ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

on bi se `rtvovao da . ako bi slu~ajno {ta bilo.. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro. sklonio ih kod sebe i hranio ih. rekav{i “saputnik”. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. Pa.” Ebu-Bekr.{.{. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra.. Kupio je dvije jahalice.. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. r. upravo mislio na sebe. Abdullaha ibn Urejkit..s. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. pe}ini izvan Meke. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu.s. ili nave~er. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri.{. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr. d`. Ebu-Bekr. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. dru`enje i bratstvo dok nas Allah.. d`. koji je bio mu{rik.s. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni. u~ini Poslanika saputnikom. kod Sebe ne sastavi. rekao je: “Istinu si kazao. pa mu vjerujem. zajedno”. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu.{.. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. d`. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. mo`da ti Allah dadne saputnika. d`. a. pa kad je zavr{io s opisom. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni). odgovori mu Resulullah.. Nego vjera.{. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. “Da. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. r. a. u nekom od trenutaka no}i ili dana. Niko nije znao za Poslanikov izlazak... osim Ebu-Bekra. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. a Resulullah je. pa kad ga je vidio. `arko je `elio da mu Allah.s. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik.a.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). a on }e do}i za njima kada mu Allah. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. da naredbu.” Kada je do{ao do K’abe. a. kako opisuje Mesd`idulAksa. upita Ebu-Bekr. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. Allahov Poslani~e?”..a. a. neka je Allah zadovoljan njima obojicom.

zna{ da je Muhammed.inhasa. Od Njega smo nezavisni. Uhudu..inhasa da ga pozove u islam. Ebu-Bekrovom k}erkom. Hudejbiji.” Nakon svega. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. a On je zavisan od nas. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. postao punac. u po~etku. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. a. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha. Jevreji su. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. I jevreji su se bili skupili kod njega. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. dolazio bi Amir ibn . a. Te{ko je ne za~uditi se. Ebu-Bekrov sin. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . a. a nama je . odgovori: “Boga mi.” . Pa da je On nezavisan od nas. na Hunejnu i u svim ostalim bitkama... kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici).. Ebu-Bekre.. Kada se Poslanik. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. Ebu-Bekr..s. kako li~nost poput Ebu-Bekra. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa.. r. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. kao {to va{ vo|a tvrdi. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. jednog dana ode kod .inhas. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao.s. To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. mnogobo`aca i jevreja. ne bi uzajmljivao od nas imetak.a. Allaha mi.inhas mu. Hajberu. mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. nastavljaju}i pozivanje u islam. Hendeku. Vama zabranjuje kamatu.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. poniznosti i dobro}udnosti. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. Kada bi Abdullah oti{ao.inhasu. a. I Muhammed. Boj se Allaha i primi islam. nego je On siromah u odnosu na nas.s. koji je bio poznat po svojoj smirenosti. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. pri osvajanju Meke. Tokom tog vremena Abdullah. te je tako Allahovom Poslaniku.s. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru. u~vrstio u Medini. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki.

a. preselio.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik. Ebu-Bekr. Poslanik. dvanaestog rebiul-evela.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni.inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.s. a. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik. d`. da nije ugovora izme|u vas i nas. Bio je zaokupljen mislima . koja je bila uz samu d`amiju. a potom oti{ao ku}i u Seh. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje. Poslanik se razboli. r.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade. Omer. rekao: “Ljudi. a. Poslije toga je u{ao s Alijom. Ako bi on umro ili ubijen bio.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio. a.. daleko od njega. neka zna da je Muhammed.{.. odsjekao bih ti glavu. ko je obo`avao Muhammeda. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . r. r.. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu.. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju. a.. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom..s. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik.s. a. a.s..? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. a i prije njega je bilo poslanika.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima.A Prvih dana rebiul-evela.s. Zamolio je Allaha. da je nezavisan od nas .. sabrao se. koja je bila izvan Medine. a s. a ko je obo`avao Allaha.a.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. a zatim. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav. U ponedjeljak ujutro. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. a. od ljudi primi zakletvu na vjernost.” PRVI HALI. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost.. kao nasljednik Resulullaha.s. Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. umro.s. pripremaju}i se da. poglavar Hazred`a.a. jedanaeste godine po Hid`ri.s.ne bi nam je dozvolio. a. i pokazav{i vrhunac samokontrole. i ljudima odr`a vaz.. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju. o Allahov neprijatelju. pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca.

Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti. pa mu je malo ljudi povjerovalo.. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. pokorili Allahovoj odredbi. prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. i milom i silom. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima.. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. Ni{ta se ne}e odlu~iti.s. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. iako ih je bilo malo. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. on je poslao po Ebu-Bekra. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. Kada je Ebu-Bekr stigao. Od nas su vladari. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. Ebu-Bekr. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. a. me|u ensarijama. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. Za{titili ste njega i njegove ashabe. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. Allah mu je uzeo du{u. Kada su se Arapi. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. jezikom punim moralne podr{ke. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. A vi.s. a. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom. jedan od na{ih. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. a ne drugih. Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Doista je Muhammed. Nisu odustali. o ensarije. Po~eli su da dublje . a od vas namjesnici. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom.

Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. koji je bio vrhunac mudrosti. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). a.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome.. a drugom ruku Ebu-Ubejdea.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. ustao da bi se obratio prisutnima . u namjeri da okon~a stvar. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru.to je bio prvi njegov govor. pomaga~i Allahovi. osim S’ada ibn Ubadea.. nikad ne}e saznati o ovome. iz Kurej{a. a vi muhad`iri. iskoristio je trenutak. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. osim ovdje prisutnih Kurej{ija.” “Mi smo muhad`iri. re~e: “Tako mi Allaha. pa. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika. Ebu-Bekr je potom. a. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. i dio samog islama.. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima.. a. Njime je pokazao sebi i .Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima.a. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege. vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. r. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad.” Ebu-Bekr. najplemenitijeg smo roda. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. iako smo prethodnici u vjeri. Zar nije Muhammed. i od prisutnih zatra`i da urade isto. potom.a. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i . nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. i ne osporavajte im njihovo pravo. ensarijama.. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu... poglavar Evsa. a vi ste ensarije. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. Tu su svi dali prisegu. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje. a od vas su namjesnici. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. te ga po~e napadati i prijetiti mu. r. Od nas su vladari. [to se Arapa ti~e.” Ebu-Bekr. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. Njegov odgovor naljuti Omera. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba. takti~nosti i postepenosti. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. r.. prvaci smo me|u ljudima.s.s. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije.a.s.. Svi prisutni su. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana. Allah nam osigurava blagodati. doista. pa vi ste ih vrijedni. kada je Be{ir zavr{io. Mi muhad`iri smo prvi primili islam. a potom. Bojte se Allaha i ne protivite im se. kao nasljedniku Allahova Poslanika.. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. primili smo islam prije vas. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima.

te je opremio vojsku i dok je pala no}. pa ako budem postupao ispravno. Na sjeveroistoku. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. u Jemenu. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. r. muslimanske sablje kosile su otpadnike. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. Ebu-Bekr. Na jugu. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima. zabludu i otpadni{tvo. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. pod zastavom islama. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. vi me pomozite. vi me sprije~ite u tome. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. u tami no}i. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku. neka su.a. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet.s.a. nema mi pokornosti.. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. Nevjerovatnom brzinom. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. r. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura.s. izabran sam da vas vodim. krenuo njihovim tragom. Neka arapska plemena..a. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. a da ne}e biti poni`en. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama.. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru. r. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu. Ustanite na namaz. okupljenih na Arapskom poluotoku. a. Istina je emanet. iako nisam najbolji od vas. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. . u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu... ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. a. htjela su da osvoje Medinu. opet.. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. i zavladati cijelim Jemenom. preseljenja na ahiret. La` je obmana. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. a ako budem grije{io. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. od kojih su Abs i Zubajn. Ebu-Bekr. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju.

... d`. Jedan. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu. namjesnika Allahovoga Poslanika. a. Isto tako. u Omanu. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima.Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu. i da je Muhammed. r. osim Kojeg drugog boga nema. Spremio je jedanaest vojnih odreda.s. pred vama.a. Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia.. svim stvorenjima. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. Allah ..{. . . Vedi’a i Haris. . sa Istinom od Njega.El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. a. Njegov rob i Poslanik. a. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem. Zahvaljujem Allahu. Kada zavr{i s njima. ali istaknuti ashabi. . Protiv takvih }emo ratovati.a. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao.Halid ibn Seid na granice prema [amu. . Milostivog. .Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha. . Absa i Zubjana.s.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. Te vojskovo|e i mjesta su: . Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin. naro~ito Alija. a zatim u Hadremevt.. svima do kojih do|e ovo moje pismo. odgovarali su ga od toga. r.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre. Potom je Ebu-Bekr. i da opomene onoga ko ima pameti. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. i da se obistini govor nad nevjernicima. u Jemen. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. Samilosnog! Od Ebu-Bekra.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed. . da nema druga. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. .Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au. .s. bili oni u islamu ili se odmetnuli. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo. Svjedo~im da je Allah. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. kada je mnogima oprostio. niste mi se du`ni pokoravati.” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. a. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. a.s. Bio je jedan od velikih heroja islama. .s.28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima.

Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. dakle. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. vjeri. a on Ka’bov. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . a on Abdul-Uzzaov. . Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli.s. a. djeda Murrea.s. R. Njegova majka zvala se Hansema. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no. od plemena Adijj ibn Ka’b. Naime. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. a on Nufeov. a on Rebbahov. a. a on Rezahov. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. on Kirtov. Tako|er. Omer vodi porijeklo. Umejjeta. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. a. na ~elu sa Omerovim ocem.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima.. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama.A. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. od osmoga koljena. sin Omerovog amid`e. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma.s. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj. Adijj je osmi Omerov djed. Ebu-D`ehlovog amid`e.. a on Adijjev. Tejma i Abdu{-[emsa. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. a on Abdullahov. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl.OMER IBN EL-HATTAB. okrenu{e se u~enju ~itanja..

Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. Bo`e moj. blag prema nemo}nima. strelja{tvo. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. ~vrste gra|e. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. pamtio je stihove i prozu toga vremena.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. Bio je ljevoruk. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima. visini. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena.preko dva metra. bijel ten. Bio je izuzetno visok . pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. ja sam {krt. pa je ~uvao svoj imetak. . snazi tijela. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. mjesta obraslog gustim drve}em. plemenit prema nevoljnicima. No} me je zaticala. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. Pitao je o njemu. jakih mi{i}a. nje`an prema siroma{nima. ja sam grub pa me u~ini blagim. Bo`e moj. pa me u~ini dare`ljivim. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. a udarao bi me kada ne bih radio. ja sam slab. Kada bi i{ao. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. a. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. Po izgledu. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima.s. Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. Njegov je otac bio strog prema njemu. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. pa me osna`i. obdaren znanjem i snagom. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno.

Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. Vidjela sam na njemu saosje}anje.” . Omer je volio svoj narod. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah. ostavljam te. odlazimo u Allahovu zemlju.” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi. a. neprijateljski odnosio prema njemu. a ona je to odbijala. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da.. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija.s. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. a.s. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda.. prolazio je pored Omera.. Muslimani su se skupljali i spremali na put.s.s. [ta vi{e. Omer se.a..s. Jednog dana Ebu-Bekr.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. Tuga mu je obuzela srce. tra`io je od nje da se odrekne islama. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Omere..” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. Allahov Poslanik. Kada mu je udaranje dosadilo. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam. re~e Omer. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom. vjera uzrok nejedinstva. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz... tako mi Allaha. r. a. bio je uz njih. a. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. a. koje prije nisam vi|ala. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. Udaraju}i je.s. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi.a.. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. kada smo krenuli prema Abesiniji. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. a on je ka`njavao svoju robinju. Zaklju~io je da je Resulullahova. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. i njegovoj misiji. a. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. a.s.’ ‘Neka je Allah s vama’. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha. jer mi je sve ovo dosadilo. r. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti..

o Omere!” “Reci mi.atima. Utom. nadam se da te je Allah. tako mi Lata i Uzza’a. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo.” “Ne boj se. rekao je: . Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje.atima stade ispred njega. a.. primili su islam i slijede Muhammeda. pa je po~eo lupati na vrata.” ..” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi.”.s. pokaja se za ono {to je uradio. a. dobit }e dobro. Otvorio mu je Seid. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere. “Allahov Poslani~e.” Kad je Omer pro~ita. a.” “Bojim se da ti dam. Omer je ~uo Habbabovo u~enje.atima. Dok je prilazio ku}i.. “Nikakvi” . da mu odem i primim Islam..” “Jesu.’ Tako mi Allaha. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo.atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije. odabrao dovom Njegova Poslanika. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. tako mi Allaha.s. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda. d`. upitao je. ^uv{i Omera. me|u njih sko~i .” Allahov Poslanik. a ako je do{ao `ele}i zlo. o Habbabu. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid.s.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett. a. re~e Omer i {~epa Seida za vrat. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. ubit }emo ga njegovom sabljom. dok joj je krv tekla iz glave. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. a.odgovori . Tada .{.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”.s. Ovo je Omer ibn el-Hattab. gdje je Muhammed. tako mi Allaha. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. Tako mi Allaha. pa re~e: “Da.s. Habbab se sakri u drugu sobu.”.atima. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata. odgovori mu Neim. upita Omer. a .” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. “Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . “Kakvi su to glasovi?”..

a.a. r. do{ao sam ti. a. Muslimani od tada znatno oja~a{e. Hunejnu. Pa kada je to u~inio.s. a.. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. a. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu..s.s. a Kurej{ije su. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. a..” Poslije druge prisege na Akabi.s. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. i Omer. re~e Resulullah. bio je ponosan. Omera je Resulullah. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu.s. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau. a. Omer.a.” Allahov Poslanik. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. Omerovim prihvatanjem Islama. uvijek spremni za pomo}. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili. pri osvojenju Meke i drugima. Bili su mu odani pratioci. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu.. “Za{to si do{ao. blizu. vjerujem u Allaha... Allahov Poslanik.s. Slali su svoje izaslanike na pregovore. Nije popu{tao niti je kome laskao. odlu~io posjetiti Harem.. Gledao sam nas.” Nakon hid`re Allahova Poslanika. a Omer ibn el-Hattab je sve . Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe. Takav je bio i na Hudejbiji. a. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije.s. a. r. `estoko pora`eni. r. a njegova vladavina milost. pri{ao mu je Resulullah.a. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno.. Ebu-Bekr. tekbirom poprati Omerove rije~i.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. Allahov Poslanik.. Toga dana je Allahov Poslanik. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam.. Allahovom pomo}i. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. njegova hid`ra bila je pobjeda.. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”. Hendeku. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika.. Hudejbiji. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. pa smo klanjali. nastoje}i posti}i primirje. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme.s. “O Allahov Poslani~e.

Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio. i pitao ga o vinu. klanjam i osloba|am robove. pitao ga o vinu.” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. ne}u Mu se suprotstaviti. je tada rekao: “Allahu moj. ali je {teta ve}a od koristi. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio. a srd`ba je jo{ njime vladala. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju.pokori mu se. te ga upita: “O Allahov Poslani~e. niti }e me On iznevjeriti.. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima.a. to ispo~etka nije bilo zabranjeno. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. ne shvataju}i {ta u~e. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste. r.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana.. i potom se objavi ajet: . Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama.” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. Poslanik. re~e Omer.” “Zar nisu oni mu{rici!?”.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. zbog onoga {to sam tada uradio.s.a. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. smatraju}i da je ispravno. “Jesmo. a.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik.s.. naime. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku.s. “Jesu. razjasni nam o vinu.. odgovori Ebu-Bekr. r. zato je oti{ao Ebu-Bekru. pa ode Allahovom Poslaniku.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora... Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. “A zar mi nismo muslimani!?”. a. i rekao mu: “Ebu-Bekre. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. re~e Resulullah. postim... ponovo }e Omer. upita ponovo Omer. a zatim bi klanjali. a.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”.

Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena.{ejtanovo djelo. ne klanjajte u pijanom stanju. a znanje svih ljudi na drugi tas.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. ostavio bi mnoge stvari. Tra`io je savjete od mnogih ashaba. pa sam se napio iz nje. on od Zuhejra. vino. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa.{. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. a.a. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. d`. r. Ja sam ga promatrao . Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. on od Lejsa. i kumiri.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima.. a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. On im je predlagao Omera. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. stekao mnogo znanja. i kocka. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. Tada Allah. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. Ako bi njemu do{la vlast u ruke.. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. dok ne budete znali {ta govorite. prevagnuo bi Omerov tas.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi.s. a on od Ukajla. a on od Kutejbe.

ja sam slab. Tako mi Allaha. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. Du{a mu se umirila. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara.. Bit }u odlu~an i povjerljiv. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. sljede}eg dana. ja sam {krt. Allahu moj.a. pa me oja~aj.a. r. isku{ao sa mnom.” Nakon toga. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. Allahu moj. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. svako va{e pitanje koje mi do|e.). Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. ja sam grub. Kada su se skupili. a. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. navodi me da budem o{triji prema njemu. a kada sam blag prema nekom... r. r. a on je nastavio: “Allah vas je. ja }u li~no preuzeti. r. A ko bude lo{. . pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. a. r. nisam se puno dvoumio.s. pa me u~ini dare`ljivim. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. pa ga prihvatite i pokorite mu se.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. o ~emu postoje dva predanja..” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. ne bih se prihvatio ovoga. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e. Omer je bacio pogled prema nebesima. D`amija je bila prepuna. r. kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg.. Ujutro.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. ja sam samo jedan od vas. Bojao sam se smutnje. sigurno }u ga kazniti. muslimanima. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”.. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. ve} Omera ibn el-Hattaba. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san.a.” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba. vratio se ku}i. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu.a. Hvalili su ga i podr`avali.a..a. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. uistinu. Omer. Predlo`io sam im.s. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. a Omer je govorio: “O ljudi.” O~i su mu zarosile suzama. pa me u~ini blagim. ovim sam `elio dobro ljudima. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda.

Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. ili }u te kazniti. a.s. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. Vo|a pravovjernih pope se na minber. Ja se pokoravam istini . pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. Zatim sam preuzeo hilafet.. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. ali je ostala nad nasilnicima. i neka je hvala Allahu... Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em.{. zatim u{li u nju. da je ta o{trina oslabila. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. d`. Nakon {to su stigli u Medinu. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima. a mi smo pravovjerni. plemenitost i blagost. a. Bio je zadovoljan sa mnom. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. Bio je zadovoljan sa mnom. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku.s. i hvala Allahu.. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. a znajte. on je vo|a. bio me|u nama. i bio sam mu kao rob i sluga. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. I takav sam ostao s Poslanikom. ‘Bio sam s Poslanikom. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik.’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. kako to Allah. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv. istinu ste rekli. a ElMusenna je bio me|u njima. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. A prema dobrim. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. a. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer.s. da bi se on pokorio istini.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. ljudi.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be.

i da sa~uvam va{a prava. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro. jako se obradova. . a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak. i ako Bog da. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi. pa ih tra`ite od mene. razrijedili smo ih na Sevadu. isto ih ~eka i poslije Sevada. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. Ljudi. Bojte se Allaha. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. osim {to je On odredio. o Allahovi robovi. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. Tako njegovi stanovnici i opstaju. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. A kada ste u d`ihadu. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. Prije nisu bili napadani.. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. na meni je da vas ne dovodim u propast. a zatim redom ostali muslimani. bogobojaznog i siroma{nog. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. nanijev{i im te{ke gubitke. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. ja sam otac va{ih porodica..”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. in{allah. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. jer je on bio prvi koji se prijavio. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas.

Muslimani su ih ponovo stigli. koji zna trenutak kada }e napasti. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha. Tako mi Allaha. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. postavio bih ga za vojskovo|u. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. a nakon toga i grad Baksijas. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. porazili. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Kada se vojska opremila za pokret. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. te bez borbe zauzeli Kesker. a kada }e se povu}i. Sukobile su se dvije vojske. te pobjego{e u pravcu grada Keskera. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije. te krene za Perzijancima. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. dok su muslimani bili nasuprot njima. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. El-Musenna je krenuo brzo. Razdvajala ih je samo rijeka. Nemoj brzo donositi odluke. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa.

odred za odredom. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri.. ponovo sakupljaju}i vojsku. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. a mi vas ne}emo napadati. odazivaju}i mu se pokorni. El-Ezda.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. Naprotiv.” Poslije Bitke kod mosta. ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak. ne gubite nadu. kad je pre{ao rijeku .zauzeo dobre polo`aje.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku.a. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. ili da nas ne napadate. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. ja }u mu pomo}i. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. ali Ebu-Ubejde. Bo`e. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. r. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. . El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. svaki musliman je siguran od mene. da mi pre|emo rijeku do vas. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. ili da mi pre|emo rijeku do vas. da se nije bacio u smrt. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja.” “Pre|ite vi”. ili da se povratio. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. mi smo bili njegovi za{titnici. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha. odgovorio je El-Musenna. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. Zato. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. i muslimana. Taj’e i Has’ama.

Koji me je obavezao da volim Omera. r. Oporu~ujem ti bogobojaznost. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. Preuzmi njegovu vojsku. “Bitka na Jermuku. Milostivog. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. ostvarena je velika pobjeda. za tzv. Uistinu. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. jer Allah se ne stidi istine.a. Borbe u Iraku su potom utihnule. nadaju}i se plijenu. Allahovim fadiletom. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. Hvala Allahu. gdje je bio potreban. [alji izvidnice ispred velike skupine. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. kojeg manje volim od Ebu-Bekra.a. S njom je i definitivno eliminiran . izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. po njegovoj naredbi. Koji je dao vlast Omeru. r. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. Ali. iz zablude na svjetlo. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta.. neka je salavat na Njegova Poslanika. “Bitku na Kadisijji”. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. Koji je odredio smrt EbuBekru. On te je izveo iz nevjerstva u iman. U toj bici. i nema drugog bo`anstva osim Njega. Vjernici su bili istinski radosni. POVRATAK NA [AMSKI . Hvala Allahu. a bio mi je dra`i od Omera. tzv.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu.. Prvi potez koji je na~inio Omer. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. ve} radi Gospodara Omerovog..” Omera ibn el-Hattaba. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera.. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede.

Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku..” Zato ih je Halid po~eo ubijati. r. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. bez namjere borbe protiv njih. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. u toku ratova protiv otpadnika. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji.. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Kad se sreo s njima. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. .42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. obavije{ten o onom {to se desilo. r. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani.a. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario. Kada je Allahov Poslanik. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne.. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji.a. Zatim je naredio da se ubije. Rekli su: “Sebe’na.s. rekao je: “Bo`e moj.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. koji se ve} pripremao za veliku bitku.s. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. Naime. a. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. eslemna. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. ljudi su bili odu{evljeni njime. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. a.

Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada. .. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija.Na drugoj strani. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin. Me|utim. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu.. r. Veliki je dio Perzijanaca primio islam.ejrezanom pobijeni su. posljednja upori{ta Jezded`irda.Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam.. Zato je Omer. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. [to br`e. iskustva ili ratne sposobnosti. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. jedna za drugim. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. Hurmuzan je tu primio islam. rekao je: ” Tako mi Allaha. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. na sjever Perzije. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. perzijski je kralj `elio borbu. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe..bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. Pao je i grad-dr`ava Tuster. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. konja. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru.. po~ela su stizati u Medinu. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima.a. I hvala Allahu. nastoje}i da ih prevare. a da ga ne odaberete i uputite meni.

44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. po rijekama i ogromnom bogastvu. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. . . pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. boje}i se da se muslimani ne razi|u. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. Molio ga je. te . dvoumio. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. bizantijskim kraljem. Ali se Omer.Egipatski narod bio je potla~en. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. Izrabljivan je u zemljoradnji. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. Amr je u{ao u Ari{. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske. . mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: .[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora. koji je bio pobjegao na sjever. r. .” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u. Namjerno je i{ao polaganim tempom.. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. {to mu je pove}alo samouvjerenje.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. prostranosti zemlje.a.

Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. Atrapon je uvidio snagu muslimana. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. tra`e}i od njega pomo} i opremu. kada prestanu poplave.ermu. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. uvozili ili izvozili robu. vjere. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. krstova. Sagradio je d`amiju.a. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. Ako neko od njih ne prihvati.” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. Ne zabranjuje im se trgovina. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. imetka. Egipat je. hvala Allahu. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi.” Stanovnicima Nebe. ostao u rukama muslimana. a davat }e je. Omeru. po tre}inu. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . Milostivog. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. Dokument je napisao Virdan. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha.. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. r. crkava. svejedno. u iznosu od pedeset miliona.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. . Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta.ustat. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. zatim Belbis. garancija Njegova Poslanika. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. Ako se umanji rod. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. na kopnu i na moru. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi.

ako neko umre. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend.. a sve vam je obja{njeno. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima. Po obi~aju. Ujutro se obratio muslimanima. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. snaga me izdaje. rob El-Mugire ibn [u’bea.. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja.. Utom. Osim brige da vas zavedu drugi. Sakrio se blizu .46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci. u~e}i dovu: “Bo`e moj. a ne bude imao djeteta. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. u srijedu. njoj polovina njegove ostav{tine.. ostario sam. oronule su mi kosti. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta.s. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo.O ljudi. a. i okrenuv{i se prema muslimanima.ejruz el-..” U ranu zoru.s. a Allah zna sve.. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. ispravio bi ga. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. Ako su oni bra}a i sestre.. a ako su dvije. vidio sam uistinu san. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. Ostavljeni ste.. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu. a pove}ao se broj pot~injenih.. odre|eni su vam farzovi i sunneti.arisi. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. rije~ima: “O ljudi. a.. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. a ima sestru. Bo`e moj. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. kao kelala. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an..” 9 Ako me Allah po`ivi. pro{irene njene granice i sre|ena administracija. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini.

oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. i kada je po~eo namaz. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima. a. Potom je poku{ao pobje}i. on }e biti halifa poslije mene. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.a. r. raniv{i nekoliko muslimana. radijallahu anha. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. skinut }e mi ih. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e. Nakon ranjavanja. ali da on nema pravo da bude izabran.. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. i Ebu-Bekra.. Neka ne izlaze za mnom `ene. Zubejru ibn Avvamu. jer ako mi bude kod Allaha dobro. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. Aliji ibn Ebu-Talibu.” . Kada je preselio. a. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em.s.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin. bio je zadovoljan njima.s. a. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate. po`urite.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. pa koji god bude izabran. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. Allahov Poslanik. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. i Ebu--Bekra. dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti. Kada me ponesete. a ako ne. Talhi ibn Ubejdullahu.. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. Allahova Poslanika. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. zamijenit }e mi ih boljim. r. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. a ako ne bude.: “Abdullahu. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. jer ako imadnem kod Allaha dobra. oboriv{i ga na zemlju. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri.. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene.a. rekao je: “Hvala Allahu. rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. jer Allah najbolje zna o meni. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e.s.

Uni{tio si smutnju.. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. o Omere. kada umrem.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije.a. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre. radijallahu anha. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao. ne}ete me prete}i u pohvali njega. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. o Abdullahu. naklonjen istini. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima.a. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje.. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. odbojan prema la`i. unesi me. ispravljao si nepravdu.a. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. r. na{ao je ~ovjeka .” VRLINE OMERA. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. Nazvan je . r. I ~esto kada se govori o pravdi. odnesite me na mojoj postelji.Divan li si brat po islamu. nego da imaju halifu. pa su ga uputili prema d`amiji. to sam `eljela za sebe. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika.” Tako je oporu~eno. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji. Potra`io ga je u d`amiji. dozvolila. navodi se Omer kao primjer. Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili. Bio si kreposan i dobar. o Ebu-Hafse. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. Potom ih je pitao gdje on boravi. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. Pa ako mi se da dozvola. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. a o`ivio sunnet. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja.A. ukopaj me u muslimansko mezarje. ali ga nije na{ao. r. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha. R.. ali }u njemu dati prednost nad sobom. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao. sine Omerov.” Osman ibn Affan i Alija. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. a ako ne. D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab.

a. r. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu.. Arapi prije.. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka.a. uveo po{tu. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane. sakriven od sunca. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. sa svojim {tapom pod glavom. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici. a i Arapi kao prvi muslimani. prvi je koji je postavio divane (urede).s. Kad bi saznao da je neko u oskudici. plate i protokole.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. toliko je bio blag. . sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. Sam. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima.

.

OSMAN IBN A. r. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. k}erka Kurejzova.. a. a on . k}erka je AbdulMuttalibova. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif. a on Nadrov. a on Malikov. sina Rebiovog.A. a on sin Ebu el-’Asov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. a on Abdul-Menafov. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. a on sin Mudar Nizarov. a.ihrov. koji je sin Habibov.. a imao je {est godina. pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika. a. a on Luejjov.. R.s. a on Mudrekov. a Kusajj je sin Kilabov. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a on Adnanov. k}erkom Allahova Poslanika.. a on sin Murrinov. a peti Osmanov djed.s. a on Kinanov.AN.. vodi porijeklo od Umejje.s. a.s. Osmanova mati bila je Erva. ~iji su potomci Emevije. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom. sin je Affanov.s. a. a on K’abov. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika.a. a on Muzejminov. oca Abdu{-[emsa. a on Meidov. od koga su nastale ha{imije. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena. a on sin Umejje. . a on Kusajjov. Osman. a on Iljasov. a on Galibov. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. a on je ~etvrti djed Muhammedu. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a on Abdu{-[emsov. a on sin Abdu{-[emsov.

’” Osman. dozvolio. krupne ru~ne i no`ne kosti.a. a imao je vrlo lijep rukopis.” Odr`avao je rodbinske veze. a ljeti u Jemen. r. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. a zatim iza{ao. Nije pio alkohol niti je bludni~io. no} je za njihov odmor. samilostan i dobro}udan. Imao je veliku bradu koju je knio. r. a. za razliku od mladi}a Meke toga doba. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako. nje`ne ko`e. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.a. tamnoput. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i. a potom je do{ao Omer. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama.. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja.. Osman je u{ao. slugama i onima koji su od njega zavisili.a. Allahov Poslanik. Prirodno je prezirao nasilje. r. r. Potom je do{ao Osman. @ivio je ~isto i uredno. iskustva i lijepog opho|enja. a.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman...a. dozvolio mu je.a. da u|e. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. Nije promijenio svoj polo`aj. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. i zatra`io dozvolu za ulazak...s.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom.s. pa mu je Poslanik. srednje visine. Allahov Poslanik. a. obavio je {to je htio i oti{ao. Imao je duga~ke podlaktice.. Zube je u~vr{}ivao zlatom. zimi u [am. naro~ito stopala i {ake. Me|u njima je bio i Osman.’ Allahov Poslanik.. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu. a Omer. Bio je vrlo strpljiv. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne. Bio je bogat i dare`ljiv.. imao je sav komfor.s. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman.. r. Bio je vrlo stidljiv. bio je lijepog izgleda. blagosti. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine. gustu kosu. pravog nosa. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika. krupnih o~iju. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. uredno i luksuzno poku}stvo. O sebi je rekao: “Allaha mi. Obavio je svoj posao i oti{ao. a. i zatra`io dozvolu za ulazak. sjeo je i popravio svoju odje}u. a.. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja..s.s. Allahov Poslanik. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. Posebno je bio milostiv prema ro|acima.. okrugla lica. obavio svoj posao. . Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja.s. Isticao se mirno}om. a. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. r.s. a..” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr.a. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. iskren i pouzdan.

k}erka Poslanikova.. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. ga je odu{evio. primio islam na ~udan na~in. takvi su kakve si ih opisao. r..s. r. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba. odazovi se Allahu.. a.. Poslanik. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. Dobit }e{ dobro. pa ga slijedi.a. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se.a. o`enit }e{ se ~ednom `enom. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz. a bit }e{ sa~uvan zla. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena. gluhi. a bila je vrlo lijepa i privla~na. k}erkom plemenitog porijekla. a.” Osman. te on izgovori {ehadet i primi islam. kao razborit ~ovjek. slijepi.s.a. pa opet do deset.s.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah. pa sam je upitao: ‘Tetka. koji mu je rekao: “Te{ko tebi.. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. kipovi ti ne mogu nauditi. niti koriste. ja sam Njegov Poslanik. i on mu re~e: “Osmane. tebi i svim stvorenjima.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e.. Osmane! Kako ti. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. ugledao je Ebu-Bekra. r. Allahov je Poslanik. a..s. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. a. lijep si i rije~it. pa opet triput. pozdravljen si triput uzastopno. Rukajja. tada su oti{li kod Poslanika. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga. . Bogami. Jednog dana je kod svojih uku}ana.

@rtvujem za tebe.. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem.a.. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. r. poslan svim stvorenjima. a. r.a. O`eni ga svojom k}erkom. Pa slijedi Muhammeda. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. Poslije nekog vremena. amid`a..” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put. {to ga ~ovjek vidje. Ebu-Leheb. a. poslani s Istinom. Doveo je Osmana ibn M’azuna.” .s.. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova.s. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. u islam. Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. Poslanikov. a. a. pa njih dvoje bijahu.s. a Allah upu}uje na Istinu. Osman. on nikada nije bio uz la`. mjesec i sunce nad horizontom. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika. a.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih.. na istini..s.s. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. Resulullah. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. Allahov Milosni~e. Abdurrahmana ibn Avfa. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca. sine Ha{imovi}a.s. primili islam. a. Kada je obavljen razvod. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah. a..s. te su svi. Allahov Poslanik. u njegovoj poslani~koj misiji. njegovim uzrokom i zaslugom.. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. svoju du{u ti.

a. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. vjen~ao ga je njom. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom.. Me|utim. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji.a. r.. a.” Osman. Jednoga dana je do Poslanika. kao da je i on u~estvovao u bici. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu.a.s. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah.s. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu. imetak. Ebu-Sufjan je.. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti)..s. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika. dijele}i s njima dom... a Osman se pobratio s njim. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. a. me|utim. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu.. a. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku.. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. odredio je dio ratnog plijena za Osmana. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. osjetiv{i opasnost. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. zbog toga {to je .. a. dao bih je za tebe. brata Hassana ibn Sabita.s. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret.s. a. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima..a. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. a.. Allahov Poslanik. i Ebu-Bekra. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. a. Poslije smrti Rukajje.a.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu. Osman. r. r. Ukopan je u Medini.s. Dok su oni stigli. poslao po pomo}. a. Poslanik.s. {to mu je on dozvolio. Osman. Poslanik. poslav{i ih u spas karavana.a. a.s. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika.s. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku.. r. dobro i zlo.. a s njom nije imao djece.. pa su se vratili u Meku. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika. tre}e godine po Hid`ri.a. a.. Allahov Poslanik..s. a.s.s. Rukajja je preselila na ahiret. r. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale.

a. Abdurrahman ibn Avf.. re~e: ‘Abdullahu. Poslanik. a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. na Hendeku.. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji. zahvalio je Allahu.’ Ustao sam i otvorio vrata.. nazvao selam i sjeo.. Hajberu i obavio Oprosnu umru.. pa Resulullah. a. r. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom.’ Ustao sam.a..s.’” Osman.s. re~e: ‘Abdullahu.s. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek.. Zubejr ibn el-Avvam.. Hatib Ebu el-. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. a. a Poslanik.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. zahvalio je Allahu. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna. ustani i otvori. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. r. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse.s. a. Hunejnu. r. Bio je sa Poslanikom. a. ~eprkao je zemlju {tapom. a ovaj od Jahje ibn D`afera.. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd. a.’ Potom je u{ao. a Allahov Poslanik. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`.s...’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn. na najvi{em je stupnju. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. a ovaj od Alija ibn Asima. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. Talha ibn Ubejdullah.. srodio se s Allahovim Poslanikom.s. Zatvorio sam vrata.: ‘Vo|o pravovjernih.s. a. kada neko ponovo pokuca. Potom sam zatvorio vrata.Talib. a ovaj od Osmana bin Gajasa. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu. u{ao.a. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a ovaj od Ebu-Avane. r. a. Allah neka je zadovoljan s njima.s. a. Omer ibn el-Hattab.s. prenose}i od svog oca. a na vratima je bio Ebu-Bekr. u{ao. ustani. nazvao selam i sjeo. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. otvorio i vidio Osmana ibn Affana.s. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. Alija ibn Ebi. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ .56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda. Osman ibn Affan. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu.s. nazvao selam i sjeo.” Hilal je pri~ao. a ovaj od Osmana en-Nehdija.a.s.. Poslanik.a. i obraduj ga D`ennetom. S’ad ibn Ebi-Vekkas. a ovaj od Ebu-Sufjana.a. Hudejbijji. a. a. a. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.

.a. u to vrijeme je poslan u Meku. a. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova.. bio je Poslanikov izaslanik u Meki. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana.’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer.. a. d`. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. Kada je Osman . Resulullah.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. a ona je tada bila te{ko bolesna. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama. poruci.a. r. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana. pitat }u te ne{to. Poslanik. ko bi me za{titio. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena.s.. rekao: ‘Allahov Poslani~e.. Poslanik. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. a... bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . r. pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe.’ Tada mu Abdullah ibn Omer.a. bojim se za sebe od Kurej{ija.s. Osmana ibn Affana.. a. oprostio. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra.a. poslao je Osmana u Meku.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”.s.s. a.. svjedo~im da mu je Allah.s.. r. a. a. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa.. r. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. pa mu je Omer.. Allahov bi ga Poslanik. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji.” Poslije toga. r.{. Osman. ne uradi prije mene..’ On se prima~e. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. Ostao je da joj pomogne. poslao je Osmana. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.s. a Poslanik.s. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom..a.a. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu. a. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. Muhammed. poslao.s. Osman.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam. r.

Trebali su deve. a... Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. rekao je: ‘Pi{i.a.. a Poslanik. r.s. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta. a. r. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. Osmane! Tako mi Allaha.ET Halifa Omer. Omer. davanjem polo`aja i zadu`enja. a. Ulagao je imetak za islam bez ra~una. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. r. ali bez prava na svoju odluku. pa ga je Poslanik. prilo`io je pola svog imetka. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje. Ebu-Bekr.. a.’ Omer. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima.’” HILA. r.s. Bila sam uz Allahova Poslanika.. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e..a.” .” Osmanu je rekao: “Osmane. Aliji ibn Ebi-Talibu. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima.s. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. koje je vodio Allahov Poslanik. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu.s. Tri dana trpio je nanesne rane. a. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva.s. Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava. a. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi.. [to se ti~e Osmana. Zubejru ibn Avvamu.s. on je opremio tre}inu vojske. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara.. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. a. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. a. a.s. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-.s. Poslanik.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. konje. htio da ide na Tebuk.s. r. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. Allahov Poslanik.arisija.a.. Kad je Poslanik..58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. Talhi ibn Ubejdullahu.a.s. dostavljao D`ibril. hranu i pi}e. a da nije bio plemenit prema njemu. a imao je golemo bogatstvo. dao je sav svoj imetak. a. od prvih dana..a. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika.

Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas.” Potom su se svi razi{li. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. r. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika.” “Sla`emo se!”.” Osman je {utio kao i Alija. pitao je i djecu u mektebima.” Poslije Omerova ukopa. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer.a. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na.a. zaslugama. Abdurrahmanu ibn Avfu. a ne da }ete raspravljati. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu.. Suhejbe. r. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio..a. pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. To je trajalo tri dana i no}i.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira . r. rekav{i: “Ustani ti.” Alija i Osman.a. r. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . reko{e. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini. Abdurrahman.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. kada ih je vidio. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. Mikdad. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. S’adu ibn Ebi-Vekasu. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice. ima{ obe}anje od nas. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni.. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. odgovori{e: “Svakako.-javno i tajno. Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. ispeo se na minber i rekao: . Odlu~io je da konsultira sve muslimane.

bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti.{. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana.s.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi. ne mogu. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. d`.. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice. a. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik. dok mu je ruka bila u Osmanovoj.s.a.. koje i poslije natapanja vodom. nelagodu i uzrujanost. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu..’”12 Prvo s ~im se susreo Osman.” Izgled Osmana. r. koju Mi s neba spu{tamo.. a.{. Po~eo je drhtati i zamuckivati. Ne budite nemarni. ipak. koja vje~no ostaju. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota.a.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. a dobra djela. d`..” Ljudi su se okupili oko Osmana. donio salavat na Njegova Poslanika. d`. da bi mu dali prisegu. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima.. d`... Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. kada bi vazio ljudima.{. i re~e: “Gospodaru. a zatim se ohrabrio. r. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. a. {ejtan ne pokoleba. Alija. r. postane suho i vjetrovi ga raznesu. Vo|u pravovjernih... zahvalio je Allahu. upu}ivao je na njegovu tremu.s. odbacio i tra`ite ahiret. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. kao halifa.. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. dok je bio na minberu.s. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.. r. ni Aliji ni Osmanu. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem . ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje. a. jer je Allah. ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. rekao da je on bolji. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk.a. Alija.a. mogu.{. Ebu-Bekr. Zar nije dunjaluk prepun obmana. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca.a. r.

da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. Zatim. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama. pa ga ostavi. Omer.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene.a. Alija. imat }ete je. a kada je na{ao Hurmuzana. hilafet). a ne pastiri. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. nestalo je stida. i njega. pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. Allahov Poslanik. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere..’” .s. r. Po{to oni nisu imali nasljednika. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. me|utim. Budite povjerljivi. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. r. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas.. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu. A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici. umjesto toga uvedu novotarije.a. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. a ne kao poreznici. tra`e}i povjerenje. dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. pa da vas Allah drugima zamijeni.” Podanicima je napisao.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. Dadnite sigurnost. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere.. a. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. stavio ju je u Bejtul-mal. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. Uzmite pravo i dadnite pravo. postigli ste uz one koji vas slijede. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. sigurnosti i povjerenja. pa kada to do|e. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Lijepo postupajte prema zimmijama. obra}aju}i se halifi Osmanu. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. bio on musliman ili zimmija13. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. neprijatelja na kojeg budete nailazili.

ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. koji je bio namjesnik {est godina. Kada je stigao u Gruziju. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. preuzeo hilafet smijenio ga je. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku. r. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. zarobiv{i velik broj ljudi. Lahko je osvojio Azejberd`an. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. r. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini.. a zatim Armeniju. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu.a. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi.. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. . a kada je Osman. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza. iako je imao dvadeset pet godina. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. r. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza.a.a. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu.. Zbog toga je smijenio S’ada.

Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. pa su obavijestili halifu. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. Halifa Osman. Muavija ibn Ebi-Sufjan. pitaju}i za odobrenje. r.. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam.a.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. . devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am.” ^im je pala no}. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. r. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote.a. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane. Nije prestao dodijavati halifi. po{alji pouzdanog. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. Osvojili su ga. Muslimani su se pobojali tolike vojske. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. molio je Allaha da pobijede i uspiju. dok mu nije udovoljeno. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. Poslije. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. muslimani su navalili na Bizantijce.. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. Kada je Habib stigao do Morijanova logora.

a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju. proglasio dozvoljenom (tj. dozvoljeno je da se ubije).a. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. u me|uvremenu. vjetar se uti{ao. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. Kada je stigao do tog mjesta. D`erd`il. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. r. {to je ovaj pokorno i u~inio.a. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. Stigla ga je Ibn. Abdullah ibn Ebu-Sarh.. koji se odlu~io za borbu na moru. r.. Kada smo se usidrili. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini.. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu.RIKE Halifa Osman.. r. Toga dana se Osman. ratovao je po Africi. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha. po nare|enju halife. a. Abdullah ibn Zubejr. razbje`ali su se na sve strane.a. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu. a nama u lice. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. kralj Berbera. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. pa nije ni poku{ao pobje}i.s. . a. odlu~ili napasti Afriku s mora. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. Allahov je Poslanik.a. Bizantijci su. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi.. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. Abdullah ibn Ebi-Serh. r. Ovaj ga nije ni primijetio.s.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku.. r. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu. iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom.a. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje.

