo.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. pa makar vam bila u~injena.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. Ako umrem. pa makar se radilo i o bijesnom psu. koju je ostavio prije ed`ela. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. stigli su ga i uhapsili. ubij ga. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. vi bolje znate od mene.. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. ubijte ga. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. odgovorio je.” U zadnjoj halifinoj oporuci.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. a. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. osim moj ubica. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. a ako ostanem `iv. a znate da sam ga volio. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. odgovorio je Ibn-Muld`em. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. Radite po Kur’anu.

a. jer Allah stra{no ka`njava. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. ne}e biti ni nadgledane.s.. Allah je uz Kur’an.. Allaha mi. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. Allaha mi. On nema sau~esnika. Allaha mi. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. blizu . Allah je uz bijednika i siromaha. . Allah vas ~uvao. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. Allah je uz zekat. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. Allaha mi. potomstvo. tre}i. Zatim. on gasi Gospodarevu srd`bu. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. Allaha mi. zatim }ete Allaha moliti. Bojte se Allaha. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. jer ako su prazne. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. a. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. doista su posve}eni Allahu. Allaha mi. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu.. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. Tako mi Allaha.atime. Allaha mi. a odvra}anje od zla. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. a dove vam ne}e biti usli{ane. klanjanje moje.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. Allaha mi. prou~iv{i ~etiri tekbira. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. Neka je na vas selam i milost Allahova. Njegov je rob i poslanik. a. `ivot moj i smrt moja. Gospodaru svjetova. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. Poslije ukopa Alije. Allah je uz va{e podanike. pa da vam vladari postanu najgori od vas. Govorite lijepe rije~i. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. da ne izbjegavate jedan drugog. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. kao {to vam je to Allah naredio. o Poslanikovo. obredi moji. Molim Allaha da vas pomogne.s.s. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.

knjigama i govorima. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. {to je obuvao obu}u i skidao je. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. Pjesnici. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. Ko je on i {ta u njemu bi. . zemlja bi se ispunila pravdom. presude i oporuke. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. u~enjakom. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. halifa je imao {ezdeset tri godine. Alijom ibn Ebi-Talibom. ne obaziru}i se na dunjaluk. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. ne}ete saznati. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. Bio je naju~eniji vladar. ~itao Kur’an i jasne dokaze. oplakuju}i ga. u ibadetu i tra`enju nauke.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. pobo`njakom i mud`ahidom. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. . Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. od svih ljudi najboljega.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. Ebu-Esved ed-Du’eli.

.

d`. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam.. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. a on Uhejbov. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam.. {to je tako bilo. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija. Abdurrahman ibn Avf.. a on . zadovoljan. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. odveo ih je Poslaniku. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov.{. a on Hilalov.s.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. a. . a on Dabbeov.{. Po{to su mu se odazvali. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra.s. a on El-D`errahov. d`. Zubejr ibn el-’Avam. R. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.a.ihrov. r.A. neka je sa svima njima Allah. Allahov Poslanik. Hvala neka je Allahu. Izabrao je nekolicinu njih. a. a on El-Harisov.

U isto vrijeme. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom..s. a. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. kao i u knjigama historije islama. klanjao podne.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA.s.’” .s. Bija{e visok. najljep{e naravi i najve}ega stida.. Kada je Allahov Poslanik... kada bi ga ~ovjek sreo. r. A. a kad pri~a{ s njima..s. i rekla mu: “Ebul-Kasime. nekako bi se odmah oraspolo`io. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika.. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. kada bi to situacija zahtijevala. po~e se okretati lijevo-desno. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. a ja sam se protezao kako bi me ugledao.” Omer ibn el-Hattab. Oni su: Ebu-Bekr. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha.s. re~e: “Do|ite ve~eras. a.a. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi.. Kada pri~aju s tobom. a. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. a mi smo zadovoljni sa muslimanima.. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. bila je ~vrsta i stabilna poput planine.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. mr{av. a. otmjen i elegantan. a. r. slabe brade.. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. Abdullah ibn Omer. slu{aju te. pa je Resulullah.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. Me|utim.a. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. blijedoga lica. znao se preobratiti da bude poput lava. ne la`u.s. Resulullah.S. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. a.

toliko spreman da ulo`i na putu Istine. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. . davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost. d`. makar im oni bili o~evi njihovi. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu.u d`amiji.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku..s. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. u~e}i tekbire. zlostavljanja i poni`avanja. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. Ebu-Ubejde je.... i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. Bio je mu{rik. a on je bio ~vrst i pouzdan. ili ro|aci njihovi. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi.s. on je imao duboke razloge. ili bra}a njihova. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. a i oni Njime. a. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah. uprkos svim nevoljama. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. a taj konjanik stalno ga je progonio. Allah je njima zadovoljan. ono {to }emo uz Allahovu. Ebu-Ubejdov otac.s. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. a. zagri`en u svome kufru. a. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. a.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io.{. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. Allahovom pomo}u. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Naime. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. i koliko je imao povjerenje u njega. ili sinovi njihovi. budu u ljubavi sa onima. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. po nare|enju Allahovoga Poslanika. tako postojan je bio u islamu.. Me|utim.s. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu.. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek.{. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. na sijelima. nevjernik. a. To je Allahova strana. Resulullah. da u njima vje~no ostanu. `ele}i podijeliti mejdan s njim. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen..s. blizini . u bitkama i u pohodima. Naprotiv. d`. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj.

Me|utim. ne obra}aju}i pa`nju {to je . Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. pa ga ranili u lice. a.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. Kad ju je izvadio. a.. povjerljivo i ustrajno. pri ~emu je slomio drugi zub. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz.s. Zbog odredbe koju je Allah htio.s. a. polomili su mu kutnjak. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. amid`u Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik. {to jo{ vi{e skrha muslimane.. a. obuhvatio prvu halku usnama. slomio mu se zub. zadu`io: iskreno.s. poginuo.s. neka je Allah zadovoljan njime. a zatim je polahko i nje`no povukao. trgnuli su se. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost.s... `ele}i ga dokraj~iti. neka je na sve njih Allahov selam. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. licu i izvadio i drugu halku. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik.s. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika.. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”...s. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede. tako da je pao na zemlju. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. a. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. a krv mu je tekla niz lice. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira.. Ashabi su ga okru`ili.s. sna`no je stisnuo zubima. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. a.s. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. pa je pribli`io lice njegovom licu.. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. {tite}i ga vlastitim tijelima. a. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. `iv. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili.s. a. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom.. Od hrane su imali samo ranac hurmi.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. Trebalo je izvr{iti zadatak. a. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. a.

a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer.s. a poslije pili vodu cijeli dan. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. . a. a. a. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik... kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu.s.. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici.s.s.. a. a. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. Kada je hurmi nestalo.s. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~.. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. na put. nije preselio na ahiret.. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. Naime. SEKI. neka je Allah zadovoljan njima svima.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. a. r. nasjekli su palmovoga li{}a.s. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde. Hurmu su stavljali u usta i sisali. ispustio svoju plemenitu du{u. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu. savjetnik i povjerenik..a. kada je Resulullah. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. Krenuo je Ebu-Ubejde. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. Nakon {to je Allahov Poslanik. uz Allahovu pomo}. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. Allahov Poslanik. a. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. a kad je i hurmi po~elo nestajati. Prisega je data Ebu-Bekru.s. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi.

Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. Selamun alejkum. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao.. Jezida ibn Ebi-Sufjana. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. iako je imao pravo na to. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. a. bore}i se pod Halidovom komandom. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in.s. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. Milostivog.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. jer se on borio na Allahovom putu. vo|stvo. preseljenja na ahiret. neka je Allahov blagoslov na njega. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. Allah se ne stidi istine.a. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. zanemario je polo`aj. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. a. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. vladara pravovjernih . ugled. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. da bi muslimani ostvarili pobjedu.s.. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. sredstva i oru`je. r. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. .

neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. a kada je on ~uo za to. ovako je pobje|ivala vjera Istine. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. u stvari. odgovorio je Ebu-Ubejde. uz Allahovu pomo}. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. bila je pravi odraz njegove skromnosti. Klanjao si iza mene dok je vlast. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. i nijedan od vas. Naime. Ovakva je bila veli~ina ashaba. ne nadma{i me u bogobojaznosti. pa ga je odveo ku}i. a nisi me obavijestio. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. a da ne po`elim da budem kao on. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. bio on crven ili crn. samilosna. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. “Allah ti oprostio. pripadala tebi?”. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. sretan {to ga je vidio. odgovorio im je. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. pa je primi. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. “Neka je Allahov oprost na tebe. njihovu skromnost prema dunjaluku. a njega smijeni. iskazuju}i mu dobrodo{licu. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. pa te tek onda obavijestiti.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni.

savjetujte vo|e i nemojte ih varati. znam za {to sam ti potreban. poznata kao “Kuga Emvasa”19. a. a. Ebu-Ubejde obolio je od kuge.” Ostao je sa svojom vojskom. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. budite ponizni.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. Esselamu alejkum ve rahmetullah. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite. ummeta.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. Ni{ta vi{e. neka je hvala Allahu. kojom je Allah. u prostranim d`enetskim vrtovima. ovo mi je dovoljno za `ivot. postite ramazan. sablje i {tita. ako ti ovo moje pismo do|e no}u.{. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz.. obavite had` i umru. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. predvodi ljude u namazu”. Ja sam u muslimanskoj vojsci. dijelite sadaku. nemojte da vas dunjaluk upropasti. r. d`. u dru{tvu s plemenitim ashabima.s. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. Koji mu je to omogu}io. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. .” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. a ako ti do|e danju. zapovjednika.. Zaista. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. Halifa Omer.. Kada je umro.s. Kada ti do|e ovo pismo.a.. imao je pedeset osam godina. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. uzeo `ivote velikog broja ashaba. Allah mu mezar osvijetlio.

d`. . krupnih crnih o~iju. a on Kilabov. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman.a. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. a on sin El-Harisov.s.. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. srednje visine. Bija{e nje`an i miran. promijenio mu je ime u Abdurrahman. a.A. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. pravilnoga nosa. krupnih {aka i prstiju. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. podnose}i sve neda}e i tegobe. Poslanik. sin je Abdul-Avfov. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. svijetle puti.ABDURRAHMAN IBN AV. R. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. Allah.{. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. tako|er: Osman ibn Affan. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. a on Zuhrov. r. Nakon {to je izjavio islam. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. Zubejr ibn el-Avvam. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine.. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. Pored njega islam su primili.

a.s. “Ku}u islama”. daju}i mu neopozivu prisegu... te je u~injena i druga hid`ra.{. kao i drugi. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota. naredio je hid`ru u Abesiniju. a. Abdurrahman ibn Avf je. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. d`.s. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom.s. suosje}aju}i s njima. obo`avali su Allaha. njihovom domovinom.. . slijede}i Allahova Poslanika. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine.s. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. ne bi se odazivao. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. a. u tu|oj zemlji. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. tzv. Abdu Amr. a.. Vjerovjesnik. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti. Tako|er. a. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. a.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed.s. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije..s.. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. Tu. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. a. a.s. Kada je Allahov Poslanik. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana.s.

’ ‘Priredite svadbenu gozbu. im je osvijetlio srca dini-islamom. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. koji su povjerovali u poslani~ki poziv.s. pod njim bi na{ao zlato ili srebro. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a.s.. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah. pa se njom o`eni. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. Poslanik.{. d`. Dova koju je Resulullah.’” . uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. uputi me na pijacu. o`enio se. a. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu.. Kada je hid`ra u~injena.. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. makar ovcom.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. a. Poslanik... a. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. najbogatiji sam u Medini. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao.stanovnika Medine. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. a.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao. re~e mu Poslanik. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. a. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. nego.s. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen.s.s. Muhammed.s.. a. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku... O`enjen sam dvama `enama. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom.

vje{t konjanik i junak. Naprotiv. a. a. vratio. Krenuo je prema njemu isukane sablje.. posredstvom dove odabranoga Poslanika.. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. A bio je veliki mud`ahid. Svojim tijelom je. nai{areti da nastavi. Zaista. bio je odsutan. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. a..s. naime Abdurrahman je predvodio d`emat.s. Druga po~ast bila je ve}a od prve. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. a Allahov Poslanik. a. izabrav{i za imama Abdurrahmana. a Resulullah je klanjao iza njega. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. Bio je sav izranjavan. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama. a Allahov Poslanik. koji mu je u Meki nanio velike patnje. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom.s.. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. a.... pa su muslimani formirali d`emat. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik.. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. a njegov `ivot “jeftin”. a. zajedno s . Izrugivao mu se. a. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. Naime.. Abdurrahman se `estoko rasrdio. Abdurrahman je klanjao namaz.s. skromno naoru`ani. ali mu Poslanik. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom.s. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. bilo je nastupilo namasko vrijeme. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi.s. i njegovom te`njom za halal-zaradom. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju. oti{ao radi svoje potrebe.s. a.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. u svakoj bici i pohodu. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. a. Kada se Resulullah. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}.s.s.s. a. prozivaju}i ga predislamskim imenom.

.s. Kada je Allahov Poslanik. Abdurrahman je. koliko je mogao. Potom je ranjen drugi put. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. a. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. Resulullah. a. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom. dvije hiljade dajem u ime Allaha. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. i Njegov Poslanik.” Poslije ove dove. pove}ao njegov imetak. zatim . jer ho}u poslati vojsku. pa ~etrdeset hiljada zlatnika. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. Bez obzira na rane. ~uv{i ovo. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika.{. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. od svoje dobrote bi je poklonio drugome.” Resulullah. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. Prvi put je bio ranjen.. a. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. d`. htio opremiti vojsku. tako bi i on pove}ao dijeljenje. davao je po pola imetka. upita ga ponovo Resulullah. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu.s.s. “Allahov Poslani~e. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. do kraja bitke. a. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. a.s. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk.” Za vremena Allahova Poslanika. a.s. Velika je mudrost Allahova. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. ode ku}i i donese kesu novca.. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje..s. pa deseti. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka.. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. Kada god bi Allah.{. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. d`.. a. pa tre}i. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. a. Abdurrahman je.s. kada bi mogao. imam ~etiri hiljade dirhema.s.. ganut njegovim postupkom. “[ta?”.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. rekao je Abdurrahman.. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. odgovori Abdurrahman. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj .s. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. spre~avao napad Kurej{ija. a.

pa je Ai{a. a. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika.. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. tre}inom ih je rje{io dugova. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.. . Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom.s. a tre}inu im je poklonio.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini.s.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. neka je Allahov blagoslov na nju. pa re~e: “Da sam mogao. reko{e joj. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. u{ao bih hodaju}i. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. dolazi iz [ama. Tre}inu im je dao na kredit. a.

. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. iz koje je bila Amina bint Vehb.. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. Kada je Omer. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. Alija .r. a on je postio. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. rije~ima: “Allaha mi. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu. Hamza je poginuo. a bio je bolji od mene. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. koliko god mu se pove}avao imetak.s. bio zadovoljan.s.” Tako se odrekao polo`aja. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu. ugled i polo`aj. a bio je bolji od mene. bio na samrti. otkrila bi mu se glava.. Ako bi mu pokrli glavu. `enama. kada bi htjele obaviti had` . Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba. da izme|u sebe izaberu halifu.s...a. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. a. Kada je Omer. otkrile bi mu se noge. a. za halifu.s. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. Ako bi htjele iza}i . on se sustegao od polo`aja. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. neka je Allahov selam na sve njih. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. a. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika.. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. Dio je dao porodici Benu-Zuhre.” Abdurrahman je izabrao Osmana.s. a ako bi mu pokrli noge.s. r.i{ao bi s njima u Meku..Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. r. r. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr. a. Me|utim. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale.bio je u njihovoj pratnji.. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. ]efin mu je bio njegov ogrta~. majka Allahova Poslanika. a.a.. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. . svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana. a me|u njima i Abdurrahmana. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. ~itavu svotu je podijelio.a. umro.a. pa kada je Resulullah. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. Ahiret mu je bio stalna preokupacija. a. on je ostao na usluzi Poslanikovim . preselio svome Gospodaru. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova.

Njegov tabut nosio je Poslanikov. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu...s. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. a me|u njima i halifi Osmanu . da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. primiv{i dovu Svoga Poslanika. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. da }e se ukopati jedan do drugoga. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el.a. r.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. Alija ibn Ebi-Talib. Ebu-Bekra i Omera.a..’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo. a. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas. r. d`. a.a. Iza njega je ostalo hiljadu deva. prvim muhad`irom ukopanim u Medini.a.s. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika. a. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio.s. . D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. osim strpljivi. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. r. dunjalu~ko putovanje se okon~alo. bilo je stid to prihvatiti. Allah.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca.s.a.{.” Smotala se jedna od zastava islama. Ali Abdurrahmana. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. ga je opskrbio. Opra{taju}i se od njega. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf.. stotinu konja i tri hiljade ovaca. Ostavio si la`. r.s. a. Osmanom ibn M’azunom. u sedamdeset petoj godini `ivota... Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda. Allah te Svojim rahmetom obasuo. r.

odgovoran u odnosima s ljudima. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. . Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. sin je Zejdov. a on Abdul-Uzzaov. Kada je bio na sijelu.a. a on Malikov. a on Adijjev. guste kose i brade koju je knio. a on . ina~e stalo`en i miran. krupnih {aka. a on K’abov. smirenost i pronicljivost. Bio je izuzetno inteligentan.. a on Rizahov. a on Abdullahov. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. malo je govorio. a on Kartov. a on Nadrov. a on Rebahov. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. a on Lu’ejjov. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. a kada bi progovorio.SE’ID IBN ZEJD. pun. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. r. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. a on Nufejlov.ihrov. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. a on Amrov.A. Bio je visok. R. bijeloga tena. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. a on Galibov. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda.

isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl.s. ~inio bih ga. Omerov otac. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku.a. rekao: “Zejde. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. Me|usobno su izmijenjali pozdrave. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. a.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani.s. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. iz grada ratnika i hvalisavaca. `ele}i pravu vjeru. r. Na kraju ga je protjerao iz Meke..’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. a. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. ali ne znam. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. Muhammede.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im.” Od Esme. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. Ebu-Bekrove k}erke.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri.. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. neka je Allahov selam na nju. Naime. nije mojom krivicom.. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. Naime.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. prije nego {to je po~eo primati Objavu. koji su mahom obo`avali kipove i idole.’ On re~e: . nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a.. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. a moja vjera je Ibrahimova vjera. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. i sna`no ga udario. Stvoritelja.s. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. a onda je Poslanik. a. za razliku od Kurej{ija. da govori: ‘Kurej{ije.

a.s.a. a da ga nisu isprobali na muslimanima. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . u pobo`nosti i pokornosti Tebi. a. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina.s. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane.” Zatim bi se predano molio.. Utje~em Ti se od onoga. pa joj rekao: “Je li to odlazite. r. prolazio pokraj njih i vidio ih.Poslanik je poslan. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. `eni Amira ibn Rabi’e. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. Zastao je promatraju}i taj prizor. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba..s. sa svojim stvarima.” Kada bi htio obaviti molitvu. po~ela dolaziti Objava. Umro je prije nego {to je Muhammedu. njegova zvijezda je iza{la. i i{~ekivali trenutak polaska..’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. odlazimo u Allahovu zemlju. pa mu srce obuze tuga i `alost. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam. Bi~evali su ih.. a.s. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. a. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj..” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. r. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. ga|ali kamenjem. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima.a. a. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu.” Omer re~e: .. a.s. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. Resulullah. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika.atimom bint Hattab. r. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. Allaha mi. kada je Omer. o svome ocu.

Omer se zaputio ku}i svoje sestre . Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude.?”. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid.” “Dakako.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. a.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije.. Njegova sestra .atime. a. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva.. U to vrijeme.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. sakrili su Habbaba u drugu sobu. re~e Omer. Sna`no je zakucao na vrata. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati.s. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed.. da ga ubijem. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a. Tada mu oboje.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u.” “Ne boj se.” Nu’ajm }e njemu. strast te zaslijepila.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. “Allaha mi. ali ga je krio. Kada se pribli`io. Se’id je otvorio vrata. ^im je u{ao. re~e Nu’ajm. reko{e: “Jeste. upropastio njihove sinove. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . a. koji je bio iz istog plemena kao i Omer. On je zaveo Kurej{ije. a ti radi {ta ti je volja. upita Omer.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu.” Nastavio je svojim putem.” “A ko to iz moje porodice..s.” Na to }e . Nu’ajm je tako|er bio primio islam. a . malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. po~eo {iriti novu vjeru.s. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. vjeru. te mu re~e: . “Zar misli{ da }e te porodica Abdul. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. a. i sestra i zet.. a. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu..atima”. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav.s.. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. Niz lice joj je potekla krv. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. tome vjerolomniku.s.

a. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. Hudejbiji. a.. Nakon {to je Poslanik. Alija. snagom i vje{tinom u jahanju. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. bio siguran od mu{rika. a.Hanife. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. a. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. Koji se na Ar{ uzdigao.s. u `ari{tu borbe. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika.s. ukratko. a. Allahov Poslanik. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti.s. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. Omer. .Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. Hunejnu. Omer ustade. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika.. na svim boji{tima: na Hendeku. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. Jednog dana je Allahov Poslanik.s. a.s.. a.. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. S’ad ibn Ebi Vekkas. Talha ibn Ubejdullah. preselio u Medinu. Hajberu. kao da je i on u~estvovao u boju.s. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. To je ozlojedilo Kurej{ije. a.. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. bitka muslimana i Kurej{ija. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. a. Milostivi. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika.. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. u boju i okr{aju ispred njega.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. a u namazu iza njega. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku.. Se’id ibn Zejd.s. dao mu je dio ratnog plijena.s.s. ve} da bude pouka onome koji se boji.

r. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Talhe ibn Ubejdullaha. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju... tj. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. pa je jednog dana oti{ao halifi. okupio je svoje savjetnike.a.a. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. Osmana ibn Affana. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. Abdurrahmana ibn Avfa. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. r. spremaju}i se za osvajanje Perzije. Ako i ti vidi{ tako. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda.a... r. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. konjice i pje{adije. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. Ebu-Bekr. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. ali niko nije proniknuo u njegove misli.a. Alije ibn Ebi-Taliba. nasljedni~e Allahova Poslanika. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. safovi muslimana su se u~vrstili. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba.a. a ti. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. prihvati ovaj plan. Ebu-Bekr. boravio je u Medini. [urahbil. Zubejra ibn Avvama. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. r. r. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. a da im je halifa ~estitao na tome. koriste}i princip napad-povla~enje. Ebu-Bekr.” Se’idu se u . Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli.. r a. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf.. r.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e.. Uglavnom. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire.a.

Himsa i Ba’lebeka. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. Toga . pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. najve}e bitke vo|ene u [amu. a u centru Se’id ibn Zejd. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. S’ad i Ebu-Ubejde.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. . Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. Druga bitka. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. . ali da ne uzvra}a napad. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. hvaljen neka je Allah. Muslimani su pobijedili i u toj bici. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: .Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. odigrala se na tlu Palestine. odigrala se kod Mered`us-Sifra. Ona je promijenila cijeli tok historije. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. gdje su muslimani. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. koriste}i strijele i koplja. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. ostvarili sjajnu pobjedu. Halid je vojsci naredio da se brani. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. na lijevom Ha{im ibn Utbe. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. Zubejr.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. tako|er. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. . Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. arapskih kr{}ana. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. a Bizantijci su napadali. Halid je bio na ~elu konjice.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. Muslimani su se odupirali. U Bici . Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana.

’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote.” Poslije ove sjajne pobjede. odgovori mu Halid. a. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e.s. srca punog vjere. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida.a. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. a malom porazi. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. . Allahovi robovi. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. branite se {titovima i {utite. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. imenovan prvim namjesnikom Damaska. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. Odapinjite strijele. ako Bog da.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. r. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. a nama je to li~ilo poput grmljavine. budite strpljivi. a ne brojnost”. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. nastavlja dalje Se’id. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. bez straha od smrti.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. Se’id je od halife Omera. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama.

. ako la`e. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. neka je selam i Allahov blagoslov na njega. ashabu Allahova Poslanika. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika.” Nakon kratkog vremena. po`elio se Medine i blizine Poslanikova.{. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu.s. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. a. Uzvi{en je Allah.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha.s. a. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio.s. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika...’ Gospodaru moj.s. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin. d`. mezara.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. u Akiku.a. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. a da ga je Erva potvorila. u Medini je pala jaka ki{a.. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. To je vrlo te{ko palo Se’idu. . Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. gdje je bilo sporno zemlji{te. Ona nije samo klevetala Se’ida.. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. a.

.

Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. Bio je visokog rasta. Kako je rastao. vje`baju}i ga|anje strijelom. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. Kada bi udario sabljom. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. u potrazi za plijenom. a on Ha{imov. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. konjani{tvu. tamnoput. {irokih prsa. udarac mu je bio nezadr`iv. strelja{tvu.A. lovac i pustinjak. majke Zubejra ibn Avvama. k}erke Abdul-Muttalibove. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. ma~evanje i bacanje koplja. svjetlom ozarena lica. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. @ivio je `ivot koji je `elio. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. cijenjen i uva`avan od svih. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. bez uzmicanja. . ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. Ro|eni je brat Safijje. Stalno je bio na le|ima konja. R. bio je po{tovan. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim.

. amid`a.s. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu.. a dobro je znao njegovu iskrenost.s. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. a. uzeo svoj luk i krenuo u lov . PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. a.. Osedlao je konja. a. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. a. Naime. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. a. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. tako|er. Hamzina. i{ao na dvoboje. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni.s.s. koji je ina~e bio vrlo lijep. veza sa Allahovim Poslanikom. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. a. majke. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama.s. Kada je Allahov Poslanik. r. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre.. Kada je Resulullah. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. ide i sa maj~ine strane. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. amid`i~na Poslanikove. On je. Allahov Poslanik. zamakao.s. I{ao je na sijela.. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave.. zabavljao se predan lagodnom `ivotu.a. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . Taj dan Allahov je Poslanik. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom.s. a. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a..s. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov.s. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. slu{kinja Ebu-Leheba. amid`e i prijatelja Hamze.. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. A u to vrijeme Hamza. dojila ih je Suvejba. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. obilazio je mekanske klubove. a Allahov Poslanik.njegovo najdra`e zanimanje.s. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. Resulullahov.. Kada se Hamza vra}ao iz lova.s. Naime. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti.. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. a. bio kod K’abe. a. mu~ili su ih. a. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. ni{ta nije odgovarao. brat po mlijeku. a.

ni rije~ da izusti. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen.” Idu}i ku}i.s. potvrdio je islam. “A {ta me spre~ava?”. .. te se uputio ku}i.. Allaha mi. pretrpio od Ebu-D`ehla. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. a vi me sprije~ite ako mo`ete. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana.” Hamza se rasrdio. Hamza se na mjestu uko~i.. pa jedan od njih re~e: “Hamza. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. a... puni odlu~nosti i ~vrstine.. iako ga nije bio prihvatio. on nikad u `ivotu nije slagao. upitao je.. Vide}i da je situacija postala napeta.s. Meni se razjasnilo {ta je s njim. re~e Hamza. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. “A kako je Muhammed. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. Uputio se ravno njemu. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. Kada je ovo ~uo. odsje~e Hamza. Tu su bili i neki iz Benu. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. Dobro je poznavao svoga brata. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. Neizmjerna je mudrost Allahova. priklju~io Muhammedu). ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare.. a. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. “Ebu-D`ehl je {utio. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. dosta je! Tako mi Boga. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. a. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. nisam oka sklopio.s. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru.. a. “Ponovi svoje psovke preda mnom. pa re~e: “Pusti. Ebu-D`ehlovi. reagovao?” .Mahzuma. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. Hamzini nagli pokreti.. pri~ao je poslije Hamza.. ako smije{”. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. razmi{ljao je Hamza. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne.. prije nego ode svojoj ku}i. tako je i ne}u odustati.s.

” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu. a. Hamza se vratio nazad u Medinu. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu..124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. i sprije~io mogu}i sukob. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. Uzvi{enog Boga.” . Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam. a. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula.. ponosan i gord. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. Naime. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. a. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. a. Me|utim.. Zastava pobjede Dobro~initelja. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. vjeru. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Koji daje dobro ljudima.” Hamza je stao pred Resulullaha.. Mnoge Mekelije i Arapi. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. ne ponese je niko prije.s.s. Allahov Poslanik. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu..s. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik.s..s. iako su bili malobrojni.s.s. Njegov Poslanik. Allahov lav. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru.. posebno mladi}i. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. a. a. kad se smiri{e. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e.. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. Kada ih je rastavio. Resulullah. a. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa.s. a.

Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. Krv je {ikljala iz noge. i muslimana. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. U me|uvremenu. r. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. Bajrak je bio bijele boje. a. i njegove poslanice. blagoslov je bio nad njima. a.a. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu.s.s. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom..s. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. Aliju ibn Ebi-Taliba. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. dok se manji broj vratio u Meku. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. a prije svega Allahova Poslanika. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana.s.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana... Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti.. Ako bi ga zaplijenio. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. ili ga zatrpati ili poginuti. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. Ova su dva bajraka bila crne boje. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha.. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. a. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. a. Me|utim. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. a ostala vrela zatrpali. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. a. ~ime se izaziva ratobornost. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Kurej{ije su sko~ili. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. Me|utim. .s.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. a Poslanikov. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom.

tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. pobjegli su na sve strane. Hamza. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. Alija. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja.. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga.).. Potom su svi slo`no. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. kao jedan. navalili na Kurej{ije. tako|er. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. Hamza je hodao me|u muslimanima. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” .” Ubejde se borio protiv Utbeta. Rasplamsala se `estoka borba.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. upita ih Utbe. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. udario ga sabljom i ubio ga.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. jednim udarcem ga oborio na zemlju. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. re~e: “Ubejd ibn Haris. Hamza protiv [ejbe.. Hamza.. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije.” (Allah je najve}i. navaljuju}i na muslimane. Alija. Isto tako. ~ulo se poput grmljavine. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Allahu ekber. “Ensarije. a. Hamza. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju.s. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu.” Resulullah. Muslimani su ubijali. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. ranjavali i zarobljavali mu{rike. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Mu{rika obli krv i izdahnu. mnogobo{tva i zablude. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga.. a Alija protiv Velida. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi.

na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja. spremni smo za borbu protiv muslimana. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. a. imetak. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. Jednog.s. odgovori{e.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. bit }e{ oslobo|en ropstva. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe... Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz. pod okriljem dini-islama. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. nema boljeg za ovu stvar od njega. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi.a. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave . Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. dosta nam je zla nanio.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva.. Allahovom voljom. kako bi . Muslimani su se vratili u Medinu.” “Ko je taj. Jedinog.na vjerovjesnika Muhammeda. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. i na njegovoga amid`u Hamzu. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. ljude. `eni Ebu-Sufjana. nevjerovanja i zablude. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . Osveta Muhammedu. spremaju}i se za veliku bitku. a.s. i boga mi.Medine.s. Zove se Vah{i.. kreni i ti. a.. Kad mi krenemo. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. r. ali nisu nikoga mogli na}i.” Tako su. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru.’” [to se ti~e Kurej{ija. “Bogami. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. tvoja meta je Hamza. ibn Abdullaha. pa ako ga ubije{.

” Allah je. rasje~en trbuh. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. te su zapali u tugu i srd`bu.” Pa je rekao . do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. ako ubije{ Hamzu.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. Sjeo sam. Ubio sam ga da bih bio slobodan. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. krv je bila svuda oko njega.” Taj rob nije mogao. ali ga je smrt nadvladala. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. ispljunula ga. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru.. zlatu i nakitu. Krenuo je prema meni. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Ni{ta mu nije moglo stati na put. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. pa kada ga nije mogla sa`vakati. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. izgledao je kao razbje{njeli lav. Potom sam mu pri{ao.” Hamza je pao kao prvak {ehida. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. me|utim. rastrgano tijelo. Njena mr`nja prema Hamzi. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. Vah{i. . Kada ga je Hamza ugledao. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i.s. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. a. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. amid`e i prijatelja.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Allahov Poslanik. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Hamza je napadao. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. Bitka je bila `estoka i surova. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu.atimi i Safiji: “Radujte se. Kada sam ga ugledao. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima.. “Sve je ovo tvoje. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. spremao sam se i vrebao ga. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. Allaha mi. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. “Allaha nam.. brda nedaleko od Medine.

ne zamijeni istinu da la` uzme. Allahov lav imao je pedeset sedam godina.s. a. pogo|en time i sam Poslanik bi. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. kao hrabri lav u svojoj {umi. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim.a. ti ga slijedila. Ebu-Ja’la. nit’ od pla~a nit od tuge. a ako otrpite. i On zna one koje su na pravom putu. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. pla~i. Poslanikov.. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. `rtve ubijanja. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. da Bog dao! . A i ti. Svi muslimani time su pogo|eni. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. bez poroda ostala. Strpljiv budi .s. Pjesnici su se nadmetali. doista. pjesnik. al’ koristi nema. uko~ile se ruke Vah{ijeve. amid`a. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. Hasan ibn Sabit. Poslanik. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik.. to je. a ti ost’o slavan. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada.”22 Kada je pao. ~ist i pouzdan.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova. a. rekao je: “Allah ti se smilovao. za Hamzu tog ~ovjeka. Koji kroti konja kad se uzjoguni.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. A i ti. o Hind. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno. Nakon ukopa.s. tvoji temelji ti sru{i{e se. bolje za strpljive.. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. klanjao d`enazu. o Hind. ne prestaji. I ne tuguj za njima. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine.

a on mi re~e: ‘Te{ko tebi. Hamzu. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. da primi islam. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. a. Naime.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba.s. s puta da me ne vidi. zaista. D`ubejr ga je oslobodio.s. Allahov Poslanik. Musejlemu. Kada su se vojske sukobile. za Lavom Allahovim. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi.. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika.. protresao koplje. do dana oslobo|enja Meke. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. dok sam o tome razmi{ljao. Pripremio sam se.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. oslobo|en sam. a. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. To je ono {to smo molili i nadali se tome.s. ili bilo gdje drugo. dobio sva obe}anja. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. meni je bilo te{ko da odem s njima. koji bija{e za{titnik. a.s. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga.’ Allaha mi. Kada me vidio.” . sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. U `ivotu svome ja tugovat }u. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru.. bio sam s njima. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. a jecaj kida mi nutrinu. a. Potom sam pobjegao u Taif. Govorim.s. a.. a. Allaha mi.s. Vah{i je. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet.’ Ispri~ao sam mu.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. nadam se da }e mi Allah oprostiti.

a.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove.. . r. pao kao {ehid na Uhudu.

