ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. rekav{i “saputnik”. mo`da ti Allah dadne saputnika.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. a. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. a. `arko je `elio da mu Allah.” Kada je do{ao do K’abe. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. Ebu-Bekr. on bi se `rtvovao da . rekao je: “Istinu si kazao. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. Nego vjera. Pa. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. kod Sebe ne sastavi. d`.s. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. upita Ebu-Bekr. upravo mislio na sebe. d`. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik.{..{. a. d`. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri... a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id.s. pa kad je zavr{io s opisom. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao.a. da naredbu. pa kad ga je vidio. u nekom od trenutaka no}i ili dana. a. osim Ebu-Bekra... a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. sklonio ih kod sebe i hranio ih.{. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. koji je bio mu{rik.” Ebu-Bekr. zajedno”. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. “Da. pa mu vjerujem.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. Kupio je dvije jahalice. u~ini Poslanika saputnikom.. d`.s. Abdullaha ibn Urejkit.s. ili nave~er. a Resulullah je.{. kako opisuje Mesd`idulAksa. r.a.. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra. Niko nije znao za Poslanikov izlazak. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr. odgovori mu Resulullah. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. Allahov Poslani~e?”... Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. ako bi slu~ajno {ta bilo. pe}ini izvan Meke. a on }e do}i za njima kada mu Allah. d`.{.. r.

Ebu-Bekrovom k}erkom.. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija.inhasa da ga pozove u islam. a On je zavisan od nas. r. ne bi uzajmljivao od nas imetak.inhas mu. Ebu-Bekre. a. I jevreji su se bili skupili kod njega. dolazio bi Amir ibn . Ebu-Bekrov sin. Kada se Poslanik. u~vrstio u Medini.a. a.inhasa. kao {to va{ vo|a tvrdi. Hudejbiji. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru.. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. Od Njega smo nezavisni. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa.inhas. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika.inhasu. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. Hendeku. kako li~nost poput Ebu-Bekra. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om.. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. a.. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi .. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. mnogobo`aca i jevreja. te je tako Allahovom Poslaniku.. postao punac. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog.” Nakon svega. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. Boj se Allaha i primi islam. odgovori: “Boga mi. Jevreji su. poniznosti i dobro}udnosti. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. Kada bi Abdullah oti{ao. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije.s. Ebu-Bekr. nego je On siromah u odnosu na nas. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki.. pri osvajanju Meke. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. u po~etku.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega.s. zna{ da je Muhammed. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. I Muhammed.s. a nama je . Tokom tog vremena Abdullah. Hajberu. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. Allaha mi.” .s. a. Te{ko je ne za~uditi se. Uhudu. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. jednog dana ode kod . pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. nastavljaju}i pozivanje u islam. Vama zabranjuje kamatu. Pa da je On nezavisan od nas. koji je bio poznat po svojoj smirenosti.

Ako bi on umro ili ubijen bio.ne bi nam je dozvolio. da nije ugovora izme|u vas i nas.A Prvih dana rebiul-evela. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . Poslanik.. a zatim. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. r. Ebu-Bekr.s. r. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju. a potom oti{ao ku}i u Seh. a..a. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju. d`. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. odsjekao bih ti glavu. o Allahov neprijatelju. a.s. Poslanik se razboli. umro.. koja je bila uz samu d`amiju.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. a. Poslije toga je u{ao s Alijom. a.. pripremaju}i se da. od ljudi primi zakletvu na vjernost. da je nezavisan od nas . i pokazav{i vrhunac samokontrole. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. a.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima.s. Omer.s. daleko od njega.a. ko je obo`avao Muhammeda. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. Zamolio je Allaha. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. i ljudima odr`a vaz. dvanaestog rebiul-evela. preselio.. a ko je obo`avao Allaha.. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. a i prije njega je bilo poslanika. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. U ponedjeljak ujutro. jedanaeste godine po Hid`ri.{. sabrao se. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. a s. Bio je zaokupljen mislima .Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio. neka zna da je Muhammed. poglavar Hazred`a.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik..ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. a.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni.” PRVI HALI..s. rekao: “Ljudi. a. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. kao nasljednik Resulullaha.s.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.a. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom. a. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik..s. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. koja je bila izvan Medine.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. r.s..

Za{titili ste njega i njegove ashabe. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. iako ih je bilo malo. Nisu odustali. Ni{ta se ne}e odlu~iti. me|u ensarijama. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Allah mu je uzeo du{u. i milom i silom. Po~eli su da dublje . niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. a ne drugih. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. Kada je Ebu-Bekr stigao. o ensarije. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. Od nas su vladari. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji.. on je poslao po Ebu-Bekra. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. pokorili Allahovoj odredbi.. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. a od vas namjesnici. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. A vi. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. a. Ebu-Bekr.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. jezikom punim moralne podr{ke. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Kada su se Arapi. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova.s. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. pa mu je malo ljudi povjerovalo. a.s. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. jedan od na{ih. Doista je Muhammed.

koji je bio vrhunac mudrosti. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. a vi muhad`iri. a.to je bio prvi njegov govor..s. potom. re~e: “Tako mi Allaha. a. r. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. iako smo prethodnici u vjeri.s. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada.a. doista. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. prvaci smo me|u ljudima. poglavar Evsa. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. a od vas su namjesnici.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu. iskoristio je trenutak. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad. najplemenitijeg smo roda. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. primili smo islam prije vas. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr.. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. i ne osporavajte im njihovo pravo. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. ustao da bi se obratio prisutnima . Njime je pokazao sebi i . kada je Be{ir zavr{io. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam).” Ebu-Bekr. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. te ga po~e napadati i prijetiti mu.. Svi prisutni su.. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika.. a potom. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja.. i dio samog islama. kao nasljedniku Allahova Poslanika. [to se Arapa ti~e. Allah nam osigurava blagodati. Tu su svi dali prisegu. Zar nije Muhammed. takti~nosti i postepenosti.s. nikad ne}e saznati o ovome. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija.. Bojte se Allaha i ne protivite im se. Njegov odgovor naljuti Omera. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. r. iz Kurej{a.. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. a. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. r. osim ovdje prisutnih Kurej{ija.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. u namjeri da okon~a stvar. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. ensarijama. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije.a. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i .a. pa vi ste ih vrijedni. pa.” “Mi smo muhad`iri. osim S’ada ibn Ubadea.” Ebu-Bekr. a vi ste ensarije. Od nas su vladari. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. Ebu-Bekr je potom. pomaga~i Allahovi. i od prisutnih zatra`i da urade isto...Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima.

a da ne}e biti poni`en. zabludu i otpadni{tvo. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. Ustanite na namaz. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. i zavladati cijelim Jemenom. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka.. .a. od kojih su Abs i Zubajn. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. okupljenih na Arapskom poluotoku. muslimanske sablje kosile su otpadnike. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. a ako budem grije{io. r. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. pod zastavom islama. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. krenuo njihovim tragom. Neka arapska plemena. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. te je opremio vojsku i dok je pala no}. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. iako nisam najbolji od vas... a. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. u tami no}i. Nevjerovatnom brzinom. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. vi me sprije~ite u tome. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. nema mi pokornosti. Ebu-Bekr. vi me pomozite. a. r. La` je obmana. neka su.. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. u Jemenu. pa ako budem postupao ispravno. opet. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru.s. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. r. izabran sam da vas vodim. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana.a. Na sjeveroistoku. Na jugu. Ebu-Bekr.. Istina je emanet. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude.s.. htjela su da osvoje Medinu. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna.a. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. preseljenja na ahiret.

. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. u Jemen. da nema druga. .. a. .Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre..a.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. Jedan. r. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima. Potom je Ebu-Bekr.s. . Protiv takvih }emo ratovati.Halid ibn Seid na granice prema [amu. Te vojskovo|e i mjesta su: . Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. Zahvaljujem Allahu. namjesnika Allahovoga Poslanika. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. Kada zavr{i s njima. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. svima do kojih do|e ovo moje pismo. d`.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. . Allah .{. . Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. Spremio je jedanaest vojnih odreda. . poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. u Omanu.s. Absa i Zubjana.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. i da se obistini govor nad nevjernicima.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. naro~ito Alija. a. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo.a. Svjedo~im da je Allah.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. Njegov rob i Poslanik. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia. ali istaknuti ashabi. Milostivog. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. osim Kojeg drugog boga nema.s. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. r. .. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. i da je Muhammed. a.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au. Isto tako.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu. pred vama. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. Vedi’a i Haris. i da opomene onoga ko ima pameti. . sa Istinom od Njega. svim stvorenjima. bili oni u islamu ili se odmetnuli.. a zatim u Hadremevt.. . Samilosnog! Od Ebu-Bekra. odgovarali su ga od toga. . Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. a. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. kada je mnogima oprostio.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. Bio je jedan od velikih heroja islama. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. a. niste mi se du`ni pokoravati.s. .” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu.s. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom.

a. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. na ~elu sa Omerovim ocem. Tako|er.s. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. od osmoga koljena. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. okrenu{e se u~enju ~itanja. Tejma i Abdu{-[emsa. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. a.. sin Omerovog amid`e. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. vjeri. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. a on Rebbahov. on Kirtov. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. a. a on Adijjev. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab.A. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. Naime. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. a on Nufeov. a on Ka’bov. od plemena Adijj ibn Ka’b. Umejjeta..u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. dakle.OMER IBN EL-HATTAB.s.. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. djeda Murrea. . uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. a on Abdul-Uzzaov. Njegova majka zvala se Hansema. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. Ebu-D`ehlovog amid`e. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. Omer vodi porijeklo.s. a on Rezahov. Adijj je osmi Omerov djed. a on Abdullahov. R.

bijel ten. Njegov je otac bio strog prema njemu. Kada bi i{ao. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. ja sam {krt. Bio je ljevoruk. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. blag prema nemo}nima. ja sam slab. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. Pitao je o njemu. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. pa je ~uvao svoj imetak. pa me osna`i. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. ja sam grub pa me u~ini blagim. obdaren znanjem i snagom. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. a udarao bi me kada ne bih radio. snazi tijela. Bo`e moj. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. pa me u~ini dare`ljivim. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja.preko dva metra.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. mjesta obraslog gustim drve}em. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Po izgledu. ~vrste gra|e. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. plemenit prema nevoljnicima. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. nje`an prema siroma{nima. a. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. pamtio je stihove i prozu toga vremena. Bio je izuzetno visok . Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. visini. No} me je zaticala. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. .” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. jakih mi{i}a. strelja{tvo. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati.s. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. Bo`e moj. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj.

s. a ona je to odbijala. re~e Omer. a. a. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku.’ ‘Neka je Allah s vama’. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. ostavljam te.. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Muslimani su se skupljali i spremali na put. Jednog dana Ebu-Bekr.s.a. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Allahov Poslanik.. Udaraju}i je.. neprijateljski odnosio prema njemu. tako mi Allaha.. Zaklju~io je da je Resulullahova. Kada se pove}ao teror nad muslimanima.. r.s. odlazimo u Allahovu zemlju.s. Kada mu je udaranje dosadilo. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha. a. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha.s. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. koje prije nisam vi|ala. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. a. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam.s. vjera uzrok nejedinstva. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. jer mi je sve ovo dosadilo. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Tuga mu je obuzela srce.. Omere. a on je ka`njavao svoju robinju. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. a.a. Omer je volio svoj narod.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar.. tra`io je od nje da se odrekne islama. Vidjela sam na njemu saosje}anje. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi.” .Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. prolazio je pored Omera. i njegovoj misiji. r. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. a. bio je uz njih. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao.. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. kada smo krenuli prema Abesiniji. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. kao i ostali kurej{ijski plemi}i.s. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. a.. [ta vi{e. Omer se.

atima.s. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije.odgovori . me|u njih sko~i . upita Omer.s. Ovo je Omer ibn el-Hattab. a. “Allahov Poslani~e.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”. ^uv{i Omera. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. Otvorio mu je Seid. odabrao dovom Njegova Poslanika.s. Tada . a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre..” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi.” Allahov Poslanik.atima. re~e Omer i {~epa Seida za vrat. tako mi Allaha.”.” Kad je Omer pro~ita. d`. rekao je: . Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. nadam se da te je Allah. a .. gdje je Muhammed. “Nikakvi” .” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe.”. Dok je prilazio ku}i. pa re~e: “Da. dok joj je krv tekla iz glave.. a. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere..atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u.atima. pa je po~eo lupati na vrata.” “Ne boj se. Utom. Omer je ~uo Habbabovo u~enje. primili su islam i slijede Muhammeda. da mu odem i primim Islam. a. Habbab se sakri u drugu sobu. tako mi Allaha.{. dobit }e dobro. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro.s.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.” “Bojim se da ti dam. upitao je. Tako mi Allaha.” . “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. a. pokaja se za ono {to je uradio. “Kakvi su to glasovi?”. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje.’ Tako mi Allaha.atima stade ispred njega. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. ubit }emo ga njegovom sabljom. o Omere!” “Reci mi. o Habbabu.. a. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda. odgovori mu Neim. tako mi Lata i Uzza’a. a ako je do{ao `ele}i zlo. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid.s.” “Jesu.

Allahovom pomo}i. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu.s.. Omera je Resulullah.” Poslije druge prisege na Akabi. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. a. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika.. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu.s.a. a. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. `estoko pora`eni. Slali su svoje izaslanike na pregovore. Hudejbiji. odlu~io posjetiti Harem. a. Omer.. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. Muslimani od tada znatno oja~a{e. i Omer.. “O Allahov Poslani~e. pri{ao mu je Resulullah. Ebu-Bekr. uvijek spremni za pomo}.. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. Omerovim prihvatanjem Islama.s.. Hendeku. njegova hid`ra bila je pobjeda.s. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu... Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. Toga dana je Allahov Poslanik. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha.. do{ao sam ti. pa smo klanjali. Nije popu{tao niti je kome laskao. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. “Za{to si do{ao. Hunejnu. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima.s. Bili su mu odani pratioci. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima.s. Takav je bio i na Hudejbiji. blizu. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. a Kurej{ije su. a. vjerujem u Allaha. Gledao sam nas. nastoje}i posti}i primirje. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. a Omer ibn el-Hattab je sve . r. a.” Nakon hid`re Allahova Poslanika..a..s. bio je ponosan.a. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru.a. Allahov Poslanik. a njegova vladavina milost.. r. a. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. tekbirom poprati Omerove rije~i. Pa kada je to u~inio. r. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. re~e Resulullah. Allahov Poslanik. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana.s. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. pri osvojenju Meke i drugima. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. a. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru.” Allahov Poslanik.

a. razjasni nam o vinu.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. i pitao ga o vinu. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. te ga upita: “O Allahov Poslani~e. zato je oti{ao Ebu-Bekru.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”..” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. a srd`ba je jo{ njime vladala. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha.pokori mu se.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”.. naime. upita ponovo Omer. r. to ispo~etka nije bilo zabranjeno.a. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. re~e Resulullah. klanjam i osloba|am robove..s.. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. re~e Omer. a zatim bi klanjali.. a. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora. “Jesu. a. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. odgovori Ebu-Bekr. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere.s.s.. “A zar mi nismo muslimani!?”. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. “Jesmo. ali je {teta ve}a od koristi. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. niti }e me On iznevjeriti. a. postim. r. ne}u Mu se suprotstaviti. je tada rekao: “Allahu moj. Poslanik..” “Zar nisu oni mu{rici!?”. pa ode Allahovom Poslaniku. pitao ga o vinu. i potom se objavi ajet: . Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika. i rekao mu: “Ebu-Bekre.. zbog onoga {to sam tada uradio. smatraju}i da je ispravno. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. ponovo }e Omer.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. ne shvataju}i {ta u~e.

a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar.{ejtanovo djelo. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. pa sam se napio iz nje. i kumiri. dok ne budete znali {ta govorite. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima. a on od Ukajla. prevagnuo bi Omerov tas.” 2 Muslimani su nastavili piti vino.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima. d`.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. vino. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. on od Zuhejra.{. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. On im je predlagao Omera. Ako bi njemu do{la vlast u ruke.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite. ne klanjajte u pijanom stanju.a. i kocka.. stekao mnogo znanja. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. on od Lejsa. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. a. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. Ja sam ga promatrao . ostavio bi mnoge stvari.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa.. a znanje svih ljudi na drugi tas.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu.s. r. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. Tada Allah. a on od Kutejbe.

a. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. A ko bude lo{. nisam se puno dvoumio.. ja sam grub. pa me u~ini dare`ljivim.s. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg. sigurno }u ga kazniti. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. a Omer je govorio: “O ljudi. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. ja sam slab. Tako mi Allaha. a kada sam blag prema nekom. Hvalili su ga i podr`avali. uistinu. muslimanima. o ~emu postoje dva predanja.” Nakon toga. ne bih se prihvatio ovoga. vratio se ku}i.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. r. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e.” O~i su mu zarosile suzama. Du{a mu se umirila. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. ja sam {krt. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara. Bojao sam se smutnje. ve} Omera ibn el-Hattaba.. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. svako va{e pitanje koje mi do|e.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. r. r. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda.. D`amija je bila prepuna. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. ovim sam `elio dobro ljudima. a. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. ja sam samo jedan od vas. Allahu moj. sljede}eg dana. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. r.. pa me u~ini blagim.. . pa ga prihvatite i pokorite mu se. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. isku{ao sa mnom. pa me oja~aj. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim..a.s. r. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e.a. Omer.a. navodi me da budem o{triji prema njemu. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. ja }u li~no preuzeti. Ujutro. a. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. r.).. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj.a. Kada su se skupili. Omer je bacio pogled prema nebesima. Bit }u odlu~an i povjerljiv. Allahu moj.a. Predlo`io sam im. a on je nastavio: “Allah vas je.

Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. bio me|u nama. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. i bio sam mu kao rob i sluga.. d`. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. I takav sam ostao s Poslanikom. Bio je zadovoljan sa mnom. zatim u{li u nju. istinu ste rekli.s. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. da bi se on pokorio istini. da je ta o{trina oslabila. i hvala Allahu. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. ja sam s njim jo{ zadovoljniji.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih.. a znajte. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Vo|a pravovjernih pope se na minber. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. Zatim sam preuzeo hilafet. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. ili }u te kazniti. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao.. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u.{. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku.s. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. ‘Bio sam s Poslanikom. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. ljudi. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.s. on je vo|a..’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. ali je ostala nad nasilnicima. A prema dobrim. a. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. i neka je hvala Allahu. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. a. a ElMusenna je bio me|u njima. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. plemenitost i blagost. a. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. a mi smo pravovjerni. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. Bio je zadovoljan sa mnom. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. Nakon {to su stigli u Medinu. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. kako to Allah. Ja se pokoravam istini . Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad.

Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. in{allah. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. Ljudi.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. jer je on bio prvi koji se prijavio. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. o Allahovi robovi. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. pa ih tra`ite od mene. Prije nisu bili napadani. a zatim redom ostali muslimani. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. isto ih ~eka i poslije Sevada. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. jako se obradova. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima.. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. nanijev{i im te{ke gubitke. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. na meni je da vas ne dovodim u propast. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. ja sam otac va{ih porodica. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. Bojte se Allaha. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. i ako Bog da. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. A kada ste u d`ihadu. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak..” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. osim {to je On odredio. i da sa~uvam va{a prava. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. bogobojaznog i siroma{nog. Tako njegovi stanovnici i opstaju. razrijedili smo ih na Sevadu. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e. .

jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Razdvajala ih je samo rijeka. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. Kada se vojska opremila za pokret. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. Tako mi Allaha. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Sukobile su se dvije vojske. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. te krene za Perzijancima. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. postavio bih ga za vojskovo|u. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. koji zna trenutak kada }e napasti. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. dok su muslimani bili nasuprot njima. Nemoj brzo donositi odluke. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. El-Musenna je krenuo brzo. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. Muslimani su ih ponovo stigli. a kada }e se povu}i. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. a nakon toga i grad Baksijas. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. te bez borbe zauzeli Kesker. porazili.

a mi vas ne}emo napadati.” Poslije Bitke kod mosta. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. da mi pre|emo rijeku do vas. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. r. ili da nas ne napadate. kad je pre{ao rijeku . ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. odazivaju}i mu se pokorni.a. ali Ebu-Ubejde. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. ili da mi pre|emo rijeku do vas. ili da se povratio. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. Naprotiv. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. ponovo sakupljaju}i vojsku. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena.. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. mi smo bili njegovi za{titnici.zauzeo dobre polo`aje. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. svaki musliman je siguran od mene. Zato. El-Ezda. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. Bo`e. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija.” “Pre|ite vi”. Taj’e i Has’ama. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. da se nije bacio u smrt. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. ja }u mu pomo}i. i muslimana. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. . odred za odredom. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. ne gubite nadu. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. odgovorio je El-Musenna. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a.

U toj bici. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. “Bitka na Jermuku. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. POVRATAK NA [AMSKI . gdje je bio potreban. ostvarena je velika pobjeda. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. Preuzmi njegovu vojsku.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. jer Allah se ne stidi istine. r. ve} radi Gospodara Omerovog. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. Vjernici su bili istinski radosni. Allahovim fadiletom. nadaju}i se plijenu. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu.” Omera ibn el-Hattaba. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. za tzv. a bio mi je dra`i od Omera. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. Ali.. Koji je odredio smrt EbuBekru. Borbe u Iraku su potom utihnule. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. kojeg manje volim od Ebu-Bekra. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. Koji je dao vlast Omeru. Oporu~ujem ti bogobojaznost. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. Prvi potez koji je na~inio Omer. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. [alji izvidnice ispred velike skupine. “Bitku na Kadisijji”. Uistinu. tzv. i nema drugog bo`anstva osim Njega.. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku.a.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. Hvala Allahu. Hvala Allahu. r.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku.. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. On te je izveo iz nevjerstva u iman. iz zablude na svjetlo. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha.. Koji me je obavezao da volim Omera. Milostivog. po njegovoj naredbi. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti.a. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. S njom je i definitivno eliminiran . Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. neka je salavat na Njegova Poslanika. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i.

ljudi su bili odu{evljeni njime.a. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. Kada je Allahov Poslanik. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. bez namjere borbe protiv njih. eslemna. u toku ratova protiv otpadnika. Kad se sreo s njima. Rekli su: “Sebe’na. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. obavije{ten o onom {to se desilo.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. Zatim je naredio da se ubije.s.. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. . Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. a. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. rekao je: “Bo`e moj.. a. r. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne.s. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario.. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna.a. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. Naime.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. r. koji se ve} pripremao za veliku bitku. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra.

Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. na sjever Perzije. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu.. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova.a. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza.. konja. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru.. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. posljednja upori{ta Jezded`irda. Pao je i grad-dr`ava Tuster. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. a da ga ne odaberete i uputite meni.. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je..ejrezanom pobijeni su. nastoje}i da ih prevare. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. po~ela su stizati u Medinu. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. . Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Me|utim. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. perzijski je kralj `elio borbu. r. Hurmuzan je tu primio islam. rekao je: ” Tako mi Allaha.Na drugoj strani. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. I hvala Allahu.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. [to br`e. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. jedna za drugim. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. Zato je Omer. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. iskustva ili ratne sposobnosti.

. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. {to mu je pove}alo samouvjerenje.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u.[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. po rijekama i ogromnom bogastvu.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. r. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. . Namjerno je i{ao polaganim tempom.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. . bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba.. Amr je u{ao u Ari{. koji je bio pobjegao na sjever. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. boje}i se da se muslimani ne razi|u. te . Ali se Omer.Egipatski narod bio je potla~en. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: . te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. dvoumio. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. prostranosti zemlje. Molio ga je.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. . Izrabljivan je u zemljoradnji. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. bizantijskim kraljem. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima.a. Znao je njegovu veliku borbenu snagu.

Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. imetka.ustat. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale.a. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. Sagradio je d`amiju. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. hvala Allahu. Egipat je. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. Ako se umanji rod. ostao u rukama muslimana. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. svejedno.ermu. krstova. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. kada prestanu poplave. Atrapon je uvidio snagu muslimana. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . u iznosu od pedeset miliona. Omeru. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. Ne zabranjuje im se trgovina. a davat }e je. tra`e}i od njega pomo} i opremu. na kopnu i na moru. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. Dokument je napisao Virdan. r. vjere.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. Ako neko od njih ne prihvati. crkava. oduzet }e mu se prava u skladu s tim.” Stanovnicima Nebe. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. .. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. zatim Belbis. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. po tre}inu. Milostivog. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. garancija Njegova Poslanika. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. uvozili ili izvozili robu.

oronule su mi kosti. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu.. njoj polovina njegove ostav{tine. ispravio bi ga.ejruz el-. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih.s. a. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. a ako su dvije. a ne bude imao djeteta. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. a pove}ao se broj pot~injenih. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo.” 9 Ako me Allah po`ivi. Ujutro se obratio muslimanima. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika.. rob El-Mugire ibn [u’bea. ako neko umre. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine.... uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. odre|eni su vam farzovi i sunneti. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza.” U ranu zoru. rije~ima: “O ljudi.. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu .O ljudi. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.arisi. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. a. u srijedu.. Po obi~aju. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. i okrenuv{i se prema muslimanima. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. Ostavljeni ste. Sakrio se blizu . u~e}i dovu: “Bo`e moj. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana.. ostario sam.46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. a Allah zna sve. Utom. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. vidio sam uistinu san..s.. Bo`e moj. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. Osim brige da vas zavedu drugi. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. a ima sestru. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. a sve vam je obja{njeno. kao kelala. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali.. Ako su oni bra}a i sestre. snaga me izdaje. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu.

prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima.. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. rekao je: “Hvala Allahu. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. jer Allah najbolje zna o meni.s. Neka ne izlaze za mnom `ene. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. ali da on nema pravo da bude izabran. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. radijallahu anha.a. Zubejru ibn Avvamu. r.. Allahov Poslanik. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe.s. Aliji ibn Ebu-Talibu. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. zamijenit }e mi ih boljim. a ako ne. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. i kada je po~eo namaz.. a. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika. on }e biti halifa poslije mene. pa koji god bude izabran. i Ebu-Bekra.” . a.: “Abdullahu. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. Talhi ibn Ubejdullahu. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. a. oboriv{i ga na zemlju. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. skinut }e mi ih. Kada me ponesete. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. Allahova Poslanika.. raniv{i nekoliko muslimana. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. Nakon ranjavanja. Potom je poku{ao pobje}i. Kada je preselio. po`urite. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. jer ako imadnem kod Allaha dobra.s. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. jer ako mi bude kod Allaha dobro. a ako ne bude. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. bio je zadovoljan njima.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. i Ebu--Bekra. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. r. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.a.

Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb. Potom ih je pitao gdje on boravi. Nazvan je . Uni{tio si smutnju. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. ne}ete me prete}i u pohvali njega. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao. I ~esto kada se govori o pravdi..” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. dozvolila. odbojan prema la`i. radijallahu anha.a. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. naklonjen istini. Potra`io ga je u d`amiji. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha.a. r. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima. ukopaj me u muslimansko mezarje. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta.” Osman ibn Affan i Alija. Pa ako mi se da dozvola. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine. kada umrem. sine Omerov. a ako ne. ali }u njemu dati prednost nad sobom. Bio si kreposan i dobar. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao.” VRLINE OMERA. R.a.arukom jer je rastavljao istinu od la`i.” Tako je oporu~eno. r. na{ao je ~ovjeka .Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. ispravljao si nepravdu. o Omere. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje.A. o Ebu-Hafse.. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. ali ga nije na{ao. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere.Divan li si brat po islamu. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. pa su ga uputili prema d`amiji. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. unesi me. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. navodi se Omer kao primjer. to sam `eljela za sebe. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. r. o Abdullahu.. nego da imaju halifu. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab..48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. odnesite me na mojoj postelji. a o`ivio sunnet.

Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. plate i protokole. sakriven od sunca.a. sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. toliko je bio blag. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. Kad bi saznao da je neko u oskudici. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. prvi je koji je postavio divane (urede). Arapi prije. sa svojim {tapom pod glavom. r. uveo po{tu. a. .. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. Sam. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. a i Arapi kao prvi muslimani.. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu.s.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka.

.

OSMAN IBN A. ~iji su potomci Emevije. k}erka Kurejzova. r. sina Rebiovog. a on sin Murrinov. a.. vodi porijeklo od Umejje. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena. R. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu.. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda.s. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a on sin Umejje. a Kusajj je sin Kilabov.s. a. sin je Affanov. a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. a on Nadrov. a on Iljasov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. Osmanova mati bila je Erva. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika.s. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. a on Malikov. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a on je ~etvrti djed Muhammedu. a on K’abov. a on sin Abdu{-[emsov. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika. a on Abdu{-[emsov. a on Luejjov.. a on Kinanov.ihrov. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa..AN.s. oca Abdu{-[emsa. a on Galibov. a imao je {est godina. a on Mudrekov.s. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. a on . koji je sin Habibov. a peti Osmanov djed.. a on sin Ebu el-’Asov. a on Adnanov. k}erka je AbdulMuttalibova. Osman. a on Kusajjov. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. k}erkom Allahova Poslanika. a on Meidov. a.A.a. a on Abdul-Menafov. od koga su nastale ha{imije. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. a on sin Mudar Nizarov. . a. a on Muzejminov.

Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. obavio svoj posao. Obavio je svoj posao i oti{ao. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. r. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne.s. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman. a potom je do{ao Omer.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom. a zatim iza{ao. obavio je {to je htio i oti{ao. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. iskren i pouzdan. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. a. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima.’ Allahov Poslanik. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.. da u|e. a. Prirodno je prezirao nasilje. Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama.. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. no} je za njihov odmor.a. Zube je u~vr{}ivao zlatom. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em.. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. srednje visine.s.. a.s..a. sjeo je i popravio svoju odje}u. imao je sav komfor. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. r.s. Imao je veliku bradu koju je knio... blagosti. Potom je do{ao Osman. naro~ito stopala i {ake.. slugama i onima koji su od njega zavisili. r.’” Osman.. a. Osman je u{ao. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. krupne ru~ne i no`ne kosti. zimi u [am.s. Allahov Poslanik. dozvolio mu je. krupnih o~iju. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako. Me|u njima je bio i Osman. pravog nosa. bio je lijepog izgleda. i zatra`io dozvolu za ulazak. samilostan i dobro}udan. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja. za razliku od mladi}a Meke toga doba. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. uredno i luksuzno poku}stvo. a. Bio je vrlo strpljiv. Nije promijenio svoj polo`aj. a imao je vrlo lijep rukopis. O sebi je rekao: “Allaha mi. okrugla lica.a. r. i zatra`io dozvolu za ulazak. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati.. a Omer. gustu kosu.s.a. nje`ne ko`e. a ljeti u Jemen. iskustva i lijepog opho|enja.s. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. r.” Odr`avao je rodbinske veze. Bio je vrlo stidljiv...a. a. Nije pio alkohol niti je bludni~io. Bio je bogat i dare`ljiv. pa mu je Poslanik. a. r.. . Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. Imao je duga~ke podlaktice. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. tamnoput.. Isticao se mirno}om. @ivio je ~isto i uredno.a. dozvolio. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi.

takvi su kakve si ih opisao.” Osman. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. pa sam je upitao: ‘Tetka. Bogami.. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba. lijep si i rije~it. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. pozdravljen si triput uzastopno. pa opet triput.s.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e. Poslanik. kipovi ti ne mogu nauditi. a.s..a. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno.. odazovi se Allahu.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah. a. Rukajja. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. Osmane! Kako ti. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima. r. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. Allahov je Poslanik. k}erkom plemenitog porijekla.. tebi i svim stvorenjima. te on izgovori {ehadet i primi islam.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. r. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga.s.s. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. gluhi. . r. Jednog dana je kod svojih uku}ana. i on mu re~e: “Osmane. ugledao je Ebu-Bekra.a. primio islam na ~udan na~in. a. Dobit }e{ dobro. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. ga je odu{evio. pa ga slijedi. kao razborit ~ovjek. o`enit }e{ se ~ednom `enom. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. a bila je vrlo lijepa i privla~na. k}erka Poslanikova. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano. pa opet do deset. a bit }e{ sa~uvan zla. ja sam Njegov Poslanik. tada su oti{li kod Poslanika. niti koriste. slijepi. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr.. koji mu je rekao: “Te{ko tebi.a...” Kada je ~uo Allahova Poslanika. a.

mjesec i sunce nad horizontom. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. r. a. Resulullah.s.. Pa slijedi Muhammeda. on nikada nije bio uz la`. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. amid`a. poslani s Istinom.. a.. njegovim uzrokom i zaslugom.s. O`eni ga svojom k}erkom. Kada je obavljen razvod. primili islam. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. a. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom.s. poslan svim stvorenjima. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje.. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum.s.a. pa njih dvoje bijahu. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. Ebu-Leheb. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova. Poslanikov. Abdurrahmana ibn Avfa.” . Allahov Poslanik. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. r. Allahov Milosni~e.. @rtvujem za tebe.. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. Poslije nekog vremena. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. Osman.a. sine Ha{imovi}a. a. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika.. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. svoju du{u ti.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. a. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. na istini.s.s.. u njegovoj poslani~koj misiji. a. a Allah upu}uje na Istinu. {to ga ~ovjek vidje.s. te su svi. a. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. Doveo je Osmana ibn M’azuna. u islam.

a. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.s.s. Dok su oni stigli.s.. a Osman se pobratio s njim. Poslanik. a. Me|utim. Rukajja je preselila na ahiret. Tako je do{lo do Bitke na Bedru.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. osjetiv{i opasnost. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika. tre}e godine po Hid`ri. Poslanik. a..a. {to mu je on dozvolio. Allahov Poslanik. dao bih je za tebe. Osman. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. r. me|utim. imetak.. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika.. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. a.a.s. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. Poslije smrti Rukajje. a..a. Allahov Poslanik..s. brata Hassana ibn Sabita. Jednoga dana je do Poslanika. a. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). dobro i zlo.. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum.” Osman. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu.. a. a. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu.s. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. poslao po pomo}. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom.. odredio je dio ratnog plijena za Osmana. a.s. dijele}i s njima dom. zbog toga {to je . nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi... Ukopan je u Medini.s. a. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret... Ebu-Sufjan je. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom.s.s.s.. r. pa su se vratili u Meku. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. r. a. a s njom nije imao djece.s. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu.. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. poslav{i ih u spas karavana. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. Osman. a. kao da je i on u~estvovao u bici. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. a. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. r. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed.a. r.. vjen~ao ga je njom. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. i Ebu-Bekra.a. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika.

a na vratima je bio Ebu-Bekr. Osman ibn Affan.s.s. a ovaj od Alija ibn Asima.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu.. Abdurrahman ibn Avf. ustani. a. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek. Alija ibn Ebi. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ . nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu.s. Hajberu i obavio Oprosnu umru. Poslanik. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. r.’” Osman. na najvi{em je stupnju. Poslanik. a ovaj od Jahje ibn D`afera. u{ao. Talha ibn Ubejdullah.s.a.s.. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda.a. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik.a. na Hendeku. pa Resulullah. Allah neka je zadovoljan s njima.. Zubejr ibn el-Avvam. ~eprkao je zemlju {tapom. Hudejbijji. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik.a. a ovaj od Ebu-Sufjana. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima.Talib.s. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`... razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. r. S’ad ibn Ebi-Vekkas. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu. ustani i otvori. a. srodio se s Allahovim Poslanikom. u{ao...’ Ustao sam. a ovaj od Ebu-Avane. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd.. zahvalio je Allahu. a.s.s. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. a. a.. zahvalio je Allahu. a. a.s. nazvao selam i sjeo. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik.. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. a Poslanik. a.’ Potom je u{ao. a ovaj od Osmana bin Gajasa. re~e: ‘Abdullahu.’ Ustao sam i otvorio vrata. Hunejnu. Bio je sa Poslanikom.a. prenose}i od svog oca. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. a.s..” Hilal je pri~ao.s.. r. Potom sam zatvorio vrata. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. a ovaj od Osmana en-Nehdija. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~.s. a. r. Hatib Ebu el-. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. Zatvorio sam vrata.: ‘Vo|o pravovjernih. a Allahov Poslanik.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. nazvao selam i sjeo. a. a. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji. kada neko ponovo pokuca. re~e: ‘Abdullahu. nazvao selam i sjeo.. i obraduj ga D`ennetom. Omer ibn el-Hattab.

poslao je Osmana.. a. Osman. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra. r.a. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe. Osman.. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. r.s. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj. poruci. d`. a. rekao: ‘Allahov Poslani~e. Kada je Osman . rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova. r.. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab..’ Kurej{ije su uhapsili Osmana.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. Resulullah.a. a Poslanik. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim.. Muhammed. a. oprostio.{.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer. a..’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji..a. Allahov bi ga Poslanik.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber.s. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov.s.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”.” Poslije toga. pitat }u te ne{to.a.s. Poslanik. r. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije. Ostao je da joj pomogne.. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa.s. svjedo~im da mu je Allah.a. ne uradi prije mene. pa mu je Omer... a. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. a.s. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana.s. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen.a. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.. a ona je tada bila te{ko bolesna. Osmana ibn Affana. a. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. poslao.’ On se prima~e. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. r. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. u to vrijeme je poslan u Meku. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena. ko bi me za{titio. bio je Poslanikov izaslanik u Meki.. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega.’ Tada mu Abdullah ibn Omer. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom. a. Poslanik. r..s. poslao je Osmana u Meku.. bojim se za sebe od Kurej{ija.

htio da ide na Tebuk.. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-. rekao je: ‘Pi{i. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu.. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene.. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita.a.” .. pa ga je Poslanik. prilo`io je pola svog imetka. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. dao je sav svoj imetak. koje je vodio Allahov Poslanik..s.a.a. a.ET Halifa Omer. konje. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. a da nije bio plemenit prema njemu...58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima.. Poslanik. od prvih dana. dostavljao D`ibril. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. davanjem polo`aja i zadu`enja. a. ali bez prava na svoju odluku. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava.” Osmanu je rekao: “Osmane. Bila sam uz Allahova Poslanika.s. Zubejru ibn Avvamu. a. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva.s. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. Talhi ibn Ubejdullahu. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. a imao je golemo bogatstvo. r. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika.s.a.s. Trebali su deve.’” HILA. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. Omer. on je opremio tre}inu vojske.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. Kad je Poslanik. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik.s. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. r.arisija. Tri dana trpio je nanesne rane. Ulagao je imetak za islam bez ra~una. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e. a. r. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima. Ebu-Bekr. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. a. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika..s.s. a.s. a.s. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. a.a. a Poslanik. r. Aliji ibn Ebi-Talibu.’ Omer.. a. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi. hranu i pi}e. r. Osmane! Tako mi Allaha. [to se ti~e Osmana. a.. Allahov Poslanik.

Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti.a. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. Suhejbe.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . r. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. r. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira .” Osman je {utio kao i Alija. r.” Alija i Osman. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. ima{ obe}anje od nas.a. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora.a.-javno i tajno. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi..” “Sla`emo se!”. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na.. reko{e. S’adu ibn Ebi-Vekasu. r. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. kada ih je vidio. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas. zaslugama. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu.” Potom su se svi razi{li. pitao je i djecu u mektebima.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. Abdurrahmanu ibn Avfu. rekav{i: “Ustani ti. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. Mikdad. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. ispeo se na minber i rekao: .” Poslije Omerova ukopa. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe.a. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. a ne da }ete raspravljati. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. Abdurrahman. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih.. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. odgovori{e: “Svakako. To je trajalo tri dana i no}i.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife.

r.a. i re~e: “Gospodaru..s. odbacio i tra`ite ahiret.{. da bi mu dali prisegu. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. a dobra djela. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem .. a. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. Zar nije dunjaluk prepun obmana.” Izgled Osmana. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.a. rekao da je on bolji.s. Ne budite nemarni.. ni Aliji ni Osmanu. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice. a. d`.. kao halifa. upu}ivao je na njegovu tremu. koje i poslije natapanja vodom. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.a. Alija. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.s. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk. a.. ne mogu. Alija. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje.’”12 Prvo s ~im se susreo Osman. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. zahvalio je Allahu. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje. Vo|u pravovjernih...” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu.. d`. r. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. nelagodu i uzrujanost.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. a zatim se ohrabrio. dok je bio na minberu. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.{.. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. r.. Ebu-Bekr. r. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. kada bi vazio ljudima. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu..a. jer je Allah. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. ipak. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. postane suho i vjetrovi ga raznesu. a. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati.s. Po~eo je drhtati i zamuckivati. d`.a.{. r. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. koju Mi s neba spu{tamo. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. donio salavat na Njegova Poslanika. mogu. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. {ejtan ne pokoleba. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj..” Ljudi su se okupili oko Osmana. koja vje~no ostaju. d`.{. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe.

neprijatelja na kojeg budete nailazili.a. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. nestalo je stida. pa da vas Allah drugima zamijeni. obra}aju}i se halifi Osmanu.. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici..” Podanicima je napisao. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. Uzmite pravo i dadnite pravo. Alija.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Budite povjerljivi. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. pa kada to do|e.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene. me|utim. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. umjesto toga uvedu novotarije. Dadnite sigurnost. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. stavio ju je u Bejtul-mal. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija.a. a kada je na{ao Hurmuzana.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. a ne pastiri.’” . Lijepo postupajte prema zimmijama. hilafet). postigli ste uz one koji vas slijede. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. Zatim. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. i njega. r. a ne kao poreznici. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama.s. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. r. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Allahov Poslanik. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli.. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. bio on musliman ili zimmija13. sigurnosti i povjerenja. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. imat }ete je. Omer. a. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. pa ga ostavi. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. tra`e}i povjerenje. Po{to oni nisu imali nasljednika. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere.

ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. .. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. Lahko je osvojio Azejberd`an. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. Zbog toga je smijenio S’ada. r.. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac.a. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. a kada je Osman. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. iako je imao dvadeset pet godina. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda.a. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa.a. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. preuzeo hilafet smijenio ga je. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. r. Kada je stigao u Gruziju. koji je bio namjesnik {est godina. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku.. a zatim Armeniju. r. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. zarobiv{i velik broj ljudi.

Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. Muavija ibn Ebi-Sufjan. Muslimani su se pobojali tolike vojske. molio je Allaha da pobijede i uspiju. r. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. pitaju}i za odobrenje.” ^im je pala no}. Nije prestao dodijavati halifi.a. dok mu nije udovoljeno. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada.. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. Halifa Osman. muslimani su navalili na Bizantijce. . Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu.a. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar.. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. pa su obavijestili halifu. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. Osvojili su ga. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. Poslije. po{alji pouzdanog. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. r. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora.

Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila..RIKE Halifa Osman. ratovao je po Africi. pa nije ni poku{ao pobje}i. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Abdullah ibn Zubejr. a nama u lice. Kada smo se usidrili.. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. Abdullah ibn Ebu-Sarh. Abdullah ibn Ebi-Serh. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. Bizantijci su.. razbje`ali su se na sve strane. . Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. u me|uvremenu. r. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno.a. vjetar se uti{ao. r. r. dozvoljeno je da se ubije). r. Stigla ga je Ibn. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju.a. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha.a. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. {to je ovaj pokorno i u~inio. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi..a. Toga dana se Osman. odlu~ili napasti Afriku s mora.a. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. Ovaj ga nije ni primijetio. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. kralj Berbera.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor.. Allahov je Poslanik. koji se odlu~io za borbu na moru.. r. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an.s. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje. a. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. proglasio dozvoljenom (tj.s. po nare|enju halife. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. D`erd`il. a. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. Kada je stigao do tog mjesta.

Voda!. r.s. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta.a. dao je pobjedu muslimanima. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. uga|ao im je i bio blag prema njima. ostala u rukama muslimana.. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. bio protjerao. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’.. r. a postavljanjem drugih. d`.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove.” . Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. Voda je bila poprimila boju krvi. a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Allahovom pomo}u. Osman ga je vratio. a Afrika je.s... a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. Ebu-Bekr i Omer . a. ne pitaju}i halifu. bio proglasio halalom. a svoju k}er udao za njegovog sina. ~iju je krv Poslanik.. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda. sabljama i no`evima. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima.{.a.. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. Poginuo ih je veliki broj. bili su odbili da se on vrati u Medinu. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! . a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. nakon {to ga je Poslanik. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili.. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima.. iako ga je on osvojio. Allah.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. a. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta.

Muavija je. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti.a. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. Oni nemaju emira. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli.” Muavija re~e: . pa za{to sam bio vo|a. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. prije nego se vratio u [am. a. rekao: “Vo|o pravovjernih. Tako mi Allaha.a.. r.s. Allaha mi. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. i obja{njavao i iznosio ~injenice. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. osim mulj i proizvode samo hr|u. ali je on vas bio pritisnuo. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. r. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. a ja sam bio blag prema vama. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. pa ste mu se pokoravali. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice).. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. Oni ne piju. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. pa ste se podigli protiv mene. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. [amlije su i dalje u pokornosti. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. Oni slijede prvog koji se pobuni. htjeli to ili ne. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. ka`njavao vas i kudio. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. kojeg je Osman. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. poturio sam svoja ple}a. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. Allaha mi.

Allah vas po`ivio.” Muavija re~e: “Allaha mi. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . Do{li su u Medinu. opkolili je. a divan je On Za{titnik. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. r.. Allah vas ~uvao.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. rekav{i: “Ljudi. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. Mugire ibn el-Ahnes.a. a Allah je odredio za ovaj ummet da.. poslao je po Aliju. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. da predvodi ljude u obavljanju obreda. a. Do{lo je vrijeme had`a. Kada su do{li. a me|u kojima: Hasan.. zabranjuju}i mu da iza|e. Ako me ubijete. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. ili }e{ poginuti ili ratovati.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. Husejn. kom{ijama. Rasporedili su se oko njegove ku}e. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba.ihri. sjedite!” Ljudi su posjedali. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. a onda je nastavio: “Medinelije.s.a.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. a nisu mu ~ak ni vodu davali. Osman. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. Polahko. ne}e se dogovoriti za imamet.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. obratio im se iz ku}e. r. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva. kada budu grije{ili. ne ubijajte me. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra.

Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa.erafisa sjedila je do njega. r.a. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. a ona je postala prijestolnicom. a `ena mu Naila bint el-.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. prozom i pri~om. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. te do granica Indije i granica Turske. Tako Hasan ibn Sabit. koji je bio Poslanikov. oboriv{i ga na stranu.a. . Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. Ta pravila su ostala do danas. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. Imetak se slivao u Medinu.. r.s. Osman ibn Affan.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. Zatekli su ga da u~i Kur’an.a. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. a.s. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal. izrekao je ove stihove: .” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. a. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. Ljudi su ga oplakali poezijom. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. a {est {to si meni skrivio... pro{irio je Poslanikovu.. Na Allaha se oslanjam. pjesnik. i devet puta ga udario no`em.. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. a u njemu je bilo jo{ `ivota. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. govore}i: “Tri su za Allaha. r. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr.

a. a.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. me|u palmovicima. plemenitom i pravednom. du{e. oko Medine. odvratna li djela. {ta li je unutra. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio.. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. . borili s nama. Maloprije pro|o{e. ne prestaj uporno plakati. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo.s. pokriven mezar.s. u~injeno da bi zastra{ilo. Ubistvo halife. a naredba emira nije sprovo|ena. Ru`nim li ste putem po{li. da biste se kod mezara Muhammeda. koja se kolje kod vrata mesd`ida. ru`na li vam puta. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. Ako se okrenete. tek iza{lo sunce od toga zatamni. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. O K’abe.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. Zun-nurejnu. Osmanu ibn Affanu. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. tabut na ramenima ljudi odneso{e. sela }e vam biti stani{te. `alosti ti. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. zetu Allahova Poslanika.. razasuti svuda brzo se sabra{e.

.

On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im.s.{.. a sam bi spavao na podu. . k}erka Eseda.. slavljenje i veli~anje Allahova. Potpuno se predao Allahovoj vjeri. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. Mati mu je bila . R. pobo`nosti i skromnosti. Od istaknutih ashaba. Nahranio bi nevoljnika. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. a on Kusajjov. bio je amid`i} i zet .ALIJA IBN EBI-TALIB. tako da je dijelio sve {to je imao. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. koji su bili rod Allahova Poslanika. sina Ha{imova.atimin mu`. a. Allahovom Poslaniku. a on Kilabov. primio bi putnika i ugostio ga. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. Bio je neporo~an. omiljen i samilostan prema sirotinji. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). a on je sin K’abov. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. a sam zano}io gladan. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. svim svojim bi}em i djelima.. a on AbduMenafov. Spoznao je da je iman bogobojaznost.A.atima. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica.s. Bio je ~ista srca. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. sin je Ebu-Talibov. a on Abdul-Muttalibov. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. a.s. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. a. on mu je bio najbli`i ro|ak. a on Ha{imov. d`.

i od njega je primio svojstva. a. visokoga ~ela. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. koje je podvla~io surmom. tamnoput. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. i izjavio {ehadet. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. naro~ito kada bi bio u bici. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. . a ostavljanje Lata i Uzza’a. krupnih o~iju. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. a. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io.{. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. dubokoga razumijevanja. Hodao je brzo. koja su rijetka kod drugih ljudi. kada je Ebu-Talib saznao za to.. Koji nema druga. Pozivam te Allahu Jednom. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. a.s. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. Ali. za{titnika i brata.s. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. Bija{e u~en i obrazovan. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka. o{trouman i brzo je pamtio. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. koji je kratak bez obzira koliko trajao. Kada su zavr{ili. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi.s. povjerljivost i mudrost. pa mu re~e: “Alija..” Poslanik. Bio je srednje visine.s. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. A kako ne bi bio takav.. a poznavao je njegovu iskrenost. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. onda nikom ne govori o ovome. d`. u pokornost i obo`avanje Njega. lijepoga lica.. Imao je veliku bradu. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. ako ne}e{ u islam.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a. a. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika.

a. bratime}i muhad`ire i ensarije. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e.. a. a da on sam nije primio islam. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. a. Alija. a. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. u Medini.. Kada je Poslanik. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. a.s. r. a. Resulullaha. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika. i njegove vjere. u dru{tvu Ebu-Bekra. r. Rekao mu je da legne u njegovu postelju.s. Muhammed. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. Poput Musaa.. r. bio je blizak i privr`en Resulullahu. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam.a.s.. . Kada je Poslanik. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu.s. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed.s.. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja.. pomislili su da le`i Muhammed. a zatim je isto u~inio i drugi put. bratimio muslimane u Meki.a.a. on se pobratimio sa Alijom.. a... ogrta~em. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. a. nakon Hid`re.s.s. a malo imetka.s. a. nije vidio pogodnije osobe od Alije. i da bude uz njega i uz Aliju. ^udno je. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima.s. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. a.s. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas. Poslanik. a.s. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda..s. Alija. a.

naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. vodio. pa ga.s. Od tada. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik. nije u stanju da hoda. odmarao. osim iz pohoda na Tebuk. Ebu-Kajsa ibn el-.. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa.. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . znanje i vjeru. Alija je nosio zastavu crne boje.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. Poslanik. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik.s.s..s.a.s. rekao je: “Zovnite mi Aliju”. Slijedio sam Resulullahove. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. danas se dobro pokazala. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru. a. Ina~e. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. k}eri. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. nikada nisu zaboljele noge. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja.. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e...” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. Bio je u `ari{tu borbe. a. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. kojoj su dali naziv “Ikab”. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.s..atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju.s.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. tragove...s. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. jer ga je Allahov Poslanik. a.s. Kada se bitka rasplamsala..” Poslanik. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. oti{ao je ku}i kod k}erke .ekiha ibn el-Mugiru. Evsa ibn M’abera ibn Levzana. a. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. a. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. Alija nije izostao ni iz jedne bitke.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda. a potom sam napustio Meku. a. a. U svakoj bici koju je Poslanik.. iza{ao prema Medini. Aliju. a.”Na to je Allahov Poslanik. a. a. postojan kao stijena. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja. oti{ao do njega.. a. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf. zagrlio i zaplakao. Allaha mi. r.s.s. ostavio kao namjesnika Medine. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi.

pa mu je. Allahov Poslanik. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi.s. a. koji su iziskivali o{troumnost. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. da je rekao: “Allahov Poslanik. r.Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. dok su ga Abbas. a.” Allahov Poslanik.” Na Allahovom Poslaniku. s tim. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik. Usame ibn Zejd i [ekran. sluga Resulullahov. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib. Pisao je razne dopise i ugovore. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. a.. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa .s. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. a..a.” Ebu-Rafi’. poslao. a. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu.s. i `iv i mrtav. Alija ga je prislonio na prsa.” Zatim je pozvao Aliju.s. preselio na ahiret. poslao je Ebu-Bekra.adl i Kusum okretali. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku. . a. zajedno je blagoslovio Aliju. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv)...s.. ... Tako|er.s. Abbas ibn el-Muttalib. iza{li su njeni branioci.”16 Kada je Poslanik. {to poslije mene vi{e nema poslanika.. a.s.. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. pa se zapodjenula borba.atimu. sluga Poslanikov. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. . Kusum ibn Abbas. a. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio. ali ih nije osvojio. Dok ga je gasulio. a. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”.” . kako si divan. Njegovim uzrokom i zaslugom. a.” Poslanik ga je slao na razne zadatke.s. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika. dok ga je Alija kupao. a u vezi s tim.adl ibn Abbas.. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam.. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe. i na dunjaluku i na ahiretu. .. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. a Poslanik. Jednom prilikom Resulullah. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. On se borio.s. koji je imao upalu oka. pa se vratio. Alija je bio na nivou pomo}nika.atimu. a..” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. strpljenje i hrabrost. ogasulili su Resulullaha. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u. Hasana i Husejna.s. pa Alija re~e: “Ja.s.

pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti.. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara. r.’” Bio je najotvoreniji... ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. poderao i pojeo..’ Tako mi Allaha. nema nijednog ajeta. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. pitat }e me o presudi. . vo|a pravovjernih Omer. oja~aj mu govor. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. r. r. Kada je poslan plijen s Kadisijje. a. osim {to ti je dato.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta. koji je izdao mnoge presude. obukao. Alija je bio glavni savjetnik. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja.s. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. pa si potro{io.a. a ja ne}u znati?’ Poslanik. najsmjeliji i najrje~itiji. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru.. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. {alje{ me u Jemen.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju.a.s. a. a. Alija je bio veliki u~enjak.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. a u vrijeme Omerovog hilafeta..’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima.a. bio je savjetnik i glavni kadija. u Jemen.s. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom.

Muhammeda ibn Mesleme. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. ali me niste slu{ali. poznavao je sunnet. Ljudi su ga slijedili. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. svojom desnicom kojom je branio Poslanika. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci.” Bio je golemoga roda. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. r.a. osjetili su da dolaze nevolje. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim. zet Allahova Poslanika.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom.. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera.s. Oni su uporno navaljivali. a on je odbijao. Alija se popeo na minber. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. koji }e ih voditi. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda.. neka je Allah zadovoljan njime. a.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. me|utim. niko ne mo`e ispraviti. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga.s. A ono {to Allah ho}e. Zejda ibn Sabita. Uzvi{en i Velik je On. HILA. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. me|u prvim je primio islam. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu. u . a. a nakon {to dado{e prisegu. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. iz razloga koji Allah zna. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. budi mi svjedok. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici.

Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. okoristite se od njega. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom.arzovi koje obavljate radi Allaha. Se’id ibn el-’As nad Kufom. namjesnika Kanserine. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. odvest }e vas u D`ennet. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. En-Nusejra nad Hemzanom. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. a klonite se zla. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Uzmite dobro. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. ostavite ga. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. namjesnika Himsa. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. koji je ina~e bio pametan i razborit. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Hubejba ibn Meslemu.ezarijja. jer vas o~ekuje ahiret. Kod njega su se okupili Talha. bila je osveta Osmanovim ubicama. pa }e mu sabrati vojsku. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. namjesnika oblasti Palestine. Abdullaha ibn Kajsa el-. Hubej{a nad Sebzanom. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. dok razmislim. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Ako vidite dobro djelo. Halifa mu odgovori: . On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. Mugire. Dok je o tome razmi{ljao. a ako vidite zlo. a svakom od vas }e do}i smrt. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. . Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. namjesnika Jordana. Blago postupajte. Malika ibn Habiba nad Mahom.

Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima. Osmana ibn Hanifu nad Basrom.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. ako me poslu{a{..Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. nakon {to je stare smijenio. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom.. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. da }e to biti uzrok. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. a. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. {to im je on i dozvolio. Nego. rat je varka. a danas varao. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. Halifa odgovori: “Ne mislim tako.: I tako mi Allaha. kao {to ka`e Allahov Poslanik. re~e mu halifa. a ko nije. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao.s. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom. naro~ito Muaviju u [amu.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a. ako ga smijeni{ iz [ama. a {ta danas..” Upitali su ga: . Govorio mu je: “Bojim se. nego spremi sa za [am.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi.” “Allaha mi. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. a kada je stigao do Tebuka. to se nikad ne}e dogoditi”. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik.

nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. kako bi podstakao ljude. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. Kod naroda su se probudili osje}aji. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. dobro do{ao.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. tako|er. kako bi ih vratio u pokornost. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. U me|uvremenu. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. ali ni na jedno nije dobio odgovor. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. . odgovori{e. a ako te poslao neko drugi. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. Svi su prevareni. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. Nakon tri mjeseca. na . koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. Bila je. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. onda se vrati. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. odgovorio je. na desno krilo. i jedna grupa koja je ostala neutralna. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru.erafide. izuzev nekolicine. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. Ustrojio je vojsku. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna.

Majka vjernika. Talhe. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. majke vjernika. ali su se brzo razi{li. koji je bio na desnom krilu vojske. opet. od kojih je bilo hiljadu konjanika. Zubejr je govorio isto {to i Talha. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. pa su se vratile u Medinu. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. Majka vjernika. bez ijednog poginulog. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Sukob je brzo obustavljen. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. Kada je odlu~io krenuti u [am.. Slijede}eg dana.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. Ostale Poslanikove `ene. Buknula je stra{na bitka. Talha. pa se po~ela spremati za put. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. Ai{a. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. neka je Allah zadovoljan s njom. Ai{a. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. vrati se ku}i. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. amid`i}a Ebu-Ubejde. tako mi Allaha. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. Njena nosiljka je postavljena na devu. nisu htjele i}i u Basru. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu.a. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. Poslanikove `ene bile su u Meki. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. . a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. a ako si do{la pod prisilom. a nakon pregovora. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. stigla je do mjesta zvanog Merbed. Ako si nam do{la dobrovoljno. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. predlagali da se ode u Basru. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. Neki su. r. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa.

to i `elimo. a halifa im re~e: “Klonite ga se. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. Muhammedom. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite.s. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. ne izlazi iz Medine. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. jer to je put va{ega Poslanika. a. Islam nam je vjera. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. a. d`. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. postupit }emo lijepo s njima.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. te prihvativ{i za uzde njegova konja. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. re~e: “O Vo|o pravovjernih. Me|utim. kao {to su se podijelili narodi prije nas. Abdullah ibn Selam. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu.{. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. dadne. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. pravda vlada me|u nama.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. ako Allah. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. evo.. islamom kao vjerom. Ako se oni povuku.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. a ako odbiju da se povuku. a ono {to porekne to odbacite. a Kur’an nam je vodi~. mora biti.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. Ono {to On odredi. I ovaj ummet se mora podijeliti.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima . Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. sve dok ne poka`u zulum prema nama. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. a da je ne iskoristimo. tako mi Allaha.. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. da bi razdor me|u ummet ubacio. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja. divan li je ashab Allahovog Poslanika. izmirenje me|u ljudima. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. malobrojnosti. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio.s. Ja sam vas. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. poznati ashab.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri.

Salimom ibn S’alebom.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. Ako ih ostavite. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. tada bi sigurno . onda se ne postupa po Kur’anu. isplatit }e vam se. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. sporazumjeli smo se. E{terom enNehaijem. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. [urejhom ibn Evfom. pa se spremite.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. a ako se budete borili protiv njih. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. Ali. Tako|er. Osmanove ubice i njihove prista{e. {to je mnogo obradovalo halifu. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. za sada. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite. A ako odbijete. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. pa re~e: “Ja sutra putujem. Dajte prednost oprostu. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. kontrirate sami sebi. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. Alija ima ve}e pravo da. Ako se situacija smiri. izdvojili su se i oti{li od vas.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. pa kada su do{li.

Ovako je bilo. d`. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. to je tvoja volja. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. Majka vjernika Ai{a.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. Deva je jako zarikala. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika. . odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. A ti.” U me|uvremenu. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. a. neka je Allah. Nakon bitke. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata... Ti si supruga na{eg Poslanika. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. a Alijina skupina dobila je okr{aj.s. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. oti|i me|u ljude. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. kako bi za{titili Majku vjernika. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put.{. Kad je htjela napustiti Basru. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. a. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku. koji joj je rekao: “Majko vjernika.. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. ne ljutimo se jedni na druge. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. K’aba ibn Sevara. Na dan polaska.a. pa mu ona re~e: “Sinko. zasuli su njenu nosiljku strijelama. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. Me|utim. i na dunjaluku i na ahiretu. ako se ljuti{ na mene. r.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. pa su ga obavijestili. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika.. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci.s. vidjev{i {ta se desilo. Ovaj ga je ubio na spavanju. Alija. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. Bitka je okon~ana.

borit }e se protiv njega. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Muavija je odbio dati prisegu. pa se povede te{ka bitka.INU Nakon {to je Majka vjernika. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. To se oteglo ~itav mjesec. Tu se se sukobile dvije vojske. ili dok se ne izru~e halifi. Kada mu je D`erir do{ao. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. ili dok se na izru~e halifi.. pa ne}u ni ja. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. Alija to odbi rije~ima: “Ne. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. napustila Basru i oti{la u Medinu. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. Kada su mu do{li. Ai{a. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. izaslanici su rekli: . Stigav{i. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. D`erir je oti{ao u [am. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. pa se uputio ka Nehili. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. Okr{aji su se vodili svaki dan. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. i E{’asa ibn Kajsa. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. halifa im se obratio.” Odsjeo je u Rahbu. Perzije i Egipta. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. u njoj se ulogorio. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. U protivnom. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Iraka. Be{ira ibn el-Ensarija. a odvra}aju}i od zla. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu.

Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. a neko odbije. Allaha mi. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. . “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. koja okru`uju kopno. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. u~vr{}enih. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. Gospodaru brda. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. izgubili su i propali. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. i stani{te zvijezdama. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. Tvoj amid`i} Alija. a nikakve rezultate nisu donijeli. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. a da napravimo razdor me|u njima. Allaha mi. bez pobjednika i pora`enoga. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. Po{to su se pregovori otegli. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. Muavija. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. Prekini ovo.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. Gospodaru oblaka. pot~injenih. Svi su se ljudi okupili oko njega . o Adijj! Nikada. vo|a muslimana. a ako oni pobjede .Allah ih je uputio na ispravan postupak. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. pa ako pristanu. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. te se zapodjenu te`ak okr{aj. a ne miriti?! Daleko je to.” . “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. a ako se razi|u. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. Gospodaru dubokih i velikih mora. Muavija! Allaha nam. neko pristane. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. Gospodaru la|i. i mno{tva koje ne vidimo. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti.podari mi {ehadet. zaklju~i Muavija. Vojska iz Basre. Isto je to uradio i Muavija. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. ako nam danas dadne{ pobjedu . Sukob se otegao mjesecima. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. o Gospodaru Zemlje. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti.” Potom je postrojio redove vojske. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane.” “Boj se Allaha. Poslije ovih njegovih rije~i. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. bitka }e splasnuti. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. Molim Allaha da te ubije zbog toga.predlo`i Amr ibn el-’As.

“O Allahovi robovi”. Poznajem ih bolje od vas. odgovori{e mu. ibn Ebu-Mu’it. pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. onda se borite. Amr ibn el-’As. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom.na to }e halifa . [to se mene ti~e. Muavija. ako ste pokorni. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. osim da nas zavaraju.kako bi pristupili Kur’anu.. Habib ibn Mesleme. pristalice harid`ija: “Alija. radite {ta ho}ete”. “Ja se borim protiv njih. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. tad se javi{e Me{ar ibn . pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. a upamtite i svoje rije~i. “nastavite kako ste i po~eli. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. odvrati im halifa. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. Allaha mi. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs.. Te{ko vama. . a i kad sam odrastao.” Me|utim. a ako niste. . oni u~e Kur’an. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. da odbijemo poziv”.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. pozva ih halifa.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. ali ne razumiju njegove propise.

Ne}e se donijeti sporazum.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. odgodio bi se do naredne godine. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. Odredi me uz sudiju. Zatim. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. “Izabran si za sudiju”. sve dok se oni ne digo{e protiv . da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. ako mene ne odredi{ za sudiju. zapao si u nevolju. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. naka je Allah s njima zadovoljan. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. a obavio bi se u Ezrehu. govore}i: “Allaha mi. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. od svake strane po jednoga. me|utim. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. Kada se halifa vratio u Kufu. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. odo{e za Nehrevan. “Hvala Allahu kada je tako”. ina~e poznat po lukavstvu. Ahnef ibn Kajs. re~e im Ebu-Musa. a nije njegovo da kr{i ugovore. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. Ustvari. reko{e mu. na to }e Musa. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. drugim ili tre}im. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane.” Me|utim. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. a tako|er. On se bio povukao iz borbe. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. govorili su.

Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. Aliji ibn Ebi-Talibu .” “A {ta su onda. Vo|o pravovjernih”. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. polet im je splasnuo i izgubili su volju. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. ne uzev{i petinu.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. optu`iv{i ga da je nevjernik. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. Poslije dugih pregovora. ponovo je upitan. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. naro~ito nakon presude. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. Svaki put kad bi se desila bitka. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. Muavija . a onda im vratio sav zarobljeni plijen. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku.Amr re~e: “Ebu-Musa.

i Verdan er-Rubabi. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. tako|er. sakrio se pred Muavijinom ku}om. a Ira~ani su ga napustili. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. Vojska mu je oslabila. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. On je u{ao u Medinu. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. govorili su. opisuju}i te dane. a volio smrt. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. S njima je bio. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. odbiv{i da budu uz njega. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. Kada je . nereda i spletki. bija{e ostavljen i napu{ten. kada se jedan odrekao Alije. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. uprkos svemu. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. r. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika.najpobo`niji i najskromniji. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. najbolji na dunjaluku u to vrijeme .. Kada ga je vidio. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. tako da je prezirao `ivot. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. [amljani su uzeli maha. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. naju~eniji i najbogobojazniji. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. imao je jake bolove u stomaku. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. te po~eli napadati sa svih strana. te da treba pobiti njihove namjesnike. predvodi ljude u namazu umjesto njega. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana.a. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. nakon dolaska u Kufu. on je. njegov zapovjednik policije. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio.vojska se digla protiv njega. zbog mno{tva smutnji. a bilo je to uo~i petka. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. Hafiz ibn Kesir.

o pitanju njihovoga brata. odgovorio je Ibn-Muld`em. a . ako te izgubimo. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. ubij ga.. Radite po Kur’anu. vi bolje znate od mene. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. jer sam ~uo Allahova Poslanika. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju.s.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. ako umrem od njegova udarca. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. Hasane. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. a ne izgubili te. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. upitao ga je ponovo halifa. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. ho}emo li prisegu dati Hasanu. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. pa makar vam bila u~injena. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. koju je ostavio prije ed`ela. Govorite istinu.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. Milostivog. Ipak. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. a znate da sam ga volio. stigli su ga i uhapsili. a ako ostanem `iv. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. odgovorio je. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. pa makar se radilo i o bijesnom psu. Budite nasilniku protivnici.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. Toga dana.” A Hasanu i Husejnu je.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. a. osim moj ubica.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. On je va{ brat i moj sin. Ako umrem. ubijte ga.” U zadnjoj halifinoj oporuci.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u.

a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. Govorite lijepe rije~i. Molim Allaha da vas pomogne. Allah je uz zekat. Neka je na vas selam i milost Allahova. ne}e biti ni nadgledane. a dove vam ne}e biti usli{ane. blizu . Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. Allaha mi. a. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. Poslije ukopa Alije. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. jer Allah stra{no ka`njava. doista su posve}eni Allahu. Njegov je rob i poslanik. Allaha mi.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju.. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. Allah je uz bijednika i siromaha. tre}i. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne.atime. On nema sau~esnika. Allaha mi. Zatim. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. Allaha mi. Allah je uz va{e podanike. on gasi Gospodarevu srd`bu. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. a odvra}anje od zla. Gospodaru svjetova. jer ako su prazne. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. . Allah je uz Kur’an. Allaha mi. Allaha mi. a. zatim }ete Allaha moliti. `ivot moj i smrt moja. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una.s. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. pa da vam vladari postanu najgori od vas.s. a.s. Tako mi Allaha.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. o Poslanikovo. Allaha mi. klanjanje moje. Allah vas ~uvao. prou~iv{i ~etiri tekbira. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. obredi moji. potomstvo. Allaha mi. da ne izbjegavate jedan drugog. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. kao {to vam je to Allah naredio.. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte.. Bojte se Allaha. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika.

Bio je naju~eniji vladar. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. {to je obuvao obu}u i skidao je. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. ne obaziru}i se na dunjaluk. Ebu-Esved ed-Du’eli. . Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. presude i oporuke.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. pobo`njakom i mud`ahidom. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. halifa je imao {ezdeset tri godine. oplakuju}i ga. Ko je on i {ta u njemu bi. knjigama i govorima. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. u~enjakom. ~itao Kur’an i jasne dokaze. od svih ljudi najboljega. u ibadetu i tra`enju nauke. ne}ete saznati. . a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. Alijom ibn Ebi-Talibom. niko ne}e imati {to on imade od ljepote.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. zemlja bi se ispunila pravdom. Pjesnici. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri.

.

. a on El-D`errahov.. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. Zubejr ibn el-’Avam.A. odveo ih je Poslaniku.s.s. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam.{. a. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija. a on El-Harisov. zadovoljan. Allahov Poslanik.ihrov. a on Hilalov. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. Izabrao je nekolicinu njih. a on . d`. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. Hvala neka je Allahu. a on Dabbeov.. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.{. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. . d`. R. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. a on Uhejbov. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. {to je tako bilo.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. a. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. Po{to su mu se odazvali. Abdurrahman ibn Avf. neka je sa svima njima Allah. r.a.

a ja sam se protezao kako bi me ugledao. Bija{e visok. a. a.s. a mi smo zadovoljni sa muslimanima. a kad pri~a{ s njima.a.s. bila je ~vrsta i stabilna poput planine.. pa je Resulullah.. Abdullah ibn Omer.. po~e se okretati lijevo-desno. kada bi to situacija zahtijevala. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. Kada pri~aju s tobom.S. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha. Resulullah. ne la`u.. klanjao podne. slu{aju te. najljep{e naravi i najve}ega stida. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. slabe brade. a. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. Me|utim. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. kada bi ga ~ovjek sreo. i rekla mu: “Ebul-Kasime. a.s. mr{av.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA. U isto vrijeme.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. r. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik.. re~e: “Do|ite ve~eras..” Omer ibn el-Hattab.. otmjen i elegantan. Oni su: Ebu-Bekr.. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u.s.s. znao se preobratiti da bude poput lava.s. A. a. nekako bi se odmah oraspolo`io. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog. a.a. Kada je Allahov Poslanik. blijedoga lica.. kao i u knjigama historije islama. r. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu.’” . za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.

ili ro|aci njihovi. a. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. Me|utim. a on je bio ~vrst i pouzdan. Allah je njima zadovoljan. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. a i oni Njime. i koliko je imao povjerenje u njega. dobio je kaznu koju je i zaslu`io.s. na sijelima. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah.s. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. u~e}i tekbire.. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao.. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju.{.s. Resulullah. budu u ljubavi sa onima.u d`amiji. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io. ili sinovi njihovi. toliko spreman da ulo`i na putu Istine. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. sabljom razbijao nevjerni~ke redove.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. uprkos svim nevoljama. ili bra}a njihova. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. zagri`en u svome kufru. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. blizini .. To je Allahova strana. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. po nare|enju Allahovoga Poslanika. Allahovom pomo}u. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. Naime. makar im oni bili o~evi njihovi. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. nevjernik. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine.s. . pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. tako postojan je bio u islamu. on je imao duboke razloge. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. a taj konjanik stalno ga je progonio. a. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega.. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost.. u bitkama i u pohodima. da u njima vje~no ostanu. `ele}i podijeliti mejdan s njim. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. d`. a. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. a. Ebu-Ubejde je. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen.{. zlostavljanja i poni`avanja. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. ono {to }emo uz Allahovu. Bio je mu{rik. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. Naprotiv. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. Ebu-Ubejdov otac.s. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. a.. d`..

neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede. a.s.s. a krv mu je tekla niz lice. tako da je pao na zemlju. a. pa je pribli`io lice njegovom licu. a. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. Kad ju je izvadio. a. Zbog odredbe koju je Allah htio. pri ~emu je slomio drugi zub. poginuo. sna`no je stisnuo zubima. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. ne obra}aju}i pa`nju {to je .s. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. pa ga ranili u lice. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome. {tite}i ga vlastitim tijelima. licu i izvadio i drugu halku. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. Od hrane su imali samo ranac hurmi. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. a zatim je polahko i nje`no povukao. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. polomili su mu kutnjak. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”.s. {to jo{ vi{e skrha muslimane. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo. a. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. a.s. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. zadu`io: iskreno. neka je na sve njih Allahov selam. trgnuli su se. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. amid`u Allahovoga Poslanika.. slomio mu se zub. Ashabi su ga okru`ili. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika.s.. povjerljivo i ustrajno.s.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. a.. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. a. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika.... U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. a. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. obuhvatio prvu halku usnama. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. `iv. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili....s.. Allahov Poslanik. `ele}i ga dokraj~iti. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz.s.s. neka je Allah zadovoljan njime. Trebalo je izvr{iti zadatak. a. Me|utim.

a. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu.s. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. a. kada je Resulullah. neka je Allah zadovoljan njima svima. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. a. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. Hurmu su stavljali u usta i sisali. Krenuo je Ebu-Ubejde. Nakon {to je Allahov Poslanik.s. a.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik.. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu.s. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. a.a.. a poslije pili vodu cijeli dan. a. Naime. . Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. Prisega je data Ebu-Bekru... Allahov Poslanik. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide.s. SEKI. a kad je i hurmi po~elo nestajati.s. ispustio svoju plemenitu du{u. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. nije preselio na ahiret. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~.s. nasjekli su palmovoga li{}a. na put.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. uz Allahovu pomo}..Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane.. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. r. savjetnik i povjerenik. Kada je hurmi nestalo.. a.s.

.s. vo|stvo. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. Allah se ne stidi istine. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. da bi muslimani ostvarili pobjedu. r. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. neka je Allahov blagoslov na njega. Milostivog. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. preseljenja na ahiret. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. Jezida ibn Ebi-Sufjana.s. sredstva i oru`je. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek. ugled. iako je imao pravo na to. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. Selamun alejkum.a. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. bore}i se pod Halidovom komandom. vladara pravovjernih . @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. jer se on borio na Allahovom putu.. . kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. a. a. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. zanemario je polo`aj. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici.

iskazuju}i mu dobrodo{licu. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. u stvari. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. pripadala tebi?”. Naime. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je .nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. bila je pravi odraz njegove skromnosti. ovako je pobje|ivala vjera Istine. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. samilosna. pa te tek onda obavijestiti. odgovorio je Ebu-Ubejde. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. sretan {to ga je vidio. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. “Neka je Allahov oprost na tebe. njihovu skromnost prema dunjaluku. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. pa je primi. Ovakva je bila veli~ina ashaba. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu. bio on crven ili crn. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. ne nadma{i me u bogobojaznosti. a nisi me obavijestio. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. pa ga je odveo ku}i. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. i nijedan od vas.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. a da ne po`elim da budem kao on. Klanjao si iza mene dok je vlast. a njega smijeni. “Allah ti oprostio. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. uz Allahovu pomo}. a kada je on ~uo za to. odgovorio im je. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”.

{. nemojte da vas dunjaluk upropasti. sablje i {tita. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. Zaista.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. Koji mu je to omogu}io. savjetujte vo|e i nemojte ih varati. postite ramazan. Ja sam u muslimanskoj vojsci. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. Kada ti do|e ovo pismo. obavite had` i umru. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere.a. poznata kao “Kuga Emvasa”19. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. . neka je hvala Allahu. zapovjednika. a ako ti do|e danju. budite ponizni. Halifa Omer. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz.102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. Ebu-Ubejde obolio je od kuge.. znam za {to sam ti potreban. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. Ni{ta vi{e. a.. d`. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada.” Ostao je sa svojom vojskom. a. Esselamu alejkum ve rahmetullah. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. imao je pedeset osam godina. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. uzeo `ivote velikog broja ashaba. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama.s. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak.s. Kada je umro. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku.. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. u dru{tvu s plemenitim ashabima. dijelite sadaku. ovo mi je dovoljno za `ivot. u prostranim d`enetskim vrtovima.. kojom je Allah. ako ti ovo moje pismo do|e no}u. r.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom. ummeta. predvodi ljude u namazu”. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. Allah mu mezar osvijetlio.

Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman.ABDURRAHMAN IBN AV. srednje visine. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. Allah. promijenio mu je ime u Abdurrahman.A.. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra.s. Nakon {to je izjavio islam. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. . Poslanik. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. sin je Abdul-Avfov. tako|er: Osman ibn Affan. d`. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. a. krupnih {aka i prstiju. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. a on Zuhrov. r. svijetle puti. a on Kilabov. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra.a. krupnih crnih o~iju. R. a on sin El-Harisov. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. Bija{e nje`an i miran. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. pravilnoga nosa. podnose}i sve neda}e i tegobe.. Pored njega islam su primili. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. Zubejr ibn el-Avvam.{.

Abdurrahman ibn Avf je.s.s. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala. a. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. a.s. a. . a.. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. Kada je Allahov Poslanik. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom.{. Abdu Amr. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman..s. daju}i mu neopozivu prisegu. a.. njihovom domovinom..s. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot.. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. ne bi se odazivao. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. a. obo`avali su Allaha. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. tzv. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. Vjerovjesnik. a. u tu|oj zemlji. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja.s. te je u~injena i druga hid`ra. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti. a. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana. Tu.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed. d`.s. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. naredio je hid`ru u Abesiniju.s. Tako|er. slijede}i Allahova Poslanika. suosje}aju}i s njima. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet.. kao i drugi. “Ku}u islama”.

pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene.. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. a. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao.. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen. a.{. koji su povjerovali u poslani~ki poziv.s.s. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika.stanovnika Medine. pa se njom o`eni. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. d`. makar ovcom. a. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io..s. a.. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi.’” . O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. im je osvijetlio srca dini-islamom. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. Kada je hid`ra u~injena.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. a. najbogatiji sam u Medini. Poslanik. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu.. Muhammed. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. a.. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.s.. Poslanik. re~e mu Poslanik.. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a. pod njim bi na{ao zlato ili srebro.s. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija . uputi me na pijacu. Dova koju je Resulullah. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme..s. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu.’ ‘Priredite svadbenu gozbu. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. O`enjen sam dvama `enama. o`enio se. nego.

Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. a. prozivaju}i ga predislamskim imenom.s. i njegovom te`njom za halal-zaradom. naime Abdurrahman je predvodio d`emat.s. izabrav{i za imama Abdurrahmana.s. a. pa su muslimani formirali d`emat. a. nai{areti da nastavi. Naime. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. Svojim tijelom je. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. a. vratio. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. a. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik.s. Izrugivao mu se. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. Druga po~ast bila je ve}a od prve.s. a Resulullah je klanjao iza njega. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman.s.s.. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. Bio je sav izranjavan. zajedno s . posredstvom dove odabranoga Poslanika. vje{t konjanik i junak. Krenuo je prema njemu isukane sablje.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi.. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. ali mu Poslanik. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku.s. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. koji mu je u Meki nanio velike patnje. Naprotiv. a. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. a. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”.. a. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. Kada se Resulullah..s. a njegov `ivot “jeftin”. a Allahov Poslanik... A bio je veliki mud`ahid. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju. a Allahov Poslanik.. Abdurrahman se `estoko rasrdio. bio je odsutan. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. a. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~.. bilo je nastupilo namasko vrijeme. Zaista.s. skromno naoru`ani. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. oti{ao radi svoje potrebe. a. Abdurrahman je klanjao namaz. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. u svakoj bici i pohodu..

Prvi put je bio ranjen. koliko je mogao.s. davao je po pola imetka. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka. ganut njegovim postupkom. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja.s. a. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”.. odgovori Abdurrahman. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. i Njegov Poslanik. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela.. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. a. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. Bez obzira na rane. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. pa deseti. spre~avao napad Kurej{ija. “[ta?”.{. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. Kada god bi Allah.s. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla.” Za vremena Allahova Poslanika. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . pa tre}i. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu.. a. jer ho}u poslati vojsku. Velika je mudrost Allahova. a.s.. tako bi i on pove}ao dijeljenje. htio opremiti vojsku. pa ~etrdeset hiljada zlatnika.” Resulullah. a. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. d`. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. kada bi mogao. a. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. Kada je Allahov Poslanik.s. pove}ao njegov imetak.s. ~uv{i ovo. d`. upita ga ponovo Resulullah. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom..s. imam ~etiri hiljade dirhema. ode ku}i i donese kesu novca.. rekao je Abdurrahman.s. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. a. “Allahov Poslani~e. a. a. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. zatim .. Resulullah. Potom je ranjen drugi put.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. Abdurrahman je. do kraja bitke. Abdurrahman je..s.{. dvije hiljade dajem u ime Allaha. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom.” Poslije ove dove.

poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. pa re~e: “Da sam mogao. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. u{ao bih hodaju}i. dolazi iz [ama.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama.. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku.s. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. Tre}inu im je dao na kredit. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. neka je Allahov blagoslov na nju. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. tre}inom ih je rje{io dugova. a. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika..’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. a tre}inu im je poklonio. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. a. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. . pa je Ai{a.s. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. reko{e joj. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini.

r. Me|utim. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr. r.. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. Kada je Omer. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. bio zadovoljan. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. Alija . otkrila bi mu se glava.s. koliko god mu se pove}avao imetak. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu.. a. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana.s. a bio je bolji od mene. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu.s.i{ao bi s njima u Meku. neka je Allahov selam na sve njih. Kada je Omer. r. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. Hamza je poginuo.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv.s. ugled i polo`aj.a. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. `enama. iz koje je bila Amina bint Vehb. Ako bi mu pokrli glavu.. r.” Abdurrahman je izabrao Osmana. Ako bi htjele iza}i . SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. a on je postio.a. a. .. a. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. a bio je bolji od mene. umro. a. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu.bio je u njihovoj pratnji. pa kada je Resulullah.a. a ako bi mu pokrli noge. ]efin mu je bio njegov ogrta~..” Tako se odrekao polo`aja. a. ~itavu svotu je podijelio.. majka Allahova Poslanika. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba.s. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. a.. kada bi htjele obaviti had` . zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha.a.” Potom je zaplakao i ostavio hranu.. rije~ima: “Allaha mi. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. otkrile bi mu se noge. da izme|u sebe izaberu halifu. on je ostao na usluzi Poslanikovim . Ahiret mu je bio stalna preokupacija. preselio svome Gospodaru.s. za halifu. on se sustegao od polo`aja. bio na samrti. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. a me|u njima i Abdurrahmana.. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale.

osim strpljivi.. Umro je trideset prve godine po Hid`ri.a..s. Ostavio si la`. Ebu-Bekra i Omera. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. a. Allah te Svojim rahmetom obasuo. bilo je stid to prihvatiti. Ali Abdurrahmana. Opra{taju}i se od njega.. Alija ibn Ebi-Talib.a. r.. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika. r. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. a. . u sedamdeset petoj godini `ivota. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. r. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. a. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. Njegov tabut nosio je Poslanikov.a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo. Osmanom ibn M’azunom. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila.s. r. stotinu konja i tri hiljade ovaca.” Smotala se jedna od zastava islama. dunjalu~ko putovanje se okon~alo.s. d`. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. ga je opskrbio. a me|u njima i halifi Osmanu .a. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas. Allah. primiv{i dovu Svoga Poslanika.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf.s. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom..” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca.s. r. a.a. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika.{. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. da }e se ukopati jedan do drugoga. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio. prvim muhad`irom ukopanim u Medini. Iza njega je ostalo hiljadu deva.

. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. a on Abdul-Uzzaov. krupnih {aka. a on Abdullahov. a on Malikov. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. guste kose i brade koju je knio. r. smirenost i pronicljivost. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. a on Rebahov. a on Galibov. a on Amrov. pun. Kada je bio na sijelu. a on Rizahov. sin je Zejdov. R.A. Bio je visok. a on Lu’ejjov. a on Nadrov. Bio je izuzetno inteligentan. odgovoran u odnosima s ljudima. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id.ihrov. ina~e stalo`en i miran. malo je govorio. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. bijeloga tena. a on .SE’ID IBN ZEJD. a on Nufejlov. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda.a. a kada bi progovorio. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. a on K’abov. a on Adijjev. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. . Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. a on Kartov. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode.

rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. ali ne znam. `ele}i pravu vjeru. koji su mahom obo`avali kipove i idole.’ On re~e: .s. nije mojom krivicom. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. da govori: ‘Kurej{ije. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. a.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. Me|usobno su izmijenjali pozdrave.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. r. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. Naime.. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili.a. Muhammede. a moja vjera je Ibrahimova vjera. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani. Ebu-Bekrove k}erke. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. iz grada ratnika i hvalisavaca. Stvoritelja. prije nego {to je po~eo primati Objavu. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. neka je Allahov selam na nju. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. i sna`no ga udario.s.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. a. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. ~inio bih ga. Na kraju ga je protjerao iz Meke.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im.. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru.” Od Esme. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. za razliku od Kurej{ija. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga. rekao: “Zejde.. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. Naime. a onda je Poslanik..112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a. Omerov otac. a.s.

s. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina... odlazimo u Allahovu zemlju. a. o svome ocu. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. a da ga nisu isprobali na muslimanima. kada je Omer.” Omer re~e: .” Zatim bi se predano molio. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . Muslimani su se sastali dogovorenog dana. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat.. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu.s. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara.. r. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. ga|ali kamenjem. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . sa svojim stvarima. Umro je prije nego {to je Muhammedu. Utje~em Ti se od onoga. Bi~evali su ih. a. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. a. prolazio pokraj njih i vidio ih. Zastao je promatraju}i taj prizor.Poslanik je poslan. Resulullah. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. pa mu srce obuze tuga i `alost. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.s. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.. po~ela dolaziti Objava.s. `eni Amira ibn Rabi’e. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. Allaha mi. a.a. r.a.” Kada bi htio obaviti molitvu. pa joj rekao: “Je li to odlazite..a. njegova zvijezda je iza{la. r. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu.atimom bint Hattab. a. i i{~ekivali trenutak polaska.s. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te.