Allah. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije.. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! . Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta. iako ga je on osvojio.a. ~iju je krv Poslanik. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima. a Afrika je. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. a postavljanjem drugih. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. ne pitaju}i halifu. dao je pobjedu muslimanima. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta. Poginuo ih je veliki broj. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. d`. r. nakon {to ga je Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’. Voda je bila poprimila boju krvi. uga|ao im je i bio blag prema njima..s. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. a. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana. Allahovom pomo}u. Osman ga je vratio. r. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta.s.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. Voda!.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. bili su odbili da se on vrati u Medinu. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan.a. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu.... a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku.{. bio protjerao.. a. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge.. ostala u rukama muslimana. Ebu-Bekr i Omer . a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda.” . sabljama i no`evima.. bio proglasio halalom. a svoju k}er udao za njegovog sina.

jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika.a. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli. r. Oni ne piju. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima.. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru.s. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Tako mi Allaha. pa ste se podigli protiv mene. pa za{to sam bio vo|a. [amlije su i dalje u pokornosti. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. Muavija je. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami. ali je on vas bio pritisnuo. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. i obja{njavao i iznosio ~injenice.. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. Oni nemaju emira. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe. Allaha mi. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. ka`njavao vas i kudio. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. Oni slijede prvog koji se pobuni. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. prije nego se vratio u [am.a. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. pa ste mu se pokoravali. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog.” Muavija re~e: . a ja sam bio blag prema vama. rekao: “Vo|o pravovjernih. htjeli to ili ne. r. osim mulj i proizvode samo hr|u.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife. Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. poturio sam svoja ple}a. Allaha mi. kojeg je Osman. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. a.

kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog. Ako me ubijete.” Muavija re~e: “Allaha mi.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. da predvodi ljude u obavljanju obreda.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan. Mugire ibn el-Ahnes. Do{lo je vrijeme had`a. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. a nisu mu ~ak ni vodu davali.s..a. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. rekav{i: “Ljudi. ne ubijajte me. zabranjuju}i mu da iza|e. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-. Do{li su u Medinu. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. poslao je po Aliju. Allah vas po`ivio.a. Allah vas ~uvao. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. sjedite!” Ljudi su posjedali.. a.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu.. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Polahko. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. kom{ijama.ihri. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. a Allah je odredio za ovaj ummet da. Husejn. a me|u kojima: Hasan. a divan je On Za{titnik. Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. ili }e{ poginuti ili ratovati. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni. r. Osman. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. ne}e se dogovoriti za imamet. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. Kada su do{li. obratio im se iz ku}e. kada budu grije{ili. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi.Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe. Rasporedili su se oko njegove ku}e. a onda je nastavio: “Medinelije. opkolili je. r.

prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. te do granica Indije i granica Turske. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Zatekli su ga da u~i Kur’an. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. Na Allaha se oslanjam.. r. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. . govore}i: “Tri su za Allaha. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. Tako Hasan ibn Sabit. Osman ibn Affan. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. pro{irio je Poslanikovu.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. Ljudi su ga oplakali poezijom. prozom i pri~om. a {est {to si meni skrivio.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. a. a. a ona je postala prijestolnicom. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga. r..a. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu.s. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku. koji je bio Poslanikov. Kenane ibn Bi{r ibn Itab.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e. a u njemu je bilo jo{ `ivota. r. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. oboriv{i ga na stranu.erafisa sjedila je do njega. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. Ta pravila su ostala do danas. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. pjesnik.a. Imetak se slivao u Medinu. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila.s. a `ena mu Naila bint el-.... izrekao je ove stihove: . Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki.a. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. i devet puta ga udario no`em.

. koja se kolje kod vrata mesd`ida. ru`na li vam puta. tabut na ramenima ljudi odneso{e. O K’abe. borili s nama. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. ne prestaj uporno plakati. du{e. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. Ru`nim li ste putem po{li. Maloprije pro|o{e. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. u~injeno da bi zastra{ilo. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi. tek iza{lo sunce od toga zatamni. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika. Zun-nurejnu.s.. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. Osmanu ibn Affanu. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. razasuti svuda brzo se sabra{e. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio. Ubistvo halife. a. odvratna li djela.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. plemenitom i pravednom. sela }e vam biti stani{te. me|u palmovicima. Ako se okrenete. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. da biste se kod mezara Muhammeda. a naredba emira nije sprovo|ena. zetu Allahova Poslanika. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. pokriven mezar. a.s. . {ta li je unutra. `alosti ti. oko Medine.

.

a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju.{.atima. Spoznao je da je iman bogobojaznost.. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. a.atimin mu`. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. Allahovom Poslaniku. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija. Potpuno se predao Allahovoj vjeri. pobo`nosti i skromnosti. a on Kusajjov.s. a on Ha{imov. sin je Ebu-Talibov. koji su bili rod Allahova Poslanika. Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). sina Ha{imova.. a on je sin K’abov. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika.. primio bi putnika i ugostio ga. . k}erka Eseda. R. svim svojim bi}em i djelima.s. a sam bi spavao na podu. Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. a. Bio je neporo~an. a on Abdul-Muttalibov. on mu je bio najbli`i ro|ak. a on Kilabov. tako da je dijelio sve {to je imao. Bio je ~ista srca. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. Mati mu je bila . a. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica.A. Nahranio bi nevoljnika. a sam zano}io gladan. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. Od istaknutih ashaba. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna.ALIJA IBN EBI-TALIB. slavljenje i veli~anje Allahova. bio je amid`i} i zet . d`. omiljen i samilostan prema sirotinji. a on AbduMenafov.s.

Pozivam te Allahu Jednom.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. lijepoga lica.s. A kako ne bi bio takav. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute. dubokoga razumijevanja. tamnoput. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. i od njega je primio svojstva. Hodao je brzo.. za{titnika i brata. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. naro~ito kada bi bio u bici.s. Imao je veliku bradu.s. o{trouman i brzo je pamtio. kada je Ebu-Talib saznao za to. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. onda nikom ne govori o ovome. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini. a ostavljanje Lata i Uzza’a. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. krupnih o~iju.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. koji je kratak bez obzira koliko trajao. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda.. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e.s. i izjavio {ehadet.” Poslanik. povjerljivost i mudrost. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. koja su rijetka kod drugih ljudi. ako ne}e{ u islam. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. a poznavao je njegovu iskrenost. . Izbjegavao je ukusna jela i pi}a.{. Kada su zavr{ili. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. pa mu re~e: “Alija. Bija{e u~en i obrazovan.. a.. Ujutro je oti{ao kod Poslanika.” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. a. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. Ali. Bio je srednje visine. a. a. u pokornost i obo`avanje Njega. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. d`. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu. visokoga ~ela. koje je podvla~io surmom. Koji nema druga. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda.

a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. pomislili su da le`i Muhammed. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu.. u Medini. a malo imetka. a. Resulullaha. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam.a.. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika.. Kada je Poslanik.. i njegove vjere. a. ^udno je. a.s. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu.s. ogrta~em. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom.. a. i da bude uz njega i uz Aliju.s. Poslanik. Rekao mu je da legne u njegovu postelju.. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere. a. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata. bio je blizak i privr`en Resulullahu.s. Poput Musaa. bratimio muslimane u Meki. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika.a.s. bratime}i muhad`ire i ensarije. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas. nije vidio pogodnije osobe od Alije. a da on sam nije primio islam. Alija. r.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. a zatim je isto u~inio i drugi put. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao. nakon Hid`re. a. Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja.s.s.s. a. Alija.. . Muhammed. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. a. a. u dru{tvu Ebu-Bekra.. r. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini.. r. on se pobratimio sa Alijom. a.. a.s. po{to je njegov otac imao veliku porodicu.s.a. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim.s.s. Kada je Poslanik. a.

Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja.. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. nije u stanju da hoda. a. postojan kao stijena. r.s. vodio. Od tada. Alija je nosio zastavu crne boje. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara..s. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. danas se dobro pokazala. rekao je: “Zovnite mi Aliju”.. Bio je u `ari{tu borbe. zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. U svakoj bici koju je Poslanik. oti{ao je ku}i kod k}erke . Allaha mi. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem.s. Kada se bitka rasplamsala.s. a. a. Ebu-Kajsa ibn el-.”Na to je Allahov Poslanik. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn . a potom sam napustio Meku.. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a.” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom. a. a. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. tragove. oti{ao do njega. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf.ekiha ibn el-Mugiru. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava.s. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. jer ga je Allahov Poslanik. kojoj su dali naziv “Ikab”... Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara... Ina~e.s.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika. iza{ao prema Medini. Poslanik.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. Alija nije izostao ni iz jedne bitke. vidjev{i otekline na njegovim stopalima. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. a. Slijedio sam Resulullahove. Evsa ibn M’abera ibn Levzana.s.. ostavio kao namjesnika Medine. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. a. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru.a. k}eri. a. odmarao.s. osim iz pohoda na Tebuk. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira... a. zagrlio i zaplakao. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli.” Poslanik. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda.s. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. Aliju. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e.. a. znanje i vjeru. pa ga. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. a.s.s. nikada nisu zaboljele noge.

.” . o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik. pa Alija re~e: “Ja.. a.s. Abbas ibn el-Muttalib. Jednom prilikom Resulullah. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio. a.s. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi. Allahov Poslanik.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. strpljenje i hrabrost. Usame ibn Zejd i [ekran. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv). sluga Resulullahov. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. dok su ga Abbas. poslao je Ebu-Bekra.s.” Ebu-Rafi’.. poslao.. . o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku.s. Njegovim uzrokom i zaslugom.. dok ga je Alija kupao..Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a.. Kusum ibn Abbas. Alija je bio na nivou pomo}nika. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera.atimu. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika. ogasulili su Resulullaha. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom. a. a.s..s.”16 Kada je Poslanik. da je rekao: “Allahov Poslanik.. pa mu je. . a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. Pisao je razne dopise i ugovore. a. {to poslije mene vi{e nema poslanika. kako si divan. Alija ga je prislonio na prsa.a. Tako|er.” Na Allahovom Poslaniku.s. a u vezi s tim. i na dunjaluku i na ahiretu. pa se zapodjenula borba. iza{li su njeni branioci. Hasana i Husejna. . pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu.” Allahov Poslanik.. koji su iziskivali o{troumnost.s.adl i Kusum okretali. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu. r. a.. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam. rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa . kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. sluga Poslanikov.s. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. a Poslanik. pa se vratio. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu.. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u.s. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. a. preselio na ahiret. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib. s tim. a. i `iv i mrtav.adl ibn Abbas. On se borio. a. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. . koji je imao upalu oka.atimu.” Poslanik ga je slao na razne zadatke. a. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke.s. Dok ga je gasulio.” Zatim je pozvao Aliju. ali ih nije osvojio.. a. na ovo re~e: “On je moj prijatelj. zajedno je blagoslovio Aliju.

bio je savjetnik i glavni kadija. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e. a ja ne}u znati?’ Poslanik.s.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. Tako je Vo|u pravovjernih Omera.’ Tako mi Allaha. . pitat }e me o presudi.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. r.... koji je izdao mnoge presude. najsmjeliji i najrje~itiji.a. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. r.a. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. Alija je bio glavni savjetnik. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. u Jemen.a. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. r.’” Bio je najotvoreniji. Kada je poslan plijen s Kadisijje. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom.. a.. nema nijednog ajeta.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. a. vo|a pravovjernih Omer.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru.. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. Alija je bio veliki u~enjak. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. oja~aj mu govor. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. pa si potro{io. a. osim {to ti je dato. i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima. a u vrijeme Omerovog hilafeta. obukao. {alje{ me u Jemen.s.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega.s.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra. poderao i pojeo. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je.

ali me niste slu{ali. poznavao je sunnet. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. HILA. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. A ono {to Allah ho}e. budi mi svjedok.s.. iz razloga koji Allah zna.. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. Muhammeda ibn Mesleme.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. a on je odbijao. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. a. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. Zejda ibn Sabita. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim. svojom desnicom kojom je branio Poslanika. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. Alija se popeo na minber. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. Ljudi su ga slijedili. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. zet Allahova Poslanika. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga.a. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. Oni su uporno navaljivali. a nakon {to dado{e prisegu.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. S’ada ibn Ebu-Vekkasa. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda. me|utim. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. niko ne mo`e ispraviti.s. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. u . Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu.” Bio je golemoga roda. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu.” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. me|u prvim je primio islam. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u. Uzvi{en i Velik je On. osjetili su da dolaze nevolje. r. a. koji }e ih voditi. neka je Allah zadovoljan njime.

Zubejr i drugi istaknuti ashabi.arzovi koje obavljate radi Allaha. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. namjesnika Himsa. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. pa }e mu sabrati vojsku. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. Se’id ibn el-’As nad Kufom. Malika ibn Habiba nad Mahom.ezarijja. Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. namjesnika Kanserine. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. dok razmislim. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. jer vas o~ekuje ahiret. Ako vidite dobro djelo. okoristite se od njega. Mugire. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. odvest }e vas u D`ennet. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. . J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. namjesnika oblasti Palestine. a ako vidite zlo. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. Uzmite dobro. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane. Hubej{a nad Sebzanom. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. Blago postupajte. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. Dok je o tome razmi{ljao. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. koji je ina~e bio pametan i razborit. Abdullaha ibn Kajsa el-. ostavite ga. Halifa mu odgovori: . Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. bila je osveta Osmanovim ubicama. Hubejba ibn Meslemu. Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. Kod njega su se okupili Talha. En-Nusejra nad Hemzanom. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome. a svakom od vas }e do}i smrt. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. namjesnika Jordana. a klonite se zla. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika.

Ammara ibn [ihaba nad Kufom. da }e to biti uzrok. to se nikad ne}e dogoditi”. Nego.” Upitali su ga: . zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. ako ga smijeni{ iz [ama.s. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom.” “Allaha mi. rat je varka.: I tako mi Allaha. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima. nakon {to je stare smijenio. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika. naro~ito Muaviju u [amu.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom.. Osmana ibn Hanifu nad Basrom. ako me poslu{a{. kao {to ka`e Allahov Poslanik. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao.. a kada je stigao do Tebuka. a danas varao. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru.. a ko nije. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. re~e mu halifa. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. nego spremi sa za [am. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. {to im je on i dozvolio.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. a {ta danas. a. Govorio mu je: “Bojim se.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike.

njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. kako bi ih vratio u pokornost. izuzev nekolicine. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. ali ni na jedno nije dobio odgovor. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika. tako|er. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. na desno krilo. . nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. odgovori{e. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju. Ustrojio je vojsku. Kod naroda su se probudili osje}aji. Nakon tri mjeseca.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. odgovorio je. Svi su prevareni. Bila je. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. U me|uvremenu. a ako te poslao neko drugi. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. na .” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna.erafide. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. kako bi podstakao ljude.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. dobro do{ao. onda se vrati. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. i jedna grupa koja je ostala neutralna.

Sukob je brzo obustavljen. Neki su. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. bez ijednog poginulog. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a. Majka vjernika. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. Ostale Poslanikove `ene. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. stigla je do mjesta zvanog Merbed. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. koji je bio na desnom krilu vojske. od kojih je bilo hiljadu konjanika. a nakon pregovora. . Njena nosiljka je postavljena na devu. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. Ai{a. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. Slijede}eg dana. opet. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. Talha. a ako si do{la pod prisilom. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. pa su se vratile u Medinu. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. r.. neka je Allah zadovoljan s njom. Kada je odlu~io krenuti u [am. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. amid`i}a Ebu-Ubejde. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i. vrati se ku}i. Zubejr je govorio isto {to i Talha. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Ai{a. majke vjernika. predlagali da se ode u Basru.a. Poslanikove `ene bile su u Meki. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. pa se po~ela spremati za put. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. Majka vjernika. Talhe. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. Buknula je stra{na bitka. ali su se brzo razi{li. nisu htjele i}i u Basru. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Ako si nam do{la dobrovoljno.

jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. Islam nam je vjera. divan li je ashab Allahovog Poslanika. Me|utim.s. a. sve dok ne poka`u zulum prema nama. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. Abdullah ibn Selam. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. kao {to su se podijelili narodi prije nas. Ja sam vas.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. Ako se oni povuku. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. tako mi Allaha. d`. re~e: “O Vo|o pravovjernih.{. evo. ako Allah. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. malobrojnosti. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. te prihvativ{i za uzde njegova konja. dadne. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. to i `elimo. Muhammedom. izmirenje me|u ljudima. me|usobne mr`nje i neprijateljstva. I ovaj ummet se mora podijeliti. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. a halifa im re~e: “Klonite ga se. Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. a Kur’an nam je vodi~. jer to je put va{ega Poslanika. poznati ashab. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama.s.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima . Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. a. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. a da je ne iskoristimo. pravda vlada me|u nama. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. Ono {to On odredi. islamom kao vjerom. da bi razdor me|u ummet ubacio.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla... ne izlazi iz Medine. pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. mora biti. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio. a ako odbiju da se povuku. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom. a ono {to porekne to odbacite. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. postupit }emo lijepo s njima.

{to je mnogo obradovalo halifu.” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se. bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. kontrirate sami sebi. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. izdvojili su se i oti{li od vas. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. onda se ne postupa po Kur’anu. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. A ako odbijete. pa kada su do{li. Dajte prednost oprostu. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. isplatit }e vam se. Osmanove ubice i njihove prista{e. pa se spremite. Salimom ibn S’alebom. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. Ako ih ostavite. sporazumjeli smo se. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. Alija ima ve}e pravo da. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. tada bi sigurno . shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. Ako se situacija smiri. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. [urejhom ibn Evfom.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. za sada. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. E{terom enNehaijem. pa re~e: “Ja sutra putujem. Tako|er. Ali. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. a ako se budete borili protiv njih.

ne ljutimo se jedni na druge. A ti. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. vidjev{i {ta se desilo. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. Na dan polaska. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. Majka vjernika Ai{a. koji joj je rekao: “Majko vjernika. Me|utim. Alija. neka je Allah. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre. Deva je jako zarikala. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. to je tvoja volja. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom..{. ako se ljuti{ na mene. Kad je htjela napustiti Basru. r. i na dunjaluku i na ahiretu. a Alijina skupina dobila je okr{aj.a. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala. pa su ga obavijestili. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. . zasuli su njenu nosiljku strijelama. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. Bitka je okon~ana.. Nakon bitke.s.” U me|uvremenu. Ovako je bilo. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. a. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. oti|i me|u ljude.. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku.s. pa mu ona re~e: “Sinko.. kako bi za{titili Majku vjernika. Ovaj ga je ubio na spavanju. d`. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. a. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. Ti si supruga na{eg Poslanika.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. K’aba ibn Sevara. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude.

da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. Perzije i Egipta. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. pa ne}u ni ja. pa se uputio ka Nehili. Alija to odbi rije~ima: “Ne. i E{’asa ibn Kajsa. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. ili dok se na izru~e halifi. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja.INU Nakon {to je Majka vjernika. Ai{a. u njoj se ulogorio. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. Be{ira ibn el-Ensarija. a odvra}aju}i od zla. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu.. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu. izaslanici su rekli: . Kada mu je D`erir do{ao. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. To se oteglo ~itav mjesec. halifa im se obratio. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. napustila Basru i oti{la u Medinu. Kada su mu do{li. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. Muavija je odbio dati prisegu. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. Okr{aji su se vodili svaki dan. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. ili dok se ne izru~e halifi. U protivnom. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost.” Odsjeo je u Rahbu. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. pa se povede te{ka bitka. Tu se se sukobile dvije vojske. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. borit }e se protiv njega. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Iraka. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. D`erir je oti{ao u [am. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. Stigav{i. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu.

o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca. a neko odbije. Prekini ovo.podari mi {ehadet. o Adijj! Nikada. Allaha mi. Tvoj amid`i} Alija. koji izme|u nebesa i Zemlje plove. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. Gospodaru dubokih i velikih mora. ako nam danas dadne{ pobjedu . a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo. a nikakve rezultate nisu donijeli. pot~injenih. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”. Gospodaru oblaka. Ostao si samo ti i tvoje pristalice. pa ako pristanu. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. i mno{tva koje ne vidimo. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj. . A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. o Gospodaru Zemlje.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. neko pristane. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. izgubili su i propali. a ako se razi|u. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. Molim Allaha da te ubije zbog toga.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. Po{to su se pregovori otegli. Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. Allaha mi. bez pobjednika i pora`enoga. a da napravimo razdor me|u njima. koja okru`uju kopno. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. a ako oni pobjede . koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. te se zapodjenu te`ak okr{aj. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude.” . o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku. Svi su se ljudi okupili oko njega . a ne miriti?! Daleko je to. Vojska iz Basre. Gospodaru brda. Isto je to uradio i Muavija. kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”.predlo`i Amr ibn el-’As. zaklju~i Muavija. i stani{te zvijezdama.” “Boj se Allaha. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. u~vr{}enih.” Potom je postrojio redove vojske. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. Poslije ovih njegovih rije~i. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. vo|a muslimana. Gospodaru la|i. Muavija. Muavija! Allaha nam. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. bitka }e splasnuti.Allah ih je uputio na ispravan postupak. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. Sukob se otegao mjesecima.

Habib ibn Mesleme. Muavija.na to }e halifa . onda se borite. vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika. [to se mene ti~e. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. Te{ko vama.. pozva ih halifa. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. tad se javi{e Me{ar ibn .” Me|utim.kako bi pristupili Kur’anu. . pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. odgovori{e mu. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. Poznajem ih bolje od vas. odvrati im halifa. a i kad sam odrastao. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio. pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. a upamtite i svoje rije~i.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu. oni u~e Kur’an.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. osim da nas zavaraju. ako ste pokorni.. da odbijemo poziv”. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu. “O Allahovi robovi”.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. Allaha mi. Amr ibn el-’As. pristalice harid`ija: “Alija. . pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. “Ja se borim protiv njih. “nastavite kako ste i po~eli. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. ibn Ebu-Mu’it. radite {ta ho}ete”. ali ne razumiju njegove propise. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. a ako niste.

Ahnef ibn Kajs. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. Kada se halifa vratio u Kufu. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. “Hvala Allahu kada je tako”. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. zapao si u nevolju. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. ina~e poznat po lukavstvu. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. me|utim. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. Ne}e se donijeti sporazum. On se bio povukao iz borbe. reko{e mu. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. Ustvari. govore}i: “Allaha mi. Zatim. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. govorili su. od svake strane po jednoga. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi.” Me|utim. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. Odredi me uz sudiju. a tako|er. “Izabran si za sudiju”. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. naka je Allah s njima zadovoljan. odgodio bi se do naredne godine. odo{e za Nehrevan. a obavio bi se u Ezrehu. drugim ili tre}im. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. re~e im Ebu-Musa. a nije njegovo da kr{i ugovore. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. sve dok se oni ne digo{e protiv . ako mene ne odredi{ za sudiju. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. na to }e Musa.

iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. Vo|o pravovjernih”.Amr re~e: “Ebu-Musa. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. naro~ito nakon presude. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. Muavija . odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. ne uzev{i petinu. Svaki put kad bi se desila bitka. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. polet im je splasnuo i izgubili su volju.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi.” “A {ta su onda. Aliji ibn Ebi-Talibu . Poslije dugih pregovora. optu`iv{i ga da je nevjernik. te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. ponovo je upitan.

Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. odbiv{i da budu uz njega. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. sakrio se pred Muavijinom ku}om. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. a Ira~ani su ga napustili. predvodi ljude u namazu umjesto njega. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . tako|er. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. te da treba pobiti njihove namjesnike. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. bija{e ostavljen i napu{ten. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. njegov zapovjednik policije.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. a volio smrt. te po~eli napadati sa svih strana. tako da je prezirao `ivot. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. govorili su. a bilo je to uo~i petka. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca.a. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Kada je . [amljani su uzeli maha. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. nereda i spletki.najpobo`niji i najskromniji. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. uprkos svemu. Vojska mu je oslabila. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. naju~eniji i najbogobojazniji. i Verdan er-Rubabi. imao je jake bolove u stomaku. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. on je. Hafiz ibn Kesir. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”.. S njima je bio. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih. opisuju}i te dane. pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib.vojska se digla protiv njega. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. zbog mno{tva smutnji.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu. Kada ga je vidio. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. kada se jedan odrekao Alije. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. On je u{ao u Medinu. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. nakon dolaska u Kufu. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. r.

. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. upitao ga je ponovo halifa. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. a ne izgubili te.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu. Govorite istinu. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. Hasane.” U zadnjoj halifinoj oporuci. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. stigli su ga i uhapsili. ako te izgubimo. pa makar se radilo i o bijesnom psu. Ako umrem. ubij ga. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet. Budite nasilniku protivnici.” A Hasanu i Husejnu je. a ako ostanem `iv. osim moj ubica. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. Radite po Kur’anu.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. a . pa makar vam bila u~injena. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom. ho}emo li prisegu dati Hasanu. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. Ipak.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. a znate da sam ga volio. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . jer sam ~uo Allahova Poslanika. ako umrem od njegova udarca. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. odgovorio je Ibn-Muld`em. vi bolje znate od mene. ubijte ga.s. o pitanju njihovoga brata. koju je ostavio prije ed`ela.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”. Milostivog. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. a. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. odgovorio je.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha. On je va{ brat i moj sin. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. Toga dana.

Tako mi Allaha. Neka je na vas selam i milost Allahova. Govorite lijepe rije~i. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu.s. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. Allah je uz va{e podanike. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. doista su posve}eni Allahu. Allaha mi. kao {to vam je to Allah naredio. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera. a. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika.. a odvra}anje od zla.. o Poslanikovo. obredi moji. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Allaha mi. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. da ne izbjegavate jedan drugog.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed.s. a. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. Allaha mi. jer Allah stra{no ka`njava. Allaha mi.atime. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. Allaha mi. on gasi Gospodarevu srd`bu. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan. a dove vam ne}e biti usli{ane. jer ako su prazne. ne}e biti ni nadgledane. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. pa da vam vladari postanu najgori od vas. Allah je uz bijednika i siromaha. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. Allaha mi.s. Allah je uz Kur’an. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora.. klanjanje moje. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. Molim Allaha da vas pomogne. prou~iv{i ~etiri tekbira. Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. a. blizu . Allaha mi. Bojte se Allaha. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. Zatim. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. zatim }ete Allaha moliti. Allah vas ~uvao. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu. tre}i. potomstvo. Poslije ukopa Alije. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. Allah je uz zekat. Allaha mi. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. `ivot moj i smrt moja. Njegov je rob i poslanik. On nema sau~esnika. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. Gospodaru svjetova. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. . pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu.

od svih ljudi najboljega. . govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. ne obaziru}i se na dunjaluk. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. ne}ete saznati. Ebu-Esved ed-Du’eli. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. oplakuju}i ga. halifa je imao {ezdeset tri godine. Ko je on i {ta u njemu bi. najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. presude i oporuke. Bio je naju~eniji vladar. Alijom ibn Ebi-Talibom. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. Pjesnici.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. ~itao Kur’an i jasne dokaze. pobo`njakom i mud`ahidom.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. u~enjakom. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. knjigama i govorima. u ibadetu i tra`enju nauke. zemlja bi se ispunila pravdom.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. . {to je obuvao obu}u i skidao je. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom.

.

primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. r. Allahov Poslanik. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. Izabrao je nekolicinu njih. . Po{to su mu se odazvali. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. neka je sa svima njima Allah.{.s.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam. R. Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.. d`.s. Zubejr ibn el-’Avam. zadovoljan. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija. a on . a on Dabbeov.ihrov. a. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra.A. odveo ih je Poslaniku. Hvala neka je Allahu. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam. a on Uhejbov. a. Abdurrahman ibn Avf. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. a on El-Harisov.. a on Hilalov.a. {to je tako bilo. d`.{. a on El-D`errahov..

. U isto vrijeme. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika.’” . Kada je Allahov Poslanik.” Omer ibn el-Hattab..a. bila je ~vrsta i stabilna poput planine. a.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. klanjao podne. A. nekako bi se odmah oraspolo`io. kada bi to situacija zahtijevala.s. a mi smo zadovoljni sa muslimanima. Resulullah.s. a.s. a.. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. i rekla mu: “Ebul-Kasime. ne la`u. a. Oni su: Ebu-Bekr.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost. Kada pri~aju s tobom. kada bi ga ~ovjek sreo.s. Abdullah ibn Omer. najljep{e naravi i najve}ega stida. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu. otmjen i elegantan. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha.s. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog.s. r. r. a kad pri~a{ s njima. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. blijedoga lica. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. a.. mr{av. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. re~e: “Do|ite ve~eras. kao i u knjigama historije islama... slabe brade. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA. a.S. Me|utim. pa je Resulullah. slu{aju te. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah..a. znao se preobratiti da bude poput lava.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere.. po~e se okretati lijevo-desno. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu.. Bija{e visok.

. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. a. on je imao duboke razloge. uprkos svim nevoljama. po nare|enju Allahovoga Poslanika. Naprotiv. Allah je njima zadovoljan. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. nevjernik. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega.s. ili bra}a njihova. `ele}i podijeliti mejdan s njim. a. a on je bio ~vrst i pouzdan. a taj konjanik stalno ga je progonio. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu. d`.. Resulullah.{. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. Me|utim.s. ono {to }emo uz Allahovu. Ebu-Ubejdov otac.. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha. davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan.” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. a. toliko spreman da ulo`i na putu Istine. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. u~e}i tekbire. Ebu-Ubejde je. da u njima vje~no ostanu.s. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. i koliko je imao povjerenje u njega. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah.s. makar im oni bili o~evi njihovi. blizini . On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen.. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. Naime. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i.. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. budu u ljubavi sa onima. To je Allahova strana. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io.. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. a. Bio je mu{rik. ili ro|aci njihovi.. tako postojan je bio u islamu. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. na sijelima. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i.s. ili sinovi njihovi. u bitkama i u pohodima. a i oni Njime. zagri`en u svome kufru.u d`amiji. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. Allahovom pomo}u.. zlostavljanja i poni`avanja. a. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik.{.

poginuo.s. obuhvatio prvu halku usnama. pri ~emu je slomio drugi zub. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. `iv.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik. a zatim je polahko i nje`no povukao. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika. {tite}i ga vlastitim tijelima. Od hrane su imali samo ranac hurmi. {to jo{ vi{e skrha muslimane. polomili su mu kutnjak. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol.s. zadu`io: iskreno. a. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo..s. a.. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”.s. a. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. tako da je pao na zemlju.s.s.s. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome.. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. Zbog odredbe koju je Allah htio.... a krv mu je tekla niz lice. neka je Allah zadovoljan njime. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom. licu i izvadio i drugu halku.. Allahov Poslanik. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika. a. Trebalo je izvr{iti zadatak. Kad ju je izvadio.s. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik.. a. neka je na sve njih Allahov selam. a. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira. Me|utim. pa ga ranili u lice. amid`u Allahovoga Poslanika.. trgnuli su se. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. sna`no je stisnuo zubima. Ashabi su ga okru`ili. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede.s. pa je pribli`io lice njegovom licu. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube.s.. a. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. povjerljivo i ustrajno. a.98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. a. slomio mu se zub. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. a. `ele}i ga dokraj~iti. ne obra}aju}i pa`nju {to je .

nije preselio na ahiret. a poslije pili vodu cijeli dan.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. neka je Allah zadovoljan njima svima. a kad je i hurmi po~elo nestajati. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane.s. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini. . a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde... Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik.s. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. Prisega je data Ebu-Bekru. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~. kada je Resulullah. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. Krenuo je Ebu-Ubejde. Allahov Poslanik.. ispustio svoju plemenitu du{u.. a. Kada je hurmi nestalo. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. Naime. nasjekli su palmovoga li{}a. Nakon {to je Allahov Poslanik. a. SEKI.. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu.. a. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil.s. r. a. a.s. Hurmu su stavljali u usta i sisali.. jer sam ~uo Allahovog Poslanika. tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu.s. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu.s. savjetnik i povjerenik.s. na put. uz Allahovu pomo}. a.a. a.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu.

te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima.. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. Milostivog. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. Allah se ne stidi istine. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu.s. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao. iako je imao pravo na to. a.100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. zanemario je polo`aj. da bi muslimani ostvarili pobjedu. sredstva i oru`je. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. vladara pravovjernih . koji je tada komandovao vojskom u Iraku. da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek.s.. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. Jezida ibn Ebi-Sufjana. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. preseljenja na ahiret. a. r. Selamun alejkum. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. . jer se on borio na Allahovom putu. ugled. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. bore}i se pod Halidovom komandom. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu.a. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. vo|stvo. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. neka je Allahov blagoslov na njega. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha.

pa te tek onda obavijestiti. ovako je pobje|ivala vjera Istine. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. pa ga je odveo ku}i. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. u stvari. njihovu skromnost prema dunjaluku. bio on crven ili crn. odgovorio je Ebu-Ubejde. odgovorio im je. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. iskazuju}i mu dobrodo{licu. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . a nisi me obavijestio. “Neka je Allahov oprost na tebe. Klanjao si iza mene dok je vlast. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. pripadala tebi?”. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . “Allah ti oprostio. sretan {to ga je vidio. samilosna. Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. a njega smijeni. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. odmah se uputio Ebu-Ubejdi. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. bila je pravi odraz njegove skromnosti. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. Ovakva je bila veli~ina ashaba. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. a kada je on ~uo za to. a da ne po`elim da budem kao on. pa je primi.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba. Naime. ne nadma{i me u bogobojaznosti. i nijedan od vas. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. uz Allahovu pomo}. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti.

u prostranim d`enetskim vrtovima. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. uzeo `ivote velikog broja ashaba. a ako ti do|e danju. Kada ti do|e ovo pismo. Zaista. nemojte da vas dunjaluk upropasti. Ni{ta vi{e. d`. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. Allah mu mezar osvijetlio. a. r. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. Halifa Omer. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih..102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. Esselamu alejkum ve rahmetullah. ummeta. neka je hvala Allahu.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. kojom je Allah.. a potom ispustio svoju plemenitu du{u. obavite had` i umru.. Ja sam u muslimanskoj vojsci. u dru{tvu s plemenitim ashabima. Koji mu je to omogu}io.{. imao je pedeset osam godina. dijelite sadaku. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}. budite ponizni. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom.. znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. znam za {to sam ti potreban. postite ramazan. sablje i {tita. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. .s. predvodi ljude u namazu”. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. Kada je umro.s.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe. ovo mi je dovoljno za `ivot. zapovjednika. a. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. poznata kao “Kuga Emvasa”19. savjetujte vo|e i nemojte ih varati. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite.a. ako ti ovo moje pismo do|e no}u.” Ostao je sa svojom vojskom.

a on Kilabov. Nakon {to je izjavio islam.s. krupnih {aka i prstiju. tako|er: Osman ibn Affan. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu.a. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab. svijetle puti. podnose}i sve neda}e i tegobe. Zubejr ibn el-Avvam. . Pored njega islam su primili. sin je Abdul-Avfov. krupnih crnih o~iju. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. promijenio mu je ime u Abdurrahman. srednje visine. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman.ABDURRAHMAN IBN AV. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam.. a on Zuhrov. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. Poslanik. a. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf.A. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. Allah.. pravilnoga nosa. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. a on sin El-Harisov. Bija{e nje`an i miran. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. d`. R.{. r.

Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota.s. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. a. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. a..s. u tu|oj zemlji. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. “Ku}u islama”. a. Kada je Allahov Poslanik. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. Tako|er. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. Abdurrahman ibn Avf je. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. a. te je u~injena i druga hid`ra. .s.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed... ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. njihovom domovinom. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. a. kao i drugi. nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana.{. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala.s. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos.. U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman.s. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. tzv.s. daju}i mu neopozivu prisegu. Abdu Amr.. suosje}aju}i s njima.s. Tu. Vjerovjesnik. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik.s. a.. ne bi se odazivao. slijede}i Allahova Poslanika. d`. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. a. obo`avali su Allaha. a. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti. naredio je hid`ru u Abesiniju.

Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. Poslanik. a. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek.s. pod njim bi na{ao zlato ili srebro. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu. o`enio se. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija .. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao.s. Kada je hid`ra u~injena. a. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. re~e mu Poslanik. pa se njom o`eni.s. a.. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io. uputi me na pijacu.{. Poslanik..’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao.stanovnika Medine. a. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. Dova koju je Resulullah..’” . O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’. pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu.s. a. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. O`enjen sam dvama `enama. najbogatiji sam u Medini. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom..’ ‘Priredite svadbenu gozbu.. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom.s.s. im je osvijetlio srca dini-islamom. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a. koji su povjerovali u poslani~ki poziv. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama. nego.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu. d`. makar ovcom.. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju.. Muhammed.. a.

a...s. a. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. a. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}. vje{t konjanik i junak. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama.s. a. Izrugivao mu se. a Allahov Poslanik. nai{areti da nastavi. Zaista. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. a.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. a. ali mu Poslanik. a. a. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. Druga po~ast bila je ve}a od prve.s. prozivaju}i ga predislamskim imenom. a. bio je odsutan. oti{ao radi svoje potrebe. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom... Svojim tijelom je.s. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. vratio. Krenuo je prema njemu isukane sablje. a Allahov Poslanik. Bio je sav izranjavan. i njegovom te`njom za halal-zaradom.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. skromno naoru`ani. Naime. koji mu je u Meki nanio velike patnje. A bio je veliki mud`ahid.s. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman.s.. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama.s. u svakoj bici i pohodu. posredstvom dove odabranoga Poslanika.. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju.s. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi. a. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana. Kada se Resulullah. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe.s. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman.s. bilo je nastupilo namasko vrijeme.. a njegov `ivot “jeftin”.. Abdurrahman se `estoko rasrdio. a Resulullah je klanjao iza njega. Naprotiv. pa su muslimani formirali d`emat. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju. Abdurrahman je klanjao namaz. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. zajedno s .. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili. izabrav{i za imama Abdurrahmana.

{tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu.. pa ~etrdeset hiljada zlatnika.. a. ode ku}i i donese kesu novca. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom. i pred njega stavio dvjesto oka zlata.. tako bi i on pove}ao dijeljenje. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara.” Poslije ove dove.s. ~uv{i ovo. d`. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. a.. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika.s. Kada je Allahov Poslanik. Prvi put je bio ranjen.s. a.. Bez obzira na rane. i pove}ao ti u onome {to si ostavio.. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. pove}ao njegov imetak.” Resulullah. spre~avao napad Kurej{ija. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. “Allahov Poslani~e. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj . dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. davao je po pola imetka.s. htio opremiti vojsku. jer ho}u poslati vojsku. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. imetak mu je postao jo{ beri}etniji. rekao je Abdurrahman. a. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi.” Za vremena Allahova Poslanika. zatim . d`. Abdurrahman je.s. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. Kada god bi Allah. a. upita ga ponovo Resulullah. ganut njegovim postupkom. kada bi mogao. odgovori Abdurrahman. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. a. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka. koliko je mogao. pa deseti. a.. do kraja bitke. Resulullah. pa tre}i.s. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom.ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. a. imam ~etiri hiljade dirhema. “[ta?”. Potom je ranjen drugi put. a.{.s.{. dvije hiljade dajem u ime Allaha. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje.. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. Abdurrahman je. Velika je mudrost Allahova.” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa.s.s. i Njegov Poslanik.

`urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. a. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. tre}inom ih je rje{io dugova. dolazi iz [ama. pa je Ai{a. reko{e joj. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. u{ao bih hodaju}i.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam..” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om.s. a tre}inu im je poklonio. Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. . a. pa re~e: “Da sam mogao. neka je Allahov blagoslov na nju. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. Tre}inu im je dao na kredit. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti.s.. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama.

po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale. Me|utim. umro. otkrila bi mu se glava. r. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi.s. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. a. a me|u njima i Abdurrahmana. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu. a. Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr. on se sustegao od polo`aja. bio zadovoljan. Kada je Omer. iz koje je bila Amina bint Vehb.. a ako bi mu pokrli noge.. da izme|u sebe izaberu halifu. majka Allahova Poslanika. Hamza je poginuo.i{ao bi s njima u Meku.s.a. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici.s.. Alija .a. Ahiret mu je bio stalna preokupacija.s. koliko god mu se pove}avao imetak.r.” Potom je zaplakao i ostavio hranu.a. bio na samrti.. r. kada bi htjele obaviti had` .s. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. r. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. preselio svome Gospodaru.bio je u njihovoj pratnji. Ako bi htjele iza}i . Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba.. rije~ima: “Allaha mi. ]efin mu je bio njegov ogrta~.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima. a on je postio.. pa kada je Resulullah. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika..” Tako se odrekao polo`aja. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. ugled i polo`aj. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana.s. . jer je on imao sve potrebne uslove za halifu.” Abdurrahman je izabrao Osmana. neka je Allahov selam na sve njih. otkrile bi mu se noge. a bio je bolji od mene.. Kada je Omer. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova. da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. a. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. a. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. `enama. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu. za halifu. Ako bi mu pokrli glavu. on je ostao na usluzi Poslanikovim . rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika.a.. a. a. ~itavu svotu je podijelio. a bio je bolji od mene.

110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. osim strpljivi... Ali Abdurrahmana.s.a. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika. Allah. a. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca.s. dunjalu~ko putovanje se okon~alo.a. a. Umro je trideset prve godine po Hid`ri.s. primiv{i dovu Svoga Poslanika. r. ga je opskrbio.” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. Iza njega je ostalo hiljadu deva. stotinu konja i tri hiljade ovaca. Allah te Svojim rahmetom obasuo.. d`. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.. Ebu-Bekra i Omera. r. r. Alija ibn Ebi-Talib. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. Ostavio si la`.a. r.{..” Smotala se jedna od zastava islama. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. bilo je stid to prihvatiti. a.s. u sedamdeset petoj godini `ivota. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom.a. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. Osmanom ibn M’azunom.a. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas. .. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. r. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Njegov tabut nosio je Poslanikov. prvim muhad`irom ukopanim u Medini. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast. a. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio. da }e se ukopati jedan do drugoga.s. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. Opra{taju}i se od njega. a me|u njima i halifi Osmanu .’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo.

a. smirenost i pronicljivost. a on Lu’ejjov.A. Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. Bio je visok. r. slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. pun. a on Abdullahov. a on . pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in.. a on Amrov. a on Kartov.SE’ID IBN ZEJD. ina~e stalo`en i miran. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. sin je Zejdov. bijeloga tena. . a on Malikov. a on Rizahov. a on K’abov. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. Bio je izuzetno inteligentan. a on Galibov. R. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. a on Adijjev.ihrov. a on Nufejlov. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. a on Abdul-Uzzaov. krupnih {aka. malo je govorio. Kada je bio na sijelu. a on Nadrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. odgovoran u odnosima s ljudima. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. guste kose i brade koju je knio. a on Rebahov. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. a kada bi progovorio.

a. Stvoritelja..a. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. da govori: ‘Kurej{ije. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom. r. Naime. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. prije nego {to je po~eo primati Objavu.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a.s. Ebu-Bekrove k}erke. ali ne znam.s. Omerov otac. a. `ele}i pravu vjeru. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. a. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga.. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru.” Od Esme. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a.. i sna`no ga udario. Me|usobno su izmijenjali pozdrave.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola. iz grada ratnika i hvalisavaca. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. neka je Allahov selam na nju. Naime. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. ~inio bih ga. Muhammede.. a onda je Poslanik. koji su mahom obo`avali kipove i idole.s. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani.’ On re~e: . a moja vjera je Ibrahimova vjera. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga. nije mojom krivicom. za razliku od Kurej{ija.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a. Na kraju ga je protjerao iz Meke. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili.’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. rekao: “Zejde.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika.

Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i.a. Zastao je promatraju}i taj prizor. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz.. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. Resulullah. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . a.s. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima.s. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat.Poslanik je poslan. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. a..a. po~ela dolaziti Objava.. ga|ali kamenjem. Allaha mi. `eni Amira ibn Rabi’e. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno.s. r. njegova zvijezda je iza{la.” Omer re~e: .” Kada bi htio obaviti molitvu. Umro je prije nego {to je Muhammedu.. Utje~em Ti se od onoga.” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva.s. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. r. prolazio pokraj njih i vidio ih.. Bi~evali su ih. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba. a. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. pa joj rekao: “Je li to odlazite. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu..s. a da ga nisu isprobali na muslimanima.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. r. kada je Omer.a. o svome ocu. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu. a.” Zatim bi se predano molio. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. pa mu srce obuze tuga i `alost. i i{~ekivali trenutak polaska. sa svojim stvarima. odlazimo u Allahovu zemlju. a.atimom bint Hattab.

koji je bio iz istog plemena kao i Omer.. upita Omer.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. ali ga je krio.s.” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije.” “Dakako.. Nu’ajm je tako|er bio primio islam. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. Sna`no je zakucao na vrata. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. Njegova sestra .” “A ko to iz moje porodice.s. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. vjeru. a.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati.atima”. a ti radi {ta ti je volja. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.” Na to }e . “Zar misli{ da }e te porodica Abdul.atime. Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a.” Nastavio je svojim putem. a.s. reko{e: “Jeste. sakrili su Habbaba u drugu sobu.” Nu’ajm }e njemu. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli. U to vrijeme. On je zaveo Kurej{ije. Niz lice joj je potekla krv. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama.s. ~uo sam da slijedite Muhammedovu. upropastio njihove sinove. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. a. Omer se zaputio ku}i svoje sestre . Tada mu oboje. re~e Omer. ^im je u{ao.. strast te zaslijepila. Se’id je otvorio vrata.. Kada se pribli`io. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. tome vjerolomniku. a .s.Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj.. te mu re~e: . i sestra i zet. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed.?”. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra . “Allaha mi.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva. a.. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. a.” “Ne boj se.. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav. da ga ubijem. po~eo {iriti novu vjeru. re~e Nu’ajm.atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u.

bitka muslimana i Kurej{ija. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. To je ozlojedilo Kurej{ije. Omer. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. a u namazu iza njega.s. u `ari{tu borbe.. a.s. Hajberu.. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. Talha ibn Ubejdullah. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu. a. a. a. a..s. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{.. Nakon {to je Poslanik. S’ad ibn Ebi Vekkas. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika.s. Omer ustade. Jednog dana je Allahov Poslanik. Hudejbiji. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom.. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. . snagom i vje{tinom u jahanju. a.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva. kao da je i on u~estvovao u boju.. ukratko. Se’id ibn Zejd. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika.s.. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. preselio u Medinu.s. Koji se na Ar{ uzdigao. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika.s.s. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. na svim boji{tima: na Hendeku. dao mu je dio ratnog plijena. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. a. ve} da bude pouka onome koji se boji. a. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave. Milostivi.s. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. Alija. Hunejnu. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva.Hanife. u boju i okr{aju ispred njega. bio siguran od mu{rika. Allahov Poslanik. a.

r a. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. konjice i pje{adije. Zubejra ibn Avvama. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. Omerov prijedlog je podr`ao Osman. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire. prihvati ovaj plan. Ebu-Bekr. r. tj. Ebu-Bekr. Alije ibn Ebi-Taliba. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata.. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. Abdurrahmana ibn Avfa.. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. ali niko nije proniknuo u njegove misli. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. boravio je u Medini.a. pa je jednog dana oti{ao halifi. spremaju}i se za osvajanje Perzije. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da... nasljedni~e Allahova Poslanika. koriste}i princip napad-povla~enje. Ebu-Bekr. Uglavnom.. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Osmana ibn Affana.” Se’idu se u . Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. r. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju.a. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. r.a. r. a da im je halifa ~estitao na tome. Talhe ibn Ubejdullaha. safovi muslimana su se u~vrstili.a. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju.a.. okupio je svoje savjetnike. Ako i ti vidi{ tako. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab. S’ada ibn Ebi-Vekkasa.a. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi.. a ti. [urahbil. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. r. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode. r. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba.