.

a on . niska rasta. a on Galibov. a on Luejjov. a on Malikov. a on Zuhrov.A. a on Kilabov.VEKKAS. bez mr`nje i pakosti. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. guste kovrd`ave kose. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. s. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom.SA’D IBN EBI . a on Abdu-Menafov.. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. a on Uhejbov. vje`baju}i strelja{tvo. a on K’abov. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. postao je najve}i strijelac u historiji islama. a on En-Nedrov. Majka mu je Hamna.a. a on Murretov. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove.ehrov. R. Bio je krupna tijela. . a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. I zaista. kao da se pripremao za neke velike du`nosti. I pored sna`nog mu{kog izgleda.s. Pa ~ak.v. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa.

obavije{ten sam da Resulullah. nije se klanjao kumirima.s. kad je svanulo. odgovorili su. iz tame na svjetlo. ugledna i plemenita roda. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu. pa se uputio Vjerovjesniku. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . od mu{karaca.. vjeru pravde i istine. Taj mladi}. Sutra. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. srce ga je mamilo njoj. da iza|em.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. Poslanikovim posredstvom.a. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja.s.s. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u.{. s. A osim toga.. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice.. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini.a. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. Primio sam islam. Poslanik. d`. veliki plemi}. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. poziva u islam. odjednom me osvijetli mjesec.v. ~ime se sam ponosio.v. po~eo sam ga slijediti. i pred njim izjavio primanje islama. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha.a. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. s. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. s. To su bili Zejd ibn Haris. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i.v.

kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. Ali to ga ne odvrati od islama. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. popustila je i po~ela jesti . Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. ili dok ja ne napustim svoju vjeru.v.. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. zvali su ga da bar vidi majku. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. kad je vidi u kakvom je stanju. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama.s. Njeno gladovanje se odu`ilo.nerado. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru.s. udovoljiti njenom zahtjevu. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim.a. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. s. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. da ima{ hiljadu du{a. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. pa da ih ispusti{ jednu po jednu.. ali ona je to o{tro odbijala. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. Bio sam joj poslu{no dijete. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku..” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . jako sam je volio. Tako mi Allaha. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. Kad se poja~ao pritisak na njega. nova vjera sa druge strane. koliko god da te volim.. jako se uznemirila. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. do koje mjere je bio vezan za nju. Oti{ao je kod majke. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane.. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. Sreli su se iman. misle}i da }e. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a. slab i bez dokaza pred Istinom. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. majko. nije bilo te{ko da izabere. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. Tad sam joj rekao: ‘Majko. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje. i kosti su joj oslabile. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. Ali.’ Kad je vidjela moju odlu~nost.. Ipak. s. sve dok joj se ne ugrozi `ivot.a.v.

Sa’d i Umejr.a. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. Muslimani. zbog mlade dobi. Ali ga je plemeniti Poslanik. pa oni. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke.s. mladi}.s. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. stajao je u muslimanskim redovima. gospodom i velikanima. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. pa makar bio mlad. Sa’dovog brata. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. s. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa.” (Lukman. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. na ~elu sa Poslanikom.v. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. Bitka je bila `estoka. ti ih ne slu{aj. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. Umejr je bio me|u {ehidima. Kad se slegla pra{ina nakon bitke.. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. . Sa’dov brat. s. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji.s. iz Bitke na Bedru. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati.v.v. Umejr ibn Ebi-Vekkas. Meni }ete se poslije vratiti. s. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. odu{evljeni.a. onoga o kome ni{ta ne zna{.a. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku.. Umejrova radost bila je ogromna.

u{ao je. Sa’dov djed. u njegovom Pozivu. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . s.s.. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}.s. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah. bio je u njegovoj blizini. majke Allahovog Poslanika.a.s. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.v.v.a. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet. s. s. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas.a.v.a. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji.s.s. majke vjernika.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika.. ja }u te ~uvati. s. obradovao je Sa’da D`ennetom. bio je amid`a Amine bint Vehb. Uhejb ibn Menaf.v.a.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. zbog njegove ispravne vjere. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. Blago njemu. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. bio je to Sa’d. kad im se pribli`io Sa’d.. s. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.s. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. Vezivala ih je i rodbinska veza . pratio ga u stopu. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika.s. ~istote du{e i dubokog imana. stavljaju}i se u slu`bu njemu. s.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka.” Poslanik.a.v. . kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. s..v.v. u slu`bu vjere Jedinog Allaha.a..ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima.” Domalo.

Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. Me|u njima je bio i Sa’d..a.v.s. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. s.. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. brane}i ga svojim `ivotima.” . makar bila te{ka i opasna.v. iskrenih u vjeri. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. r.a. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke.a...’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid. u svakoj situaciji. s. Muslimani se uznemiri{e. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika. {tite}i ga svojim tijelima. Primijetio ga je Poslanik... gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. Muslimane ste`e muka. i osvetili se za Bedr. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de.. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. osim Sa’da.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. Muhammeda ibn Abdullaha. s. koji je tada bio u redovima mu{rika.. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. Sukobi{e se dvije skupine.v. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.a. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. s.a. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. pa mu re~e.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine.s. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. Ali. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja..s. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru.s. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka.v.

upravi njegovu strijelu. klanja dva rekata. Vladaru ljudi. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. njegovu du{u i njegovo tijelo. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika.’ Sa’d potom uze abdest.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. Bo`e moj. s. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. govore}i: “Bo`e moj. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja.s. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. Gazala ga je sve dok nije umro.” . Bo`e ljudi. Talhu i Zubejra. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik.a. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). bio je zabavljen pravljenjem oru`ja.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. otkloni od njega bolest. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat.. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). pa Te vrije|anje njih srdi. U ime Allaha. kao da ne{to tra`i. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. u~ini zdravim njegovo srce.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. istr~a odbjegla deva. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju.v. me|u ljude. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. Posjedovao je dva oru`ja. iz jedne pregrade.’ Nije pro{lo dugo kad.

oko osamdeset godina. i halife Omera.. stekao je veliki imetak. Uvijek je dijelio i poklanjao.a.a. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo.v. Me|utim. s. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka.s. nije {krtario.a. muhta~ima i nevoljnicima. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. a i tre}ina je puno. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. s. tada je imao samo jednu k}erku. s. a sve {to je vi{e dijelio. a da se tu nije na{ao Sa’d. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. A uistinu. rade}i dozvoljeno (halal). imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. Sa’d je dobio mnogo sinova. ponovi Vjerovjesnik. Sa’d se borio za vremena Poslanika.v. onda. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. dijelio je sirotinji. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. Obi{ao ga je Poslanik. “Ne!”. dobit }e{ za to nagradu. tre}inu?” “Da. Poslije toga. nego da tra`e od drugih. re~e Vjerovjesnik. . Halifa Omer el-. “Da li da dam. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja.s.. za sve ono {to podijeli{. re~e Poslanik. istinski borac-konjanik.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. ispunjenog radom. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. Za svoga `ivota.s.a. upitao je Sa’d. prekr{iv{i ugovor. “A pola?”. r.v. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo.

vo|e perzijske vojske. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Dr`i ih se dobro. . Obratio se muslimanima. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. klanjao je podne namaz. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana.. otkada je poslan pa sve do svoje smrti.s. Allahu ekber.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. Sa’d se razbolio.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske.a. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. a zatim izdao naredbu za pokret.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke.. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. Omer el-. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka.a. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. vo|u Kisrine vojske. Uslijedila je bitka. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. r. s. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. Po{to im je izlo`io situaciju. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj.. podsti~u}i ih na d`ihad. Allah je najve}i.. Vojske su se izmije{ale. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. done{ena na koplju.. Sa’d pozva Rustema.. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik.. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. {to ovaj odbi. vo|enja muslimanske vojske. to je pravi put... u islam. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. Allah je najve}i. Nakon brojnih ~arki. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. Slu{aju}i savjete halife. Perzijanaca. Kad je do{ao da se oprosti od njega.. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber.. Na po~etku bitke. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog.v.. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu.

Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. borave}i me|u svojim devama.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. d`. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave.. Nakon toga.. r. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas. r. veliki junak. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. onaj koji se borio sa Poslanikom.a.{.. Izdvojio se od svijeta..a.. kao namjesnik Iraka. presije~e ga. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. ~uo sam Allahovog Poslanika.v. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”.a..a. namjesnika [ama.. a ako udarim nevjernika. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). ..’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. odbija sukob me|u muslimanima. govore}i mu: “Amid`a.. s. r. ako udarim vjernika. u svim bitkama. osvaja~ Perzije. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava.s.s. oprosta. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. s. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj.v.a. kojom. ni{ta mu ne na{kodi.. Sa’d zapade u veliku tugu. osami se. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. voli Allahovu vjeru. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha.

ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost.. pohaban i izderan. d`ihad i iman. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru..” .Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario.. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. na{li su ogrta~. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. veliki heroj me|u herojima islama. Nai{aretio je na ormar da ga otvore.. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu. A kad su ga otvorili. na Bekiji.. Kazao je porodici da su to njegovi }efini.” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha.. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha. Ukopan je u Medini.

.

Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. a on je sin Abdul-Uzzaov.s. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. Majka ga je zvala Ebu-Tahir.a. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. skladnoga tijela.ZUBEJR IBNUL-AVVAM. radijallahu anha. a on je sin Murrov. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah.a. smion i preduzimljiv. A otac mu. a on je sin Esedov. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. a on je sin Kilabov.. r. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov.a. r. bio je hrabar ~ovjek.v.s.a.v. R. smirena pogleda. vjerovjesnika Muhammeda. El-Avvam ibn Huvejlid. i Majke vjernika. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. obogativ{i je plemenito{}u. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. . {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.v. a on je sin Kusajjov. Bio je ~ovjek srednjega rasta.a. U sebi je nosio sve odlike junaka.A.. rijetke brade.s. Majka mu je Safijja. s. sina Abdullahova. s.. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. tamne crne puti. a on je sin Huvejlidov. ozarena lica. s. supruge Poslanika. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost.

.a.. dok bi on bio u mukama.a. koje niti {tete niti koriste. k}i Ebu-Bekra.. r. Do{ao bi Zubejrov amid`a.s. da .. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. U vrijeme kada se o`enio Esmom. Taj vrsni mladi}. brinula se o njoj i timarila je. te se odazvao pozivu. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu.v. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. r. s. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. koji se o`enio Esmom.v. Uputio se Poslaniku. O`enio se Esmom.s.a. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. objavljuje islam i slijedi novu vjeru. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. ~ista i plemenita roda. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab.” Me|utim.. sestrom Ai{e. Zubejr ga je zanemarivao. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja.. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. Oslobodit }u te ovog mu~enja. ljudske tvorevine. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. k}erkom Ebu-Bekra. i pored svojih muka. d`. Allaha mi. Esma. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu.. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. a koja je kasnije postala “ku}a islama. Allah. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. usprotivio bi se. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam.. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. r. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. ote`ana disanja. On je jedan od {esterice ashaba.. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. Majke vjernika. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. Zubejr je bio me|u muhad`irima.a..a. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. s. Zubejr je bio siroma{an mladi}.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj.{.

Ugledao je Allahovoga Poslanika.a. Poslanik.. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke. Allahov Poslanik.a.v. .v.a. s. A Allahov Poslanik. ubijati ih i kositi. A {to je jo{ vi{e od toga. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. s. mu~e}i ih i maltretiraju}i. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika. i ubiti ga. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina.a. a ljudi su se sklanjali ispred njega. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. a bio je naumio ne{to opasno...v. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima.v. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. s.s. s. Pa. Na po~etku islamskoga poziva. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet. Zubejre?” A on mu odgovori.s. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane... hrabrosti i odlikama..s. s. pa ga upita: “[ta ti je. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere.s.s. preselio je na ahiret zadovoljan njime. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. sastajao se sa ashabima tajno.a. s.a.s. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. bjesne}i poput sna`nog vihora. Ako je glasina la`na. dok je bio mali broj muslimana.. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. i bit }e {ehid.s.v. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. A ako je vijest ta~na.. ili }e on njih poubijati.v. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes.v. ili }e oni ubiti njega. s.” Tu Poslanik. i ma~u u ruci.a. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti. po svojoj preduzimljivosti.

udaraju}i sabljom desno-lijevo. na mjestu gdje se on borio. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. Bio je nepobjedivi junak i borac. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. vidio sam po tvome tijelu. {to nisam vidio ni na jednom drugom.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. od uboda no`em i strijelom. Nasrtao bi u bitkama. Desilo se da je rimska vojska.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a.” A onda udari sam na rimsku vojsku. uvijek u prvom redu. hrabrosti.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci. svaku od ovih rana sam zadobio. s. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika.a. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. da to nije zaslu`io. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima .s. Znao je Allahov Poslanik. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. sve dok nije stigao do kraja e{alona. r. s.a. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda.. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put. pa sam mu vidio tijelo. pa mu je iskazao veliku po~ast. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome.. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. uistinu.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. Vojnici su bje`ali ispred njega. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber.v.. junak bez premca..” Pobjeda je bila njihova. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji.v. bio je. bila broj~ano ve}a..s..’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. Bilo je svo izbrazdano sabljama. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka.a.

s. U svom postupku ostao je jedinstven. osim borbe na Allahovom putu.” Pa blago mu se na toj po~asti. a svoga daid`i}a. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra.v. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. .. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika.. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti.s.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. niti zemljarine. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika.v. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara.a. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. niti prikupljanja poreza.a. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili..v. s.a. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama.s. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti.v.. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. niti bilo ~ega drugog. s. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u. s.s. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika.s. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. od jedne grupe muslimana. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze.a.

nije u~inio niko prije njega. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza.. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. da spase svoje glave. a oni se nisu predavali. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. r. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. . Maliku ibn Avfu. Po`uri{e. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. Poslanik.s. te sam provali njihovu zasjedu.a. jer islam zabranjuje kasapljenje. zidine i visine. bje`e}i prema Meki. r. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu.a. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. i Zubejra ibnul-Avvama.v. ne misle}i na osvetu. Naime. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. me|utim. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. pa ih spopade panika. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza.. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu.. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani.a. Svoj bol je sa~uvao u sebi. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. oko njihovih utvrda. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. mo`da. r. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. vo|i plemena Havazin. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. Ta opsada se oduljila. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. Sa rijetkom hrabro{}u.a. rekav{i sa punom vjerom. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. po~e{e udarati sabljom. s. razbje`ali su se na sve strane.

. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana.. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah..a. Bio je potpuno uvjeren. r.a.a. r. Pa bi ga On odu`io. Bave}i se trgovinom.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. sirotinji i na Allahovom putu. nasuprot Ai{e. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. Talha i Zubejr.. Alija. zatra`i pomo} od mog Gospodara. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. rekav{i: “Tako mi Allaha.. odu`i njegov dug. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. radijallahu anha. a bio je zadu`en. pa kada su se sastali. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. Na{ao se Alija. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. re~e: . pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. a On mu je bio dovoljan Pomaga~. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu.. Oslanjao se na Gospodara svjetova.. stekao je ogromno bogatstvo. bio u dugu. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. Bio je ~ovjek od odluke.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren.. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. toliko da je kada je umro.a. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. Umro je. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. r. r. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga.

preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta.. s.s. privu~e je sebi. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz... i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. sad se sje}am.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju.a.’” Tako je uga{en `ivot velikana.. pa ti re~e: ‘Zubejre.s. ne}u se boriti protiv tebe.’” Zubejr mu odgovori: “Da.. a mi smo bili na tom i tom mjestu.a. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik.. da mu je D`ehennem.. Tako ti Allaha. rekao je Alija ibn Ebi-Talib. koji tako|e pade kao {ehid. Allaha mi.’ A on ti re~e: ‘Zubejre. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest.s.v. r. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om.Hid`r.. ti }e{ se boriti protiv njega.a. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. i bit }e{ nepravedan prema njemu. preselio je na ahiret smr}u {ehida.‘” (El .v..a. 47).. s. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre. s. Zubejr. .a. pa je stade ljubiti. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. Kada je Alija.” Alija ibn Ebi-Talib. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”.v.. “Nadam se da budem ja. bio sam to zaboravio.. Allaha mi.. r.a. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. borac kome nije bilo premca. r.

s. a on Gafilov.{. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. a on Ilijasov.. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. a. a on Tejimov. a on . a on S’adov.. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. a on Henzilov. a. R. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. crnoput. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. a on El-Harisov. a on Sahilov. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. a on Mudrikov. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja..s. mr{avih nogu. a on Kahilov. a on Mahzumijev. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e.A. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. a on Semhov. d`. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana.ABDULLAH IBN MES’UD. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. a on Habibov. sitan. Uprkos tome. Muhammed.arov. a. propagira me|uljudsku jednakost. posredstvom meleka D`ibrila. . NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. sin Abdullaha. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd.s.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

mud`ahidima u pohodu na Tebuk. gdje sam zatekao Poslanika. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia...162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti..) “Nemam potrebe za njom. Najbolja je opskrba bogobojaznost. i Allah }e njemu oprostiti. Ebu-Bekra i Omera. r. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. kao {to smo spomenuli.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura.. Najte`e su gre{ke la`i. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. re~e halifa. Resulullah.a. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud. Slavljenim. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. jer sam ~uo Poslanika. a. kao {to i jeste. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju.. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. zano}io sam s njim zadovoljan. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. @elju koju tra`i istinski musliman.’” .” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. “Za ~im osje}a{ potrebu?”.s. Najgore je sljepilo neznanje.s. nakon {to se vratio u Medinu. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. Ko opra{ta. re~e: ‘Allahu moj.s.. Iskopali su mu kabur te Poslanik. i oni ga primaknu{e. Veli~anstvenim. a. a..s. r. a najgora je hrana jetimski imetak.. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak.. a. Najgora je zarada kamata.a. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. a. upita ponovo halifa.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu.. Kada su ga spu{tali u kabur.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima.s.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”.

istine i pravde. a.. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . Jer.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. mezarju svijetle Medine. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. islam jeste vjera jednakosti. Ukopan je u El-Bekiji. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa.s. . a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda.

.

a on Sa’dov. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. a on Ka’bov. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim.A. skru{ena i slomljena srca. Prema njemu se ljubazno odnosila. Skupili su otete `ene i djecu. ona ga je oslobodila. Nakon podu`ega slu`enja. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. a on Hazimov. a on Zejdov. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. a on Temima et-Temimija. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. R. daju}i mu {to . Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. sin je El-Erettov. @elio je nadoknaditi propu{teno. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. Poru{ili su {atore. a on D`endelov. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. kupuje ga i prodaje. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. a on Menatov.HABBAB IBN EL-ERETT. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. Kada je bio dijete.

~vrstoga stava. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. o `ivotu . Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. vitke gra|e. sme|eg tena. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. bila je jedinstvena. mr{av. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. crne kose. uistinu. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Bio je smirena osoba. Sablje koje je on pravio. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. Bio je srednjega rasta. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. izborana lica. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. . Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. a on utu~en i usamljen. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. @elio je na}i ne{to. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. li{enosti i patnje. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. a dirhemi su se gomilali ispred njega. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. o ljudima. njihovom pona{anju i postupcima. Habbaba je smatrala svojim ortakom.besmislenom i punom nepravde i tiranije. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. Nije prisustvovao zabavama i sijelima.

D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. sklonih grije{enju.. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. obo`avanja jednog jedinog Boga. Ta poruka je univerzalna. a. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i..Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a.. pa ga nisu na{li kod ku}e. za razliku od svih prija{njih.. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. sa~uvana je od izmjene i zaborava. a. tre}i put ludak. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. a. ne mare}i za njihovo prisustvo. drugi put ~arobnjak. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. Hvala neka je Allahu na tome. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik.s. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. a. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed.s. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom.s.s. blagoslovljenih prethodnika. a. nije poslao nikakav dokaz. po~eo je analizirati poziv. nepravdi. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova.s. a.. Njegov Poslanik. i pridru`iti se d`ematu vjernika.s. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa.s. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. kome je do{ao D`ibril.a. nasilju i bestidnosti.{. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. Savjetovali su ga.s. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. a Allahov Poslanik. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme. za cijelo ~ovje~anstvo. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika. a ~esto mu je svra}ao i u radnju. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. a. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. a. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. r. koji je odzvanjao . a. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima.s. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. I ta Uputa. poslije mu je dolazio ku}i.” Allahov Poslanik.. Habbab je krio svoj islam. prenosio je odlu~no svoju poruku. d`.. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom.. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju.

bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste.s. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova.. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na ..” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. ali se prisilio ustati i oprati lice. kao {to si obe}ao. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. Ostavila ga je u takvom stanju. a. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. Me|utim.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. Jednostavno. Kada je do{ao svijesti.. a.. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. odlu~an da slijedi put istine i pravde. a. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica.s.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik. upita: “Jesi li zavr{io. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. Jedan od onih koji su ga ~ekali. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. Jedva se mogao kretati. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda.s.” Ona im nije povjerovala. Me|utim.. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv.s. a. govorio je Habab opiru}i se. Po~eli su ga provocirati i psovati. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. bjesnila je Ummu Enmar. udaraju}i ga pesnicama i nogama. primio sam islam. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela.

. predani i stabilni u vjeri. i vuka za svoje stado. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. Prvi koji je izjavio islam bio je. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. Allahov Poslanik. i upitali ga: “Allahov Poslani~e. naravno. a. Hvala pripada Allahu. Izjavio je svoj islam.{. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e.. odvajaju}i ga od kostiju. i spre~avao napade na njega. d`. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. Oni su stavljani u `eljezne oklope. a. pa bi ga stavili u nju. na zlostavljanja idolopoklonika. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. Tako mi Allaha.. u njegovoj bolesti..” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. a. Allah je najve}i.. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. Bilal ibn Rebbah. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. a on je bio strpljiv i ~vrst. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. a. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu.s.s.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. Suhejb ibn Sinan.s. i Ebu-Bekra. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. a..’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu. a njegov amid`a Ebu-Talib. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija.s.. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere.s.s. a..s. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. Me|utim. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. samo bi tiho uzdisao. Poslije njih. vi po`urujete (nestrpljivi ste).. a.

Poku{avala ga je odvratiti od vjere.. svezanih ruku i nogu. nepokolebljiv. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala.a. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. izvora snage muslimana.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. a zatim ga prislanjao na njenu glavu. on se dao na uslugu novoj vjeri. grcaju}i od bola. Vratilo joj se . a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. pomozi Habbabu. po~ela je da zavija kao pas. me|utim. I{ao je od ku}e do ku}e.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. a.naprotiv. d`. r. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. Bol joj je prolazila kroz kosti. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. Habbab je postajao ~vr{}i. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. a. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. u nevjerovanju i zabludi. Allahov Poslanik. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba.s. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. podnosio sve u`ase. . {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. Umrla je od toga lijeka. Gledao ga je Poslanik.s. mole}i Allaha. a.. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. smireniji i stabilniji. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. slomljena srca od milosti i brige.s. Slavljen neka je Allah Mudri.{. on je. Posje}ivali su je vra~ari.: “O Bo`e moj. Ona bi zapalila vatru. Digao je ruke ka nebu. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila..

. odgovori{e. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra. “Boga mi. ali je to krio. Poslanikovoga. Me|utim. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. a... Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. pa se sa`alio na njih.. re~e mu Nu’ajm. Resulullah. Habbab se sakrio u sobu. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. Kad njegova sestra . upitao je.. nasuprot Omera. “Ho}u Muhammeda. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika..Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. ve} su primili islam i slijede Muhammeda. “Gjde si se uputio.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. “Boga mi. i njegovu vjeru. a. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama.a. Boga mi.s. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. a. amid`e. pokaja se zbog tog {to je uradio. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba.s.atima tada ustade.atima. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. sav uzrujan i u nevjerici. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom.. Alija i drugi.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. re~e Omer. pa je dovio: “Allahu moj.s. lica oblivena krvlju. a. r.atime. i u~io im Kur’an. ti sam sebe zavarava{.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . a oni su tajili da su primili islam. Nufejla. ~im je u{ao.s.” Omera ibn el-Hattaba. Kada su za~uli Omerov glas. a . koji je ve} bio primio islam. Ebu-Bekr. re~e im. Omer po~e udarati Se’ida. a. a ti radi {ta ho}e{.s. Omer se okrenu i. Vjerovjesnik.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice.s. Omere. Kad to ~u. smatraju}i njega najve}im krivcem za to.s. uputi se ku}i. A ti gledaj {ta }e{”. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. .. Omere?”. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . islam je izuzetno oja~ao. pa ih je. a. mu`a Omerove sestre . bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. Ubit }u ga!”. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku.atima ustade da brani svoga mu`a.. a.

s.. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao. Allahov Poslanik.’ Allah. a.s. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. u skladu sa svojim mogu}nostima. o sine Hattabov? Tako mi Allaha.. a.” “Allahov Poslani~e..172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.. re~e Hamza. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. ako ho}e dobro. Allah }e ti dati veliku nesre}u. re~e mu sestra.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. a. a.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu.s. donese tekbir. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. re~e. Omer je ustao i okupao se. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. . pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom.strpljiv i nepokolebljiv. dat }emo mu.. Habbabu..” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. Allah. re~e da mu otvore da u|e. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab.s. ako se odrekne{ ove stvari (islama)..s. da mu izjavim svoju pokornost”. a. “Pustimo ga.. srce mu se otvorilo za vjerovanje.. re~e Omer. ubit }emo ga njegovom sabljom”. Resulullah. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan.. `ele}i da joj brat primi islam. tako mi Allaha. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. obavijestio je Resulullaha. Okupaj se pa }u ti ih dati!”. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. I Allahov Poslanik. A ako `eli zlo. oja~aj islam Ebi. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.s. Kada ga je ashab uveo.. U bitkama na Bedru. Uhudu. opasan sabljom”.. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. Omere!” “Ho}u do Poslanika. “ “Ne boj se!”.s. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. a. re~e Omer.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. a. Kada je stigao.

r. a. Vo|o vjernika. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru...” Umro je trideset osme hid`retske godine. Kada se Alija.. a. kad do|e Habbab. pa je upitao: . Habbab od Allahovoga Poslanika. Oni su pro{li. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. a kada je zavr{io. vra}ao sa Siffina. do{av{i do predgra|a Kufe. a uskratio jedno.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. pa je odu`io. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. pa mi je dvoje dao.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a.radi ono {to govori{. Tra`io sam od Allaha. preselio na ahiret. a dunjaluk nam se otvorio. sjede kraj njih i u{uti se. u {ezdeset tre}oj godini `ivota. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. mo`da. osim njih. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. Mi smo ostali poslije njih. d`. o Ebu-Abdullah. prenosi. re~e im: ‘Da. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. a.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina.s. a nisu za svoja djela uzeli nagradu.. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. troje.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu.s. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj.s. pa mi je udovoljio. pa su mu rekli: “Raduj se. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi.s.{. pa mi je i to udovoljio. a. vidio je sedam kaburova. pa mi je to uskratio. klanjao si namaz.a.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u... Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja.

Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. ~vrstom vjerniku. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. zadovoljan s onim {to mu je dato . stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. Tvojom dobrotom. . mud`ahidu. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. r.Allah }e biti zadovoljan s njim. Bo`e.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una.. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas. muslimani.174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika.a.” Alija. vjernici. o stanovnici kaburova. strpljivom i postojanom muslimanu. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu.

. Kada bi se okretao. {irokih prsa i ple}a. k}erka Abdullaha. Pro~uo se po svojoj snazi. a on Amrov. el-Kure{ijja et-Tejmijja. Bio je srednjega rasta. a on Kenana Ebu-Muhammeda. a on Murretov. sin je Ubejdullahov. velikih stopala. a on K’abov. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. d`. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. Allah. a on Luejjov. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. ~vrsto tijelo..TALHA IBN UBEJDULLAH. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. a on S’adov. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. a on K’abov.ihrov.{. mu je podario sposobnost u trgovini. a on . a on Malik en-Nadrov. Bio je lijepa i elegantna izgleda. bijelu put koja je naginjala crvenoj. R. imao je lijepo lice. Majka mu je S’aba. krupnoga tijela. a on Galibov. sina Malika el-Hadremijja.A. okretao bi se ~itavim tijelom. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. gustu kosu. a on Tejjimov. a on Osmanov.

i da bi u{ao u Allahovu vjeru.” . jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. a on je posljednji poslanik. a. Allah. pred njim. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im.. omiljen i skroman. Bio sam tre}i.. a. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. a. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika.. otvorio mi je prsa za islam. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. Kada sam stigao. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik.s. koji mi je predstavio islam..176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. upitah. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. Zatim sam tu. Pridru`i mu se {to prije. i pristupio muslimanskim redovima. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. d`. lijepoga ahlaka. Njegov je Poslanik.. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke.{. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’.’ Bio sam mu blizu. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. uputio ga je kada je bio izvan Meke. d`.{.s. palmi i izvora.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. Bio je ~estit i po{ten trgovac. i ispri~ao mi ne{to o tome.’” “Njegove rije~i su me dojmile”.s.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. mladi}u. od ~etverice. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. Allah. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. Iza}i }e iz va{e zemlje. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta.. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. a slijedi ga Ebu-Bekr. Bio je jednostavan ~ovjek.

’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. Zato su ustali protiv muslimana. preuzeti vo|stvo njihova naroda. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. Jednostavno. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu.. Zbog ovoga slu~aja.. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. a.s.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. Ali. a. odgovori{e mi. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. Tako|er. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat.s. Oni su i{li za njim. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. . Od Kurej{ija. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. mladi}eva majka’. zbog svoje vlasti i utjecaja. vlast. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. Me|utim. koji je napustio svoju vjeru. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. neka je hvala Allahu na tome. gurali ga i udarali po glavi. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici.

a. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. oglu{iv{i se o Resulullahove.. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. re~e mu Resulullah.s.s.s. a..178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. a. odrediv{i svakom zadatke. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. Allahov Poslanik. a. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. tada jo{ nije bio primio islam. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. a. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio. savjetuju}i se sa muslimanima. a.. a.. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. Napao je iza brda. Resulullah. naredbe.’ Allahov Poslanik. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha.s. a. zbunjeni i ra{trkani..... Oti{ao je i obavio zadatak.. stajao je na mjestu borbe.s. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik..s. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. a. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi.s.s. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane. Allahov Poslanik. a to je bila zlatna prilika.s. a.’ ‘Ima{ nagradu’. podijelio je mud`ahide.s. Kada su stigli do brda Uhud. naredbe. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. Kada se sreo sa Resulullahom. odlu~nost i upornost.s. a. Ostavili su svoje polo`aje. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana.s. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. a kada se vratio u Medinu. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. a..

s. a. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. re~e: “Da.. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu..s.s. a mu{rici su ih slijedili. Bo`iji Poslani~e”. a. a.s. a.” “Ne. Neko drugi”. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim. a. “Ne ti.... a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga. Bo`iji Poslani~e. a. Talha. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. Ai{a. a. javi se Talha.s. htio je da se popne na nju.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. bio je na stijeni na vrhu brda.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti.s. re~e Resulullah”. re~e: “Da.. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. neko drugi”.” . Ashabi su {titili Resulullaha. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. a. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu.s.s.s.s.. a. Allahov Poslanik.s. a.. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u... “Nagrada ti je D`ennet. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu.s. Me|utim. Kada su do{li do jedne stijene..” Resulullah. zbijeni jedni uz druge. pa Resulullah. a.. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. Uprkos tome..” I on se borio dok nije pao kao {ehid. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha.s. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. Bo`iji Poslani~e. Bo`iji Poslani~e. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. Kada se okru`enje steglo. . a.” Resulullah.. Majka vjernika. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika.. ti. jedini muhad`ir.. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku. Jedan ensarija re~e: “Ja }u. neka je Allahov blagoslov i selam na nju.s.. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. a. Resulullah. a.’” Allahov Poslanik.. pa je ostao samo Talha. pripremaju}i strijelu da ga ubije.s. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika. a bili su daleko od njega.re~e mu Allahov Poslanik. re~e Allahov Poslanik.. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika. Resulullah. a.

.s. a. d`.s. a.s. a. nazvao me Dobri Talha. a Allahov Poslanik. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu. {to od uboda koplja. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre. putu.. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. a. a. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah.s. Ah!”. a Resulullah..” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. im re~e: “Ispred vas je va{ brat.s. a... koji mu je dao Allahov Poslanik. a. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu. a. a. Beduin je upitao i tre}i put..’ “On (Talha) je od onih koji su umrli.... a. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah. Poslanik. a. rekao: “Da si rekao bismillah.” (tj.” O nadimku @ivi {ehid. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik... sjedio je sa ashabima. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika.. na {to mu je Resulullah. Tu je dobio nadimak Dobri Talha.s... Resulullah.s. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana.. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida.s.{.s. Ebu-Bekr.a. u~inio je ono {to i prije. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu.s.. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku. obu~en u zelenu odje}u. r.s. Bo`iji Poslani~e. okrenu se od njega..s. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha.s. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani . a. a Resulullah se opet okrenu. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome..” Resulullah.’ re~e Resulullah. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e.s. {to od strijela. Talha). meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali.. a prst mu je bio odsje~en. a Allahov Poslanik.. pa smo ga izvukli odatle. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik.. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu. ga je nazvao Dobri Talha.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se.s. Ovaj ponovi pitanje.. a. a. brane}i Poslanika.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. a.

a. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. obradovao je njegov postupak.. iskopao bunar. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. ~inio je hajr svome plemenu i porodici. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta .a. a da mu ga niko ne tra`i. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. udavao neudate. ‘Pa podijeli ga. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. brinuo se o njihovom stanju.a. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e.s. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. d`. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. odje}e i hrane.. pa re~e: “Zaista. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. Allahov Poslanik. davaju}i mu iz svoga imetka. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. Od mladi}a toga znanog. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. a. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno. Tako|er.siroma{nima. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula.s. Obmanjen je. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. re~e Alija. nemo}nima i muhta~ima.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. pa mu kaza: “Talha.{.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. tako mi Allaha. ti si uistinu velikodu{an. Resulullaha. siroma{tvo bje`i. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. re~e mi.” Allah. D`abir ibn Abdullah.. r.”. . pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta.. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu.. r..” @enio je neo`enjene.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”.