“Allaha mi.. reko{e: “Jeste. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. Kada se pribli`io. a .” “A ko to iz moje porodice.s.. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. U to vrijeme. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a.. ali ga je krio. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. upita Omer.?”.s.s. i sestra i zet.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj. a. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed. da ga ubijem. Njegova sestra ..s.” “Ne boj se. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed. upropastio njihove sinove. ^im je u{ao.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije.. Sna`no je zakucao na vrata.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu.atime.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a. Se’id je otvorio vrata. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. a. Tada mu oboje.” Nu’ajm }e njemu. tome vjerolomniku. Nu’ajm je tako|er bio primio islam. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u. re~e Nu’ajm. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. po~eo {iriti novu vjeru. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul. Niz lice joj je potekla krv.atima”. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav.” “Dakako. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. a ti radi {ta ti je volja. On je zaveo Kurej{ije.. vjeru. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. te mu re~e: . “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. strast te zaslijepila.” Nastavio je svojim putem. koji je bio iz istog plemena kao i Omer.” Na to }e . u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. a. a. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama.. re~e Omer.s. sakrili su Habbaba u drugu sobu. a. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. Omer se zaputio ku}i svoje sestre .

. S’ad ibn Ebi Vekkas. a..s.s. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. Se’id ibn Zejd. Talha ibn Ubejdullah. kao da je i on u~estvovao u boju. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. Koji se na Ar{ uzdigao. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. Alija. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu..s.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika. Allahov Poslanik. bio siguran od mu{rika.s. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. Nakon {to je Poslanik. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru.s. bitka muslimana i Kurej{ija. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega... ukratko. a. preselio u Medinu. a. a u namazu iza njega. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika..s. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. a. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. Hajberu. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika.s.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. na svim boji{tima: na Hendeku. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. a. u `ari{tu borbe. Jednog dana je Allahov Poslanik. a. To je ozlojedilo Kurej{ije. u boju i okr{aju ispred njega. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. a..s. Omer ustade. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. snagom i vje{tinom u jahanju. Hudejbiji.Hanife. Hunejnu. ve} da bude pouka onome koji se boji.s. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. Omer. a. dao mu je dio ratnog plijena. Milostivi. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. . a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. a.

Alije ibn Ebi-Taliba. r. Zubejra ibn Avvama.. r. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. r. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf.a. Abdurrahmana ibn Avfa. Uglavnom. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. Ebu-Bekr. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. r. prihvati ovaj plan.a. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome.a. a ti. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. [urahbil.a. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire.. koriste}i princip napad-povla~enje. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha.. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna.. konjice i pje{adije. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju.a. r. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. okupio je svoje savjetnike. Osmana ibn Affana. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju.a. pa je jednog dana oti{ao halifi. Ako i ti vidi{ tako. nasljedni~e Allahova Poslanika. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. Ebu-Bekr. Ebu-Bekr.. r a. spremaju}i se za osvajanje Perzije. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. ali niko nije proniknuo u njegove misli. boravio je u Medini. S’ada ibn Ebi-Vekkasa.. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. Talhe ibn Ubejdullaha. tj. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva.” Se’idu se u . safovi muslimana su se u~vrstili. a da im je halifa ~estitao na tome. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e.. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. r.

Bizantijci su `estoko navalili na muslimane.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. Muslimani su pobijedili i u toj bici. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. odigrala se na tlu Palestine. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. . a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi. hvaljen neka je Allah. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. ostvarili sjajnu pobjedu. koriste}i strijele i koplja. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. a Bizantijci su napadali. S’ad i Ebu-Ubejde. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. Toga . Halid je vojsci naredio da se brani. odigrala se kod Mered`us-Sifra. Muslimani su se odupirali. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. ali da ne uzvra}a napad. . tako|er. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. U Bici .Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. Druga bitka. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. Zubejr. Himsa i Ba’lebeka. Halid je bio na ~elu konjice. arapskih kr{}ana. Ona je promijenila cijeli tok historije.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. gdje su muslimani. najve}e bitke vo|ene u [amu. a u centru Se’id ibn Zejd. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. na lijevom Ha{im ibn Utbe. . Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova.

Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. branite se {titovima i {utite.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. ako Bog da. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko. srca punog vjere. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. . jer je strpljivost spas od nevjerovanja. budite strpljivi. r. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. a. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. imenovan prvim namjesnikom Damaska. bez straha od smrti. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. Allahovi robovi. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda.” Poslije ove sjajne pobjede. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. a nama je to li~ilo poput grmljavine. Odapinjite strijele.s.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. a ne brojnost”. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. Se’id je od halife Omera. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. odgovori mu Halid. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. a malom porazi.a. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. nastavlja dalje Se’id. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve.

Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. a da ga je Erva potvorila. mezara. ashabu Allahova Poslanika. d`. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret.s. To je vrlo te{ko palo Se’idu. a.s.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri. po`elio se Medine i blizine Poslanikova. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu... neka je selam i Allahov blagoslov na njega.” Nakon kratkog vremena. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. a. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila.. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja. pa se bujica slila u dolinu El-Akik.’ Gospodaru moj. Ona nije samo klevetala Se’ida. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. gdje je bilo sporno zemlji{te. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda.{.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. u Medini je pala jaka ki{a.. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. .s. a.a. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. u Akiku. ako la`e. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom.. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. Uzvi{en je Allah.s.

.

ma~evanje i bacanje koplja. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. Stalno je bio na le|ima konja. majke Zubejra ibn Avvama. bez uzmicanja. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. Kada bi udario sabljom. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. @ivio je `ivot koji je `elio. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. u potrazi za plijenom.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. Ro|eni je brat Safijje. a on Ha{imov. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. udarac mu je bio nezadr`iv. strelja{tvu. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. tamnoput. Kako je rastao.A. svjetlom ozarena lica. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. Bio je visokog rasta. {irokih prsa. konjani{tvu. lovac i pustinjak. vje`baju}i ga|anje strijelom. cijenjen i uva`avan od svih. R. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. bio je po{tovan. k}erke Abdul-Muttalibove. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. . Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi.

PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. Allahov Poslanik. brat po mlijeku. a. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. zamakao.s. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. a. Naime. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a.. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici.. a. a.s.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. a. Hamzina.. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu.. tako|er.s. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute.s. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina.s.. amid`i~na Poslanikove. Naime. a. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre.s. r.s.a. a. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. a..s. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave.s. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. amid`e i prijatelja Hamze. Kada je Resulullah. ide i sa maj~ine strane. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. A u to vrijeme Hamza. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane. a Allahov Poslanik. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. obilazio je mekanske klubove.s. I{ao je na sijela.. dojila ih je Suvejba. a. Taj dan Allahov je Poslanik. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. uzeo svoj luk i krenuo u lov . prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju.njegovo najdra`e zanimanje. amid`a. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. Kada je Allahov Poslanik.. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. Resulullahov. a. Kada se Hamza vra}ao iz lova. a. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. ni{ta nije odgovarao. veza sa Allahovim Poslanikom. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. mu~ili su ih.s. i{ao na dvoboje. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. On je. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . neka je Allahov selam i blagoslov na nju. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. koji je ina~e bio vrlo lijep. slu{kinja Ebu-Leheba. bio kod K’abe.. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. a dobro je znao njegovu iskrenost.. majke. Osedlao je konja.

spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed.s. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. pretrpio od Ebu-D`ehla. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. Uputio se ravno njemu... Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. pa jedan od njih re~e: “Hamza. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. a. priklju~io Muhammedu). Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio. pa re~e: “Pusti. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne. pri~ao je poslije Hamza. Hamzini nagli pokreti.” Idu}i ku}i. Tu su bili i neki iz Benu. re~e Hamza. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti. reagovao?” . Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. Hamza se na mjestu uko~i. Allaha mi. Ebu-D`ehlovi..s. a. te se uputio ku}i.s. upitao je.. Vide}i da je situacija postala napeta. “Ebu-D`ehl je {utio. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. on nikad u `ivotu nije slagao.. potvrdio je islam.. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u.. ako smije{”.s. Neizmjerna je mudrost Allahova. Dobro je poznavao svoga brata. a. Kada je ovo ~uo. iako ga nije bio prihvatio.Mahzuma.. Meni se razjasnilo {ta je s njim. “A {ta me spre~ava?”. a vi me sprije~ite ako mo`ete.. dosta je! Tako mi Boga. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. “A kako je Muhammed. odsje~e Hamza.. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. a. nisam oka sklopio.” Hamza se rasrdio. tako je i ne}u odustati. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku.. . Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. puni odlu~nosti i ~vrstine. ni rije~ da izusti. “Ponovi svoje psovke preda mnom.. razmi{ljao je Hamza. prije nego ode svojoj ku}i.

Kada ih je rastavio. a. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. a.s. Zastava pobjede Dobro~initelja. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. a.. Koji daje dobro ljudima. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri.. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra.s. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. Allahov lav. Hamza se vratio nazad u Medinu. Resulullah.. iako su bili malobrojni. vjeru. a. a. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. Me|utim.. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. Allahov Poslanik. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. a.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. posebno mladi}i. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. kad se smiri{e. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. Naime. Mnoge Mekelije i Arapi..124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika. Njegov Poslanik.” Hamza je stao pred Resulullaha. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih.” . Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. i sprije~io mogu}i sukob.. Uzvi{enog Boga.s.s.s. Dvije grupe stale su jedna naspram druge.s. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu.s. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam. ponosan i gord. Hamza je stao uz Allahova Poslanika.s. ne ponese je niko prije.. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. a. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. a.. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje.

razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia.a. i muslimana. r. . Ako bi ga zaplijenio. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha.s. a ostala vrela zatrpali. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. Bajrak je bio bijele boje. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana.s.s. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. Aliju ibn Ebi-Taliba. Ova su dva bajraka bila crne boje.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija.. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti.s.. a. `ele}i da ispuni svoju zakletvu.. a. Me|utim. Me|utim. a. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara.. a Poslanikov. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. i njegove poslanice. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. a. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. Krv je {ikljala iz noge. dok se manji broj vratio u Meku.s. ~ime se izaziva ratobornost. ili ga zatrpati ili poginuti. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija. blagoslov je bio nad njima. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. a.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. U me|uvremenu.. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. a prije svega Allahova Poslanika. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. Kurej{ije su sko~ili. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu.

126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. pobjegli su na sve strane. Mu{rika obli krv i izdahnu. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti. “Ensarije.. mnogobo{tva i zablude. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. ~ulo se poput grmljavine. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga.” Resulullah.. Rasplamsala se `estoka borba. Allahu ekber. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. re~e: “Ubejd ibn Haris. a. upita ih Utbe.s.. Alija. a Alija protiv Velida. udario ga sabljom i ubio ga. Potom su svi slo`no. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. kao jedan. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Isto tako. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih. Alija. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. tako|er.” (Allah je najve}i. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. Muslimani su ubijali. Hamza. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. jednim udarcem ga oborio na zemlju. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga.” Ubejde se borio protiv Utbeta. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. Hamza protiv [ejbe. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. navalili na Kurej{ije. Hamza. Hamza. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. Hamza je hodao me|u muslimanima.. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima.). ranjavali i zarobljavali mu{rike. navaljuju}i na muslimane. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana.. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja.

Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe.” Tako su. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. odgovori{e. ibn Abdullaha. Muslimani su se vratili u Medinu. kako bi . Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. spremaju}i se za veliku bitku. Zove se Vah{i. ali nisu nikoga mogli na}i. Jednog. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. Allahovom voljom. r. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. i boga mi. bit }e{ oslobo|en ropstva.. a. pa ako ga ubije{.’” [to se ti~e Kurej{ija. Kad mi krenemo. pod okriljem dini-islama.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. i na njegovoga amid`u Hamzu. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . kreni i ti.a. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima.s. `eni Ebu-Sufjana..Medine. nevjerovanja i zablude. a. “Bogami.. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. tvoja meta je Hamza. ljude. nema boljeg za ovu stvar od njega..na vjerovjesnika Muhammeda. imetak. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. dosta nam je zla nanio. Osveta Muhammedu. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. Sve su tome podredili: skupljali su opremu.s.” “Ko je taj. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. spremni smo za borbu protiv muslimana.s. a. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. Jedinog. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave ..

a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. zlatu i nakitu. izgledao je kao razbje{njeli lav. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. Potom sam mu pri{ao. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. a.” Taj rob nije mogao. “Sve je ovo tvoje. “Allaha nam. spremao sam se i vrebao ga. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav. Hamza je napadao.. pa kada ga nije mogla sa`vakati. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana.atimi i Safiji: “Radujte se.” Hamza je pao kao prvak {ehida. Allahov Poslanik. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. krv je bila svuda oko njega. . me|utim. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. rastrgano tijelo. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom.” Pa je rekao . bila je ve}a od mr`nje svih drugih. rasje~en trbuh. te su zapali u tugu i srd`bu. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. brda nedaleko od Medine. Bitka je bila `estoka i surova. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. amid`e i prijatelja. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. Krenuo je prema meni.s. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda. Ubio sam ga da bih bio slobodan. Njena mr`nja prema Hamzi.. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. Sjeo sam. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Vah{i. ispljunula ga. Allaha mi. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. ako ubije{ Hamzu. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Kada ga je Hamza ugledao.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. Kada sam ga ugledao. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga.” Allah je. Ni{ta mu nije moglo stati na put. ali ga je smrt nadvladala.. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo.

s. da Bog dao! . a ako otrpite.. pjesnik. bez poroda ostala. uko~ile se ruke Vah{ijeve.s. ne prestaji. pogo|en time i sam Poslanik bi. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. i On zna one koje su na pravom putu.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}.”22 Kada je pao. Hasan ibn Sabit. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. o Hind.. Ebu-Ja’la. nit’ od pla~a nit od tuge. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. doista. a. rekao je: “Allah ti se smilovao. ~ist i pouzdan. kao hrabri lav u svojoj {umi.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova. al’ koristi nema. A i ti. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. za Hamzu tog ~ovjeka. Koji kroti konja kad se uzjoguni. a ti ost’o slavan. Pjesnici su se nadmetali. to je. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim.s. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. A i ti.. bolje za strpljive. I ne tuguj za njima. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. Nakon ukopa. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno.a.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. ti ga slijedila. pla~i. o Hind. amid`a. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. Poslanik. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. tvoji temelji ti sru{i{e se. klanjao d`enazu. Svi muslimani time su pogo|eni. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. Poslanikov. `rtve ubijanja. ne zamijeni istinu da la` uzme. a. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. Strpljiv budi .

s. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. do dana oslobo|enja Meke. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi.. a. bio sam s njima. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika. a. koji bija{e za{titnik. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. a. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. protresao koplje. a. U `ivotu svome ja tugovat }u. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika.’ Allaha mi. zaista. oslobo|en sam. Hamzu. s puta da me ne vidi. nadam se da }e mi Allah oprostiti. meni je bilo te{ko da odem s njima. za Lavom Allahovim. Allaha mi. D`ubejr ga je oslobodio.. dobio sva obe}anja. ili bilo gdje drugo. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. Govorim.s.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. Kada me vidio.. da primi islam. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca.’ Ispri~ao sam mu. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru.” . pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. Potom sam pobjegao u Taif. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. Vah{i je. dok sam o tome razmi{ljao.s.s. Allahov Poslanik.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. Musejlemu. To je ono {to smo molili i nadali se tome.s. Naime. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. Pripremio sam se. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi. a jecaj kida mi nutrinu. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. a. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet..’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. Kada su se vojske sukobile.s. a.

pao kao {ehid na Uhudu.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza. r. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove..a. .

.

a on Luejjov. a on En-Nedrov. a on Murretov.v.a.s. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. a on Kilabov. . plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom.SA’D IBN EBI . Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. a on Zuhrov. guste kovrd`ave kose.A. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. Bio je krupna tijela. a on Galibov. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. R. vje`baju}i strelja{tvo. postao je najve}i strijelac u historiji islama. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. niska rasta. a on Abdu-Menafov. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. kao da se pripremao za neke velike du`nosti. Majka mu je Hamna. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. I pored sna`nog mu{kog izgleda. I zaista. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. s. Pa ~ak. a on .VEKKAS. a on K’abov. a on Malikov. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. bez mr`nje i pakosti.ehrov.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. a on Uhejbov. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija.

” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam.. vjeru pravde i istine. da iza|em. ugledna i plemenita roda.v. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami.s. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. Poslanik. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . poziva u islam.v. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. ~ime se sam ponosio.a. i pred njim izjavio primanje islama. kad je svanulo. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija.s. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u. s.s. nije se klanjao kumirima. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. Sutra. s. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. veliki plemi}. obavije{ten sam da Resulullah. iz tame na svjetlo. d`. odjednom me osvijetli mjesec. po~eo sam ga slijediti.a. Taj mladi}. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. pa se uputio Vjerovjesniku. srce ga je mamilo njoj. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu.{. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. Primio sam islam. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama.a. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete... iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. od mu{karaca. A osim toga. s. odgovorili su. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. To su bili Zejd ibn Haris.v. Poslanikovim posredstvom.

Njeno gladovanje se odu`ilo. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. s. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina.a. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. i kosti su joj oslabile.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. misle}i da }e.. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. Tako mi Allaha. Tad sam joj rekao: ‘Majko.s. sve dok joj se ne ugrozi `ivot. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. koliko god da te volim. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.s. kad je vidi u kakvom je stanju. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje.. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. majko. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. slab i bez dokaza pred Istinom. do koje mjere je bio vezan za nju.. Oti{ao je kod majke. udovoljiti njenom zahtjevu. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. pa da ih ispusti{ jednu po jednu.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . Sreli su se iman. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. Ali to ga ne odvrati od islama. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. popustila je i po~ela jesti . vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. da ima{ hiljadu du{a. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. Ipak. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. Kad se poja~ao pritisak na njega.. jako sam je volio. zvali su ga da bar vidi majku. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a.v. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. Ali. nije bilo te{ko da izabere. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha.. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. ali ona je to o{tro odbijala. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. Bio sam joj poslu{no dijete..’ Kad je vidjela moju odlu~nost. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. jako se uznemirila. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju.nerado.a. s. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane.v. nova vjera sa druge strane. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati.

a. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. na ~elu sa Poslanikom. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. iz Bitke na Bedru. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. Umejr je bio me|u {ehidima. gospodom i velikanima. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. Muslimani. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. pa oni. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. mladi}. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. Ali ga je plemeniti Poslanik.a.v. Sa’dovog brata. ti ih ne slu{aj. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz. . Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{.a. Bitka je bila `estoka. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. Kad se slegla pra{ina nakon bitke. pa makar bio mlad. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati.s. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Sa’d i Umejr. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. onoga o kome ni{ta ne zna{..s.s. s. Umejrova radost bila je ogromna. Umejr ibn Ebi-Vekkas. Sa’dov brat. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa.. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama.v. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. zbog mlade dobi. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. odu{evljeni. Meni }ete se poslije vratiti. s. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika.” (Lukman. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. s. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata.v. stajao je u muslimanskim redovima.

zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu. s.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. . ja }u te ~uvati.s.v. s.a.a.a.s. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah. bio je u njegovoj blizini.v.a. u slu`bu vjere Jedinog Allaha.v. s. Sa’dov djed.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika.s. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. obradovao je Sa’da D`ennetom.. stavljaju}i se u slu`bu njemu. majke vjernika. Blago njemu.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka.. Uhejb ibn Menaf. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a.a. u{ao je. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. pratio ga u stopu. s..s.v. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta.s. zbog njegove ispravne vjere.v. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.s. bio je amid`a Amine bint Vehb. majke Allahovog Poslanika.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. bio je to Sa’d. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet.. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Vezivala ih je i rodbinska veza .s. s. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri .v. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba.v. kad im se pribli`io Sa’d. s.a. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}.a..” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. ~istote du{e i dubokog imana.” Domalo. u njegovom Pozivu.” Poslanik. s.

Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de.v. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima. s. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. {tite}i ga svojim tijelima. Me|u njima je bio i Sa’d. Ali.s.s. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib.a.” . Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku.. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo.. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. i osvetili se za Bedr. Muhammeda ibn Abdullaha. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. Muslimane ste`e muka. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka.v. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja. osim Sa’da.a. s.v.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. s.s.. Primijetio ga je Poslanik.. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana.. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana..a. pa mu re~e. koji je tada bio u redovima mu{rika. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. u svakoj situaciji.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama.. s. makar bila te{ka i opasna.. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja.a. r.s.a. Sukobi{e se dvije skupine.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika. brane}i ga svojim `ivotima.v. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili. iskrenih u vjeri. Muslimani se uznemiri{e..

Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. iz jedne pregrade. me|u ljude.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu.’ Sa’d potom uze abdest. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj. Gazala ga je sve dok nije umro. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. kao da ne{to tra`i. Talhu i Zubejra. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu.s.v. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. govore}i: “Bo`e moj. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. u~ini zdravim njegovo srce. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. s.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova.” . upravi njegovu strijelu. Vladaru ljudi. istr~a odbjegla deva. otkloni od njega bolest. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. klanja dva rekata. njegovu du{u i njegovo tijelo. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. Bo`e ljudi. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). Bo`e moj. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a.’ Nije pro{lo dugo kad.a.. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. pa Te vrije|anje njih srdi. Posjedovao je dva oru`ja. U ime Allaha.

s. A uistinu. Halifa Omer el-. i halife Omera. a sve {to je vi{e dijelio. r. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. onda. s.v.a. “A pola?”.v. ponovi Vjerovjesnik. . dobit }e{ za to nagradu. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. a da se tu nije na{ao Sa’d. tada je imao samo jednu k}erku. ispunjenog radom. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. Me|utim.a. “Da li da dam.. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. Poslije toga. nije {krtario.a. Uvijek je dijelio i poklanjao. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. stekao je veliki imetak. prekr{iv{i ugovor. re~e Poslanik.s. muhta~ima i nevoljnicima. s. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. nego da tra`e od drugih. Sa’d je dobio mnogo sinova. Sa’d se borio za vremena Poslanika. Allah mu je vi{e pove}avao imetak.a. s. “Ne!”. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. Za svoga `ivota. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. dijelio je sirotinji.. upitao je Sa’d. re~e Vjerovjesnik. istinski borac-konjanik. Obi{ao ga je Poslanik.v. tre}inu?” “Da. za sve ono {to podijeli{. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. oko osamdeset godina. rade}i dozvoljeno (halal). `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. a i tre}ina je puno.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. Razbolio se u godini Oprosnog had`a.s.

” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. Vojske su se izmije{ale. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. Allah je najve}i. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. Slu{aju}i savjete halife. Perzijanaca. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. Na po~etku bitke. Kad je do{ao da se oprosti od njega. done{ena na koplju. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi.a.. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama).s. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. r. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre.. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. nego samo svojom pokorno{}u Njemu. Sa’d pozva Rustema.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de. podsti~u}i ih na d`ihad. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. Nakon brojnih ~arki.. u islam. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber.. Uslijedila je bitka.. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. {to ovaj odbi. vo|e perzijske vojske. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog.... Allahu ekber.. klanjao je podne namaz. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. Po{to im je izlo`io situaciju.. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. a zatim izdao naredbu za pokret. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. Dr`i ih se dobro. Sa’d se razbolio. Obratio se muslimanima. s.v.. Omer el-. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom.a.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke. Allah je najve}i. vo|enja muslimanske vojske. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. to je pravi put.. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. . vo|u Kisrine vojske.

nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. d`.. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas. a ako udarim nevjernika. oprosta..142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu.a. veliki junak.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. s.v. Nakon toga.. ~uo sam Allahovog Poslanika. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. . Izdvojio se od svijeta. osami se. r. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih. odbija sukob me|u muslimanima... a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu.. kojom.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. govore}i mu: “Amid`a. namjesnika [ama.. voli Allahovu vjeru.. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. ni{ta mu ne na{kodi. borave}i me|u svojim devama.s. kao namjesnik Iraka.a.a. r. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). osvaja~ Perzije. Sa’d zapade u veliku tugu.a.. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. r. presije~e ga. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. u svim bitkama.v. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen. s. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. onaj koji se borio sa Poslanikom. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave.{. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan.s.a.. ako udarim vjernika.

. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha.Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha. veliki heroj me|u herojima islama. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu. pohaban i izderan. A kad su ga otvorili... na Bekiji... d`ihad i iman. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. Kazao je porodici da su to njegovi }efini. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru.. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini. na{li su ogrta~. Ukopan je u Medini. Nai{aretio je na ormar da ga otvore.” .” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti.

.

Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. bio je hrabar ~ovjek. a on je sin Murrov. a on je sin Esedov. .. rijetke brade.v. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost. r. Majka ga je zvala Ebu-Tahir.a. radijallahu anha. i Majke vjernika. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. a on je sin Huvejlidov.s.a. A otac mu. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah.A. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. s.v. r. El-Avvam ibn Huvejlid.a. a on je sin Kusajjov. Bio je ~ovjek srednjega rasta.. obogativ{i je plemenito{}u. a on je sin Kilabov. smirena pogleda.a. R. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. tamne crne puti. ozarena lica. supruge Poslanika. U sebi je nosio sve odlike junaka. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. s. Majka mu je Safijja.v.. sina Abdullahova. a on je sin Abdul-Uzzaov. smion i preduzimljiv.s. s. skladnoga tijela. vjerovjesnika Muhammeda. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini.ZUBEJR IBNUL-AVVAM.a.

. Allah.a. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru.. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane.{. i pored svojih muka. r. objavljuje islam i slijedi novu vjeru. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. s.a. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji. Oslobodit }u te ovog mu~enja. sestrom Ai{e.s. Allaha mi. s. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. ote`ana disanja. Do{ao bi Zubejrov amid`a. da . u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. Zubejr je bio me|u muhad`irima. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. On je jedan od {esterice ashaba. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine.. k}erkom Ebu-Bekra. d`.. Majke vjernika. usprotivio bi se. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. U vrijeme kada se o`enio Esmom. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes.” Me|utim. O`enio se Esmom...v.. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. te se odazvao pozivu. ~ista i plemenita roda. ljudske tvorevine.a. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba.. Esma. brinula se o njoj i timarila je. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. Zubejr ga je zanemarivao.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola.. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab.a. r. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. koji se o`enio Esmom. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile..s. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. Taj vrsni mladi}.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. r. a koja je kasnije postala “ku}a islama. Uputio se Poslaniku.a. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. Zubejr je bio siroma{an mladi}. k}i Ebu-Bekra. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. dok bi on bio u mukama. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika.v. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. koje niti {tete niti koriste. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio.

bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki.a. Ugledao je Allahovoga Poslanika. . tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. ubijati ih i kositi.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. A {to je jo{ vi{e od toga. Zubejre?” A on mu odgovori. s.” Tu Poslanik.. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane. Pa. A Allahov Poslanik.s. s. Allahov Poslanik. i bit }e {ehid.. i ubiti ga.a. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. Poslanik. po svojoj preduzimljivosti.a. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti.v. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. a bio je naumio ne{to opasno. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. mu~e}i ih i maltretiraju}i. u~ini dovu za njega i njegovu sablju.s.s. s. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu.a. s. preselio je na ahiret zadovoljan njime.s. Ako je glasina la`na. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet. i ma~u u ruci.v.a..s. pa ga upita: “[ta ti je. A ako je vijest ta~na. sastajao se sa ashabima tajno.v. s.v. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. hrabrosti i odlikama.. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes.v... ili }e oni ubiti njega. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. Na po~etku islamskoga poziva. dok je bio mali broj muslimana..s.v. a ljudi su se sklanjali ispred njega. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. ili }e on njih poubijati..a. s. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke.a.s.v. s. bjesne}i poput sna`nog vihora.

Bio je nepobjedivi junak i borac.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. vidio sam po tvome tijelu. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. Desilo se da je rimska vojska. hrabrosti. r. bila broj~ano ve}a. svaku od ovih rana sam zadobio.” A onda udari sam na rimsku vojsku. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. udaraju}i sabljom desno-lijevo. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. sve dok nije stigao do kraja e{alona. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. na mjestu gdje se on borio. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. junak bez premca.a. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. pa sam mu vidio tijelo. Bilo je svo izbrazdano sabljama.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci.. s.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. da to nije zaslu`io. bio je.” Pobjeda je bila njihova.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. uvijek u prvom redu. {to nisam vidio ni na jednom drugom.s. uistinu. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha.v.. od uboda no`em i strijelom.v. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber.. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. s. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. Vojnici su bje`ali ispred njega.a..s.a. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. pa mu je iskazao veliku po~ast. Nasrtao bi u bitkama. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji.. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome..148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr. Znao je Allahov Poslanik.

Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. niti bilo ~ega drugog. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. niti prikupljanja poreza. niti zemljarine.a.s.” Pa blago mu se na toj po~asti. s. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik.v. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti. .v. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en.v. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili.. U svom postupku ostao je jedinstven.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika.s. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke.. od jedne grupe muslimana. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. s. s. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema.. a svoga daid`i}a. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a.s. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri.a. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida.v.a. s. osim borbe na Allahovom putu.. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam.s. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.a. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze.

Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. r. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a.a. Zatim su zajedno stali ispred utvrde.s. po~e{e udarati sabljom. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. nije u~inio niko prije njega.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu. Po`uri{e. Maliku ibn Avfu. da spase svoje glave. vo|i plemena Havazin. Ta opsada se oduljila. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere.. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika.a. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. me|utim. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. i Zubejra ibnul-Avvama. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. r. pa ih spopade panika. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. Poslanik. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini.v. rekav{i sa punom vjerom. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. bje`e}i prema Meki. a oni se nisu predavali. ne misle}i na osvetu.. r. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. s. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. Sa rijetkom hrabro{}u. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. oko njihovih utvrda. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. jer islam zabranjuje kasapljenje. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. . mo`da. Svoj bol je sa~uvao u sebi. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane.a. Naime. razbje`ali su se na sve strane. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. te sam provali njihovu zasjedu. zidine i visine.. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana.a. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama.

Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. re~e: . koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu. bio u dugu.a. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima.a. r. a On mu je bio dovoljan Pomaga~. r. nasuprot Ai{e. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. pa kada su se sastali.. Bave}i se trgovinom. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah..Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. Pa bi ga On odu`io. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. r. Na{ao se Alija. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova.. Bio je ~ovjek od odluke. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. a bio je zadu`en. rekav{i: “Tako mi Allaha. Talha i Zubejr.. r.. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. stekao je ogromno bogatstvo. sirotinji i na Allahovom putu. toliko da je kada je umro.a. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. Alija. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu.. Bio je potpuno uvjeren. radijallahu anha.. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. Oslanjao se na Gospodara svjetova. zatra`i pomo} od mog Gospodara.a. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov.. odu`i njegov dug. Umro je.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga.

Zubejr. s. Tako ti Allaha. s. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest. “Nadam se da budem ja.a. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe.. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju.a.a. Allaha mi.a...’ A on ti re~e: ‘Zubejre. Kada je Alija.. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri.Hid`r.v. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik.. koji tako|e pade kao {ehid. da mu je D`ehennem. 47).152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre. r.’” Zubejr mu odgovori: “Da. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. r. i bit }e{ nepravedan prema njemu.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika.. a mi smo bili na tom i tom mjestu. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio.s.a.‘” (El . r.’” Tako je uga{en `ivot velikana. pa ti re~e: ‘Zubejre. ti }e{ se boriti protiv njega. preselio je na ahiret smr}u {ehida. bio sam to zaboravio. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. Zatim po`uri Alijinom upori{tu.” Alija ibn Ebi-Talib.s.. s. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob.. privu~e je sebi....v. pa je stade ljubiti.s. Allaha mi. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om..a.v. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. rekao je Alija ibn Ebi-Talib.. . borac kome nije bilo premca. sad se sje}am. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta. ne}u se boriti protiv tebe.

NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. posredstvom meleka D`ibrila. a on Tejimov.ABDULLAH IBN MES’UD. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija.arov. a on Kahilov. a. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. sin Abdullaha. a on Gafilov. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. a on Ilijasov. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja.{. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. a on Henzilov. crnoput. a. a on Semhov. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Uprkos tome. a on El-Harisov. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. . Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. a on Sahilov. a on ..s. propagira me|uljudsku jednakost. a on Habibov.s... sitan. a on S’adov. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik.s.A. a on Mahzumijev. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. d`. Muhammed. a. mr{avih nogu. R. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. a on Mudrikov. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud.’” .” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju.. nakon {to se vratio u Medinu.. a. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret.. i Allah }e njemu oprostiti. Iskopali su mu kabur te Poslanik. @elju koju tra`i istinski musliman. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju. a. r. a.) “Nemam potrebe za njom.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. re~e: ‘Allahu moj.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. Najgore je sljepilo neznanje. i oni ga primaknu{e. Resulullah. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak.s.a. jer sam ~uo Poslanika. upita ponovo halifa. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. Ko opra{ta. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. Ebu-Bekra i Omera.. re~e halifa.s. kao {to i jeste. Kada su ga spu{tali u kabur. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. “Za ~im osje}a{ potrebu?”. mud`ahidima u pohodu na Tebuk.s. Veli~anstvenim.. Najgora je zarada kamata.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. a najgora je hrana jetimski imetak. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. Najbolja je opskrba bogobojaznost. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. a.. Slavljenim.. Najte`e su gre{ke la`i.. gdje sam zatekao Poslanika. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia.. kao {to smo spomenuli.s. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim.. r.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost.a. zano}io sam s njim zadovoljan. a.s.

s. . a. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. istine i pravde. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. mezarju svijetle Medine. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. islam jeste vjera jednakosti. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda..Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. Ukopan je u El-Bekiji. Jer.

.

a on Temima et-Temimija. R. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. a on D`endelov.HABBAB IBN EL-ERETT. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. a on Menatov. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. a on Zejdov. skru{ena i slomljena srca. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Nakon podu`ega slu`enja. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. Kada je bio dijete. a on Ka’bov. daju}i mu {to . vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. kupuje ga i prodaje. a on Sa’dov. a on Hazimov. Skupili su otete `ene i djecu. @elio je nadoknaditi propu{teno. ona ga je oslobodila. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. sin je El-Erettov. Prema njemu se ljubazno odnosila. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. Poru{ili su {atore. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje.A.

kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. a dirhemi su se gomilali ispred njega. @elio je na}i ne{to. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. vitke gra|e.besmislenom i punom nepravde i tiranije. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. njihovom pona{anju i postupcima. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. izborana lica. o ljudima. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. crne kose. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. sme|eg tena. Bio je srednjega rasta. li{enosti i patnje. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. Sablje koje je on pravio. uistinu. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. mr{av. Bio je smirena osoba. ~vrstoga stava. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. Habbaba je smatrala svojim ortakom. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. bila je jedinstvena. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. . a on utu~en i usamljen. o `ivotu . Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji.

U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. ne mare}i za njihovo prisustvo. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. po~eo je analizirati poziv. koji je odzvanjao . a. a ~esto mu je svra}ao i u radnju.. a. tre}i put ludak. nepravdi. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. nije poslao nikakav dokaz. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. Habbab je krio svoj islam. Hvala neka je Allahu na tome. poslije mu je dolazio ku}i. d`. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove.. za razliku od svih prija{njih. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. a.. a. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. a Allahov Poslanik. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali.s. sklonih grije{enju.s. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. Ta poruka je univerzalna. drugi put ~arobnjak. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. sa~uvana je od izmjene i zaborava.s. a. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. Savjetovali su ga. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri.s. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. blagoslovljenih prethodnika. za cijelo ~ovje~anstvo.” Allahov Poslanik. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. Njegov Poslanik. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i..Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. i pridru`iti se d`ematu vjernika. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji...s.. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika.s.. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. pa ga nisu na{li kod ku}e. prenosio je odlu~no svoju poruku. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa.{. nasilju i bestidnosti.s. a. kome je do{ao D`ibril. I ta Uputa.s. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. a.s. obo`avanja jednog jedinog Boga. r. a.a. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku. a.

a.s. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. udaraju}i ga pesnicama i nogama. bjesnila je Ummu Enmar. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. Me|utim. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. Ostavila ga je u takvom stanju. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”. primio sam islam.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo.. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv.. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. Me|utim.. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. Po~eli su ga provocirati i psovati. upita: “Jesi li zavr{io. a. Jedva se mogao kretati. a. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda.” Ona im nije povjerovala. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu. odlu~an da slijedi put istine i pravde.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”.s. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na . Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio.. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Jednostavno. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova.. kao {to si obe}ao. govorio je Habab opiru}i se. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik.s. ali se prisilio ustati i oprati lice. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. Jedan od onih koji su ga ~ekali. osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik.s. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. Kada je do{ao svijesti. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. a.

zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. Allahov Poslanik. Izjavio je svoj islam.. d`. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika.. Tako mi Allaha.s. vi po`urujete (nestrpljivi ste). zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e..s. i upitali ga: “Allahov Poslani~e. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. a. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. naravno. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. i Ebu-Bekra. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. Hvala pripada Allahu.. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. odvajaju}i ga od kostiju. a. a. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo.s. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. a njegov amid`a Ebu-Talib. Me|utim.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. Allah je najve}i. Suhejb ibn Sinan. a. i vuka za svoje stado..{. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. samo bi tiho uzdisao. u njegovoj bolesti.s. Poslije njih. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba..s. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. a on je bio strpljiv i ~vrst.s.. i spre~avao napade na njega. a. . Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. na zlostavljanja idolopoklonika. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. a. Bilal ibn Rebbah. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. Oni su stavljani u `eljezne oklope. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. a.. Prvi koji je izjavio islam bio je. pa bi ga stavili u nju. predani i stabilni u vjeri.s.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu.

izvora snage muslimana. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. mole}i Allaha. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. a. I{ao je od ku}e do ku}e. grcaju}i od bola. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. Habbab je postajao ~vr{}i. d`. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. nepokolebljiv. Digao je ruke ka nebu. on je.s. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . a zatim ga prislanjao na njenu glavu. a. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila. Umrla je od toga lijeka. Bol joj je prolazila kroz kosti. r. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao.a. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba.s. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom.naprotiv.s. po~ela je da zavija kao pas. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol.. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. Posje}ivali su je vra~ari. pomozi Habbabu. Slavljen neka je Allah Mudri. Allahov Poslanik. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari.{. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane.. Poku{avala ga je odvratiti od vjere. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. Gledao ga je Poslanik. Vratilo joj se . a. smireniji i stabilniji. u nevjerovanju i zabludi. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. slomljena srca od milosti i brige. on se dao na uslugu novoj vjeri. me|utim. podnosio sve u`ase.. .170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. svezanih ruku i nogu. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Ona bi zapalila vatru.: “O Bo`e moj.

Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. Ubit }u ga!”. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda.. a oni su tajili da su primili islam.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. pa je dovio: “Allahu moj.” Omera ibn el-Hattaba.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. a. odgovori{e.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice. mu`a Omerove sestre . a. “Gjde si se uputio. ali je to krio. “Ho}u Muhammeda. uputi se ku}i. re~e mu Nu’ajm.s. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. islam je izuzetno oja~ao. Omer po~e udarati Se’ida. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. smatraju}i njega najve}im krivcem za to.s. pa ih je.. a . napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. Kad to ~u. Vjerovjesnik. a. upitao je. Poslanikovoga.s. pokaja se zbog tog {to je uradio.. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib.. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. a.atima ustade da brani svoga mu`a.. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra.s. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. Nufejla. a ti radi {ta ho}e{. nasuprot Omera. Resulullah.s. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove. re~e im. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod .s. a. i njegovu vjeru. pa se sa`alio na njih. i u~io im Kur’an. Me|utim. .atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . ~im je u{ao. ve} su primili islam i slijede Muhammeda.Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. Kad njegova sestra . A ti gledaj {ta }e{”.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. Habbab se sakrio u sobu. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. Kada su za~uli Omerov glas.s. amid`e.. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. a.atima tada ustade. re~e Omer. Ebu-Bekr. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. “Boga mi.. Omere?”. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. lica oblivena krvlju. Omer se okrenu i. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. sav uzrujan i u nevjerici. koji je ve} bio primio islam.a. a. Alija i drugi. Omere. Boga mi. . ti sam sebe zavarava{.atime. “Boga mi.atima. r..

Habbabu. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i.. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “.. Resulullah. ako ho}e dobro. re~e mu sestra. Kada je stigao.. Na njegove rije~i Allahov Poslanik.” “Allahov Poslani~e.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. a. U bitkama na Bedru.. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. ubit }emo ga njegovom sabljom”. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.strpljiv i nepokolebljiv.. re~e Omer. “ “Ne boj se!”. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. oja~aj islam Ebi.s. Allah }e ti dati veliku nesre}u. Omer je ustao i okupao se. re~e Hamza. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere. I Allahov Poslanik. dat }emo mu.. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist..Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{.” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. a. Okupaj se pa }u ti ih dati!”. Kada ga je ashab uveo. a.s. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. re~e Omer. A ako `eli zlo. re~e.. re~e da mu otvore da u|e. srce mu se otvorilo za vjerovanje.’ Allah. `ele}i da joj brat primi islam. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. u skladu sa svojim mogu}nostima. a.s.s... . Allahov Poslanik.. a. donese tekbir. “Pustimo ga. da mu izjavim svoju pokornost”. opasan sabljom”.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. Allah. Uhudu..s. Omere!” “Ho}u do Poslanika. a. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. a.s.s.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab. ako se odrekne{ ove stvari (islama). tako mi Allaha. o sine Hattabov? Tako mi Allaha. obavijestio je Resulullaha.

s. vra}ao sa Siffina.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik.. pa mi je i to udovoljio.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u. pa mi je to uskratio.s. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e.” Umro je trideset osme hid`retske godine. klanjao si namaz. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. a. troje. pa su mu rekli: “Raduj se. re~e im: ‘Da.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. vidio je sedam kaburova. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. prenosi.{.a. a. pa je odu`io. osim njih. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju.radi ono {to govori{. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. Habbab od Allahovoga Poslanika. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik.s. sjede kraj njih i u{uti se. do{av{i do predgra|a Kufe. u {ezdeset tre}oj godini `ivota. o Ebu-Abdullah. r. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. a dunjaluk nam se otvorio. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . a kada je zavr{io.. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. Vo|o vjernika. Kada se Alija. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas.. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota.. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. preselio na ahiret. Oni su pro{li. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a.. a. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. Mi smo ostali poslije njih. pa mi je udovoljio. mo`da. a. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. pa je upitao: . pa mi je dvoje dao.s. a uskratio jedno. kad do|e Habbab.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im.. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu. Tra`io sam od Allaha. d`. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela.