Druga bitka. ali da ne uzvra}a napad. a u centru Se’id ibn Zejd. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. Toga . Ona je promijenila cijeli tok historije. a Bizantijci su napadali. odigrala se kod Mered`us-Sifra. . odigrala se na tlu Palestine. arapskih kr{}ana. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad. U Bici . Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. Himsa i Ba’lebeka. Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. ostvarili sjajnu pobjedu. tako|er. Halid je vojsci naredio da se brani. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. Muslimani su se odupirali. Zubejr. koriste}i strijele i koplja. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. Halid je bio na ~elu konjice.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. na lijevom Ha{im ibn Utbe. pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. hvaljen neka je Allah. gdje su muslimani. . S’ad i Ebu-Ubejde. . Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Muslimani su pobijedili i u toj bici. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: .ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. najve}e bitke vo|ene u [amu. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. kako bi se povela odlu~uju}a bitka. Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova. Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan.

Se’id je od halife Omera. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. srca punog vjere. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida. a malom porazi. budite strpljivi.s. a ne brojnost”. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. . a. nastavlja dalje Se’id. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. odgovori mu Halid. a nama je to li~ilo poput grmljavine. r. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda.” Poslije ove sjajne pobjede. ako Bog da. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. branite se {titovima i {utite. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi. Allahovi robovi.a.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. jer je strpljivost spas od nevjerovanja.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem. Odapinjite strijele. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. bez straha od smrti.

neka je selam i Allahov blagoslov na njega. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. po`elio se Medine i blizine Poslanikova. nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. ako la`e. a. u Medini je pala jaka ki{a. d`. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. a. To je vrlo te{ko palo Se’idu.a.. . a da ga je Erva potvorila.s. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. a.{. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan.. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika.’ Gospodaru moj.. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin.s.. mezara.s. Uzvi{en je Allah. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja..” Nakon kratkog vremena. ashabu Allahova Poslanika. u Akiku. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio. gdje je bilo sporno zemlji{te. pa se bujica slila u dolinu El-Akik. Ona nije samo klevetala Se’ida.s.

.

Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. u potrazi za plijenom. Kada bi udario sabljom. konjani{tvu. cijenjen i uva`avan od svih. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. udarac mu je bio nezadr`iv. k}erke Abdul-Muttalibove. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. tamnoput.A. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. Ro|eni je brat Safijje. bez uzmicanja. ma~evanje i bacanje koplja. svjetlom ozarena lica. . lovac i pustinjak. Kako je rastao. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. a on Ha{imov. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. majke Zubejra ibn Avvama. strelja{tvu. bio je po{tovan. @ivio je `ivot koji je `elio. Stalno je bio na le|ima konja. {irokih prsa. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov. vje`baju}i ga|anje strijelom. R. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. Bio je visokog rasta.

Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima. a. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. a. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. Allahov Poslanik. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid. a dobro je znao njegovu iskrenost. amid`i~na Poslanikove. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. brat po mlijeku.. On je. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. bio kod K’abe. Kada je Resulullah.s. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. Resulullahov. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega.. a. Kada se Hamza vra}ao iz lova... Hamzina.. a. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici. i{ao na dvoboje. r.s. a. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. tako|er.njegovo najdra`e zanimanje. A u to vrijeme Hamza. uzeo svoj luk i krenuo u lov .. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. obilazio je mekanske klubove.a.s. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . veza sa Allahovim Poslanikom. a. Naime. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. Naime. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju. Taj dan Allahov je Poslanik.. ni{ta nije odgovarao. Osedlao je konja. a. koji je ina~e bio vrlo lijep..s. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju.s.s. a.s. amid`a. a Allahov Poslanik. mu~ili su ih.s. I{ao je na sijela. majke. amid`e i prijatelja Hamze. a. Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane.s. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave.s. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. dojila ih je Suvejba. a. ide i sa maj~ine strane. Kada je Allahov Poslanik. nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. a. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom..s.122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre.. slu{kinja Ebu-Leheba. zamakao.

Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen. Meni se razjasnilo {ta je s njim. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla. a. Tu su bili i neki iz Benu. on nikad u `ivotu nije slagao.. Hamzini nagli pokreti. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio.. reagovao?” . Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem. pa re~e: “Pusti. pretrpio od Ebu-D`ehla. dosta je! Tako mi Boga. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj. priklju~io Muhammedu).. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku.” Hamza se rasrdio. re~e Hamza.. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. tako je i ne}u odustati. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. . govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. “Ebu-D`ehl je {utio. nisam oka sklopio.Mahzuma. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana.. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva.. Uputio se ravno njemu.s. Hamza se na mjestu uko~i. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio. pa jedan od njih re~e: “Hamza..” Idu}i ku}i. puni odlu~nosti i ~vrstine. “A kako je Muhammed. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. a.. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. odsje~e Hamza. potvrdio je islam. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. ako smije{”. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. Neizmjerna je mudrost Allahova. “Ponovi svoje psovke preda mnom. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. a. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. upitao je. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. Kada je ovo ~uo.s.s.. te se uputio ku}i.. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. a vi me sprije~ite ako mo`ete. iako ga nije bio prihvatio. Dobro je poznavao svoga brata. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. Ebu-D`ehlovi.. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed. pri~ao je poslije Hamza. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne.. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Vide}i da je situacija postala napeta. “A {ta me spre~ava?”. a. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare. Allaha mi. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti.s. ni rije~ da izusti. prije nego ode svojoj ku}i. razmi{ljao je Hamza.

Allahov lav. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali.. Zastava pobjede Dobro~initelja. a.s.s. posebno mladi}i.. iako su bili malobrojni. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne.. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega.. a.. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. a. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. Njegov Poslanik.s. ne ponese je niko prije. Hamza je stao uz Allahova Poslanika. kad se smiri{e. Dvije grupe stale su jedna naspram druge. a. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru.s.” . Kada ih je rastavio. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa.” Hamza je stao pred Resulullaha. a. Allahov Poslanik. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika. Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. Uzvi{enog Boga. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu. a.s. ponosan i gord. a. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika.s. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo.s. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. Hamza se vratio nazad u Medinu. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj. Me|utim. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam.. a. Naime. Mnoge Mekelije i Arapi... umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu.s. vjeru. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. Resulullah. Koji daje dobro ljudima. i sprije~io mogu}i sukob.

razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu.s. a..” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. Me|utim. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. blagoslov je bio nad njima.s. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. a. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika.s. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. Kurej{ije su sko~ili. a. Ova su dva bajraka bila crne boje. U me|uvremenu. a ostala vrela zatrpali. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Krv je {ikljala iz noge. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan.s. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. Me|utim. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi.a. a. dok se manji broj vratio u Meku. ~ime se izaziva ratobornost. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. Bajrak je bio bijele boje. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru.s. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima. Aliju ibn Ebi-Taliba. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom.. `ele}i da ispuni svoju zakletvu.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik. . Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. Ako bi ga zaplijenio. a prije svega Allahova Poslanika.. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. ili ga zatrpati ili poginuti. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. r. i muslimana. i njegove poslanice. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija.. a.. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. a Poslanikov.

Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici.” Ubejde se borio protiv Utbeta. Rasplamsala se `estoka borba. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. a. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. Hamza.” (Allah je najve}i. navaljuju}i na muslimane. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. ranjavali i zarobljavali mu{rike. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga.s. jednim udarcem ga oborio na zemlju. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. Alija. Mu{rika obli krv i izdahnu. i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda. udario ga sabljom i ubio ga. Hamza je hodao me|u muslimanima. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. Potom su svi slo`no.. kao jedan. Veli~anstvenog: “Allahu ekber.. Isto tako. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. Hamza. Hamza protiv [ejbe.. Allahu ekber.. Hamza. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. re~e: “Ubejd ibn Haris. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. Alija. pobjegli su na sve strane. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. “Ensarije.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. ~ulo se poput grmljavine. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih.). Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha. tako|er. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” .” Resulullah. upita ih Utbe. mnogobo{tva i zablude. a Alija protiv Velida. Muslimani su ubijali. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. navalili na Kurej{ije..

pod okriljem dini-islama.” Tako su.” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. spremni smo za borbu protiv muslimana. Osveta Muhammedu. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu.s. Muslimani su se vratili u Medinu. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. nema boljeg za ovu stvar od njega. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. i boga mi. tvoja meta je Hamza.. r. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. i na njegovoga amid`u Hamzu. dosta nam je zla nanio. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. kreni i ti. kako bi . Jedinog. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. imetak. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. Zove se Vah{i. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. a. spremaju}i se za veliku bitku.na vjerovjesnika Muhammeda. vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja.a. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo .. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. Kad mi krenemo.’” [to se ti~e Kurej{ija. ljude. ali nisu nikoga mogli na}i. `eni Ebu-Sufjana.. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. Allahovom voljom.Medine.. bit }e{ oslobo|en ropstva. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. a. nevjerovanja i zablude. “Bogami. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. ibn Abdullaha..s. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz.s. odgovori{e.” “Ko je taj. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave .” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. a. pa ako ga ubije{. Jednog.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”.

iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. zlatu i nakitu. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. Bitka je bila `estoka i surova. pa kada ga nije mogla sa`vakati. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. “Sve je ovo tvoje. amid`e i prijatelja.s. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. brda nedaleko od Medine. Ubio sam ga da bih bio slobodan. “Allaha nam.” Hamza je pao kao prvak {ehida. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. Njena mr`nja prema Hamzi. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. ako ubije{ Hamzu. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. izgledao je kao razbje{njeli lav. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh.. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. Potom sam mu pri{ao. Allaha mi. spremao sam se i vrebao ga. Kada sam ga ugledao. te su zapali u tugu i srd`bu. rastrgano tijelo. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza.atimi i Safiji: “Radujte se. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta.. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. Krenuo je prema meni. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. Allahov Poslanik. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi. me|utim. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. bila je ve}a od mr`nje svih drugih.” Taj rob nije mogao. rasje~en trbuh. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.” Allah je. Vah{i. Hamza je napadao. a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem. Kada ga je Hamza ugledao. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. ali ga je smrt nadvladala. krv je bila svuda oko njega. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda.” Pa je rekao . brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. a.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo.. . Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. Sjeo sam. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. Ni{ta mu nije moglo stati na put.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. ispljunula ga. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. istrgao svoje koplje i vratio se u logor.

. amid`a. a.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. da Bog dao! . nit’ od pla~a nit od tuge. Poslanikov. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. pogo|en time i sam Poslanik bi. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. to je. a ti ost’o slavan. A i ti. al’ koristi nema. ~ist i pouzdan. uko~ile se ruke Vah{ijeve. bez poroda ostala. Pjesnici su se nadmetali.s. Koji kroti konja kad se uzjoguni.. Strpljiv budi .. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova. i On zna one koje su na pravom putu. A i ti. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. o Hind. Ebu-Ja’la. `rtve ubijanja. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. pjesnik. ti ga slijedila.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. rekao je: “Allah ti se smilovao. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. Allahov lav imao je pedeset sedam godina. Svi muslimani time su pogo|eni. kao hrabri lav u svojoj {umi. za Hamzu tog ~ovjeka. ne zamijeni istinu da la` uzme.s. Poslanik.a. doista. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. I ne tuguj za njima. Hasan ibn Sabit.”22 Kada je pao. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. a. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. Nakon ukopa. ne prestaji. tvoji temelji ti sru{i{e se. o Hind. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. pla~i. bolje za strpljive.s. klanjao d`enazu. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. a ako otrpite. On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik.

Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom. dok sam o tome razmi{ljao.’ Ispri~ao sam mu. a jecaj kida mi nutrinu.. a. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi. Pripremio sam se. ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. Allaha mi. Kada su se vojske sukobile.. Govorim. a. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca. zaista. koji bija{e za{titnik. a. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. a. Vah{i je.. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. a. oslobo|en sam. dobio sva obe}anja. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika. protresao koplje. meni je bilo te{ko da odem s njima. Naime.” . s puta da me ne vidi. nadam se da }e mi Allah oprostiti. Hamzu. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. a. ili bilo gdje drugo. za Lavom Allahovim. da primi islam. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. To je ono {to smo molili i nadali se tome.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba.’ Allaha mi. Musejlemu.. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. D`ubejr ga je oslobodio. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika.’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha.s. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga. Potom sam pobjegao u Taif. U `ivotu svome ja tugovat }u. do dana oslobo|enja Meke.s. bio sam s njima. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. Kada me vidio. Allahov Poslanik. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi.s.s.s.s. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen. gone}’ od islama ko god bi nevjernik.

. r.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza. a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove. . pao kao {ehid na Uhudu.a.

.

ehrov. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om. R.A. . I pored sna`nog mu{kog izgleda. s. a on Luejjov. bez mr`nje i pakosti. a on K’abov. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. a on En-Nedrov.a. I zaista. a on Abdu-Menafov. Majka mu je Hamna. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. vje`baju}i strelja{tvo. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa.s. guste kovrd`ave kose.v. postao je najve}i strijelac u historiji islama. niska rasta. kao da se pripremao za neke velike du`nosti.SA’D IBN EBI . a on Murretov. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. a on .. a on Galibov. Nosio je nadimak Ebu-Ishak. Pa ~ak.VEKKAS. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. a on Zuhrov. a on Kilabov. a on Uhejbov. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. a on Malikov. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. Bio je krupna tijela.

” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. Poslanik. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini.v. veliki plemi}.v.s. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. pa se uputio Vjerovjesniku. Poslanikovim posredstvom. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. ~ime se sam ponosio.a.. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. Sutra. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro. odjednom me osvijetli mjesec. po~eo sam ga slijediti. obavije{ten sam da Resulullah. A osim toga. vjeru pravde i istine. kad je svanulo. Primio sam islam.134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli.a.. poziva u islam. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. s.a. od mu{karaca. Taj mladi}. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. d`. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. odgovorili su.v.s. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. s. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha.s. iz tame na svjetlo. To su bili Zejd ibn Haris. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama.. da iza|em. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. i pred njim izjavio primanje islama. srce ga je mamilo njoj. ugledna i plemenita roda. nije se klanjao kumirima. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. s. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve .” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice.{. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru.

da ima{ hiljadu du{a.v. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. jako se uznemirila. nova vjera sa druge strane.nerado. Bio sam joj poslu{no dijete. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru.. Tako mi Allaha. koliko god da te volim. Sreli su se iman.. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. ali ona je to o{tro odbijala.. Oti{ao je kod majke. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo.s. zvali su ga da bar vidi majku. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo.a. pa da ih ispusti{ jednu po jednu. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. Njeno gladovanje se odu`ilo. Ali.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: . misle}i da }e. s. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. sve dok joj se ne ugrozi `ivot.a.v.s. jako sam je volio.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. Kad se poja~ao pritisak na njega. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama. Tad sam joj rekao: ‘Majko..’ Kad je vidjela moju odlu~nost. nije bilo te{ko da izabere.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. slab i bez dokaza pred Istinom. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje. popustila je i po~ela jesti .. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. i kosti su joj oslabile. s. Ipak. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. majko. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a. Ali to ga ne odvrati od islama. udovoljiti njenom zahtjevu. odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. do koje mjere je bio vezan za nju. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine.. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. kad je vidi u kakvom je stanju. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.

s. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi.. mladi}. Sa’dov brat. pa makar bio mlad. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. Ali ga je plemeniti Poslanik. Meni }ete se poslije vratiti. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. Sa’d i Umejr. Umejr je bio me|u {ehidima. gospodom i velikanima.a.v.s. Umejrova radost bila je ogromna. ti ih ne slu{aj. iz Bitke na Bedru. na ~elu sa Poslanikom. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. Sa’dovog brata. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke..” (Lukman.v. zbog mlade dobi.a. Umejr ibn Ebi-Vekkas.s. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama.a. s. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata.v. stajao je u muslimanskim redovima. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. pa oni. Muslimani.s. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. s. onoga o kome ni{ta ne zna{. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. po~a{}enog {ehidskim blagodatima. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. . Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. odu{evljeni. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. Bitka je bila `estoka. Kad se slegla pra{ina nakon bitke. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz.

Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah. u slu`bu vjere Jedinog Allaha. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima. s. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti.s.v. obradovao je Sa’da D`ennetom. s. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba. Vezivala ih je i rodbinska veza . s. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.s.” Domalo. majke vjernika. s.s. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e.a.s. majke Allahovog Poslanika. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a. ja }u te ~uvati. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika. bio je amid`a Amine bint Vehb. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet. s.a. Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Uhejb ibn Menaf. Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri . Sa’dov djed.. u njegovom Pozivu.v.v.v. bio je u njegovoj blizini.s. zbog njegove ispravne vjere. s. stavljaju}i se u slu`bu njemu.s.. ~istote du{e i dubokog imana. pratio ga u stopu. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika.a. s. kad im se pribli`io Sa’d.v.a.. Blago njemu.” Poslanik. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}. u{ao je.a. bio je to Sa’d.a.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika..s.v.. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.a.v.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. .

U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka.v..v. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. s. s. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor.. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki.s. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo. osim Sa’da. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika. Sukobi{e se dvije skupine. Primijetio ga je Poslanik. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima. Muslimane ste`e muka. Me|u njima je bio i Sa’d. Muslimani se uznemiri{e.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama. s.a.. {tite}i ga svojim tijelima.a. r.. u svakoj situaciji...’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja.s..s. koji je tada bio u redovima mu{rika. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. iskrenih u vjeri. i osvetili se za Bedr.a. Muhammeda ibn Abdullaha. Ali. i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. brane}i ga svojim `ivotima.v.138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine.s. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru.. ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik.a. makar bila te{ka i opasna. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika.v.a. s. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili.” . pa mu re~e..

tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). upravi njegovu strijelu. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu.a. Bo`e ljudi. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. U ime Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. pa Te vrije|anje njih srdi. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e.v. tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge. Talhu i Zubejra. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. Vladaru ljudi.s.. iz jedne pregrade. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova. Bo`e moj. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. Posjedovao je dva oru`ja. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja.” . u~ini zdravim njegovo srce. njegovu du{u i njegovo tijelo. Gazala ga je sve dok nije umro. otkloni od njega bolest. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. s. klanja dva rekata. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu.’ Sa’d potom uze abdest. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. kao da ne{to tra`i. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. istr~a odbjegla deva. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove. govore}i: “Bo`e moj. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a.’ Nije pro{lo dugo kad. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. me|u ljude.

Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. r. prekr{iv{i ugovor. upitao je Sa’d.a. onda. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. a i tre}ina je puno. rade}i dozvoljeno (halal). “A pola?”. i halife Omera. re~e Vjerovjesnik. a da se tu nije na{ao Sa’d. A uistinu.s. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu.. Obi{ao ga je Poslanik.a..a. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. s. “Ne!”. “Da li da dam.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. Halifa Omer el-. muhta~ima i nevoljnicima. Poslije toga. . nego da tra`e od drugih. istinski borac-konjanik.s. tada je imao samo jednu k}erku. tre}inu?” “Da. oko osamdeset godina.v. Uvijek je dijelio i poklanjao. re~e Poslanik. Sa’d se borio za vremena Poslanika. dobit }e{ za to nagradu. nije {krtario. stekao je veliki imetak. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. Allah mu je vi{e pove}avao imetak. a sve {to je vi{e dijelio.v. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka.s. ispunjenog radom. s. s. dijelio je sirotinji. za sve ono {to podijeli{.v. Za svoga `ivota. Sa’d je dobio mnogo sinova. Me|utim.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. ponovi Vjerovjesnik.a. Razbolio se u godini Oprosnog had`a.

s. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana..” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. vo|enja muslimanske vojske.... Omer el-. vo|e perzijske vojske. to je pravi put. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji.. {to ovaj odbi. nego samo svojom pokorno{}u Njemu.a. Na po~etku bitke. u islam.s. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. podsti~u}i ih na d`ihad.. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. Allah je najve}i. Po{to im je izlo`io situaciju. Kad je do{ao da se oprosti od njega. . Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava.Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. Allahu ekber. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku.. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. a zatim izdao naredbu za pokret. Slu{aju}i savjete halife. done{ena na koplju. Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’.a. vo|u Kisrine vojske. r. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom.. Sa’d pozva Rustema.. Vojske su se izmije{ale. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta.. otkada je poslan pa sve do svoje smrti. Nakon brojnih ~arki. klanjao je podne namaz.. Uslijedila je bitka. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. Dr`i ih se dobro. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja.. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. Allah je najve}i. Sa’d se razbolio.v. Obratio se muslimanima. Perzijanaca. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama).aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de.

Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj..v. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju).. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju.a.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. s. govore}i mu: “Amid`a.. ni{ta mu ne na{kodi.v... presije~e ga. r. voli Allahovu vjeru. ako udarim vjernika.a. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu..a.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Sa’d zapade u veliku tugu. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. kao namjesnik Iraka. namjesnika [ama.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. ... oprosta. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna. borave}i me|u svojim devama. ~uo sam Allahovog Poslanika. kojom.a. r. onaj koji se borio sa Poslanikom. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. s. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba. osami se. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen. d`. a ako udarim nevjernika. osvaja~ Perzije. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih.. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. Nakon toga. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave.a. odbija sukob me|u muslimanima..{. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana.s. veliki junak.s. u svim bitkama. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu. r. Izdvojio se od svijeta.

veliki heroj me|u herojima islama..” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti... d`ihad i iman. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini.. A kad su ga otvorili. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu.Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. na Bekiji. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada. Kazao je porodici da su to njegovi }efini. na{li su ogrta~. Nai{aretio je na ormar da ga otvore. Ukopan je u Medini.. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha. pohaban i izderan.” . Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha.. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru.