. Allahov Poslanik. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme.. pitao za njega ako ga ne bi vidio. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam.s.. neka je Allah.. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu.S.s.s. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. a. a.s. sestrom Majke vjernika Habibe. junaka na Allahovom. a.. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik.s. prijatnog. htio da pita za mene. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. A. . ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i. Rukajjom bint Ebi-Umejje.{. sestrom Majke vjernika Ai{e. ~istog?’ Tako|er. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. a. zadovoljan sa svima njima. a. d`..ari’om bint Ebi-Sufjan. Poslanik.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom.s.{. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. a.s. d`. a. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. mnogo je volio svog ashaba Talhu.s.: Dare`ljivi Talha. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku. krasnog. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik. d`. Neka je hvala Allahu. .. putu. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. a. ako ho}e{ dobrovoljno.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju.{.s. a. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM..s... u njemu je vidio vjernika. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. U~inio ga je bliskim sebi. a. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. Hamnom bint D`ah{. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika.s. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. sestrom Majke vjernika Zejnebe. `ude}i za {ehadetom. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom.. a.

. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. nasilno u nju provalila i ubila ga.. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom.. r..a. Po{to je Osman. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u.a. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. . r. r. i da }e biti nasilnici prema njemu. Talha i Zubejr. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. Alija. Bo`e sa~uvaj. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom.s.. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. a. d`. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom.a. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. kao halifi muslimana. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. a. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. nered i podjela je vladala me|u ljudima. r. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije.{. odbili su dati prisegu. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. govore}i: “Bo`e moj.s. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije . r. Muslimanski su se redovi razjedinili. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine.. ubijen.a. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo.a.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. a me|u njima su bili: Ai{a. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana.. ako u biti ja druk~ije mislih.

.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. Naime.. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. .184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. Neka je Allahova. d`. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. Umro je. {to nepokretne imovine. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode.a. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. r.{. povukao se iz sukoba. iznosila je trideset hiljada dirhema.{. usmrtio ga. a u gotovini hiljadu dinara. uznemirava me voda.” Isti san je sanjao tri no}i.. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. d`. {to novca i ostalog bogatstva. a imao je {ezdeset ~etiri godine. milost i zadovoljstvo na njega. da zaustavi veliku smutnju. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu.

a Kas je sin Durejmov. a on S’adov. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. a on El-Kajnov. R. krupne o~i. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. Bio je bogobojazan. a on S’alebov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad.A. razvijena ogromnoga tijela. sin je Amrov. a on Luejjov. a on Ehvedov. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved.EL-MIKDAD IBN AMR. a on Amrov. {irokih ramena. a on Malikov. a on Duhejrov. a on Matrudov. a on Kuda’e el-Behravija. a on Behraov. razvijenih prsa. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a on El-Hafov. a on Sumameov. sastavljene obrve. a on E{-[eridov. a on Amrov. a on Rebi’aov. a bradu je knio. a on Kasov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on Malikov. Bio je visokoga stasa. a Amr je sin S’alebov. pomo} siroma{nima i muhta~ima. {iroka pojasa. Imao je gustu i bujnu kosu. ~iste du{e. a on Ebu-Ehvenov. .

premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto.a. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana.s. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. Nakon {to se Poslanik.s. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. me|u onima koji primi{e islam. Nije bio imu}an. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. bje`e}i od osvete.s. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. a. a. El-Mikdad ibn Amr. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom.. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda.. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. a. vrije|ale bi ga i zlostavljale. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju.. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. zatim ih je on slijedio na najte`em putu. vjerovao u njega i zavolio ga. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. a pored toga. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. naredio je muslimanima hid`ru. tra`e}i njegovu za{titu. kao donosioca radosnih vijesti i istine. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. a. Izme|u ostaloga. kona~no nastanio u Medini. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e.s. i saznao ciljeve njegova poziva. Resulullah. Allahov Poslanik. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije..s. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. ostavljaju}i svoj rodni dom. a. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti..186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. tra`e}i uto~i{te. r. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. a bio je jo{ mladi}..s.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. a. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi.s. a. iz oblasti Hadremevt.. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju.

u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. Obi~aj Allahovoga Poslanika. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. od glave{ina. {to se ti~e vojskovo|a. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik. ostali su radi upornost. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. putu. a. skupio je muhad`ire. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud.. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom.{. Po{to je Poslanik. smjelost i iskrenost. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. d`. me|utim. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. d`. zatra`io njihovo mi{ljenje. Nakon sastanka dvije skupine.s.. a..s. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom. r..a.. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima. VITEZ BEDRA El-Mikdad. r.s.. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. r. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. putu.a. a.a.a.s..s. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. r. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom.s.. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. Tada je El-Mikdad ibn Amr . savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. i obrazlo`iv{i im stvar..a. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. r. a.{.. Mogli su se vratiti bez borbe. a. U njegovom se srcu u~vrstio iman. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”.” Kada je Poslanik. da budem uz njega... S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. konjanika i junaka. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. a. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra. Kurej{ije su bile spremnije. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu.s. a.

Vjerovatno }e ti Allah.{.{. mi ovdje ostajemo’.. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. a mi }emo se boriti uz vas.. kao da sad gledam kako ginu. Tako mi Allaha. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. d`. kako ih je Resulullah. a. d`. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. Tako mi Allaha. a. S’ad ibn Mu’az. izvr{avaj ono {to ti Allah.s. bio je obradovan govorom S’ada.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. re~e.. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. Bo`iji Poslani~e. nare|uje. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.s. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. ovim se Poslanik. i obavijestio. mi smo s tobom.. vo|a i plemi}a. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. zaista mi je Allah. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima..a. a. Allahov Poslanik.s. {ta predla`ete?”. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka. obe}ao jednu od dvije skupine. a. a.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku.” Ozari se lice Allahova Poslanika. {to god uradi{. a. mi smo strpljivi i iskreni u ratu.s. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. . ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite.. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. obra}aju}i se Poslaniku.. Kreni.. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo. preplivali bismo ga s tobom. Rekao je: “Krenite i radujte se.s.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. Hvala neka je Allahu na tome. r. d`. mi smo s tobom..s.{.

Bio je ponizan i iskren.s.{. Pou~en `ivotnim iskustvom.. brate?” . pa su bili opkoljeni od neprijatelja. a. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. putu. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. r.. pa se on vratio muslimanima... povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. a. d`.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. bio je istinski iskreni musliman. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom.. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu.s. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. El-Mikdad. a. njima sam vladao. spasio ga je.s. r.s.{. d`.a. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. Resulullah. sve dok nije za{ao u godine. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. d`. a. Poslanik. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. a. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. Allah.{. uvijek je bio uz istinu. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima.. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr.. Dugo vremena se nije `enio. Na dunjaluku je bio skroman. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. zadovoljan jednostavnim `ivotom. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. Kada se vratio iz te pokrajine.s. ne daju}i mu da se opravda. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. i da mu ne bi oslabio iman. koji je plavio njegovo srce. a kada je za to saznao emir. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari.a..

” I zaista. Tako mi Allaha.. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom.s. Neka uzme svoje pravo od mene.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. pa me kaznio. pa re~e: “Pogrije{io sam. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. emire. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika.s.. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. Prekr{io sam njegovu zabranu. a nije me ni saslu{ao. odgovorio mu je emir. Uvidio je emir da je pogrije{io.{.” El-Mikdad se obradova. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. re~e mu Mikdad. Moj `ivot je `rtvovan za islam. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. d`. Me|utim. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. pa se uputio pravo emiru.” El-Mikdad ga je dugo gledao. kojima je Allah. a.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. pa je rekao: “Allah ti oprostio. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . Zato. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove.s.. a. Allaha nam. i ni{ta osim toga. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije.. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. u prvom redu zahvalite Allahu. Bio je izuzetno otvoren i jasan..190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. a.{. Nije `urio u davanju presude ljudima. “Ali. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. a islam }e ostati slavan. d`. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu.

Ammar. volio je El-Mikdada ibn Amra. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka. pa ge je volio i Njegov Poslanik. podsti~u}i ga na `enidbu. izvoru i uputi i putem hadisa. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao.. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. Poslanik. kao {to je on. volio je El-Mikdada. na{em ustavu.. htio je da ga po~asti. Bo`iji Poslanik. od Allahovoga Poslanika.s..S.s. namjesnika i saputnika.a. uo~io je njegova svojstva. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha. Omer.. Selman. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. Ebu-Zerr.: “Zaista mi je Allah. a.. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. r. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. Husejn. a. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. Rekao je Resulullah. Ibn-Mes’ud. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. To su primijetili ashabi.{.s. a. a.. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. a. Ebu-Bekr. odgovori mu El-Mikdad.s. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. reci nam njihova imena. a. plemenitoga roda.s. Alija. da je rekao: “Nije bilo poslanika.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost.” Odabrao mu je . Zakasnio je {to se ti~e `enidbe.{.s. a da mu nisu data sedmerica. r. a.a. O`enit }u te svojom k}erkom. Hasan... El-Mikdad i Bilal. r.. `ivljenjem po Kur’anu. El-Mikdad i Selman. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. Huzejfe..” Kada je Poslanik. A.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. Malo zatim.s. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu.s. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. d`. Allah. a..s. i tu`io mu se. brate.a. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu.s. D`’afer. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. a. d`. a.

r. ili da preda zemlju bez borbe. a El-Mikdad izvana.a. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam.a. El-Mikdad ibn Amr. a. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi.a. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah.. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. r. Koji je odredio da tako bude. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. r. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. r. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. hvala neka je Allahu. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems.s. Tako su se spustili u grad. Harid`e ibn Huzzafe..a. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. preselio na ahiret. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. . Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti.s. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. Kada se Amr ibn el-’As. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca.a. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. a. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. mnogo se rastu`io. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno.. ili da pristane pla}ati d`izju. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje.. Mukavkis je skupio svoje ministre..192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. a. Kada je Poslanik. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam.s. Mukavkis je odbio islam. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. O`enio ga je Dub’aom. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. Nakon isteka ta ~etiri dana. r.

r. . u sedamdesetoj godini `ivota.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada. u D`efru izvan Medine.a.. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo. trideset tre}e godine po Hid`ri. te je stalno boravio u ku}i. Umro je na svojoj zemlji.

.

Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. sin je Ebi-Ruhmov. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. a. a on Malikov. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. djeda Allahovog Poslanika. a on Ebi-Kajsov. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u.A. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre.s. R. a on Abdul-’Uzzaov. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. Bio je o{trouman i blage naravi. . Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. a on Haselov.s. Za razliku od svojih vr{njaka. a poslove je obavljao planski i uspje{no. a on Amirov. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. a on Abdul Vuddov. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. a on Nasrov. a.

ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. Nakon Resulullahovog. u kojoj su Kurej{ije. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu.: u pohodu na Benu-Mustalik. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. na Hendeku.. daleko od Meke. a.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. a. a.s... vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. u pohodu na Benu-Kurejza. Sve u svemu.s. po naredbi Allahovoga Poslanika. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. u miru i spokojstvu. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. na Benu en-Nadir. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva.s. te{ko pora`eni. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu. . a. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata.{. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika.s. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. na Benu-Lihjan. preseljenja na ahiret. Me|utim. i bio mu blizak pored razlike u godinama.s. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima.. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. pa nastavi{e sa provokacijama. a prva je bila Bitka na Bedru.s. na Hajberu. na Hudejbiji. rodbine koji je povjerovao u Objavu.. srcem ispunjenim vjerom. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. a.s.s.a. a. na Devmetul-D`endelu. obo`avaju}i Allaha. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. a. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. Ali. na Hunejnu i u Taifu. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. a. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. ostavili svoje ubijene na bojnom polju.s. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane.. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka.. a. prilikom oslobo|enja Meke. r. a. Zavolio je Poslanika. neka je Allah zadovoljan svima njima.s. d`.

pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. Bila je te{ka i o{tra. Erbez.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. podijelio ih je u tri grupe: . Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca.{. r. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. U tom periodu. naspram grada Istahara. . u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. a to je te{ko. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem.a. Emgi{iju. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. osim onima koji su bogobojazni.. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. iako su bili u nezavidnoj poziciji.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. Poslije oslobo|enja El-Hire. Ipak. Huvejl se odlu~i za bitku. Ulejs i El-Hiru33. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. Nakon toga. ne{to odredi.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. . komandant perzijske vojske. tako da je oslobodio: El-Mezar. to se dogodi. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. u isto~ni dio zaljeva. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. .” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. samoinicijativno. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. d`. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji.

S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. Allahovom pomo}i. Kada je halifi Omeru. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. Abdurrahman ibn Sehl. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati.ulan.a. r. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima..a. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. Sa’sa’ ibn Muavija. Predvodio ju je [ehrek.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost.a. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. [ehrek ga sa vojskom presrete. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. Huzejfe ibn Muhsin. Nehar ibnul-Haris. ostatak vojske. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. me|utim. u isto vrijeme. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. poznati vojskovo|a. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. U isto vrijeme. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. me|u kojima: Asim ibn Amr. a ispred je poslao izvidnicu. Naime. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. Zatim. poznatijih junaka i vojskovo|a. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret.. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. skrivene od Perzijanaca. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. halifa Omer. te ih. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. zapovjednik prve grupe. Et-Terd`uman ibn . Nakon toga. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. Kada je Utbe ibn Gazvan. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. Ipak. . namjesnik Basre. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Povukli su se prema Istaharu. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. idu}i od bokova. Arfed`e ibn Herseme. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. a oni se oduprije{e napadu. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. zamijenio ga je Ebu-Sebre. Med`ze’e ibn Sevr. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. r. oti{ao obaviti had`. rasporedi u poluluk. a toga nisu bili svjesni. Ta vojska iza|e iz Basre. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. r.

Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. divno bistra i ~udna. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. Uputio im je poziv koji dade rezultat. u mjestu zvanom Erbek. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. tako|er. Omer. jer je u danima vru}ine jako hladna. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. kao u Bagdadu i Mehli. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. tako|er. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. izme|u ostalih. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. Huzejfe ibn Muhsin. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. Rijeka je bila veoma duboka. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. K’ab ibn Sur. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. izme|u ostaloga.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. Arfed`e ibn Hersem. kralj Perzije. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. i prve iz Basre i druge iz Kufe. izuzetno lijepe vrtove. Opsada je Tustura trajala nekoliko . kraj u kojem se odvi manja bitka. te da krenu prema Hurmuzanu. r. kada se sretnu. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. budu: El-Bera’ ibn Malik.a. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje.” Do halife Omera. Med`d`e’ ibn Sevr. te da u njoj. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana.a. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. r. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. Asim ibn Amr. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. Muslimani su. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. Jezded`ird. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu.. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka..

nije dao sigurnost. kao zapovjednik islamske vojske. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. Ako `elite. r. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. d`. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. Allahovim emrom. za to.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura.{. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. i plus.” . Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal.a. r.. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. Zvao se Muknef. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad.a. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. tra`e}i njegovo mi{ljenje. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. znaju}i da im on.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. neka je hvala Allahu. {to Ebu-Sebre i izvr{i. muslimani i njega stavi{e u opsadu. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. pristajemo da vam pla}amo d`izju. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. odgovorio je halifa. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. “Daj im sigurnost uz d`izju”. Me|utim.. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. a muslimani koji su ~ekali ispred. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. mo`ete iznevjeriti. da mu on sudi.. a da nas vi ~uvate.

Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur.a. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. . r. u ibadetu pored Allahove ku}e. preselio je na ahiret. U vrijeme halife Osmana. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. a ukopan je u Meki.

.

proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. a on Amrov. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. . najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. a on Tezidov. a on Esedov. a on Aizov. a on sin Amrov. koji bi se ukazali kada se nasmije. a on Evsov. inteligentan i razuman.MUAZ IBN D@EBEL. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. a on Saridin. blistavi zubi. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. Krasilo ga je lijepo lice. a on El-Hazred`a el-Ensarija. crne o~i. a on S’adov. a on Adijjov. Njegovi bijeli zubi. a on K’abov. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. Bio je izuzetno pronicljiv. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. a on Alijev. sin je D`ebelov. a on Udejjov. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. davali su mu jo{ ljep{i izgled.A. a on D`e{mov. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni.

koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika...s. a.s.s. pravdi i miru koje donosi islam.s..{. uprkos tome {to je bio veoma mlad. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti.s. za susret sa Allahovim Poslanikom. Imao je osamnaest godina.. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom. koji je upoznao tajne dru{tva. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku. d`. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. koji nije mogao zadr`ati suze kad je. Po~eo je kovati planove. Allah.. a. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”.a. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. da mu dadne prisegu. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. a du{u mu obasja svjetlo islama. r. a. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. Poslanik. rukuju}i se sa Poslanikom. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu.. a. pozivaju}i ljude u islam. Zahvaljuju}i ovoj metodi. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. a. Allahov Poslanik. a. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. Poslije “Prve prisege” na Akabi. rade}i to javno ili tajno.s. stisnuo njegovu mubarek ruku. prije nego {to ga je vidio.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. Odmah je u njih povjerovao.. i istovremeno. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine.. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana. pa primi{e islam i . Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem..s. a. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom.s.. a.

krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. “Tako mi Allaha. Kada je svanulo. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. uze{e kipa i sablju. Amr je imao svog li~nog kipa. ne govore}i nikome ni{ta. Pa ako u tebi ima ikakva dobra.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. Tako su i uradili. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. Amr je. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam.” Kao da mu je pao kamen sa srca. a zatim mu re~e: “O Menatu. da si ti bo`anstvo. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. da znam ko je ovo s tobom uradio. koji je bio od rijetke vrste drveta. Tra`io ga je po ku}i. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. evo ti sablja i brani se. r. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. Nadjenuo mu je ime Menat. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. sigurno bih ga kaznio i ponizio. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. Amr. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. oko ku}e. ne dodirnuv{i ga. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e.a. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. Amr ga je pogledao. po obi~aju. prikradu ku}i i uzmu kip. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. ina~e ~astan i bogat ~ovjek..Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. ali ga ne na|e. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. . ali ti zna{. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. zbog njegove mo}i. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa.

a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. obaveza se pisati kur’anske ajete. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. a. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. zadovoljan njima svima. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. a.’” To je `elio Mu’az. Jedne prilike Allahov Poslanik. budno{}u i pa`ljivo{}u. a. pomozi me da Te spominjem. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em.. Niti sam ikada zano}io. Resulullah. re~e mu: “Spoznao si istinu. neka je Allah. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari.s.. tako mi Allaha..s. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. a. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj.s. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik..” Poslanik.s. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. bio je i Mu’az ibn D`ebel. Nisam korak zakora~io.206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. . Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. a..s.. Vjerovjesnikov. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. d`. ja sam te zavolio. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti.. Detaljno je poznavao islamske propise.s. Poslanik. a. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.s. posavjetova ga: “Mu’aze. Na svakom skupu sa Poslanikom. a. pa je se dr`i. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama.{.s.s. Ubejj ibn K’ab. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. Osman ibn Affan. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. stigao u Medinu.. a. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika.... zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje.s. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. Time se nije zadovoljio. posmatrao ga je dok je klanjao. a. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. a. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti.

’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. r.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik.a. da pobjegnem od nje. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. a. iskreno od srca.s. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. Allahu.. Allahu moj..’” Uz sve ovo. plemenite du{e. r.. Omer. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima.. r. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. a.a. a. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. plemenit u~enjak i veliki pravnik. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. u}i }e u D`ennet.s. vrednija od svakog blaga. Mu’az je bio dare`ljiv. govorio je: ‘Allahu moj. znao ko je Mu’az. jer je Resulullah. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle.” Naravno da je Mu’az. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti.. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno.. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. r. dozvoljeno. a. Enes ibn Malik. me|utim. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. d`. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e..s. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. Naime. jer je bilje`enje Allahovoga.s.. rekao istinu. i to potvrdi dva puta. Osim toga.’ Poslanik. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera.. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.a.s. govora vrednije od svakog imetka. Nije ga zanimalo bogatstvo. a. Vjerovjesnikovo.. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. Kada ga je vidjela. a nemo}an sam. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu.s. a klone}i se zabranjenog. Ti si `iv i vje~an.{. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. iskren i povjerljiv.. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” .” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere.s. a. a. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga.a.a. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. r. ne uzev{i ni{ta. moja `udnja za D`ennetom je mlaka..

izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. Kada je Mu’az do{ao.s. zasuzi{e o~i od bola. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik.” Omer se nasmija. pa posla po Mu’aza. Ebu-Bekr. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju.s. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela.s. r. a.a. Kada je ta grupa krenula.. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima..s. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. a. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. a. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje.a. a on danima nije izlazio iz ku}e. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. re~e Mu’azu: “Mu’azu. a.s. a. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku. izabran je za halifu.. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. i Ebu-Bekru. a. Tako i bi... a.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka.s. Omer ibnul-Hattab . a. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. pa se bio mnogo zadu`io.’ Allahov Poslanik. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku... Omer se za~udi ovome.” Naime.. a. Allahov Poslanik. pa je on poslao po njega. a.s.s. Kada je do{ao. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. a neki odbi{e. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika... r.’” Poslije ovoga. hod se otegnuo. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati.s. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e.s.s. Allahov Poslanik. da se sastanu sa Mu’azom. Mu’az ibn D`ebel je jahao. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. tra`imo svoje pravo. Resulullah. a.” Mu’azu. Poslanikov. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. Kada je zavr{io svoju misiju.. vratio se u Medinu.

Kada je Resulullah. rekav{i: “Mu’azu.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. pa sam se upla{io da }u potonuti. da sam prestao plivati. Po{to ga je na{ao. odgovori Mu’az. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah. a. re~e mu: “Usnio sam sino}. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in.” Tome se i Omer obradova. a ti se tu na{ao i spasio me.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio.” U^ITELJ .. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar.” Odmah potom. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. a {ta zabranjeno. a. a.s. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. Na tom su se i razi{li. a bio sam na vodenoj pu~ini. slao Mu’aza u Jemen. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan.” Poslanik. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. oti{li su Ebu-Bekru.. ne}u uzeti od tebe ni{ta. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. a. Na ovo se Poslanikovo. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima.s.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. Mu’az to odbi. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. a.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza ...s.s.s. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu.

” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. ako `elite. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. obratili bi se njemu i pitali ga. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. Upitao sam nekog ~ovjeka. Nije im ni{ta govorio. ostavite u njemu jednog od vas. a bio je najmla|i. {utio je.. i prije nego {to }e krenuti. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise. Potrebna su mi trojica izme|u vas. Drugi neka ide u Damask.” .” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. Ubade ibn Samita.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. Nije pri~ao. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. tako|er. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti.’ Od tada sam ga zavolio. Kada se sastanak zavr{io.. osim ako ga upitaju. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. a. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. a me|u njima jednog mladi}a. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. bijelih blistavih zuba. Ostala su trojica. dr`ao dersove i predavanja. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. a. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. koji je sjedio pored mene. ko je on.’” O njemu. Kada je pri~ao.s. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. izaberite sami. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. a tre}i u Palestinu. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. re~e im: “Po~nite sa Himsom. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati.s. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman.

” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. a danas se nadam od Tebe.. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke. Obavljaju}i svoju du`nost. pa prekini post. odgovori ~ovjek.” Neka se Allah. bogatio se). d`. Poredili smo ga sa Ibrahimom.a. vjere i pokornosti Tebi.. r. r. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. Pred smrt. bojao sam se Tebe. Klanjaj i spavaj. pozivaju}i: “Allahu. r.s.. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite.a.” Mu’az..a. . Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj.. A Mu’az re~e: “Posti. a.a. Do|e voljena u siroma{tvu.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. r.. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. Allahu. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. nije samo podu~avao ljude.s.. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda.. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i.. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. oporu~io bih njega. boravio je u Palestini. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota.. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku.. a. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. Omer.. r. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. govore}i: “Dobro do{la. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika.{. smrti. u svojoj trideset osmoj godini `ivota.a.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. iskreno se pokoravam”.

.

Kasma. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. a stariji je od njega samo tri godine. El-Harisa. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Ubejdullaha. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. nje`ne ko`e i lijepoga lica.A. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. sin je Abdul-Muttalibov. Nadimak mu je bio Ebul-. Abdullaha. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. M’abeda i Temama. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. Avna. amid`a. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. kako je to dolikovalo arapskim velikanima. a on Abdul-Menafov. puna~ak. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti.adl. . R. On je Resulullahov. isticao se jakim glasom i strogo{}u. Kesira. Abdurrahmana. Tako|er. a.adla. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. Bio je visok. a on Ha{imov.s. bijeloga tena. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama..

. a.. Velid ga je ispri~ao ocu. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici.” Kada je Allahov Poslanik. Abbas je htio da po|e s njim. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. Potom je uzeo stijenu i bacio je. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. a... Resulullahov.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. Me|utim. pa ja. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. pa mu je rekla: ‘Brate moj. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. a.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. u~inio hid`ru u Medinu. pa je primila islam Ummu .! Nevjernici.s. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. Naime.s. njegova sestra Atika. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. To je uradio i prije Bitke na Bedru. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome.. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. zatim je u{ao u mesd`id. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega.s. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. plemenitom Poslaniku. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. a ljudi su ga slijedili. k}erka Abdul-Muttalibova. Dok su oni bili oko njega. pa je sli~no povikao. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. a. ispri~ala mu je san koji je usnila. ali ga je tajio. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. ali mu je Resulullah. tako mi Allaha. u susretu sa drugom grupom ensarija. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa.35 Ibn-Abbas. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu.s. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. koji mu je bio prijatelj..adl. sluga.

Ne vidim da }ete ga spasiti.. U pomo}.adle.’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. pomislih u sebi: ‘[ta mu je. suprostavit }u mu se. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. Govorili su o Atikinom snu. Tako mi Allaha. uradio sam tako. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. ~vrstog lica.. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. a. a da se ni{ta ne dogodi. sa `eljom . Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida.. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’. kada zavr{i{ tavaf. a. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru. Allah najbolje zna. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru. ako bude istina {to ka`e. pridru`i nam se. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. pridru`io sam im se i sjeo. upitao sam...s. a ako pro|e tri dana od toga. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. desit }e se. rekao mi je. Abbas je nosio Poslanikove. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. a da ni{ta nisi u~inio.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut.” Da Resulullah. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. Deva je rikala.s.. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. ako se povrati.. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. o{trog jezika i ledenog pogleda. Kada je pala no}. Kada je Allahov Poslanik. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. a.. k}erke . a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija.. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas.. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. te smo se razi{li. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. ali on od mene nije imao velike koristi.’ Kada sam zavr{io tavaf. re~e: ‘Ebu-.’. pa sa~ekat }emo tri. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. tajno slao vijesti o njima. a ti si slu{ao. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe.s. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. a.’ ‘A {ta je sanjala’. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam.s... sedlo mu se nakrivilo.’ Tako mi Allaha.atimu i Ummu Kulsum iz Meke. Bio je ~ovjek sitan. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda.

a. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima.s.. da u~estvuje u oslobo|enju Meke.s. preselio na ahiret. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom.s. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela.. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. tako da im ni{ta ne usfali.. a. Kada je oslobo|ena Meka. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. Allahov Poslanik. d`. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. dok je bio `iv. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom.{. Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. Ki{a zadugo nije pala.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama.. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. a.. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto.s. d`.” Kada ga je prona{la. u~inio hid`ru u Medinu. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. koji je tada imao tri godine. Kada je Allahov Poslanik. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. pa nas napoji. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka.~uvanje K’abe i napajanje had`ija.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. ispunila je svoj zavjet. Abbasova majka je Nebila. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. a. ako prona|em Abbasa. . molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. imao je visok polo`aj u Meki. A opet. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova. a.s. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. za ki{u. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik.. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom. kao {to smo spomenuli.s. Tada je rekla: “Kunem se. pade obilna ki{a.{. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu.. zatim je uzeo Abbasa za ruku. a. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. a da je to krio. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika..

Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam. U ratu smo odgojeni. tako mi Allaha.s. zna~i. osim da se pridru`i vama. Abbas je bio u Poslanikovoj.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. a.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor.. Ako ga mislite pot~initi i poniziti.. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. ratnici. Ga|amo strijelama dok ih ima. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. a. Odbranili smo ga od na{eg naroda. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. ratnici. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat.s. kao {to znate Muhammed je od nas. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika..s. a. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. zatim kopljima dok se ne polome.s.” Poslije govora Abbas je u{utio. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. onda ga se sada pro|ite. a.” . Allahov Poslanik.. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. a.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik. a. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib.s. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. Prije druge prisege na Akabi. Do{ao je. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. blizini. imamo kompletne oklope. na vama je da to i podnesete. pa im re~e: ‘Vi ste. Odbio je sve.. a..s. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja.s.. i njegovoj vjeri. Resulullah. nakon {to vam do|e. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost..

a. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. protive}i se: “Allahov Poslani~e. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. a.: “Allahov Poslani~e. To je imao na umu Allahov Poslanik. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”.” Allah o tome najbolje zna. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. o njihovim pokretima. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom. skinuli smo okove Abbasu. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{.s. a.s.s..” Resulullah.. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra.. `alosna i zabrinuta. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga. A Allah pra{ta i milostiv je.. a. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. rekao je amid`i: “Abbase..s. nije oka sklopio. Iza{ao je pod prisilom. zahvatila tuga. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. odgovorio je. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. a. a.. Te no}i Allahov Poslanik. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika.. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. a.s. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. a.. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. o otkupu zarobljenika.s.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu. Oni su bili Ukajl i Nevfel. brata Benu-Harisa. Naime. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr.s..s.s.” Abbas mu je odgovorio. jer ima{ ~ime. Resulullah. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. on je ostao u Meki.. kada je rekao: “. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro.s. a. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. amid`e koji nisu primili islam. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija.. Mu~ila ga je nesanica. . a. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam.

Kurej{ije su primili islam. bez ikakve pripreme.. u vojnim pohodima i ratovima. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik.s.zadivljeni sobom i svojom silom. a. pru`aju}i mu za{titu. zbunjeni.s. iznena|eni. Rebi’a ibn Haris. Slavljen i Uzvi{en je Allah. a. Allahov Poslanik. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. a. Ejmen ibn Ubejj. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom.adl. U svakom slu~aju.. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. Muslimani su i{li `eljni borbe. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove..s.s. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala..s. Nasr. a.. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. Usame ibn Zejd.” Po~eli su bje`ati na sve strane.. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta..s.. D`’afer ibn Ebi. ... pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. prate}i Allahovoga Poslanika. Me|utim. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama.s. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. Ta plemena su Hevazin.. Sekif i dr.. Bili su gordi . a. misije pustili {iroko ra{irene korijene. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. Omer ibnul-Hattab. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. a muslimani.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom. iza{li su da se bore lahkomo. A kako i ne bi bili. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. a. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. a. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku.s.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. a. a. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena.Talib. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama... pa oni su oslobodili Meku. Resulullah. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin .. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je . Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. D`e{m.s. prenera`eni.

.” Abbasa nije volio samo Poslanik. bio je ponosan na svoga amid`u. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo. rekav{i mu: “Da. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. Resulullah. Allahov Poslani~e. rodbini i plemenu. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. Do{li su do sebe. Allahov Poslanik. a. a. a. a. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu.” Lice Allahovoga Poslanika. Bio je cijenjen i po{tovan. jer to zaslu`uju.. neka je hvala Allahu na tome..220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom..” “Allah je dovoljan.s. sjedio sa ashabima. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana..s. re~e joj Resulullah. Ti si mi pre~i od oca i majke. Allahov Poslanik. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao.. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. uistinu.s. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili. Nego vam je zemlja. On je najbolji.. a obojica su bili halife. a... Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva.{. o Ummu Sulejm!”. mnogo pomogao i trudio .. a. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. a me|u njima i Abbas. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. a. a. milostiv prema svojoj porodici.s.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. a. Odazivamo ti se. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`.s.. a i da jeste. Sekif. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome..” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti... povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika. Bio je bogat i dare`ljiv.s.. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin. ozari radost.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. supruga Ebu-Talhe..s. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. Allahov Poslanik. tijesna postala. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. pa ste se u bijeg dali. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo.. o vi koji ste dali prisegu..s.s. bilo bi mu dovoljno. na njegov lijepi ahlak i vrline. te gromoglasno povika: “O ensarije. Na dan Hunejna Allah. d`. koliko god da je prostrana bila.. k}erka Milhanova. govore}i: “Odazivamo ti se.. primakla mu se.

On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom.” Kada se Allahov Poslanik. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana.. ~etrnaestoga red`epa. a. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba. Abbas je iza{ao iz ku}e. . a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. d`. a..{.s. a vidio je da su kod Resulullaha. putu.. a. trideset druge godine po Hid`ri. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. Zakopan je u Bekijji. vidio sam smrt na Poslanikovom.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. Preselio je u petak. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. razbolio.s. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. Majke pravovjernih.. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. ali nema lijeka od smrti. Abbas je bio uz njega.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina.s. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. Kada se bolest pogor{ala. okupili su se oko njega u sobi Ai{e.

.

.. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. a on sin K’abov. d`.. a nosila je nadimak Ummu Ejmen. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. sin je Zejdov. a on Imruul-Kajsa.s... mu{tuluk. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika. a.USAME IBN ZEJD. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. a. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. kojim je to zabranjeno i poni{teno. a on sin Zejdov.s. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. zauzimala je posebno mjesto.{. a on Vebra el-Kelbija. a on En-N’umanov.s. Ummu Ejmen je . a. a. a on sin Harisov.s. Za nju je Poslanik. prije Poslanikove.A. a.. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici.s. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha. a on Amirov. on Refidov. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. a on sin [erahilov. majci Allahovog Poslanika. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu.. tj. a on Sevrov. Bija{e poti{tena i tu`na srca. a Allah. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed. a on Zejda el-Lata. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha.. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija..{.” Kod plemenitoga Poslanika. a on Kelbov. hid`re u Medinu. R. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav.. d`. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame.

s..s.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim.. sna`na skladno gra|ena tijela.s. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. to je kod Allaha ispravnije. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. Upu}ivao je dovu Allahu.s. . Allahov Poslanik. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. a...” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. a ova vijest pokri brige i probleme. Crne puti.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku.. Poslanik.s. Zbog toga ga je izuzetno volio. pljosnata nosa. a. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. ispravna mi{ljenja. a... Ako ne znate imena o~eva njihovih. odlu~i da oda po~ast Zejdu. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. a. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. kovrd`ave kose.s. a. d`.. a Allah pra{ta i samilostan je. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. d`. sa svojim ocem i ostalim muslimanima. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. lice se ozari. a. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. a. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. mud`ahid na Allahovom putu. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. grijeh je ako to namjerno u~inite. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. dobro shvatanje stvari i situacije. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. a. Posjedovao je izrazitu pronicljivost.s. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku. gajio posebne simpatije. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika.{. ~ista srca. prema kome je Poslanik.{.s. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. jakih mi{ica i srednjega rasta. .

poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete.s...s. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. Resulullah. a. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . A Usame je bio crne puti.. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. govorio: “Allahu moj. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca.’” Resulullah. a. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika.s.s.. a. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana..s. pa ih voli i Ti. ljubavi prema Usami.. a. a. a Usamu u drugo.” U godinama dje~ijih nesta{luka. a. To je bilo prije pohoda na Bedr.s. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. obukao samo jedanput. Hasan i Usame bili su istih godina. prema Usami.. Poslanik. rekao mi je da mu o~istim ranu. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. pri{ao mu je. prenosi se da se Poslanik. ponosan i sretan zbog toga. poklonio je Resulullahu. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. a meni se gadilo da to uradim. Hasan je bio bijeloga tena. kovrd`ave kose.s. ja ih volim. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove.. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e.. Dok je Usame bio dje~ak. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag. Taj je ogrta~ Poslanik. Hakim ibn Hizam.s. a. isisao krv i ispljunuo je.. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. a. Naime.. ozarena lica. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. bijele ili crne. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. Allahov Poslanik. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. a.s..atiminim sinom Hasanom. On je odbio da ga primi. a. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. pljosnata nosa. Prenosi se od Ai{e. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd..s. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. a. i to petkom.s. Ona to nije odmah u~inila. .Ashabi Allahovog Poslanika 225 a. pa bi cupkaju}i i grle}i ih. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. Jedan od prvaka Kurej{ija. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. izuzetne ljepote. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. Me|u njima nije pravio razliku. Majke vjernike. poslije ga je skinuo i dao Usami.s. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. pa pade i ozlijedi ~elo.

^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. Omer ibnul-Hattab. a. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. a pohvali njihovu iskrenu namjeru.s.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. Me|u muslimanima nastade panika i mete`.s. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn.. a. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani. a. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. a on je stasavao u nao~ita.s.s. Me|utim. pa odo{e Allahovom Poslaniku. putu protiv nevjernika. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. a. ga|anje lukom i strijelom i jahanje.. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika.. Poslanikov. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima.s. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. sna`na i ~vrsta mladi}a.{.. skloni se u stranu doline.. Povikao je: “Do|ite ovamo. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib.s. Osam godina prije oslobo|enja Meke. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. Oti{ao je Resulullahu.. Alija ibn Ebi-Talib.. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. Poslanik. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku.. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. i pokrene pohod na Meku.s. Spremi podmuklu klopku. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja.. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. Poslanikov. D`e{em. a. a.s. rukovanje sabljom.. Poslanik..s. a. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. a. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. Allahov Poslanik.s. a. a. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. d`. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. gledaju}i skori poraz muslimana.. Allahov Poslanik.

Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . razbolje se Poslanik.{. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. pa po`elite mu dobro.. `ude}i za {ehadetom. nije posustao niti je gubio nadu. Mislim da je on jedan od najboljih. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. koju je vidio. da pro{iri islam u njoj. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . Tako mi Allaha.. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. Allahovom.s. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid. On. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Allahov Poslanik. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana.s..s.. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske.” Dok se vojska spremala. Sti`e to i do Poslanikovih. pomo}i spasi muslimansku vojsku. on je za komandovanje najpodobniji. mjestu izvan Medine. d`. Omera ibn el-Hattaba. S’ada ibn Ebi-Vekkasa... na {ta se Usame javno po`ali.s. a.adl ibn Abbas. d`. Kroz posljednje izdisaje. Neka ide Usamina vojska. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. a. a. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. Uprkos pogibiji Usaminog oca. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. Naredio je da se spremi velika vojska.. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. a. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika. Allah.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. Usame osta ~vrst vjernik.s. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske.{. a. EbuUbejdu i mnoge druge. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam.. Tako|er.

” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. Halifa Allahovoga Poslanika.. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu.. kao halifi i stala na njegovu stranu. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. dozvoli mu.. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha. starijeg od Usame. ve} da Allahova rije~ bude gornja. ako odlu~i da {alje vojsku. a. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom. vjerovjesnika Muhammeda.s.s. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. ve} je ostao neutralan. a.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. d`. vojsci. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe. njegovoga vo|e. stavio bih i ja svoju. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. a. kao {to je odbio i priznati ga za halifu.{. muslimani ga upita{e {ta je uradio. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji.. Ophrva ga neopisiva tuga. re~e Ebu-Bekr. Ibn el-Hattabu!”.. a. “Postavio ga je Poslanik. a. a.. Ali. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik..s. nikada!” Kad se Omer vrati. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik.s. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. d`. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj.” Na takvim principima `ivi islam..228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. putu.a. a da. r. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.s.s. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. vodi~a i u~itelja.s. a. te krenuo u svoju ~asnu misiju.” . i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske. prema granici El-Belke.{.

pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. a zatim mi re~e: ‘Usame. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. a na to }e meni Poslanik. Zbog toga je bio veoma veseo.s.s.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. . Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. Lice Allahova Poslanika.s. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. a. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e.: ‘O Usame.s. neprestano je to ponavljao.s. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima.s. a. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i.. a. a bio je tek navr{io osamnaest godina. a. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. promijeni se. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. preseljenja na ahiret. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke. a.. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret.. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. a. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Dvije godine prije Resulullahova. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam..

.

a on Avfov. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. . El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. a on Mes’udov. Krasili su ga bijeli. jakih ruku. sjajni zubi i kovrd`ava. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. a on M’utebov. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. {irokih ramena. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. krupnoga tijela. a on Ebi-Amirov. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. Obdaren intelegencijom. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. a on Amrov. a on S’adov.EL-MUGIRE IBN [U’BE. a on K’abov. ~vrst na nogama. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. a on Malikov. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga.A. R. me|u kojima i perzijski i gr~ki. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. Bio je visokoga stasa. Njegova majka je Umame. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah.

a. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. na{ao Allahova Poslanika. a.. napustio. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija.s.s. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom.s.s. a.s.s.s. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem.. a. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri.. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. a. vjere u poslanstvo Muhammeda. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. Resulullah. a.s.s.. Uputio se u Medinu. Resulullah. nanesena velika uvreda.s. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa... Naime. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida. a.. U toj situaciji. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. spreman da polo`i vlastiti `ivot. Resulullah.s. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. a. sve do oslobo|enja Meke. sina Abdullaha. gradu u kojem je Poslaniku. odgovorio im je da je . Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. A kada ih je Allahov Poslanik. Allahov Poslanik.. a ne radi borbe. Mes’udom i Habibom. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. psuju}i i deru}i se na njega.. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. a. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. i objavio svoje primanje dini-islama. a. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. Pozvao ih je u islam. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. [to se ti~e El-Mugire. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika.s. a. [este godine po Hid`ri. a.

Vi dobro znate da je od vas moj otac. tako mi Boga. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot.. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani..” “Idi”.. a.s. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik.. a. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. a. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. osmjehnu se.s. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. brane}i ga.s. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat. a. staviv{i ruku na sablju. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. bradu dok je govorio. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena. re~e mu. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik. a.. Promrljao je: ”Te{ko tebi.{. Urve se usudio uzeti Poslanikovu.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. r. sve dok su oni u njoj.s. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. potvrdi{e Kurej{ije. a. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu. a.. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika.s.s.. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. me|utim. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi... Iznesite svoje mi{ljenje. re~e mu Resulullah.. reko{e mu Kurej{ije.” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. meni pokorne. kako je stra{an i grub.a. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. Kurej{evi}ka.. poslu{ajte me. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. prije nego {to ti je odsje~em”. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja.s. a. sru{io Lata.. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. a. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam.. . Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije. Resulullah.. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom.. Tako|er.. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. Neka je Allah. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.s. d`.s. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije..

na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. Rabijj ibn Amr. Ako im odemo u ovom broju. Bisr ibn Ebi-Rehm. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. a ni tvoj brat nije o{te}en. To su bili: El-Mugire ibn [u’be.islam. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima.rat. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. `ele}i time zapanjiti muslimane. objasnio mu situaciju koja je pred njima. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. ve} zatra`i novog pregovora~a. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima. . Naime. Poslije Rabijje.” S’ad je odredio najbolje vo|e.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. ode Huzejfe ibn Muhsin. kao da su nam posebno va`ni. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. prije borbe na Kadisijji. Nakon Halidovog prelaska u [am.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. Rabijja se sastao sa Rustemom. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. Poslije Huzejfe. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. kojim se Rustem nije zadovoljio. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. izvrsne govornike i mislioce. Huzejfe ibn Muhsan. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . .d`izju. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. Arfed`e ibn Herseme. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima.

vi ste me pozvali. a neprijatelj nas ne porazi. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”. obrati se El-Mugiri. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. kao {to je to slu~aj kod nas. ja~i smo od neprijatelja. opominjao.” Ovim govorom. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. tako po{tovanog i inteligentnog.. prokleo Bog na{e prvake. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. Me|utim. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama.. Stoga.poslije bude zadovoljan s nama.. vi ste za nas bezvrijedni. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg.. Boga mi.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. a kada vas zadesi su{a. mazge i hiljadu dirhema. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. ~asni smo me|u narodom. osim dan-dva ili mjesec-dva. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. Bog vam zdravlje podario. Ko napravi ne{to.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. Jedan drugog ne pot~injavamo. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. Nema nigdje kralja poput na{eg. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. vratite se. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. ti si Arap. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. El-Mugire ga je stalno presijecao. rekao Arap. govore}i: “Istinu je. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. u zlu danu po njih.. o Abbude. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. Kada nas Bog kazni .. vratite se odakle ste do{li. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. do|ete po pomo} kod nas. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. zato ka`i {ta ima{. “Ti si nas tra`io. Nego. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari.. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. pa idite svojim putem. On tim upravlja . bilo mu je ime Abbud. i zahvaliv{i Allahu. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. Ponosno pobje|ujemo.

ili davanje d`izje.. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. a u islamu imate sve {to i mi. d`. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. a drugi su odbili. a ako bi od nas {ta zatra`ili. a neki silom. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. sve dok ne u|u u vjeru. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti..{. borit }ete se?!” “Zna~i. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. .” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. Ne}e osvanuti ni zora. Tako je bilo dok Allah. mi je poznajemo i ne pori~emo.{. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa.s. a ja }u vas se svih rije{iti. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. d`. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. Budi na{ {ti}enik.” Kada je vojnik kazao {ta je imao. iskren i da je poslat od Allaha. po`elio bih izgubiti i drugo oko. a. Mi jedemo le{inu. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. nismo du`ni dati. u protivnom . Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario.” Ove rije~i naljuti{e Rustema. upita Rustem. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. zatim mu uzme bogatstvo i pojede.” . poslu{no i smjerno. na{e lo{e stanje. bez ikakve razlike izme|u nas i vas.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili.rat.ulazi u D`ennet. mole}i da se primi od njega. neki potpuno uvjereni. U takvoj smo. ni to ne pori~emo. kosti i krv. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. te`ak `ivot i razdor. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. ko od nas bude ubijen . i obaveze su nam jednake.ulazak u islam. Povjerovali su mu iskreni.. narediv{i mu da kad budu prelazili most. A kad smo u pitanju mi. Nema primirja izme|u vas i nas.

. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Na Kadisijji je. Bje`ali su. dan-no}. oru`je i poginule. r. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Muhammedun Resulullah”. obavijestio je S’ada. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. kada je ~uo ove rije~i. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. Posljednjeg dana borbe. iako su bili malobrojni. i jo{ nekoliko njihovih velikana. Iza sebe su ostavili veliki plijen. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. tako|er. Kada im je El-Mugire oti{ao. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. a on je ve} ubijen. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. rasporedi vojsku u desetine.a. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. pojedina~nim dvobojima.. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. . Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu..

zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin.uratu. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. formirali jaku konjicu pod komandom . r. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. . Bje`ali su. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana..{. pomisli{e da je to ogromna vojska. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. a on ga odredi namjesnikom Kufe. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja.. koji ga smijeni s te du`nosti. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. ne dade pobjedu. ubiv{i mnoge od njih. Allah. Kada se situacija smirila. ali je on bio zauzet nekim poslom u . El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. d`. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. a muslimani su ih gonili. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. d`. blizu Basre. El. r. ostav{i neutralan.{. da ne bi obeshrabrili ljude. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. Neka je Allahov selam na njih. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend.a. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. Naime. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana.ilkana. @elio je obaviti had`. bio zadovoljan s njima obojicom. El-Mugire dade prisegu Muaviji. jednog od velikana Eberkbaza. pa kad ih Perzijanci vidje{e.a..Mugire odvoji se po strani sukoba.

El-Mugire je za rukovo|enje. Srditi ga u grob strpa.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha. kod njega je strpljivost i samilost.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. Ukopan je u Kufi. a Zijad je i za malo i za veliko. El-Mugire je preselio na ahiret. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. postojanost. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. `estoko si ka`njavao neprijatelje. Amr ibnul-’As. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. opisuju}i sposobne Arape. Amr ibnul-’As je za velike probleme. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana.” Pedesete godine po Hid`ri. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina.” . a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. a da nije posegao za ispravnim. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. a da iz nje nije na{ao izlaz.

.

a on Abdu-Vuddov. krupnoga tijela. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. crn ten. gustu kosu. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi.A. {irokih prsa. stabilan hod. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. Znao je kada }e se privu}i protivniku. R. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. a on je Sa’lebov. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. Volio je oru`je. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. a on Saidov. oki}en saburom i postojan. on sin Levzanov. a ovaj sin Zejdov. a on El-Hazred`in. smjelost i odva`nost. . sin je Har{eov. ~vrstoga vrata. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. Kada bi hodao. Odlikovala ga je hrabrost. a on K’abov. Bio je srednjega rasta. a tako|er je bio sklon {utnji. imao je jake {ake i mi{i}e. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. okruglo lice.SIMAK IBN HAR[E. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. vje{to bi udario sna`nim udarcem.

broj se muslimana uveliko pove}avao. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika . Stvoritelja svega. a. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. d`. koji je predvodio Ebu-Sufjan. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni.. Allah. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. osiroma{iti ih i pot~initi. Resulullah. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana..s. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru.. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. Muhammeda ibn Abdullaha. bio je napregnut i oprezan. r. a.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama.s.s.. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom.{. Njegova ~ista.a.s. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. a. a. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke.s. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. Kada je stigao u Meku. saznao je da se karavan Kurej{ija. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. . a.s. onda je Medina srce islama. a. Poslanik. Utom su ga obavijestili da je Poslanik.. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e.. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. pove}ao se broj muslimana u Medini. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. vra}a iz [ama.s. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. Tako. a..

iskreni u bici.s. ve} sada vidim bitku. ~ime }e{ biti radostan. mi smo uz tebe. Tako mi Allaha. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. a da sva ostala vrela zatrpaju... pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. Mi smo strpljivi u ratu.. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. a. uputi dovu za njega. Poslanik. Poslanik. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani.a. U me|uvremenu. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. dok su drugi navaljivali da se bore. a. r. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. Ustao je tada Ebu-Bekr. Tako mi Allaha. zlo. postupaj kako `eli{.” Kada se pribli`io vrelu. postupi onako kako ti Allah naredi. Kada je zavr{io. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. U me|uvremenu. Kreni sa nama. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. a. a. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. savjetovao se sa ensarijama. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama.s. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi.a. .s. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. s Allahovom pomo}i.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. mi }emo ovdje ostati. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. tako bi Kurej{ije ostale bez vode.. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo.s.. Allahov Poslanik. a mi smo s tobom. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. Nakon toga. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. Allahov Poslani~e. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. a. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom.” Poslanik. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl. r. i govorio. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek.s. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije..Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga. Poslije toga.

” Dvoboj se zavr{i. Ebu-Dud`ane je blistao u bici.s. i muslimana. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika..” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. Odgovaraju}i i cijenjeni. probijaju}i redove Kurej{ija. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima .. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati.s. koji je podlegao od posljedica rana. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke.{.s. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka.. Kad je prihvatio ponudu. opreme i svega drugoga .244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. Tada Resulullah. a. Safvan i Ikrime. a mu{rici Utbe. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. dok mu je krv {ikljala iz noge. i `ele}i osvetu..s. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. a.od Kurej{ija. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa.s. a. njegov sin Velid. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba.s. a.. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. Abd. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. On je pao na le|a. Voljom Allaha. u~estvovali su i jevreji iz Medine. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. Muhammed vas je potakao na osvetu. Ubejde ibn el-Haris. I takav. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. re~e: “Da. d`. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. a. pa se strovali na zemlju. a. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. re~e: “Ustani. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. ubio je va{e najbolje. Poslanik. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. Hamza. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda.. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. ali mu{rici to odbi{e. Nakon pogibije El-Esveda.

To je isto ~inila Hinda. a. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. u podno`ju brda pokraj palme.s. s tim njenim pravom. a. a. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. a Resulullah. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu.s. osim u ovakvoj prilici. a. da okove ja ne trpim nikad. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. Kada se kona~no opremila. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. dade. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima..s. Ona je izgubila oca. Prije nego {to je po~ela borba..” .” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. Poslanik. Kada ga vidje kako se kre}e.s. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi..{. Allahov Poslanik.. saznao za pokret Kurej{ija. a. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. Nakon {to je Allahov Poslanik. brata i amid`u. tra`e}i je.. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah.. Bo`iji Poslani~e. a. tako da je sakupljena velika vojska. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. amid`i}a Allahova Poslanika. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. a.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom.. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani.. d`..s.” Pa mu je Poslanik. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. a. nasuprot Medine. tra`io je mi{ljenje ashaba. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e.” Ebu-Dud`ane je hodao. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana.s. Allahov Poslanik.s. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje.s. a `ena Ebu-Sufjana. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima.

pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen..” Na ovo je Poslanik. a ovo je bila zlatna prilika. kao halifa muslimana. a. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati.samozvanoga poslanika. pa se muslimani . r.atimi da opere krv s nje. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili.s. a.. kada se Resulullah. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. r. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. vratio u Medinu.a. Halid. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe.s. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. a. a. Zaobi{ao je brdo. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. r..s.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. Tako mi Allaha. nakon boja. izabran je Ebu-Bekr.a. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. Kada je stigao u El-Jemamu. organizirao je i ustrojio safove.s. a. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda.. dao je svoju sablju k}erki . Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. a. Kada su muslimanski strijelci. koji su bili na vrhu brda. Naime.a.. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom.s. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca.s. nije me izdala. vidjeli povla~enje Kurej{ija. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. poku{avaju}i odbiti mu{rike. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami... da presude odmetni{tvu. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. O njemu je Poslanik. I njen mu` Alija.. koji su bili okupiljeni oko la{ca.

Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. {ehidu mu’minu. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. vitezu. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. . Slijedio ih je Ebu-Dud`ane.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. mud`ahidu. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Iman je plamtio u njihovim srcima. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. povratili su snagu nakon klonulosti. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga.

.

s. Akre’a ibn Habis. imao je izrazito razvijeno tijelo. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. Bio je visok oko dva metra. Kajs ibn Asim.. dostojanstven i ozbiljan. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu.. Ujejne ibn Hisn.s.” . Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. Hattat ibn Jezid. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha. Do{li smo da se nadme}emo . a.. {iroka prsa i bujnu kosu. Imao je taman ten. Kada su do{li pred mesd`id. Zeberkan ibn Bedr. a. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. bez obzira na opasnosti.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. R. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo..s. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao.40 . poznatoj kao “Godina delegacija”.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI. Devete godine po Hid`ri. povikali su: “Muhammede. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. a.. vratio u Medinu. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena. Kada je iza{ao pred njih. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’.A. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo.. a sin je Amra et-Temimija.. duge noge.

koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. a. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. Ibn-Amra islam je oplemenio. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda.s. a. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. na to re~e: “To je vrhunac. Mi uni{tismo te dvorce. i svoga konja. jednog za drugim.. Nakon toga. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom.. i istakav{i svetost Objave. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. postao je blag. Tada...s. i da bude u njegovoj blizini. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina... opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika..250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika.s. uprkos tome {to je imao krupno tijelo.. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika.s. ovo mu je poklonjeno. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. Hassan ibn Sabit. a. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika.s.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. pa su ga ljudi zavoljeli.” Allahov Poslanik.. a.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. . riznici pravoj. a..s. a. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja.s. Brinuo se o konjima. a. te je oti{ao u Medinu. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. njihove dvorce poru{ismo u Hiri.

Naredio mu je pokret na Beni-Kab. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . Zapovjednik cijele te oblasti. a zatim je Halid organizirao vojsku. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu.a. r. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. ili borba. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu.a. bio je Hurmuz. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. zarobiv{i ih. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. Ka’ka’ je obustavio borbu i.. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. r. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. Do{li su u mjesto Nebad`. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. Prije nego je krenuo prema Iraku. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. Halifa je to i u~inio. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. halifa je naredio da se oslobode. kukavica. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. u kojem je bio privremeni logor. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. u blizini bunara sa vodom. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. pa radi kako umije{ i mo`e{.

pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. Boj se bije na sve strane. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a.. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. najhrabrije i najplemenitije. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. “Povezali ste ih u korist neprijatelja.. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. dok vrijeme ne donese potpun poraz. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance.. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. te je brzo skupljena velika vojska. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. ~ija je koli~ina bila teret karavana. arapskih kr{}ana.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. pa ih je rasporedio u bojne redove. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. kako su prethodno i isplanirali. s ciljem da ubiju Halida. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e.” I po obi~aju. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. Borba je bila neizbje`na. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . U protivnom. Pao ih je veliki broj. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. a zatim povezao lancima. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. izgra|enog na obalama Eufrata. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. {~epao ga rukama i oborio na zemlju.. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. pa se okrenu{e u bijeg. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci.. a me|u njima i Hurmuz. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima... U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. Me|utim. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici.. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. odlu~io se na borbu. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance.

Allah }e ti upotpuniti nagradu. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. Perzijanci su tonuli u poraz. ako nam podari{ pobjedu. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. po~eli su bje`ati. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. a iscrpili su i svoje neprijatelje. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. a Hira je dobijena sporazumom. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Eufrat je postao crven od njihove krvi. Ebu-Sulejmane. prijestolnici Kisre.” . Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Dabia. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. a mi Hurmuza pregazismo.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu.

jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Jurnuli su u grad izvana. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. zadr`avaju}i dah. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Osvojio je Basru. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz.eradisova. a Halid. kose}i sabljama protivnike.ahl Bisan. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. sa isukanim sabljama. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. mala i ksanska vrata. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. Dirara ibn Ezvera. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Tomova. Opsada nije bila jaka niti stalna. Dirara ibn Hattaba. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. Plan je bio precizan i te`ak. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. . Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. Krenuo je u osvajanja. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. osvojiti grad. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. Kada se popnu na zidine. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Dok su muslimani opsjedali Damask. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. a {irina oko hiljadu metara. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Ijjada ibn Ganma. D`abijska. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Dok je stigao na front u [am. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. uz Allahovu pomo}. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Adija ibn Hatima Taija. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. i uz Allahovu dozvolu. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. I krenuli su.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Ed`nadin i .

{ehide “Bitke kod mosta”. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. poznavaju}i njegovo iskustvo. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. I hvala Allahu. hrabrost i vje{tinu. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. a Ka’ka’ je sna`nim . stra{noga izgleda. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. odgovorio je.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. gustih i debelih obrva. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. `ure}i prema Kadisiji. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. sve su pal~eve svoje grizli. Naime. Muslimani su zau~ili tekbire.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. muslimani su pobijedili. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. Padali su poko{eni sabljama. ^uv{i to ime. Selita i ostale mud`ahide . Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. bje{e uni{teni. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Ovaj pade kao klada na zemlju. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku.

D`elula i Hanikin. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji. Toga dana. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. pobjegao je iz grada. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. ubijen je Rustem. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani.. drugu prijestonicu Kisre. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. njihovih velikih junaka. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. kada su stigli do Rustemovoga {atora.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. Rustem. protiv najhrabrijih ljudi. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. Kad joj se pribli`io. ovamo... samo u dvobojima. nisu nikoga na{li. Nakon toga pali su gradovi Medain. zapovjednik pozadine perzijske vojske.. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. zapovjednik perzijske vojske. . a muslimani su ga lahko zauzeli. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita.. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. Ka’ka’ je kru`io oko slona. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. Me|utim. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. pa kad je ugledao priliku.

a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. Me|utim. te je malo trebalo da izbije `estoka borba. stajao nasuprot Ai{e. U Basri je Alija..Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. Majke vjernika. . Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu.. i pojave velike smutnje.a. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. r. r.a. u Palestinu. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi.

.

a on El-Harisov. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. . a on Amrov. a on sin Halidov. a on Med`de’in. R. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela.MUHAMMED IBN MESLEME. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja.A.. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. postupcima i stavovima. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. sin je Meslemin. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. njeguju}i ih i trguju}i njima. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. visok i pro}elav. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. bez dodavanja ili oduzimanja. i kod halifa poslije njega. Ro|en je u obrazovanoj porodici. a on Adijjev. a. a on Hazred`ov. a on Malikov. Bio je krupan.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom.

blagim i skru{enim glasom. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. rame uz rame.s. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. a. a. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. jednoga dana. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. `ele}i ispitati pravu istinu. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. U po~etku. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. odakle je {irio islam.s. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. Nakon toga. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. Allahovom milo{}u. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. iza jednoga predvodnika. U{ao je. Spoznao je da je istinita i ispravna.s. Allahova Poslanika. Muhammed ibn Mesleme. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima.. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. a oni mu se. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri.. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo.s. naime. Kada su zavr{ili namaz. Tako. bore}i se protiv njega. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova.. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. ~uo je u~enje Kur’ana. . Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. a. sav se bio posvetio poslovima oko konja. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. a nakon {to je ovaj to u~inio. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. Allahov Poslanik. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. a.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina.

d`.. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. d`i’te {erreftel-Medineh. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi. mud`ahid..s. a. a. D`a’fer.{. a.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca.s.. komentiraju}i njegove poruke i upute. merhaben ja hajre-da’i. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih.s. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. Allah. Bio je me|u prvima do neprijatelja.. Njegovi sinovi: Abdurrahman. Abdullah. a. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa. uprkos te{koj poziciji muslimana.s. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. kose}i sabljom mu{ri~ke glave. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. S’ad. u~inio hid`ru u Medinu. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi.{. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom.s. po~asti {ehadetom. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov.s. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna. `ude}i da ga Allah. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv. a. a njega cijenjenim ashabom. Allahov Poslanik. a. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika.. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . neka je hvala Allahu. ejjuhel meb’usu fina. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. A kada je Resulullah. d`i’te bil emril muta’i.. a.s. d`..

” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. a.. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. zbog Bedra se suze liju. iz plemena Tajj.. pjesnik. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru.s. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. Poslanikov. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike.” K’aba je. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili. za kojima o~i suze. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. kao psi} koji za kujom cvili. a. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je .. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji.. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. jednom prilikom u Meki. Allahov Poslanik. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. Muttalib ga je primio i ugostio. bili bi pobijeni i u nju zatrpani.. Koji im podari pobjedu. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. a. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. pla~i. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu.s. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini.s. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. ako je Muhammed ubio ove. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. da brani plemi}ko porijeklo. al’ ne uze pouku.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. ubijeni.

s. Kada su do Resulullaha..s. do{le njegove la`i i potvore. a ti je zataji. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. presjekli su nam puteve. okru`en izobiljem i rasko{i. umorili se od `ivota. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr.. a. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku. radoznao. a. Allahov Poslani~e.s. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana.s. Oti{li su nadomak njegove trv|ave. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az.” Poslanik. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. rastavili se od porodica. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. brat Benu-Harisa.. posebno o Ummul-. a.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. Ina~e je bio veoma bogat.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . re~e da pri~a. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” .” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba.” K’ab mu. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela.adli bint Haris. a..” Resulullah. pozvao ga je i upitao za{to to radi. a. Ja }u ga ubiti. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. To vam je dozvoljeno. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi... rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba.s. a.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. iznose}i la`i i potvore.s. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti.

ne sumnjaju}i ni{ta. njemu je Resulullah. . K’ab je ustao da iza|e. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. a.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. pa ga Ebu-Naile zovnu. Ti ih pomozi. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. Po{to ga tako nisu ubili. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. “U oru`ju je poravnanje”. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik.s. tako mi Boga. a da K’ab ne posumnja ni{ta.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja.odgovori K’ab. odgovori joj K’ab. Allahov neprijatelj. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. a. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. njegova mlada. odazvao bi se. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. a on se ba{ to ve~e o`enio.. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. a ratnici ne izlaze u ovim satima.. Da me na{ao da spavam. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. ne bi me probudio”.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. A D`ezia. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. Moj Allahu. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. .s.s. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. a. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. i iznijeli mu svoj plan.” Oti{li su do K’above tvr|ave. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”.

odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. Nakon toga. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. poslije njega poni`en bi Nudajr. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. K’abu njegova brata da ide. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. Nastojao ga je prevariti. a. a. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. na{im rukama poznatih junaka. pa je Allahov Poslanik.. obuzeo ih je veliki strah. A Mahmud41 je brat povjerljivog. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. a tako i bi. a. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. Allahov Poslanik..” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. a kada ubijam. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Zapovjednik u njoj je bio Merhab.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom.. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab. prevara i izdaje.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica.s.s.. lavovi razjareni bje`e. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane.s. odva`nog. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem. Ujutro. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. a. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu.s. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” .

a. ali ga on zaustavi svojim {titom. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike.s.s. finansijama i vojsci. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. Svi su imali povjerenja u njega. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. poznavao je njegove vrline. u Medini. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). kada ga je Allahov Poslanik.. re~e: “Iza|i na dvoboj. Allahov Poslani~e”.” Zatim je do{ao Alija. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta.. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. a. a `elim ga osvetiti.. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. Tako mi Allaha. Po{to se pro{irila islamska da’wa.. o Hajbere. a. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost..” Resulullah. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. Za sve u {to je sumnjao. kako kosim. samo ponosni ubicu ka`njavaju. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. ali i ona presje~e granu. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. Bio je jasan i iskren u govoru. zaista. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova. a.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. r. upravi. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu..” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. osim u pohodu na Tebuk.s. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. nisam osvetio ubijenoga brata. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. Kad ovaj pade na zemlju. ostavio kao svog namjesnika u Medini. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. Obojica su se krili iza drveta.a. javi se Muhammed ibn Mesleme. i odsjekao mu glavu.a. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. r. Halifa Omer ibn el-Hattab.s. Allahu moj.. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu.

Postao je poznat po preciznosti u istrazi. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme... S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. Muhammed je to odbio uzeti. ili da je manjak. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. . tamo{njega namjesnika. “Umorio me `amor ~ar{ije”. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima.a. sagradio je dvorac od }erpi}a. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. S’ad ibn Ebi-Vekkas. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. r. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. Poslije ovoga slu~aja. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. rekao je S’ad. blizu ~ar{ijske pijace. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. r.a. po svome obi~aju. Hvala neka je Allahu na tome. Me|utim. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina.a. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. r. precizno i ta~no. tada{njega namjesnika Kufe. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih.

. On je Muhammed ibn Mesleme. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. r. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. taj skromni vjernik.a. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali.a.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi. odva`nom junaku. Muhammed je preselio na ahiret. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. velikoj `rtvi. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. . Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. iskrenom vjerniku. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. r.s. a potom preselio u Rebezu. bio je u slu`bi halife.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. a. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik.” Boravio je u ku}i. ili dok ti ne do|e smrt. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{..

arisi. a on Behbuzanov. predaju}i joj cijelu svoju li~nost.ejruzov. a zvali su ga Selman el-Hajr. rodom iz D`ija. tra`e}i su{tinu i smisao. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv.ARISI. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. a bujna kosa. Pravo ime bilo mu je Mabeh. {irokih prsa i svijetloga lica. istaknuta me|u ~asnim ashabima. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. a on sin Mursilanov. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. R.A. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. a on Sehrikov. sin je Buzih{anov. . Bio je visok. a on . Poticao je iz porodice A’bel-Melik. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima.SELMAN EL-. pa je imao krupno tijelo.

Zadu`ili su me da lo`im vatru. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. Ocu sam bio najdra`e stvorenje.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. daleko od ljudi i dru{tva.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. pa mi to privu~e pa`nju. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. kako sam ja rastao. bivala sve ve}a. ovo je bolje od na{e vjere.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. Otac me je pitao {ta sam radio. Kada sam ih saslu{ao. sin poglavara sela. kao {to vidi{.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. a njegova ljubav je. Odr`avao ga je i sabirao `etvu.. Pozvao me je i rekao: “Sine. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. d`. Rekoh: ‘Boga mi.ni no}u ni danju. pla{e}i se za njega. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . slijede}i svoga oca i svoj narod. zadivila me njihova molitva. a na imanje uop}e i ne odoh. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. Kada se smra~ilo. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. u toj vjeri nema nikakva dobra. pa sam mu rekao: ‘O~e. ^im mi se ukazala prilika. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i.{. a noge mi zaveza u lance. ~ija se rije~ strogo slu{ala. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. odgovori{e mi. ne mogu oti}i na imanje. vratio sam se ku}i. po`elio sam da budem njihove vjere. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota.

S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. kada ga vidi{. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. krenuh putem [ama. Izuzetno sam ga zavolio. crkveni dostojanstvenik”. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. vjeri poslanika Mesiha. Na njegovo mjesto postavili su drugoga.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. tajno. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. Nastavlja dalje Selman. pa ako mogne{ oti}i do njega. prima hedije. prepoznat }e{ ga. a. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Isaa. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. oti|i. sina Merjemina. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. u Bizantiji. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. On ne jede od milostinje. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao.s. osim jednog iz Mosula. da te slu`im i da u~im od tebe. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao.s.. Kad njemu do|e ed`el. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. odgovorili su. a. ako im do|e kakav karavan iz [ama. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. Ali. izme|u crnih brda. re~e mi on. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’.’ Kada je pobo`njak umro. Oni mi uskoro odgovori{e. Nedugo zatim je umro. a kada mu se primakla smrt. a kad se i njemu pribli`ila smrt. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima.’” . upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. upitao sam ga isto {to i one prije njega. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. oti{ao sam u Mosul. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. a ja se oslobodih okova i s njima. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti.