.. mud`ahidu. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu. Allah mu ne}e uskratiti nagradu.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Tvojom dobrotom. Bo`e.a. zadovoljan s onim {to mu je dato .” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. r.Allah }e biti zadovoljan s njim. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. vjernici. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. ~vrstom vjerniku. strpljivom i postojanom muslimanu. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin.” Alija. o stanovnici kaburova. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. muslimani. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe.174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika.

Pro~uo se po svojoj snazi.TALHA IBN UBEJDULLAH. sina Malika el-Hadremijja. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku.. imao je lijepo lice. Bio je srednjega rasta. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u.{. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima.A. krupnoga tijela. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. a on Luejjov. a on Kenana Ebu-Muhammeda. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. velikih stopala. a on Tejjimov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. ~vrsto tijelo. a on Murretov. {irokih prsa i ple}a. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. Majka mu je S’aba.ihrov. k}erka Abdullaha. gustu kosu. a on K’abov. Allah. a on Galibov. Bio je lijepa i elegantna izgleda. a on K’abov. a on . el-Kure{ijja et-Tejmijja. bijelu put koja je naginjala crvenoj. a on Amrov. a on Osmanov. okretao bi se ~itavim tijelom. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. a on S’adov. . sin je Ubejdullahov. d`. R. a on Malik en-Nadrov. mu je podario sposobnost u trgovini. Kada bi se okretao.

s. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. omiljen i skroman. Bio je jednostavan ~ovjek. upitah. koji mi je predstavio islam. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. a. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. Bio je ~estit i po{ten trgovac. Allah. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da... Njegov je Poslanik. a.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. Allah. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. Kada sam stigao.s. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. Bio sam tre}i. i ispri~ao mi ne{to o tome.. pred njim. a.. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. Iza}i }e iz va{e zemlje. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. otvorio mi je prsa za islam. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. a on je posljednji poslanik.’ Bio sam mu blizu. i da bi u{ao u Allahovu vjeru. d`. od ~etverice. i pristupio muslimanskim redovima. mladi}u. d`.. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. Zatim sam tu. lijepoga ahlaka. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. Pridru`i mu se {to prije. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’.{.’” “Njegove rije~i su me dojmile”.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. a slijedi ga Ebu-Bekr. uputio ga je kada je bio izvan Meke. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki.s.{.’ Poznavao sam Ebu-Bekra.. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice.” . palmi i izvora. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. a on se obradovao da mu se lice ozarilo.

s. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija. a. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. neka je hvala Allahu na tome.. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Ali. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. Od Kurej{ija.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. Oni su i{li za njim.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. Tako|er.. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. a. vlast. Zbog ovoga slu~aja. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha.s. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. Zato su ustali protiv muslimana. zbog svoje vlasti i utjecaja. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. Jednostavno. gurali ga i udarali po glavi. preuzeti vo|stvo njihova naroda. . koji je napustio svoju vjeru. odgovori{e mi. mladi}eva majka’. Me|utim. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju.

.s. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. naredbe. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka.s. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra. a. Ostavili su svoje polo`aje. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio. a kada se vratio u Medinu. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama.s. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. savjetuju}i se sa muslimanima.. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha.. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. Resulullah. podijelio je mud`ahide. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha.s.. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. a. Oti{ao je i obavio zadatak. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu..s.s. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi.’ ‘Ima{ nagradu’. Napao je iza brda. a to je bila zlatna prilika.. zbunjeni i ra{trkani. tada jo{ nije bio primio islam. a. naredbe.s..s. a. a. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove.s. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika. Kada su stigli do brda Uhud. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija. odlu~nost i upornost. a. re~e mu Resulullah. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i .. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru.s.. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom.. a. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. oglu{iv{i se o Resulullahove.s. stajao je na mjestu borbe. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. a. a. Allahov Poslanik. Allahov Poslanik. Kada se sreo sa Resulullahom. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. odrediv{i svakom zadatke.’ Allahov Poslanik.s. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. a. a. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima. a. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama.. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na.

Uprkos tome. . zbijeni jedni uz druge. Ai{a. re~e: “Da.. a. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. re~e Resulullah”. pa Resulullah.s. re~e Allahov Poslanik. a. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje. neka je Allahov blagoslov i selam na nju..s.s. Me|utim.. a. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u.. a.” .s. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. Allahov Poslanik.s.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. “Ne ti. jedini muhad`ir. re~e: “Da.s.s. Bo`iji Poslani~e. “Nagrada ti je D`ennet. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika.s. Kada su do{li do jedne stijene. pa je ostao samo Talha. Jedan ensarija re~e: “Ja }u.s.. a... Majka vjernika. bio je na stijeni na vrhu brda.. Resulullah. Kada se okru`enje steglo.s.s. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim. pripremaju}i strijelu da ga ubije. htio je da se popne na nju. Resulullah.” Resulullah. Neko drugi”. javi se Talha. Talha.. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega. neko drugi”.. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u..’” Allahov Poslanik... a.. a mu{rici su ih slijedili. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. Bo`iji Poslani~e”.. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. Bo`iji Poslani~e.s. a. a. a. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu.” I on se borio dok nije pao kao {ehid. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. a. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika.s. a..s. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u.s. a.re~e mu Allahov Poslanik.. a bili su daleko od njega. Bo`iji Poslani~e.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti.” “Ne. Ashabi su {titili Resulullaha. a. a. a..” Resulullah. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga.. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. ti. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu.

a poslije Bitke na Uhudu Resulullah.s.” O nadimku @ivi {ehid. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida. a prst mu je bio odsje~en. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se. na {to mu je Resulullah. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku.. putu. okrenu se od njega. Ebu-Bekr. Talha).s. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah. Ah!”.’ re~e Resulullah. rekao: “Da si rekao bismillah. brane}i Poslanika. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre.. a. a. nazvao me Dobri Talha.. a. pa smo ga izvukli odatle.s.. a. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha... postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu.a..” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika.. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana.. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali. Ovaj ponovi pitanje. sjedio je sa ashabima. a Resulullah.s. d`. Poslanik.{. r. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.s.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu. Resulullah. a Resulullah se opet okrenu. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha.. a.” Resulullah. a.s. a Allahov Poslanik... tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu..s.. ga je nazvao Dobri Talha. koji mu je dao Allahov Poslanik. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha.. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika. Bo`iji Poslani~e. a.” (tj.s. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani . ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali.s.s.. obu~en u zelenu odje}u. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid... im re~e: “Ispred vas je va{ brat. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. {to od uboda koplja. a. {to od strijela.s. a.. a. a Allahov Poslanik. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik. Tu je dobio nadimak Dobri Talha. a.s. Beduin je upitao i tre}i put.s. a.s. a..” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. a. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e..s. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. u~inio je ono {to i prije. a..

pa re~e: “Zaista. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. iskopao bunar.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. udavao neudate. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. brinuo se o njihovom stanju. Od mladi}a toga znanog. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. ~inio je hajr svome plemenu i porodici.a. Allahov Poslanik. d`. ‘Pa podijeli ga. Resulullaha. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. r. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. Tako|er. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu.. a. siroma{tvo bje`i. a da mu ga niko ne tra`i. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. a.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten.. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima.. Obmanjen je.s.. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. r.s.{. nemo}nima i muhta~ima. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . .” @enio je neo`enjene. re~e Alija.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”. obradovao je njegov postupak. odje}e i hrane. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu.. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno.. davaju}i mu iz svoga imetka. tako mi Allaha.a. re~e mi. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. ti si uistinu velikodu{an.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te. pa mu kaza: “Talha. D`abir ibn Abdullah.”. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula.siroma{nima.” Allah. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih.

s. Poslanik. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu. U~inio ga je bliskim sebi..s. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. neka je Allah. sestrom Majke vjernika Zejnebe.s.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju. junaka na Allahovom. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. putu..s..: Dare`ljivi Talha.s. a. ~istog?’ Tako|er. a. zadovoljan sa svima njima. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. pitao za njega ako ga ne bi vidio. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i.s.{.s. d`.{. a. Rukajjom bint Ebi-Umejje.s. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. Neka je hvala Allahu. a. a. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. Hamnom bint D`ah{. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam.. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. krasnog.. a. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik.. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. . a. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom. ako ho}e{ dobrovoljno. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa.s.. a. prijatnog. sestrom Majke vjernika Habibe. htio da pita za mene. mnogo je volio svog ashaba Talhu..s.s.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom. a. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. d`.. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom.. Allahov Poslanik. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. sestrom Majke vjernika Ai{e. a.ari’om bint Ebi-Sufjan. a. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. u njemu je vidio vjernika. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov.S. . A. `ude}i za {ehadetom.{.. d`.

. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije .Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. Alija. r.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. nered i podjela je vladala me|u ljudima. Po{to je Osman. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika.. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. a. a me|u njima su bili: Ai{a. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. . u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u.. ako u biti ja druk~ije mislih. govore}i: “Bo`e moj. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. Muslimanski su se redovi razjedinili.a. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. a.a. odbili su dati prisegu. i da }e biti nasilnici prema njemu.a. kao halifi muslimana. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom. r..s. r. ubijen. Bo`e sa~uvaj.a..s. r. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe.a. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo.. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije.. nasilno u nju provalila i ubila ga. d`. r. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. Talha i Zubejr.{. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha.

milost i zadovoljstvo na njega. {to novca i ostalog bogatstva. Umro je.. d`. uznemirava me voda. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. usmrtio ga. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara.{. iznosila je trideset hiljada dirhema. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. d`.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti.” Isti san je sanjao tri no}i. r. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo.{. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu.a. da zaustavi veliku smutnju. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao.. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. Naime. Neka je Allahova.. {to nepokretne imovine. . Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. a imao je {ezdeset ~etiri godine. povukao se iz sukoba. a u gotovini hiljadu dinara.

a on Amrov. a on Duhejrov. krupne o~i. a on S’alebov. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. Bio je visokoga stasa. a on El-Hafov. sin je Amrov. a on Kuda’e el-Behravija. a Amr je sin S’alebov.A. . a on El-Kajnov. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. sastavljene obrve. a on Kasov. a on Malikov. Bio je bogobojazan. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. a on Amrov. a on Malikov. a on Ehvedov. a on S’adov. Imao je gustu i bujnu kosu. a on Ebu-Ehvenov. a Kas je sin Durejmov. razvijenih prsa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. razvijena ogromnoga tijela. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on Sumameov. a bradu je knio. pomo} siroma{nima i muhta~ima. ~iste du{e.EL-MIKDAD IBN AMR. {irokih ramena. a on Rebi’aov. a on Behraov. {iroka pojasa. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. R. a on Luejjov. a on Matrudov. a on E{-[eridov.

186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. tra`e}i njegovu za{titu. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. kona~no nastanio u Medini. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija.s. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. tra`e}i uto~i{te. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . Resulullah. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje.s. Izme|u ostaloga. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. vjerovao u njega i zavolio ga. naredio je muslimanima hid`ru.s.s. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku.. iz oblasti Hadremevt. vrije|ale bi ga i zlostavljale. a. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. ostavljaju}i svoj rodni dom.. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. a. {to je bio obi~aj Arapa prije islama.. Allahov Poslanik. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa.. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. i saznao ciljeve njegova poziva. Nakon {to se Poslanik. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. a. zatim ih je on slijedio na najte`em putu. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. a pored toga.s. a. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha.a. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu.. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. Nije bio imu}an. r. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. El-Mikdad ibn Amr. a.s. a. bje`e}i od osvete..s. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije. me|u onima koji primi{e islam.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. kao donosioca radosnih vijesti i istine.. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. a bio je jo{ mladi}. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. a. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana.

me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. skupio je muhad`ire.s.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. ostali su radi upornost.{.. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. r. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. a. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju.. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. zatra`io njihovo mi{ljenje. Mogli su se vratiti bez borbe.s.{. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. Obi~aj Allahovoga Poslanika..s. a. a.s. r. putu. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji.. r.. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. Tada je El-Mikdad ibn Amr . Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri. Po{to je Poslanik. {to se ti~e vojskovo|a.a.a.s. a. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. smjelost i iskrenost.. U njegovom se srcu u~vrstio iman. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom.. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. a. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom..” Kada je Poslanik. od glave{ina. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost.s. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. a.a.s. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. d`. r. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”.. d`. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. i obrazlo`iv{i im stvar. VITEZ BEDRA El-Mikdad. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra.. konjanika i junaka. a. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan. me|utim.a. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. putu. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. Nakon sastanka dvije skupine. Kurej{ije su bile spremnije. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik..Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu.a. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. r. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. da budem uz njega. samo da podstakne na borbu o~i u o~i.. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i.

mi smo s tobom.s. d`. S’ad ibn Mu’az. bio je obradovan govorom S’ada. Tako mi Allaha. a. mi smo s tobom. kao da sad gledam kako ginu. mi ovdje ostajemo’. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost.{. {ta predla`ete?”. Bo`iji Poslani~e.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. nare|uje. Tako mi Allaha. zaista mi je Allah.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku.. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. obra}aju}i se Poslaniku.{. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. r. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. Hvala neka je Allahu na tome.s.. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite.s.. preplivali bismo ga s tobom. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. a. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. Kreni. d`.. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana.a. ovim se Poslanik... Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. i obavijestio. a.{.s.” Ozari se lice Allahova Poslanika. Vjerovatno }e ti Allah.. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. d`.s.. a. kako ih je Resulullah. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e..s. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. izvr{avaj ono {to ti Allah. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka. a.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. . a mi }emo se boriti uz vas. re~e. obe}ao jednu od dvije skupine. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. a. mi smo strpljivi i iskreni u ratu. Rekao je: “Krenite i radujte se. vo|a i plemi}a. Allahov Poslanik. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. {to god uradi{.

s. Kada se vratio iz te pokrajine. a.. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. El-Mikdad. pa su bili opkoljeni od neprijatelja.s. r. brate?” . jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima.{. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika.s. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine. r. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. pa se on vratio muslimanima. Pou~en `ivotnim iskustvom. a... sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha.s.a. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika..{. sve dok nije za{ao u godine. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani.a. Poslanik. d`. Resulullah. a. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. putu. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. a kada je za to saznao emir. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. Allah. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. ne daju}i mu da se opravda. bio je istinski iskreni musliman. a.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. uvijek je bio uz istinu.. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. Dugo vremena se nije `enio. Na dunjaluku je bio skroman. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. spasio ga je. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. koji je plavio njegovo srce.. njima sam vladao. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari.{. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. Bio je ponizan i iskren. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima.. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. zadovoljan jednostavnim `ivotom.. d`. a. d`. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu. i da mu ne bi oslabio iman. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu.s.

Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . d`. a nije me ni saslu{ao. Me|utim. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. Bio je izuzetno otvoren i jasan. odgovorio mu je emir.” I zaista..s. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. a islam }e ostati slavan. a. Nije `urio u davanju presude ljudima. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije.s. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. pa re~e: “Pogrije{io sam.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja.{.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. kojima je Allah. Neka uzme svoje pravo od mene. pa je rekao: “Allah ti oprostio.. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. Moj `ivot je `rtvovan za islam.” El-Mikdad se obradova. emire.s. “Ali. u prvom redu zahvalite Allahu. a. a.. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. i ni{ta osim toga.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. Uvidio je emir da je pogrije{io. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota.{. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. pa se uputio pravo emiru.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. d`. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio.” El-Mikdad ga je dugo gledao. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor.. Prekr{io sam njegovu zabranu. re~e mu Mikdad. Allaha nam.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. Zato. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. Tako mi Allaha.. pa me kaznio.

. a. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka. A. a da mu nisu data sedmerica.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. Rekao je Resulullah. Selman. kao {to je on. El-Mikdad i Selman. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e.: “Zaista mi je Allah. pa ge je volio i Njegov Poslanik.. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. namjesnika i saputnika. a.a. a. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. Ebu-Bekr. da je rekao: “Nije bilo poslanika..{. a. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima.. plemenitoga roda. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku.” Odabrao mu je .. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be.s. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”. Alija. a. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. To su primijetili ashabi.. volio je El-Mikdada ibn Amra.s. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje.. El-Mikdad i Bilal.{. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha. Poslanik.s. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. D`’afer. r.a. r. na{em ustavu.s. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe.s. brate. i tu`io mu se.s. Bo`iji Poslanik. a.s... naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. odgovori mu El-Mikdad.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. Ebu-Zerr. Omer. od Allahovoga Poslanika. d`. Malo zatim. a. `ivljenjem po Kur’anu. O`enit }u te svojom k}erkom. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi. d`. volio je El-Mikdada. a..s. a. izvoru i uputi i putem hadisa. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu.s. Ibn-Mes’ud.a.” Kada je Poslanik. uo~io je njegova svojstva. Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. a.. Huzejfe. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. Husejn. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. reci nam njihova imena. Hasan.S. r.s. htio je da ga po~asti. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. podsti~u}i ga na `enidbu.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. Ammar. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu.

Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti.. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a.. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. Kada je Poslanik. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom.a. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj.a. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. preselio na ahiret. Tako su se spustili u grad. mnogo se rastu`io. a El-Mikdad izvana. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba.. r.. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam. r. ili da preda zemlju bez borbe. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome.s. r. Nakon isteka ta ~etiri dana. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. a.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. r.. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. Mukavkis je skupio svoje ministre. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. El-Mikdad ibn Amr. a.a. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah. hvala neka je Allahu. Kada se Amr ibn el-’As. r. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci.s. Koji je odredio da tako bude. Harid`e ibn Huzzafe. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom.s. Mukavkis je odbio islam. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. O`enio ga je Dub’aom. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. ili da pristane pla}ati d`izju. a. .a.a. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada.

u D`efru izvan Medine. oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo. Umro je na svojoj zemlji.. r. . trideset tre}e godine po Hid`ri.a. te je stalno boravio u ku}i. u sedamdesetoj godini `ivota.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada.

.

Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. . a on Malikov. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. a on Haselov. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. djeda Allahovog Poslanika. a. a on Ebi-Kajsov.s.A. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. R. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. sin je Ebi-Ruhmov. Sin je tetke Allahovoga Poslanika.s. a on Abdul Vuddov. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. a. Bio je o{trouman i blage naravi. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. a poslove je obavljao planski i uspje{no. a on Nasrov. Za razliku od svojih vr{njaka. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. a on Abdul-’Uzzaov. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. a on Amirov.

Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. u kojoj su Kurej{ije. Nakon Resulullahovog.. prilikom oslobo|enja Meke. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. na Hunejnu i u Taifu.. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. na Hajberu. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik.s. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. na Benu en-Nadir. .: u pohodu na Benu-Mustalik. a. na Benu-Lihjan.s. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji.s. te{ko pora`eni. a. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu. Ali. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. a. a.{. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. po naredbi Allahovoga Poslanika. na Devmetul-D`endelu. Zavolio je Poslanika. d`. a. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. na Hudejbiji. preseljenja na ahiret. a prva je bila Bitka na Bedru. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika.a. neka je Allah zadovoljan svima njima.. a. daleko od Meke. a. ostavili svoje ubijene na bojnom polju. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. srcem ispunjenim vjerom. u miru i spokojstvu. pa nastavi{e sa provokacijama. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata. obo`avaju}i Allaha. i bio mu blizak pored razlike u godinama. u pohodu na Benu-Kurejza. a. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. rodbine koji je povjerovao u Objavu.s. a. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove..s. Sve u svemu. a.s. Me|utim..s. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom.. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. na Hendeku. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima.s.s. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane.s.. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. r. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u.

muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. to se dogodi. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. osim onima koji su bogobojazni. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Huvejl se odlu~i za bitku.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. . ne{to odredi. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana. Bila je te{ka i o{tra. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. a to je te{ko. tako da je oslobodio: El-Mezar. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. d`. Erbez.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu.{.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. podijelio ih je u tri grupe: . U tom periodu. r. iako su bili u nezavidnoj poziciji. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. Ulejs i El-Hiru33. Emgi{iju. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu.. Nakon toga. komandant perzijske vojske.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. Ipak. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. u isto~ni dio zaljeva. samoinicijativno. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret.a. naspram grada Istahara. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. . Poslije oslobo|enja El-Hire. .

a. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Nehar ibnul-Haris. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. Kada je halifi Omeru. oti{ao obaviti had`. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. Zatim. zapovjednik prve grupe. r. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. Allahovom pomo}i. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. Med`ze’e ibn Sevr. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. Huzejfe ibn Muhsin. Kada je Utbe ibn Gazvan. r. Povukli su se prema Istaharu. Naime. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm.ulan. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. poznatijih junaka i vojskovo|a. Et-Terd`uman ibn .. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. u isto vrijeme. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. Arfed`e ibn Herseme. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. . Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. Sa’sa’ ibn Muavija. rasporedi u poluluk. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. U isto vrijeme. a oni se oduprije{e napadu. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. skrivene od Perzijanaca. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. namjesnik Basre. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. te ih. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. Ta vojska iza|e iz Basre. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. ostatak vojske. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. [ehrek ga sa vojskom presrete. r. me|u kojima: Asim ibn Amr. halifa Omer. Ipak.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. Nakon toga. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. a toga nisu bili svjesni. idu}i od bokova.. zamijenio ga je Ebu-Sebre. Abdurrahman ibn Sehl. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. me|utim. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. poznati vojskovo|a. Predvodio ju je [ehrek. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. a ispred je poslao izvidnicu.a. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima.a.

O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. izuzetno lijepe vrtove. te da krenu prema Hurmuzanu. Omer. i prve iz Basre i druge iz Kufe. Rijeka je bila veoma duboka. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. Arfed`e ibn Hersem. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. izme|u ostaloga. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. jer je u danima vru}ine jako hladna. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. kao u Bagdadu i Mehli. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. Med`d`e’ ibn Sevr. kraj u kojem se odvi manja bitka.” Do halife Omera. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. tako|er. K’ab ibn Sur. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. Asim ibn Amr. u mjestu zvanom Erbek. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. divno bistra i ~udna. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. Huzejfe ibn Muhsin. r. tako|er. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. te da u njoj. kada se sretnu.a. budu: El-Bera’ ibn Malik. izme|u ostalih.Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine. Uputio im je poziv koji dade rezultat. Jezded`ird. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. kralj Perzije. Muslimani su. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz.a. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. Opsada je Tustura trajala nekoliko ... r. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje.

Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. Allahovim emrom. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu.. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. Me|utim. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. r. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. muslimani i njega stavi{e u opsadu. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. neka je hvala Allahu. r. i plus.a. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. a da nas vi ~uvate.a. a muslimani koji su ~ekali ispred. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. Zvao se Muknef..” .” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem.. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. pristajemo da vam pla}amo d`izju. mo`ete iznevjeriti. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. odgovorio je halifa. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. “Daj im sigurnost uz d`izju”. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. znaju}i da im on. za to. nije dao sigurnost. {to Ebu-Sebre i izvr{i.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. kao zapovjednik islamske vojske. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. d`.{. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. da mu on sudi. tra`e}i njegovo mi{ljenje.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. Ako `elite. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada.

preselio je na ahiret. r. U vrijeme halife Osmana. a ukopan je u Meki. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega.a.Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. . Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. u ibadetu pored Allahove ku}e.

.

a on Amrov. Njegovi bijeli zubi. a on Saridin. koji bi se ukazali kada se nasmije. a on K’abov.MUAZ IBN D@EBEL. a on Evsov.A. blistavi zubi. inteligentan i razuman. a on Esedov. crne o~i. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. Bio je izuzetno pronicljiv. a on Aizov. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. davali su mu jo{ ljep{i izgled. a on S’adov. a on Udejjov. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. a on D`e{mov. a on Tezidov. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. sin je D`ebelov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. a on Adijjov. . a on sin Amrov. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. a on El-Hazred`a el-Ensarija. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. Krasilo ga je lijepo lice. a on Alijev. R. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom.

Allahov Poslanik. Po~eo je kovati planove. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje.s. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”.. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. stisnuo njegovu mubarek ruku. koji nije mogao zadr`ati suze kad je.s. Imao je osamnaest godina. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva.. a. Odmah je u njih povjerovao. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. a. Poslanik.. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju.a. uprkos tome {to je bio veoma mlad. koji je upoznao tajne dru{tva. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana.. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. Allah. a. prije nego {to ga je vidio. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. za susret sa Allahovim Poslanikom.s. a. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom.. r. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. a. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom.s.s.s. pozivaju}i ljude u islam. rade}i to javno ili tajno.. d`. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel.. a du{u mu obasja svjetlo islama. Zahvaljuju}i ovoj metodi. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana.. a. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva...s.s. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. pravdi i miru koje donosi islam. rukuju}i se sa Poslanikom. a. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. i istovremeno. Poslije “Prve prisege” na Akabi. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. pa primi{e islam i . da mu dadne prisegu. a. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika.{. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku.

jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. oko ku}e. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. po obi~aju. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. Tako su i uradili. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom.” Kao da mu je pao kamen sa srca. Kada je svanulo. ne govore}i nikome ni{ta. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. Amr je. prikradu ku}i i uzmu kip.a.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. uze{e kipa i sablju.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. evo ti sablja i brani se. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. Amr je imao svog li~nog kipa. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. .. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. zbog njegove mo}i. koji je bio od rijetke vrste drveta. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. da znam ko je ovo s tobom uradio. Tra`io ga je po ku}i. ali ti zna{. ali ga ne na|e. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. Amr. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. sigurno bih ga kaznio i ponizio. da si ti bo`anstvo. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. r. Nadjenuo mu je ime Menat. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. “Tako mi Allaha. ne dodirnuv{i ga. a zatim mu re~e: “O Menatu. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i. Amr ga je pogledao.

Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario.. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. Osman ibn Affan. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit.s. Time se nije zadovoljio. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. a.. stigao u Medinu.. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. Na svakom skupu sa Poslanikom. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. d`.. re~e mu: “Spoznao si istinu. posavjetova ga: “Mu’aze. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. obaveza se pisati kur’anske ajete. tako mi Allaha.. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog..{. . posmatrao ga je dok je klanjao.s. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em..206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. a.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. budno{}u i pa`ljivo{}u. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. a. Ubejj ibn K’ab.s... Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. neka je Allah. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana.’” To je `elio Mu’az. ja sam te zavolio.s. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. Detaljno je poznavao islamske propise. a.” Poslanik.. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. Niti sam ikada zano}io. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom. Poslanik. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. a.s. a. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. a. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. Vjerovjesnikov. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab.s. a. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. Resulullah.s. a. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. pomozi me da Te spominjem. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.s. Nisam korak zakora~io. bio je i Mu’az ibn D`ebel.. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro.s. Jedne prilike Allahov Poslanik. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}. zadovoljan njima svima. a. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima.s. pa je se dr`i. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet.

r. r.” Naravno da je Mu’az. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. Allahu. vrednija od svakog blaga. Enes ibn Malik.s. d`.s. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio.a. Vjerovjesnikovo. a klone}i se zabranjenog..’ Poslanik.. a. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. u}i }e u D`ennet. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. Omer.. Nije ga zanimalo bogatstvo. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. govorio je: ‘Allahu moj..” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. a nemo}an sam. jer je Resulullah. r. jer je bilje`enje Allahovoga. Allahu moj. rekao istinu. i to potvrdi dva puta. plemenit u~enjak i veliki pravnik. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu...{. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. iskreno od srca. r.a. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. moja `udnja za D`ennetom je mlaka.s. Osim toga.’” Uz sve ovo.. Ti si `iv i vje~an..s. iskren i povjerljiv. r. dozvoljeno. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. a.s. me|utim.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e. a. Kada ga je vidjela.a. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. govora vrednije od svakog imetka. Mu’az je bio dare`ljiv. Naime. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr. a. a.a. a.. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga.a. znao ko je Mu’az. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. ne uzev{i ni{ta.s. a. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{.. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. plemenite du{e... kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” .Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. da pobjegnem od nje.s. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno.

. a.. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke..’ Pa mu neki udijeli{e milostinju.s. Ebu-Bekr.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac.” Mu’azu. a.” Omer se nasmija. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. re~e Mu’azu: “Mu’azu.. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti. r. a. Allahov Poslanik. Poslanikov..s. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. a. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. tra`imo svoje pravo. zasuzi{e o~i od bola.s.s. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. a neki odbi{e. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. da se sastanu sa Mu’azom. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. pa je on poslao po njega. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu.. Allahov Poslanik. Kada je ta grupa krenula.s. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. r. Kada je zavr{io svoju misiju. a. pa posla po Mu’aza.. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. a. a. a.a. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda. Tako i bi. Kada je Mu’az do{ao. a on danima nije izlazio iz ku}e.. a.s. Omer se za~udi ovome.’ Allahov Poslanik.s. Mu’az ibn D`ebel je jahao. a. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam.a. Resulullah.. izabran je za halifu.s. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. vratio se u Medinu.s.. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje. pa se bio mnogo zadu`io.. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time.” Naime. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka. Omer ibnul-Hattab . neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika.s.s. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku. i Ebu-Bekru. Kada je do{ao. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. hod se otegnuo.’” Poslije ovoga. a.

s. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. oti{li su Ebu-Bekru. Na tom su se i razi{li. a.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. Mu’az to odbi.s.” Tome se i Omer obradova. a ti se tu na{ao i spasio me..Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. a. a. ne}u uzeti od tebe ni{ta.” U^ITELJ . U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi.s. da sam prestao plivati. re~e mu: “Usnio sam sino}. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. slao Mu’aza u Jemen.s. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . Na ovo se Poslanikovo. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu.” Odmah potom.s. pa sam se upla{io da }u potonuti. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. Po{to ga je na{ao. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. odgovori Mu’az. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. a {ta zabranjeno. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah.. a.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja.. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. upitao ga je: “Kako }e{ suditi.. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar.” Poslanik. Kada je Resulullah. rekav{i: “Mu’azu.” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. a bio sam na vodenoj pu~ini. a.

Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. Nije im ni{ta govorio.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. osim ako ga upitaju. Ostala su trojica. dr`ao dersove i predavanja. Potrebna su mi trojica izme|u vas. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. a me|u njima jednog mladi}a. a bio je najmla|i. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise.s.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. koji je sjedio pored mene. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. Kada je pri~ao. ko je on. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. Nije pri~ao.s. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. obratili bi se njemu i pitali ga. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak. re~e im: “Po~nite sa Himsom. ostavite u njemu jednog od vas.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. a. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih.” . tako|er. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. Kada se sastanak zavr{io. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. ako `elite. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. Drugi neka ide u Damask.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. Ubade ibn Samita. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. a tre}i u Palestinu. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. izaberite sami. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. {utio je. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji..’” O njemu.’ Od tada sam ga zavolio. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. bijelih blistavih zuba. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje.. Upitao sam nekog ~ovjeka. a. i prije nego {to }e krenuti.

ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u.” Neka se Allah. r. a..’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov.” Mu’az. pa prekini post. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv. a danas se nadam od Tebe.a. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. r.. A Mu’az re~e: “Posti.{. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda.. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika. Pred smrt. bojao sam se Tebe. bogatio se). Allahu. . oporu~io bih njega.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman.s... smiluje Mu’azu ibn D`ebelu. Poredili smo ga sa Ibrahimom.. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. nije samo podu~avao ljude. vjere i pokornosti Tebi.. Do|e voljena u siroma{tvu. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i.a. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. odgovori ~ovjek. boravio je u Palestini. pozivaju}i: “Allahu. d`..a. r. Omer. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom.” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. iskreno se pokoravam”. u svojoj trideset osmoj godini `ivota..a. r.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu.. smrti. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. govore}i: “Dobro do{la. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj..s.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u. Obavljaju}i svoju du`nost. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. r. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. a. Klanjaj i spavaj..a.

.

Bio je visok. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. a on Ha{imov. bijeloga tena. a on Abdul-Menafov.adla. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. M’abeda i Temama.A. On je Resulullahov. Kesira. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. Avna. kako je to dolikovalo arapskim velikanima. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. Kasma. isticao se jakim glasom i strogo{}u. puna~ak. Ubejdullaha. Tako|er. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. a stariji je od njega samo tri godine. Abdullaha. . Abdurrahmana.adl. amid`a. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. El-Harisa. Nadimak mu je bio Ebul-. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. sin je Abdul-Muttalibov. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. nje`ne ko`e i lijepoga lica. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak.. R. a. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas.s.

adl. pa je sli~no povikao.! Nevjernici.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha.. k}erka Abdul-Muttalibova. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome. pa je primila islam Ummu . Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. u~inio hid`ru u Medinu. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. . pa ja. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. plemenitom Poslaniku.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti..s. a.. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. Potom je uzeo stijenu i bacio je.s. a ljudi su ga slijedili. zatim je u{ao u mesd`id. ali ga je tajio. koji mu je bio prijatelj. a. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. ispri~ala mu je san koji je usnila. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici.. pa mu je rekla: ‘Brate moj.s. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki.. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. Velid ga je ispri~ao ocu. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. Dok su oni bili oko njega. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. tako mi Allaha. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega. njegova sestra Atika. sluga. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. a.s. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. ali mu je Resulullah. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’.” Kada je Allahov Poslanik. Me|utim. a.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. Resulullahov. Naime.35 Ibn-Abbas. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. To je uradio i prije Bitke na Bedru. Abbas je htio da po|e s njim. u susretu sa drugom grupom ensarija.

pa sa~ekat }emo tri. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene. pomislih u sebi: ‘[ta mu je.. sa `eljom . Govorili su o Atikinom snu. kada zavr{i{ tavaf.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. Ne vidim da }ete ga spasiti. sedlo mu se nakrivilo. a da ni{ta nisi u~inio. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija.’ Kada sam zavr{io tavaf.’ Tako mi Allaha. Bio je ~ovjek sitan. a ako pro|e tri dana od toga. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. Abbas je nosio Poslanikove. suprostavit }u mu se. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’.. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. uradio sam tako. re~e: ‘Ebu-. ali on od mene nije imao velike koristi.. pridru`io sam im se i sjeo.. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. upitao sam. a. desit }e se. ako bude istina {to ka`e. te smo se razi{li. a. Kada je Allahov Poslanik. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao.s. ~vrstog lica. a. o{trog jezika i ledenog pogleda. Tako mi Allaha.’.. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru. Deva je rikala. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija.s. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa.s. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. pridru`i nam se. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte.. a ti si slu{ao.” Da Resulullah.adle.s.. k}erke . Allah najbolje zna. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. Kada je pala no}. a..atimu i Ummu Kulsum iz Meke. a da se ni{ta ne dogodi.. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. ako se povrati..’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha.’ ‘A {ta je sanjala’. tajno slao vijesti o njima. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih... ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. rekao mi je. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. U pomo}.

a. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. koji je tada imao tri godine.. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika... Kada je oslobo|ena Meka. Kada je Allahov Poslanik. d`. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom.s. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. za ki{u. . a. pade obilna ki{a. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. ako prona|em Abbasa.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. u~inio hid`ru u Medinu. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija .. a.{. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima.s. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka.” Kada ga je prona{la.s.. a. Tada je rekla: “Kunem se.s. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. a. o`ivljavaju}i zemlju i du{e. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. imao je visok polo`aj u Meki. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. zatim je uzeo Abbasa za ruku.. Allahov Poslanik. tako da im ni{ta ne usfali. ispunila je svoj zavjet. pa nas napoji. da u~estvuje u oslobo|enju Meke. dok je bio `iv. Abbasova majka je Nebila. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a.~uvanje K’abe i napajanje had`ija.s. Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. kao {to smo spomenuli. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. A opet. a.. Ki{a zadugo nije pala. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. a da je to krio. d`. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama.{. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom..s. preselio na ahiret.

osim da se pridru`i vama. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost.s.’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. kao {to znate Muhammed je od nas. a. a.. nakon {to vam do|e.” Poslije govora Abbas je u{utio.s.s. a.. Odbranili smo ga od na{eg naroda. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. na vama je da to i podnesete. Abbas je bio u Poslanikovoj. Allahov Poslanik.s. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik. ratnici. a. Prije druge prisege na Akabi. Ga|amo strijelama dok ih ima.. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. tako mi Allaha.. zna~i. pa im re~e: ‘Vi ste. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam.s. Do{ao je.. blizini. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. Resulullah. zatim kopljima dok se ne polome. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. a.s.” . Ako ga mislite pot~initi i poniziti. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo.. i njegovoj vjeri. imamo kompletne oklope. Odbio je sve. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. onda ga se sada pro|ite.. a. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a.s. U ratu smo odgojeni. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu.. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. ratnici. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. a.

a.. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana. jer ima{ ~ime. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr.” Resulullah. Oni su bili Ukajl i Nevfel.s. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. `alosna i zabrinuta. a.” Allah o tome najbolje zna. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. To je imao na umu Allahov Poslanik. o otkupu zarobljenika.s. o njihovim pokretima. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija. protive}i se: “Allahov Poslani~e.s. a. a.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena.s. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere.: “Allahov Poslani~e.s.. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga.s.s. .. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro. odgovorio je. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. A Allah pra{ta i milostiv je. kada je rekao: “..s. on je ostao u Meki.. Te no}i Allahov Poslanik. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom. skinuli smo okove Abbasu. a.. nije oka sklopio. Resulullah. Mu~ila ga je nesanica. a. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana. a.. a. Naime..” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika.. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{.. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika. Iza{ao je pod prisilom..s. amid`e koji nisu primili islam. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima.s.” Abbas mu je odgovorio. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. a. zahvatila tuga.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. rekao je amid`i: “Abbase. brata Benu-Harisa. a.

Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu.s. Slavljen i Uzvi{en je Allah..s.. pa oni su oslobodili Meku. a.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom.s.” Po~eli su bje`ati na sve strane. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. Sekif i dr. . misije pustili {iroko ra{irene korijene.. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je . da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. Usame ibn Zejd.Talib. bez ikakve pripreme. a.. a. iza{li su da se bore lahkomo. u vojnim pohodima i ratovima. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. Bili su gordi . iznena|eni. A kako i ne bi bili. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. a. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. a. a.. Rebi’a ibn Haris. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom...zadivljeni sobom i svojom silom. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. Nasr. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala.. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. D`’afer ibn Ebi. a muslimani. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik.... Ta plemena su Hevazin. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik.adl.. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika.s.s.. D`e{m. a. pru`aju}i mu za{titu.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta. prate}i Allahovoga Poslanika. Me|utim. prenera`eni. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. a. Ejmen ibn Ubejj. a.s. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. U svakom slu~aju. Allahov Poslanik. Resulullah. Muslimani su i{li `eljni borbe. Omer ibnul-Hattab. Kurej{ije su primili islam.. zbunjeni. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku.s.s. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku..s.

a i da jeste.. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu.. neka je hvala Allahu na tome.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. te gromoglasno povika: “O ensarije.. o vi koji ste dali prisegu.. Allahov Poslanik.. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana.. a. pa ste se u bijeg dali..s..s.. Na dan Hunejna Allah.s.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom. supruga Ebu-Talhe. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. a.” “Allah je dovoljan. Do{li su do sebe. a obojica su bili halife.. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu. a. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. primakla mu se. bilo bi mu dovoljno. jer to zaslu`uju.s. re~e joj Resulullah. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. ozari radost. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao.. rekav{i mu: “Da.. k}erka Milhanova. rodbini i plemenu. a.” Abbasa nije volio samo Poslanik. On je najbolji. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. mnogo pomogao i trudio . bio je ponosan na svoga amid`u.. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. a. Sekif. tijesna postala. Ti si mi pre~i od oca i majke. Bio je cijenjen i po{tovan. govore}i: “Odazivamo ti se.” Lice Allahovoga Poslanika. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo.. Bio je bogat i dare`ljiv. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili. Allahov Poslani~e.s. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i... Nego vam je zemlja. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. d`. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika..” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. milostiv prema svojoj porodici. koliko god da je prostrana bila..s.s. Allahov Poslanik. na njegov lijepi ahlak i vrline. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin.{. Nasr i D`e{m je dokraj~ena. uistinu. a. o Ummu Sulejm!”. a. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. Allahov Poslanik. sjedio sa ashabima. Resulullah.s. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe.s.. a. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva..” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. a me|u njima i Abbas. Odazivamo ti se. a.

okupili su se oko njega u sobi Ai{e. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana.s. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha.s. Abbas je iza{ao iz ku}e.” Kada se Allahov Poslanik. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba.. Zakopan je u Bekijji. Abbas je bio uz njega. a.s. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. trideset druge godine po Hid`ri. ali nema lijeka od smrti.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. . Kada se bolest pogor{ala. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. Preselio je u petak. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan.. a.{. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. d`. Majke pravovjernih. a. razbolio. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna.. putu. ~etrnaestoga red`epa. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba. vidio sam smrt na Poslanikovom..” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. a vidio je da su kod Resulullaha.

.

a. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. a on Amirov. on Refidov. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. a on Imruul-Kajsa. a on sin K’abov. a..{. zauzimala je posebno mjesto. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed. hid`re u Medinu. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. sin je Zejdov.s.. a on Kelbov. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. a. a.. a on sin Harisov. a Allah. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika.s. Ummu Ejmen je . Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke.. tj.s. mu{tuluk.. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. d`. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha. a on En-N’umanov.A. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. d`... kojim je to zabranjeno i poni{teno.s. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. a on Vebra el-Kelbija. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici. a on sin [erahilov. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio.USAME IBN ZEJD. a nosila je nadimak Ummu Ejmen.{.. a on Sevrov.. Za nju je Poslanik. Bija{e poti{tena i tu`na srca. a on Zejda el-Lata. R. a. a on sin Zejdov. prije Poslanikove.s. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. majci Allahovog Poslanika..” Kod plemenitoga Poslanika.

{.s. sa svojim ocem i ostalim muslimanima. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane.s.s. a ova vijest pokri brige i probleme. a. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. Ako ne znate imena o~eva njihovih.. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi.s. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. . . Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. d`. a. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. Poslanik. a. ispravna mi{ljenja. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid.. odlu~i da oda po~ast Zejdu. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.s.{. Zbog toga ga je izuzetno volio. a.... zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. to je kod Allaha ispravnije. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku.. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. pljosnata nosa.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. Crne puti. lice se ozari. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. kovrd`ave kose. jakih mi{ica i srednjega rasta. Upu}ivao je dovu Allahu. a. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. a. grijeh je ako to namjerno u~inite. sna`na skladno gra|ena tijela. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. gajio posebne simpatije. a. Allahov Poslanik. prema kome je Poslanik. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa.s.s. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. a. d`.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. mud`ahid na Allahovom putu.. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. dobro shvatanje stvari i situacije.s. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim.. ~ista srca. a Allah pra{ta i samilostan je.