.

a. supruge Poslanika. r. U sebi je nosio sve odlike junaka.a. i Majke vjernika. tamne crne puti. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini. Bio je ~ovjek srednjega rasta.v. . a on je sin Kusajjov. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost. R. ozarena lica. El-Avvam ibn Huvejlid. Majka ga je zvala Ebu-Tahir.. s. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika. a on je sin Huvejlidov. A otac mu.. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. Majka mu je Safijja.a. skladnoga tijela.A. bio je hrabar ~ovjek.s. a on je sin Esedov. radijallahu anha. smion i preduzimljiv. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. rijetke brade.a. s.s. a on je sin Abdul-Uzzaov.s. a on je sin Murrov.. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. vjerovjesnika Muhammeda. sina Abdullahova. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja. obogativ{i je plemenito{}u. s. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. a on je sin Kilabov.v. r.v. smirena pogleda.ZUBEJR IBNUL-AVVAM.a. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid.

a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio. Do{ao bi Zubejrov amid`a. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. te se odazvao pozivu.a. k}i Ebu-Bekra. usprotivio bi se. Uputio se Poslaniku. s. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. ote`ana disanja... Allaha mi. Majke vjernika...a. U vrijeme kada se o`enio Esmom.. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. Zubejr ga je zanemarivao. ljudske tvorevine. a koja je kasnije postala “ku}a islama. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. koji se o`enio Esmom. i pored svojih muka. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. Zubejr je bio siroma{an mladi}.. sestrom Ai{e. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. r. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji.. r.. Oslobodit }u te ovog mu~enja.a.v.s. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu.{. koje niti {tete niti koriste. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. r. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. Taj vrsni mladi}. Allah.a. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. objavljuje islam i slijedi novu vjeru.. To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja.” Me|utim. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. k}erkom Ebu-Bekra. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere. Esma. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. s.. da . d`. brinula se o njoj i timarila je. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. On je jedan od {esterice ashaba. Zubejr je bio me|u muhad`irima. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam. koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa.s. O`enio se Esmom. dok bi on bio u mukama. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba.a. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. ~ista i plemenita roda.v. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika.

u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. s.s. Ugledao je Allahovoga Poslanika. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. Na po~etku islamskoga poziva.v.a. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima.s. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet. preselio je na ahiret zadovoljan njime.a. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere. . po svojoj preduzimljivosti. hrabrosti i odlikama. mu~e}i ih i maltretiraju}i.v.s.v. a bio je naumio ne{to opasno. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti. Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru. Zubejre?” A on mu odgovori. Allahov Poslanik.. s.. s.v. bjesne}i poput sna`nog vihora.a. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika.. ili }e on njih poubijati. s. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke.. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. Ako je glasina la`na. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki.s..Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. i ma~u u ruci. A ako je vijest ta~na. Pa. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. dok je bio mali broj muslimana.v. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. Poslanik. ubijati ih i kositi.. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.s. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu. ili }e oni ubiti njega. A Allahov Poslanik.s..a.s.a. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. s.a. pa ga upita: “[ta ti je. s.a.” Tu Poslanik. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane.v. s. sastajao se sa ashabima tajno. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. a ljudi su se sklanjali ispred njega.v. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. i ubiti ga. i bit }e {ehid.. A {to je jo{ vi{e od toga. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika.

v. udaraju}i sabljom desno-lijevo. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. na mjestu gdje se on borio.. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci..’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. uistinu. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. da to nije zaslu`io. Desilo se da je rimska vojska. pa sam mu vidio tijelo.a. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. od uboda no`em i strijelom..a. pa mu je iskazao veliku po~ast. svaku od ovih rana sam zadobio..v.. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. Vojnici su bje`ali ispred njega. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr. O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu.a. Bilo je svo izbrazdano sabljama. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put.s.” Pobjeda je bila njihova.’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom.. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. Znao je Allahov Poslanik. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. uvijek u prvom redu. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . {to nisam vidio ni na jednom drugom. sve dok nije stigao do kraja e{alona. Bio je nepobjedivi junak i borac.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a.s. vidio sam po tvome tijelu. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. bio je. s. r. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. hrabrosti. Nasrtao bi u bitkama.” A onda udari sam na rimsku vojsku.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji. junak bez premca. bila broj~ano ve}a. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. s.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika.

.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. od jedne grupe muslimana. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri. s. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. niti zemljarine. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika.s. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra.v. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana. s. . Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika. Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama. s.a.s. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti.v.s. a svoga daid`i}a.a. niti bilo ~ega drugog. niti prikupljanja poreza.” Pa blago mu se na toj po~asti. U svom postupku ostao je jedinstven. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra. On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra.v.a.v..s.a.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. s.. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida.. osim borbe na Allahovom putu.

r.a. r. pa ih spopade panika. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u.s. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze. po~e{e udarati sabljom. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane.a. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. i Zubejra ibnul-Avvama. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. .a. vo|i plemena Havazin. r. jer islam zabranjuje kasapljenje. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. Sa rijetkom hrabro{}u. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu.. razbje`ali su se na sve strane. oko njihovih utvrda. zidine i visine. da spase svoje glave. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. me|utim. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. a oni se nisu predavali. bje`e}i prema Meki. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. ne misle}i na osvetu. mo`da. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih.v. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. nije u~inio niko prije njega. Ta opsada se oduljila. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. Maliku ibn Avfu. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. te sam provali njihovu zasjedu. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i.. Poslanik. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Svoj bol je sa~uvao u sebi. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. Po`uri{e. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske.. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. rekav{i sa punom vjerom. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. s.a. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. Naime.

Kada se desila velika fitna me|u muslimanima.a.. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu.a. odu`i njegov dug. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. Bio je ~ovjek od odluke.. Umro je. nasuprot Ai{e. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. re~e: . koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”.. a On mu je bio dovoljan Pomaga~. Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. pa kada su se sastali. Bio je potpuno uvjeren. r.. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. r. zatra`i pomo} od mog Gospodara. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. Na{ao se Alija. radijallahu anha. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. stekao je ogromno bogatstvo. bio u dugu.a. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu.. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. a bio je zadu`en. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. rekav{i: “Tako mi Allaha. r.. Alija.. Bave}i se trgovinom. Pa bi ga On odu`io. Oslanjao se na Gospodara svjetova. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. toliko da je kada je umro. Talha i Zubejr.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo.a. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo.. sirotinji i na Allahovom putu. r.

. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest.. Kada je Alija. borac kome nije bilo premca..’” Tako je uga{en `ivot velikana. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe. “Nadam se da budem ja. r. r. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri. ti }e{ se boriti protiv njega.’ A on ti re~e: ‘Zubejre. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika.. preselio je na ahiret smr}u {ehida.v.v... bio sam to zaboravio. Zubejr.a. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik. Allaha mi. pa je stade ljubiti.v. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob...152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre.a.s. Tako ti Allaha.s. s. ne}u se boriti protiv tebe. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim. .. i bit }e{ nepravedan prema njemu. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz..a. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. sad se sje}am. Allaha mi. pa ti re~e: ‘Zubejre. privu~e je sebi. s.. da mu je D`ehennem.. rekao je Alija ibn Ebi-Talib. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika. koji tako|e pade kao {ehid.Hid`r.a. a mi smo bili na tom i tom mjestu.a. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. r. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”.‘” (El .s. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio.” Alija ibn Ebi-Talib. 47). Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om..a.’” Zubejr mu odgovori: “Da.” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta. s.

a. d`. Muhammed. a on Mudrikov. mr{avih nogu.. sitan. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha.. a on Semhov. a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. propagira me|uljudsku jednakost. a on S’adov. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima.s. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. a on Henzilov. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva.ABDULLAH IBN MES’UD. a on El-Harisov. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik.A.s. posredstvom meleka D`ibrila. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. Uprkos tome. a on Gafilov. a on Tejimov.{. crnoput. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. a on Habibov. sin Abdullaha.arov. . a on Mahzumijev. a on Kahilov. a. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. R. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov.. a on . a on Sahilov. a on Ilijasov. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje.s. a.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju.s. gdje sam zatekao Poslanika. upita ponovo halifa.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. Veli~anstvenim.s.. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia. Iskopali su mu kabur te Poslanik. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika.s. Slavljenim. a.a. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost.. Najte`e su gre{ke la`i.. Ebu-Bekra i Omera. Najbolja je opskrba bogobojaznost. Najgore je sljepilo neznanje..” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. a.. a. kao {to smo spomenuli. “Za ~im osje}a{ potrebu?”. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. i Allah }e njemu oprostiti. zano}io sam s njim zadovoljan.s.. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud. Kada su ga spu{tali u kabur. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak.’” . Ko opra{ta. re~e: ‘Allahu moj. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju... i oni ga primaknu{e.a. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. a. a najgora je hrana jetimski imetak. Resulullah. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo. r...” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura. kao {to i jeste.s. a. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. Najgora je zarada kamata. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju. mud`ahidima u pohodu na Tebuk.) “Nemam potrebe za njom. @elju koju tra`i istinski musliman. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. re~e halifa. r. jer sam ~uo Poslanika. nakon {to se vratio u Medinu.

i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. Jer. mezarju svijetle Medine. uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u.s.. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. a. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. . islam jeste vjera jednakosti. istine i pravde. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. Ukopan je u El-Bekiji. Abdullah ibn Mes’ud preselio je.

.

A. Kada je bio dijete. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. a on Temima et-Temimija. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. Skupili su otete `ene i djecu. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. Prema njemu se ljubazno odnosila. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. R. daju}i mu {to . Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. kupuje ga i prodaje.HABBAB IBN EL-ERETT. a on Zejdov. a on Ka’bov. skru{ena i slomljena srca. a on Menatov. Poru{ili su {atore. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali. sin je El-Erettov. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. Nakon podu`ega slu`enja. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. a on D`endelov. a on Sa’dov. ona ga je oslobodila. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. a on Hazimov. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. @elio je nadoknaditi propu{teno.

a on utu~en i usamljen. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. uistinu. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. njihovom pona{anju i postupcima. Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. o `ivotu . Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. @elio je na}i ne{to. Bio je srednjega rasta. crne kose. Dugo je vremena provodio kraj kova~a. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. o ljudima. Habbaba je smatrala svojim ortakom. a dirhemi su se gomilali ispred njega. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. mr{av.besmislenom i punom nepravde i tiranije. bila je jedinstvena. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. Sablje koje je on pravio. Bio je smirena osoba. izborana lica. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. . vitke gra|e. sme|eg tena. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. li{enosti i patnje. ~vrstoga stava. Nije prisustvovao zabavama i sijelima. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra.

a. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. a. a. d`. a.. a. nepravdi. obo`avanja jednog jedinog Boga. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik.{. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. a Allahov Poslanik.s. za razliku od svih prija{njih.” Allahov Poslanik. Savjetovali su ga. blagoslovljenih prethodnika.. sa~uvana je od izmjene i zaborava.s.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima.s. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. nasilju i bestidnosti. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili.s. a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. koji je odzvanjao . za cijelo ~ovje~anstvo. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. a. tre}i put ludak. a. po~eo je analizirati poziv.. Hvala neka je Allahu na tome. a.s.. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. a ~esto mu je svra}ao i u radnju. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. drugi put ~arobnjak. pa ga nisu na{li kod ku}e.s.. poslije mu je dolazio ku}i. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. nije poslao nikakav dokaz. Habbab je krio svoj islam. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce. prenosio je odlu~no svoju poruku. sklonih grije{enju.s. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme.. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. r. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. Njegov Poslanik.. I ta Uputa. kome je do{ao D`ibril. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. i pridru`iti se d`ematu vjernika. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali.. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku.s. Ta poruka je univerzalna. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove. a. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika.s. a. ne mare}i za njihovo prisustvo.

osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”.s. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na . Jedva se mogao kretati. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. Po~eli su ga provocirati i psovati. a. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. odlu~an da slijedi put istine i pravde.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima.. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. primio sam islam. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. Jednostavno. govorio je Habab opiru}i se. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. kao {to si obe}ao. Kada je do{ao svijesti. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika.s. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. ukazuju}i tako kakav je put izabrao.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik..s. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. a. upita: “Jesi li zavr{io.. a..” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. ali se prisilio ustati i oprati lice. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. Me|utim. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu.” Ona im nije povjerovala. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. udaraju}i ga pesnicama i nogama. bjesnila je Ummu Enmar. Jedan od onih koji su ga ~ekali. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. Me|utim. a. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri..s. Ostavila ga je u takvom stanju. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”.

Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e. na zlostavljanja idolopoklonika. Prvi koji je izjavio islam bio je. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta..s.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. d`. a.. odvajaju}i ga od kostiju.s. a.. vi po`urujete (nestrpljivi ste). Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar.s. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja. samo bi tiho uzdisao.s.. izgovaraju}i: “Allah je najve}i.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. a. . a. Oni su stavljani u `eljezne oklope. Bilal ibn Rebbah. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. a.. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere.s. predani i stabilni u vjeri. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. pa bi ga stavili u nju. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo. a. Allah je najve}i. Poslije njih. Suhejb ibn Sinan. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu.{. i spre~avao napade na njega. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. Hvala pripada Allahu. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. Tako mi Allaha. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. Allahov Poslanik. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali.s. a.. a on je bio strpljiv i ~vrst. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. naravno.s. i vuka za svoje stado.. u njegovoj bolesti.. i upitali ga: “Allahov Poslani~e. i Ebu-Bekra. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. Me|utim. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. Izjavio je svoj islam. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. a njegov amid`a Ebu-Talib.

a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. a zatim ga prislanjao na njenu glavu. slomljena srca od milosti i brige. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. u nevjerovanju i zabludi. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. po~ela je da zavija kao pas. Digao je ruke ka nebu. Vratilo joj se . a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. . a.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. Umrla je od toga lijeka. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. on je. a. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima.{. Habbab je postajao ~vr{}i. me|utim.naprotiv. Slavljen neka je Allah Mudri. on se dao na uslugu novoj vjeri. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom.: “O Bo`e moj. pomozi Habbabu. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol. i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. mole}i Allaha. Poku{avala ga je odvratiti od vjere. podnosio sve u`ase. smireniji i stabilniji. nepokolebljiv. Allahov Poslanik. a. svezanih ruku i nogu. I{ao je od ku}e do ku}e.. Gledao ga je Poslanik. Bol joj je prolazila kroz kosti. r.. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. Posje}ivali su je vra~ari. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane..170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere .s. d`. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika.s. izvora snage muslimana. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. Ona bi zapalila vatru.a.s. grcaju}i od bola.

ali je to krio. Ubit }u ga!”.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. ..s. nasuprot Omera.atima tada ustade.s. Kada su za~uli Omerov glas. pa ih je. re~e Omer. a. a . Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi.Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. Vjerovjesnik... “Boga mi.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”. odgovori{e. i njegovu vjeru. Kad to ~u. re~e mu Nu’ajm. lica oblivena krvlju. Poslanikovoga. “Boga mi. mu`a Omerove sestre . Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. pa je dovio: “Allahu moj. islam je izuzetno oja~ao.s.s.s. Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra.. a. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed.. a. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. a. amid`e.atime. uputi se ku}i. ve} su primili islam i slijede Muhammeda.a. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove.. Omer se okrenu i. A ti gledaj {ta }e{”. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda.. Resulullah.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice. “Ho}u Muhammeda..s. Alija i drugi. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. Habbab se sakrio u sobu.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani. a. Me|utim. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. i u~io im Kur’an. Boga mi. Omere. . smatraju}i njega najve}im krivcem za to. a oni su tajili da su primili islam.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . Ebu-Bekr. a ti radi {ta ho}e{. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. re~e im.atima ustade da brani svoga mu`a. Omere?”. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . ~im je u{ao. a. koji je ve} bio primio islam. pa se sa`alio na njih. pokaja se zbog tog {to je uradio. “Gjde si se uputio.atima. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. Nufejla. upitao je. sav uzrujan i u nevjerici. ti sam sebe zavarava{.s. Omer po~e udarati Se’ida. r. a. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju.” Omera ibn el-Hattaba. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. Kad njegova sestra .

” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. re~e Omer. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. a. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika..” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe. “ “Ne boj se!”. U bitkama na Bedru.s. stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo.” “Allahov Poslani~e. da mu izjavim svoju pokornost”. u skladu sa svojim mogu}nostima. Kada je stigao.s. a. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i.s. Okupaj se pa }u ti ih dati!”..strpljiv i nepokolebljiv. iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo. Resulullah.. tako mi Allaha. `ele}i da joj brat primi islam.. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab.. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita. Habbabu. donese tekbir. ubit }emo ga njegovom sabljom”. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu.. oja~aj islam Ebi. re~e Omer. re~e da mu otvore da u|e. “Pustimo ga. srce mu se otvorilo za vjerovanje. Allahov Poslanik. Kada ga je ashab uveo. a.s. obavijestio je Resulullaha. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “. ako ho}e dobro.. o sine Hattabov? Tako mi Allaha. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere.. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. Omer je ustao i okupao se.. A ako `eli zlo.s. Na njegove rije~i Allahov Poslanik.’ Allah.” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.s.. ako se odrekne{ ove stvari (islama). Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos. Omere!” “Ho}u do Poslanika. Allah }e ti dati veliku nesre}u.. re~e. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom.s.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom. . a. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan. a. Uhudu. a. re~e Hamza.. oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao. dat }emo mu. Allah.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. a. re~e mu sestra. I Allahov Poslanik. opasan sabljom”.

Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. u {ezdeset tre}oj godini `ivota. pa mi je to uskratio. vidio je sedam kaburova. preselio na ahiret. pa su mu rekli: “Raduj se. pa mi je dvoje dao. osim njih.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu.s. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela. Vo|o vjernika. r. vra}ao sa Siffina. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. o Ebu-Abdullah. kad do|e Habbab. do{av{i do predgra|a Kufe.. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas.. re~e im: ‘Da. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e. a. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. klanjao si namaz. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. a uskratio jedno. Habbab od Allahovoga Poslanika. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika.. a. pa mi je udovoljio. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi. a. sjede kraj njih i u{uti se.s.” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru. pa je upitao: .radi ono {to govori{.. pa mi je i to udovoljio. a kada je zavr{io. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a. Mi smo ostali poslije njih.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u.a..” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom.s.s.{.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. Tra`io sam od Allaha.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. Kada se Alija. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili. a dunjaluk nam se otvorio.” Umro je trideset osme hid`retske godine.. prenosi. d`. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. Oni su pro{li. troje. mo`da. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. a. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. pa je odu`io.

a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Bo`e. Tvojom dobrotom. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe.” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. .174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. ~vrstom vjerniku. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. zadovoljan s onim {to mu je dato . muslimani. Allah mu ne}e uskratiti nagradu. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas.. mud`ahidu. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. strpljivom i postojanom muslimanu. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid.Allah }e biti zadovoljan s njim.a. r. vjernici.” Alija. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. o stanovnici kaburova.

ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u.ihrov. a on Osmanov. sina Malika el-Hadremijja. Bio je srednjega rasta. mu je podario sposobnost u trgovini. gustu kosu.{. R. d`. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. a on Amrov. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo.A. velikih stopala. Majka mu je S’aba. bijelu put koja je naginjala crvenoj. {irokih prsa i ple}a. el-Kure{ijja et-Tejmijja. imao je lijepo lice. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. Allah. a on .TALHA IBN UBEJDULLAH. Pro~uo se po svojoj snazi. okretao bi se ~itavim tijelom.. . a on Tejjimov. a on K’abov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. a on S’adov. Bio je lijepa i elegantna izgleda. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. a on Malik en-Nadrov. krupnoga tijela. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. Kada bi se okretao. a on Luejjov. k}erka Abdullaha. a on Kenana Ebu-Muhammeda. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. sin je Ubejdullahov. ~vrsto tijelo. a on Galibov. a on Murretov. a on K’abov.

Njegov je Poslanik. Bio je jednostavan ~ovjek. upitah.s. i ispri~ao mi ne{to o tome. Iza}i }e iz va{e zemlje. mladi}u. a on je posljednji poslanik.. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. lijepoga ahlaka. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. uputio ga je kada je bio izvan Meke.’ Bio sam mu blizu.. a.’” “Njegove rije~i su me dojmile”. pred njim.’ Poznavao sam Ebu-Bekra. koji mi je predstavio islam.{. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. Pridru`i mu se {to prije. Zatim sam tu. a.. a.. i da bi u{ao u Allahovu vjeru. palmi i izvora.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda.” . a slijedi ga Ebu-Bekr. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. od ~etverice.s. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana.. Allah. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik.{. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika.s. d`. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. Bio je ~estit i po{ten trgovac.. omiljen i skroman. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. Kada sam stigao. Bio sam tre}i. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. d`.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. i pristupio muslimanskim redovima. otvorio mi je prsa za islam. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. Allah. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki.

Zbog ovoga slu~aja. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. Ali. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. Oni su i{li za njim. Od Kurej{ija. Jednostavno. Zato su ustali protiv muslimana. zbog svoje vlasti i utjecaja. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. vlast. odgovori{e mi. a.s.. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. a. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an.Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek.. preuzeti vo|stvo njihova naroda. koji je napustio svoju vjeru. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. neka je hvala Allahu na tome. . Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici.s. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. mladi}eva majka’. “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. Tako|er. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. gurali ga i udarali po glavi. Me|utim. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi.

s. a. Allahov Poslanik.s. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj.. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra..s. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . savjetuju}i se sa muslimanima. a. Ostavili su svoje polo`aje. a. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane.s. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. odlu~nost i upornost. a kada se vratio u Medinu. zbunjeni i ra{trkani. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje. Kada su stigli do brda Uhud. Napao je iza brda. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha. Allahov Poslanik.s. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima.. podijelio je mud`ahide. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini.. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba. a. oglu{iv{i se o Resulullahove.. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. a.s.. a to je bila zlatna prilika. a.s.’ ‘Ima{ nagradu’. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. naredbe.s. Oti{ao je i obavio zadatak. a. Kada se sreo sa Resulullahom. a. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik.. re~e mu Resulullah. odrediv{i svakom zadatke.s. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. a.s. tada jo{ nije bio primio islam. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija... stajao je na mjestu borbe. naredbe. a. Resulullah. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e.s. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio.. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane.. a.s.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika. a.’ Allahov Poslanik.