Oti{ao sam s njim u Medinu i. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. sakupio sam svoje stvari i iza{ao.’ . kao hedijom. a kad sam ~uo za va{e stanje. a. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. ~im sam je ugledao.s.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane.” Allaha mi. a.. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. sa Arapskoga poluotoka. ne jede milostinju. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. Allaha mi.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. a. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. Bio sam na palmi. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega.s. ^ekaju}i. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla.s. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura.. u plemenu Amra ibn Avfa. ovo je jedno od obilje`ja. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. umalo da padnem s nje. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. odlu~io sam je dati vama. u Kuba’u. a gazda je sjedio ispod nje.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji.’ Spustio sam hranu pred njega. Ostao sam. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. ~im je to izgovorio. zaista. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju.’ Spustio sam potom hranu pred njih. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. Me|utim.

a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. Primio sam islam. napali muslimane s le|a.s.s. Allah me. a.. a Resulullah. a.s. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. a. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am.. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom..s. Allahov Poslanik. a. jede ono {to mu se da kao hedija. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. Pete godine po Hid`ri.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. naredio je ashabima da mi pomognu.. ubrzo. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu.s.s. slobodan. ovo je drugo obilje`je. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. Primijetiv{i {ta namjeravam. oslobodi ropstva. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. Resul.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima.s. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda.. i onih koji ga slijede.s. a. Stajao je okru`en ashabima. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna.. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika..’ Napisao sam mu pismo. Na sebi je imao dvostruku odje}u. @ivio sam me|u muslimanima. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. sa Poslanikom. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.s. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. i muslimansku zajednicu..” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. a. kao i ostali koji `ive u Medini. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. a. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. jednu je obukao a jednu pregrnuo. kona~no im do{li glave. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. eskalirao. a. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. Jednog dana Resulullah. a.

Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena.” . Me|utim. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. a. Znoj je oblivao njihova lica.. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac.. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. prije dolaska nevjerni~ke vojske. Ona su bila kao za{titna brana Medine.. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj.s. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile. a me|u njima i Selman.. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put.s. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. pohvali blagoslovljeno rje{enje. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. Bespomo}no su udarali. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. Allahu ekber… “ Selman. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. i kazao: “Allahov poslani~e. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. Resulullah. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. a. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi.s.. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju.s. Tada Allahov Poslanik. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. a. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. a. Selman je stajao kraj njega.s. kopaju}i rovove. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. duboki i {iroki. a pukotina se pove}ala. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. r. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca. Resulullah.” Poslanik. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine.. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. bez obzira na njenu mnogobrojnost. Ona se malo otcijepila.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima.a. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. a.

.. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a. r. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. o{troumnosti i razboritosti. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. a.a. . tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama.” U Medini.. a. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. ehlu-bejta. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija.s. a i tvoja porodica ima pravo na tebe..s. Njegov drug provodio je no} u ibadetu. Posti. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. a. Poku{ali su okru`iti Medinu. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. a. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti. r. Selman. Poslanik.a. r.a. Selman je smatrao da je to pretjerivanje. ^itao je prija{nje objave. klanjaju}i. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. Allahovim emrom. duboko u no}. Alija. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. ehlul-bejta. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. On je more nepresu{no.s. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik.s.a. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju.. a i odmaraj..”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu.s. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. ali od toga nije bilo nikakve fajde. a. a danju je postio. “Ko se ovoga dosjeti?”.. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. r. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. a i ovu sada{nju. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. Kasnije se Resulullah. za{titi muslimane..

s. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. a. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. zatim bih radio i prodao ga za tri.. Kad bi mu do{la pla}a.. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici.s. ne bih ostavio taj posao.. Da mi je Omer zabranio da tako radim. bogatstvo i la`no predstavljanje. razdijelio bi je narodu. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. mudrosti. . radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. izaberi zemlju!” Me|utim. svu bi je podijelio sirotinji. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. r. Htio je pove}ati svoja dobra djela. slu`e}i islamu.s. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. Hi{am prenosi od Hasana. Halifa Omer. a jedan podijelio kao milostinju. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. Bio je korpar. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri.. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. o osvojenju Perzije i Bizantije. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti.a.a. r. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. a kada bi je ve} uzeo. Kada bi govorio ljudima. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. odbio ju je primiti.r. a. Selman.. a ovaj od Hasana ibn Alije. obrazovanju i ja~ini vjere. Radio je od zanata koji je poznavao. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka.. bje{e u Medini.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. od toga bih jedan ostavio za novu liku. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini.a. drugi potro{io za opskrbu porodice. a. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. Odbijao je primati platu. Medain je bio bogata i plodna oblast. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. Prezirao je luksuz.

Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. Kada je htio napraviti sebi ku}u. d`. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas.{. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. Selman im nazva selam.. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. ali zemlja ne radi ni za koga..a. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina.{. Naime. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. te`ak toliko da ga je svega izmorio. opskrbio imetkom i potomstvom. rekav{i: “Ne. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti.. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom.a.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. r. nastanio se u Iraku. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. Selmana el-.. Allah. a desio mu se kao upravitelju Medaina. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao.” Odgovorio mu je Selman.a. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. Allah. r. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. a on je mijesio tijesto za hljeb. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. i{ao je Selman. ali mu je on odbi dati.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. pomislio je da je jedan od siromaha.arisija. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. Radi kako `eli{. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. d`. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. Pi{e{ mi da te Allah.{. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. koji su sjedili kraj nekog du}ana. d`. r. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. U tovaru su bile hurme i smokve. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. Ebu-Derda. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. dok ne do|emo do tvoje ku}e.

ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. Poslanik.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. a kad bude{ spavao. d`.” Selman se te{ko razbolio.{. a. noge }e ti dodirivati zid.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu.a. d`. smiluje Selmanu el-.s. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. glava }e ti dodirivati plafon. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas. ispunjen bogobojazno{}u. a. zbog te ~e`nje. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju. Kad bude{ stajao.arisiju. ali vole miris.” Plakao je Selman. mudro{}u i skromono{}u.. nego. r. r. o Sa’de.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist.. a. Ammara ibn Jasira i Selmana.{. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju. A vidi mene. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. on je zaplakao pred njim. ... u brizi kada si zabrinut. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika.a. znanjem.s. Neka se Allah... preselio je zadovoljan tobom. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. do{ao u posjetu. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. Selmanu el-Hajru.s..278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom.

a on S’alebin. Bio je vrlo snala`ljiv. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. U d`ahilijetu je bio beduin. a on Rejsov. iskrenoga govora. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. vitkoga stasa. d`. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. u`ivanje i korist. tamne puti. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. Tako je nau~io borbene vje{tine. krupnih o~iju. ~istoga posla. a on Halanin. a on Subej’a. a on Enejfov. U islamu je bio odani vjernik.A. dubokog razmi{ljanja. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. a on Bekrov.. . Nu’ajm je bio lijepe gra|e. sin je Mes’udov. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. a on Kunfuzov.{. ~vrstoga dr`anja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. R. koji je samo za sebe tra`io profit. Zahvaljuju}i Allahu. puna~kih obraza. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. a on Amirov. a on E{d`e’a. Rijetko je govorio. dugoga lica.NU’AJM IBN MES’UD.

zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Kada bi do{ao. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. i tako ga primamiti da bude samo njima odan.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. a bli`e Meki nego Medini. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. Oni su vladali Arapima. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima.s. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. a. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. Me|utim. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. {to im je i bio glavni cilj. a.. a. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. na putu izme|u Meke i Medine. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs.s. mire}i jedne. Pored svega toga. rade}i sve da tako i ostane.s.. . Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. da ih zlostavljaju i provociraju. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima.. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. u~vrstio u Medini. a zava|aju}i druge. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. nasla|ivanje i pi}e. i njegovu misiju.

ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. jednakosti i vjere. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima.s. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad.s. medinskih jevreja.. predlo`i Poslaniku. Dok se sve to odvijalo. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. te da se upute prema Medini.s. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. a. i muslimani: muhad`iri i ensarije. prije nego je uputio poziv izvan njega.s. Ra~unali su da se Resulullah. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. pregovore i dogovore. jedan od ashaba. da je stave u opsadu. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega.. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. slabost u du{ama muslimana. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove.arisi..Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. vjere i njegove ~asne misije.s.da jevreji. odnosu on s njima. Bitka na Uhudu. . uz poraz. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. ustvari. koja je mogla donijeti.s. zametnu unutra{nje probleme. a. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere.. Pleli su se konci velike zavjere.. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. Zatim. sa malim brojem muslimana. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. Allahov Poslanik. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. Selman el-. svojim saveznicima. a Njegov Poslanik. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. a.s.s.. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. a zatim vojno poraze. . a. a.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. Kurej{ije. a. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. i njegove sljedbenike. Allahov Poslanik. kao {to su Benu-Gatafan i drugi. kako bi bili brojniji. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. a. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je.. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. da iskopaju kanal ispred Medine. a. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema . Kada ga iskopa{e. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije.

a. a.. pa naredi mi {ta `eli{. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik.s. obavljanju namaza. i njegovo poslanstvo. d`. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. koji je `ivio me|u jevrejima. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. primio sam islam. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. Osjetio je da je pozvan u islam. a.{. ljubavi i saradnji. i njihovom stavu. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. jer rat je varka.. Vratio se u svoju postelju. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim. U ranu zoru uputi se ka Medini.s. a.{. a. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja.s..” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. pravednosti i jednakosti me|u ljudima. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam.. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika.s. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika.” . jevreja i plemena Gatafan.s.. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji.s.s. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. Ono {to mu je Poslanik. a. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. odzvanjalo je u njegovim u{ima. a. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine.. i re~e im: “O Benu-Kurejza..282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu. a.” Poslanik.s. vjerovanju. d`.. Allah. srete se s njim. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. pa pomozi nas ako mo`e{. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha.

Oni su stranci za Medinu. nisu u stanju u kojem ste vi.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. pobjeda i plijen su njihovi. a vas ostaviti izlo`ene osveti. Zato ne {aljite . poma`u}i njegove neprijatelje. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru.” “To ti obe}avamo!”. re~e im Nu’ajm. oni odgovori{e. porobiti `ene i oteti imovinu. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. u kome je va{a opskrba. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. va{a djeca i va{e porodice. “i obavijestili su ga o tome. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. a stati na njegovu stranu. va{ imetak. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. Ako saveznici pobijede Muhammeda.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. nastavi Nu’ajm. prijatelju na{. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. kao zalog kod sebe. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. vratit }e se u svoj grad sigurni. tj. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu.

da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . dan u kome ni{ta ne radimo.s. pa ih je sna{la nesre}a.. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu. ako ih zatra`e. kao {to je iznio Kurej{ijama. Ako bude suprotno tome. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. jer }e biti ubijeni.{.. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. u~inio je ogromnu uslugu islamu. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. r. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. Nu’ajm ibn Mes’ud. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. prenosi od Resulullaha. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim. i vi to znate. a. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. plan je uspio. a. Neki od nas su to prekr{ili.. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku. iskoristit }e je. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim.s.. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. snala`ljivosti i mudrosti.. Nu’ajmov.a.a. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. d`.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. a.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega.. ti si najbolji pomaga~. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. r. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza.s. vratit }e se svojim ku}ama. zato koliko sutra.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. a na{i konji i deve malaksali su.

Nu’ajm. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere. r.s.. skromnosti i bogobojaznosti.s. r. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj.’” Na dan oslobo|enja Meke.’ Tada Poslanik. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud. odanog muslimana i velikog borca za islam. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. a. Preselio je na ahiret. a. odsjekao bih vam glave.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema. .” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku. Poslanik. Tako mi Allaha. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti.” Nakon osloba|anja Meke. u Medini. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan.s.a... Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda.a.. a.

.

On bi se ogla{avao njime. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz.s. R.{. r. Napu{tao je mjesto borbe. po~asti {ehadetom. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika.a.{. a on je sin Eslema es-Selemijja. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. a on Ku{ejrov. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. Sin je El-Ekve’a. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja.SELEME IBN EL-EKVE’A. premje{taju}i se s mjesta na mjesto.. Bio je duboko samouvjeren. d`. Seleme ibnul-Ekve’a. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. dao mu je jak i prodoran glas. kao mud`ahid. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. Njegovo oru`je bila je sablja. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. a on Huzejme. a on Malikov. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. . a. `ele}i da ga Allah. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. Allah. a on je sin Sinnanov. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini. neuvezan u vojsku.. d`. bore}i se kao pojedinac.A. Bio je slobodni ratnik. jer Seleme bija{e br`i od konja. Juri{ao je u bitkama. a on Abdullahov. Ljudi su bje`ali ispred njega. a on Selmanov. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom.

bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. . Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. naime. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. imao je duge potkoljenice. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. Seleme ibnul-Ekve’a. r. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. a.. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju.a.. iz Medine. slu{ao hadis Poslanika. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. a. dok su se Allahov Poslanik. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. U svakom mjestu u koje je do{ao..s. knio je kosu i bradu. pri~alo se o Vjerovjesniku. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. a. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. Bio je mr{av. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. ~vrste mi{i}e. brane}i je svom svojom snagom i imetkom. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota.. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo.s.. koji je pozivao u islam.s.s.a. r. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama.ezarijj je. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. Bio je inteligentan i o{trouman. a.

koju. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. Kada se skupila grupa. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle..s. on se nije povukao. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. Kada su gotovo stigli do njega. Potom se popeo na jednu uzvisinu. poput vihora. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi.a. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. r. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda.. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. Seleme je za samo jedan trenutak. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. voljom.a.. i drugi. a. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. d`. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a. Allahovom.s. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. Me|utim. Njegov su poziv ~ule Medinlije. oteli mu `enu..a. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. r. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. Napada~i su ubili ~ovjeka. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli.s. a. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e...a. r. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. Prvi koji je saznao za to. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. Danas je va{ nesretan dan. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. varku i dosjetljivost. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi.a.... gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. Poslanik.{.. a.a. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. Poslanik. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. poput fatamorgane. r.. koriste}i brzinu. Seleme ibnul-Ekve’a. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. r. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom.a. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i.” . r. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. govore}i: “Uzmi je. r.

i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana.s. na Hudejbiji. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. a. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi. Resulullah.. a. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. sine El-Ekve’a. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama.s.. r. a ljude bih zarobio. razbili su redove napada~a. spremni da ih pobiju. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti.. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe..s. odrecituj nam koju svoju pjesmu. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici.s. pa mu je rekao: “Si|i.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. Allahov Poslanik. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. stao pred Poslanika. U Medini je Seleme. r. Nau~i nas sadaku davati i klanjati..s..s. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. Seleminog amid`e..s. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana.” Allahov Poslanik.. a protiv muslimana. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’.a. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a.a. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. a. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. Uprkos tome. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom.. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . nasmija se i uputi dovu za njega. a. da recituje. Resulullah. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. a. Na po~etku Bitke na Hajberu. a poslije i na Hajberu. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. a. a. doveo bih preostale deve.

a..{.s.{. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. Seleme je rekao: “Poslanik. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba.” .. zabrinut i upla{en.. r. borio i napredovao. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber.. r. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. ova tegobna scena mnogo rastu`i.{. a.a. r. sjeku}i sabljom glave Allahovih. ne dadne pobjedu. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. jahao je na svom konju. Allahov Poslanik. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. pozvao je Aliju. Selemu. koja se ne da opisati. Krenuo je. U jednom trenutku nepa`nje. Gospodaru.{.a. Amir ibnul-Ekve’a. neprijatelja. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. On je nastavio sje}i njome. pred njegovim o~ima on se.. brzinom koja zbunjuje neprijatelja.” Sljede}eg dana Resulullah. kao {to ljudi ka`u. a njegove o~i bile su bolesne. `ene i djecu. i nije se vratio dok mu Allah. d`. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam.. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo.s. a ja sam ga slijedio. Seleme je. a. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. na tom mjestu preseli.a. nasuprot njih stoje}’... Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. r. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. Desila se jaka i `estoka bitka.. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. a. d`.s.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. d`. ne klonuv{i. smiluje...

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

r. Istovremeno. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad.. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar.a. jeste svjedok. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. Milostivog. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka.a. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. r. a On je dovoljan kao svjedok...a. d`. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. nalazi se na sjeveru Iraka. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. Sedamnaeste godine po Hid`ri.a. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu.odred usmjeren prema Nisibehu. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. sve do oblasti [ama. prema sjeveru prote`e se pustinja. Poslali su izaslanika. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. Allah.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. .a. . plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe.{. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: .. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm.. Ne ~inite izdajstvo. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Poluotok je prostran.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. Iza toga. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. koji je bio u Kufi.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj. Taglib i En-Nimr. r. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. r. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. imetaka i bogomolja. . Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. r.

jeste svjedok.{. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. spasiv{i tako vlastite `ivote. grad na desnoj obali rijeke. i muslimana s njim. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Nakon toga. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. Allah. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. Njegovi meleki i muslimani.. r. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. Zaista. Milostivog. Raskif. d`. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. i njihovog potomstva. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. Nakon {to ga je opkolio. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. D`isr Minbed`. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. jeste svjedok. Osvojio je Semisat.a.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. r. tra`e}i sporazum.a. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima.a.. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. podru~ju u dana{njoj Turskoj.. O njima je Ijad.. Ijad. va{i imeci i oni koji su sa vama. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. stanovnicima Er-Ruhaa. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha.a. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. r.“ Ijad. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. r. jednom velikom utvr|enom gradu. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. Napisao je: “U ime Allaha. Milostivog..a. r. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. d`.. r. r.. i njihovih `ena. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku.a. Nakon toga. uputio se u Nisibeh. Allah.a.{. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. Ijad. a On je dovoljan kao svjedok. zatim Surud`. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. a zatim ga je opkolio..

. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota. hrabri borci. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva.a. Plemeniti. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.{.. r. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. {utljivom mud`ahidu. r. smiluje Ijadu ibn Ganmu. osvaja~u Poluootoka. Nakon smrti Ebu-Ubejdea..310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber.. Pobjednici ~asni tada.. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. slobodu im dariva{e. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm. r. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. i zulum tada prestade. Neka se Allah..” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm.a. pisao je halifi Omeru. to je svita ~estita. a. Pobjedi{e kraljeve mo}ne. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka.a. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. d`. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. r. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. u [am. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida.s.a. tra`e}i Ijada sebi. Ukopan je u Medini.. na podru~ju [ama. . u d`amiji Bo`ijeg Poslanika.

Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. sin je Usalov. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. Kada bi govorio. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. o{troga pogleda. a on sin Luhejma el-Hanefijja. koji je zadavao strah konjanicima. a on Ubejdov. a on Hanifin. bez rasprave i pitanja. nosio je dugu i nje`nu kosu. Bio je visokoga stasa. a on Sa’lebin. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. a on En-Nu’manov. a on Meslemin. R.SUMAME IBN USAL. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje.A. a on Ed-Duelov. a on Sa’lebin. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . glas mu je bio miran i dubok. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. vi{e je {utio nego govorio. vi|an na polo`ajima i u bitkama. orlovskoga nosa. . isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. Crnoput. Bio je poglavar u svome narodu. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. a on Jerbu’a.kipu. koju je pu{tao do ramena. sna`nih mi{i}a. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje. upalih o~iju. popunjenoga tijela. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja.

NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. zemlje plemena Benu-Hanife.. Jednog dana Allahov Poslanik.. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje.s. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”.. a svoju krutost. a.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu.S. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. a. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. bez obzira ko bio. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame.s. Na to ga je.s. a kada mu to nije po{lo za rukom. Nije dopu{tao nikome. krenuo je nazad u Medinu. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. re~e Sumame i nasrnu na njega. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.. koji je boravio u Bahrejnu. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. potcjenjivao i zlostavljao. r. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu.. Sumame je saznao za njih. . a. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. Isto tako. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola.. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. bilo je `estoko i bez mjere. a El-’Ala.a. vrije|ao ih. Na to je podsticao i suplemenike. a. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. Munzir se odazvao pozivu. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. a.s. odgovorio mu je El-’Ala. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”.. zarobljavao ih. a. ~ak i ubijao.. nakon obavljenog zadatka. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. Odabrani Poslanik. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau.s.s. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. A. a. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. i saznati ~asna muslimanska imena.s. bez razumnog rezonovanja. ali ga je Sumame odbio. Tra`io je muslimane.

Naredio je da se muze njegova deva. Resulullah. ako ho}e{ da me ubije{. Ako mi se smiluje{.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima.s. zahvalan sam ti na tome. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana.. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. za njegov slu~aj.s. ujutro i nave~er. a. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Resulullahu.. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo... a nisu ni znali koga su zarobili. a. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. a.. dobit }e{ koliko `eli{”. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. a. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. Odmah ga je prepoznao.s. a. a.s. Kada je Resulullah. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.s. Muhammede. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. Ako ho}e{ da me ubije{. Nakon toga je Allahov .. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. Ako ho}e{ imetak.. a. Nakon toga.” Poslanik. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose. zahvalan sam ti na tome. do{ao u mesd`id. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. d`...{.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. Ako mi se smiluje{. i da se mlijeko nosi Sumami. sljede}om dovom: “Gospodaru moj. Tada je zamolio Allaha. a.s.s. a. ne znamo. Kada su stigli do mesd`ida. re~e Sumame. ima{ pravo na to. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. a posebno Resulullah..s.” Allahov Poslanik.. Vratio se ku}i. Sumame je tu ostao do jutra..Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska. a Poslanik. tra`i.s. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. Kada je El-’Ala stigao u Medinu. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. ima{ pravo na to.

al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. nema prijekora za tebe.s. `elio je smiriti Sumamino srce.s. tako mi Allaha. tako mi Allaha. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. a. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. a zatim se vratio u mesd`id... I tako mi Allaha..s. a volio bih obaviti umru..314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. Rekao je. a. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. i rekao: “O Allahov Poslani~e. a.s. I tako mi Allaha. Zaista.s. . pa {ta misli{. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. a.. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. Na njemu se oprao i o~istio. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre.. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. sebi ja samo}u odabrah. Sumame. pa si mi postao najdra`e stvorenje. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. a. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. Bo`iji Poslanik.s. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. a. odgovori mu Resulullah. da su ga svi prisutni mogli ~uti. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. odgovori mu: “O Sumame. Allahov Poslani~e. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. pa mi je postao tvoj grad najdra`i.s. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. islam bri{e ono {to je bilo prije njega.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode..” Bo`iji Poslanik.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika.. a.

Ti nema{ u tome sudruga. Ti sudruga nema{.. na to nije obra}ao pa`nju. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. kralj El-Jemame. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke.”..a.. dr`e}i koplja i strijele.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. Slijedim Allahovu vjeru. samo Tebi pripada svaka hvala. slijedim vjeru Muhammedovu. Tako mi Boga. ali ga drugi. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame.a. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Okupili su se oko njega spremnih sablji. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. psovali su ga. odazivam. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. ako mu nanesete ikakvu {tetu. Do tada. Val skupo}e je zahvatio . nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. “Odazivam Ti se. ali Sumame. a. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. kod Tebe su blagodati i vlast.a. nasilno u{ao u Meku. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet. spremio..” Kada je stigao u El-Jemamu. r. r. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. r. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. Zaista.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i.s... odazivam Ti se. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. Odazivam Ti se. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. odazivam Ti se. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. nakon {to se vratim u El-Jemamu. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e.” Sumame. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. Gospodaru. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju.

^VRSTA VJERA Sumame. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava... u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e.. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. r. da ga ubije. a. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. Sumame ibn Usal.. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti.. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. r.a. a. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda. poznat kao Musejlema el-Kezzab .a. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda.a. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . a. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik.a. a.s.. poslao je . nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. a. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. Halifa Ebu-Bekr. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu.s.. r. iz razli~itih povoda. Napisali su pismo Poslaniku.s. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. Sumame. Allahov Poslanik. Pa.la`ac. Nakon {to je Allahov Poslanik. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika.s. a.a.s. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. da s njim podijeli vlast. zla i varanja. r. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost.. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan. r.s.s. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50.urata ibn el-Ad`elija. smatraju}i da je on poslanik. udovoljio je njihovom zahtjevu. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . pojedini Arapi. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje.. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. odabrani samilosni Allahov rob.. Za vrijeme Poslanika. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor.. `ivio je me|u svojim narodom. To je bio Musejlema ibn Habib. {to je ovaj i u~inio.. a. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku.

bio je zadu`en da. ko ih se prihvati.. rekao im je: “Tako mi Allaha.. Zaista }e ih Allah. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu.{. Zaista. r. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. r. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. d`. Kada je Sumame. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. za odredom njegovih mud`ahida). . odlu~io je da i on ide s njim.a. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. znamo {ta oni `ele. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. El-’Ala ibnul-Hadremi. saznao za njegovo zadu`enje. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. Kada je napu{tao svoj narod. Ebu-Bekr. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima.. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj.. kao zapovjednik.. d`.a. d`. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. r. Allah.a.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri.{.a.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija. u njima nema dobra..{. me|utim. r. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. na Allahovom putu. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu.. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika.

318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a..a. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. mnogo mu se dopalo. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. smiluje Sumami ibn Usalu..a. r.a. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. . po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. d`. r. odgovorio je: “Ne. ~istom muslimanu...{. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru. Neka se Allah. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm.. Tako je Sumame. ~vrstom vjerniku i junaku.a. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. El-’Ala. vidio. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. Nagrnuli su na Sumamu.” Razjarena masa nije mu povjerovala. r. r.

jahao i lovio. a on Ufejrov. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. pomr{av. izrazite mu{kosti. crne kovrd`ave kose. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. a on Amrov. Med`ze’et je bio visokoga stasa. a on Zuhejrov. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. vitkoga tijela. . Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka.MED@ZE’ET IBN SEVR. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo.A. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. More mu je bilo poput mejdana. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. Poznavao je i pustinju. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. o{trouman i blag. imao je mogu}nost izvje`bati se. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. tamnosme|e puti. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. R. hodio je po njenim ravnicama. brzih pokreta. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. a on Ka’bov. sin je Sevrov. hrabri vitez. suhonjava lica. Bio je mi{i}av.

Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. [ejban i Ad`el. . kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal.. r. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. bila su pod vla{}u El-Menazira.{.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. Benu-Zehel. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik. a. a. a. r. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. Benu-Hanife. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam.s. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru.s. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu.. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. Kada su se sastali sa Poslanikom. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. El-Jemame.s..s. preselio je na ahiret Poslanik. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. bilo je pleme Abdul-Kajs. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. kao Poslanika. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. a. koji je Poslanikovom. a.s.a. a. odbijali davanje zekata. a kada ga je prihvatio. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. i kada im je on predstavio islam. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara.. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. a. d`. Po~ele su pristizati vijesti. Esved el-Ansi i drugi... ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija.s. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. a Muhammeda.. To je bila porodica Mudar.a.s. a.s. prednja~io je me|u drugima. Neki su opet. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce.

. prema [amu. poslan je Tuhametu u Jemen.. Abs i Zibjan.Ikrime ibn Ebu-D`ehl.. poslan je plemenima Kuda’a. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba.. . . suprotstavio svom silom.a.Halid ibn Velid. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti.. a.. a nakon toga u Hadremevt. sa grupom iz plemena Temim. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika.a.a. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. gone}i El-Hatma. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. r.a. .El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. Tome se Ebu-Bekr. r. u Bahrejn. poslan je iza Ikrima. . .a. put kojim idu zalutali. potom.. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama.. r. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put. r. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. r.a. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife. . poslan je stanovnicima Mehre. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put.a. Vedi’a i Haris. r. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs.a. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail... Maliku ibn Nuvejriji. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. r.a.. . r. [to se ti~e Med`ze’eta. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba.Arfed`e ibn Hersem.a.Amr ibnul-’As. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. r.. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail. ..a. zaobi{ao El-Hatma. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim.a. Vo|e su bili: .[urahbil ibn Hasne.Halid ibn Seid.s.a. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. je.a. . r. r. vo|e otpadnika.a.Tarife ibn Had`iz.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani.. r. poslan je u Dubau u Oman. Zatim. a Med`ze’et. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. .El-’Ala ibnul-Hadremijj. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju.Suvejd ibn Mukarrin. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’.. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. r. r. El-’Ala . r. u slu`bu muslimanske vojske.. r.a..

r.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. Podijelio je na tri skupine. El-’Ala . r.a.. radi njihova osvajanja. Me|utim. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno.a. Spremio je vojsku bez dozvole halife. r. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. r. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. Muslimani tu pado{e u opsadu...a.. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana.{. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida.a. Iznena|eni.a. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. vo|a islamske . Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja.a. koji je bio smje{ten u Basri. On je bio prvi komandant. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. Arfed`e ibn Herseme. d`.. i Es-Sevr.. bez hrane.a. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. Nehar ibnul-Haris. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. r. muslimani proba{e probiti put do Basre. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj..a. gdje su se usidrili.a. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. r. r. r. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. r. Ebu Bekr. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. El-Ahnef ibn Kajs. r.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. r. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs.a.a. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. kao da time nije `elio Allahu. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. udovoljiti.. Med`ze’et ibn Sevr. Med`ze’et ibn Sevr. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio. Huzejfe ibn Muhsin.

. Med`ze’et ibn Sevr.. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni.. putem El-Ehvaza. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. r. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. histori~ar i putopisac. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. r. r.a.a. . Slao je pisma u kojima je. r. r. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad. r.a.a. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. koji je bio u Basri. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma.a. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. Po{to su zauzeli nekoliko gradova. JUNAK TUSTURA Nakon toga. u Basri. r. Ka’ba ibn Sevra. zeleni vrtovi i bogati trgovi. gdje se nalazio Hurmuzan. i {to je dalo novi pravac historiji. r. dokazani junak islamske vojske.a. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod.a. r. r. koji je bio namjesnik halife Omera.. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki.a. Ibn-Batuta.. miran i blistav grad. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. u njemu su prekrasne ba{~e. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. one su br`e od kamila. a brzina je tada bila sudbonosno bitna.a.a.a. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. izme|u ostalog. r. Med`ze’eta ibn Sevra.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda.. r. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe.a. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad. Arfed`a ibn Hersemu. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. D`aluli i El-Ehvaz. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. r.a.. Huzejfu ibn Muhsina.. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. Med`ze’et ibn Sevr. Asima ibn Amra. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. stajalo: “O narode Perzije.

On bi mu ispunio zakletvu.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske.a.a. r. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab.{. utvrdila se i blokirala sve ulaze. i El-Bera’ ibn Malika. podari nam pobjedu nad njima..” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine.a. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu. Gospodaru. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. Abdullah ibn Bi{ir .” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. Ka’b ibn Sur. neko ra{~upan i pra{njav. ako bi se zakleo Allahom na ne{to.a. Verka ibnul-Haris. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. r.. r.. r.a. Muslimani su okru`ili Tustur. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. kome niko ne pridaje pa`nju. sa svojom vojskom. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. a mi smo poglavari naroda. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. r. i kada ga je pro~itao. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put.a. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika.a. d`. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura... a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. r. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. r. r. Med`ze’et ibn Sevr. Bi{r ibn Rebi’a. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. a namjerava i meni u~initi zlo. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu.a. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. zakuni se Gospodarom. Hurmuzan je ubio svog brata. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. Haseke el-Hanzalijj. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu. prestao davati d`izju i prekinuo primirje..: “Mo`da.

Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.a.. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. Muslimani su ih prepoznali.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba. poku{ao je uvezati redove svoje vojske.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. r. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika.a. po putevima i oko ku}a Tustura. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. r. Me|utim. i on pade kao {ehid. halifu jako rastu`i. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a.. r.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij.a. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. da mu on presudi. Odigrala se `estoka bitka.a. Omer re~e: “E Hurmuzane. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: .” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. i ubio ga je ma~em.a. Med`ze’et ibn Sevr. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. i El-Beraa ibn Malika. sada je s vama i vi ste pobijedili nas.a. r. pa pri~aj s njim. upita halifa. Bilo ih je tristo {ezdeset.a. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra.. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. kako bi mu on presudio. Plivali su dok nisu u{li u grad. r. a na nogama je ostavio ~izme. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. r.. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. bio je vo|a prve grupe. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”... r. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad.

a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi.’” To su potvrdili i prisutni. ali uprkos tome. r. dok je `edan. ili }u te kazniti. o Emirul-mu’minine. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. Rasr|en.. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu. progovori: “Istinu je rekao. a Omer re~e: “Donesite mu vode.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. koji je pratio su|enje.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. Allaha mi.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi.. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. spa{avaju}u ubicu smrti.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna.a..” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘.” Enes ibn Malik. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. Zaista si ga za{titio. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{.” “Rekao si: ‘. ne ubijte ga.a.. bio je brat El-Bera’a.” Hurmuzan proli vodu na zemlju. r.” U tom trenutku Enes ibn Malik. on je istinito posvjedo~io. samo sam htio da se osiguram njome. . ili }e{ mi dati obrazlo`enje. Omer mu re~e: “Te{ko tebi. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi.

r. d`.. r.. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. r.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove..{. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. U doba halife Osmana.. ustrajnom vjerniku. mud`ahidu. {ehidu. r.a. . pogibije. Ebu Musa el-E{’ari. Neka se Allah.a.a.a.

.

Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. a on Saridov. Bijele puti. Bio je srednje visine. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. a on Alijev. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. Nije o drugima lo{e govorio. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. R. a on K’abov. a on Esedov.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. Knio je kosu i bradu.A. a on Jezidov. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. Ebu-D`abir je bio o{trouman. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. a on Ganemov. hodao je sporo i imao spore pokrete. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. dugog lica. a on S’adov. . Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. sin je Amrov. a on S’alebov. vitak. a on Selemov. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. a on D`u{emov. Imao je blagu narav i vedar nastup. a on Haramov. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja.