Hakim ibn Hizam. a. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. Prenosi se od Ai{e.s. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. pa bi cupkaju}i i grle}i ih. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. i to petkom. pa ih voli i Ti.s. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. Hasan i Usame bili su istih godina. Resulullah. Ona to nije odmah u~inila. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. rekao mi je da mu o~istim ranu. Jedan od prvaka Kurej{ija. On je odbio da ga primi. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti.. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. a. a. ponosan i sretan zbog toga. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. a. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac.s. a. a. ja ih volim. To je bilo prije pohoda na Bedr.... Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd. prenosi se da se Poslanik...s. a Usamu u drugo. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. ljubavi prema Usami. isisao krv i ispljunuo je. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio.s.. a.s. poklonio je Resulullahu. kovrd`ave kose. prema Usami. a. a meni se gadilo da to uradim. pri{ao mu je.atiminim sinom Hasanom. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. Naime. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi.s.. Majke vjernike. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo.. . a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima.. govorio: “Allahu moj. a.s. Dok je Usame bio dje~ak. Me|u njima nije pravio razliku. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. a. Hasan je bio bijeloga tena. bijele ili crne. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. izuzetne ljepote. Poslanik. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. pa pade i ozlijedi ~elo.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a.s... obukao samo jedanput.s. pljosnata nosa.’” Resulullah. ozarena lica. poslije ga je skinuo i dao Usami. A Usame je bio crne puti.s. Allahov Poslanik.s. Taj je ogrta~ Poslanik. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom .” U godinama dje~ijih nesta{luka.. a.

a. Me|utim. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani..s.. a. Poslanik.. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. Poslanikov. a. a. D`e{em.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. Allahov Poslanik. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. Osam godina prije oslobo|enja Meke. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn. Me|u muslimanima nastade panika i mete`. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. sna`na i ~vrsta mladi}a. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif.. a on je stasavao u nao~ita. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana.. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. Omer ibnul-Hattab. Oti{ao je Resulullahu. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. rukovanje sabljom. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr..s. Spremi podmuklu klopku. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja.s.. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. a. a. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. Poslanik.s.. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.s. a. a. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima.s.. Kad se odigrala Bitka na Hendeku..{.s. i pokrene pohod na Meku.. a. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. d`. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku. a. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom.s. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake.. pa odo{e Allahovom Poslaniku.s. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik. Poslanikov. Povikao je: “Do|ite ovamo. putu protiv nevjernika. Alija ibn Ebi-Talib. gledaju}i skori poraz muslimana.. skloni se u stranu doline.s.

prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota..s. on je za komandovanje najpodobniji. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. EbuUbejdu i mnoge druge. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. On. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika. a. Mislim da je on jedan od najboljih.. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni..adl ibn Abbas. na {ta se Usame javno po`ali. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. razbolje se Poslanik. pa po`elite mu dobro. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. Uprkos pogibiji Usaminog oca.{.. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . a. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. Sti`e to i do Poslanikovih.s. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . Neka ide Usamina vojska. d`. nije posustao niti je gubio nadu.” Dok se vojska spremala. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. Tako mi Allaha. pomo}i spasi muslimansku vojsku. Allah. Tako|er. d`. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. Omera ibn el-Hattaba. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske..{..s. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. Naredio je da se spremi velika vojska.. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. Kroz posljednje izdisaje. a. da pro{iri islam u njoj. mjestu izvan Medine.s. koju je vidio.s. Usame osta ~vrst vjernik. Allahovom. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. a. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa.. a. `ude}i za {ehadetom. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu.

da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim.. prema granici El-Belke.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. ako odlu~i da {alje vojsku. “Postavio ga je Poslanik.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima. njegovoga vo|e. stavio bih i ja svoju. nikada!” Kad se Omer vrati. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha.s.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. a. putu.a. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. vjerovjesnika Muhammeda. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom.. a. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom.s.. ve} je ostao neutralan. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima.s. a. Ali. muslimani ga upita{e {ta je uradio. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani.. a da. ve} da Allahova rije~ bude gornja. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika.s.. d`. Ibn el-Hattabu!”. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. vodi~a i u~itelja.” . vojsci. a. a. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. kao halifi i stala na njegovu stranu. re~e Ebu-Bekr.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha.. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. a.. dozvoli mu.” Na takvim principima `ivi islam. starijeg od Usame. te krenuo u svoju ~asnu misiju. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu. d`.{. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha.s. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. r. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. a.{. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. Ophrva ga neopisiva tuga.s.s.. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. Halifa Allahovoga Poslanika.

koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. Zbog toga je bio veoma veseo. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. a zatim mi re~e: ‘Usame. a. a. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku.s. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. .’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. a. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. a bio je tek navr{io osamnaest godina. a na to }e meni Poslanik. neprestano je to ponavljao. Dvije godine prije Resulullahova. promijeni se.s. preseljenja na ahiret. a.: ‘O Usame. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom..’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i.s.s.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. Lice Allahova Poslanika. a. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke.s. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali... a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi.. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. a. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik.s. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret.

.

Obdaren intelegencijom. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove.A. a on Malikov. me|u kojima i perzijski i gr~ki. a on Amrov. a on Avfov. sjajni zubi i kovrd`ava.EL-MUGIRE IBN [U’BE. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. ~vrst na nogama. krupnoga tijela. a on S’adov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. Bio je visokoga stasa. a on M’utebov. a on Ebi-Amirov. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. Njegova majka je Umame. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. Krasili su ga bijeli. . iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. jakih ruku. {irokih ramena. R. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. a on K’abov. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. a on Mes’udov.

ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. psuju}i i deru}i se na njega. napustio. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. a..s. [to se ti~e El-Mugire. gradu u kojem je Poslaniku..s. a. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. na{ao Allahova Poslanika. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. spreman da polo`i vlastiti `ivot. a. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri.s.s. Naime. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. a. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam.s. Uputio se u Medinu. a.. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. i objavio svoje primanje dini-islama. Resulullah.s. [este godine po Hid`ri. a.s.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. U toj situaciji.. Resulullah. a.. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. a. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. Resulullah. a. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari.. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika.s. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija..s. a ne radi borbe. odgovorio im je da je . Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku.. vjere u poslanstvo Muhammeda. Allahov Poslanik..s.s. nanesena velika uvreda. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. sina Abdullaha. a. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. Pozvao ih je u islam. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. a. Mes’udom i Habibom. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem.s. sve do oslobo|enja Meke. A kada ih je Allahov Poslanik. a.

Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. brane}i ga. sru{io Lata. Neka je Allah. reko{e mu Kurej{ije. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba.” “Idi”. Iznesite svoje mi{ljenje.. poslu{ajte me. a. staviv{i ruku na sablju.s. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi.. Promrljao je: ”Te{ko tebi. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika.s. re~e mu.s. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik.s.s. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu. a. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. bradu dok je govorio... Allahov Poslanik. kako je stra{an i grub. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”.s. Vi dobro znate da je od vas moj otac. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. a. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika.. osmjehnu se. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik.. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. r.{. Tako|er.. prije nego {to ti je odsje~em”. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega.. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems..” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. me|utim.a. Resulullah. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. a. potvrdi{e Kurej{ije. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. a. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. tako mi Boga. a. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena. re~e mu Resulullah.. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije..s. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. a. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima... crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi.. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr.s. d`. a.s. sve dok su oni u njoj..” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha... zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. . a. Kurej{evi}ka. meni pokorne. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot.

rat. Arfed`e ibn Herseme. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima.islam. kojim se Rustem nije zadovoljio. objasnio mu situaciju koja je pred njima. Bisr ibn Ebi-Rehm. Poslije Huzejfe.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. Poslije Rabijje. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: .” S’ad je odredio najbolje vo|e. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. . prije borbe na Kadisijji. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. ode Huzejfe ibn Muhsin. ve} zatra`i novog pregovora~a. Allah s njima obojicom bio zadovoljan.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . Naime. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. a ni tvoj brat nije o{te}en. Nakon Halidovog prelaska u [am. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. Huzejfe ibn Muhsan. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. Rabijja se sastao sa Rustemom. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima. kao da su nam posebno va`ni. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. izvrsne govornike i mislioce. `ele}i time zapanjiti muslimane. . Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja.d`izju. Ako im odemo u ovom broju. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. Rabijj ibn Amr.

” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”.poslije bude zadovoljan s nama. mazge i hiljadu dirhema. u zlu danu po njih. o Abbude. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. Bog vam zdravlje podario. El-Mugire ga je stalno presijecao.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i.. obrati se El-Mugiri. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. a neprijatelj nas ne porazi. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. a kada vas zadesi su{a. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. ~asni smo me|u narodom. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost.. Stoga. pa idite svojim putem. tako po{tovanog i inteligentnog.. Me|utim. i zahvaliv{i Allahu. Nema nigdje kralja poput na{eg. zato ka`i {ta ima{. Ponosno pobje|ujemo. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. On tim upravlja .” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. osim dan-dva ili mjesec-dva. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. Ko napravi ne{to. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. “Ti si nas tra`io.. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. ti si Arap. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. govore}i: “Istinu je. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. vi ste za nas bezvrijedni. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike.. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. do|ete po pomo} kod nas. Boga mi. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas.. rekao Arap. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. ja~i smo od neprijatelja. vratite se. opominjao. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. vi ste me pozvali. vratite se odakle ste do{li.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. bilo mu je ime Abbud. kao {to je to slu~aj kod nas. Kada nas Bog kazni .” Ovim govorom. prokleo Bog na{e prvake.. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. Nego. Jedan drugog ne pot~injavamo.

236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. Povjerovali su mu iskreni. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. u protivnom . a. te`ak `ivot i razdor. Tako je bilo dok Allah. Nema primirja izme|u vas i nas. i obaveze su nam jednake.. zatim mu uzme bogatstvo i pojede. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. na{e lo{e stanje..” Ove rije~i naljuti{e Rustema. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. a neki silom. d`. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. a ja }u vas se svih rije{iti. a drugi su odbili. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. Ne}e osvanuti ni zora. d`. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. neki potpuno uvjereni. sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. Mi jedemo le{inu. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom.” . borit }ete se?!” “Zna~i. nismo du`ni dati. mi je poznajemo i ne pori~emo. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. iskren i da je poslat od Allaha. po`elio bih izgubiti i drugo oko. narediv{i mu da kad budu prelazili most. kosti i krv. A kad smo u pitanju mi.{. a u islamu imate sve {to i mi.{.ili davanje d`izje. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. ko od nas bude ubijen . Budi na{ {ti}enik.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i.s. sve dok ne u|u u vjeru. mole}i da se primi od njega. ni to ne pori~emo.” Kada je vojnik kazao {ta je imao. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. a ako bi od nas {ta zatra`ili. poslu{no i smjerno.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”.ulazi u D`ennet. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: ..ulazak u islam. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga.rat. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. U takvoj smo. upita Rustem. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. . Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika.

Kada im je El-Mugire oti{ao.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat. Na Kadisijji je. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. Iza sebe su ostavili veliki plijen. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. pojedina~nim dvobojima. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. dan-no}. iako su bili malobrojni. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. Muhammedun Resulullah”. tako|er. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”.. r. . a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. rasporedi vojsku u desetine. Bje`ali su. Posljednjeg dana borbe. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske.a. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. obavijestio je S’ada. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. a on je ve} ubijen. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. i jo{ nekoliko njihovih velikana.. kada je ~uo ove rije~i. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. oru`je i poginule..

Neka je Allahov selam na njih. formirali jaku konjicu pod komandom . namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. r. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom.. ubiv{i mnoge od njih. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca.uratu. koji ga smijeni s te du`nosti. El-Mugire dade prisegu Muaviji. bio zadovoljan s njima obojicom. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. ne dade pobjedu. r.Mugire odvoji se po strani sukoba. d`. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. Naime. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz.a. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. a muslimani su ih gonili. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. blizu Basre. . Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. ostav{i neutralan. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana. Allah. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji.a. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin. @elio je obaviti had`. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu.{.ilkana. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana.. Kada se situacija smirila. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. Bje`ali su. pomisli{e da je to ogromna vojska. ali je on bio zauzet nekim poslom u . Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja.. El. da ne bi obeshrabrili ljude. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. jednog od velikana Eberkbaza.{. pa kad ih Perzijanci vidje{e. a on ga odredi namjesnikom Kufe. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. d`.

opisuju}i sposobne Arape. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. a da iz nje nije na{ao izlaz.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana.” . rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. `estoko si ka`njavao neprijatelje. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. postojanost. i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. Srditi ga u grob strpa.” Pedesete godine po Hid`ri. El-Mugire je za rukovo|enje. Amr ibnul-’As. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. kod njega je strpljivost i samilost. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. Ukopan je u Kufi. El-Mugire je preselio na ahiret. Amr ibnul-’As je za velike probleme. a Zijad je i za malo i za veliko. a da nije posegao za ispravnim.

.

poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. okruglo lice. R. oki}en saburom i postojan. crn ten. Kada bi hodao. Volio je oru`je. a on El-Hazred`in. gustu kosu. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. sin je Har{eov. .A. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. a on K’abov. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. ~vrstoga vrata. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. a ovaj sin Zejdov. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. Odlikovala ga je hrabrost. a on je Sa’lebov. a on Abdu-Vuddov. smjelost i odva`nost. vje{to bi udario sna`nim udarcem. on sin Levzanov. imao je jake {ake i mi{i}e. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. Znao je kada }e se privu}i protivniku. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. Bio je srednjega rasta.SIMAK IBN HAR[E. {irokih prsa. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. stabilan hod. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. krupnoga tijela. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. a tako|er je bio sklon {utnji. a on Saidov.

.{. a. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. a. Allah. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga.s. koji je predvodio Ebu-Sufjan. bio je napregnut i oprezan. Njegova ~ista. osiroma{iti ih i pot~initi. a. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika .242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama..s.a. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. Kada je stigao u Meku. . Poslanik. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. saznao je da se karavan Kurej{ija. a. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. Stvoritelja svega... Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u..s. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. pove}ao se broj muslimana u Medini. d`.s. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. r. a. a. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. a. broj se muslimana uveliko pove}avao.. Muhammeda ibn Abdullaha. Tako. Resulullah. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana.s. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni.s.. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. vra}a iz [ama. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe.s. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. onda je Medina srce islama.

pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. Poslanik. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom..” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. a da sva ostala vrela zatrpaju. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. r. tako bi Kurej{ije ostale bez vode.s.. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. i govorio. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. dok su drugi navaljivali da se bore. a. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. U me|uvremenu. uputi dovu za njega. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. a.. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. Ustao je tada Ebu-Bekr. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu.. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. mi smo uz tebe.a. Tako mi Allaha. . da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. Mi smo strpljivi u ratu. Kreni sa nama. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. r. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. a mi smo s tobom. a. s Allahovom pomo}i. iskreni u bici.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. ~ime }e{ biti radostan. mi }emo ovdje ostati. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. U me|uvremenu. Allahov Poslanik. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. Kada je zavr{io. savjetovao se sa ensarijama. Poslije toga. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. postupi onako kako ti Allah naredi. Tako mi Allaha.s. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim.s. Nakon toga. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost.. postupaj kako `eli{.” Poslanik..a.s. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. zlo. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek.” Kada se pribli`io vrelu. Allahov Poslani~e. a. a. ve} sada vidim bitku. Poslanik.s.

i `ele}i osvetu. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda..s. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. Abd. i muslimana. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. opreme i svega drugoga . koji je podlegao od posljedica rana. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a.. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. a.s. a. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja..s. pa se strovali na zemlju. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati.s. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima . a. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. Tada Resulullah. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba.s. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. On je pao na le|a. a. u~estvovali su i jevreji iz Medine. a. Odgovaraju}i i cijenjeni. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. Hamza. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. Muhammed vas je potakao na osvetu. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. Safvan i Ikrime.od Kurej{ija. ali mu{rici to odbi{e. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. ubio je va{e najbolje. Kad je prihvatio ponudu. njegov sin Velid.. probijaju}i redove Kurej{ija. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. d`. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. re~e: “Da. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. a mu{rici Utbe. Poslanik. re~e: “Ustani. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. Ubejde ibn el-Haris. Voljom Allaha. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. Nakon pogibije El-Esveda. dok mu je krv {ikljala iz noge.. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu.{. I takav. a.” Dvoboj se zavr{i.s. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio..

vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. a. brata i amid`u.s.s. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom.. a. Bo`iji Poslani~e.s. tra`e}i je. a. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. a. a.{. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. a `ena Ebu-Sufjana.. dade. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci. u podno`ju brda pokraj palme.s. nasuprot Medine.. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. tako da je sakupljena velika vojska.. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani.. a. d`. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. Nakon {to je Allahov Poslanik. Ona je izgubila oca..s.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. s tim njenim pravom. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e.s.s. Allahov Poslanik. a. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima.” . da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. Kada ga vidje kako se kre}e. Kada se kona~no opremila. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame.. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine. osim u ovakvoj prilici. To je isto ~inila Hinda. da okove ja ne trpim nikad. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom.” Ebu-Dud`ane je hodao..” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti.” Pa mu je Poslanik. saznao za pokret Kurej{ija.. a. a Resulullah. amid`i}a Allahova Poslanika. Prije nego {to je po~ela borba. Poslanik. tra`io je mi{ljenje ashaba. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja.s. Allahov Poslanik.

a. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami.. Naime. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi.. r. Zaobi{ao je brdo. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva.s. r.. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. Kada su muslimanski strijelci. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. kada se Resulullah.” Na ovo je Poslanik. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. dao je svoju sablju k}erki . a. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. da presude odmetni{tvu.s. nije me izdala. a. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. izabran je Ebu-Bekr. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. nakon boja. organizirao je i ustrojio safove.s. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. kao halifa muslimana. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca.a.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. I njen mu` Alija.s. koji su bili okupiljeni oko la{ca. koji su bili na vrhu brda. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda.samozvanoga poslanika. Kada je stigao u El-Jemamu. vidjeli povla~enje Kurej{ija. O njemu je Poslanik.s... Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske.. a. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. a.a.atimi da opere krv s nje.. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. a. pa se muslimani . Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. r. vratio u Medinu.s. poku{avaju}i odbiti mu{rike.. a ovo je bila zlatna prilika. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. Halid. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. a. Tako mi Allaha. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba.

vitezu. . ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. {ehidu mu’minu. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. mud`ahidu. Iman je plamtio u njihovim srcima.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. povratili su snagu nakon klonulosti. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje.

.

a sin je Amra et-Temimija.” . Akre’a ibn Habis. a. Bio je visok oko dva metra.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. imao je izrazito razvijeno tijelo. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. duge noge. Imao je taman ten.. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib.. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI.40 . Kada su do{li pred mesd`id. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika. povikali su: “Muhammede. Ujejne ibn Hisn. Do{li smo da se nadme}emo . PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. dostojanstven i ozbiljan. R. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. a. bez obzira na opasnosti. Kada je iza{ao pred njih.. Kajs ibn Asim. Hattat ibn Jezid.. {iroka prsa i bujnu kosu..s.. a.s.. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. poznatoj kao “Godina delegacija”. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. Zeberkan ibn Bedr. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. Devete godine po Hid`ri.A. vratio u Medinu.

Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika. pa su ga ljudi zavoljeli. postao je blag. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika..s. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. a. Nakon toga. na to re~e: “To je vrhunac. Hassan ibn Sabit. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih..” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. a.. a.. te je oti{ao u Medinu.. jednog za drugim. a.s. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. riznici pravoj. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan.s. a. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. ovo mu je poklonjeno. Ibn-Amra islam je oplemenio. a. njihove dvorce poru{ismo u Hiri. uprkos tome {to je imao krupno tijelo. i istakav{i svetost Objave. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. . Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. i da bude u njegovoj blizini. Mi uni{tismo te dvorce.. Brinuo se o konjima.s.. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha.s.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid.” Allahov Poslanik.. i svoga konja... Tada. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika.s. a.s. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku.

pa radi kako umije{ i mo`e{. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima.. ili borba. kukavica. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima.a. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. zarobiv{i ih. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. u blizini bunara sa vodom. Ka’ka’ je obustavio borbu i. u kojem je bio privremeni logor. Prije nego je krenuo prema Iraku. poveo ih halifi Ebu-Bekru. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. halifa je naredio da se oslobode. Do{li su u mjesto Nebad`. Halifa je to i u~inio. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. r.a. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. bio je Hurmuz. Zapovjednik cijele te oblasti. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. a zatim je Halid organizirao vojsku. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. r.

. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima.. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. Boj se bije na sve strane. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Pao ih je veliki broj. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. kako su prethodno i isplanirali.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. Me|utim. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. pa se okrenu{e u bijeg.. “Povezali ste ih u korist neprijatelja.” I po obi~aju. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. Borba je bila neizbje`na. a me|u njima i Hurmuz. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. odlu~io se na borbu. a zatim povezao lancima. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci.. ~ija je koli~ina bila teret karavana. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela..” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. izgra|enog na obalama Eufrata.. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. pa ih je rasporedio u bojne redove.. najhrabrije i najplemenitije. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. te je brzo skupljena velika vojska. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. arapskih kr{}ana.. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. dok vrijeme ne donese potpun poraz. s ciljem da ubiju Halida.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. U protivnom. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a.

nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. a Hira je dobijena sporazumom. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. a iscrpili su i svoje neprijatelje. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris.” . a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. Ebu-Sulejmane. a mi Hurmuza pregazismo. prijestolnici Kisre. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. Dabia.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. ako nam podari{ pobjedu. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. po~eli su bje`ati. Perzijanci su tonuli u poraz. Eufrat je postao crven od njihove krvi. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. Allah }e ti upotpuniti nagradu. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj.

[irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. a {irina oko hiljadu metara. Dok je stigao na front u [am. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. osvojiti grad. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. i uz Allahovu dozvolu. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. D`abijska. Dirara ibn Hattaba. Kada se popnu na zidine. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. kose}i sabljama protivnike. Na svaku kapiju odredio je odred vojske.eradisova. uz Allahovu pomo}. Ijjada ibn Ganma. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. Ed`nadin i . Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. mala i ksanska vrata. Tomova. Krenuo je u osvajanja. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. Adija ibn Hatima Taija. a Halid. Dirara ibn Ezvera. Plan je bio precizan i te`ak.ahl Bisan. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Jurnuli su u grad izvana. Opsada nije bila jaka niti stalna. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Dok su muslimani opsjedali Damask. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. I krenuli su. zadr`avaju}i dah. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. . Osvojio je Basru. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. sa isukanim sabljama. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara.

” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. gustih i debelih obrva. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. Ovaj pade kao klada na zemlju. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana.{ehide “Bitke kod mosta”. hrabrost i vje{tinu. sve su pal~eve svoje grizli.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. stra{noga izgleda. ^uv{i to ime. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. `ure}i prema Kadisiji. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. Naime. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. muslimani su pobijedili. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. bje{e uni{teni. I hvala Allahu.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. a Ka’ka’ je sna`nim . poznavaju}i njegovo iskustvo. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. Selita i ostale mud`ahide . a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. Muslimani su zau~ili tekbire. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. odgovorio je. Padali su poko{eni sabljama. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali.

Nakon toga pali su gradovi Medain.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. kada su stigli do Rustemovoga {atora.. Rustem. nisu nikoga na{li.. a muslimani su ga lahko zauzeli. ubijen je Rustem. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona.” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. zapovjednik perzijske vojske. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. samo u dvobojima. Ka’ka’ je kru`io oko slona. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. njihovih velikih junaka. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. Me|utim. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. zapovjednik pozadine perzijske vojske. pa kad je ugledao priliku.. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. pobjegao je iz grada.. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. Kad joj se pribli`io. Toga dana. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”.. . zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. drugu prijestonicu Kisre. protiv najhrabrijih ljudi. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. D`elula i Hanikin. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla. ovamo.

te je malo trebalo da izbije `estoka borba. Majke vjernika.. r. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi.a. U Basri je Alija. Me|utim. stajao nasuprot Ai{e.. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a.a. i pojave velike smutnje. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. u Palestinu. .Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. r.

.

a on Malikov. Ro|en je u obrazovanoj porodici. . razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. a on Hazred`ov.MUHAMMED IBN MESLEME. a on Med`de’in. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. visok i pro}elav.A. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. a. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. a on Adijjev. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. R. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. a on sin Halidov. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. sin je Meslemin. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. postupcima i stavovima..s. Bio je krupan. bez dodavanja ili oduzimanja. a on Amrov. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. njeguju}i ih i trguju}i njima. a on El-Harisov. i kod halifa poslije njega.

Kada su zavr{ili namaz. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. Muhammed ibn Mesleme. a. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana.s. Nakon toga.. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. iza jednoga predvodnika. odakle je {irio islam. a oni mu se..s. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. Allahova Poslanika. jednoga dana. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Allahov Poslanik. blagim i skru{enim glasom. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. a.s. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. ~uo je u~enje Kur’ana. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. U po~etku. a.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. U{ao je.. `ele}i ispitati pravu istinu. Spoznao je da je istinita i ispravna. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. naime. Allahovom milo{}u. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. sav se bio posvetio poslovima oko konja. . Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo.s. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. a. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. bore}i se protiv njega. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. Tako. a nakon {to je ovaj to u~inio. rame uz rame. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr.

d`i’te bil emril muta’i... merhaben ja hajre-da’i. a. Allah.. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja.. Abdullah. a.s. A kada je Resulullah. S’ad. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. neka je hvala Allahu. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. d`. a. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. Njegovi sinovi: Abdurrahman.. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. komentiraju}i njegove poruke i upute. `ude}i da ga Allah. po~asti {ehadetom. kose}i sabljom mu{ri~ke glave. mud`ahid. a. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. Bio je me|u prvima do neprijatelja.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju .s. ejjuhel meb’usu fina.s. uprkos te{koj poziciji muslimana. Allahov Poslanik.s. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna. a njega cijenjenim ashabom. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. a. a. u~inio hid`ru u Medinu. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi. a. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika... d`. d`i’te {erreftel-Medineh. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi.s. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an.{. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv.{. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca.s. D`a’fer.s.

: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. kao psi} koji za kujom cvili. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali.s.. Muttalib ga je primio i ugostio. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je .. pjesnik. iz plemena Tajj. Koji im podari pobjedu. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. a. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. jednom prilikom u Meki.s. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. al’ ne uze pouku. ako je Muhammed ubio ove. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji. pla~i. za kojima o~i suze. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. ubijeni. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir.s. a. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. Allahov Poslanik. zbog Bedra se suze liju. Poslanikov. da brani plemi}ko porijeklo. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. a. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili.. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga... nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku.” K’aba je.

pozvao ga je i upitao za{to to radi.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. radoznao.. presjekli su nam puteve.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba.s. Ja }u ga ubiti.. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. do{le njegove la`i i potvore..” Resulullah. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. Allahov Poslani~e. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr. umorili se od `ivota.. re~e da pri~a. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. Ina~e je bio veoma bogat. a. Kada je za to saznao Allahov Poslanik.s.. To vam je dozvoljeno. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. posebno o Ummul-. a.” Poslanik. rastavili se od porodica. Oti{li su nadomak njegove trv|ave.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik. iznose}i la`i i potvore. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana.” K’ab mu.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom.. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. brat Benu-Harisa. a. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku.s. a ti je zataji. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. a. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela.s.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” .adli bint Haris. a. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. a. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. okru`en izobiljem i rasko{i. Kada su do Resulullaha.s. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama.s.

a da K’ab ne posumnja ni{ta.odgovori K’ab. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. Po{to ga tako nisu ubili.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.s. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha.s. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa.. K’ab je ustao da iza|e. Ti ih pomozi. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. njemu je Resulullah. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik.s. i iznijeli mu svoj plan. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa. . Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. Allahov neprijatelj. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama.. odazvao bi se.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. . a ta no} je bila obasjana mjese~inom.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. A D`ezia. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. ne bi me probudio”. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. pa ga Ebu-Naile zovnu. tako mi Boga. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. a ratnici ne izlaze u ovim satima.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. “U oru`ju je poravnanje”. a. a on se ba{ to ve~e o`enio.” Oti{li su do K’above tvr|ave. ne sumnjaju}i ni{ta. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. a. Da me na{ao da spavam. a. njegova mlada. Moj Allahu.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. odgovori joj K’ab. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja.

A Mahmud41 je brat povjerljivog. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’.. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. a tako i bi.s. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. prevara i izdaje. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab. odva`nog. a. Nakon toga. a...s. a. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. Ujutro. a kada ubijam. Allahov Poslanik. K’abu njegova brata da ide. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta.. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. Zapovjednik u njoj je bio Merhab.s.s. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. pa je Allahov Poslanik.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. a. lavovi razjareni bje`e. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Nastojao ga je prevariti. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. poslije njega poni`en bi Nudajr. na{im rukama poznatih junaka. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . obuzeo ih je veliki strah. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem.

Kad ovaj pade na zemlju. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . a. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Obojica su se krili iza drveta. a.. ali ga on zaustavi svojim {titom. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije.s. Allahov Poslani~e”. ali i ona presje~e granu. poznavao je njegove vrline. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova. ostavio kao svog namjesnika u Medini. osim u pohodu na Tebuk. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. Svi su imali povjerenja u njega. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima.” Resulullah. re~e: “Iza|i na dvoboj. u Medini. o Hajbere. samo ponosni ubicu ka`njavaju. Halifa Omer ibn el-Hattab. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike.s.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. kako kosim. kada ga je Allahov Poslanik. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Po{to se pro{irila islamska da’wa.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. r. Za sve u {to je sumnjao. zaista. javi se Muhammed ibn Mesleme.. nisam osvetio ubijenoga brata. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost. upravi... finansijama i vojsci.” Zatim je do{ao Alija. a `elim ga osvetiti.s. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu.. r. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. Allahu moj. a. a. Bio je jasan i iskren u govoru.a.. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. Tako mi Allaha.s. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. i odsjekao mu glavu. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja).. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi.a. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat.

Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. S’ad ibn Ebi-Vekkas. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. r. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace.a. .. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. Hvala neka je Allahu na tome. “Umorio me `amor ~ar{ije”. Me|utim. Poslije ovoga slu~aja. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. r. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. rekao je S’ad. sagradio je dvorac od }erpi}a. tamo{njega namjesnika.a. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. Muhammed je to odbio uzeti. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade.. po svome obi~aju. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. r. blizu ~ar{ijske pijace.a. precizno i ta~no. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. ili da je manjak. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. tada{njega namjesnika Kufe. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara.

268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi.” Boravio je u ku}i. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. r. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. On je Muhammed ibn Mesleme. ili dok ti ne do|e smrt.. a potom preselio u Rebezu. . Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. r. bio je u slu`bi halife. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. taj skromni vjernik. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. odva`nom junaku.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas.” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i.s. a. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja .a. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. Muhammed je preselio na ahiret. iskrenom vjerniku. velikoj `rtvi.a.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba..

Razmi{ljao je o svemu {to sretne. a on Behbuzanov. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv.SELMAN EL-.ejruzov. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima.arisi. tra`e}i su{tinu i smisao. rodom iz D`ija. pa je imao krupno tijelo. a on . predaju}i joj cijelu svoju li~nost. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. a on Sehrikov. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. .A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. {irokih prsa i svijetloga lica. a bujna kosa. sin je Buzih{anov. Pravo ime bilo mu je Mabeh. istaknuta me|u ~asnim ashabima. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. Bio je visok. a zvali su ga Selman el-Hajr. jednog od asbehanskih gradova u Perziji.ARISI. a on sin Mursilanov. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu. R.

nego oti|i ti i obavi poslove na njemu.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. d`.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. kako sam ja rastao. slijede}i svoga oca i svoj narod. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . kao {to vidi{. ^im mi se ukazala prilika.ni no}u ni danju. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. vratio sam se ku}i. u toj vjeri nema nikakva dobra. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. odgovori{e mi. a njegova ljubav je. ovo je bolje od na{e vjere. bivala sve ve}a.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. daleko od ljudi i dru{tva. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. ne mogu oti}i na imanje. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. a noge mi zaveza u lance. zadivila me njihova molitva. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. Kada se smra~ilo. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje.{. pa sam mu rekao: ‘O~e. Otac me je pitao {ta sam radio. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. sin poglavara sela. a na imanje uop}e i ne odoh.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. ~ija se rije~ strogo slu{ala. Zadu`ili su me da lo`im vatru. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. pla{e}i se za njega. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. po`elio sam da budem njihove vjere. Pozvao me je i rekao: “Sine. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose.. Kada sam ih saslu{ao. pa mi to privu~e pa`nju. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . Rekoh: ‘Boga mi. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove.

a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. Nastavlja dalje Selman. oti|i.s. Oni mi uskoro odgovori{e. Kad njemu do|e ed`el. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. Ali. osim jednog iz Mosula. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. Izuzetno sam ga zavolio.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. a kada mu se primakla smrt. crkveni dostojanstvenik”. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. ako im do|e kakav karavan iz [ama. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao. sina Merjemina. Nedugo zatim je umro. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. pa ako mogne{ oti}i do njega. u Bizantiji. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am.s. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. prepoznat }e{ ga. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. oti{ao sam u Mosul. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. a.’ Kada je pobo`njak umro. odgovorili su. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. upitao sam ga isto {to i one prije njega. a. Kad mu se pribli`io smrtni ~as. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. Isaa.. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. re~e mi on. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. da te slu`im i da u~im od tebe. vjeri poslanika Mesiha. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. krenuh putem [ama. kada ga vidi{. a ja se oslobodih okova i s njima. a kad se i njemu pribli`ila smrt.’” . tajno. izme|u crnih brda. prima hedije. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. On ne jede od milostinje. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji.

sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. u plemenu Amra ibn Avfa. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. Oti{ao sam s njim u Medinu i. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. ^ekaju}i. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju.s. odlu~io sam je dati vama. umalo da padnem s nje. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. ne jede milostinju. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u.s. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. Bio sam na palmi.’ Spustio sam hranu pred njega. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. a. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika.’ . Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. a.” Allaha mi.. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. kao hedijom. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. ~im je to izgovorio. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika. a. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane. sa Arapskoga poluotoka. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio.. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. zaista. a gazda je sjedio ispod nje. ovo je jedno od obilje`ja. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. Me|utim. Ostao sam. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. u Kuba’u. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. Allaha mi. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. ~im sam je ugledao.’ Spustio sam potom hranu pred njih. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. a kad sam ~uo za va{e stanje.s.

Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu.s. a Resulullah. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. kona~no im do{li glave. @ivio sam me|u muslimanima. sa Poslanikom. a. a. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. jednu je obukao a jednu pregrnuo. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. Allahov Poslanik. i muslimansku zajednicu. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. Stajao je okru`en ashabima.. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i.. a. Resul. a. a.s.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. a. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi. jede ono {to mu se da kao hedija. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi. naredio je ashabima da mi pomognu. ubrzo. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. Allah me.s.s. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom.. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. a. oslobodi ropstva. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima.. Pete godine po Hid`ri. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika.s. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima.s. i onih koji ga slijede. kao i ostali koji `ive u Medini. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. a. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom.. Na sebi je imao dvostruku odje}u.. Jednog dana Resulullah. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. Primijetiv{i {ta namjeravam. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova..s. ovo je drugo obilje`je.s. Primio sam islam. napali muslimane s le|a. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati .’ Napisao sam mu pismo.s.. slobodan. eskalirao. a.

prije dolaska nevjerni~ke vojske. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk.. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. i kazao: “Allahov poslani~e. Me|utim. Ona su bila kao za{titna brana Medine.s. duboki i {iroki.s. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik.. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. Allahu ekber… “ Selman. Tada Allahov Poslanik. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba.s. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. a. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. Resulullah.” . Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. Bespomo}no su udarali. Resulullah. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. a. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. Znoj je oblivao njihova lica. a. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov.. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. bez obzira na njenu mnogobrojnost... kopaju}i rovove. Selman je stajao kraj njega. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. a. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put. a.” Poslanik. a me|u njima i Selman. pohvali blagoslovljeno rje{enje. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi.a. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila.. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima. r.s.s. a pukotina se pove}ala. Ona se malo otcijepila. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca.

s. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. ehlu-bejta. a. r.. .s. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a. ehlul-bejta. Allahovim emrom. Njegov drug provodio je no} u ibadetu.. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. “Ko se ovoga dosjeti?”. ko je od vas poput Mudrog Lukmana.. ^itao je prija{nje objave...” U Medini. za{titi muslimane. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. a i odmaraj.s. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. r. duboko u no}. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. r. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti.. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. a. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija. Alija. a. ali od toga nije bilo nikakve fajde. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. Poku{ali su okru`iti Medinu. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. a danju je postio. Selman. a. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. On je more nepresu{no. r.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja... Selman je smatrao da je to pretjerivanje. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu.s. klanjaju}i.a. a. a i ovu sada{nju. Kasnije se Resulullah. Poslanik. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. o{troumnosti i razboritosti.a.s.a.a. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama. Posti.

. Radio je od zanata koji je poznavao. obrazovanju i ja~ini vjere. Odbijao je primati platu. Selman. mudrosti. Da mi je Omer zabranio da tako radim.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj. izaberi zemlju!” Me|utim.a. a. r. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. od toga bih jedan ostavio za novu liku. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti.. razdijelio bi je narodu. Kada bi govorio ljudima. odbio ju je primiti.s.. bogatstvo i la`no predstavljanje.a. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. a. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa.s. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Medain je bio bogata i plodna oblast. a. svu bi je podijelio sirotinji.. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Bio je korpar. Halifa Omer. r. a kada bi je ve} uzeo.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika.. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. a jedan podijelio kao milostinju. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. Htio je pove}ati svoja dobra djela. zatim bih radio i prodao ga za tri. o osvojenju Perzije i Bizantije. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara. slu`e}i islamu.a.. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom.s. a ovaj od Hasana ibn Alije. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu.r. bje{e u Medini. drugi potro{io za opskrbu porodice. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. . radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. Hi{am prenosi od Hasana.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. ne bih ostavio taj posao. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio. Kad bi mu do{la pla}a. Prezirao je luksuz.

Radi kako `eli{. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih.. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija.a. ali zemlja ne radi ni za koga. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. r. nastanio se u Iraku. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. U tovaru su bile hurme i smokve. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi.a. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. Naime. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. ali mu je on odbi dati. koji su sjedili kraj nekog du}ana. pomislio je da je jedan od siromaha. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. r. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. a desio mu se kao upravitelju Medaina.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot.{.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti.” Odgovorio mu je Selman.a.. rekav{i: “Ne. a on je mijesio tijesto za hljeb. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. Kada je htio napraviti sebi ku}u.{. i{ao je Selman.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao.arisija.. Ebu-Derda. dok ne do|emo do tvoje ku}e. Allah. Allah. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om.. d`. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. opskrbio imetkom i potomstvom.{. Selmana el-. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. Selman im nazva selam. Pi{e{ mi da te Allah. r. te`ak toliko da ga je svega izmorio. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. d`. d`.

r. smiluje Selmanu el-. preselio je zadovoljan tobom.” Selman se te{ko razbolio.{. u brizi kada si zabrinut.a. on je zaplakao pred njim. Neka se Allah.. nego. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. Selmanu el-Hajru. a. mudro{}u i skromono{}u. znanjem.s.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. a.s. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju.” Plakao je Selman. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. Ammara ibn Jasira i Selmana. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt.. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. Kad bude{ stajao. zbog te ~e`nje. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{.{. . ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom. a. A vidi mene. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. Poslanik. d`.s. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju... r. ispunjen bogobojazno{}u. glava }e ti dodirivati plafon. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati.a. do{ao u posjetu.” Selman mu odgovori: “Allaha mi.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. d`. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe. o Sa’de.arisiju. ali vole miris. a kad bude{ spavao. noge }e ti dodirivati zid....

a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. vitkoga stasa. Zahvaljuju}i Allahu. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. dubokog razmi{ljanja. sin je Mes’udov. a on Bekrov. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. Bio je vrlo snala`ljiv. tamne puti. a on E{d`e’a.{.NU’AJM IBN MES’UD. a on S’alebin. a on Enejfov. d`. U islamu je bio odani vjernik. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. a on Rejsov. . R. puna~kih obraza. Tako je nau~io borbene vje{tine. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme.. a on Kunfuzov. u`ivanje i korist. ~istoga posla.A. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. a on Halanin. koji je samo za sebe tra`io profit. dugoga lica. Rijetko je govorio. a on Amirov. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. iskrenoga govora. a on Subej’a. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. ~vrstoga dr`anja. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. U d`ahilijetu je bio beduin. krupnih o~iju.

Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. a zava|aju}i druge. mire}i jedne. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. i njegovu misiju. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava.. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik.. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. rade}i sve da tako i ostane.s. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. a. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs.s.. a. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. Pored svega toga. a. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. u~vrstio u Medini. Me|utim. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. na putu izme|u Meke i Medine. a bli`e Meki nego Medini. da ih zlostavljaju i provociraju. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. . kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu.s. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda. Kada bi do{ao. {to im je i bio glavni cilj. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. nasla|ivanje i pi}e. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Oni su vladali Arapima. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik.

slabost u du{ama muslimana.s.s.s. i muslimani: muhad`iri i ensarije. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. koja je mogla donijeti. sa malim brojem muslimana. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. kako bi bili brojniji.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom.da jevreji. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. pregovore i dogovore. jednakosti i vjere. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. Zatim. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine.. a. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. .s. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega.s. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. vjere i njegove ~asne misije. da je stave u opsadu. Selman el-. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. prije nego je uputio poziv izvan njega. a. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d.. odnosu on s njima. ustvari. Dok se sve to odvijalo. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. Bitka na Uhudu. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde.s. kao {to su Benu-Gatafan i drugi.arisi. i njegove sljedbenike. medinskih jevreja. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. svojim saveznicima. te da se upute prema Medini. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema ... Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. jedan od ashaba. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. a. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije.. Kurej{ije. uz poraz. . predlo`i Poslaniku. a Njegov Poslanik. a.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: .s. a. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. Allahov Poslanik. zametnu unutra{nje probleme. a.s. da iskopaju kanal ispred Medine. Allahov Poslanik. a zatim vojno poraze. a. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima... Ra~unali su da se Resulullah. Kada ga iskopa{e. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. Pleli su se konci velike zavjere. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. a.

s. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. a. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar.s.s.{. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. srete se s njim. Ono {to mu je Poslanik. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. a. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. jer rat je varka.s. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji.{. primio sam islam.s.s. vjerovanju..s.” . i njegovo poslanstvo. pa pomozi nas ako mo`e{. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e.. obavljanju namaza. d`. Osjetio je da je pozvan u islam. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim. koji je `ivio me|u jevrejima. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo.. a. ljubavi i saradnji. i njihovom stavu. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. d`. i re~e im: “O Benu-Kurejza. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. Allah. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam.s. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. a. a. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. pa naredi mi {ta `eli{.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. a. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. a. Vratio se u svoju postelju. a. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu.” Poslanik.. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja... jevreja i plemena Gatafan. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika.. pravednosti i jednakosti me|u ljudima.. odzvanjalo je u njegovim u{ima. U ranu zoru uputi se ka Medini.

Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. u kome je va{a opskrba. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. kao zalog kod sebe. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. oni odgovori{e. nisu u stanju u kojem ste vi. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. pobjeda i plijen su njihovi.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe. va{ imetak.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. re~e im Nu’ajm. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. nastavi Nu’ajm. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. poma`u}i njegove neprijatelje. vratit }e se u svoj grad sigurni.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. a vas ostaviti izlo`ene osveti. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. porobiti `ene i oteti imovinu. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. Zato ne {aljite . prijatelju na{. tj. Ako saveznici pobijede Muhammeda. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. va{a djeca i va{e porodice. Oni su stranci za Medinu. “i obavijestili su ga o tome.” “To ti obe}avamo!”. a stati na njegovu stranu.

a. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. jer }e biti ubijeni. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu. ti si najbolji pomaga~. a.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e..” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. zato koliko sutra. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku.. a. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. Nu’ajm ibn Mes’ud.{.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. plan je uspio. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. prenosi od Resulullaha. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima. r.a.s. a.. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika.s. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. Ako bude suprotno tome. ako ih zatra`e. kao {to je iznio Kurej{ijama. pa ih je sna{la nesre}a. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim.. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim. iskoristit }e je. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. Neki od nas su to prekr{ili.. a na{i konji i deve malaksali su. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. i vi to znate. r.. u~inio je ogromnu uslugu islamu. vratit }e se svojim ku}ama. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima.s. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . Nu’ajmov. d`. snala`ljivosti i mudrosti. dan u kome ni{ta ne radimo. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima.

bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri. r. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema.s. odsjekao bih vam glave. Tako mi Allaha.. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. Poslanik.’ Tada Poslanik. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela.s. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik.. odanog muslimana i velikog borca za islam. a. a. Nu’ajm. skromnosti i bogobojaznosti. u Medini. Preselio je na ahiret. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan.s. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. r. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. .. a.” Nakon osloba|anja Meke.a. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj.’” Na dan oslobo|enja Meke.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio.a. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas.. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda.

.

a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. neuvezan u vojsku. bore}i se kao pojedinac. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. R. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju.a. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. Bio je duboko samouvjeren. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. Ljudi su bje`ali ispred njega. a on Abdullahov. Allah.SELEME IBN EL-EKVE’A.{. Seleme ibnul-Ekve’a. dao mu je jak i prodoran glas. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. d`. Bio je slobodni ratnik. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom.s. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja. a on Ku{ejrov. a on Huzejme. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini.A. jer Seleme bija{e br`i od konja.{. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. a on Malikov. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”.. Njegovo oru`je bila je sablja. On bi se ogla{avao njime. kao mud`ahid.. a on Selmanov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. Juri{ao je u bitkama. . Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. Napu{tao je mjesto borbe. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa.. a. a on je sin Sinnanov. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. a on je sin Eslema es-Selemijja. d`. `ele}i da ga Allah. r. Sin je El-Ekve’a. po~asti {ehadetom.

.ezarijj je. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama.a.. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. naime.. dok su se Allahov Poslanik. a.. r.a. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. a. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. a. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. r. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere.s. kroz dru`enje s razli~itim ljudima.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. imao je duge potkoljenice.. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. slu{ao hadis Poslanika. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. . brane}i je svom svojom snagom i imetkom. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. Seleme ibnul-Ekve’a. Bio je inteligentan i o{trouman. ~vrste mi{i}e. knio je kosu i bradu. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. iz Medine.s. Bio je mr{av. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. koji je pozivao u islam. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u.s. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. pri~alo se o Vjerovjesniku. a. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-.s. U svakom mjestu u koje je do{ao. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje.

r. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Njegov su poziv ~ule Medinlije.a. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan. Allahovom. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. r. varku i dosjetljivost. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane.. oteli mu `enu. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. on se nije povukao. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. Seleme je za samo jedan trenutak. r. a. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. poput vihora. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle.{. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. Potom se popeo na jednu uzvisinu. govore}i: “Uzmi je.s. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Kada se skupila grupa. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. r. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. bez preciznih i posebnih na~ela i planova.. r. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. d`. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. voljom. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. poput fatamorgane. Poslanik.a. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega.a. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda..s. Poslanik. r. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i.. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. ukrali deve i uzmakli sa plijenom.. Kada su gotovo stigli do njega.a. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni.s. Me|utim. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj.a.a.” . Seleme ibnul-Ekve’a. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. i drugi. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. Napada~i su ubili ~ovjeka.. koriste}i brzinu. a.. r..a. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo.. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu. a. koju. Danas je va{ nesretan dan.. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a.. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. Prvi koji je saznao za to.

Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana.s.s. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke..a. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. r. pa mu je rekao: “Si|i. nasmija se i uputi dovu za njega. odrecituj nam koju svoju pjesmu. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. a poslije i na Hajberu. da recituje. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. a.. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom.s. r. a. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . razbili su redove napada~a. Allahov Poslanik. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. spremni da ih pobiju. a ljude bih zarobio.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. Nau~i nas sadaku davati i klanjati.a. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. sine El-Ekve’a. Resulullah. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. stao pred Poslanika.. a. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane.. Na po~etku Bitke na Hajberu..” Allahov Poslanik. Resulullah. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat.s. a protiv muslimana. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. a.s. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. Seleminog amid`e. Uprkos tome. U Medini je Seleme. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti.. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. na Hudejbiji..s. a. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. a. a.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi.s.. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana.. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. doveo bih preostale deve.

I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. r. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu.s. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak.{. i nije se vratio dok mu Allah. Selemu. d`. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber.{.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah.{. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu.. nasuprot njih stoje}’. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. na tom mjestu preseli. Seleme je. Amir ibnul-Ekve’a. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. Gospodaru.. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i.{. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. d`.a. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a. kao {to ljudi ka`u... neprijatelja.a. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. pred njegovim o~ima on se. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. `ene i djecu.s. koja se ne da opisati. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida.. pozvao je Aliju.. Allahov Poslanik.. U jednom trenutku nepa`nje.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. ne dadne pobjedu. smiluje. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. a ja sam ga slijedio. Desila se jaka i `estoka bitka. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. a. jahao je na svom konju. r. a. borio i napredovao.a..” . Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. sjeku}i sabljom glave Allahovih.s. a..” Sljede}eg dana Resulullah.. r.a. a njegove o~i bile su bolesne. ova tegobna scena mnogo rastu`i. zabrinut i upla{en. Krenuo je. On je nastavio sje}i njome. d`. d`.. Seleme je rekao: “Poslanik. r. ne klonuv{i.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj.a. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. koji je bio u Kufi. r. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. jeste svjedok. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. r..308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Allah.. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. imetaka i bogomolja. Poluotok je prostran. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu.a. r. Milostivog. Poslali su izaslanika.{. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe.a. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada. r.odred usmjeren prema Nisibehu.a. prema sjeveru prote`e se pustinja. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. a On je dovoljan kao svjedok. Taglib i En-Nimr. Ne ~inite izdajstvo. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. Iza toga. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm.a. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . .” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju.. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove.. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. . a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. sve do oblasti [ama. . Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. nalazi se na sjeveru Iraka. d`. r. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. Sedamnaeste godine po Hid`ri. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima.. Istovremeno.

u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka.{. r. r.. a zatim ga je opkolio. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. i muslimana s njim. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . r. Milostivog. zatim Surud`. Allah. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. Allah. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. spasiv{i tako vlastite `ivote. Zaista. grad na desnoj obali rijeke. r. r. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. Ijad. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Nakon {to ga je opkolio. Nakon toga. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. Milostivog.a. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Raskif. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike. Osvojio je Semisat. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. a On je dovoljan kao svjedok. stanovnicima Er-Ruhaa. Napisao je: “U ime Allaha. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana.. jednom velikom utvr|enom gradu. jeste svjedok. d`. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom.“ Ijad. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. r. r. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja.a.. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi. i njihovog potomstva. uputio se u Nisibeh. podru~ju u dana{njoj Turskoj. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. Njegovi meleki i muslimani.{. tra`e}i sporazum. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti.a. jeste svjedok... I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada.. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima.a.a.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. D`isr Minbed`.. i njihovih `ena.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha.a. O njima je Ijad. d`.a.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. Nakon toga. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa.. Ijad. va{i imeci i oni koji su sa vama.

. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. Pobjednici ~asni tada. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. Plemeniti. osvaja~u Poluootoka. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. pisao je halifi Omeru. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri. Neka se Allah.s. r. r. . Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. a. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm. Pobjedi{e kraljeve mo}ne. slobodu im dariva{e. r. tra`e}i Ijada sebi. r. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. to je svita ~estita. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. hrabri borci. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. u [am. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota.. {utljivom mud`ahidu. d`. i zulum tada prestade. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm... u d`amiji Bo`ijeg Poslanika.a.. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju.a. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. smiluje Ijadu ibn Ganmu. Nakon smrti Ebu-Ubejdea.{..a. na podru~ju [ama. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita.a.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber.. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. Ukopan je u Medini.

a on Ubejdov. o{troga pogleda. sna`nih mi{i}a. Kada bi govorio. vi|an na polo`ajima i u bitkama. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. glas mu je bio miran i dubok. a on Sa’lebin. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti.SUMAME IBN USAL. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. a on Ed-Duelov. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. R. a on Hanifin. a on En-Nu’manov. orlovskoga nosa. a on Sa’lebin.A. bez rasprave i pitanja.kipu. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. vi{e je {utio nego govorio. koju je pu{tao do ramena. a on sin Luhejma el-Hanefijja. Crnoput. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. Bio je visokoga stasa. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. koji je zadavao strah konjanicima. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. upalih o~iju. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. a on Meslemin. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. popunjenoga tijela. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. nosio je dugu i nje`nu kosu. Bio je poglavar u svome narodu. sin je Usalov. a on Jerbu’a. .

a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. a. re~e Sumame i nasrnu na njega.s. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau. krenuo je nazad u Medinu. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. Na to ga je. a. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. a.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. a. Odabrani Poslanik. a svoju krutost.s. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika.s. ali ga je Sumame odbio. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu.. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih.. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”.. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. A. zarobljavao ih. Jednog dana Allahov Poslanik.a. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu.. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku.S. potcjenjivao i zlostavljao. Munzir se odazvao pozivu. koji je boravio u Bahrejnu. bilo je `estoko i bez mjere. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje. i saznati ~asna muslimanska imena. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. zemlje plemena Benu-Hanife.s. a kada mu to nije po{lo za rukom. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame.. Na to je podsticao i suplemenike. . i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. a. a. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola.. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja.s. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. vrije|ao ih. bez razumnog rezonovanja. Nije dopu{tao nikome. bez obzira ko bio. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. a. ~ak i ubijao. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. Isto tako.. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu.s. odgovorio mu je El-’Ala. Tra`io je muslimane. r. nakon obavljenog zadatka. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi. Sumame je saznao za njih.s.. a El-’Ala.

dobit }e{ koliko `eli{”. tra`i. a. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. Vratio se ku}i.. Tada je zamolio Allaha. a. Nakon toga. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. zahvalan sam ti na tome. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko.. Nakon toga je Allahov . Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana.. vidio je Sumamu onako svezanog za stup. zahvalan sam ti na tome. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu.s. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu.. a Poslanik. Ako mi se smiluje{. a nisu ni znali koga su zarobili. Kada su stigli do mesd`ida. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. a. Odmah ga je prepoznao. Ako ho}e{ da me ubije{. Resulullah.s. sljede}om dovom: “Gospodaru moj.s. ako ho}e{ da me ubije{.. Sumame je tu ostao do jutra. a.s. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. a. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. a.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte. Ako ho}e{ imetak.{.. a. d`. Kada je Resulullah. a.s.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. Kada je El-’Ala stigao u Medinu.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. i da se mlijeko nosi Sumami.. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. ima{ pravo na to. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. Naredio je da se muze njegova deva.” Allahov Poslanik. a. za njegov slu~aj... Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne. Muhammede. do{ao u mesd`id..” Poslanik. ne znamo.s. ima{ pravo na to.. a posebno Resulullah. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. Ako mi se smiluje{.s.s. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. Resulullahu. ujutro i nave~er.s. re~e Sumame.

pa mi je postao tvoj grad najdra`i.s. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. a zatim se vratio u mesd`id. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a.s.s.” Bo`iji Poslanik. Allahov Poslani~e. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. pa {ta misli{. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e.s.. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. a. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. a. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. a volio bih obaviti umru. nema prijekora za tebe.s. Na njemu se oprao i o~istio.. a.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. Zaista.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika. I tako mi Allaha. odgovori mu Resulullah. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta.. a. pa si mi postao najdra`e stvorenje. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. Bo`iji Poslanik.. islam bri{e ono {to je bilo prije njega. i rekao: “O Allahov Poslani~e.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. .s. I tako mi Allaha. sebi ja samo}u odabrah. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. da su ga svi prisutni mogli ~uti. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima... obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. tako mi Allaha. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. tako mi Allaha. a. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. Rekao je... odgovori mu: “O Sumame. `elio je smiriti Sumamino srce. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. a. a.s. Sumame.

Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk. odazivam Ti se. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. Ti nema{ u tome sudruga. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. Odazivam Ti se. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. Okupili su se oko njega spremnih sablji. samo Tebi pripada svaka hvala. ali ga drugi. nasilno u{ao u Meku. slijedim vjeru Muhammedovu. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha.. r. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. Gospodaru.. Tako mi Boga. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. r.. Do tada. kod Tebe su blagodati i vlast.” Kada je stigao u El-Jemamu. “Odazivam Ti se. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet.a. nakon {to se vratim u El-Jemamu.. psovali su ga.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. r.a. dr`e}i koplja i strijele.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. Val skupo}e je zahvatio .” Sumame. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. odazivam Ti se. Ti sudruga nema{. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se.”. odazivam. spremio. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. Zaista. a. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama.a. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu.. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. kralj El-Jemame.s. ako mu nanesete ikakvu {tetu. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. na to nije obra}ao pa`nju. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku.. ali Sumame.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. Slijedim Allahovu vjeru.

Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku. To je bio Musejlema ibn Habib. r. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu .a. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. r. r.. r. a. a. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika.la`ac. Sumame ibn Usal.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal.s. poznat kao Musejlema el-Kezzab . naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. a. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. a. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod.. pojedini Arapi. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. Allahov Poslanik. Napisali su pismo Poslaniku. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku.urata ibn el-Ad`elija.s. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50..s. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. smatraju}i da je on poslanik. da s njim podijeli vlast. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. ^VRSTA VJERA Sumame.. zla i varanja. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. `ivio je me|u svojim narodom.s.s.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik. Za vrijeme Poslanika. iz razli~itih povoda.. da ga ubije. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. Nakon {to je Allahov Poslanik. odabrani samilosni Allahov rob. a.s. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant.. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. Sumame. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda.. udovoljio je njihovom zahtjevu.a.. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda.. Pa.a. r...s.a. a.a. Halifa Ebu-Bekr. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. poslao je . {to je ovaj i u~inio. a.. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru.

ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. . Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva.{. Kada je napu{tao svoj narod.{.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri. r. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima.a. Kada je Sumame.a. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. Zaista. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu. za odredom njegovih mud`ahida)... bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta. r.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija. saznao za njegovo zadu`enje.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife. bio je zadu`en da. ko ih se prihvati. d`. r.{. d`. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. u njima nema dobra. El-’Ala ibnul-Hadremi.. Allah.. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika. rekao im je: “Tako mi Allaha. d`. Ebu-Bekr. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu. odlu~io je da i on ide s njim. na Allahovom putu. me|utim. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva.. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja.a. Zaista }e ih Allah. kao zapovjednik.a. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. r. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti... znamo {ta oni `ele.

{. ~vrstom vjerniku i junaku. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. smiluje Sumami ibn Usalu.. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. odgovorio je: “Ne. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. Tako je Sumame. Neka se Allah. ~istom muslimanu.” Razjarena masa nije mu povjerovala. .. d`. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili.. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. r.a.. r. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. mnogo mu se dopalo. El-’Ala. r..a. r.a. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru.a. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. vidio. Nagrnuli su na Sumamu.

Poznavao je i pustinju. hrabri vitez. a on Ufejrov. a on Zuhejrov. izrazite mu{kosti. crne kovrd`ave kose. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. o{trouman i blag. More mu je bilo poput mejdana. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. brzih pokreta. a on Ka’bov. suhonjava lica. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. hodio je po njenim ravnicama. jahao i lovio. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. imao je mogu}nost izvje`bati se. a on Amrov.MED@ZE’ET IBN SEVR. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. vitkoga tijela. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. Med`ze’et je bio visokoga stasa. . Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. R. Bio je mi{i}av. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. sin je Sevrov. pomr{av.A. tamnosme|e puti. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et.

ali je ostavljam da bih tebe slijedio.s. Kada su se sastali sa Poslanikom. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte.s. a. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. El-Jemame. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. [ejban i Ad`el. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail.. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija. a. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. a. a Muhammeda. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu. prednja~io je me|u drugima. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu.. preselio je na ahiret Poslanik.{. a. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik. bilo je pleme Abdul-Kajs. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara.a. Esved el-Ansi i drugi. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. Neki su opet. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio..320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. a. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. Benu-Zehel. a. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. i kada im je on predstavio islam. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. d`. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru.s. Benu-Hanife.s. a. r.s.s. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga...a. r. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna.s. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. Po~ele su pristizati vijesti. a. kao Poslanika. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima..s. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. odbijali davanje zekata. bila su pod vla{}u El-Menazira. a kada ga je prihvatio. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. koji je Poslanikovom. . iz raznih dijelova Arapskoga polutoka.. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan. To je bila porodica Mudar. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri.

r. poslan je Tuhametu u Jemen. . r. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail.Ikrime ibn Ebu-D`ehl. El-’Ala .a.a. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. . poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma.. put kojim idu zalutali.a. r. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. vo|e otpadnika.a. . .Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika.Amr ibnul-’As. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. zaobi{ao El-Hatma. . Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. u slu`bu muslimanske vojske.a.a. prema [amu. r.Suvejd ibn Mukarrin. r. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife. .a. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske.Arfed`e ibn Hersem. poslan je plemenima Kuda’a. r. r.a. suprotstavio svom silom. sa grupom iz plemena Temim. a. r. . koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. je. Abs i Zibjan.s..El-’Ala ibnul-Hadremijj. u Bahrejn.[urahbil ibn Hasne. poslan je u Dubau u Oman.a..a.a. . poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba.Halid ibn Velid. . r. gone}i El-Hatma...Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani.. potom... Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. [to se ti~e Med`ze’eta.a. r. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti. a Med`ze’et. . Vedi’a i Haris. poslan je iza Ikrima. a nakon toga u Hadremevt. r. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs. poslan je stanovnicima Mehre..El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put.. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba.a. r. r.a. r.Tarife ibn Had`iz.. Zatim. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. r.. Vo|e su bili: . Tome se Ebu-Bekr. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail. Maliku ibn Nuvejriji.Halid ibn Seid. r. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama.a. ..a....

.. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. r. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio.a. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. r. Arfed`e ibn Herseme. El-’Ala . Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. r. vo|a islamske . bez hrane. On je bio prvi komandant. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. r.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. r. muslimani proba{e probiti put do Basre. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji..a..a. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Med`ze’et ibn Sevr. r. Spremio je vojsku bez dozvole halife. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu.a. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno.. r.a.{. Huzejfe ibn Muhsin. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr.a. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr.. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. Muslimani tu pado{e u opsadu. kao da time nije `elio Allahu.a. El-Ahnef ibn Kajs.a. Ebu Bekr. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja. Nehar ibnul-Haris. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru.a. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. r. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. i Es-Sevr. gdje su se usidrili.. radi njihova osvajanja. Med`ze’et ibn Sevr. koji je bio smje{ten u Basri. r. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. Podijelio je na tri skupine. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. Me|utim. Iznena|eni. udovoljiti. r..a.a. r. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. d`.

... Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak.a.a. Huzejfu ibn Muhsina. JUNAK TUSTURA Nakon toga. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. u njemu su prekrasne ba{~e. koji je bio u Basri. stajalo: “O narode Perzije. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. r. miran i blistav grad.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad.a. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji.a.a. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. histori~ar i putopisac. r. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. gdje se nalazio Hurmuzan. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. Po{to su zauzeli nekoliko gradova.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. izme|u ostalog. D`aluli i El-Ehvaz. r. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. dokazani junak islamske vojske. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. r. r. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske.a. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru.a. Slao je pisma u kojima je. putem El-Ehvaza... koji je bio namjesnik halife Omera. Med`ze’eta ibn Sevra. one su br`e od kamila. r. Med`ze’et ibn Sevr. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. Ka’ba ibn Sevra... r. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. zeleni vrtovi i bogati trgovi. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu..a. r. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda.a. u Basri. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja.a. r. r.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. r. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. r. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad.a. Ibn-Batuta. r. Med`ze’et ibn Sevr. i {to je dalo novi pravac historiji.a. Asima ibn Amra.a.. Arfed`a ibn Hersemu. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod.

Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad.. r. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. i kada ga je pro~itao. r. Gospodaru.a. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura. prestao davati d`izju i prekinuo primirje. r.. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. neko ra{~upan i pra{njav. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. Abdullah ibn Bi{ir . a mi smo poglavari naroda. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. podari nam pobjedu nad njima.a. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika.: “Mo`da. Ka’b ibn Sur.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te.a. r.a. r.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske. a namjerava i meni u~initi zlo..” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva.a.{.a. Med`ze’et ibn Sevr. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. sa svojom vojskom.a. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. ako bi se zakleo Allahom na ne{to. utvrdila se i blokirala sve ulaze.. Haseke el-Hanzalijj. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. zakuni se Gospodarom. r. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. kome niko ne pridaje pa`nju. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu. Bi{r ibn Rebi’a.. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. d`. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. i El-Bera’ ibn Malika. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. Verka ibnul-Haris. r. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. r. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin..” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. Muslimani su okru`ili Tustur. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika.a. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. Hurmuzan je ubio svog brata. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. On bi mu ispunio zakletvu. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog.

Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. bio je vo|a prve grupe.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo.. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba. r. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. i ubio ga je ma~em. Odigrala se `estoka bitka. po putevima i oko ku}a Tustura. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani. r. kako bi mu on presudio. upita halifa. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. i on pade kao {ehid. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. Omer re~e: “E Hurmuzane.a.. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. r.. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra.a. r. Plivali su dok nisu u{li u grad. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. halifu jako rastu`i. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali.. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. Bilo ih je tristo {ezdeset. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. Me|utim.a.Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. poku{ao je uvezati redove svoje vojske... Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a. r. Muslimani su ih prepoznali. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . a na nogama je ostavio ~izme.a. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. Med`ze’et ibn Sevr.a. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih.a.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. i El-Beraa ibn Malika. r. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. pa pri~aj s njim.a. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. da mu on presudi.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. r. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”.

progovori: “Istinu je rekao. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. o Emirul-mu’minine.’” To su potvrdili i prisutni.” “Rekao si: ‘.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna.. Omer mu re~e: “Te{ko tebi. ali uprkos tome. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman. dok je `edan. ili }u te kazniti. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me... r. Rasr|en. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi.a. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga. on je istinito posvjedo~io. a Omer re~e: “Donesite mu vode.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere. koji je pratio su|enje.” Hurmuzan proli vodu na zemlju.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala.” Enes ibn Malik.a. r.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. bio je brat El-Bera’a.” U tom trenutku Enes ibn Malik. spa{avaju}u ubicu smrti. Zaista si ga za{titio.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. samo sam htio da se osiguram njome..326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. ne ubijte ga. . ili }e{ mi dati obrazlo`enje. Allaha mi. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.

njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena. U doba halife Osmana. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam.. Ebu Musa el-E{’ari. ..{. mud`ahidu. r.a. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru.a. r. {ehidu. Neka se Allah.. r. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju.. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove.a. ustrajnom vjerniku.a. r. pogibije.

.

a on Selemov.A. a on Saridov. a on D`u{emov. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. Nije o drugima lo{e govorio. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. a on Haramov. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. a on Esedov. R. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. dugog lica. Bio je srednje visine. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. sin je Amrov. Bijele puti. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. Knio je kosu i bradu. a on S’alebov. a on Ganemov. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Ebu-D`abir je bio o{trouman. hodao je sporo i imao spore pokrete. a on Alijev. vitak. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. a on K’abov. Imao je blagu narav i vedar nastup. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. a on Jezidov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. . a on S’adov.

Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. Zatim smo . Kutba ibn Amir ibn Ravad. Avf ibn Haris. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana.. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd.. Na slijede}i had`.. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe.s. Allahov Poslanik. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. Rafi’a ibn Malik Ad`lan.. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. d`. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. me|utim. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. tako nam Allaha. ako bude htio da im oprosti. Za vrijeme had`a. kada su ~uli Muhammedov.” Napustili su ga. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja.{. govor.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Tu su dali prisegu poput prisege `ene.s. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. ili. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. da ne}emo lagati.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu.s. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. “Ljudi. govorili su jedni drugima. da ne}emo krasti i bludni~iti. odmah su povjerovali u njega. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. odgovorili su oni. Allahov Poslanik. odgovorili su: “Ho}emo.s. ako bude htio da ih kazni. oprostit }e im. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. a. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. kaznit }e ih. d`.. pozivao je ljude u vjeru. znali su da je on o~ekivani Poslanik.{. a. a. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. a. i zaista.. ne}e biti niko ja~i od tebe. da ne}emo svoju djecu ubijati.

i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku. a. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. koji je bio jedan od na{ih plemi}a. Postao je poglavar.” “Prihvatamo ga. poglavara od plemi}a . Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}.. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat.. Allahov Poslani~e. ako budete to uradili. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah.” Allahov Poslanik. Izabrali su dvanaest ljudi.s. i Medinelija. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam.s. a.. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi.52 Zatim je Allahov Poslanik. Allahovom Poslaniku. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. kasnije nazvan “Druga Akaba”. a. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra.. a da Resulullah. ostaviti ga (islam).s. Allaha mi. taje}i od njega da su pre{li na islam. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini.s. a. a. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir.. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat. Onda smo ga pozvali u islam. rekao: “Oti{li smo na had`. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. ne `elimo da ostane{ kakav si danas . a. na Akabi. ti si poglavar i prvak.s... a. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani. I tako su. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. neka znate. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. stanovnike Meke. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha.gorivo za d`ehenemsku vatru. a. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . Uistinu. bude odgovoran za muslimane. mu{rika.s.s. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. na sastanak.ako }ete.. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. poveli i Ebu-D`abira. Allahovom odredbom.s. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. polo`ili su prisegu na islam. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu.

. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame.” . a. a. slobodan si. glave kufra i {irka.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. d`.{. El-Berau ibn M’aruu. i muslimana. [ejbu ibn Rebi’u. u Meku su neprestano pristizali ratnici.s. veli~aju}i Allaha. sav nakit na mom tijelu. sinu Merjeminom. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. putu. ubio je na{e najbolje ljude. i Njemu `ivot predav{i. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. ne prezaju}i od smrti. vodili s plemenom Kurej{. Ulo`ite imetak za ovaj pohod.. sa srcima punim vjere na Allahovom. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. za moga amid`u Tuajma. Ebu-D`ehla. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana.s. i njegove ashabe dok su bili u Meki.s. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau.. Ubadea ibnus-Samita. Mobilizirao je robove Abesince. a ja sam jemac za svoj narod. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu.” Rekli su: ”Da. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. licem u lice.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz.” Ebu-Sufjanova `ena. Ikrime ibn D`ehl. Abdullaha ibn Harama. Abdullaha ibn Revahu. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke. S druge strane. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. a. Utbeta ibn Rebi’u.s.{.. koji su bili njegove sluge. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. a zatim i Muhammeda. Es’ada ibn Zuraru. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. Muhammed nam se opasno osvetio. a. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. Allahov Poslanik.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima.. Amra ibn Hakema. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra. D`ubejr ibn Mut’im. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. niti zaboraviti ubijene o~eve. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. d`.

strijelci na . U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske.s.s.. tra`ili su od Allahova Poslanika. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. Nazirala se pobjeda muslimana. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. Allaha mi.s. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. koji su bili nao{treni za borbu.. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. odgovorio je Allahov Poslanik.. izgubili smo. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. a. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. a nemamo pravo.. saznao je za spremu Kurej{ija. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. @ene su i{le iza vojske.. Resulullah.pobijedili smo. Imam dug. Muslimani. ostani (u Medini). ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. mi }emo vas zagrliti. da ih {titi. `ene i djeca }e ih kamenovati. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . mi }emo prostrijeti jastuke za vas. Ako budete pobjegli. ostani u gradu. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. Allahov Poslanik. a ako se budu vratili. vratit }e se s neuspjehom . ostat }e u najgorem stanju.onako kako su i do{li. ponajboljih strijelaca. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. bit }e to rastanak bez ljubavi.s. Allahov Poslanik. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju.. a.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. mi smo te ‘natjerali’ na to53. ako budu ostali.. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli.s. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom..” Poslanikovo. Mo`da budem prvi {ehid. i neka je Allahov blagoslov na tebe. Me|utim. a. a. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. ne izlazi im u susret. a. pa da je skine — prije nego se bude borio”. a.. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. da }e pasti u ropstvo. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. ma kakav ishod bitke bio. Allaha mi. a ako budu u{li. ostavit }emo vas. @ene su i{le iza vojske. Allahov Poslani~e.. Kada su ga muslimani vidjeli.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. Ako ho}e{. udarale u bubnjeve i pjevale.s. Allahov Poslanik.

Allahov Poslanik. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”.{.’55 Allah.s. odgovorio mu je: ‘Zaista. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. d`. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti.s.s. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima.. a ova bitka je uzela probrane vjernike. vidio je rupu u muslimanskim redovima.. meleki ga svojim krilima {tite od sunca. a. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. a. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk.{. obavijesti one koji su za mnom’. Ja }u ti dati. tra`i. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. Ne. Ostavio mi je dug i porodicu. a. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik. Kada su strijelci napustili polo`aje.s.. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika.. a. moj otac je ubijen. d`. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. izgledali su kao da su umrli ju~er.. s namjerom da ih ukopa u Medini. nije govorio s ljudima bez zastora.’ Allahov Poslanik.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. Muslimani su do`ivjeli poraz.s. nikada Allah.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti.. r. ve} sam prije rekao. da budem ponovo ubijen.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. .’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj.a. pa je objavio Allah.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. zbog duga koji mu je otac ostavio. a.. a.s..” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e.. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku. d`. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. Halid ibn Velid je pratio tok bitke. Allahov Poslanik. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.{. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk.

a on K’abov. jakog tijela. razborita govora. d`. ruku i nogu. a on Nasrov. a on Habe{ijev. a on Amrov. a on Tabiha el-Muzenija. a on Aizov. kosu je knio. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. Bio je visokog rasta. tamne puti. {irokih o~iju. a on Evsov. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. okruglog lica. velikih ple}a. Tih u dru{tvu.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. grlatog glasa. a on Osmanov. .. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. a on Hed`irov. Nije znao ni ~itati ni pisati. a on Latimov. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. kad bi govorio. Poznat kao konjanik. svi bi {utili i pomno ga slu{ali. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. a on Abdul-Sevrov. podario mu je razboritost i jak razum. Bio je velika srca.A. hrabra i preduzimljiva osoba. Nosio je nadimak Ebu-Amr. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. jakog. a on Hedmov. pustinjak. R.{. Allah.

odlu~io sam sutra i}i kod njega.s. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira.{. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. i licemjerstvo ima svoje stani{te. Kada su se svi skupili. i nismo saznali o njemu osim dobro. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. On poziva Istini i samilosti. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu. a.. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom.. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. a.? Ljudi.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. ne{to bli`e Medini. dobro djelo. d`. pa ko `eli da mi se pridru`i. To im je. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon.. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. jer Allah pra{ta i samilostan je.” . Pred sami polazak u susret Resulullahu. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. pa su ih neki pratili s interesovanjem. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. mesd`idu. jedinoga Stvoritelja. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. zaista. a. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom.. a.s. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. o Bici na Bedru i Uhudu. a. da objave svoj prelazak na islam. ustao je i rekao: “Narode moj. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. zabludu i zavjeru. o njegovoj hid`ri u Medinu. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro... Resulullah. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. Zaputili su se ka Resulullahovom..s. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom.s.s.. dopirale su do njihovoga plemena. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana.s. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. Narod je tekbirao. a.

dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. Zibjan i dio plemena Kinane. Muslimani su krenuli u pohod. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. a. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. En-Nu’man je pod Poslanikovom. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. Allahovom pomo}i. a. a islam je bio uzvi{en s njima. a. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Na dan oslobo|enja Meke. Vjerovjesnik. a. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. a. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. Ostali su pobjegli. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Halifa je podsticao narod na d`ihad.s. preseljenja na ahiret.s. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. A porodica Mukarrina. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. Din je slabio.s. a. Okupio je ljude. Smrt Poslanika. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik.s. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. pobijedi{e. Nakon Resulullahova.. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom.s..Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. Ipak. Zazve~ale su sablje. predvode}i konjanike.. a odmetnici to nisu znali. Murra. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida.. puna bereketa i blagoslova. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. Tra`ili su od njega da se . Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica.. En-Nu’man je nosio zastavu.s.

r. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. d`. bitka je nazvana “Dolina krvi”. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. hvala neka je Allahu. grupa i bajraka islamske vojske. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. da ostanemo bez tebe. r. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak.s. a da po{alje vojsku. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu.. a. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. Alija. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. nego se vrati u Medinu.{. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs.a. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. Nakon toga. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama.a. stigav{i do Mizara. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala.. vo|om Perzijanaca. .338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. na tome. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom.. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. islam se nikada ne bi uspostavio. Allaha mi. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. rekao mu je: “Gdje }e{. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku..

ili da izabere borbu. predvodnik izaslanika. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. a neki su bili odli~ni pregovara~i. borba. . a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. posljednim kraljem Sasana.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. odredio im i raspodijelio vo|e. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. tj. a zatim se stacionirao u El-Hiri. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. ili da pla}a d`izju. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. ono {to islam nare|uje.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. 3. Stali su spram muslimana. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. a na njihovom ~elu je bio Rustem. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. . 2. Perzijanci su stigli na drugu stranu. jedan od najve}ih vo|a. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. Neki od njih bili su vrlo pametni. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. Atarid ibn Had`ib et-Temimi.

340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju. Na’leh.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima. Kada su se svi veziri i ministri sakupili.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah.. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart.” Kada je ovo ~uo. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu.. a o svakom od njih bio je obje{en bi~. Na nogama su nosili ko`ne sandale... Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. Izaslanici su u{li. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. . Re~e: “Na’leh.” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. d`. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. Stranci u na{oj zemlji. a u nekim slo`ili.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. Stranci.” “Izvoli. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. ja }u odgovoriti u na{e ime. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e.. Je li zato {to smo ih se okanili. tra`e}i dozvolu za ulazak. Zaustavili se na vratima dvorca. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro.. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~).. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. odgovori ti”. a ako neko drugi `eli da odgovori. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. dat }u mu prednost. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor.{.

I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. ja bih vas ubio.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. Ako nam budete pla}ali d`izju. Nemate vi{e ni{ta kod mene. Ako prihvatite na{u vjeru.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik.” Nato se Jezderd`id naljuti. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. I odigra se Bitka na Kadisijji. i oni koji su pri{li svojom voljom. d`. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. Govorio je dugo. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. htio. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. a ako i to odbijete. Nije pozvao nijedno pleme. Perzijanci osta{e potu~eni. a drugi protiv njega. ili borbu. onda vam objavljujemo rat. pa je i to u~inio. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu. a da se nisu me|usobno odvojili. . nemojte se ponositi time.s.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. a.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. a ako ne. a ru`no ru`nim. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih.. Pa ako odbijete. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah.. Kad smo slali na{u vojsku na vas. niste joj se mogli suprotstaviti. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam. ili primi islam bit }e{ spa{en. Na vama je da odlu~ite. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. jedan od izaslanika.{. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. pa ih je opet ~ekalo svako dobro. Jedan dio je uz njega. primit }emo i ~uvati vas.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. onda }emo se boriti protiv vas. I ako vas je glad natjerala. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo.

Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. a potom iz Basre i Kufe. reko{e. glavnog grada Kisre i osvojiti ga.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. El-Mugire ibn [u’be. Utbe ibn Amr. Hanzala el-Katib. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. a da je Ira~anin”. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. Ebul-Huber. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. El-E{’as ibn Kajs elKindi. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu.” “Zaista. ne brini se. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. kao po~ast prema njemu. pisao je Emirul-mu’mininu. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. Kada je zavr{io. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. Rubijj ibn Amir. Amir ibn Metar. on je iz Iraka. re~e halifa.” “Ko je on. Be{ir ibnul-Hasasija. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. “Vallahi. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera.

Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. Opsada se odu`ila. Najzad. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. Kada se vratio.” En-Nu’man je rasporedio vojsku.” Svima se svidi ovaj prijedlog. Dvije vojske sa isukanim sabljama.ethul-futuh”. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. Trajala je tri dana. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. tako da niko nije ostao u tvr|avi. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. Kada im se Perzijanci suprotstave. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. . En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. ubijaju}i Allahove neprijatelje. tako da je odmah preselio kao {ehid. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. ali nije bilo pora`enih. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. A kada budu napustili tvr|avu. neka oni pobjegnu nama. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. Mukarrinovi sinovi. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. ali bez uspjeha. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. I zaista. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom.

Komes i D`erd`an. Da Allah. Abdullaha.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. .Malika. Med`a{ia i Su’uda. d`. Huzejfu. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima.{. Utbu. Dirara. Suvejda. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej..

a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. Kad je bio mali. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. . Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti. R. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. Odrastao je kao rob. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. a bila je ensarijka. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama.. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. r. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir.A.E.

Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. r. skupile su se sve islamske vrijednosti. A ako ne znate imena o~eva njihovih. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. d`. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena.. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama.s. to je kod Allaha ispravnije.a... kao {to je prethodno Poslanik. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe. s.{.” . On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. grijeh je ako to namjerno u~inite. Allahov Poslanik. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. Ubijen je u Bici na Bedru.a. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana. Tako|er. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i.. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”. Kada je njegova `ena Subejta primila islam. s. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. r. Islam je ljude u~inio ravnopravnim.. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u.a.v.a. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. s. Allah. r.. Salim. r. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu.a.v. a Allah pra{ta i samilostan je. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed..v.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom.a. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima.a.. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga.s.s. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju.

a. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. Salim je prije Poslanika. r.v..a. pa je rekao: “Hvala Allahu. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. Nakon zavr{etka bitke. r.. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. a Omer. “Majke pravovjernih”. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. je rekao: “Da je Salim `iv. Krasile su ga mnoge vrline. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. Tako|er. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. Kada je i{la. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.a..v. Salim tada nije bio me|u `ivima. Me|utim. s.s.v.atimin otac. s. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. Stajali su iza Allahovog Poslanika. r.a..s.a.’ Pa je Poslanik. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim. koja je ne{to zakasnila.” Jednog je dana Poslanik.a. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku. s.a.a.s. s.. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. . U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik. s. . Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.v.s.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe. r.a. Poslanik.a.a.v. otac Ebu-Huzejfe. predvodio je vjernike u namazu. sa prvim muhad`irima. Koji te dao mom ummetu. r. s.s. nisu ni obra}ali pa`nju na njih. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.s. za~ula je u~enje Kur’ana. u~inio hid`ru u Medinu. r.a.. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo.” Salim. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an. r. a me|u njima bio je i Omer. s. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.a.. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika.. iskreni i odani jedan drugom. s.. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem...a. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima.a.v. iz njega je vrilo znanje i razboritost.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim.. r.s. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to. ~ekao Ai{u. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika.. upitao je {ta ju je zadr`alo. s. odgovorila je. a Ebu-Huzejfe i Salim. Bili su i ostali najbolji prijatelji..s. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e. Kada je do{la. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.v.a.a. bio opkoljen.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe..s.v.a. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab. r.v.

Halid im se obratio: “Ostavite oru`je. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik.a. rat ne izbi. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. najve}i junaci i ~estiti muslimani.. Nakon {to je Poslanik. svijet je ve} pre{ao na islam. s. r. pa su ratovala protiv islama. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en.a. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida.. Tako mi Allaha. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. Stigao je Halid.v.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. Allahov Poslanik. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru.. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. postat }ete zarobljenici.s.s. polo`i{e oru`je.. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam. na Tebuku. na Hajberu. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima..v. s.v. s. a postado{e sigurni. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. pa im re~e: “Te{ko vama.s. oslobodio Meku.a. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. Me|utim.a.. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime. Nakon {to ih zaveza{e. bili su skupa na Hendeku. Halid naredi .. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. bez namjere da ratuje.. Bili su me|u najboljim ljudima. na Hunejnu. prilikom oslobo|enja Meke.

a. a Salim je postajao sve stro`iji.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.” Srd`ba Allahovog Poslanika..” [EHADET NA ALLAHOVOM. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu.. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e.s. s..[. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika.v.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju. srednjeg rasta. Allahov Poslanik. zamalo su se po~eli udarati. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab.v. s. s. d`.s. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku.a.v. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e.s.{.. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek.a.a.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da. r. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab. s. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. mole}i od Allaha. Moj Gospodaru.a.. oprost. Moj Gospodaru.s. Halid se po~eo braniti.a. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku.a. ja nemam udjela u Halidovom postupku.v. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. D@. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. Poslije toga. Salim se povukao u stranu da klanja.s. prvi je bio moj sin Abdullah. s. Zatim su se sastali sa Poslanikom.s. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. pa je rasprava dostigla vrhunac. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru. s. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti... r.v. Halid je povikao pa je ovaj u{utio... Allahov Poslanik.a.v. ja nemam udjela u Halidovom postupku. i obznanili prihvatanje islama..” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima.

zinaluk. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame.. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. po halifinom nare|enju. Kada je vidio snagu muslimana.s.a. r. Ebu-Bekr. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. a. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta.a. uputio se. te je morao ~ekati poja~anje. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. . Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. s. Broj njegovih pristalica se pove}ao. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. Muslimani su krenuli u napad.a. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi.v. Halid. Nakon smrti Poslanika.. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. koji je bio primio islam.v. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. a ostale vratiti pod okrilje islama. koji su mu vjerovali.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi.s. s.s.. ostavljaju}i bojno polje. slijedili ga i ratovali za njega. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. Do`ivio je poraz. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.

Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. r. i jedan do drugog. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. kao {ehidi. pali.a.” Rekli su mu: “On je pored tebe.. nosio je zastavu u jednoj. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. odlu~io je da se ne mi~e. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. Zatekli su ga na izmaku `ivota.a. dok je u~io kur’anske ajete. Salime. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. On je rekao: “Prislonite me uz njega. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. Obukao je }efine. ~asnom vjerniku. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. . Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. Neka se Allah smiluje. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu.. nakon zavr{etka bitke. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. d`. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid.{. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. r.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. Poginuo je na istom mjestu. a sablju u drugoj ruci. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. iskrenom muslimanu. @ivjeli su kao dva brata.

.

Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. uskog struka. pro}elav. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama.A. R. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. s. Protiv njega vodio je jaku kampanju. Kada bi govorio. mr{avoga tijela. a on Habibov. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. govorio bi nje`nim i tihim glasom. a on Amrov. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. skoro da se nije ~uo. a on D`umehov. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. a on Vehbov. . Bio je srednjega rasta. a on Hasisov.a. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. nje`noga srca i ~iste du{e. a on Huzafeov. a on K’abov. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje.s. a on Luejjov.” Bio je po{ten. pa da mi se smiju oni ni`i od mene.OSMAN IBN MEZ’UN.v. rijetke kose. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. crne puti. upozoravao kako alkohol odnosi razum. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. sin je Mez’unov.

prave}i kipove. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira.a. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu. omalova`avao. s. Allahov Poslanik. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika.. s. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija.a. On je povjerljivi.a.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik.. po~eo se raspitivati o na~elima islama.s. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. Naprotiv.s. istinoljubivi. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.. Allahov Poslanik. ljubavi i nje`nosti.v. pustio je suze saosje}aja. udarao. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima..59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke.. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom.s. `estoki du{man islamu i muslimanima. Kada je Osman ~uo za Poslanikov. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. Osman je poveo i svog sina Saiba. s.. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva..v. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju. nisu se odrekli islama. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju... ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. poziv.. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. Kada je ispra}ao prve muhad`ire. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere.v. grdio ga. s.a.s. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce.v.v. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama.a. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara.. s. Umejje ibn Halef. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl.. Sin njegovoga amid`e. iskreni.s..

a. sin amid`e Allahova Poslanika. pobio si narod koji te {titio. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. nevaljalci zbog onoga {to u~ini... objelodanila se la`.60 O{tri vrhove strijela. jakog. Informacije su tada bile {ture. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. sa islamom i Njegovom objavom. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima.s. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. U ALLAHOVOJ. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke. s. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. da Bog da. Znat }e{ kad ti do|u crni dani.s. .. ali ne}e biti kako ti `eli{. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. Borio si se protiv ~asnog. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi.. s. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme.v.[. D@. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije.a. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. ponizili te. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga.. A da su u Meki.. Kada su stigli do obronaka Meke. ali }e se tebi u glavu zabiti.v.

imetak i porodicu.{.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse.s. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika.. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. a on je njihov brat u vjeri. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja.v. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un.” Izabrao je `ivot poput njihova. Me|utim. kao {to sam ti je ja javno dao. moj brate. za{titu. s. odgovori mu Osman. “svako u`ivanje je prolazno. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. evo. a Kurej{ije su bili ushi}eni.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. nastavio je Lebid.” Velid ga upita: “Da nisi. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom. Zatra`io je od njega za{titu. s. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija.v. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga.. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. do{ao je da se odrekne moje za{tite.. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. s.” Osman tada re~e: . a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha.s.v. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. poni`avaju}i i udaraju}i. vjerom i misijom. odri~em se. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe.a. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.a.s. re~e Osman.a. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. njegove za{tite”. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija.. a svi oni `ive za isti cilj.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. Tre}eg su vezali za vrat. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. Ta. Nakon nekog vremena. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”.” “Istinu je rekao. i slijediti primjer svojih drugova. Osman nije bio spokojan. a na prsa mu stavili kamen. Zato.” “Nema sumnje. ovo je gubitak za mene. d`. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu.

ako ho}e{. Zbog toga `elim Allaha.. rukama bezbo`nika neupu}enog. ovo ti nije trebalo. Bio si u sigurnoj za{titi. pa re~e: “Kurej{ije. vrati se u moju za{titu. a koga Allah u~ini zadovoljnim.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na.. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. brate moj. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. na to }e Osman. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. sretan je.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha. Ne ljuti se radi njegova buncanja. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. Ebu-Abdu{-[emse. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. o narode. iako govorite: zalutao i zabludio. pa hajde.” “Tako mi Allaha. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. ja nisam ludak. ve} vjernik koji je spoznao put Istine.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. Ja sam u Allahovoj za{titi. tako mi Allaha. .” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. Pa ja }u. Milosni }e to nagradom nadoknaditi.

a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja.a. u{ao je Allahov Poslanik. jer je u vjeri na{ao ~istotu. s.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. rekao mu je: ‘Osmane.v. mona{tvo nam nije propisano. s.a. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom.. a klanja no}u. potpuno je napustio `ene. Provodio je `ivot danju poste}i. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima.s.v. pa sam je upitala o tome. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo.s.s. s.. a Osman je bio u redovima mud`ahida. Allah me nije poslao sa mona{tvom.v. s. pa mu je oti{ao.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. odselio je u Medinu. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro.. s. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada.. o Allahov Poslani~e.v. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: .a.v. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. a izgledala je nervozno i uznemireno. Poslanikove. s.. a ja sam mu to spomenula.. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. im re~e: “Tako }e sigurno biti. nastoje}i da se o~isti od grijeha. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude.s. od ibn S’ada. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u.s. neporo~nost i zadovoljstvo. no}u klanjaju}i. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno.a.a. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost. a vra}ao se u drugoj.v. najukusnijih jela i otmjene odje}e.a.” Poslanik. jeo malo hrane. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha. s.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. obla~io je grubu odje}u. Allah me nije poslao sa mona{tvom.v. `ena.’ Nakon toga. A kada je Resulullah.a. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt.s. Allahov Poslanik.s. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu. poslije sreo Osmana....

. rekao mu je: “Ibn Mez’une. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. Ali na tebi je. a ukopan je u Bekijji. Ibrahim. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku.s.a.v. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik.v. Na dan kada je do Poslanika.. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e.v.” Poslanik.” Poslanik.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i.a. Poslani~e.s. ne `alite suze.s..v. za Osmanovom smr}u. s.s. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e. Ibn Mez’une. kada je Osman umro. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. pa dozvoli mi. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika.s. s. pa smo i mi zaplakali.s.a. da posti{. o Ebu-Saibe. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te.. da se kastriram. Potom je podigao svoju glavu. pa je onda podigao glavu. Zatim se nageo drugi put. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima. Osmanu ibn Mez’unu.a...a.v.s. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju. s.v. s. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri.” Allahov Poslanik. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu.v. s.a. nageo se nad njim. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima. joj je rekao: “To je njegovo djelo.. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe. zavolio ga je zbog njegove ~istote. rekao mu je: “Ne.v. s. u Medini. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu. Oti{ao si sa dunjaluka. s. niko vam za njih ne}e prigovoriti.s. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini... . s. pa tre}i put.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio.a.a.. Allahov Poslanik. rekao je: “Allah ti se smilovao. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu.

krenuo u Bitku Bevat. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom. s.v.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana.a.s.s. . s.v.a.. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. Kada je Resulullah.

Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. dobro je upamtio i temeljito poznavao. a lice nje`no{}u i vedrinom. Bio je visok. a on Avfov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade.ehrov. s. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. a on S’alebov. k}erka Ubade. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. a on Avfov.A. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava. Govor mu je bio blag i osje}ajan. puna~kog tijela. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo.a. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. a on Ganemov.v. a on sina Malikovog. a on Kavkalov. On je. sin je Samitov. a on Asremov.UBADE IBN SAMIT. a on sina Ad`lanovog. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. sina Nadlovog. lijepoga lica. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. a on Amrov. .. Zauzimao je odlu~ne stavove. tako|er. {irokih prsa i ple}ki. R.s. a on . a on Kajsov. Vanj{tina mu je odisala svje`inom.

. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu.v. i Medinelija na Akabi.v.a. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi.s. s.s. s. da ne ubijamo na{u djecu.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a.. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan.a. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. Abbas ibn Ubade. ni~ijeg prigovora.s..a. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.s. s. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga.a. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama. s.a.a. u radosti i u `alosti. nagrada vam je D`ennet. gdje ih je Poslanik.. Dogovorili su se. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene.v. da ne ~inimo zinaluk. nakon {to je Resulullah. Kutbe ibn Amir. ne boje}i se. Re~eno nam je: ‘. tako|er. Auf i Mu’az ibnul-Haris.s. bude predstavnik muslimana Meke. da ne krademo..Ako sa~uvate ugovor. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika . bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu.. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Ako budete obmanjivali. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a.s. s. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. pa onda }e ta stvar pred Allaha. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. s. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu.. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku.a. Ukbe ibn Amir. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. s tim da Resulullah. na istom mjestu. s. ako ho}e kaznit }e.. . Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare.v.s. i to je iskup. u ime Allaha.v. na rat. To je bilo prije nego {to je propisana borba.v. {irile su se po Medini i njenoj okolici. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. a ako ho}e oprostit }e. Jezid ibn S’alebe.s. s.a.v. Zekvan ibn Ebu-Kajs.” Allahov Poslanik.v. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili..

mu je na to odgovorio: “Tvoji su.s. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu.v.v. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava..a. Me|utim.v.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. nisu se zaustavili samo na tome. Jedna Arapka.a. i muslimana. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. Me|utim.a.a. saznat }e{ ko su ratnici.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.a.. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . Tako nam Boga.. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu.s. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em. Me|utim.a. a ona nije ni{ta primijetila..s. s. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. s.s. pa kada je vidio {ta se desilo. u Medinu.a. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika.” Allahov Poslanik. muslimanka. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. pa si iskoristio priliku protiv njih.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. s.. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici.v. Abdullah ibn Ubej ibn Selul.s. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. vi znate da sam ja Poslanik.v.s. oti{ao je Poslaniku.v.[. s. Primite islam. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i.v. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. Kada su je vidjeli. s. Kada je krenula da iza|e iz du}ana. Kada se vijest pro{irila po Medini. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima.” Allahov Poslanik. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. D@. Allahov Poslanik. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. Ostali su razo~arani. ako mi budemo ratovali. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. presudi.s. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao. s... s. i rekao: “Allahov Poslani~e. pa im re~e: “O skupino jevreja. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka.

s. Hudejbiji. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. od nasrtaja mu{rika. Hunejnu. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. uistinu. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi.a. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. zapadno od grada Himsa. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici.v. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici.s. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. a zatim osvojio. .v.. Latakija ja primorski grad. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom. bogat kr~mama i du}anima. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Taifu i u drugim bitkama. Allah. najte`om zakletvom.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope.a. kajati. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. s. Na Hendeku. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao.s. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. neustra{ivost i poduzetnost.

Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. pa makar ga to ko{talo i `ivota.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. Potom je sagradio d`amiju. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. uvjereni da su muslimani oti{li. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. Na kraju je smislio sjajan plan. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Tako su i u~inili. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. a kada se spustio mrak. Tu su proveli ~itavu no}. ali je i njega uspio zauzeti. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. Prvi u nizu bio je grad Belde. Ubade je krenuo priobalnim putem. ozna~avaju}i po~etak napada. Nakon osvojenja Latakije. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. . {to je Ubade odobrio. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. sjede}i na konjima. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. narediv{i da se crkva ne dira. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave.

Ubej ibn K’ab. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am.s.. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu.a. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. s tim da srebra bude vi{e.s.a. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda. i podu~avao ih Kur’anu.” Oti{ao je u Medinu. Mu’az ibn D`ebel. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. Nakon Damaska. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa.v. taj uzima kamatu.v. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit.tas za tas. Zar nije p{enica za p{enicu . vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. {tavi{e. Prodaja na kredit nije po{tena. Od Allahovoga Poslanika.a. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u. halifa Omer ibn el-Hattab.. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. nad Ubadeom).s.a.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. Naime. zlato za zlato .s. s tim da je~ma bude vi{e. a on mu je grubo odgovorio. s.. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova.. stekao je znanje i obrazovanje. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. a prodaja na zajam nije po{tena.mjera za mjeru. s.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati.tas za tas. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. iz ruke u ruku. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. Zar ne ide srebro za srebro .v. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije.ista koli~ina za istu koli~inu.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. iz ruke u ruku. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. je~am za je~am . `ivota. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. s. . s. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe.v. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. Kada ga je vidio. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. (tj.” Allahov Poslanik.

u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. . Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri.

.

Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. a on sin S’adov. sin je Amirov. s.s. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku.v.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. a on sin Hizjemov. zauzeo bi odgovaraju}i stav. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. i njegovim ashabima. jakih mi{ica i podlaktica. brzih pokreta. a on sin Rebi’e.s. lahkih koraka. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. Nakon {to bi spoznao su{tinu. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. R. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. tamnoput.a. prihvatio bi ih kao ~injenice.A. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva.a. Bio je srednjeg rasta. . Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. Pa`ljivo je rasu|ivao. a muslimanima pripade velika pobjeda. a on sin Selmanov.. s. stvari je gledao realnim pogledom i razumno. k}erka Ebi-Mu’ajta. Ba{ u to vrijeme Poslanik. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz.v.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. Njegova majka bila je Erva. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju ..

koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Odveza{e ga. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. Hubejb. ako mi dozvoljavate. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. u~io u svome namazu.a. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. Prodali su ga porodici El-Haris.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. psuju}i i grde}i ga. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. a da se ti spasi{?” . uti{anom masom. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. Kao i ostali mladi}i Meke. r. te dovedo{e u Meku. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. Zatim ga veza{e za stablo drveta. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. jo{ bih klanjao. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. me|utim. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. a oni su. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Za~udi ga ta njegova smirenost. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. Kada je zavr{io namaz..” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja.

” BORBA NA ALLAHOVOM. I tako. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika.v. Po~e analizirati i razmi{ljati. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. s. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. s. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. pogled mu je bio uprt u nebo. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi.” I taj prizor se zavr{i.a. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. grad sjeverno od Medine. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. koji je bio naseljen jevrejima. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan.. prorijedi ih. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. Allahu moj. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. a da se Muhammedu i trunka zla nanese. Resulullah. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog.v..s. D@. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija. Tebi se vra}am. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. ali ih drugi sprije~i{e u tome.. Narod se po~e razilaziti. a bila mu je to prva bitka pod ..” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase.. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo. Zaista je islam zov istine. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam.s.a. govorio im je: “Tako mi Allaha. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju.[.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili.

” Na to mu Ebu-Bekr.s. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask... i veli~a{ Allaha. `rtvuju}i se za {ehadet. koji je ustrajan u pravdi. r. r.s. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. ti si onaj koji o~ituje Istinu.a. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo..njegovi ashabi. s. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju.v. o Se’idu! Dosta si rekao. Me|utim. vrati se svome Gospodaru. r. Ebu-Bekr mu dozvoli.. milostiv prema vjernicima.a. da se priklju~im muslimanima. d`.{.a. sudi po istini i pravdi. Ti si. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene. d`.v. s. kako sam saznao. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. hrabri ljudi . a ti ne izdaje{ naredbu. Oko Poslanika.v. pa se . ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. du{a Allahovog Poslanika.a. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. Bilal. u osvajanje [ama..372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. tako mi Allaha.s. ponizan. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom.v. ~uva{ rodbinske veze.. koliko je to bio u mogu}nosti. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. Allah. moja je `elja da idem u d`ihad.{. po{alji i mene s njim. {uti{.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. A ako ne namjerava{ poslati nikoga. `estok prema nevjernicima. s. pro|e neko vrijeme. uputama i savjetima. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. s. Dozvoli mi.s. Kako znam. Ispuni se velika Allahova odredba..” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e..” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. rade}i po Poslanikovim. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. a kad je Se’id htio krenuti. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi.. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. putu. Allah ti se smilovao. kloni{ se grijeha i prekr{aja. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani.a. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. bili su veliki.{. d`.a.a.

Izlo`io sam se pogibiji. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. Allah. preseli na ahiret. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. Kada su se muslimani spremili da krenu. sa Allahovim blagoslovom. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom. U isto vrijeme preseli i Jezid. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. d`.” ^im je do{ao u [am. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira.. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. kad nam odredi{ susret. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. d`. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. d`. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika.” Se’id i muslimani. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. malom naselju u pokrajini Gazza. d`. Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru.{. ali im to nije koristilo. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. ga u~inio blagoslovljenim. Allahu. Kada je Muavija oslobodio . te me Allah. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. predvode}i jednu grupu muslimana...a. Ako si nam odredio da se rastanemo. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. izme|u Hajfe i Jafe. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. r.{.. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Dignite svoje ruke. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi. sa~uvao. krenu{e ka [amu. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. sa~uva me poraza i bje`anja. shvatio sam da im se dova primila. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. Allah. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora.{. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas.. Allah vam se smilovao.{. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. gdje ih se sakupio veliki broj. Kad sam se sreo sa neprijateljem.

Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha.v. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu...’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. d`.{. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha.. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. d`. upita ga: “Se’ide. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju.{.a.a.a. s..” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici. d`. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.{. da je rekao: ‘Allah. Otkloni pote{ko}e.. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju.a.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. {.v. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane.s. r.a. r. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi. sakupit }e ljude radi obra~una. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. r. d`. dao upravu. r. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah...{. vjerovanja i poniznosti. nasljednika.s.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo . rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. d`. izabran za halifu. Omer.” Omer.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. d`. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu.. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici. otkako je Omer. na oslobo|enju Kajsarije.. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. s. svojoj porodici i svojim zetovima.a. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo. Omere. {. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka..

koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira.. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira.. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha.a. htio postaviti namjesnika u Himsu. “Ko je Se’id ibn Amir?”.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa. Tamo ga ljudi zavolje{e.a. Kada je Omer. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju..a. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. r.” Se’id ibn Amir.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . r. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. d`. ^esto su pravili urote protiv namjesnika.” Veli~ina Se’ida ibn Amira. r. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. “To je na{ namjesnik”.{. ja }u tebe postaviti. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. odgovori{e. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa.. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. oti{ao je u Hims. upita ih Omer. pobunama i mnogim `albama. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat.’ Zatim }e Allah. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. r.a. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu.

a on u svojoj ku}i ne upali vatru. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. d`. re~e: “Oslobodi je se. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. zovemo ga.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. Kada je stigao. kao da ga je zadesila nezgoda. a on nikome ne odgovara. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. u ime svih njih. progovori: “Vladaru pravovjernih.” Ona mu. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi.a. r. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. zaista. a onda iza|em. I na kraju. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. prezirao sam spominjati razloge. ali evo moram. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. ~ekam da mi se osu{i. a ono nas uzrujava i brine. tako mi Allaha. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. udovicama. Kada ih je Se’id primio. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret..376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. Omer. pa tek krajem dana iza|em. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. r.{.. U{la smutnja u moju ku}u. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti.a.. Jedan. a da . re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo. ne znaju}i za dinare. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. Pro|e nekoliko dana. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. djeci siro~adi i besku}nicima. a tada sam bio mu{rik.a.” ^ovjek koji je govorio sjede.. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. Omer ibn el-Hattab. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija.. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne. pa po{to je ja operem. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. r.

a zatim re~e: “Hvala Allahu. Bio je ~istog duha. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u.a. ~iste du{e. ~vrstog imana. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao. d`. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. .” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id.. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. r.’ Tako mi Allaha.{. slijede}i ~asne muslimane prethodnike.. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. preseli svome Stvoritelju.

.

. kori{tenje oru`ja. Nau~io je jahanje.s. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. a on Lejsov. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi.s. s. upalih o~iju. a on D`’aferov. Posjedovao je vrlo lijepu narav. prema moru. mr{av. . sin je Abdullahov. a. a on Avfov. a on Kelbov. ponosito srce.v. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. a on K’abov. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji.GALIB IBN ABDULLAH. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. a on sin Musirov. na koje se Poslanik. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. strategiju napada i povla~enja. a poznavao je i plivanje. a on Abdu-Menafov. a on Bekrov. a on Amirov. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda.A. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. oslanjao u ratnim pohodima. ravnomjerno razvijenog tijela. jo{ u ranoj mladosti.a. Bija{e visok. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. izdu`enoga lica. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. samopouzdanje i smjelost.. R. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. ~vrste i smirene nerve. a bili su smje{teni zapadno od Medine.

v. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu.s.a. a kada je pala no}. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e. mjesto njihovog prebivali{ta.s. s. a da pojedince od njih ubiju. Galib se nastanio u Medini. Nakon odre|enog vremena. sreli su El-Harisa ibn .. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu.v.380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. i da su u{li u islam.” Poslanik.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom.a. s... idu}i prema Kedidu.a.v.s.v. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. Tako je.v. kao da kuju kakvu zavjeru.s. Oko ikindije toga dana. s. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. s. s. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. Poslije toga.s.. jednog dana do Poslanika. Tako|er.a. s. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao.a.a.v.a. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Pove}ao im se broj stoke. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu.. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi. s.s. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo . Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. dobru i pravdi. s. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. po{ao u ratni pohod. a ljudi su im postali osori i grubi. Jednoga dana.v.s. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. naredio je da se opremi odred vojske. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. Bilo ih je stotinu dvadeset. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali. i izjavi svoje primanje islama.. Stanovao je predgra|u Medine. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam.v. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom . pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove. Poslanikov. Naredio im je da napadnu Kedid. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija.s. u plemenu Benu-Abd.. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu.a.

Tu su ostali do no}i. on je pobjegao. ako ti se bude opirao. a mud`ahidi su ponavljali za njim. Veliki broj su ih ubili i ranili. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. snagu i dobru strategiju u borbi. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa.a. Stali su mu iznad glave.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. najbolje vrijeme za napad. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. odsijeci mu glavu. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost.s. a ako bude{ ne{to drugo. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. koji je ubio veliki broj muslimana. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. dok su ostale zarobili. Usame je bio na ~elu odreda. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. da izjavi primanje islama. vidio sam . Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. ostatak rastjerali. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. do njega Galib ibn Abdullah. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. a na kraju. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. Napali su ih neo~ekivano. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. jer je no}. s. pa su ga zarobili. Bila je to parola u njihovim pohodima. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”..v. poslao ga je u pohod na Benu-Murre.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. kod Galiba. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili.

u prethodnici muslimana. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama.. pa re~e: “Usame. radi {irenja islama u njima. s. s..v. Meka je osvojena. Kada sam prenio Poslaniku. Kada je Allahov Poslanik.v. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. r.a. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana.a. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. Tokom puta.s.. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. nije znao {ta da ~ini. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. s. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik.a.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili.. kao {to se kajao i Galib. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah.s. r. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog.v. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i. Tako|er na Hunejnu. {ta se desilo. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. Tada je poginuo veliki broj muslimana. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija.a.v. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere.a.a. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e. odlu~io osloboditi Meku. Nakon {to je Poslanik. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima.. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha. vje{tih i iskusnih na putu. r. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir. Allah je pomogao Svoju vjeru. r.v. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr.a. redovno je slao Resulullahu. Galib je uvidio da je Poslanik. lice mu se promijeni.a. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama.s.{. s. zamahnuli na njega sabljama. preselio na ahiret.. d`. me|u njima i .” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa.s. zaplijeniv{i veliki ratni plijen.s. Halid ibn Velid. s.a. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove..s. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.a. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih. s.v.. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu.

Nakon toga. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. a oni su odgovorili: “U [am. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. va{im udjelom.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. pa je prema njima krenuo Mihran. koje je imalo ~etiri stotine boraca. Pomo} je neprekidno stizala. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi..a.. na ~elu boraca iz Ezda.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. S druge strane.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. Irak. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. Omer ibnul-Hattab. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj. r. tamo su na{i prethodnici. Nakon dolaska pomo}i. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. na ~elu velike vojske. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj.prema Iraku ili [amu.. na ~elu plemena Er-Rebab. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj.a. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. . nasuprot njih. pa je ustao i rekao: O rodbino. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. a kada su se sreli sa El-Musennom. Pomo} je po~ela pristizati. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. Irak. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no .” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima... do{ao je El-Musenna. a post slabi i umanjuje snagu. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. r. pridru`ili su se njegovoj vojsci. te je stigao do mjesta El-Buvejb.. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani.

r. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz.. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi.. r. Kada je primio Musennino pismo.. r. prije nego Rustemova vojska krene na njih. r. r. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e.a. Omer ibn el-Hattab. Priprema za hajr jeste strpljenje. upita Omer. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. r. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine.a. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine. spremne da istrijebe muslimane. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”.a. Znaj da za sve treba priprema. i vratiti ih na Arapski poluotok.a. Kada je S’ad krenuo prema Iraku. i s hajrom po~ni. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. prijestolnicu Kisra.a. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. lijevim i desnim. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu... pa mu je Abdurrahman ibn Avf.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. U isto vrijeme. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. strpljenje na onome {to te sna|e i . tako|er. pa ~uvaj moju oporuku. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. ispra}aju}i ga. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”.a. El-Musenna ibn Haris. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. S’ad ibn Ebu-Vekkas. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}..384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. udarati i u sredinu perzijske vojske. odgovorio mu je Abdurrahman. r. te grupa koja se borila iza slonice. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu.a. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. Omer ibnul-Hattab. a. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put.

Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. rekao je: “Ljudi. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. vi ste njihovi poglavari. muslimani su krenuli prema Perzijancima. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. vi ste njihov spas. pa preuveli~ati. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. Pa. ne bri{e lo{e s lo{im. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. pa prenijeti drugima. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. osim da Mu se bude pokorno. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. . Me|utim. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. Njega molite.s. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. a Perzijanci prema muslimanima. Idite me|u ljude. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. d`. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. Smjelo i odva`no nastupaju}i. S’ade ibn Ebu-Vekkase.. Galib ibn Abdullah.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. zaista. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. O skupino Mead. s. Sutra }e pri~ati. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji.a. arapski pjesnici i njihovi govornici. obra}aju}i se svome narodu.” Svaki se vo|a obratio svome narodu.v. On }e vam se odazvati. bili su `estoki prema njima. od Njega tra`ite. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. Galib ka`e: “Boga mi. Allah. On }e vam pove}ati.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. pa ih podsti~ite na borbu. Ubio ga je vrlo brzo.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. Prou~io je ~etiri tekbira. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. rije~ vam je zajedni~ka.{. Prije po~etka borbe. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. Zaista. perzijskoga vo|u Rustema. blizu mjesta bitke. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. Bolest ga je privezala za postelju. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. ve} bri{e lo{e s dobrim.

a.a. r.a. r.. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu..386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. r. junaku El-Buvejba. . Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. povjereniku va`nih zadataka. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.

a on Bekrov.urat. a on je sin S’adov.. istaknute o~ne jagodice. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. a on Abdul-’Uzzaov. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . [ama i Arapskoga poluotoka.URAT IBN HAJJAN. a sin je Hajjanov. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju.” . Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. a on S’alebov. a on sin Rebi’ov. najbolje poznavao puteve. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. a on sin Ad`elov. Imao je sme| ten. tra`e}i hranu i vodu za stoku. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je .A. na granici Bahrejna. jakog pam}enja. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. sitne o~i. a on S’abov. Bio je srednjega rasta. on sin Alijev. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. a on sin Habibov. OSOBINE . a on Hajjetov. pa je Ibn-Hibban. od svih ljudi. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. rijetku kosu. usko lice. Zastali su u pustinji Ubelleh.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. Imao je mo} preciznog zapa`anja. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji.urat je. njenih puteva i staza. jake tjelesne konstrukcije. a on Led`imov.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. R. ~uveni histori~ar. napisao: “.

ali da putuju novim putem. Jedan je ensarija vidio . u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. potro{it }emo sve {to imamo.v. s. Zaplijenili su ga. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. vratili su se u Medinu.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki. Roba je bila u srebru. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. s. zaplijeniv{i veliko bogatstvo. Ned`dom. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. ne bi zalutao.a. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima.JANOV VODI^ . Zejd.urata ibn Hajjana.urata ibn Hajjana zarobljenog. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. kada bi i{ao `mire}i. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj.. re~e Zem’a. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija. .s.s. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. .” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. a Zejd ibn Haris. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek.a.v. Bili su u }orsokaku. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. zarobio je . koji. Tako|er. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su ..urat ibn Hajjan”.urata u Meku. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e. zapovjednik muslimanske izvidnice. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. i ostali koji su bili s njim. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija.

. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. ali je odmah pao u ruke muslimana.v. s.v.v. . KUREJ[IJSKI UHODA .. ne ubija vjernike.a. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: .s.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. a drugi put bi odlazio u Meku.. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana.urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini.) oslobodi i posla njegovom narodu. zbunjeni. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine.” Kada je . spasit }e{ se . s. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio.s. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.s.s. obavijestio je o tome muslimane.a.a.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”. Pozvao je . Selman el-. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. pa ga on (Poslanik. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. s. Kurej{ije su.urat upitao: “Brate Arape. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal...Allahov Poslanik. zaustavi{e pokret.a. . koji su bili .da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana. s. ulogorili su se izvan Medine. krenuli prema Medini.urat doveden pred Resulullaha. sa saveznicima.. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam.s. s. obznani svoje primanje islama. Kada je Allahov Poslanik. . a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek.v.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu.a.v.

a. pa`ljivi i oprezni. Adijj ibn Hatim. Allahov Poslanik.. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. a sa njim je izdajnik.s.s. r. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu.a.urat i Ebu-Hurejre.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni.a. na nekom savjetovanju.s. Me|utim. s.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah.urat se vratio u Medinu. s.v. r. .v. oprostio.a.urat re~e: “Ja sam musliman. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. Kada su iza{li.s. r.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. ga je ve} bio zavolio.. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame.. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa. .a.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku.a. govorio.” Poslanik. s.. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.s. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda..uratu.a..v. Tu su izveli napad na karavan.. Allahov Poslanik.a. Jednom prilikom je . koji naredi da ga ubiju. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju.v. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs.” Kada je za ovo ~uo. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. Zbog toga je Resulullah. d`. s. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale.urat se vratio svome plemenu. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.s. s.a. s.v. la{cu i odmetniku. dodijelio . Za .. s. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja.s.. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.s.v.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. Krenuo je .. a broj njegovih pristalica je naglo rastao. Allahov Poslanik. a Allahov Poslanik.v. Od njih je .s.v.{. Tada . Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika. s.s.s. s.s. s..v. s.s.a. pado{e licem na tle. s.a.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika.. poslao . Me|utim. a od velike radosti bio je sav ustreptao. tvrdio za sebe da je poslanik.a.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah.v.v. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost.uratu bude dobra.a. Tihim glasom molio je da u . govorio je poslije da je Allahov Poslanik. a . To se {irilo me|u ljudima. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik.a.v.a. pogledao ga je. dobio je obavje{tenje o njemu. .urat ispred Zejda pokazuju}i put. Odveden je pred Allahovoga Poslanika.urat ibn Hajjan..a.. s.. . . u~iniv{i sed`du zahvale Allahu.v.

Halid je oti{ao na front prema [amu. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. a ko ostati sa Musennom. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti .urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom.s. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu.. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Amgi{ija.” .urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.urat. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. Ebu-Bekr. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. r. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune.. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. i Be{ir ibn Hasasije. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e.. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i .uratovog prisustva u okr{aju.a.v. postao je halifa muslimana. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. Kada je red do{ao na . pa Halid pristade. s. ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. s..a.s. . Pred njim pado{e gradovi Mezar. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. r. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid.a. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. a kada . Musenna je to odbio. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti.v.a. stanovnik Jemame. zbog njegove brzine kretanja. Tako. Ulis i Hira. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb.a. . ne prezaju}i od smrti.urata ibn Hajjana. r.

Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija. . U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. r. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. .392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. perzijskim kraljem. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. . a na lijevom krilu . .urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. Nimra i Ijad. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . Kada je halifa saznao {ta su . Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad.urat. govore}i im: “Potop .urata ibn Hajjana. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. Potom je osvojen Mosul. a s njima rimska vojska i Perzijanci. u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja.a. Ostali su kratko vrijeme u Medini. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke.. `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. . Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar.urata ibn Hajjana el-Ad`lija. Pa ako poraze neprijatelja. r. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji. Jedan dio njih natjerali su u vodu. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo..urat i Utejbe uradili. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. a . da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom.a. . neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. kazav{i da je to ra{irena izreka. Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. Opravdali su se.

a.. .urat ibn Hajjan. Neka se Allah. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule.{. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u. . r. smiluje . Ukopan je u Kufi. r.a.uratu ibn Hajjanu. d`. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana..

.

smiren.A. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu.v. . bez ljubaznosti i okoli{anja. O tome nije govorio drugima. s. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli.E IBN EL-JEMAN. a on sin D`abirov. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja.HUZEJ. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost..s. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. a on Rebi’in. R. a on D`ervin. vitka stasa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. a on Abesov. a on El-Harisov.{. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. a on Mazinov. sin je Haslov. srednje gra|ena tijela. Nadimak mu je bio El-Jeman. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. Bija{e svijetla lica. a on Amrov. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. d`.a. Allah. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. dubokoga pogleda. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi.. o{tro bi ga prekorio.

s.s. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim.a. On i njegov otac izostali su iz te bitke.v. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika.a. “Kad je tako. odgovorio mu je Poslanik.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. osim Bitke na Bedru. a ako `eli{. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. Huzejfe. s. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. bio je iskrena li~nost. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom.a.a. a Medinlija po mjestu `ivljenja. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki.s.v. kojim su zvali njegovog oca. ti si od muhad`ira”. [to se ti~e nadimka El-Jeman.a.. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik. r. ti si ensarija.v.. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja.. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota. jednim ensarijskim plemenom. onda sam ensarija.s.. Naime.s.. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. poznatu kao ”Bitka na Bedru”.s. pa su poslije povukli ovu zabranu. od malih nogu. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. poznat kao Mekelija porijeklom. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika.v. r. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika.a. s. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. prozva{e El-Jeman..a. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. s. s. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe.a. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena.. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika.v. r. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. r.a. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete..

protiv njih. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je.. naoru`anim kopljima. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. d`. s.{. Bje{e to na dan Uhuda.” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke.. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. Kada se bitka zao{trila. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.v.a.a.s. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. Kad smo stigli do Poslanika. nare|eno je da im budu stra`a.a..{. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje. s..s.. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. a starijim ljudima. d`. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu.v. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke. s. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije.s. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. a tra`ite pomo} Allaha.” Allahov Poslanik.a. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{.v. s. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje.63 Danas-sutra nama je umrijeti. . od mu{rika.s.. Poslanik.v.

s. povikao je prema njima. razo~ara{e se i pokleko{e duhom. a da ih muslimani nisu znali. On re~e: “Bili su to munafici. Resulullah. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo.v.a. o~e. Munafici. s.. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. Me|utim. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. ljubav prema njemu.. bilo ih je dvanaest. Huzejfe ih pogleda.a.a..” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu.. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina.s.a. i vodio je.s.” “Bili su maskirani.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. odgovorili smo. odgovorili smo.v. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. s.s. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.a.s. s. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti.s. Allahu moj.a. njih dvanaest. Resulullah.s.a. s. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima. Sigurno je da Vjerovjesnik.v. koji su bili u muslimanskom d`ematu. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas.” Kad je Resulullah.. r. ovaj je ne htjede uzeti za sebe.. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima. zaboli ih to u du{i. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika. njihovi planovi su propali.” . to je moj otac!” Me|utim.s.. Me|utim. da Allahovoga Poslanika..v.a. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”. Allahov Poslanik. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice)...a.. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika. s. s. tajno su se dogovorili. a Amr ibn Jasir je tjera{e.. a On je najmilositviji. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i.v.. skrivaju}i zlo u sebi. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju. s.v.. s. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega.v. s. odustali su od namjere i pobjegli.v. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je.v.a.s.

Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. odgovorio je. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. s. pa ih onda po~ne ubijati. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. Huzejfe.v.a. i on bi mu je klanjao. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se. ne dadne vlast nad njima.s. Resulullah. r. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak.. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega.v. te njihovih karakteristika. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom.. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste.v... Kad bi neko umro od muslimana. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne.a. i Omer bi izostao sa d`enaze. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima. r.s.” Huzejfe je dodao: “Omer. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. ispred njih su bili Kurej{ije. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode..a. bez obzira na ogromni rizik i opasnost..a. njegov iman bje{e jak i velik. Resulullah. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. r.s.. s.. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane.a. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku.. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli. s. d`.a. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. a ako ne bi.{. . Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka.

” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. prou~i: ‘Allahu.s. a Allah. a. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene. pa nas obavijesti.s.. Zato. skoro da nije ni zavr{io dovu. Allahov Poslanik. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. rekao sam. Kome{ali su se i izvla~ili.’ . Kle~ao sam. koji mi je dosezao do koljena. Munafici su se po~eli izvla~iti.. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji. Dok sam i{ao. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. s. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja.a. neka svako od vas provjeri ko je do njega. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega. s.. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene. sa njegove desne i sa lijeve strane. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. izvidi {ta je uistinu.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. sjedili smo poredani u dva reda.’ Tako mi Allaha.s.’ Krenuo sam. on re~e. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije. pro{av{i kroz razne opasnosti. Uvuci se u njihov logor.v. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom. sin toga i toga.a.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava.v. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu.a. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. iza nas. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. d`. sve dok nas ne ostade tri stotine.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. Benu-Kurejze.v. Tada Allahov Poslanik. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda.’ ‘Da!’. Allahov Poslani~e. pa pro{aptah: ‘Da. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. jedan po jedan. Ustao je Allahov Poslanik. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike.{. s. ili oko toga broja..

{to pje{aka. lijepom zahvalom. r. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. stradale su nam deve i konji. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo.” Srele su se dvije vojske. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. r.. a Benu-Kurejza nas je napustio.a. a njega to jako obradova. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. pa zahvali Allahu. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. Muslimana bje{e oko trideset hiljada.. postavio za emira cjelokupne vojske. s.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih.v. uz Bo`iju pomo}. osvojeni su Hemzan.{. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. Da mi Resulullah.. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. ubio bih ga strijelom. Halifa Omer.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. {to strijelaca. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. a ako i on pogine. {to konjanika. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi.a. Ako on pogine. Valeri i Validinur. s. neka svaki starje{ina vodi svoj odred.. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu. te da se upute ka Nehavendu. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. Kad je zavr{io i vidio me. zajahao je i udario da ustane. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. a En-Nu’mana ibn Mukarrina.a. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. odrije{io joj noge. niste se usaglasili u odluci. sposobnosti da proni~e u ljudske misli.’ Uputio se tada prema svojoj devi.. ~vrstim kao stijena.v. r.a.s. neka bajrak preuzme Huzejfe.s. Vika i buka zaglu{ivale su u{i.. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. d`. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika.a. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. . Njegovim u~e{}em i posredstvom. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a.

. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom. dok sam me|u vama”. Halifa Omer ibnul-Hattab. a on je udovoljavao njihovim potrebama. Navalite o ljudi Bedra.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. spretno ih ubijaju}i. odvratio je Huzejfe. udarao je na neprijatelja.. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u.a.v.. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek.” Pitali su: . r. s. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila.. prihvati ga Huzejfe. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. Allahu ekber. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo..” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti.. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda.a.. Neka mu se dadne {to tra`i.s. Huzejfe. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak.a.s.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. s. r.samo hranu. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh..”Neka se slu{a i neka mu se pokorava... sunce mu promijenilo boju.. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje.. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje.v. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta. kako je halifa naredio. heroja u bitkama za Irak i Perziju. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber. Posje}ivao ih je i obilazio.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . Istinito je Allahovo obe}anje. koji je dojahao na magarcu. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave.. pa ne odugovla~ite ulazak u njega.a.a.. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti.. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. r. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen. Putovanje ga je iscrpilo. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: .

..a.. kako ga je Huzejfe razumijevao. Pa. Pa primjer je imana poput primjera drveta. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. i ne samo prezirao. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. ni ko{ulja mi nije potrebna. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. ^isto srce.. osjetio je dolazak meleka smrti. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka. o vjeri i vjerskim du`nostima. Kada je trebao u}i u grad. bile su rije~i: “Dobro do{la. smrti. vlasnika dva svjetla. okru`uje ga ~ista voda. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman.a. r. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane.” Kad ih je vidio da su novi.a.a. Njegova briga za islam bila je stalna. do{la si. licemjerja i munafikluka. pozva ga u Medinu.” Po njegovom mi{ljenju. pa koje nadja~a. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. a to je prezirao. okru`uje je gnoj i krv. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. njegove izreke govore o `ivotu.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima.. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat. ili lo{ijima... Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. r. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. nije mi `ao.. r. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. rastaju}i se sa plemenitom du{om.. ve} se svom snagom borio protiv toga. r...” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. Huzejfi. Do{la si sa `udnjom prema meni. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. . halifa je iza{ao pred njega i prikrio se.. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri.Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata.. Namjesni{tvo. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu. odvratio im je: “Ovo nisu }efini.. Tako|er. jeste srce vjernika.” Huzejfe. posljednje {to je kazao. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku.. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u. o uputi. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. u kojem sija svjetiljka. Jednom prilikom halifa Omer..

404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana. .a. preseli svome Gospodaru. r. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere..

a on Zejdov. a on Umejjin.. Pored toga. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. R. mnogo je razmi{ljao. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. obdario ga je velikim razumijevanjem. finoga glasa. a on Avfov. d`. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman.. Allah.{.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. lijepe gra|e.UMEJR IBN SA’D. Bio je miran i stalo`en. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. Bio je srednjega rasta. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. r. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. mirnoga pogleda. tamnoput. a on Amrov. ~ak i do u`asnih napora i umora. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. mo}nim da podnosi bol i patnju. a on Amrov.a. a on Malikov. sin je Sa’dov. a on Zejdov. Amr je opet sin Avfov. a on sin [ehidov. . kao i vje{t borac na polju d`ihada.

{. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao.s. . nakon {to je ~itava Medina primila islam. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. s. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i.a.a. Umejr je bio tek stasali mladi}.a. i u njegovoj ku}i. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. s. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici.a.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama. srebro. s.v. s. a bio je jo{ dje~ak. osjetio svu udobnost `ivota.. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. umro. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk.. niti iz vjerovanja. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd.v. r. Jednoga dana Poslanik. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata. imovinu i jaha}e `ivotinje.s.s. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. Po~eli su mu dolaziti. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d.. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana.a. ~istu narav i izuzetnu bistrinu. Klanjao je za njim. Kada je napunio deset godina. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. Od tog momenta bio je uz Poslanika. gdje je objavio njegovo primanje islama. koji je u sjeni El-D`ulasa.. daju}i ih kao prilog.. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. s.. On je primio islam nerado.v. Na njega je dosta uticao njegov otac. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika. Pratio ga je i opona{ao. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje.v.v. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. r. Poslije toga.s. d`. Zbog toga je Poslanik.tra`io je priloge i dobrovoljce. odrastao je u ku}i koja je znala za islam.a.s.a. objavio proglas za d`ihad .

pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. iskren. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. Abdurrahman ibn Avf. s. s. prigrlio i bio dobar prema njemu. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana..” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika... Odlu~io sam saop}iti Poslaniku. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. s.a. Ali. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. Resulullah. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e.a.v. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe.v. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana. a ti.s.v. Tako mi Allaha. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. zatra`io je da ostane s njim.s. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa.v. Ali. tako mi Allaha.v. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. a ako ih sakrijem. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno.” . bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. ono {to si rekao. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije. dao je dvije stotine oka zlata. upita ga Resulullah.a.a. s. I pobijedio je iman u njegovom srcu. rekao si ~udan i pogrdan govor.v... pa re~e: “Boga mi..v. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku.a. Me|utim. s. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i. u onom {to poziva od poslanstva. a suze radosti kvasile su njegovo lice.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu.a. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani.s. Osman ibn Affan. u `elji da slome volju i umanje zanos. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. on je slagao i izmislio na mene.a. razotkrit }e te. eto. Poslanik. `rtvovali su se. od tebe. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a.a.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. s. mi smo gori od magaraca.s. r. s.a.s.. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva.s. Kada je do{ao.. r. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. neka zna{.s. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed. neki su ~ak {irili glasine.

odjednom se umiri. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti. ~as El-D`ulasa. s. Bo`e. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili. a ako glave okrenu.a. To je potrajalo kratko. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. s. o Bo`iji Poslani~e. s.v. govorili su drugi. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. El-D`ulas je slagao. preobrazio u pravoga muslimana. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio..” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv.a.. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti. a Umejrovim posredstvom. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu. Zatim se zakleo Allahom. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. a Umejr je rekao istinu. a Vjerovjesnik. O Bo`e.v.v. Pa ako se pokaju. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam. d`. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu.. Srce mu je po~elo jako kucati.v.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu.s.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika.a.{. El-D`ulas se. s. kajem se Allahu.” . s. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. otkrij istinu.s.s. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega. s. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman..a. Njegovu je du{u obuzeo strah.v. o~iju uprtih u Poslanika.v.s. a zatim je Allahov Poslanik.s.a..” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}. a bojazan ga u~ini blijedim. pa je molio: “O Bo`e. o~i mu zablista{e. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.{. Allahovom voljom.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. nasmija{e se njegove usne. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. Prisutni su po~eli da zagledaju. lice mu je poblijedjelo. ~as Umejra. d`. bit }e im dobro. istinoljubiv i vjeran”. Bo`iji Poslanik.s.a. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati.

. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. ali jasnih. r.a. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i . vjernika. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu.Umejra ibn Sa’da. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. pa se Umejr mnogo ra`alostio. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek.{..a.. kada je me|u narodom. u hrani koju jede. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. Rekao je vrlo malo rije~i. r. Uzjahao je svoju jahalicu. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. Pro{irila se njena teritorija. Omer ibn el-Hattab. r. preselio je na ahiret. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere.. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no. Emirul-mu’minin.. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. zapadno i sjeverno.a.s.. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe.. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako.a.. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio.a. A ako je me|u njima kao emir. s. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. Rekao je: “Hvala Allahu. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana.. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu.a. r. d`. borca. u~enoga mud`tehida.. kada bi htio da imenuje namjesnika. s. Omer.v. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. da izgleda kao jedan od njih. upravlja njihovim interesima.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. Tako|er. upu}uje ih i okre}e pravom putu. osje}aju}i prazninu i samo}u. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. Nakon Ebu-Bekra. precizno i ~isto. izgleda kao emir.s.s. i u onom gdje stanuje.a. r. a da emir nije.v. da vodi njihove poslove.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i.v. . s.a. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika. i rade na {irenju islama. Kada je stigao.

Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. bio je u nedumici u pogledu Umejra. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. I predade se svom poslu. Tvr|ava je islama pravednost. a snaga oslabila. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest. Pro{la je godina dana. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. Omer. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a.. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog. izgubila se za{tita ove vjere. s. s. prebacio je preko ramena.a.. bez jaha}e `ivotinje. r.a.. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina.{.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. Napunio je mje{inu vodom.. Tako mi Allaha. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. koji je bio u Medini. re~e on. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i.a. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu. a Vo|i pravovjernih..s. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u. Kada ga je vidio u takvom stanju.. . a pra{ina prekrila ~itavo tijelo. r.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”. d`.Kada ti do|e ovo moje pismo. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. Kada je stigao u Medinu. a njegova kapija je istina.v.. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. Umejra ibn Sa’da. sa mnom nije ni{ta. Kosa mu je porasla. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika..a.v. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. O ljudi.s. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.” Kada je primio pismo. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.a. r.

” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. r. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno.a. smilovao se Umejru ibn Sa’du. dje~aku vjerniku. re~e Umejr. on je bio uporan u ne}kanju. “Ne!”. Kada su skupili. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. mimo Allaha.a. pobo`nom namjesniku. r. r. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa..” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio.{.” Umejr.a. Allah. . Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. r. u ~istom i blistavom `ivotu. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima. Me|utim. donio bih ga tebi. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat.a..a. ~asnom ~ovjeku. povukao se iz javnoga `ivota. r. umro je u Palestini gdje je i ukopan. d`. Da je ostalo i{ta od njega.” Omer ga upita za{to.a.. i takav nepokolebljiv... napusti Omera. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga.” Omer. Ovo jako obradova Omera. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. r.a. upita Omer. r..Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula. iskrenom vjerniku.

.

A. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. a on Zejda el-Ekbera. a on Amrov. U njima je opisivao ushit i ponos. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. na konju se utrkivao. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. a on Zubjeda el-Asgara. . daje mu svoje blago. a on El-Harisov. Rebi’a je sin Seleme. ponos i bogatstvo.{. d`.AMR IBN MA’D JEKRIB. R. a on Mazinov. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. bogobojaznost i spoznaju Allaha. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. lovio i borio. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. a on Rebi’e. a on Husmov. Pustinjaka osokoli pustinja. a on Munebbiha. Volio je jahanje konja. a on Rebi’e. a on S’abov. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. Sin je Ma’da Jekriba. Tako|er. a on Munebbiha. a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. Bio je spretan jaha~. a on Sa’da el-A{ireta. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. a on je sin Abdullahov. nau~i ga da ne zna za poraz. a on Amrov. a u pustinji je na{ao snagu. Bio je poznat na podru~ju Jemena. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje.

s. smatraju}i njegov prijedlog suludim. po imenu Muhammed. pa mi takve dobro znamo. slijedit }emo ga. kao soko.” Kajs je odbio zahtijev Amra. u kome je spas ti du{i . duguljastoga lica. Imao je prisnoga prijatelja.s.s. Bio je visok.. daju}i i potvr|uju}i prisegu.a. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija.a. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. Nakon {to je stigao u Medinu. s oprezom posmatrao ljude. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. i veli~inu i snagu islama. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. Ali. jer ga nikada niko nije porazio u borbi.v. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku. s. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. a `ivio je od borbe i plijena. osme godine po Hid`ri.a. ~vrste gra|e.a. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika.v. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. ti si poglavar svoga naroda. s.s. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra.. s. pa ako bude Poslanik.a..v.. ~esto ih je knio. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. Ime te sablje bilo je “Samsame”.s. tamnoput. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. kao {to to govori.. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu.v. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. skrbni{tvo siromaha. do~ek gosta. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. dok je.v. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. Imao je gustu kosu i bradu. Tu se Amr s njim susreo. Hodao je sporo. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. Nakon osvojenja Meke. ja ti savjet davah jasan. sitnih o~iju. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. Bio je vje{t u rukovanju sabljom. s. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. s. Rekao mu je: ”O Kajse.

Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. .. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara. a u njemu se ne u~i ezan. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. zarobi one u njemu. Bo`iji Poslanik.s. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”.v.a. odvrati Amr. opisuju}i njegovu vrijednost. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama.. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet. po{to nije ~uo ezan.Poziv glasan. tzv. iako je redovno obavljao namaz i postio. r. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. pa je pokloni Halidu. s.” . sablja moja. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru .a.. meni iz po~asti. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. dobro~instvo. a obi~no su heroji zadivljeni herojima. u bogobojaznosti i ibadetu. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e.. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. zarobio ih je.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. juna{tvo i vjeru.a. Me|utim.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen.vidio je u njemu velikoga heroja.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih. “Samsamu”.. trebao osloboditi ovaj moj narod. r.

.a. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. r. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca.. preuzeo hilafet. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika. a vi imate svoju zemlju i imetak. da ubije El-Esveda. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. `ivota. Napisao im je: “O pobunjenici.a. . a dio zarobio. preselio na ahiret. s. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. .a. To se desilo pred kraj Resulullahovog. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. s. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. s.a. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi.a.v. mi imamo najve}e pravo na to. r. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. provalila u grad.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. r.: Mu’az ibn D`ebel.s. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda. u{la u njega i ubila vladara. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. U me|uvremenu. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali.v. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa.s.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri.. On je tada ve} bio u islamu.. r.a. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. s. El-Esvedova vojska napala je Bazana. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs.s. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). Sklonio se u svoju ku}u. kada je Bo`iji Poslanik.v. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci.v.. Kada je Ebu-Bekr.. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom.s. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena. biv{om Bazanovom `enom. u Jemenu. r.a.a. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu.. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. Dio ih je pobio. i Halid ibn Se’id. Muhad`ira ibn Umejja.a.. Ebu-Musa el-E{’ari.

s. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima.v. oti{ao je do Amra. kose}i lijevo i desno. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu.a. govorimo kako nas je Allahov Poslanik.. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu.{..v. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. . po~eo se povla~iti. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu.{. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. Imao je bogato ratno iskustvo. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. obavljaju}i had`. d`. s. moj Gospodaru. mole}i Allaha..” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. sa isukanom sabljom. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. hvala Allahu. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. van Arapskog poluotoka... a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. Jahao je svoga konja. r. Amr se nije mogao strpiti u Medini. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. doline i pustinje prevaljuju}’. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. Sve brda. na konjima brzim.’.a.s. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. I do~ekao je zlatnu priliku . vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib..Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. ku}i mu.a. `ure}’.s. Krenuo je Amr. Poslije. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. podu~io.. odazivam.a.. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. d`. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima.’ Sada. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. r. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. ispri~avaju}’ se.

” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. a bili su i fizi~ki najspremniji . bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani..a... Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke. trebalo je krenuti prema Perziji. sa oko sedam stotina mud`ahida. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. r. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka.. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. pozvan je u islam. re~e: “Na{ao sam ga.a. r. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku.. nakon {to Halid ibn Velid. r.irasa ibn Hajjana es-Sehnija. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. nosa~e bajraka i poglavare plemena. r. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i .a. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. Lav sa kand`ama. r. Jezded`ird. Prema uputama halife prije bitke.a. Sa’dov plan. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. a nikako u sredi{tu Perzije. Sa’d ibn Ebi-Vekkas.a..a. Muslimani su se odazivali.a. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja.a. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. pa krenu{e ka Iraku. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. re~enom prije njegove smrti. perzijski kralj. r. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa..... Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. Ako pobjede muslimani. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab.a. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. Sabrao je veliki broj mud`ahida.. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. r. r. r. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. Poslije smrti halife Ebu-Bekra.

sko~iv{i sa njega. Na{ao se ispred jednog od slonova.. sa vije{}u o borbi. jo{ zapanjeni od prizora. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. Vojske su se izmije{ale. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. sve ukopati u kanalima Kadisijje. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. slomio je Perzijancu vrat. Na drugoj strani. a muslimani su. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra.. Dohvatio je svoj luk. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. Ako do|ete na vrijeme. Odabrao je borbu. jer lav je postojan. r. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu.a.a. S njim se uputio ka muslimanima.. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Asim ibn Amr et-Temimi. ne broje}i ratnike na slonovima. Amr ibn Ma’d Jekrib..a. imao je dvije zlatne narukvice. Amr je udario svoga konja. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi.. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen.”.. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. na}i }ete . uzvrati{e mu oni. merd64. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. budite lavovi. a zatim ga zbacio s konja. ponosa i dostojanstva. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. a strijela se zabi u njegov tobolac. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. vo|a njegove vojske. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. r. r. Kada im se pribli`io. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre.a.. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. li~e jarcima. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. r. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. hvala neka je Allahu na tome.

. zaustavio ga. pa je tako uhvatio konja za uzde.a. Na kraju bitke.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. a Amr ibn Ma’d Jekrib. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. Amra ibn Ma’da Jekriba. kao i prije. zatim uhvatio i za drugu.a.. Brzo ih rastjera{e. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. r. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. r. zapovjednik perzijske vojske.. osim Koga drugog boga nema.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana.{. r. a on je uhvatio za nogu njegova konja. D`abir ibn Abdullah. kao malobrojni junaci.{. d`. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. i Kajsa ibn Mek{uha. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade..a.a.a. dok je bio na zemlji. U~estvovao je u Bici na Nehavendu. r. u d`ihad. pojahao jedan Perzijanac. Prema Amru je.a. popeo se na njega i nastavio boj. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam...” [EHID Amr. r. bio je jedan od njih. Sumnjali smo u tri osobe. Borio se u svom stilu i po obi~aju. pa ka`e: “Tako mi Allaha. sve vitezovi sna`ni. Milostivome pokorni. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. koga su oborili s konja. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. putu. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite.. odnijeli su ga i lije~ili. napali su na konjanika i oborili ga s konja. u osvit zore. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. a imao je vi{e od devedeset godina. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. nastavio je sa borbom na Allahovom. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. r.. d`. pa kad su to muslimani vidjeli. okretni i spretni. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. Ubijen je i Rustem.

mud`ahidu. sna`ni pobjednici. d`.. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. . pa su ga htjeli prenijeti. pjesniku. Ustao je. Probudili su ga.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. Poslije toga je ubrzo preselio.{. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. vjerniku. konjaniku. u kojem je i preselio. Ukopan je u gradu Revzi.” Neka se Allah. junaku Kadisijje. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. Reci svima.

.

Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja.s. krupan. ~vrst. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. a on S’alebov. s. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. a on Harisov. Iraka i Jemena. a on Ebu-Huzejmov. bijele puti pro{arane crvenilom.v. tako i u islamskom periodu. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. Bio je predstavnik plemena. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama.SA’D IBN UBADE R. sin je Ubadin. kako u predislamskom. Rije~ mu je bila slu{ana.. krupnih ruku i stopala.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti.. Bio je stasit. povjerovao je u Allaha.s. njegov prvak i velikan. . a on Tarifov. a on Dulejmov.a. a odluka presudna.a.v. a on Saidov. a on El-Hazred`ov. Zvali su ga Ebu-Sabit. d`. Kada je do njega doprla Muhammedova. s. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao.{. a on K’abov.

upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. Allahov Poslanik. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa.. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. s.. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. Vrativ{i se u Medinu. okoli{anja i prevare.v. Nakon {to se ~asni Poslanik. ti }e{ biti najugledniji me|u njima.s. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina.s. s. s. Tako|er. Istupiv{i pred njih.v. makar privremeno.a. pili. kod njega jeli. bez zaobila`enja..s..v. spavali i nalazili za{titu. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. Usavr{io je ~itanje i pisanje. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju.a. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. odgovori{e. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. pogotovo u strelja{tvu. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. jasno}e. s. Govorio je ono {to misli. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. Stanovnici Medine. dini islama. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere. i izlo`iti im novu vjeru. kao i ~istote du{e.. u plivanju je bio me|u prvima.s. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. Pa ako Allah u~ini da se izmire.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je.{.a. ponovo sastanu slijede}eg . odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi.v. d`.a.

i primio islam.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.s.s.’ Dok sam bio u njihovim rukama. d`.{.a. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade.a. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka.. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. Sastali su se sa Poslanikom. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. u dogovoreno vrijeme.’ Pa sam to i uradio..v. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova. htio je. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. Kurej{ije su bili kao ludi. d`. udarati i psovati. to je ovaj ~ovjek.” . i primili islam. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. rekao sam. putu. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. Sljede}e godine. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. Doveden je u Harem. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika.a. ali je ime ~asnoga Poslanika. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. Kontrolirali su trgova~ke puteve.a. od toga tri `ene.s.v. s. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. a potom su ga po~eli gurati. s. Allah. rekao sam: ‘Tako mi Boga. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. r.{. izbila je grupa Kurej{ija. istina je to {to je rekao’.a.a.s. nema u njima hajra nakon ovoga. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”.s.v.. s. reko{e: ‘Tako nam Boga.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom..v. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. s. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. a oni me vukli po zemlji. vi{i od ostalih. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”.. Bilo ih je sedamdeset troje. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’.v. s.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi.

ugostili i opremili svim potrep{tinama.. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine.a. Nakon {to su ga po~astili. je o tome rekao: “Allahov Poslanik.v.a.v.s. hu{kaju}i ih na Poslanika.v.s. nastanjeno blizu Medine. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed.s.v. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. uo~io je njegove plemenite osobine. i pokazali hrabrost i prodornost. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. s.a.a. vje{tini i mnogobrojnosti.s. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari. i njegove strijele probadale su njihova tijela.s. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom.s.v. Allahov Poslanik. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. O slavi koju je u`ivao. r. s. s. hrabrost i uva`eno mi{ljenje.a.a.s.s. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. Vjerovjesnik. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.a.v.v.a.v. krenuo je na put za Medinu. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u. . prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku.. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor. bilo je poznato po o{trini u bitkama.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida..s. s. s. u ~emu nije imao premca. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. Pleme Gatafan.a. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave.... na svakom boji{tu imao je dva bajraka. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija. s.v. s. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah..a. jer nisu znali koga imaju u rukama.. Tako|er. s. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. Abdullah ibn Abbas. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. s. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija. s.s. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili.v. i njegovim ashabima.a.

posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu.a. d`.. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e..v. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{. Izme|u ostalih... Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika.s.a. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida.” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.. ve} se. s. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. d`. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e.{.v. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e..v..a. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.v. pa kada je Poslanik.v. uradi. uputio tobom.{. tako mi Boga. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu.s.” U isto vrijeme. iskazuju}i Poslanikov. s.v.v. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke.s.s.a.” Poslanik.s.. Na dan osvajanja Meke.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. a pogotovo njihovoga Poslanika. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. visoki polo`aj i pobjedu islama. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. . pa zahvali Allahu. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. hvale}i i slave}i Allaha.. posavjetova sa ashabima. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova. d`. koga je malo podalje ugledao. s.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. obradova{e njihovi stavovi. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana.a.s. s.a. s.” Resulullaha. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. prolazio pored njega u grupi ensarija. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. a kamoli sada kad nas je Allah.a. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. nije htio sam donijeti odluku.s... s. Ali ako nije. s. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima.. uzvikuju}i tekbire.” Utom se Poslanik..{.

neka je na njih selam Allahov.{.a.. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. d`. d`.s. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. Resulullah.v.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio.. s.v. U njoj su gladni hranjeni.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: . dao mu je ogroman imetak.: ‘Gospodaru moj. s. upu}uju}i dovu Allahu.v. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom.a. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana.{. s.. s.. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. njegovoj porodici i imetku. podari mi slavu.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. a Sa’d osamdesetericu.s. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao.s. te serjed65 .s..v. meni ne pristoji malo.{. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. sav usplahiren od radosti. a ni ja malom nisam pristojan.v.s. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. A opet. neko dvojicu. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje. Nema slave bez djelovanja. s.a.. otvorenoj za sve..v.a.. neko bi poveo da ugosti jednoga. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik.v.a. s. d`. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom..a.a. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima.s. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. rije~ima: “Gospodaru moj.v.s. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa. Gospodaru moj. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova.. s.a. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i.” Allahov Poslanik. Allah. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. neko grupu. s. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi. a ni djelovanja bez imetka.s.

s.s.v. o Sa’de Evsi.a. suprotstavi. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim.irdevsa..v. jer one koji iskreno za uputom tragaju. a Poslanikov. odazvaste se uputi vje~noj. A nakon {to bi mu Resulullah.v. a to je i od drugih zahtijevao. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. Znate da }ete cilj kome stremite. priznaju}i Poslanika.a. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. bez straha i bojazni od pote{ko}a. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. postupcima. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili.a. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku.. pojasnio kako je ispravno.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de. eventualno. vo|o na{ juna~ki. s.v.a. kod Allaha Ljepote .v.s.. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az.. dosti}i. Njegove osobine. pored onih koji su za{titili i pomogli. pogotovo ensarije.v. s.{. tra`e}i od Allaha d`ennete . d`. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. s. ili da im se. o Sa’de Hazred`i. s. Allahov Poslanik. . poglavar Hazred`a. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. budi nam za{titnik.s. bez sumnje. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale.s. s. starje{ina Evsa.. i Sa’d ibn Ubade.a. smirio bi se i prihvatio to.a. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom..irdevsa ~ekaju. s. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. podijelio je ratni plijen.s. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku.

lica ozarenog imanom.’ Znate.. Resulullah.v. s. da ho}ete.. Po{to se okupi{e. i razjedinjene.a. Allahov Poslani~e?”.v. u~inili vi ensarije.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima.. i razgovara s njim. pa vas je Allah uputio.a.s..a.v. Poslanik. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. Sastala se tuga za Poslanikom.. pa vas je Allah obogatio. i protjeran pa smo te prihvatili. s. Onda je Resulullah.” SEKI.s. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e.s. s. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. im se sa osmjehom.a.. s. “Tako mi Allaha..v.. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. i odba~en. s. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. pa smo ti pomogli.s. sve {to sam spomenuo. odgovori{e..s. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi.s. pa smo te utje{ili. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da ..” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem.s. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi.. s. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom... nastavi: “Ensarije. pa smo ti povjerovali. i briga za muslimanskim vo|stvom..E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili.v.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se. da ste.v. reko{e. preselio na ahiret.v. i bez igdje i~ega.. upita ga: “A gdje si ti tu.a. njegovom podjelom i udjelom.a. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika. Allahov Poslanik. s..” @ele}i da zna njegov stav. s njima)”..v..a.s. s druge. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu. s jedne strane. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima. odgovori Sa’d otvoreno. smrti. i u oskudici. s.a. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom. obrati: “Ensarije.

. oni to redom i u~ini{e.{.” Na ovo se za~uo `amor. `estokom ratniku. govore}i: “Daj svoju ruku. odred za islam. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. d`. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. dare`ljivom vjerniku. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. a Omer. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. Povukao se iz javnog `ivota. . izvrsnom mud`ahidu. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. r. a vi muhad`iri ste dio nas. smiluje Sa’du ibn Ubadi. Neka se Allah. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. dajem ti prisegu na pokornost. Posjedali su naokolo.. posvetiv{i se ibadetu.a. da rasprave tu stvar. pa neka bude jedan vo|a od nas. a drugi od vas. namazu i u~enju Kur’ana.

.

Sura En-Nahl. Sura Er-Rahman. Sura En-Nisa. [ti}enik islamske dr`ave. ajet 144. . Sura El-Maira. Sura Et-Tevba. ajet 1-2. ajet 53. prev. . Sura El-Bekara. rec. Sura En-Nisa.uzeto iz ajeta. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. (prim. Sura:Ta-ha. ajet 1-6. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. ajet 128. Sura En-Nahl. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. U~a~ Kur’ana. ajet 22. Koji je sva~iji pratilac.{. ajet 90. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. Sura El-Bekara. ajet 43. i na dono{enje salavata i selama na njega. ajet 125-128. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. a. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede.{erijatski pravni odnos. Kelala: onaj koji umre. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. Sura-Mud`adela. ajet 176. ajet 90-91. (prim. Sura Zilzal. Mezarje u Medini. glavni grad Palestine. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. ajet 7-8. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. Sura Et-Tevba. ajet 123. d`. Kuds ili Jerusalem. ajet 255. ajet 45-46. Ebtah: dolina u Meki.ikh . Sura Ali-Imran.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Emvas: ime oblasti u Palestini.). ajet 219. Sura Ez-Zumer. Sahihu Muslim. ajet 33. 314/3. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. “Kurziv”.. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti..). Sunenu Et-Tirmizi.s. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. Sura El-Bekara. Sura El-Kehf.

prev. tj. u doba u i prije objave Kur’ana. . Sura Ali-Imran. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.v.s. s. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. Arapsko ime . Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. rasplakavalo ljude. u zna~enju “Povjerljivi”. zaista. ajet 169. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. a.v. Muhammed ibn Mesleme.s. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. “. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu.. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. uveseljavalo tu`ne. s.v. . Tj. Allah. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika.a. ni{ta nije promijenilo njegova brata. odabrao da bude rival pjesnikinjama. a bili su pozvani da to poku{aju. ka`e: “O Vjerovjesni~e. Arapi. naime. {to aludira na daljinu i te`inu puta.52. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik. gdje ina~e sjedi njegov brat.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti..) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. Tj. rec. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. bili su vrsni pjesnici i govornici. 160. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. Tj.” Zna~i. objavio je Kur’an. a koja se spominje u suri El. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. Mjesto u Etiopiji.. ajet 51.a.. s. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena.da budem ponovo ubijen. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha.s. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. i da ne}e djecu svoju ubijati.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. mnogo pra{ta. to {to je sjeo na prijestolje.Mumtehine 12. gdje Allah. i da ne}e bludni~iti. i On je Milostiv. d`.(prim.53 Izraz za kratko vrijeme Merd.. Bekijja: ime mezarja. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim.) Sura El-Maida. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati.s.{..s. str. a.a. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke.

.............................................. 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI .....Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ........................................................................................ 53 ZUN-NUREJN ................................................................................................................................................................................. 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA ................................................................................................................................................................................................................................................ R.. 26 VRLINE EBU-BEKRA .............................................................................................................................................EMIRUL-MU’MININ ....................... 42 OSVAJANJE EGIPTA .............................................................. 22 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................... 9 LI^NOST ......................................................................................................................................................... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI ...................................................... 63 ......... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK....................................................................... 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ....................... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................................................................................................................................................... 31 VO\A PRAVOVJERNIH .......................................................... R................................................................ 51 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................. 30 PRIMANJE ISLAMA ....................................... 39 POVRATAK NA [AMSKI .................................... ...........................................A ....................ET .............................................................. 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................................... 18 OSVAJANJE IRAKA ............................................................................................ ............... R.................................................... 52 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................RONT ........................... 62 U [AMU .............................A........................................ 11 PRVI HALI.........A.............................................................. 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ...................................................................................................A............... 46 VRLINE OMERA................ 29 LI^NOST ..........................................................................................................................................................................................................................A.............................. 44 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................... ............................. ................. R.................................................................................................................................................................................................... 27 OMER IBN EL-HATTAB.......................................................................................................AN.......................................................... 20 OSVOJENJE [AMA ............................................................... 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................... 54 HILA............................................................................................................. 48 OSMAN IBN A................................................................................................................... 10 PRIMANJE ISLAMA .

.................................................................................................................................................................................................................... 73 U^ENI SUDIJA ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................RIKE .......................................................................................................................................................... .... 103 NJEGOVO IME ........................................................................ 90 VRLINE ...........................................ET ............................ 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA .............................................................................................................................................................. 103 HID@RA ...................................................................................................................................................... R........................................................................................................................................................................ 65 OPSADA I UBISTVO .....................................................................A.......................................................................................................................................... 103 PRIMANJE ISLAMA ............. 105 VELIKA ^AST .......... 88 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................... 101 PRESELJENJE NA AHIRET ................................ 102 ABDURRAHMAN IBN AV..................................................................................................... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB......... 64 POBUNA .......................................................... 72 U DRU[TVU POSLANIKA ................................................................................................ ................. 77 “BITKA KOD DEVE” . 103 LI^NOST ............................................................................................................................................................................... 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA....................................................................................................INU ........................................................................................................ 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH.................................................................................................................................................................................... 106 STALNI D@IHAD .......................................................................A....................................................................................................................... 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................... R............... 67 VRLINE ....................................................................................................................... 96 TE@AK ISPIT ..S....... 76 HILA................................................................................................................................................................................................................................... 71 OSOBINE ....................................................................... 85 SUD . 97 EHTEM .................................................................................... 95 LI^NOST .............................. 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA .................................................................................................................................................................................................................................. 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ........................................................ 106 ..................................................................................................... 81 BITKA NA SI...................................... ..................................................................................................................................... R......... 98 SEKI............................................................................................ A........................................................................... 99 PREMA [AMU ...................A.............................. ......................................................................................................................................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A.............. 71 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................................... 104 U MEDINI ............................................................................................................................ 95 PORIJEKLO ........................................E BENU-SAIDE ........................ 95 PRIMANJE ISLAMA .............................

................................................................. 133 LI^NOST ...... BRAT I PRIJATELJ .................................................... 125 PRVAK [EHIDA ..................................................................................................................... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA .......................... 124 HEROJ BEDRA .......... 134 TE[KO ISKU[ENJE ............... 138 DVA ORU@JA .......... 109 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................................................................ 122 ALLAHOV LAV ......................................................................... 141 VELIKA SMUTNJA ................................................................ 133 PRIMANJE ISLAMA ..A............................................................. 130 SA’D IBN EBI .................................... 143 .................................................................................................................................... 142 PRESELJENJE NA AHIRET ...................... 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ................................................................................... 121 AMID@A............................................................................. 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ....... 111 LI^NOST .............................................................................................................................................................................................................................................................A............................... ..... 121 OSOBENOSTI ........... 117 USLI[ANA DOVA .............................................................................................. 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB................................................................................................................................................................................................................................................ 122 PRELAZAK NA ISLAM ..................................................................................................................................................................................................................................................... 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI .................... 140 OSVAJANJE PERZIJE ........................................................ R................................................................................................................................................................................................................................................................................ R. 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................... ............................................................. .................................. 113 NA BOJNOM POLJU ...... 110 SE’ID IBN ZEJD............................................................................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA .................................................................... 108 SKROMNI .......................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ........................................................................ 107 POTRES U MEDINI ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................... 116 OSVAJANJE [AMA ......................................... 134 POSLANIKOV DAJD@I] ................................................................................................................................................................................................. 119 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................... 112 PRIMANJE ISLAMA ............................................................... R........ 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU .................VEKKAS................................................................................................................... 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ....................................................................................................... 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ..............................................................................................................................................A................................................................................................................................................. 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .....................................................................................................................

..... 160 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................... 156 PRAVNIK UMMETA ........................ 151 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................................................................................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU........................................... 178 ....................................................................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ .................. R....... ................................................................................................. 175 OSOBENOSTI ........................ R....................................................................................................... 167 PRAVEDNA OSVETA ................................................. 162 HABBAB IBN EL-ERETT................................................................................................................................................................................................................................................ 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................... 153 PRELAZAK NA ISLAM ..................................................................................................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE .........................................................................................A.................................................. ...................................................... 154 PRVI KARIJA ...... ................................................................. 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ................. ................................................................................................................................................................ 145 ^VRSTA VJERA .............................. 170 STRPLJIVI MUD@AHID .............................................................................................................................................................................................................. 147 JUNAK BEZ PREMCA ................................................................................................................................................................................................................................................A............................A............................................................................................................................................................................... 151 ABDULLAH IBN MES’UD............................................................................................................ R..................................................................................................................................................... 145 LI^NOST ................................................................. 153 LI^NOST ..... 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ........................................................................................................................................................... 165 HABBABOVE OSOBENOSTI .......................................................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM........... 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ...................................................................................... 158 TE@I OD UHUDA ................................................................................ 177 TALHIN DAN ............................................................................ 165 TE[KO DJETINJSTVO ................. 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ........................................ 172 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................. 166 SVJETLOST @ERAVICE .............................. 153 POVJERLJIVI DJE^AK ...................... 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA .......................... 176 ^VRSTINA VJERNIKA ...............................A.................................................................................................................................................................................................................................................................................... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH................................................................ 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................... 145 ISLAM .......................................................................................... R...........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................E ........ 153 NJEGOVO IME .................................................................................... 175 PRIMANJE ISLAMA ..............

........................................................................................................................................A................................................................................................................................................................ ................................................................................................................................ 187 MUDRI POBO@NJAK .......................................................................................................................................................................................................................................... A.................................................................................... 195 LI^NOST .................................. 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI................................................................... 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA.............................................. 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ................................ A....................................... 191 NA POLJU D@IHADA ............................... 185 OSOBENOSTI ...............................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ..................................... .................................................................................... 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................... R.......................................................................... 213 PRIMANJE ISLAMA ...... 214 ......................................................................................... 201 MU’AZ IBN D@EBEL........................S.......................................................................................................................................................... 185 PREDISLAMSKI PERIOD ..................................................................................................... ..................................... 195 NJEGOV ISLAM .................................A.......................................................................................................................................... 200 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................................................................................... 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA .................................................................................................................................... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA ............................................................... R........................................ 182 VELIKA SMUTNJA .............................. 184 EL-MIKDAD IBN AMR............................................................ .....................................................................................................A................................. 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................. 207 U^ITELJ ... 180 DARE@LJIVI TALHA ............................................................................................A................. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................... 186 VITEZ BEDRA ......................................... ........................................................................................................................... 183 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................. ........................................................................................ 209 PRESELJENJE NA AHIRET . 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB.................................. 203 OSOBENOSTI ............................................................. 186 PRIMANJE ISLAMA ...................... .................................... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ..................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR .............................................................. 196 NA BOJNOM POLJU ..................................... 213 NJEGOVA LI^NOST ................................. 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA....................................................................................... R...............................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID .................................................... R................................................................................................................................................................................... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM.............. 203 PRIMANJE ISLAMA ............................................. 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................S.............................................................................................................................................

.................................. 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE....................................................... 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ............................................................................................................................................... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA .......................................................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU .................................................. 220 PRESELJENJE NA AHIRET ... 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..........................................................................................................................................................................................................................A................................................................................................................................................... 223 LI^NOST ...................................................................... 226 MLADI VOJSKOVO\A ...........................A.............................. 223 ODGOJ U ISLAMU ............................................................................ 239 SIMAK IBN HAR[E..................................................................................................................... ........................................................................ R.................................................. 249 IME I OSOBENOSTI .................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................... 244 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................................................................ 249 PRELAZAK NA ISLAM ........................................... 251 PREMA [AMU ........................................................................................ R................................ ............. 232 ISKRENI BORAC ................................................................................................................................................A..A.................................................................................................................................. 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI................................................................ R............................................................................. 238 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................................................................................................. 250 NAJPRIJE IRAK ................................................................................................................................................................................................................................................ 241 OSOBENOSTI ............................................................... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........ 231 OSOBENOSTI ................................. 216 ISKRENI SAVJETNIK .......................................................................................... ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 228 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................................................................................... 253 ...... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ............................. 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ...................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA .................................................................................................................................................................................. 242 CRVENI POVEZ ........................................................................................................................................................................................................................................... 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ...... ........................................................................................................ 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ....................... 221 USAME IBN ZEJD.......................... 249 POKORAN MUD@AHID ........................................................................................................................................................................................................................... 232 HISTORIJSKI SUSRET ................................................................... R............................... 227 OKRUTNA LEKCIJA ......................... 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ............................................................... 234 NA KADISIJJI ................................................................................................................................. 219 PLEMENITI ..................................................................

........................... 268 SELMAN EL-............................................................................ 293 ................... 282 NOSILAC BAJRAKA .................................................................................................................................................................................................. ...................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... ................................................................................................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE ....... 285 SELEME IBN EL-EKVE’A.............................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ......................................................................A............... 260 ASHABSKA PORODICA ..................... 266 DRVENA SABLJA . 270 KR[]ANIN ................................................................................................................ 276 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS ...................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME................................................................... 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................................................... 279 SAVEZNIK JEVREJA ....................................................... 265 POVJERLJIVI ................... 292 MEDINSKI MU........ 271 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................ 255 PRESELJENJE NA AHIRET ..............................A....................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................... 287 OSOBENOSTI ..................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................... ...................................................................................................................................................................................................................................... R........... ............................................................................................................................................ 280 VELIKA USLUGA .................................................................................................... 261 PRAVEDNA OSVETA .. 280 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................................................................................................................ 261 PRVI DOBROVOLJAC .................................................................................................. R............................................................................................................................................. 269 VATROPOKLONIK ........................................ 259 PRIMANJE ISLAMA ............................................................. 287 SELEME U ISLAMU ...................................................................................................................................................................................................................................................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD..................................................................... R....................................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA ................................................................................................................................................................................... 288 PRISEGA NA SMRT ............. 279 NJEGOVA LI^NOST ......................................................A........................................................................................A.......................................................................................................................................................TIJA ................................... 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................. 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................... R............................................................................................ARISI....................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................................................. 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ......................................................................................................................... 259 NJEGOVA LI^NOST ............................... 269 NJEGOVA LI^NOST ............................................................................

.................................................................... 308 NAMJESNIK [AMA ............................................................................................................................................... 304 DEVMETUL-D@ENDEL ............................................................................................................................................................................................................... 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] .......................................................................... 301 IJAD IBN GANM......... 295 PRIMANJE ISLAMA ..................... 303 OSOBENOSTI ............ ............... 303 PRIMANJE ISLAMA .................... 325 POGLAVAR PLEMENA ............................................................................................................................................................................................................................. 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................... PUTU .............................................................................. 320 ^VRSTO VJEROVANJE .... ........ D@..............................A......................................................................................... R............................................................................................................................................................. ................................................................................. 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM.............................................................................................................................................................................................................A................................................................................................................ 299 [EHADET ................................................................................................................................................................ ....................................................... 323 SU\ENJE HURMUZANU .................................................................................................................................................................................................S.............442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET .................................................... 311 LI^NOST ... R......................A.............................. .......... 296 BITKA NA JEMAMI ........................................................ 311 RESULULLAHOV.......... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ..... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................... 315 ^VRSTA VJERA . 298 BITKA KOD EHVAZA ................................................................................................................[......................................................................................................................................................................................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR.......A. 313 PRVA TELBIJA ...........................A.............................................. R.............................................. 294 EL-BERA’ IBN MALIK.. 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................... 310 SUMAME IBN USAL...................................................... R..................................................................... 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR............................................................................. R.............................................................................................................................................. 312 PRIMANJE ISLAMA ....... 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................. NEPRIJATELJ ................................................................................ 322 JUNAK TUSTURA ....................................................................... A................... 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................................................... 329 ............ 310 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................... 319 OSOBENOSTI ................................................................... 316 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................... 295 OSOBENOSTI ..... 319 PRELAZAK NA ISLAM ..............................................................

........... 338 U SA’DOVOJ VOJSCI ............................................................................... 348 [EHADET NA ALLAHOVOM........................................................................................................................................ 330 [EHID .............................................................................E.................................[............................. R................................................................................................................................................................. R........................................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN........... 364 .................................................................................................................................. 359 SAIB IBN OSMAN .........A.................................................................................................................................................................................. 339 HISTORIJSKI SASTANAK .......................................................................................................................................................................... 360 UBADE IBN SAMIT............. 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ......................................... R.................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 346 NAUKA I PO[TENJE ................................................................................................... 353 PRIMANJE ISLAMA .........[................................................................................. 336 USTRAJNI U ISLAMU ........... .................................................................................................................................................................................................................................................... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN............................................................. 361 ZASTUPNIK ......................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................... 346 U D@IHADU .............. 361 LI^NOST ........................................................... ...................................................................... 355 POBO@NJAK ..................................................... D@........ 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................ PUTU ...........A....................................................................................................... 362 ODANOST ALLAHU................................................................................................................................................................ 345 NJEGOVA LI^NOST ..................................................... 354 U ALLAHOVOJ............... 332 HLAD OD KRILA MELEKA ......................................... 358 PRESELJENJE NA AHIRET ............................. 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................ ......................... 329 STARJE[INA ................................................................................................................................................ 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ................................................... .. 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................ 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ................................................................................ 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................... 354 MUHAD@IR .................................................................... 345 PRIMANJE ISLAMA .................... D@....................................................................................................................................................... 347 HRABRO DR@ANJE ..................... R.......................................................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ........................................................................................[.......................................................A.... 353 NJEGOVA LI^NOST .................................................................................................................. D@..................................................... ZA[TITI ................................... 335 NJEGOVA LI^NOST ..................... .................................................................................................................A...... 340 JUNAK NEHAVENDA ................................................... 335 MUBAREK-KU]A .......................................................................................................

..........A........... 403 ........................................................................................................ 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ........................................................................... 379 LI^NOST ................................................................................................... 396 TEGOBNA NESRE]A .........................................................................................................................................................................................................................................................................URAT IBN HAJJAN............................... 382 EL-KADISIJJA ................................... 388 KUREJ[IJSKI UHODA .................................. 397 POZNAVALAC TAJNE ....................................................................................................................................................... 402 PRESELJENJE NA AHIRET ... 384 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................. 366 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................................................................[............................. 399 NOSILAC BAJRAKA ................................................................................................................ R..................................................................................... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ........................ 386 ............................................................................ 377 GALIB IBN ABDULLAH.............................................................................................. 395 PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................. 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ...............................................................................................................E IBN EL-JEMAN.......................... 395 LI^NOST .... 379 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................. R......................A........................................................................................................................A............................................................................................................................................A..................................................... 381 JUNAK EL-BUVEJBA ................................................................ 393 HUZEJ.......................................................................................................................................................................................... D@................................................................................................................................................................................................................ 375 PRESELJENJE NA AHIRET ....................... 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA .......................................................................................................................................................................................... .................. PUTU .............. 387 OSOBINE ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..............................................................JANOV VODI^ .... 398 OBAVJE[TAJAC ........................ 369 NJEGOVE OSOBENOSTI .......... 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........... 389 ^ESTITI VJERNIK ..................................................................................................................................................................................................................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE .. 380 ISKU[ENJE ......................... R.............................. R.................................................... .................. 387 EBU-SU........................................... 374 NAMJESNIK HIMSA ............................. ............................................................................................................... 371 SKROMNI VJERNIK ......................................... .................................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................ 369 BORBA NA ALLAHOVOM......................................................................................................................................................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................... 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ...........

........................................... 429 SEKI......................................................................... 417 JUNAK KADISIJJE .................................................................................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................. ................................................................................ 420 SA’D IBN UBADE............................................................. R............................................................................ R................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................... 428 ^ISTOTA DU[E ............ 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................................... 415 ODMETNIK ............ 405 OSOBENOSTI ....................................................... 433 .............................................................................................................................................................................................................................................................................. ................................................. 430 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................ R. 406 TE@AK ISPIT ...................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D...........................................................................................A... 405 NJEGOV ISLAM ................................................................................................................................ 418 [EHID .............................................................. ..................................... 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ........................................................................................... 416 NADOKNADA ......................... 426 URO\ENA DARE@LJIVOST .................................................................E BENU-SA’IDE ............................................................................................................................................. 413 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................. 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................. 423 PRELAZAK NA ISLAM ...................... 423 LI^NOST .........................................................................................................................A............................................................................................................................................................................................................................................................ 413 OSOBENOSTI ...................................................... 424 ZAROBLJENIK ................................................ 425 NOSILAC BAJRAKA ....... 431 BILJE[KE ..................................................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB.............................................................................................................................. 406 NAMJESNIK HIMSA ......................................................................................A........................................................................................................................................