Ovaj sastanak Allahova Poslanika. me|utim.s. ne}e biti niko ja~i od tebe.s. ako bude htio da im oprosti. kaznit }e ih. Allahov Poslanik. d`. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. govorili su jedni drugima.. ako bude htio da ih kazni. a. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. d`. Allahov Poslanik. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. Kutba ibn Amir ibn Ravad. kada su ~uli Muhammedov. Zatim smo .{. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena.” Napustili su ga. “Ljudi. da ne}emo lagati. pozivao je ljude u vjeru. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. govor. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. oprostit }e im... Za vrijeme had`a. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”.. a. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. odgovorili su oni. ili. da ne}emo svoju djecu ubijati. odmah su povjerovali u njega. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. a. i zaista.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. a. znali su da je on o~ekivani Poslanik.{. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim.. Rafi’a ibn Malik Ad`lan.s. odgovorili su: “Ho}emo. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. da ne}emo krasti i bludni~iti.. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. tako nam Allaha. Na slijede}i had`. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati.s. Avf ibn Haris.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe.

mu{rika. na Akabi. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah.s.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha. a da Resulullah. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. a. ti si poglavar i prvak. koji je bio jedan od na{ih plemi}a.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika.” Allahov Poslanik. Allahovom odredbom. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. poveli i Ebu-D`abira. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. kasnije nazvan “Druga Akaba”.. taje}i od njega da su pre{li na islam. a. rekao: “Oti{li smo na had`.. a. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. Allaha mi.s. i Medinelija. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. a. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani.s.52 Zatim je Allahov Poslanik.ako }ete. I tako su..s. Allahovom Poslaniku. Allahov Poslani~e. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . ako budete to uradili. a. bude odgovoran za muslimane.s. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”.s. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. Postao je poglavar.s.gorivo za d`ehenemsku vatru. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat.” “Prihvatamo ga... Onda smo ga pozvali u islam. a. Uistinu. a... neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . neka znate.. Izabrali su dvanaest ljudi. a. na sastanak.s. ostaviti ga (islam). re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. stanovnike Meke. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. poglavara od plemi}a . to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. polo`ili su prisegu na islam.

Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. u Meku su neprestano pristizali ratnici.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. i Njemu `ivot predav{i. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima.” Ebu-Sufjanova `ena.s. a. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. veli~aju}i Allaha. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. a ja sam jemac za svoj narod.{. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. Es’ada ibn Zuraru. d`. koji su bili njegove sluge. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. D`ubejr ibn Mut’im. i muslimana. d`. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. Mobilizirao je robove Abesince.s. Ubadea ibnus-Samita. Muhammed nam se opasno osvetio. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. Abdullaha ibn Revahu. Amra ibn Hakema. i njegove ashabe dok su bili u Meki.. a. a. ne prezaju}i od smrti.s. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak.. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa.. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. glave kufra i {irka. sinu Merjeminom. sa srcima punim vjere na Allahovom. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. S druge strane.” . mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. Utbeta ibn Rebi’u.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz..s. slobodan si. Allahov Poslanik. a.” Rekli su: ”Da. za moga amid`u Tuajma. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. niti zaboraviti ubijene o~eve.. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. ubio je na{e najbolje ljude. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. El-Berau ibn M’aruu. vodili s plemenom Kurej{.{. [ejbu ibn Rebi’u. sav nakit na mom tijelu. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. a zatim i Muhammeda. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. Abdullaha ibn Harama. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. putu. Ebu-D`ehla. licem u lice. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. Ikrime ibn D`ehl.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. Ulo`ite imetak za ovaj pohod.

ponajboljih strijelaca.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. Kada su ga muslimani vidjeli. a. Ako ho}e{. mi }emo prostrijeti jastuke za vas.s. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. ne izlazi im u susret. pa su rekli: “Allahov Poslani~e.. a. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju. Resulullah.s. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. a. odgovorio je Allahov Poslanik. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici. Muslimani. da }e pasti u ropstvo. @ene su i{le iza vojske. @ene su i{le iza vojske.. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici.. a ako budu u{li.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. strijelci na . ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. saznao je za spremu Kurej{ija.. mi }emo vas zagrliti. a. vratit }e se s neuspjehom . ostat }e u najgorem stanju.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. a nemamo pravo. tra`ili su od Allahova Poslanika. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima .s. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. Imam dug. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e.. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. pa da je skine — prije nego se bude borio”. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. Allahov Poslanik.” Poslanikovo.. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto. a ako se budu vratili. da ih {titi. Me|utim. Nazirala se pobjeda muslimana. i neka je Allahov blagoslov na tebe. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. mi smo te ‘natjerali’ na to53. ostavit }emo vas.s. koji su bili nao{treni za borbu. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. Allaha mi.onako kako su i do{li. a. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske..pobijedili smo. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. Ako budete pobjegli. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. Allaha mi.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. izgubili smo. Allahov Poslani~e. Allahov Poslanik. ako budu ostali. Allahov Poslanik.s. a.. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih..s. ostani (u Medini).. `ene i djeca }e ih kamenovati. ostani u gradu. Mo`da budem prvi {ehid. bit }e to rastanak bez ljubavi. ma kakav ishod bitke bio. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. udarale u bubnjeve i pjevale. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube.

{. da budem ponovo ubijen. ve} sam prije rekao.s. Allahov Poslanik.{. Halid ibn Velid je pratio tok bitke.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti..s. pa je objavio Allah... a. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama.. r.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.s. d`.a. Allahov Poslanik. nikada Allah. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima.’ Allahov Poslanik.{. d`. tra`i. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika. a. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. s namjerom da ih ukopa u Medini.. a. Ja }u ti dati. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik.’55 Allah.. vidio je rupu u muslimanskim redovima. odgovorio mu je: ‘Zaista. Ne. a. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. . obavijesti one koji su za mnom’. moj otac je ubijen. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar.s. Muslimani su do`ivjeli poraz.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. Kada su strijelci napustili polo`aje. nije govorio s ljudima bez zastora. d`.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. meleki ga svojim krilima {tite od sunca.. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram.. a.s.s. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. izgledali su kao da su umrli ju~er. zbog duga koji mu je otac ostavio. a ova bitka je uzela probrane vjernike. Ostavio mi je dug i porodicu. a. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali..

Allah. svi bi {utili i pomno ga slu{ali.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. a on Aizov. Nije znao ni ~itati ni pisati. a on Abdul-Sevrov. a on Evsov. . a on Tabiha el-Muzenija. jakog tijela. {irokih o~iju. podario mu je razboritost i jak razum. pustinjak. d`. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. a on K’abov. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. Poznat kao konjanik.. Bio je visokog rasta. jakog.{. kad bi govorio. Bio je velika srca. a on Osmanov. hrabra i preduzimljiva osoba. a on Nasrov. Nosio je nadimak Ebu-Amr. Tih u dru{tvu. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. grlatog glasa. kosu je knio. okruglog lica. ruku i nogu. a on Hedmov. a on Hed`irov. a on Amrov. velikih ple}a. a on Habe{ijev. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. razborita govora. a on Latimov. tamne puti. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti.A.

pa su ih neki pratili s interesovanjem. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. o Bici na Bedru i Uhudu. dopirale su do njihovoga plemena.s. o njegovoj hid`ri u Medinu. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom. a. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. a.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. zaista. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu.{.s.. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. dobro djelo. odlu~io sam sutra i}i kod njega.s. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom.” . Zaputili su se ka Resulullahovom. Resulullah. d`. i licemjerstvo ima svoje stani{te. ustao je i rekao: “Narode moj. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. Pred sami polazak u susret Resulullahu. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. i nismo saznali o njemu osim dobro.. Kada su se svi skupili. a. To im je. a.s. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. pa ko `eli da mi se pridru`i. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. zabludu i zavjeru. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon... a. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure.? Ljudi... Narod je tekbirao.s. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu.s. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro.. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. da objave svoj prelazak na islam. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. jer Allah pra{ta i samilostan je. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. On poziva Istini i samilosti. ne{to bli`e Medini. mesd`idu. a.. jedinoga Stvoritelja. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te.

Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. Okupio je ljude. a.. a. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana.. En-Nu’man je nosio zastavu. Murra.s. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. A porodica Mukarrina. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom.s. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. Ipak. Allahovom pomo}i.s. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. a islam je bio uzvi{en s njima.. Tra`ili su od njega da se . Vjerovjesnik. Halifa je podsticao narod na d`ihad. pobijedi{e. Zazve~ale su sablje. a odmetnici to nisu znali.. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. Ostali su pobjegli. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. preseljenja na ahiret. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. a. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin.s. Din je slabio. puna bereketa i blagoslova. Muslimani su krenuli u pohod. Na dan oslobo|enja Meke. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. a. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. Smrt Poslanika. Nakon Resulullahova.. a. predvode}i konjanike. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje.s. Zibjan i dio plemena Kinane.s. a. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. En-Nu’man je pod Poslanikovom.

Alija. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. stigav{i do Mizara.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. a. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs.{. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. na tome. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. Allaha mi. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu.a. d`. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu.s. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. r. grupa i bajraka islamske vojske.. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. a da po{alje vojsku.a. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik... rekao mu je: “Gdje }e{. da ostanemo bez tebe. bitka je nazvana “Dolina krvi”. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. r. hvala neka je Allahu. nego se vrati u Medinu. islam se nikada ne bi uspostavio. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama.. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. . vo|om Perzijanaca. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. Nakon toga.

odredio im i raspodijelio vo|e. Stali su spram muslimana. 2. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. tj. borba. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. .urat ibn Hajjan el-Id`lijj. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. ili da izabere borbu. ili da pla}a d`izju. jedan od najve}ih vo|a. predvodnik izaslanika. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. a na njihovom ~elu je bio Rustem. Perzijanci su stigli na drugu stranu. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali. 3. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. ono {to islam nare|uje. Neki od njih bili su vrlo pametni. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. posljednim kraljem Sasana. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. a neki su bili odli~ni pregovara~i. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. a zatim se stacionirao u El-Hiri. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. .

na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance.. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. Na nogama su nosili ko`ne sandale. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete.. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~). smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. a ako neko drugi `eli da odgovori. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. d`. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. Je li zato {to smo ih se okanili. Na’leh. Kada su se svi veziri i ministri sakupili. dat }u mu prednost. Stranci. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. Re~e: “Na’leh.. Stranci u na{oj zemlji. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. Izaslanici su u{li. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora..” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima.. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. odgovori ti”.” “Izvoli.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. . a o svakom od njih bio je obje{en bi~.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. tra`e}i dozvolu za ulazak.. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Zaustavili se na vratima dvorca. ja }u odgovoriti u na{e ime..” Kada je ovo ~uo.{. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. a u nekim slo`ili. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu.

Pa ako odbijete. nemojte se ponositi time.s.” Nato se Jezderd`id naljuti. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. Ako prihvatite na{u vjeru. jedan od izaslanika. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. Ako nam budete pla}ali d`izju.{. a ako ne.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. pa je i to u~inio. ili borbu. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. Jedan dio je uz njega.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. a da se nisu me|usobno odvojili. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. onda }emo se boriti protiv vas.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. d`. a. a drugi protiv njega. onda vam objavljujemo rat. Nemate vi{e ni{ta kod mene. i oni koji su pri{li svojom voljom. a ako i to odbijete. niste joj se mogli suprotstaviti. Perzijanci osta{e potu~eni. a ru`no ru`nim.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. ili primi islam bit }e{ spa{en. I odigra se Bitka na Kadisijji. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. htio. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. primit }emo i ~uvati vas. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. Na vama je da odlu~ite.. Kad smo slali na{u vojsku na vas. Govorio je dugo..” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. Nije pozvao nijedno pleme. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. ja bih vas ubio. I ako vas je glad natjerala. .

on je iz Iraka. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. ne brini se.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. pisao je Emirul-mu’mininu. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. reko{e. Hanzala el-Katib. “Vallahi. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. kao po~ast prema njemu. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. re~e halifa. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku.” “Zaista. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Be{ir ibnul-Hasasija. El-E{’as ibn Kajs elKindi. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Utbe ibn Amr. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. Rubijj ibn Amir. a potom iz Basre i Kufe. Kada je zavr{io. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. Amir ibn Metar. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. a da je Ira~anin”. Ebul-Huber. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu.” “Ko je on.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. El-Mugire ibn [u’be. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru.

En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. Mukarrinovi sinovi. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. ubijaju}i Allahove neprijatelje. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. Dvije vojske sa isukanim sabljama. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. Najzad. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. tako da niko nije ostao u tvr|avi. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku.ethul-futuh”. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. I zaista. Kada se vratio. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. neka oni pobjegnu nama. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. tako da je odmah preselio kao {ehid. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. Opsada se odu`ila.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. . Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. ali bez uspjeha. ali nije bilo pora`enih. A kada budu napustili tvr|avu. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. Trajala je tri dana. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. Kada im se Perzijanci suprotstave. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima.” Svima se svidi ovaj prijedlog. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni.

Da Allah.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. Huzejfu. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. . d`. Abdullaha.Malika. Utbu. Komes i D`erd`an. Med`a{ia i Su’uda. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana.. Dirara. Suvejda.{.

. Kad je bio mali. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija.E.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a. . a bila je ensarijka. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. Odrastao je kao rob. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. r. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte.A. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. R.

koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. Tako|er.s. Ubijen je u Bici na Bedru. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim. Allah. Islam je ljude u~inio ravnopravnim.a.a. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. a Allah pra{ta i samilostan je. skupile su se sve islamske vrijednosti. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”. Allahov Poslanik.. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. s.a..” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela.a.” . Salim. r. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe.. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed.v. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. d`. r.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima.. s.a. grijeh je ako to namjerno u~inite. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. r. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.a.. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama..s.. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama.v. to je kod Allaha ispravnije. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju. r. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu.v.s. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. kao {to je prethodno Poslanik. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana.. A ako ne znate imena o~eva njihovih. s. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu.{.a. primio je islam i postojan se u njemu pokazao.

U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik.a. s. s. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.a. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.” Salim.. u~inio hid`ru u Medinu.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe.a. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.a. s. Krasile su ga mnoge vrline. predvodio je vjernike u namazu. Kada je i{la.s. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet.v.s.v.a. r. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an..a. otac Ebu-Huzejfe.s. s. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.a. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob.a.a. Bili su i ostali najbolji prijatelji. s. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. r. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. iz njega je vrilo znanje i razboritost. ~ekao Ai{u. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim..v.a.v. Poslanik. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.. r..a.a. Salim tada nije bio me|u `ivima. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. s. Salim je prije Poslanika. Stajali su iza Allahovog Poslanika. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a.a. r.a. Kada je do{la. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. sa prvim muhad`irima. a Omer. upitao je {ta ju je zadr`alo. a Ebu-Huzejfe i Salim. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to.s. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom. r. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku. bio opkoljen.atimin otac.v. “Majke pravovjernih”.s. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e. s.s.s.v..v.v. r.’ Pa je Poslanik. . pa je rekao: “Hvala Allahu.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.. Me|utim. Nakon zavr{etka bitke. odgovorila je. a me|u njima bio je i Omer..atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a.s.. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . koja je ne{to zakasnila.a. za~ula je u~enje Kur’ana. s. r.” Jednog je dana Poslanik.. Koji te dao mom ummetu.a.. s.v. r.a. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a..a. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. r. je rekao: “Da je Salim `iv. . Tako|er... iskreni i odani jedan drugom.s.

a.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. Halid naredi .a.. Me|utim. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. na Hunejnu. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. rat ne izbi. na Hajberu. r. Bili su me|u najboljim ljudima.s. s. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. najve}i junaci i ~estiti muslimani. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam. pa su ratovala protiv islama.a. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt.v.a. postat }ete zarobljenici. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru.v. s. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. prilikom oslobo|enja Meke. oslobodio Meku.. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. pa im re~e: “Te{ko vama. a postado{e sigurni. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. svijet je ve} pre{ao na islam. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu.s. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. polo`i{e oru`je..s.v. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime. na Tebuku. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je. Allahov Poslanik. Nakon {to je Poslanik... U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. bez namjere da ratuje. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. s. Tako mi Allaha..348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. bili su skupa na Hendeku. Nakon {to ih zaveza{e. Stigao je Halid... upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu.

zamalo su se po~eli udarati. d`. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Allahov Poslanik.v. Poslije toga. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. pa je rasprava dostigla vrhunac.a. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku. s. Allahov Poslanik.v. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima.a. s. mole}i od Allaha. Halid se po~eo braniti. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek. s. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. r..v.v. i obznanili prihvatanje islama.a. s. D@... Zatim su se sastali sa Poslanikom. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima. Moj Gospodaru. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. prvi je bio moj sin Abdullah. Moj Gospodaru. o Halidovom postupku prema njegovom narodu.s.” Srd`ba Allahovog Poslanika. s..s. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da.a.s.” [EHADET NA ALLAHOVOM. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru. a Salim je postajao sve stro`iji. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. ja nemam udjela u Halidovom postupku.. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . Halid je povikao pa je ovaj u{utio. ja nemam udjela u Halidovom postupku.s.a.a.. r.{.v. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu.s. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio.. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje.a.. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e. srednjeg rasta.v. Salim se povukao u stranu da klanja.s. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon.. s.. oprost. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva.[.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.a.

a kada je vidio snagu El-Kezzaba. Kada je vidio snagu muslimana. s. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. uputio se. r. ostavljaju}i bojno polje. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. . pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. Do`ivio je poraz. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame.s.s. a. koji su mu vjerovali. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi.v. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. te je morao ~ekati poja~anje. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. Ebu-Bekr. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. a ostale vratiti pod okrilje islama. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. On je djelovao u podru~ju El-Jemame... tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. zinaluk.. Broj njegovih pristalica se pove}ao. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu.a. po halifinom nare|enju. Nakon smrti Poslanika. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. Muslimani su krenuli u napad. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. slijedili ga i ratovali za njega.v.s. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. koji je bio primio islam.a. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske.a. s. Halid. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla.

” Rekli su mu: “On je pored tebe. pali. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. On je rekao: “Prislonite me uz njega.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. Zatekli su ga na izmaku `ivota.. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. Poginuo je na istom mjestu. Neka se Allah smiluje. .Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid..a. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. i jedan do drugog. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. r.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Salime. odlu~io je da se ne mi~e. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. nakon zavr{etka bitke. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. nosio je zastavu u jednoj. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. a sablju u drugoj ruci.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. kao {ehidi. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. @ivjeli su kao dva brata. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. ~asnom vjerniku. Obukao je }efine. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. iskrenom muslimanu. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. dok je u~io kur’anske ajete. d`.a. r.{.

.

Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. rijetke kose. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum.v. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. uskog struka. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. . a on Vehbov. a on Luejjov. upozoravao kako alkohol odnosi razum. crne puti. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj.s. mr{avoga tijela. govorio bi nje`nim i tihim glasom.A. Protiv njega vodio je jaku kampanju. a on Huzafeov. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. a on Hasisov.a. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. pro}elav. skoro da se nije ~uo. Bio je srednjega rasta. R. nje`noga srca i ~iste du{e. a on K’abov. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. a on D`umehov. Kada bi govorio.” Bio je po{ten.OSMAN IBN MEZ’UN. a on Amrov. a on Habibov. s. sin je Mez’unov. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman.

. pustio je suze saosje}aja.a. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke. s. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. s. Umejje ibn Halef. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama.. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok.s. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam.s.s. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. nisu se odrekli islama. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . istinoljubivi.v. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. Allahov Poslanik.v. grdio ga.. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. Naprotiv. Kada je Osman ~uo za Poslanikov. ljubavi i nje`nosti. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima. omalova`avao.a. Allahov Poslanik. Kada je ispra}ao prve muhad`ire.v. s. iskreni. s.. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki...a..v. poziv. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. prave}i kipove.s..v.s. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi... Osman je poveo i svog sina Saiba. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. `estoki du{man islamu i muslimanima. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija... Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju. s. Sin njegovoga amid`e. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva.a. po~eo se raspitivati o na~elima islama. On je povjerljivi. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj..a. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. udarao.

^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. objelodanila se la`... Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. sa islamom i Njegovom objavom.. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima.s. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. jakog. s.60 O{tri vrhove strijela. da Bog da. ali }e se tebi u glavu zabiti. D@.v. . Borio si se protiv ~asnog. sin amid`e Allahova Poslanika. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru.a. ponizili te. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih.a. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. s.v.s. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga.. Informacije su tada bile {ture. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni.[. Kada su stigli do obronaka Meke.. ali ne}e biti kako ti `eli{. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara.. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. A da su u Meki. pobio si narod koji te {titio. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. U ALLAHOVOJ. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.

za{titu. s.” “Nema sumnje. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. Osman nije bio spokojan. evo. s. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”.” Izabrao je `ivot poput njihova.. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove.s. moj brate. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. Nakon nekog vremena. i slijediti primjer svojih drugova.s. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao.a. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. “svako u`ivanje je prolazno. odri~em se.. ovo je gubitak za mene. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu.v. a on je njihov brat u vjeri. Zato. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. a svi oni `ive za isti cilj. poni`avaju}i i udaraju}i. njegove za{tite”..” Velid ga upita: “Da nisi. a na prsa mu stavili kamen. Zatra`io je od njega za{titu. a Kurej{ije su bili ushi}eni. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti.{. Ta. imetak i porodicu. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu..356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. Tre}eg su vezali za vrat.s. nastavio je Lebid. kao {to sam ti je ja javno dao.v. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. Me|utim. vjerom i misijom. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`.v. s. d`. odgovori mu Osman.” “Istinu je rekao.a. re~e Osman.a. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.” Osman tada re~e: . do{ao je da se odrekne moje za{tite. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite.

” “Tako mi Allaha. ako ho}e{.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. rukama bezbo`nika neupu}enog. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. ovo ti nije trebalo. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. vrati se u moju za{titu. na to }e Osman. o narode. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. ve} vjernik koji je spoznao put Istine. iako govorite: zalutao i zabludio. a koga Allah u~ini zadovoljnim.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. Pa ja }u. Bio si u sigurnoj za{titi.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. tako mi Allaha. Ja sam u Allahovoj za{titi. Ebu-Abdu{-[emse. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama.. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. brate moj. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. Zbog toga `elim Allaha. sretan je. ja nisam ludak. . pa re~e: “Kurej{ije. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. pa hajde. Ne ljuti se radi njegova buncanja. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni..” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha.

neporo~nost i zadovoljstvo. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. pa mu je oti{ao. jer je u vjeri na{ao ~istotu.s. odselio je u Medinu.a. a izgledala je nervozno i uznemireno. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. s..v. poslije sreo Osmana.. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom. o Allahov Poslani~e. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha.” Poslanik. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro. a Osman je bio u redovima mud`ahida. Allah me nije poslao sa mona{tvom.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: . a ja sam mu to spomenula.s. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika.a. obla~io je grubu odje}u. u{ao je Allahov Poslanik. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt.a. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo..” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”.s. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja..a.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada.. Allah me nije poslao sa mona{tvom. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. od ibn S’ada. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. jeo malo hrane.s. s.s. a klanja no}u. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. Provodio je `ivot danju poste}i.v.. nastoje}i da se o~isti od grijeha. `ena.. no}u klanjaju}i. pa sam je upitala o tome.s. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja.v. mona{tvo nam nije propisano. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju.v.. rekao mu je: ‘Osmane. a vra}ao se u drugoj.v. s. s.a. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima. s.a. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i.v. Poslanikove. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka.s. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. s.’ Nakon toga. Allahov Poslanik. potpuno je napustio `ene. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost. najukusnijih jela i otmjene odje}e. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u. im re~e: “Tako }e sigurno biti.. s. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu. A kada je Resulullah.v.a.

s. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju. s.v. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. Ibn Mez’une. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. pa je onda podigao glavu.. niko vam za njih ne}e prigovoriti.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. Ali na tebi je. s. zavolio ga je zbog njegove ~istote. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo.v.a. nageo se nad njim. a ukopan je u Bekijji.” Poslanik.v. rekao je: “Allah ti se smilovao.a. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e. rekao mu je: “Ibn Mez’une..v.” Allahov Poslanik. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku..a. s. . da posti{. pa dozvoli mi.v. Poslani~e. joj je rekao: “To je njegovo djelo. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu..v. o Ebu-Saibe.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima.s. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. Potom je podigao svoju glavu. s. s. u Medini. da se kastriram. Oti{ao si sa dunjaluka.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika.s.s. pa smo i mi zaplakali. Na dan kada je do Poslanika. s.. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.s. pa tre}i put.v. rekao mu je: “Ne.. Osmanu ibn Mez’unu. s. kada je Osman umro... Zatim se nageo drugi put.a.a. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini.s.s.v. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu..a.s.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i.a. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima. Allahov Poslanik.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu.” Poslanik. za Osmanovom smr}u. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. ne `alite suze.s.a. Ibrahim..

360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. Kada je Resulullah. s.v.s.. s. . krenuo u Bitku Bevat.s. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba.v. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana.a.a. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom.

a. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. dobro je upamtio i temeljito poznavao. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. puna~kog tijela.v. a on . Nadimak mu je bio Ebul-Velid. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. a lice nje`no{}u i vedrinom. k}erka Ubade. . a on Ganemov. a on sina Malikovog. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. R. sin je Samitov. a on Amrov. a on S’alebov. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. a on Avfov.A. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. a on Avfov. lijepoga lica. {irokih prsa i ple}ki. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. a on Kajsov. sina Nadlovog. s. a on Kavkalov. Govor mu je bio blag i osje}ajan. a on sina Ad`lanovog. Bio je visok. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama.. On je. Zauzimao je odlu~ne stavove. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja.ehrov. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. tako|er.UBADE IBN SAMIT. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. a on Asremov. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja.s. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah.

Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. na istom mjestu. gdje ih je Poslanik. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu.v. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama.a. . Ako budete obmanjivali. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru. pa onda }e ta stvar pred Allaha. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje. Auf i Mu’az ibnul-Haris.s.a..s. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika . Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. nakon {to je Resulullah. s. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a.v. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.s.. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. u ime Allaha. s.v. {irile su se po Medini i njenoj okolici. Dogovorili su se.v. Abbas ibn Ubade. u radosti i u `alosti.. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan. na rat. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. s tim da Resulullah. s. s.. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Jezid ibn S’alebe. i to je iskup. To je bilo prije nego {to je propisana borba.s. s.Ako sa~uvate ugovor. a ako ho}e oprostit }e. ako ho}e kaznit }e.v. Zekvan ibn Ebu-Kajs.a. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.a. Ukbe ibn Amir. da ne krademo. Re~eno nam je: ‘. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare.. i Medinelija na Akabi..v. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili.v. Kutbe ibn Amir. da ne ubijamo na{u djecu..” Allahov Poslanik.s..362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku.a. da ne ~inimo zinaluk. ne boje}i se. s. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam.v. tako|er.s. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. ni~ijeg prigovora.a.s.a.a. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. nagrada vam je D`ennet. bude predstavnik muslimana Meke. s.s. s.. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost.

Kada se vijest pro{irila po Medini.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. presudi.v. Kada su je vidjeli.v. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em.s... pa su po~eli umanjivati njenu va`nost.v. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. pa im re~e: “O skupino jevreja.. Me|utim.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede. ako mi budemo ratovali. a ona nije ni{ta primijetila. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu. pa si iskoristio priliku protiv njih. Jedna Arapka. pa kada je vidio {ta se desilo. Allahov Poslanik. s.” Allahov Poslanik.s.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU.v. s.a.s. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. Primite islam. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka.v.” Allahov Poslanik. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci.[..v.s. oti{ao je Poslaniku. s. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao. s. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. u Medinu. mu je na to odgovorio: “Tvoji su. Kada je krenula da iza|e iz du}ana.a. vi znate da sam ja Poslanik. muslimanka. Tako nam Boga. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi.s. Me|utim. Ostali su razo~arani. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. s. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. saznat }e{ ko su ratnici.a.v. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. i muslimana.a. i rekao: “Allahov Poslani~e. Me|utim. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. nisu se zaustavili samo na tome. D@. s.s. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici.. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega.. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini.. s.a. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga.a. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. Abdullah ibn Ubej ibn Selul.a. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije.s.

da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati. . kajati. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. a zatim osvojio. Taifu i u drugim bitkama. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. uistinu.. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.a. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. bogat kr~mama i du}anima. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Latakija ja primorski grad. od nasrtaja mu{rika.v.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. Allah. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati.s.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. s. Hudejbiji. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. neustra{ivost i poduzetnost. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. najte`om zakletvom.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. Hunejnu. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima.v. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. Na Hendeku. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. s. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. zapadno od grada Himsa.s.a. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja.

sjede}i na konjima. . pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. a kada se spustio mrak. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. uvjereni da su muslimani oti{li. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Nakon osvojenja Latakije. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. Tu su proveli ~itavu no}. ali je i njega uspio zauzeti. ozna~avaju}i po~etak napada. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. {to je Ubade odobrio. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. Potom je sagradio d`amiju. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. Ubade je krenuo priobalnim putem. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Na kraju je smislio sjajan plan. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Prvi u nizu bio je grad Belde. Tako su i u~inili. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. narediv{i da se crkva ne dira.

Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u. nad Ubadeom). vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. Naime. `ivota.v. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.a. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. Prodaja na kredit nije po{tena. {tavi{e. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. zlato za zlato ..a. Kada ga je vidio. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. Zar nije p{enica za p{enicu .s.mjera za mjeru. iz ruke u ruku. .” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati. s tim da je~ma bude vi{e.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe.. Ubej ibn K’ab..a.v. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. (tj. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe.a. halifa Omer ibn el-Hattab. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. s. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. Od Allahovoga Poslanika. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. s. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu.. Mu’az ibn D`ebel.v. a prodaja na zajam nije po{tena. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude.” Allahov Poslanik.s.tas za tas. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika.” Oti{ao je u Medinu. s. je~am za je~am . taj uzima kamatu.tas za tas. iz ruke u ruku.s. Nakon Damaska.v. s tim da srebra bude vi{e. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. Zar ne ide srebro za srebro . a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. stekao je znanje i obrazovanje.ista koli~ina za istu koli~inu.s. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. s. a on mu je grubo odgovorio. i podu~avao ih Kur’anu.

Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri. . u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.

.

k}erka Ebi-Mu’ajta. stvari je gledao realnim pogledom i razumno. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. lahkih koraka.. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju .A. brzih pokreta. Nakon {to bi spoznao su{tinu. a on sin Rebi’e.v. sin je Amirov. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. a on sin Hizjemov. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku.s. s. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. jakih mi{ica i podlaktica.v. a on sin Selmanov. a on sin S’adov.. i njegovim ashabima. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. zauzeo bi odgovaraju}i stav. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. R.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine.a. prihvatio bi ih kao ~injenice.a. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku.s. s. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. tamnoput. Bio je srednjeg rasta. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. Ba{ u to vrijeme Poslanik. Pa`ljivo je rasu|ivao. a muslimanima pripade velika pobjeda. Njegova majka bila je Erva. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id.

da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Prodali su ga porodici El-Haris. u~io u svome namazu. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. a da se ti spasi{?” . ako mi dozvoljavate. te dovedo{e u Meku. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. me|utim. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Odveza{e ga. Za~udi ga ta njegova smirenost. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle.a. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. psuju}i i grde}i ga. a oni su. uti{anom masom. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. Kao i ostali mladi}i Meke. Hubejb. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. jo{ bih klanjao. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja.. r. Kada je zavr{io namaz. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. puni mr`nje i divlja~kog zanosa.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. Zatim ga veza{e za stablo drveta. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu.

Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija. Zaista je islam zov istine. prorijedi ih. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti.a.” I taj prizor se zavr{i. koji je bio naseljen jevrejima. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan.. pogled mu je bio uprt u nebo. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru.[. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. Po~e analizirati i razmi{ljati..a. s. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i.. govorio im je: “Tako mi Allaha.s.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase.. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. grad sjeverno od Medine. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam.s. a bila mu je to prva bitka pod . boje}i se reakcije od njegovoga plemena.. Narod se po~e razilaziti. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja.” BORBA NA ALLAHOVOM.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo. a da se Muhammedu i trunka zla nanese. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. Resulullah. s. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. Tebi se vra}am. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog.v.v. D@. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. Allahu moj. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. I tako. ali ih drugi sprije~i{e u tome.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha.

v.s.njegovi ashabi. moja je `elja da idem u d`ihad. Dozvoli mi.s. Bilal. po{alji i mene s njim. s. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. `rtvuju}i se za {ehadet.. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. A ako ne namjerava{ poslati nikoga. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre.. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika.v.. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e. d`. Me|utim. vrati se svome Gospodaru.. du{a Allahovog Poslanika... Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. Allah. kloni{ se grijeha i prekr{aja.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. Ebu-Bekr mu dozvoli.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. Ispuni se velika Allahova odredba. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.v.” Na to mu Ebu-Bekr. {uti{.a.{. ~uva{ rodbinske veze. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. rade}i po Poslanikovim.v. Allah ti se smilovao. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. pa se . d`. da se priklju~im muslimanima.s. r. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo.. s.{. r. tako mi Allaha. sudi po istini i pravdi.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. ponizan. uputama i savjetima. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru.a. `estok prema nevjernicima. kako sam saznao. Njemu pripada vrijednost i blagoslov.. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. a ti ne izdaje{ naredbu. koliko je to bio u mogu}nosti.a. milostiv prema vjernicima. Ti si. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene.s. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask.a. d`. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi.. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. koji je ustrajan u pravdi. r. ti si onaj koji o~ituje Istinu. s. pro|e neko vrijeme. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. s. bili su veliki.a. u osvajanje [ama. Oko Poslanika. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. a kad je Se’id htio krenuti.{. i veli~a{ Allaha. hrabri ljudi . putu. o Se’idu! Dosta si rekao. Kako znam.a.a.

a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. Izlo`io sam se pogibiji. U isto vrijeme preseli i Jezid. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi.. d`. Allah.. sa Allahovim blagoslovom. predvode}i jednu grupu muslimana.{. ga u~inio blagoslovljenim. d`. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. krenu{e ka [amu.{. r. Kad sam se sreo sa neprijateljem. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. Ako si nam odredio da se rastanemo. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. Kada su se muslimani spremili da krenu. izme|u Hajfe i Jafe.” Se’id i muslimani. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. te me Allah. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi..{. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Allahu.. d`. Kada je Muavija oslobodio .. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. preseli na ahiret. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom. sa~uvao.{. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. Allah vam se smilovao. sa~uva me poraza i bje`anja. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. malom naselju u pokrajini Gazza. Dignite svoje ruke.” ^im je do{ao u [am.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. gdje ih se sakupio veliki broj. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. shvatio sam da im se dova primila. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi.a. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika. kad nam odredi{ susret. Allah. d`. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. ali im to nije koristilo. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana.

vjerovanja i poniznosti.a.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .v. izabran za halifu. r. Otkloni pote{ko}e. r.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha. s.{. d`. da je rekao: ‘Allah. d`. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju. d`.. s. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere.{. upita ga: “Se’ide. d`. {. d`..s.. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja.... Omer. d`. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici. r.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka.a. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. svojoj porodici i svojim zetovima. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora.. r. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi. Omere.. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu.{. otkako je Omer. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu.a. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah.. sakupit }e ljude radi obra~una.a.s. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi. na oslobo|enju Kajsarije.v.” Omer. dao upravu. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.{.a.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. nasljednika. {..a.

ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana..a. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. oti{ao je u Hims.{.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. “To je na{ namjesnik”. r. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih.” Veli~ina Se’ida ibn Amira. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. d`.” Se’id ibn Amir.. “Ko je Se’id ibn Amir?”. pobunama i mnogim `albama. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa.. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. htio postaviti namjesnika u Himsu.a.a. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi. ja }u tebe postaviti. upita ih Omer. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. Kada je Omer. r. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. r. Tamo ga ljudi zavolje{e. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. r. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira.. odgovori{e.a. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” .’ Zatim }e Allah. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima.

{. I na kraju... nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju.a. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. djeci siro~adi i besku}nicima. ~ekam da mi se osu{i. pa tek krajem dana iza|em. tako mi Allaha. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. ali evo moram. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo.. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. u ime svih njih. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. a da . r.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. Jedan. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne. r. udovicama. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. ne znaju}i za dinare.” Ona mu. Pro|e nekoliko dana. d`. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. U{la smutnja u moju ku}u. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. Kada ih je Se’id primio. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. Omer.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu.” ^ovjek koji je govorio sjede. zaista. a ono nas uzrujava i brine.a. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. a onda iza|em. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. a on nikome ne odgovara.a. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. Omer ibn el-Hattab. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. kao da ga je zadesila nezgoda. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. pa po{to je ja operem. prezirao sam spominjati razloge. r. progovori: “Vladaru pravovjernih.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran.. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. zovemo ga. a tada sam bio mu{rik. Kada je stigao..” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. re~e: “Oslobodi je se.

’ Tako mi Allaha. r.a. d`. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti. preseli svome Stvoritelju.{. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. ..” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. a zatim re~e: “Hvala Allahu. ~vrstog imana. Bio je ~istog duha.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id. slijede}i ~asne muslimane prethodnike. ~iste du{e..Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. skromno{}u i borbom na Allahovom putu.

.

Bija{e visok. a on Avfov. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka..s.GALIB IBN ABDULLAH. ravnomjerno razvijenog tijela. jo{ u ranoj mladosti. a. izdu`enoga lica. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. strategiju napada i povla~enja. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. a poznavao je i plivanje. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. Posjedovao je vrlo lijepu narav. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. Nau~io je jahanje. samopouzdanje i smjelost. na koje se Poslanik. a bili su smje{teni zapadno od Medine. a on D`’aferov. upalih o~iju. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. a on Kelbov.A.v. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. sin je Abdullahov. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. R. ~vrste i smirene nerve. s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib.s. prema moru. a on Abdu-Menafov. ponosito srce. kori{tenje oru`ja. a on Amirov. a on Lejsov. a on Bekrov. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. a on sin Musirov.a. a on K’abov. . oslanjao u ratnim pohodima.. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. mr{av.

a. Oko ikindije toga dana. i izjavi svoje primanje islama.s. i da su u{li u islam. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom . zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. jednog dana do Poslanika. s. Poslanikov.a. u plemenu Benu-Abd. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e.s.s. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu.v.” Poslanik. mjesto njihovog prebivali{ta.a.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Nakon odre|enog vremena. s.v. s. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik.s.v..a.. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. s.a. sreli su El-Harisa ibn .v.v. a da pojedince od njih ubiju.s. idu}i prema Kedidu. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. s. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali. a ljudi su im postali osori i grubi. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima..380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. s. Pove}ao im se broj stoke. Naredio im je da napadnu Kedid. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo . a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. s.v. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. Stanovao je predgra|u Medine.a.. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove.s. po{ao u ratni pohod. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Tako je. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku.s. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. naredio je da se opremi odred vojske.a. s.. dobru i pravdi.. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. a kada je pala no}. Tako|er.s. Galib se nastanio u Medini. Bilo ih je stotinu dvadeset. Jednoga dana. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi.a. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. kao da kuju kakvu zavjeru..v. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama.v. Poslije toga.

a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. pa su ga zarobili. Tu su ostali do no}i.s. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. do njega Galib ibn Abdullah. s. dok su ostale zarobili. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. a ako bude{ ne{to drugo. Stali su mu iznad glave. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. Bila je to parola u njihovim pohodima. da izjavi primanje islama.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. koji je ubio veliki broj muslimana. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost.v. Napali su ih neo~ekivano. najbolje vrijeme za napad. ako ti se bude opirao. vidio sam . a mud`ahidi su ponavljali za njim.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo.a.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. a na kraju. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. kod Galiba..Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. ostatak rastjerali. on je pobjegao. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. snagu i dobru strategiju u borbi. Veliki broj su ih ubili i ranili. Usame je bio na ~elu odreda. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. jer je no}. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. odsijeci mu glavu. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman.

Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha. kao {to se kajao i Galib. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. s. Tada je poginuo veliki broj muslimana. s. s. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha.a. r.. Meka je osvojena. redovno je slao Resulullahu. {ta se desilo. radi {irenja islama u njima. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. s. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha. Kada je Allahov Poslanik. s. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka.a. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. Galib je uvidio da je Poslanik. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir.a. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e..v. lice mu se promijeni.a.s. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere.s.a. vje{tih i iskusnih na putu. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.. d`.{. nije znao {ta da ~ini. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu.v. Tako|er na Hunejnu. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah...v. pa re~e: “Usame.a.a. r. odlu~io osloboditi Meku. zaplijeniv{i veliki ratni plijen.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili.s. Nakon {to je Poslanik.a.s. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik. r. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove. s. Kada sam prenio Poslaniku.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima. me|u njima i .a. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu.s. u prethodnici muslimana. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka.. zamahnuli na njega sabljama. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. Tokom puta. preselio na ahiret.s.v.. Allah je pomogao Svoju vjeru.v.a. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke.. Halid ibn Velid.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. r.v.

a kada su se sreli sa El-Musennom.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. pa je prema njima krenuo Mihran. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . pa je odgovorio: “Pre|ite vi. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. na ~elu velike vojske. upitao ih je na koju stranu bi voljeli.. koje je imalo ~etiri stotine boraca. tamo su na{i prethodnici. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. nasuprot njih. na ~elu boraca iz Ezda. pridru`ili su se njegovoj vojsci. Nakon dolaska pomo}i. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka..” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. Nakon toga. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. . r. do{ao je El-Musenna. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima.a. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. Omer ibnul-Hattab. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane.. Irak.. Pomo} je po~ela pristizati. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme.prema Iraku ili [amu. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. a oni su odgovorili: “U [am.a. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. va{im udjelom. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. Irak. a post slabi i umanjuje snagu.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu.. te je stigao do mjesta El-Buvejb. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. r.. pa je ustao i rekao: O rodbino. Pomo} je neprekidno stizala. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. na ~elu plemena Er-Rebab. S druge strane. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj.

Priprema za hajr jeste strpljenje. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu. tako|er. strpljenje na onome {to te sna|e i . U isto vrijeme. r. Znaj da za sve treba priprema. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. ispra}aju}i ga. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke.. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e.. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku.a. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz. r.a. Kada je S’ad krenuo prema Iraku.a. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. r.a. te grupa koja se borila iza slonice. r. El-Musenna ibn Haris. i vratiti ih na Arapski poluotok. r. a. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja.a. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. Kada je primio Musennino pismo. lijevim i desnim. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. i s hajrom po~ni. udarati i u sredinu perzijske vojske. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. pa mu je Abdurrahman ibn Avf. prijestolnicu Kisra...rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. pa ~uvaj moju oporuku. spremne da istrijebe muslimane.. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. r. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. Omer ibn el-Hattab.a. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. Omer ibnul-Hattab.a. odgovorio mu je Abdurrahman. prije nego Rustemova vojska krene na njih. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. upita Omer. r. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine.. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. S’ad ibn Ebu-Vekkas. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni.

a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane.s. Ubio ga je vrlo brzo. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. On }e vam se odazvati. vi ste njihovi poglavari. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. Galib ibn Abdullah. d`. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. od Njega tra`ite. bili su `estoki prema njima.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. . on je ve} bio preselio svome Gospodaru. Me|utim. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. Njega molite. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. Pa. a Perzijanci prema muslimanima.v. Sutra }e pri~ati. Idite me|u ljude. zaista. arapski pjesnici i njihovi govornici.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. Prije po~etka borbe. Prou~io je ~etiri tekbira. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. O skupino Mead. pa ih podsti~ite na borbu. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. ne bri{e lo{e s lo{im.a. S’ade ibn Ebu-Vekkase. Bolest ga je privezala za postelju. Allah. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. pa prenijeti drugima. ve} bri{e lo{e s dobrim. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. Zaista. pa preuveli~ati. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. Smjelo i odva`no nastupaju}i. rije~ vam je zajedni~ka. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. muslimani su krenuli prema Perzijancima. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. Galib ka`e: “Boga mi. obra}aju}i se svome narodu.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. perzijskoga vo|u Rustema. On }e vam pove}ati.{. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). vi ste njihov spas. osim da Mu se bude pokorno. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. blizu mjesta bitke. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. rekao je: “Ljudi.. s.

Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu.a.a. r. . Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. r.a.. povjereniku va`nih zadataka.. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. junaku El-Buvejba. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. r.

URAT IBN HAJJAN. jake tjelesne konstrukcije. napisao: “. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . a on sin Ad`elov. a on je sin S’adov. Imao je sme| ten.urat. jakog pam}enja. a on Led`imov. a on Bekrov. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. tra`e}i hranu i vodu za stoku. a on sin Habibov. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. najbolje poznavao puteve. a on Hajjetov. pa je Ibn-Hibban. rijetku kosu. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . Imao je mo} preciznog zapa`anja. a on Abdul-’Uzzaov. OSOBINE .urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. Zastali su u pustinji Ubelleh. njenih puteva i staza. a on S’abov. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. R. on sin Alijev. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. od svih ljudi. Bio je srednjega rasta. istaknute o~ne jagodice. usko lice. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. [ama i Arapskoga poluotoka. a on S’alebov. ~uveni histori~ar. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva.A. sitne o~i. razvijene gra|e i jakih mi{i}a.urat je. a on sin Rebi’ov.. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija.” . a sin je Hajjanov. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. na granici Bahrejna.

v. Zejd. . Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su .urat ibn Hajjan”.a. zapovjednik muslimanske izvidnice. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e.urata ibn Hajjana.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. potro{it }emo sve {to imamo. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. re~e Zem’a. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. Bili su u }orsokaku. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku. Jedan je ensarija vidio .urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. kada bi i{ao `mire}i. a Zejd ibn Haris.urata ibn Hajjana zarobljenog.s. Ned`dom. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima.. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. koji..v. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. i ostali koji su bili s njim. Zaplijenili su ga. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek. Tako|er. ne bi zalutao.s. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. zarobio je . objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu.urata u Meku.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. ali da putuju novim putem. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. . s. Roba je bila u srebru. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema.a.JANOV VODI^ .” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki. zaplijeniv{i veliko bogatstvo. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. s. vratili su se u Medinu.

s.s. . Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek.) oslobodi i posla njegovom narodu.v. Selman el-. koji su bili .urat upitao: “Brate Arape.urat doveden pred Resulullaha. s.a.a. KUREJ[IJSKI UHODA . koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali..da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.s.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je .. sa saveznicima.. Kada je Allahov Poslanik. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana.a. Pozvao je . zbunjeni.” Kada je .s. ne ubija vjernike. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”.s.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam. Kurej{ije su. a drugi put bi odlazio u Meku. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici.v.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. obznani svoje primanje islama. pa ga on (Poslanik. ali je odmah pao u ruke muslimana. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda. spasit }e{ se . saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih. s.. .v.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini..v. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu.. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana.a.. s.v. obavijestio je o tome muslimane. krenuli prema Medini.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu.a. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. s. . od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. ulogorili su se izvan Medine.Allahov Poslanik.s. zaustavi{e pokret.

s. Kada su iza{li. s.a. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju. govorio je poslije da je Allahov Poslanik..v. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.v. Od njih je .v. r. s. Tihim glasom molio je da u .” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah. Za . Krenuo je .. .s.v. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu. Odveden je pred Allahovoga Poslanika.s.v.s. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje.a..uratu. a . Me|utim. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika.a.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. s.v. Tu su izveli napad na karavan.s.v.a. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. s. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a.v. Allahov Poslanik.a. na nekom savjetovanju. govorio. dodijelio .390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni.urat se vratio u Medinu.s. s. s.s.urat ispred Zejda pokazuju}i put.s. s. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs.a. .. pogledao ga je. Jednom prilikom je . Adijj ibn Hatim. .a. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda. Zbog toga je Resulullah. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno.” Poslanik.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika. To se {irilo me|u ljudima. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik....a.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu.urat i Ebu-Hurejre.v... s.s. a broj njegovih pristalica je naglo rastao. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio.s.urat ibn Hajjan. s. ga je ve} bio zavolio.a.a.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah. a sa njim je izdajnik. s. s.a. Allahov Poslanik. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame..s.v. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje.s. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. Me|utim. dobio je obavje{tenje o njemu. pado{e licem na tle.urat re~e: “Ja sam musliman. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara. a Allahov Poslanik.” Kada je za ovo ~uo. Allahov Poslanik. tvrdio za sebe da je poslanik. oprostio. Tada .a. pa`ljivi i oprezni. koji naredi da ga ubiju. la{cu i odmetniku. .v. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio.s. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost.v. r...{.urat se vratio svome plemenu. poslao . u~iniv{i sed`du zahvale Allahu. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja.a. . a od velike radosti bio je sav ustreptao..v. r.a.a.uratu bude dobra.. s. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.a.. d`.s.

s. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. a kada . zbog njegove brzine kretanja. Ebu-Bekr. r. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru.v.uratovog prisustva u okr{aju.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. r.. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. Tako. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i . i Be{ir ibn Hasasije.s. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu.” . stanovnik Jemame.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. Pred njim pado{e gradovi Mezar. Halid je oti{ao na front prema [amu. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah.v.urat. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku.a. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e. postao je halifa muslimana.a. Ulis i Hira. a ko ostati sa Musennom. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu.. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid.. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. Musenna je to odbio.. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. ne prezaju}i od smrti. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama.a. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti . s.urata ibn Hajjana.a. Amgi{ija.s. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. r. . preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. Kada je red do{ao na . El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. pa Halid pristade. .a.

Kada je halifa saznao {ta su .za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. Opravdali su se..392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. Potom je osvojen Mosul. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. a s njima rimska vojska i Perzijanci. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke.a. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija.a. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . a na lijevom krilu . kazav{i da je to ra{irena izreka.urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. . a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit. .. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. Nimra i Ijad. .urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana.urata ibn Hajjana. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora.urata ibn Hajjana el-Ad`lija.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Pa ako poraze neprijatelja. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi .urat. r. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. Jedan dio njih natjerali su u vodu. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. . r.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. Ostali su kratko vrijeme u Medini.urat i Utejbe uradili. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. a . a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. govore}i im: “Potop . a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. . a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji. perzijskim kraljem. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. . Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit.

uratu ibn Hajjanu.a. . vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u. . Neka se Allah. r. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule. smiluje ...urat ibn Hajjan. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. Ukopan je u Kufi. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. d`. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana.{.a. r. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.

.

dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. s. a on Abesov.a. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. sin je Haslov.. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. srednje gra|ena tijela. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja.. a on sin D`abirov. Nadimak mu je bio El-Jeman. d`.HUZEJ.A. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. dubokoga pogleda. a on El-Harisov. o{tro bi ga prekorio. R.s.v. bez ljubaznosti i okoli{anja. O tome nije govorio drugima. Bija{e svijetla lica. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja. . vitka stasa. smiren. Allah. a on D`ervin. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. a on Mazinov. a on Rebi’in. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost.E IBN EL-JEMAN.{. a on Amrov.

.. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. ti si ensarija. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e.s. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika.a.v. r. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. poznat kao Mekelija porijeklom. pa su poslije povukli ovu zabranu.a. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. s.s.a. bio je iskrena li~nost. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{. odgovorio mu je Poslanik.a. a Medinlija po mjestu `ivljenja.s. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. prozva{e El-Jeman.. r. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. osim Bitke na Bedru. jednim ensarijskim plemenom... Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija.v. s. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki. onda sam ensarija. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima.. kojim su zvali njegovog oca. poznatu kao ”Bitka na Bedru”. s.a. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe.s. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. Huzejfe. ti si od muhad`ira”. s. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . [to se ti~e nadimka El-Jeman. Naime. od malih nogu.v. r. s..v.s. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio.a. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika.a.a. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. a ako `eli{. “Kad je tako. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika..a. r.v. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika.

63 Danas-sutra nama je umrijeti. a starijim ljudima. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.{.s. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije.a. s. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je.. nare|eno je da im budu stra`a. a tra`ite pomo} Allaha. . Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku.a.v.a.v.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. Kad smo stigli do Poslanika. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje.{. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. Poslanik. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje..” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika. d`. s. protiv njih.. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske.s. Kada se bitka zao{trila.s.. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu.. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom.a.v. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe. od mu{rika. s. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. s. naoru`anim kopljima.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni.v.. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. Bje{e to na dan Uhuda.” Allahov Poslanik. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana.s. d`.

a.v. Munafici.v.s.” Kad je Resulullah. ovaj je ne htjede uzeti za sebe.. to je moj otac!” Me|utim.. bilo ih je dvanaest.v.s. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. i vodio je. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. Resulullah.” “Bili su maskirani.a. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg.. a Amr ibn Jasir je tjera{e. Huzejfe ih pogleda.a. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima.s. s.v. s. tajno su se dogovorili..s.. odgovorili smo.a.s. Me|utim.s. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e.v. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja..a. da Allahovoga Poslanika.a. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. Me|utim. Resulullah. s. odgovorili smo. s. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima... s. njihovi planovi su propali. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”.. koji su bili u muslimanskom d`ematu. a On je najmilositviji.v.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. s...398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. Allahu moj.v.s.a. a da ih muslimani nisu znali.” . da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika. skrivaju}i zlo u sebi. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas.. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice).v. On re~e: “Bili su to munafici. zaboli ih to u du{i..s. s.s.a. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. povikao je prema njima. s. s. odustali su od namjere i pobjegli. Allahov Poslanik. ljubav prema njemu. njih dvanaest.. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.a. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika.v. r.a. o~e. razo~ara{e se i pokleko{e duhom. Sigurno je da Vjerovjesnik. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je.

najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. r..a. ispred njih su bili Kurej{ije. njegov iman bje{e jak i velik. a ako ne bi.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko.. odgovorio je. Huzejfe.s. te njihovih karakteristika. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja..” Huzejfe je dodao: “Omer. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. .s. Resulullah.. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. Kad bi neko umro od muslimana. pa ih onda po~ne ubijati. d`.. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e..a. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. Resulullah.v.a. i Omer bi izostao sa d`enaze. ne dadne vlast nad njima. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah.v. s. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. r.a. s.s. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom.v. s.a.{.a.. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba.. i on bi mu je klanjao. r.. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.

a. s. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. jedan po jedan. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene.’ ‘Da!’. Allahov Poslani~e.. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. izvidi {ta je uistinu. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom. a Allah.s. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. on re~e. Dok sam i{ao.s. Benu-Kurejze.v. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.’ Tako mi Allaha. sin toga i toga. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji.v.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. neka svako od vas provjeri ko je do njega. pa pro{aptah: ‘Da. Kome{ali su se i izvla~ili. koji mi je dosezao do koljena. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’.’ . s.’ Krenuo sam. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega. pro{av{i kroz razne opasnosti.. Allahov Poslanik.{. s. Tada Allahov Poslanik.a. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. ili oko toga broja.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. Munafici su se po~eli izvla~iti. d`.a. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. prou~i: ‘Allahu.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. sjedili smo poredani u dva reda. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. sa njegove desne i sa lijeve strane..v. sve dok nas ne ostade tri stotine. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. Zato. skoro da nije ni zavr{io dovu. pa nas obavijesti. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. iza nas. Kle~ao sam.. Ustao je Allahov Poslanik. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. a. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas.s. Uvuci se u njihov logor. rekao sam.

stradale su nam deve i konji. {to pje{aka. uz Bo`iju pomo}. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost.” Srele su se dvije vojske. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida.. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. a Benu-Kurejza nas je napustio. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim.s. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. Ako on pogine. ubio bih ga strijelom. ~vrstim kao stijena. te da se upute ka Nehavendu. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. s. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a. niste se usaglasili u odluci. sposobnosti da proni~e u ljudske misli.. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. Da mi Resulullah.v. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. s. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom.. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. Njegovim u~e{}em i posredstvom.s. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. Muslimana bje{e oko trideset hiljada. r.a. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am.. lijepom zahvalom.. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije.. Kad je zavr{io i vidio me.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. neka bajrak preuzme Huzejfe. odrije{io joj noge. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina.v. . d`. Valeri i Validinur.a.a. r. postavio za emira cjelokupne vojske. a ako i on pogine.’ Uputio se tada prema svojoj devi. r. nije naredio da ni{ta ne poduzimam.{. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. pa zahvali Allahu.a. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. zajahao je i udario da ustane. a njega to jako obradova. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. {to konjanika. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. {to strijelaca. Halifa Omer.a. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. osvojeni su Hemzan.

kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. r. r.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. prihvati ga Huzejfe. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. heroja u bitkama za Irak i Perziju.. spretno ih ubijaju}i.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava...a.samo hranu. dok sam me|u vama”. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje.s.v. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. a on je udovoljavao njihovim potrebama. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika .. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. koji je dojahao na magarcu. Halifa Omer ibnul-Hattab. Navalite o ljudi Bedra. Posje}ivao ih je i obilazio.” Pitali su: .” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh.. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain.. tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta.a. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. s. Istinito je Allahovo obe}anje. r.... i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. Huzejfe.. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba.. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u. kako je halifa naredio.v.. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila. sunce mu promijenilo boju. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom.. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber.a.s. pa ne odugovla~ite ulazak u njega. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti.a.. s. Allahu ekber. udarao je na neprijatelja.. Neka mu se dadne {to tra`i. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man. Putovanje ga je iscrpilo.a. odvratio je Huzejfe. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: .

halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti..Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. Namjesni{tvo. smrti. Pa.. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije.. osjetio je dolazak meleka smrti. Pa primjer je imana poput primjera drveta.a.. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u.. a to je prezirao.. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega..” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat. o uputi. pozva ga u Medinu.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri. okru`uje ga ~ista voda. r.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. njegove izreke govore o `ivotu. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. Huzejfi. o vjeri i vjerskim du`nostima.. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. Kada je trebao u}i u grad... nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih.. Tako|er. r. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. pa koje nadja~a. ve} se svom snagom borio protiv toga. ili lo{ijima. posljednje {to je kazao. i ne samo prezirao. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo. r.a. Do{la si sa `udnjom prema meni. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. do{la si. jeste srce vjernika. ^isto srce. ni ko{ulja mi nije potrebna. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. vlasnika dva svjetla. ..” Huzejfe. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. u kojem sija svjetiljka. okru`uje je gnoj i krv. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku. r. rastaju}i se sa plemenitom du{om. Njegova briga za islam bila je stalna.. bile su rije~i: “Dobro do{la.” Kad ih je vidio da su novi. Jednom prilikom halifa Omer. nije mi `ao.” Po njegovom mi{ljenju.. kako ga je Huzejfe razumijevao.a.. licemjerja i munafikluka. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa..a.

a. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere.. .404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana. preseli svome Gospodaru. r.

.{. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. a on Zejdov. mo}nim da podnosi bol i patnju. d`. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. tamnoput. ~ak i do u`asnih napora i umora. a on Zejdov. a on Amrov. kao i vje{t borac na polju d`ihada.UMEJR IBN SA’D. a on Umejjin. mnogo je razmi{ljao. obdario ga je velikim razumijevanjem. a on Malikov. r.A. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. lijepe gra|e. a on sin [ehidov. Amr je opet sin Avfov. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. Allah. R. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr.a. Bio je miran i stalo`en. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. a on Amrov. finoga glasa. sin je Sa’dov. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju.. Pored toga. Bio je srednjega rasta. mirnoga pogleda.. a on Avfov.

^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu.v. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao.s. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. objavio proglas za d`ihad . daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika.. Kada je napunio deset godina. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika. srebro. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. koji je u sjeni El-D`ulasa. Umejr je bio tek stasali mladi}. umro. Po~eli su mu dolaziti. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i.a. s.{. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. d`. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. r.. imovinu i jaha}e `ivotinje. s.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr.v. a bio je jo{ dje~ak.s.a. Zbog toga je Poslanik.a. . ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. s.s.v. Pratio ga je i opona{ao. Jednoga dana Poslanik. Na njega je dosta uticao njegov otac. gdje je objavio njegovo primanje islama.tra`io je priloge i dobrovoljce. daju}i ih kao prilog. On je primio islam nerado. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas.a.v. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva.. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. niti iz vjerovanja. Klanjao je za njim.s.v. osjetio svu udobnost `ivota.a. nakon {to je ~itava Medina primila islam. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. odrastao je u ku}i koja je znala za islam.. s. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata. Poslije toga. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. i u njegovoj ku}i. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca.a. r. Od tog momenta bio je uz Poslanika... s.s.a. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama.

s. Poslanik. s.. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e.v. I pobijedio je iman u njegovom srcu. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. rekao si ~udan i pogrdan govor.a. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku. zatra`io je da ostane s njim.s..a. s. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. Kada je do{ao. s. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja.a. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. s.s. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i. od tebe. mi smo gori od magaraca. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. Abdurrahman ibn Avf. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e..” . Umejr se vratio amid`inoj ku}i.. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. Tako mi Allaha.s. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku.. razotkrit }e te. upita ga Resulullah.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. a ako ih sakrijem.s. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. `rtvovali su se. r. ono {to si rekao. Ali.a. iskren. Me|utim. s.s. on je slagao i izmislio na mene. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva. tako mi Allaha. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa.v. Osman ibn Affan.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. Ali...v.v. a ti.v.a.s. prigrlio i bio dobar prema njemu.v. Resulullah. dao je dvije stotine oka zlata. neki su ~ak {irili glasine. eto.a. u `elji da slome volju i umanje zanos. u onom {to poziva od poslanstva. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi.a. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a.. neka zna{.a.v.a. s.s. r. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika. pa re~e: “Boga mi. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. a suze radosti kvasile su njegovo lice.

a Umejrovim posredstvom. otkrij istinu.” . pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli.a. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. To je potrajalo kratko. s. bit }e im dobro. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. Pa ako se pokaju.a.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. pa je molio: “O Bo`e. o Bo`iji Poslani~e. Njegovu je du{u obuzeo strah. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega.s. kajem se Allahu.a. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre.{.. Allahovom voljom... zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. O Bo`e.s. a Vjerovjesnik.v. ~as Umejra.{. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio.s.a. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. d`.v.. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili.v. s. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. Bo`iji Poslanik. s. o~i mu zablista{e.s. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. lice mu je poblijedjelo.a. o~iju uprtih u Poslanika. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}. a Umejr je rekao istinu. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. a ako glave okrenu. Bo`e.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a.s. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. s.a. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika.v.s. d`. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. Zatim se zakleo Allahom.. a bojazan ga u~ini blijedim.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti.v. El-D`ulas se. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. El-D`ulas je slagao. istinoljubiv i vjeran”. ~as El-D`ulasa. odjednom se umiri. govorili su drugi.v. Prisutni su po~eli da zagledaju. s. nasmija{e se njegove usne. preobrazio u pravoga muslimana. Srce mu je po~elo jako kucati. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. s. a zatim je Allahov Poslanik.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom.

u~enoga mud`tehida. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast.a.. da izgleda kao jedan od njih.v. r.a.s. s.. kada bi htio da imenuje namjesnika.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu.. Emirul-mu’minin. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana.s. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. Tako|er.a. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat. r. d`. izgleda kao emir.v. Kada je stigao. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. upravlja njihovim interesima. vjernika. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu.s. osje}aju}i prazninu i samo}u. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. Pro{irila se njena teritorija.. borca. i rade na {irenju islama. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”.... kada je me|u narodom. i u onom gdje stanuje. Omer.. ali jasnih. pa se Umejr mnogo ra`alostio. preselio je na ahiret. Rekao je vrlo malo rije~i. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. u hrani koju jede..Umejra ibn Sa’da.a. precizno i ~isto.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. Omer ibn el-Hattab.v. A ako je me|u njima kao emir. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i .a. r. r. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. da vodi njihove poslove. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no.a. zapadno i sjeverno.a. Uzjahao je svoju jahalicu.{. a da emir nije. Nakon Ebu-Bekra.a. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. s. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. . htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. r. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek.. Rekao je: “Hvala Allahu. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. upu}uje ih i okre}e pravom putu. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. s. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu.

. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “.a. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. O ljudi.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku.. a snaga oslabila. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo.. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. Kosa mu je porasla. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. r.. Napunio je mje{inu vodom. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. bio je u nedumici u pogledu Umejra.s. Kada je stigao u Medinu.. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. izgubila se za{tita ove vjere.a.” Kada je primio pismo.a. s. I predade se svom poslu..410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. r. s. Omer. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu. sa mnom nije ni{ta. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. Tvr|ava je islama pravednost. d`. prebacio je preko ramena.Kada ti do|e ovo moje pismo.v. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Kada ga je vidio u takvom stanju. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. Tako mi Allaha.a. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog. .a. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i.. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. a Vo|i pravovjernih. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima. koji je bio u Medini. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina.v.s. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje.{. a njegova kapija je istina. r. Umejra ibn Sa’da.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”. re~e on. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. bez jaha}e `ivotinje.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. Pro{la je godina dana..

..a.a. Me|utim. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga.a. r. dje~aku vjerniku. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima. “Ne!”. donio bih ga tebi..” Omer ga upita za{to.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula. i takav nepokolebljiv. smilovao se Umejru ibn Sa’du.a. on je bio uporan u ne}kanju.{. Kada su skupili..” Umejr. Da je ostalo i{ta od njega. r. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. re~e Umejr. mimo Allaha.” Omer.a. r. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno.a. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa. r. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. upita Omer.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. umro je u Palestini gdje je i ukopan. Allah. napusti Omera.. .a. povukao se iz javnoga `ivota. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. u ~istom i blistavom `ivotu.. iskrenom vjerniku.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio. r. Ovo jako obradova Omera. d`. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. r. pobo`nom namjesniku. ~asnom ~ovjeku. r.

.

a on Zubjeda el-Asgara. daje mu svoje blago. . a on je sin Abdullahov. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. a on Sa’da el-A{ireta. na konju se utrkivao. Rebi’a je sin Seleme. d`. R. ponos i bogatstvo. a on S’abov. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez.{. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. a on Munebbiha.A. lovio i borio. U njima je opisivao ushit i ponos. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. bogobojaznost i spoznaju Allaha. Volio je jahanje konja.AMR IBN MA’D JEKRIB. a on El-Harisov. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on Rebi’e. a on Zejda el-Ekbera. a on Amrov. a on Mazinov. a u pustinji je na{ao snagu. a on Munebbiha. Bio je poznat na podru~ju Jemena. Pustinjaka osokoli pustinja. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. nau~i ga da ne zna za poraz. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. a on Husmov. Tako|er. a on Amrov. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. Sin je Ma’da Jekriba. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. a on Rebi’e. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. Bio je spretan jaha~.

Nakon {to je stigao u Medinu. s. Ime te sablje bilo je “Samsame”. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. skrbni{tvo siromaha. s. osme godine po Hid`ri.” Kajs je odbio zahtijev Amra. duguljastoga lica. Rekao mu je: ”O Kajse. ti si poglavar svoga naroda.s.. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. a `ivio je od borbe i plijena. kao soko. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. Tu se Amr s njim susreo. Nakon osvojenja Meke. smatraju}i njegov prijedlog suludim.. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam.s. Hodao je sporo. Bio je vje{t u rukovanju sabljom.v. ~vrste gra|e. po imenu Muhammed. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam.v. do~ek gosta. Bio je visok. u kome je spas ti du{i .a. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. Ali. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku.a.v.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u.a. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. s.. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. pa mi takve dobro znamo. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. pa ako bude Poslanik.a. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. tamnoput.. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu.s.. s oprezom posmatrao ljude. s. kao {to to govori. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. ja ti savjet davah jasan.s. sitnih o~iju. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. dok je. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. i veli~inu i snagu islama. Imao je prisnoga prijatelja.v. s. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja.v. Imao je gustu kosu i bradu. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda.a. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. slijedit }emo ga. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. daju}i i potvr|uju}i prisegu. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu.s. ~esto ih je knio.

a.s. te izre~e stihove: Drug mi vjeran.. odvrati Amr. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. zarobio ih je. sablja moja.a..Poziv glasan. s. . a obi~no su heroji zadivljeni herojima.vidio je u njemu velikoga heroja. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. meni iz po~asti. r. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi. a u njemu se ne u~i ezan. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih.v. r. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru .a. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. Bo`iji Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . “Samsamu”. tzv. dobro~instvo.. trebao osloboditi ovaj moj narod. zarobi one u njemu. juna{tvo i vjeru. u bogobojaznosti i ibadetu. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama.. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje.” . iako je redovno obavljao namaz i postio. pa je pokloni Halidu. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara. opisuju}i njegovu vrijednost. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i.. po{to nije ~uo ezan. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. Me|utim.

preuzeo hilafet...v.s. Ebu-Musa el-E{’ari. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat.. preselio na ahiret. To se desilo pred kraj Resulullahovog.. `ivota. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu.v. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. s. On je tada ve} bio u islamu. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa. El-Esvedova vojska napala je Bazana. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi.a. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. . ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha.s. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. da ubije El-Esveda. s. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci. kada je Bo`iji Poslanik..v. a vi imate svoju zemlju i imetak. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a.. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. Sklonio se u svoju ku}u.v. biv{om Bazanovom `enom. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. r. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. r. u Jemenu. U me|uvremenu. provalila u grad.: Mu’az ibn D`ebel.a. Dio ih je pobio. s. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. . Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. Kada je Ebu-Bekr.. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. Napisao im je: “O pobunjenici.a. r. r. u{la u njega i ubila vladara. a dio zarobio.s.a. Muhad`ira ibn Umejja.a. s.a.a.a. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. r. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu.a. mi imamo najve}e pravo na to. i Halid ibn Se’id. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu.s. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib.. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan.

jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. na konjima brzim.. moj Gospodaru. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske.a. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo.v.a. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. obavljaju}i had`. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra.s. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. I do~ekao je zlatnu priliku . Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. kose}i lijevo i desno. Poslije.’ Sada. odazivam.a.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. s. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. Jahao je svoga konja. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. hvala Allahu. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. d`... r. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima.{. Sve brda. mole}i Allaha. doline i pustinje prevaljuju}’. s.v. podu~io. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. r. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio.’. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu. sa isukanom sabljom. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu.{. ku}i mu.. `ure}’.. d`.. Amr se nije mogao strpiti u Medini. oti{ao je do Amra. .s. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. Krenuo je Amr..Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika.a.. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. Imao je bogato ratno iskustvo. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. van Arapskog poluotoka. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. po~eo se povla~iti. ispri~avaju}’ se.

osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. pozvan je u islam. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. r.. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. trebalo je krenuti prema Perziji. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka... a bili su i fizi~ki najspremniji . opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. r.a.a. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i .. r.a.a. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji..irasa ibn Hajjana es-Sehnija. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. Sa’dov plan. r.. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima.a. r. r. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. Prema uputama halife prije bitke. re~e: “Na{ao sam ga.a. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. r. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Tada mu Abdurrahman ibn Avf.. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. perzijski kralj. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske.. Ako pobjede muslimani.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. Sabrao je veliki broj mud`ahida. re~enom prije njegove smrti. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Jezded`ird. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana.. Lav sa kand`ama. Muslimani su se odazivali. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova.a. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. r.. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. nakon {to Halid ibn Velid.a. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet.a. nosa~e bajraka i poglavare plemena. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije.. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. r. a nikako u sredi{tu Perzije. sa oko sedam stotina mud`ahida. pa krenu{e ka Iraku.

Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. ne broje}i ratnike na slonovima. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. slomio je Perzijancu vrat. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. imao je dvije zlatne narukvice. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. Na{ao se ispred jednog od slonova. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. Odabrao je borbu.a. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Kada im se pribli`io. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. Ako do|ete na vrijeme. jer lav je postojan. na}i }ete . hvala neka je Allahu na tome. r. Vojske su se izmije{ale. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. a strijela se zabi u njegov tobolac. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida.. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre.a. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. S njim se uputio ka muslimanima. merd64. jo{ zapanjeni od prizora.a. ponosa i dostojanstva. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi.. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. li~e jarcima. a zatim ga zbacio s konja. sa vije{}u o borbi.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. Asim ibn Amr et-Temimi. Na drugoj strani. sko~iv{i sa njega. ili }e ih vratiti u njihove krajeve.a. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke..”. Dohvatio je svoj luk.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala.. Amr ibn Ma’d Jekrib. budite lavovi.. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. vo|a njegove vojske. r. a muslimani su. uzvrati{e mu oni.. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. r. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla.. sve ukopati u kanalima Kadisijje. Amr je udario svoga konja. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. r.

kao malobrojni junaci. zapovjednik perzijske vojske. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida.. popeo se na njega i nastavio boj. Ubijen je i Rustem..” [EHID Amr. zatim uhvatio i za drugu. D`abir ibn Abdullah. a imao je vi{e od devedeset godina. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. pa kad su to muslimani vidjeli. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. r.. bio je jedan od njih.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. pa je tako uhvatio konja za uzde. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. Sumnjali smo u tri osobe.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. napali su na konjanika i oborili ga s konja.a. Na kraju bitke.{. okretni i spretni.a. Milostivome pokorni. u osvit zore. kao i prije. putu.a. r. r. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. a on je uhvatio za nogu njegova konja. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. d`.a.. r. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. Amra ibn Ma’da Jekriba. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. Borio se u svom stilu i po obi~aju. odnijeli su ga i lije~ili. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. .a. pojahao jedan Perzijanac. koga su oborili s konja.. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli.{. Brzo ih rastjera{e. pa ka`e: “Tako mi Allaha. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. r. sve vitezovi sna`ni.. a Amr ibn Ma’d Jekrib. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. u d`ihad. osim Koga drugog boga nema. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. Prema Amru je. nastavio je sa borbom na Allahovom. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. dok je bio na zemlji. d`. r.a. zaustavio ga. i Kajsa ibn Mek{uha..

vjerniku. sna`ni pobjednici. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. Ukopan je u gradu Revzi. Ustao je. Reci svima.. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici.” Neka se Allah. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. junaku Kadisijje. Poslije toga je ubrzo preselio. d`. pjesniku. . konjaniku. mud`ahidu. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. Probudili su ga.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri.{. u kojem je i preselio. pa su ga htjeli prenijeti.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn.

.

Bio je predstavnik plemena. ~vrst. a on S’alebov.{. d`. a on K’abov. Zvali su ga Ebu-Sabit. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda.SA’D IBN UBADE R. povjerovao je u Allaha. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom.s.. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo.a. a on Saidov. a on Dulejmov. a on Ebu-Huzejmov. a on Harisov. a odluka presudna.v. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. njegov prvak i velikan. Rije~ mu je bila slu{ana.. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. krupan. s. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. a on El-Hazred`ov. krupnih ruku i stopala. kako u predislamskom. Bio je stasit. bijele puti pro{arane crvenilom. a on Tarifov.a. Iraka i Jemena. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu.s. sin je Ubadin.v. s. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika.A. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. Kada je do njega doprla Muhammedova. tako i u islamskom periodu. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja.

Usavr{io je ~itanje i pisanje.v. u plivanju je bio me|u prvima... s.a. s. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`.v. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Pa ako Allah u~ini da se izmire. Nakon {to se ~asni Poslanik.v. Stanovnici Medine.s.. Govorio je ono {to misli. bez zaobila`enja.{. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. s.. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva.a. Istupiv{i pred njih.v.a. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. s. pili. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. odgovori{e.s. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. Oni mu se odazva{e i primi{e islam.s. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. i izlo`iti im novu vjeru.. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. kod njega jeli.a. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina. kao i ~istote du{e. d`.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. Vrativ{i se u Medinu. Allahov Poslanik. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. jasno}e. Tako|er. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. ponovo sastanu slijede}eg . makar privremeno. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. pogotovo u strelja{tvu. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. dini islama.s. spavali i nalazili za{titu. okoli{anja i prevare.

To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa.s. s. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. rekao sam: ‘Tako mi Boga. a potom su ga po~eli gurati. s. Bilo ih je sedamdeset troje. Doveden je u Harem.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. rekao sam.v..’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama. vi{i od ostalih. i primili islam. u dogovoreno vrijeme.a. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. to je ovaj ~ovjek. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. izbila je grupa Kurej{ija.a. htio je. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom.a.’ Pa sam to i uradio. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova. s.v. r. ali je ime ~asnoga Poslanika. Sastali su se sa Poslanikom.a. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. d`.s. i primio islam. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade.s. reko{e: ‘Tako nam Boga. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.” . istina je to {to je rekao’. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. Kurej{ije su bili kao ludi.{. putu.a. nema u njima hajra nakon ovoga.s. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija.v.a.v. Sljede}e godine..{... slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. Kontrolirali su trgova~ke puteve. Allah. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. d`. od toga tri `ene.. a oni me vukli po zemlji. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka.s. udarati i psovati.. s.’ Dok sam bio u njihovim rukama. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. s. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’.v.

@ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. jer nisu znali koga imaju u rukama.v. Vjerovjesnik. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. nastanjeno blizu Medine. i njegovim ashabima. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah.a..s. s. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. s.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili.a. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira..v. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija. Pleme Gatafan.a. i pokazali hrabrost i prodornost.v.a. s. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.s. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. O slavi koju je u`ivao. ugostili i opremili svim potrep{tinama. je o tome rekao: “Allahov Poslanik.s. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom. .v.v. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. s. uo~io je njegove plemenite osobine. i njegove strijele probadale su njihova tijela.a. vje{tini i mnogobrojnosti.a..v..v.a. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem. na svakom boji{tu imao je dva bajraka. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija.. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. Allahov Poslanik. bilo je poznato po o{trini u bitkama.s. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari... Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. Abdullah ibn Abbas.a. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u. s. s.a. hu{kaju}i ih na Poslanika. hrabrost i uva`eno mi{ljenje.s. Nakon {to su ga po~astili.s.v.s. s. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika. Tako|er. u ~emu nije imao premca.a. s. r.. krenuo je na put za Medinu.s.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida.s. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine. s.a.v.v. s.s.

hvale}i i slave}i Allaha.v. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana.s. d`.. s. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj.. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima. d`. tako mi Boga.s.v.s. nije htio sam donijeti odluku. ve} se. a pogotovo njihovoga Poslanika. prolazio pored njega u grupi ensarija. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”. posavjetova sa ashabima..” Poslanik. a kamoli sada kad nas je Allah. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. Na dan osvajanja Meke. uputio tobom. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju.s. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida.” Utom se Poslanik.{.. s. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama.” U isto vrijeme. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke... obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. koga je malo podalje ugledao.a. d`. uradi. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e.. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. s. s.s.v. uzvikuju}i tekbire. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. s.. pa zahvali Allahu. pa kada je Poslanik. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. s. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e. . s.a. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. obradova{e njihovi stavovi.v... Izme|u ostalih. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana.a. visoki polo`aj i pobjedu islama.a.v.v.. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno.s. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{.” Resulullaha.{.{. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e. iskazuju}i Poslanikov.s.a. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu. Ali ako nije. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova.a..v.a. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu.

..: ‘Gospodaru moj. s.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima.s.s.a.s. a ni ja malom nisam pristojan. A opet. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. Resulullah.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio.a.v. te serjed65 .. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija.a.v. neko bi poveo da ugosti jednoga. Gospodaru moj. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu.v.{. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao.s. s.a. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno.s. neka je na njih selam Allahov..s.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: . a ni djelovanja bez imetka. Nema slave bez djelovanja.” Allahov Poslanik. rije~ima: “Gospodaru moj. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. s. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika.v.. sav usplahiren od radosti. dao mu je ogroman imetak. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. s.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje. s. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno.a. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu.a.v. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. podari mi slavu. d`.a.{.. otvorenoj za sve. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. s. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj.{.v. neko grupu. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. s. s. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. njegovoj porodici i imetku.v. U njoj su gladni hranjeni. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. d`.v. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. neko dvojicu.. upu}uju}i dovu Allahu.. Allah..a..s. meni ne pristoji malo. d`.s. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom. a Sa’d osamdesetericu. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te.

postupcima. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili.a. s.a. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim.irdevsa ~ekaju.s. pojasnio kako je ispravno. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. o Sa’de Hazred`i. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. kod Allaha Ljepote .v. smirio bi se i prihvatio to. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. o Sa’de Evsi.. s.irdevsa. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu..v. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. eventualno. Allahov Poslanik. ili da im se.v.. poglavar Hazred`a. a to je i od drugih zahtijevao. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni.v. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. tra`e}i od Allaha d`ennete . i Sa’d ibn Ubade. vo|o na{ juna~ki. suprotstavi.s.v.a.a.a.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.s. a Poslanikov. odazvaste se uputi vje~noj. . s.v. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. Njegove osobine. Znate da }ete cilj kome stremite. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. priznaju}i Poslanika.s. starje{ina Evsa. jer one koji iskreno za uputom tragaju. s..s. bez straha i bojazni od pote{ko}a.. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. dosti}i. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. s. podijelio je ratni plijen. bez sumnje. pogotovo ensarije. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az.{. budi nam za{titnik. A nakon {to bi mu Resulullah. pored onih koji su za{titili i pomogli.a.. d`.s. s.

v.v. i u oskudici. njegovom podjelom i udjelom. Resulullah. s. i razjedinjene. u~inili vi ensarije. s jedne strane.s.v. lica ozarenog imanom.s..a. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika. i odba~en.” SEKI.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik... Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima..s. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. da ho}ete. sve {to sam spomenuo. preselio na ahiret. pa vas je Allah uputio.. Po{to se okupi{e.. s.’ Znate. s. reko{e. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio.v.s.v.s. nastavi: “Ensarije. i briga za muslimanskim vo|stvom. Allahov Poslani~e?”.. smrti. odgovori{e. obrati: “Ensarije. upita ga: “A gdje si ti tu. Onda je Resulullah. s.s. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj..v.a. s. s.. Poslanik.v. s njima)”.s. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da . zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. s. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo. pa vas je Allah obogatio..a. Allahov Poslanik. “Tako mi Allaha. pa smo ti pomogli.a. odgovori Sa’d otvoreno. da ste. s. im se sa osmjehom.s..a. Sastala se tuga za Poslanikom.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se.a. s druge.. pa smo ti povjerovali..a. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi.... grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom.v. i razgovara s njim.” @ele}i da zna njegov stav. i bez igdje i~ega.. pa smo te utje{ili.a.. i protjeran pa smo te prihvatili.

on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. Neka se Allah.a.. smiluje Sa’du ibn Ubadi. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. dare`ljivom vjerniku. dajem ti prisegu na pokornost. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i. da rasprave tu stvar. izvrsnom mud`ahidu. posvetiv{i se ibadetu.” Na ovo se za~uo `amor. pa neka bude jedan vo|a od nas. govore}i: “Daj svoju ruku. oni to redom i u~ini{e. r.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom.{..” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. a vi muhad`iri ste dio nas. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. . a drugi od vas. `estokom ratniku. namazu i u~enju Kur’ana. Posjedali su naokolo. d`. odred za islam. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. a Omer. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. Povukao se iz javnog `ivota. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je.

.

uzeto iz ajeta. ajet 7-8. Sura En-Nahl. Emvas: ime oblasti u Palestini. Ebtah: dolina u Meki. Sura Ali-Imran. ajet 1-2.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura:Ta-ha.). (prim. U~a~ Kur’ana. Sura El-Bekara. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. ajet 176. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”.. ajet 53. d`. rec. Sura-Mud`adela. Sura En-Nisa. ajet 1-6. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. Sura Er-Rahman. ajet 144. ajet 125-128. Kuds ili Jerusalem. [ti}enik islamske dr`ave.). Sura El-Bekara.{. 314/3. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu.. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. . Koji je sva~iji pratilac. ajet 123. ajet 43.s. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. ajet 45-46. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. (prim. Sunenu Et-Tirmizi.{erijatski pravni odnos. Sura Et-Tevba. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. ajet 90. . ajet 255. prev. Sura El-Maira. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. ajet 128. Mezarje u Medini. Sura En-Nisa. Sura El-Kehf. “Kurziv”. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. ajet 22. a. Sura En-Nahl.ikh . Sahihu Muslim. Sura Et-Tevba. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. Kelala: onaj koji umre. ajet 90-91. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. ajet 33. Sura El-Bekara. Sura Ez-Zumer. Sura Zilzal. ajet 219. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. glavni grad Palestine. i na dono{enje salavata i selama na njega.

Mjesto u Etiopiji. gdje ina~e sjedi njegov brat.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke.{. Arapi. i da ne}e bludni~iti. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu...v. a bili su pozvani da to poku{aju.. i On je Milostiv. 160. naime.v. d`. u doba u i prije objave Kur’ana.da budem ponovo ubijen. ajet 51..) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. Sura Ali-Imran. s. odabrao da bude rival pjesnikinjama. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika.Mumtehine 12. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.(prim. objavio je Kur’an.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. “.s. Bekijja: ime mezarja.. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. Tj. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”. a koja se spominje u suri El. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. rasplakavalo ljude. u zna~enju “Povjerljivi”. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih.” Zna~i. {to aludira na daljinu i te`inu puta. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. Tj. . Muhammed ibn Mesleme. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed.v. mnogo pra{ta. tj. gdje Allah..s. s. i da ne}e djecu svoju ubijati. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova. Tj. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha. Sihr: obmana napravljena vra~anjem.a.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. a.a. uveseljavalo tu`ne.a. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika.s. a. Allah. ajet 169. to {to je sjeo na prijestolje. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli.s.) Sura El-Maida.s. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. Arapsko ime .52. prev. rec. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. zaista. s. . bili su vrsni pjesnici i govornici. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. str. ni{ta nije promijenilo njegova brata. ka`e: “O Vjerovjesni~e. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati.

.................................................................... 11 PRVI HALI....................................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK............ 18 OSVAJANJE IRAKA ............................................................................................................................................................. 10 EBU-BEKR KAO ASHAB .............................................................. 42 OSVAJANJE EGIPTA ........................... 20 OSVOJENJE [AMA ........................ .................................. ........ 27 OMER IBN EL-HATTAB............................... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................... 62 U [AMU ................................................................................................ 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI .................................................................................................. 52 PRIMANJE ISLAMA ...... 29 LI^NOST ................................................................................................................................................................................................................................................................................. 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU .............AN..................................................................................................................................................................... 22 PRESELJENJE NA AHIRET .................... 39 POVRATAK NA [AMSKI . 10 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................ 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .........................ET ..............................................................................................................................................................EMIRUL-MU’MININ ......................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA ............................................................................................................................................................................................................................................................... ......................................................... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................... 63 ................................. 48 OSMAN IBN A..... 46 VRLINE OMERA..................................................A................................................................................................................................................................................................................................. R..................................................................A .............................................................................. 9 LI^NOST ...................................................................................................................................................................................................................................... 31 VO\A PRAVOVJERNIH ....................................................................................................................................................................... R........ 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI .............................................................................. R.A...A..........................................................RONT .......................................................................... .................................................................................................................................................................................................................................................................................................A......................................................................................................................................... R.................................................................. 26 VRLINE EBU-BEKRA ................................................................... 51 OSOBENOSTI .. 54 HILA....Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ............... 30 PRIMANJE ISLAMA ..................................... 53 ZUN-NUREJN ................................................................ 44 PRESELJENJE NA AHIRET .........

..................................................................................................................................................................... 96 TE@AK ISPIT ......................... 73 U^ENI SUDIJA ............................................................................................................................................................... ....................................................................................................................................................................................... 106 .................... 101 PRESELJENJE NA AHIRET ........ 95 PRIMANJE ISLAMA ....................................................................................................................................................................................................................................................... R.......................................... 95 LI^NOST ...... 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH............................................................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ................ 67 VRLINE ..........S.................................................................................................. 88 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................INU ......................................................................... 71 PRIMANJE ISLAMA ......... R..................................................................... 85 SUD ...................A............................... 103 LI^NOST .....................................................................................................................................A....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 64 POBUNA .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 99 PREMA [AMU ....................... 103 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................. 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” .............................................................................................. 103 NJEGOVO IME ........................ R.................................................................. ......................................... .................................................................................................. 90 VRLINE ..... 102 ABDURRAHMAN IBN AV.................................................................................................................................................................... A..............A.......................................... .................................................................................................................................... 65 OPSADA I UBISTVO ............................................ 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ...................................... 105 VELIKA ^AST ....................................................... 71 OSOBINE ........................... 76 HILA................................................................................................................... 104 U MEDINI ..................................................................................................................................................................................................................................................................................... 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA ..................................................................................................................................................E BENU-SAIDE .................RIKE ......................................................... 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA.................................................. 68 ALIJA IBN EBI-TALIB.......................................................................................... 81 BITKA NA SI....................... 103 HID@RA ...........................................................................ET ... 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................... 106 STALNI D@IHAD ............... 97 EHTEM ......................................................................................................................................... 98 SEKI................... 95 PORIJEKLO .................... 77 “BITKA KOD DEVE” ..................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A.......................................

................... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB.................................................... 116 OSVAJANJE [AMA ................................ ...................... 130 SA’D IBN EBI .........................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ................................................................................................................................................. 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................A.............................................................................. 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ...................................... R............ 134 POSLANIKOV DAJD@I] .............................. 142 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................................................................................................................ 121 AMID@A........................................................................... 108 SKROMNI ....................................................................................... 140 OSVAJANJE PERZIJE .............. 134 TE[KO ISKU[ENJE ....................................................................................................................................................................................................................... 107 POTRES U MEDINI ................................................VEKKAS.................................. 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ..................................................... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................ 124 HEROJ BEDRA ....................................................................................................... 133 LI^NOST ............................................................................. 113 NA BOJNOM POLJU ...................................................................................................................................... 112 PRIMANJE ISLAMA ........................................ .......................................................................................................................... BRAT I PRIJATELJ ............................... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ................................................. 138 DVA ORU@JA ..............................A....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA ...................................................... 117 USLI[ANA DOVA ..................................................... 109 PRESELJENJE NA AHIRET .......................... 110 SE’ID IBN ZEJD......................... 122 ALLAHOV LAV ............................................................................................................................................................................................. 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ........................................................................................................................... ................................................................................................................................................................................................................... R... 111 LI^NOST ................................................................................. 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ............................................................ 122 PRELAZAK NA ISLAM ................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET ........... 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................................................................................... 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM .................................................................... 125 PRVAK [EHIDA ................................................................................................. 141 VELIKA SMUTNJA ........ 133 PRIMANJE ISLAMA .................................. 121 OSOBENOSTI ................................................................................................. 143 ........................................................................................................................................................A............................................................................................................................................................................................................................................................................................. 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................. R...................................................................................................................................

............................................. 151 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................... 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .......................................................................................................................................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ........................................... R.................................................A......................................................................................................................................................................... 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ......................... 176 ^VRSTINA VJERNIKA ............ 175 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM.............................................................................................................................................E ............................................................................................. 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. R.................................................................................................. 173 TALHA IBN UBEJDULLAH................................... .......................................... ............................................................................ 165 TE[KO DJETINJSTVO ..... 162 HABBAB IBN EL-ERETT................................................................. R................................................................................................................................................... 154 PRVI KARIJA .............................................................................................................. 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ............. 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................ 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ............................................................................................................................................................................................................................................ 167 PRAVEDNA OSVETA .........................................................A................................................................................................... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ...................................................................... 145 LI^NOST ........................ 172 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................... 147 JUNAK BEZ PREMCA ..... 145 ^VRSTA VJERA ............................................................... 170 STRPLJIVI MUD@AHID ............................ 145 ISLAM ...... R....................................... 153 POVJERLJIVI DJE^AK ......................................... 178 ........................................................................................................................................................... 153 PRELAZAK NA ISLAM .......................... ............................................................. 166 SVJETLOST @ERAVICE .................................................................................. 153 LI^NOST .................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU............................................................................................................................ ......................................................................................................... 175 OSOBENOSTI ............................................. 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................A........................................................................ 170 U^ITELJ MUSLIMANA ................ 151 ABDULLAH IBN MES’UD..........................................................................................................................................................................................................................A......................................................................................................... 153 NJEGOVO IME ........ 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................................................................................................................... 156 PRAVNIK UMMETA .................................................................................................................................................................................................. 160 PRESELJENJE NA AHIRET ........................ 177 TALHIN DAN ... 158 TE@I OD UHUDA ..........

...................................... 214 ........................................................................................................... 209 PRESELJENJE NA AHIRET ........................A............................................. 195 LI^NOST ................................................................................................................................................ ................... 207 U^ITELJ ............................................................... R..............................................................................................................A..............A......... 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................... R.......................................................................... ... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE .............Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ................................................................................................................................................. 200 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................................................................................................................................... 213 NJEGOVA LI^NOST ................ ..........................S.............. 185 OSOBENOSTI ................................................................................................. 196 NA BOJNOM POLJU ............................. R......................................................... 187 MUDRI POBO@NJAK ........................................ 184 EL-MIKDAD IBN AMR............................................................................................................A.................................................................S.............................................................................................................................................................................................. 192 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................... 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ..................................................................................................... .................................................. 186 VITEZ BEDRA .......................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI................................ 213 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................................................ R................................................................................................................... A......................... 203 OSOBENOSTI ........................................ 183 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................ ................................ 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ............. A............. ................................................................................................................................ 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM....................................................................................... 186 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................... 195 NJEGOV ISLAM ................................................................................................................................................................................................ 185 PREDISLAMSKI PERIOD ............................... ....................................................................................... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB................................. 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ............................................. 201 MU’AZ IBN D@EBEL......................................................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR ........................................................................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA .......................................................... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................................... 203 PRIMANJE ISLAMA .............................................................................................................. 180 DARE@LJIVI TALHA . 191 NA POLJU D@IHADA ............................................................................ 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA........................ 182 VELIKA SMUTNJA ....................................... 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............

......................................................................................................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ............................................................. 251 PREMA [AMU ................................................................A................................................................................................................................................................. 241 OSOBENOSTI ...................................................................................................................... 232 HISTORIJSKI SUSRET .......................................................................................... 223 ODGOJ U ISLAMU ........................................................................................................................................ 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI........................................................ 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ... 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ............................... 231 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................................................................................................................. 249 PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................................................................. 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................................................................A............. 228 PRESELJENJE NA AHIRET ............................... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ........A..............................................................A.................................................................. 223 LI^NOST ............................................................... R................................................................................................. 242 CRVENI POVEZ ............................... 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM .......................................................................... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................. 220 PRESELJENJE NA AHIRET .......... 249 POKORAN MUD@AHID .............................................................................................................................. ..... 227 OKRUTNA LEKCIJA ............................................................... R............................................................................................................................ 237 OSVOJENJE NEHAVENDA ..................................................... 232 ISKRENI BORAC ...................... ......... 234 NA KADISIJJI ..... 249 IME I OSOBENOSTI ................................. 253 .............................. 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE... 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................... R............................................................................................. 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ...............440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA ...................... 244 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................... 226 MLADI VOJSKOVO\A ............................................................................................................... 219 PLEMENITI .... 221 USAME IBN ZEJD............................................................................................. 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ...... R.................................................................................................................................................................................................................................................... 250 NAJPRIJE IRAK ................................................................................................................................................. 216 ISKRENI SAVJETNIK ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 238 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................ 239 SIMAK IBN HAR[E.................................................................................................................................................................................................................................................................. ......................................................................................................................................................... ......................................

................................................................................................................................................................................. 280 VELIKA USLUGA ........................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS .........A................................................................................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................... 261 PRVI DOBROVOLJAC ..... 259 NJEGOVA LI^NOST ........................A...................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME........................................... ...............................................................................................................................................................................................ARISI............................................................................... 285 SELEME IBN EL-EKVE’A............................................ 266 DRVENA SABLJA ............................................................................................ 261 PRAVEDNA OSVETA ........................................... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....... 280 PRELAZAK NA ISLAM ..................... 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................... 292 MEDINSKI MU..................... ................................................................ 279 NJEGOVA LI^NOST .................................................................................................................................................................................................. 260 ASHABSKA PORODICA .......................................................................................................................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ............................................................................................................................................. 269 NJEGOVA LI^NOST ..................... 270 KR[]ANIN ..................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 293 ............................................................................................................................................................TIJA .................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD.................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE ................................................................................................................................................... 287 OSOBENOSTI .................... 271 PRIMANJE ISLAMA ................. R........................................... R........................................................................................................................................................................... 288 PRISEGA NA SMRT .......................................................................................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ..... R..............................................................................................A........ 259 PRIMANJE ISLAMA ................. 276 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................ 275 NAMJESNIK MEDAINA . 265 POVJERLJIVI ............................................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................................................................................................................... ..................................................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................... 279 SAVEZNIK JEVREJA .................................................................................................................................................................................................A... 282 NOSILAC BAJRAKA ...................................................................... 269 VATROPOKLONIK .... 268 SELMAN EL-.......................................................................................... ................................... 287 SELEME U ISLAMU .............................................. R................................. 255 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................................................................................................................................................................................................................................

... R................. 295 OSOBENOSTI .................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ....................................................................................................................... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................................... 301 IJAD IBN GANM...................................... R.................................................. PUTU .............. 313 PRVA TELBIJA ................................................................................................................. 329 ..............A.............................[..................................................................................................... R............................................................................................................................................................................................................................. 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................... 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......... 308 NAMJESNIK [AMA ................................ 311 LI^NOST ....................... 298 BITKA KOD EHVAZA ........................................................................................................................................................................................................................................................... ...............A......... 319 PRELAZAK NA ISLAM .................................... D@.............................. 312 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................................................................. 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] ................................... 315 ^VRSTA VJERA ............................................................... 311 RESULULLAHOV................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. A............................................................................................ 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR................................................................................................................................. 304 DEVMETUL-D@ENDEL ................................................................................................................................................................. 299 [EHADET ............................. 310 SUMAME IBN USAL.............. NEPRIJATELJ ................... 320 ^VRSTO VJEROVANJE ......................................................................................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR................................................ 295 PRIMANJE ISLAMA ...............................................................................................A................................S.... .............................................. 303 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................. 294 EL-BERA’ IBN MALIK....A.............................................................................................. ................................................................................................................................. 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ............... ........................................................ 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................. 319 OSOBENOSTI ....................... R................................................................................... R.............................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................. 296 BITKA NA JEMAMI ......... 303 OSOBENOSTI .................................................................................... 310 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................... 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM.... 316 PRESELJENJE NA AHIRET .... 322 JUNAK TUSTURA .......................................................................... 325 POGLAVAR PLEMENA ...................................................................................................................................A.................... 323 SU\ENJE HURMUZANU ........................ ..

.............................................................................................................................. 362 ODANOST ALLAHU................................................................................................ ZA[TITI ..... 364 ................................................................................................... R.......................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN.................................................................................................................................................................................................................................. .....A........................................................... 345 PRIMANJE ISLAMA ....................................... 329 STARJE[INA ............ 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ......................[............................................... 338 U SA’DOVOJ VOJSCI .................................................................................................................................................................. 330 [EHID ..................................................................................................... 353 NJEGOVA LI^NOST .......................A.................................. ...................................................... 340 JUNAK NEHAVENDA ................... 355 POBO@NJAK ............................................................................... 339 HISTORIJSKI SASTANAK ............................................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ............................ .............. 361 ZASTUPNIK .......................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................. 348 [EHADET NA ALLAHOVOM......................................................... 336 USTRAJNI U ISLAMU ........................ 354 MUHAD@IR .A.......[..................................................................................E.................................................................................................................................................................................................................................. 358 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................ 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..............................................................................A.................................... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................ 353 PRIMANJE ISLAMA ..................................... D@... D@............................................................................................................................................................... 335 NJEGOVA LI^NOST ........... 347 HRABRO DR@ANJE ............................................................................................................................... 360 UBADE IBN SAMIT................ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI .............. 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................... D@................................................................................................. 361 LI^NOST ......................................................................................................................................................................................................... .... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN..................................................................................................................................................................................................................................[....................................................................................................................................... 346 NAUKA I PO[TENJE ..................................................................................................................................................................... 354 U ALLAHOVOJ................................................................................................................................ 335 MUBAREK-KU]A ........................................................... 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................... 345 NJEGOVA LI^NOST .............................................................................................. 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ... R................... PUTU ................................................ 359 SAIB IBN OSMAN ....................................... ............................................................................... 346 U D@IHADU ... 332 HLAD OD KRILA MELEKA ...................................................................... R......... R........................................................................................................................................................................................................................................................

.............................................................................................................................................................................. 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA .............................................................. 366 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................ 387 EBU-SU............................................................................................................................ 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................... .................... 380 ISKU[ENJE .......................A......................................................................................................................................... 387 OSOBINE ......................... 374 NAMJESNIK HIMSA ............ 396 TEGOBNA NESRE]A .................................................................... 403 ............................. ................................................................................................... 377 GALIB IBN ABDULLAH.................................................................................... 399 NOSILAC BAJRAKA ................................................ 384 PRESELJENJE NA AHIRET ..........................................................................A...................................................................................................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................................................... 369 BORBA NA ALLAHOVOM......................... 402 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................ R...... 382 EL-KADISIJJA .................. 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ............ 397 POZNAVALAC TAJNE .......................E IBN EL-JEMAN......................................................................................................... 389 ^ESTITI VJERNIK ................................................................................................................................................................................ 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI.......... ........................................................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 371 SKROMNI VJERNIK ...................................... R.................................................................................... 379 LI^NOST ........A.................................................................. 381 JUNAK EL-BUVEJBA ............................................................. 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................... 393 HUZEJ................................................................ 375 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE ......................................................................................JANOV VODI^ ............................................................................ R......... 379 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................... R............................................................ 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..........A.............................................. 388 KUREJ[IJSKI UHODA .................. PUTU ............................................................................................................. 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ............................................................................................................................................................................................[............... 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA .......................................................................................................................................................................................................................................................................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................. D@............ ................................................................................. 395 LI^NOST ........................................... 398 OBAVJE[TAJAC ............. 386 ........................................................... 395 PRELAZAK NA ISLAM ...................................................................... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ........................................................................................URAT IBN HAJJAN.....................................................................................

......... R.................................................................................................................... 415 ODMETNIK ................................................................................................... 406 NAMJESNIK HIMSA .......................................................... 429 SEKI............................................................................... 423 PRELAZAK NA ISLAM .................................................................................................. 405 NJEGOV ISLAM ................................. 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ................. 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ...............................A............ 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... ................................................................................................................ 405 OSOBENOSTI .........A.................... 413 PRIMANJE ISLAMA ........................ 416 NADOKNADA ..................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 420 SA’D IBN UBADE...................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB.........................................................................................................................................................................E BENU-SA’IDE ................. R........................................................................................................................................................... 433 .................................................................................................... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO . 406 TE@AK ISPIT ............................. 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................... 424 ZAROBLJENIK ................................................ 430 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................ 431 BILJE[KE ......................... 423 LI^NOST ................................A.......................................................................................................... 418 [EHID ... 428 ^ISTOTA DU[E ..........................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D............................. 413 OSOBENOSTI ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... R............................................................................................................ 409 PRESELJENJE NA AHIRET ................................... 425 NOSILAC BAJRAKA ................................................................... 417 JUNAK KADISIJJE .................................................................................................. ...................................................... ..........................................................................................