.s.s.’” Allahov Poslanik. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. Majka vjernika.s. ti.s. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. a.. “Nagrada ti je D`ennet. a.s.. neka je Allahov blagoslov i selam na nju. Resulullah. Ai{a.s. a. a mu{rici su ih slijedili.. javi se Talha. Bo`iji Poslani~e.” Resulullah. Allahov Poslanik. a. Neko drugi”..s.” I on se borio dok nije pao kao {ehid. Jedan ensarija re~e: “Ja }u.. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. a.s. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. Kada su do{li do jedne stijene...s. Bo`iji Poslani~e. pa Resulullah.” . a. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. a. pa je ostao samo Talha. Ashabi su {titili Resulullaha.s. a. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. jedini muhad`ir. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. re~e Resulullah”.s. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje.. a. pripremaju}i strijelu da ga ubije. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku.s.. Talha.re~e mu Allahov Poslanik. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. re~e: “Da. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega.. Bo`iji Poslani~e”. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. bio je na stijeni na vrhu brda. a. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. re~e: “Da. “Ne ti. a.. re~e Allahov Poslanik. Resulullah. Kada se okru`enje steglo.” Resulullah. zabrinuti da mu se {ta nije desilo.s.” “Ne. a.. htio je da se popne na nju. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika.s.. a.. a. Uprkos tome. Me|utim.Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti. a. a bili su daleko od njega. zbijeni jedni uz druge.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid.. . Bo`iji Poslani~e. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu.s.... neko drugi”.

s. okrenu se od njega.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli.” O nadimku @ivi {ehid. r. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam.s. {to od strijela. a.s. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. a. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu. a.. Talha). Ovaj ponovi pitanje. a Allahov Poslanik. a.s.s. a.’ re~e Resulullah. Resulullah. a.. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. ga je nazvao Dobri Talha. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik..” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu. a Resulullah. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha. Tu je dobio nadimak Dobri Talha.. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu. Ah!”. a Allahov Poslanik. Ebu-Bekr. rekao: “Da si rekao bismillah. a.s.. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome.s..s. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika.. a. Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu.. putu. obu~en u zelenu odje}u.s. im re~e: “Ispred vas je va{ brat.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se. nazvao me Dobri Talha.. a.s. na {to mu je Resulullah. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah.s. a. a Resulullah se opet okrenu. a. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.. a. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku...s.. njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali.s. Beduin je upitao i tre}i put. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu... a.... [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha.{. u~inio je ono {to i prije. Bo`iji Poslani~e.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek.a. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid.s.. brane}i Poslanika. {to od uboda koplja. d`.. a. sjedio je sa ashabima. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik.” (tj.” Resulullah. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani .. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. koji mu je dao Allahov Poslanik.s. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida.. a prst mu je bio odsje~en. pa smo ga izvukli odatle. a. Poslanik.

davaju}i mu iz svoga imetka. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. Tako|er.”. re~e mi..Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima. pa mu kaza: “Talha. a.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . odje}e i hrane. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista.{. Resulullaha. iskopao bunar. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu.” @enio je neo`enjene. nemo}nima i muhta~ima.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada. siroma{tvo bje`i. ~inio je hajr svome plemenu i porodici. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. Od mladi}a toga znanog. zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane.a.. tako mi Allaha. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten. Allahov Poslanik. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. D`abir ibn Abdullah. ti si uistinu velikodu{an. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. obradovao je njegov postupak.s. Obmanjen je.a.” Allah.” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. d`. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. a da mu ga niko ne tra`i. r..siroma{nima.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. udavao neudate.. a. . Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te.. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu. re~e Alija. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn.s. Kada je pred njega stavljena gomila imetka.. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno. brinuo se o njihovom stanju. r. pa re~e: “Zaista.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem. ‘Pa podijeli ga.

. d`. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam.. ako ho}e{ dobrovoljno. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik. a. Rukajjom bint Ebi-Umejje. a.s.S. sestrom Majke vjernika Habibe. A. sestrom Majke vjernika Zejnebe. a.s. `ude}i za {ehadetom. O tome ka`e: “Kada bi Poslanik.s. mnogo je volio svog ashaba Talhu..s. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. ~istog?’ Tako|er. putu. a.{. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. krasnog. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju.. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. a.s. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en.s. Neka je hvala Allahu. Hamnom bint D`ah{. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. Allahov Poslanik. neka je Allah. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom. a..s.{.{.s. mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. . a.s...s.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom. Poslanik. htio da pita za mene. a.ari’om bint Ebi-Sufjan. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi.. U~inio ga je bliskim sebi. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku. junaka na Allahovom. sestrom Majke vjernika Ai{e. . d`. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom.: Dare`ljivi Talha. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i.s. a. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. a. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. a. zadovoljan sa svima njima. u njemu je vidio vjernika... prijatnog. pitao za njega ako ga ne bi vidio. d`. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu..

I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe.a.. a. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom. ako u biti ja druk~ije mislih.. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije. Alija.. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. Muslimanski su se redovi razjedinili.s..s. odbili su dati prisegu. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije . Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. ubijen. . Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. d`.a. r. Talha i Zubejr. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. Bo`e sa~uvaj. r. a. i da }e biti nasilnici prema njemu.. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. r.a. Po{to je Osman.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom.a. kao halifi muslimana. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. govore}i: “Bo`e moj. nered i podjela je vladala me|u ljudima. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. nasilno u nju provalila i ubila ga. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. r. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih.. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke.. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao.” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu.a. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka. r. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu. a me|u njima su bili: Ai{a. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u.{. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine.

a u gotovini hiljadu dinara.. . da zaustavi veliku smutnju. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat. U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. r. iznosila je trideset hiljada dirhema. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo. povukao se iz sukoba. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. usmrtio ga. a imao je {ezdeset ~etiri godine. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode. d`..a.{. {to nepokretne imovine.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao.” Isti san je sanjao tri no}i. Naime. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali.. d`. uznemirava me voda. {to novca i ostalog bogatstva. Umro je.{. milost i zadovoljstvo na njega.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Neka je Allahova.

Bio je bogobojazan. a on Amrov. a on Kasov. a Amr je sin S’alebov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. a on Matrudov. a on Amrov. a on S’adov. a on Kuda’e el-Behravija. krupne o~i. . a on Duhejrov. a on Malikov. a bradu je knio. a on El-Kajnov. a on Luejjov. a on Sumameov. sin je Amrov. a on E{-[eridov. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. a on Ebu-Ehvenov. a on Rebi’aov. a Kas je sin Durejmov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. a on El-Hafov.A. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. razvijenih prsa. {iroka pojasa. Bio je visokoga stasa. razvijena ogromnoga tijela. R. a on Behraov. Imao je gustu i bujnu kosu. {irokih ramena. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. sastavljene obrve. pomo} siroma{nima i muhta~ima. a on Ehvedov. a on Malikov.EL-MIKDAD IBN AMR. a on S’alebov. ~iste du{e.

Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. Allahov Poslanik. me|u onima koji primi{e islam.s. zatim ih je on slijedio na najte`em putu. kao donosioca radosnih vijesti i istine. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. r. a. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. a.s. a bio je jo{ mladi}. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija.. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. Resulullah.a. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu. vjerovao u njega i zavolio ga. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda.s..s. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. ostavljaju}i svoj rodni dom. a. El-Mikdad ibn Amr. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi. Nakon {to se Poslanik. i saznao ciljeve njegova poziva. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. tra`e}i uto~i{te. Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e.s. vrije|ale bi ga i zlostavljale. Izme|u ostaloga. a. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. a. kona~no nastanio u Medini.. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje.. a pored toga. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. bje`e}i od osvete. a.s. a.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio. Nije bio imu}an.. tra`e}i njegovu za{titu. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi.s.. iz oblasti Hadremevt.. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. naredio je muslimanima hid`ru.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda.

^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta.{. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. a.. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. i obrazlo`iv{i im stvar.. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju... putu.s. d`. Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. a. {to se ti~e vojskovo|a. da budem uz njega. a. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. r. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. VITEZ BEDRA El-Mikdad.a. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima.” Kada je Poslanik. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri.s.. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. Tada je El-Mikdad ibn Amr . Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika. zatra`io njihovo mi{ljenje... U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske. Nakon sastanka dvije skupine.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. me|utim. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha. putu. od glave{ina. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. smjelost i iskrenost. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso.. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji. skupio je muhad`ire. r. a. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke.s. r.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu.s.. Mogli su se vratiti bez borbe. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom.{. ostali su radi upornost. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama.a. Obi~aj Allahovoga Poslanika. r.. a. Kurej{ije su bile spremnije. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom. konjanika i junaka. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. a. Po{to je Poslanik.a. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. a.. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra.. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost.s. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. d`. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik.a. U njegovom se srcu u~vrstio iman.s. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i.a. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom.s. r.

i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. mi ovdje ostajemo’. i obavijestio.. zaista mi je Allah. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. Rekao je: “Krenite i radujte se. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji. Tako mi Allaha. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. obe}ao jednu od dvije skupine. mi smo s tobom. a.. Tako mi Allaha. ovim se Poslanik. S’ad ibn Mu’az.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. d`.s. mi smo s tobom. {to god uradi{. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. kao da sad gledam kako ginu.. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. a.s.. kako ih je Resulullah.{.s.s.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku.s. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. . a. a mi }emo se boriti uz vas.. Kreni. Bo`iji Poslani~e. r. ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar.. re~e. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. d`. mi smo strpljivi i iskreni u ratu.. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili.a. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. Hvala neka je Allahu na tome. izvr{avaj ono {to ti Allah. Allahov Poslanik. a. a. d`. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. obra}aju}i se Poslaniku. nare|uje.{. Vjerovatno }e ti Allah. preplivali bismo ga s tobom. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti. {ta predla`ete?”. vo|a i plemi}a..” Ozari se lice Allahova Poslanika.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti.{.. a. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. bio je obradovan govorom S’ada. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini.s.

a. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi. Allah. koji je plavio njegovo srce. sve dok nije za{ao u godine. spasio ga je. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost. putu. d`.: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu. njima sam vladao. brate?” .s.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. i da mu ne bi oslabio iman.. uvijek je bio uz istinu.a.{.. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. Na dunjaluku je bio skroman. pa se on vratio muslimanima.s.s. r. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. Bio je ponizan i iskren. a.s..{. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu.. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. d`..s. a. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. a. Poslanik. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. Kada se vratio iz te pokrajine. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e. r. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti. a kada je za to saznao emir. Dugo vremena se nije `enio.. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom.a. bio je istinski iskreni musliman. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao. El-Mikdad. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. d`. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama. Resulullah. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce.. Pou~en `ivotnim iskustvom.{. na raspolaganju za borbene i druge zadatke.. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. zadovoljan jednostavnim `ivotom. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. ne daju}i mu da se opravda. a. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari.

. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute. i ni{ta osim toga. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. Allaha nam. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv . “Ali.” El-Mikdad se obradova.” I zaista. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. Moj `ivot je `rtvovan za islam.. pa re~e: “Pogrije{io sam. emire.” El-Mikdad ga je dugo gledao. Nije `urio u davanju presude ljudima. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. pa me kaznio. odgovorio mu je emir. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku. pa je rekao: “Allah ti oprostio. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. a nije me ni saslu{ao.. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok.s.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira.s.. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”.{. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije.s. Bio je izuzetno otvoren i jasan. d`. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. d`. a. Neka uzme svoje pravo od mene. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”.{. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. a islam }e ostati slavan. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. Prekr{io sam njegovu zabranu. re~e mu Mikdad. Me|utim. pa se uputio pravo emiru. a. a. Tako mi Allaha. Zato. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu. kojima je Allah.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu.. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo.” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. u prvom redu zahvalite Allahu.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. Uvidio je emir da je pogrije{io.

a. izvoru i uputi i putem hadisa. Alija.a.. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati.” Odabrao mu je . da je rekao: “Nije bilo poslanika. Allah. a. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. `ivljenjem po Kur’anu.” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik. plemenitoga roda. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. volio je El-Mikdada ibn Amra. namjesnika i saputnika.{. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. a..s. r. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike. a. a.. Ammar. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. El-Mikdad i Bilal. a.a.s. D`’afer. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao.S.s. d`.{.s. na{em ustavu..Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega.. O`enit }u te svojom k}erkom.s..” Kada je Poslanik.s. a. Rekao je Resulullah.. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. Ebu-Zerr. i tu`io mu se. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. a.a.s. Poslanik.s.s. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”.. a. Huzejfe. a. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom. Hasan. od Allahovoga Poslanika. volio je El-Mikdada.. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu.. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. podsti~u}i ga na `enidbu. r. Bo`iji Poslanik. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi. odgovori mu El-Mikdad. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima. Malo zatim. El-Mikdad i Selman. r. To su primijetili ashabi. kao {to je on.: “Zaista mi je Allah. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli. uo~io je njegova svojstva. Omer. pa ge je volio i Njegov Poslanik. d`. reci nam njihova imena. Ebu-Bekr. Selman.s.. htio je da ga po~asti. Husejn. brate. a da mu nisu data sedmerica. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA. A.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. Ibn-Mes’ud.

Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. mnogo se rastu`io. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. r.. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. Mukavkis je skupio svoje ministre. Harid`e ibn Huzzafe. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. Kada se Amr ibn el-’As. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. preselio na ahiret.a. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. ili da preda zemlju bez borbe. hvala neka je Allahu. . Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. r. a.a. El-Mikdad ibn Amr.s. a. Kada je Poslanik.. Mukavkis je odbio islam. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu..s. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. ili da pristane pla}ati d`izju. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom. a. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika. Tako su se spustili u grad. a El-Mikdad izvana. Koji je odredio da tako bude. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. O`enio ga je Dub’aom. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. r.. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems.. r. Nakon isteka ta ~etiri dana. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje.a. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik.a. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr.s. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti. r. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno.a. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah.

oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo.. . u sedamdesetoj godini `ivota.a. u D`efru izvan Medine. trideset tre}e godine po Hid`ri. r.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada. Umro je na svojoj zemlji. te je stalno boravio u ku}i.

.

a. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. a on Abdul Vuddov. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. sin je Ebi-Ruhmov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr. a on Abdul-’Uzzaov. Bio je o{trouman i blage naravi. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. a on Haselov. a. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim.s.s. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem. a poslove je obavljao planski i uspje{no. R. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. a on Ebi-Kajsov. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. . Za razliku od svojih vr{njaka. a on Amirov. a on Malikov. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice.A. djeda Allahovog Poslanika.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. a on Nasrov. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. a on Luejja elKure{ija el-Amirija.

a. na Devmetul-D`endelu.s. . na Benu-Lihjan. a.s. po naredbi Allahovoga Poslanika.s. na Benu en-Nadir.. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. Zavolio je Poslanika. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. a.s. u kojoj su Kurej{ije. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima.s. Ali.s.a. d`.. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu. na Hendeku.. preseljenja na ahiret. a. na Hunejnu i u Taifu. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. a. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu. rodbine koji je povjerovao u Objavu. a. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. prilikom oslobo|enja Meke. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. te{ko pora`eni. u miru i spokojstvu. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. r. a. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u.s. a prva je bila Bitka na Bedru. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao. srcem ispunjenim vjerom. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. obo`avaju}i Allaha. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom.s.s. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. daleko od Meke.: u pohodu na Benu-Mustalik.s. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju.{. Nakon Resulullahovog. na Hudejbiji. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu.. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. Me|utim. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika.. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. a.. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. neka je Allah zadovoljan svima njima. u pohodu na Benu-Kurejza.. a. Sve u svemu. pa nastavi{e sa provokacijama. na Hajberu. i bio mu blizak pored razlike u godinama. ostavili svoje ubijene na bojnom polju. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata. a.

to se dogodi. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. iako su bili u nezavidnoj poziciji. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. Poslije oslobo|enja El-Hire. . Ipak. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Ulejs i El-Hiru33. r.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla.a. tako da je oslobodio: El-Mezar. Erbez. osim onima koji su bogobojazni. komandant perzijske vojske. samoinicijativno. a to je te{ko. Bila je te{ka i o{tra. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. . naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem. podijelio ih je u tri grupe: . d`.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom. Nakon toga. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. naspram grada Istahara. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. Emgi{iju. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. ne{to odredi.Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. . U tom periodu.. Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah.{. Huvejl se odlu~i za bitku. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. u isto~ni dio zaljeva. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana.

. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. Ta vojska iza|e iz Basre. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. zamijenio ga je Ebu-Sebre. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. halifa Omer. r. a ispred je poslao izvidnicu. [ehrek ga sa vojskom presrete.ulan. Nakon toga. Huzejfe ibn Muhsin. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. r.a. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. Kada je halifi Omeru.a. Sa’sa’ ibn Muavija. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. poznatijih junaka i vojskovo|a. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. oti{ao obaviti had`. r. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. rasporedi u poluluk. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. Zatim. ostatak vojske. Kada je Utbe ibn Gazvan. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. skrivene od Perzijanaca. Naime. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. u isto vrijeme. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre. Povukli su se prema Istaharu. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana. me|u kojima: Asim ibn Amr. poznati vojskovo|a. Med`ze’e ibn Sevr. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. a oni se oduprije{e napadu. Ipak. kao {to su muslimani pokazali hrabrost. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. Allahovom pomo}i. Predvodio ju je [ehrek. a toga nisu bili svjesni. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. U isto vrijeme. te ih. Et-Terd`uman ibn .a. zapovjednik prve grupe. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. . namjesnik Basre. ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. Arfed`e ibn Herseme. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Nehar ibnul-Haris. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i.. me|utim. Abdurrahman ibn Sehl. idu}i od bokova.

brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. te da u njoj. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. divno bistra i ~udna. Muslimani su. izme|u ostaloga. jer je u danima vru}ine jako hladna. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i.a. kraj u kojem se odvi manja bitka. kao u Bagdadu i Mehli. Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed.. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. r. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. Rijeka je bila veoma duboka. Uputio im je poziv koji dade rezultat. Asim ibn Amr. Arfed`e ibn Hersem. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. Omer.. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. izme|u ostalih. izuzetno lijepe vrtove. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. tako|er. Opsada je Tustura trajala nekoliko .Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. kada se sretnu. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine.a. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. Huzejfe ibn Muhsin. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. r. tako|er. te da krenu prema Hurmuzanu. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. i prve iz Basre i druge iz Kufe. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. K’ab ibn Sur. Jezded`ird. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. a da je vodi Suhejl ibn Adijj. kralj Perzije.” Do halife Omera. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. u mjestu zvanom Erbek. Med`d`e’ ibn Sevr. budu: El-Bera’ ibn Malik.

Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. muslimani i njega stavi{e u opsadu. d`. neka je hvala Allahu. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. tra`e}i njegovo mi{ljenje. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. Me|utim. Allahovim emrom. znaju}i da im on. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura. odgovorio je halifa.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. da mu on sudi. “Daj im sigurnost uz d`izju”. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. {to Ebu-Sebre i izvr{i. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi. za to. r. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. mo`ete iznevjeriti. nije dao sigurnost.. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. Zvao se Muknef.{. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem.” . Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. Ako `elite.a. koji se skloni{e u grad po imenu Sus. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. i plus. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. kao zapovjednik islamske vojske.a.. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne.” Ebu-Sebre se ovome za~udi. pristajemo da vam pla}amo d`izju. a muslimani koji su ~ekali ispred.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako. a da nas vi ~uvate.. r. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima.

r. a ukopan je u Meki. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega.Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur. U vrijeme halife Osmana. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. .a. u ibadetu pored Allahove ku}e. preselio je na ahiret.

.

a on sin Amrov.A. Njegovi bijeli zubi. a on K’abov. R. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. a on Aizov. Bio je izuzetno pronicljiv. a on Udejjov. a on Tezidov. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. blistavi zubi. Krasilo ga je lijepo lice. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. a on S’adov. crne o~i. . Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. inteligentan i razuman.MUAZ IBN D@EBEL. a on Alijev. a on Adijjov. a on Saridin. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. a on D`e{mov. a on Amrov. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. a on Evsov. a on Esedov. Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. a on El-Hazred`a el-Ensarija. sin je D`ebelov. koji bi se ukazali kada se nasmije. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. davali su mu jo{ ljep{i izgled.

na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine..s. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. Allahov Poslanik. Imao je osamnaest godina. rade}i to javno ili tajno. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika. a du{u mu obasja svjetlo islama. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom. r. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. a. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu. rukuju}i se sa Poslanikom. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. Odmah je u njih povjerovao. uprkos tome {to je bio veoma mlad. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom.s. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. a.a. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. a... pravdi i miru koje donosi islam. pa primi{e islam i . Po~eo je kovati planove.{.s. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. a. stisnuo njegovu mubarek ruku.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana.. Poslanik. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. Poslije “Prve prisege” na Akabi. pozivaju}i ljude u islam.s.s. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje.. Zahvaljuju}i ovoj metodi. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku.s. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba..s. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. prije nego {to ga je vidio. da mu dadne prisegu.s. za susret sa Allahovim Poslanikom.. i istovremeno. Allah. d`.. koji nije mogao zadr`ati suze kad je. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. a. koji je upoznao tajne dru{tva... uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. a. a. a.

ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. Tra`io ga je po ku}i. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. Amr je imao svog li~nog kipa. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. evo ti sablja i brani se. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. prikradu ku}i i uzmu kip. sigurno bih ga kaznio i ponizio. koji je bio od rijetke vrste drveta. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. Kada je svanulo. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. po obi~aju. Amr ga je pogledao. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. da znam ko je ovo s tobom uradio.. da si ti bo`anstvo. zbog njegove mo}i. r. ne dodirnuv{i ga. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i.a. oko ku}e. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. uze{e kipa i sablju. ne govore}i nikome ni{ta. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. . a zatim mu re~e: “O Menatu. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh. ali ga ne na|e. Amr. Nadjenuo mu je ime Menat. a kip su odnijeli i bacili na sme}e.” Kao da mu je pao kamen sa srca. Tako su i uradili. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni.Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. ali ti zna{. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. “Tako mi Allaha. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. Amr je. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i.

a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. a. Detaljno je poznavao islamske propise. a.{.. pomozi me da Te spominjem. obaveza se pisati kur’anske ajete. zadovoljan njima svima.206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama.. Jedne prilike Allahov Poslanik. a. Vjerovjesnikov. Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. a.s.s. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}.. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima.. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet. budno{}u i pa`ljivo{}u. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje. Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. a. Niti sam ikada zano}io..” Poslanik. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova. Na svakom skupu sa Poslanikom.s.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i. posavjetova ga: “Mu’aze. Ubejj ibn K’ab. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. pa je se dr`i.s. neka je Allah. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam. Time se nije zadovoljio. Osman ibn Affan. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana.. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. .s. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku.. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja. re~e mu: “Spoznao si istinu.. Resulullah. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama.s. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom.s. tako mi Allaha. ja sam te zavolio. a. a.. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab.’” To je `elio Mu’az.. a. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. posmatrao ga je dok je klanjao. Nisam korak zakora~io. bio je i Mu’az ibn D`ebel. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. a. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika.s.. stigao u Medinu. Poslanik. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje. a.s.s. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. d`.

Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. d`. da pobjegnem od nje.. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. a.a. a. r. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . me|utim.s. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i.. a klone}i se zabranjenog. a. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. govorio je: ‘Allahu moj. moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno. a. r. a. plemenit u~enjak i veliki pravnik.a.{. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta.a.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku.. Kada ga je vidjela.a.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik.. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. rekao istinu. iskren i povjerljiv. Mu’az je bio dare`ljiv. r.s. dozvoljeno. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika..a. r. Enes ibn Malik. Allahu moj. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle. jer je Resulullah. Omer. a. r. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. Allahu. Naime. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{. znao ko je Mu’az. Osim toga... Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. iskreno od srca. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga.. Vjerovjesnikovo.. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. jer je bilje`enje Allahovoga. vrednija od svakog blaga.s.. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha.. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. Nije ga zanimalo bogatstvo.s. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. plemenite du{e.’ Poslanik. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet.s. Ti si `iv i vje~an. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e.s. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere.s. u}i }e u D`ennet.” Naravno da je Mu’az. ne uzev{i ni{ta.’” Uz sve ovo. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr.. i to potvrdi dva puta. a. a nemo}an sam. govora vrednije od svakog imetka.

Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. a.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. a.a.. a. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela. a. izabran je za halifu.. Resulullah. a.. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. pa je on poslao po njega. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika. Kada je ta grupa krenula. zasuzi{e o~i od bola. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. Ebu-Bekr. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. pa posla po Mu’aza. re~e Mu’azu: “Mu’azu.. a neki odbi{e. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku.. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje. r. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time.. tra`imo svoje pravo.s. i Ebu-Bekru. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika.s..” Naime. Mu’az ibn D`ebel je jahao. pa se bio mnogo zadu`io. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi.s. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. da se sastanu sa Mu’azom.” Mu’azu. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda. a. a. Allahov Poslanik. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. a on danima nije izlazio iz ku}e.’ Allahov Poslanik. vratio se u Medinu.. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima. a.’” Poslije ovoga.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka.s.. Allahov Poslanik. Kada je do{ao. Kada je zavr{io svoju misiju.s..s. a.s. r. Poslanikov.s.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju.s. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. hod se otegnuo..s. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika. Kada je Mu’az do{ao. Tako i bi.s. Omer se za~udi ovome. a.a. a. Omer ibnul-Hattab .” Omer se nasmija.

upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika.s.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. a {ta zabranjeno. ne}u uzeti od tebe ni{ta...s. odgovori Mu’az.” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”. a.” Poslanik. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. slao Mu’aza u Jemen. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu.. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. a ti se tu na{ao i spasio me.” Tome se i Omer obradova. Kada je Resulullah. a bio sam na vodenoj pu~ini. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. pa sam se upla{io da }u potonuti.Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika. a. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu.s.s. rekav{i: “Mu’azu. oti{li su Ebu-Bekru.” Odmah potom. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. a. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. da sam prestao plivati. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . a. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. Na tom su se i razi{li. Na ovo se Poslanikovo. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in. a.s. Po{to ga je na{ao. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru.” U^ITELJ . re~e mu: “Usnio sam sino}. Mu’az to odbi..” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu.

Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a.. a. {utio je. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji.’ Od tada sam ga zavolio.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put.s. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost. ko je on. ostavite u njemu jednog od vas. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi. a. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. Ostala su trojica. Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. a bio je najmla|i. dr`ao dersove i predavanja.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. Ubade ibn Samita. osim ako ga upitaju. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. Kada se sastanak zavr{io. obratili bi se njemu i pitali ga.” . pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. Potrebna su mi trojica izme|u vas. bijelih blistavih zuba. re~e im: “Po~nite sa Himsom. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. koji je sjedio pored mene.s. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. izaberite sami. a me|u njima jednog mladi}a.’” O njemu. tako|er. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. i prije nego {to }e krenuti.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. Kada je pri~ao. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. Nije im ni{ta govorio. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. a tre}i u Palestinu.. Nije pri~ao. ako `elite. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. Upitao sam nekog ~ovjeka. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. Drugi neka ide u Damask. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti.

boravio je u Palestini.a. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj. u svojoj trideset osmoj godini `ivota.a. iskreno se pokoravam”. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv.{. d`. Obavljaju}i svoju du`nost. pa prekini post. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda. oporu~io bih njega. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi..s.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota. Allahu. govore}i: “Dobro do{la.. r. Pred smrt. a. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. smrti. vjere i pokornosti Tebi. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno.s. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika.. Do|e voljena u siroma{tvu.. a danas se nadam od Tebe.” Neka se Allah. nije samo podu~avao ljude. odgovori ~ovjek. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu. pozivaju}i: “Allahu.. r.a. .a. bojao sam se Tebe.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu..” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u.. slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. A Mu’az re~e: “Posti. Poredili smo ga sa Ibrahimom... r. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. Omer.. Klanjaj i spavaj. bogatio se).” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri.a. r.” Mu’az.. a. Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i.. r. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke.

.

adl.adla. El-Harisa. a. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik. Bio je visok. Abdullaha.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Nadimak mu je bio Ebul-. kako je to dolikovalo arapskim velikanima.. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota. amid`a. Kasma. Tako|er. nje`ne ko`e i lijepoga lica. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. a on Abdul-Menafov. isticao se jakim glasom i strogo{}u.A. M’abeda i Temama. Kesira. R. Avna.s. puna~ak. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. Abdurrahmana. On je Resulullahov. Ubejdullaha. . pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. a on Ha{imov. bijeloga tena. sin je Abdul-Muttalibov. a stariji je od njega samo tri godine. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak.

a.s.. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam.. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. To je uradio i prije Bitke na Bedru.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. ispri~ala mu je san koji je usnila. Abbas je htio da po|e s njim. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome.. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki. u susretu sa drugom grupom ensarija.” Kada je Allahov Poslanik. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. koji mu je bio prijatelj. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika..s. ali ga je tajio. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. pa je primila islam Ummu . Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. Resulullahov.s. Naime. zatim je u{ao u mesd`id. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. tako mi Allaha.. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. Me|utim.s.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti.! Nevjernici.35 Ibn-Abbas. plemenitom Poslaniku. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. pa mu je rekla: ‘Brate moj. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku. a. pa je sli~no povikao. njegova sestra Atika. Velid ga je ispri~ao ocu. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili.’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. ali mu je Resulullah. sluga. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda.adl. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su. k}erka Abdul-Muttalibova. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje. a. Dok su oni bili oko njega. pa ja. na krovu K’abe ukazala se njegova deva. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. Potom je uzeo stijenu i bacio je.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om. u~inio hid`ru u Medinu. . a ljudi su ga slijedili.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. a.

pridru`io sam im se i sjeo.s. a ako pro|e tri dana od toga.. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. sa `eljom .’ ‘A {ta je sanjala’. o{trog jezika i ledenog pogleda. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru..’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha.s.. ako bude istina {to ka`e. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. Kada je pala no}.’ Tako mi Allaha. re~e: ‘Ebu-. Ne vidim da }ete ga spasiti. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene.. upitao sam.’.. kada zavr{i{ tavaf.” Da Resulullah. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov.. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. te smo se razi{li. ali on od mene nije imao velike koristi. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. Kada je Allahov Poslanik.s. sedlo mu se nakrivilo. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. pomislih u sebi: ‘[ta mu je. uradio sam tako. a. a.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih. a. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe. a da se ni{ta ne dogodi. ~vrstog lica. rekao mi je. Abbas je nosio Poslanikove. pridru`i nam se. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. Allah najbolje zna. desit }e se. a. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. a da ni{ta nisi u~inio. Tako mi Allaha. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao. Deva je rikala. Govorili su o Atikinom snu. a ti si slu{ao. pa sa~ekat }emo tri. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija.adle. Bio je ~ovjek sitan.. Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. suprostavit }u mu se. k}erke .atimu i Ummu Kulsum iz Meke..’ Kada sam zavr{io tavaf. ako se povrati. tajno slao vijesti o njima. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku... obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. U pomo}. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’..s..

o`ivljavaju}i zemlju i du{e. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova. Kada je oslobo|ena Meka. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu.. Kada je Allahov Poslanik.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik.. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. Allahov Poslanik. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija .s. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika. preselio na ahiret. a. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita. d`. za ki{u. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom..” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama. a. . imao je visok polo`aj u Meki.s. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima.. da u~estvuje u oslobo|enju Meke.. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom.s. pade obilna ki{a. Ki{a zadugo nije pala.{. a. molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom. a. a da je to krio. a. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. ako prona|em Abbasa. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu.” Kada ga je prona{la.s. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. zatim je uzeo Abbasa za ruku. dok je bio `iv. d`. kao {to smo spomenuli. tako da im ni{ta ne usfali.{. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. Abbasova majka je Nebila.s.. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a.s.~uvanje K’abe i napajanje had`ija. Tada je rekla: “Kunem se. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. pa nas napoji. u~inio hid`ru u Medinu. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. koji je tada imao tri godine. Jednoga dana izgubio joj se Abbas. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom.. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom. a. A opet.. ispunila je svoj zavjet.

. zna~i. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. U ratu smo odgojeni. a. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu. onda ga se sada pro|ite. Odbranili smo ga od na{eg naroda. a.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. a. Resulullah. i njegovoj vjeri. zatim kopljima dok se ne polome. kao {to znate Muhammed je od nas. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam.s. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a.s. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. tako mi Allaha.” . procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. imamo kompletne oklope. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. a. Abbas je bio u Poslanikovoj. osim da se pridru`i vama.s..’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da. na vama je da to i podnesete.. a. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. ratnici.” Poslije govora Abbas je u{utio. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika.. Odbio je sve. Prije druge prisege na Akabi. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. blizini. nakon {to vam do|e. Ga|amo strijelama dok ih ima. ratnici.s..s. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik.s. a. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. a. Do{ao je. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke.. pa im re~e: ‘Vi ste. Allahov Poslanik. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj..s. Ako ga mislite pot~initi i poniziti..

nije oka sklopio. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra.s.. `alosna i zabrinuta. kada je rekao: “. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu..” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. a. odgovorio je. a. a.: “Allahov Poslani~e. o njihovim pokretima. To je imao na umu Allahov Poslanik. amid`e koji nisu primili islam.s. Iza{ao je pod prisilom. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. protive}i se: “Allahov Poslani~e.s. a.. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. A Allah pra{ta i milostiv je. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga. a. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima.. brata Benu-Harisa.s. a. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana.s.” Allah o tome najbolje zna. a. Te no}i Allahov Poslanik. a.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom.s.. jer ima{ ~ime.s. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika. a. a. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam. . prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana.” Abbas mu je odgovorio.” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika. on je ostao u Meki. Oni su bili Ukajl i Nevfel.. reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro.. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika.. rekao je amid`i: “Abbase. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u. zahvatila tuga. Mu~ila ga je nesanica. o otkupu zarobljenika.” Resulullah.s. skinuli smo okove Abbasu.s. Resulullah.. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika..s. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu. Naime.. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr.

a. Omer ibnul-Hattab. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. Slavljen i Uzvi{en je Allah. Ta plemena su Hevazin. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik.. Usame ibn Zejd.Talib. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. a.s. Rebi’a ibn Haris. zbunjeni.s.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. iznena|eni. prenera`eni. a. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu..s.. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. A kako i ne bi bili. Nasr. pa oni su oslobodili Meku. bez ikakve pripreme.... a. Me|utim. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena. Muslimani su i{li `eljni borbe. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta.. a.adl. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. Kurej{ije su primili islam. U svakom slu~aju. Ejmen ibn Ubejj. iza{li su da se bore lahkomo. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana.Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama.” Po~eli su bje`ati na sve strane. a... Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala... Bili su gordi . u vojnim pohodima i ratovima. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove.. D`e{m.s. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine.s. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama. D`’afer ibn Ebi. Resulullah. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~. . Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . Sekif i dr.s. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je .. Allahov Poslanik. a muslimani. a. pru`aju}i mu za{titu. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama..s. a. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. a.zadivljeni sobom i svojom silom. misije pustili {iroko ra{irene korijene..s. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. prate}i Allahovoga Poslanika.s.

s.. re~e joj Resulullah. o Ummu Sulejm!”.s.s. Odazivamo ti se. a. Resulullah.s. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo. k}erka Milhanova. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. te gromoglasno povika: “O ensarije. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. milostiv prema svojoj porodici. pa ste se u bijeg dali... Sekif. a..” Lice Allahovoga Poslanika. Allahov Poslani~e.” “Allah je dovoljan. a.s.” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima. koliko god da je prostrana bila...s. rodbini i plemenu. sjedio sa ashabima.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom. Nasr i D`e{m je dokraj~ena.. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude.s.s. Do{li su do sebe. jer to zaslu`uju. tijesna postala. Allahov Poslanik.... a i da jeste. a me|u njima i Abbas. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu.. a.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i. primakla mu se.{.s. rekav{i mu: “Da. o vi koji ste dali prisegu. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu. d`. bio je ponosan na svoga amid`u. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili.. ozari radost. mnogo pomogao i trudio .” Abbasa nije volio samo Poslanik. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je.. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka.. Allahov Poslanik.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. Na dan Hunejna Allah. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. Bio je cijenjen i po{tovan.. a. neka je hvala Allahu na tome. na njegov lijepi ahlak i vrline. a. govore}i: “Odazivamo ti se. Nego vam je zemlja. a. uistinu. Ti si mi pre~i od oca i majke. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao.. supruga Ebu-Talhe. Allahov Poslanik. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe.. On je najbolji. a. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin. a... povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome.. Bio je bogat i dare`ljiv. bilo bi mu dovoljno. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana. a obojica su bili halife.

. Abbas je iza{ao iz ku}e. a vidio je da su kod Resulullaha. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. okupili su se oko njega u sobi Ai{e.. razbolio. Abbas je bio uz njega. putu. a. Kada se bolest pogor{ala. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. Preselio je u petak.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas.” Kada se Allahov Poslanik. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek. Zakopan je u Bekijji.s. a.s. ~etrnaestoga red`epa..” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina.{. a.s. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. ali nema lijeka od smrti. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. d`. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. trideset druge godine po Hid`ri.. Majke pravovjernih. vidio sam smrt na Poslanikovom. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba.. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba.

.

. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici.. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha.A.USAME IBN ZEJD. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha. d`. a. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu.. a. a. Ummu Ejmen je ... a K’ab je sin Abdul-Uzza’a. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu. a on sin [erahilov. a on Zejda el-Lata. a on Imruul-Kajsa.s.s.s..s. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. a on sin K’abov.. a on sin Zejdov. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. a on En-N’umanov. a nosila je nadimak Ummu Ejmen. a. Za nju je Poslanik. a on sin Harisov.” Kod plemenitoga Poslanika. a on Vebra el-Kelbija.. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. kojim je to zabranjeno i poni{teno. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika... prije Poslanikove. tj. hid`re u Medinu. d`. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. on Refidov. majci Allahovog Poslanika. sin je Zejdov. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk. Bija{e poti{tena i tu`na srca. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame.s. mu{tuluk. zauzimala je posebno mjesto. Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. R.{. a on Kelbov. a on Sevrov. a.{. a on Amirov. a Allah. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed.

a ova vijest pokri brige i probleme. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. ~ista srca. a.s. grijeh je ako to namjerno u~inite. to je kod Allaha ispravnije. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha..” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. pljosnata nosa.{. odlu~i da oda po~ast Zejdu.s. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim... a Allah pra{ta i samilostan je.. . kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane. d`.s. gajio posebne simpatije. Zbog toga ga je izuzetno volio. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. prema kome je Poslanik. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. a. . a. kovrd`ave kose. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. Ako ne znate imena o~eva njihovih. Upu}ivao je dovu Allahu. dobro shvatanje stvari i situacije. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika.. lice se ozari. a. a.s. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. a.s.. jakih mi{ica i srednjega rasta. d`. a. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine.s.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. Crne puti.s. sa svojim ocem i ostalim muslimanima. sna`na skladno gra|ena tijela. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. ispravna mi{ljenja.{.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. Allahov Poslanik. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama. mud`ahid na Allahovom putu. Bio je ~edan i lijepa ahlaka. Poslanik.s. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom... a.

a. Hakim ibn Hizam. On je odbio da ga primi. . a. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~.. Majke vjernike. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. pa bi cupkaju}i i grle}i ih. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga..s. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je.s.. pa ih voli i Ti. Hasan je bio bijeloga tena. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv.. prema Usami. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete.. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. isisao krv i ispljunuo je. rekao mi je da mu o~istim ranu.s..s. pljosnata nosa. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. poklonio je Resulullahu. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. ljubavi prema Usami. Me|u njima nije pravio razliku. a.s. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. govorio: “Allahu moj.’” Resulullah. Resulullah. pa pade i ozlijedi ~elo. ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. Taj je ogrta~ Poslanik. Allahov Poslanik. a. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e. a. obukao samo jedanput. a Usamu u drugo. poslije ga je skinuo i dao Usami. A Usame je bio crne puti.. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac. izuzetne ljepote. Poslanik. ja ih volim.s. a.s. a. pri{ao mu je. ponosan i sretan zbog toga. Prenosi se od Ai{e..s. a... kad mu zaka~i noga za ku}ni prag.. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti.” U godinama dje~ijih nesta{luka. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. a meni se gadilo da to uradim. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. a. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . bijele ili crne. Naime.s. a. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo.. Jedan od prvaka Kurej{ija.s.s. To je bilo prije pohoda na Bedr. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. Ona to nije odmah u~inila.s. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. i to petkom. Dok je Usame bio dje~ak. a. Hasan i Usame bili su istih godina. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove.atiminim sinom Hasanom. prenosi se da se Poslanik. kovrd`ave kose.. ozarena lica.

. a. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. pa mu dozvoli i dade mu oru`je.s. a. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. a. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. a. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. Povikao je: “Do|ite ovamo. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu.s. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. Poslanik. pa odo{e Allahovom Poslaniku. Omer ibnul-Hattab. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr.s.s. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. Me|u muslimanima nastade panika i mete`.. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima.s. Allahov Poslanik. Poslanik.. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn.s. Me|utim. Spremi podmuklu klopku.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota.. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. a. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas.. a. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i . rukovanje sabljom. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku.s. putu protiv nevjernika..s. a. a. a pohvali njihovu iskrenu namjeru.{. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Poslanikov. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja. Alija ibn Ebi-Talib. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib.s.. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima.. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik.. skloni se u stranu doline. Osam godina prije oslobo|enja Meke. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. i pokrene pohod na Meku. d`. a on je stasavao u nao~ita. Poslanikov. Allahov Poslanik.s. gledaju}i skori poraz muslimana. D`e{em. Oti{ao je Resulullahu.. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti. a.. sna`na i ~vrsta mladi}a.. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani.. a.

Allah. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. a. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni. pomo}i spasi muslimansku vojsku. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske..” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu. d`.. On. koju je vidio. a.adl ibn Abbas. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. razbolje se Poslanik.s. Tako|er.{. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida. pa po`elite mu dobro. a. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. na {ta se Usame javno po`ali. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje . Omera ibn el-Hattaba. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. da pro{iri islam u njoj. Kroz posljednje izdisaje. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe. `ude}i za {ehadetom. Sti`e to i do Poslanikovih. Mislim da je on jedan od najboljih.s. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam.. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu. EbuUbejdu i mnoge druge. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska. Neka ide Usamina vojska..s. Uprkos pogibiji Usaminog oca. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. Allahov Poslanik.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika.{. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u... a. d`. mjestu izvan Medine. nije posustao niti je gubio nadu..s. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. on je za komandovanje najpodobniji. pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju. Tako mi Allaha. Usame osta ~vrst vjernik. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. a.s. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana..” Dok se vojska spremala. Naredio je da se spremi velika vojska. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. Allahovom.

vojsci.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske.. a.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe..a.. re~e Ebu-Bekr.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i. Ali.” .” Na takvim principima `ivi islam. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji.s. a. muslimani ga upita{e {ta je uradio.{. Halifa Allahovoga Poslanika. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik. “Postavio ga je Poslanik.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima.s. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj. putu. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. nikada!” Kad se Omer vrati. vodi~a i u~itelja. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim.. kao {to je odbio i priznati ga za halifu..s.{. starijeg od Usame. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske. za predvodnika vojske izabere nekog drugog. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha.. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. ve} je ostao neutralan. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala. Ibn el-Hattabu!”. njegovoga vo|e.. d`. a. stavio bih i ja svoju. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha. ako odlu~i da {alje vojsku. te krenuo u svoju ~asnu misiju. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj. a. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima. ve} da Allahova rije~ bude gornja. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu. a. a da. r. Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik. kao halifi i stala na njegovu stranu.s. dozvoli mu.. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. prema granici El-Belke.s. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom.s. a. d`. Ophrva ga neopisiva tuga. a. vjerovjesnika Muhammeda. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani.s.

Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. a. a. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. neprestano je to ponavljao..’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i. .. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret.s. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu. Lice Allahova Poslanika. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e.. a.. a na to }e meni Poslanik. Dvije godine prije Resulullahova. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske.s.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. a zatim mi re~e: ‘Usame. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. a. a. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’. a. ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke. promijeni se.s. preseljenja na ahiret. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. a bio je tek navr{io osamnaest godina.s. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam.: ‘O Usame.s.s. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. Zbog toga je bio veoma veseo. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi.

.

Bio je visokoga stasa.A. a on Malikov. ~vrst na nogama. Krasili su ga bijeli. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. sjajni zubi i kovrd`ava.EL-MUGIRE IBN [U’BE. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. krupnoga tijela. jakih ruku. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. . a on Amrov. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. k}erka Efkana sina Ebu-Omera. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. a on Avfov. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. a on M’utebov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. a on S’adov. a on Ebi-Amirov. R. Obdaren intelegencijom. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. {irokih ramena. a on Mes’udov. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. me|u kojima i perzijski i gr~ki. a on K’abov. Njegova majka je Umame.

nanesena velika uvreda. sina Abdullaha. Uputio se u Medinu. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha.. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu. Pozvao ih je u islam. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika. a. a. A kada ih je Allahov Poslanik. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. Allahov Poslanik.s. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. napustio.. vjere u poslanstvo Muhammeda.s. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija.s. spreman da polo`i vlastiti `ivot. Resulullah. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. a..s. ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu.s. a. a. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. a. na{ao Allahova Poslanika. a ne radi borbe.s. psuju}i i deru}i se na njega. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. a.s.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana.. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. U toj situaciji. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. a. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru.s. Naime. odgovorio im je da je . i objavio svoje primanje dini-islama. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri.. [este godine po Hid`ri.s. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem. a.. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. gradu u kojem je Poslaniku. sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. Resulullah. a. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom.. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. Resulullah. Mes’udom i Habibom. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. a. [to se ti~e El-Mugire.s. sve do oslobo|enja Meke.. a..s. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika.s. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu.

reko{e mu Kurej{ije. staviv{i ruku na sablju. prije nego {to ti je odsje~em”. . Iznesite svoje mi{ljenje. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani.. Urve se usudio uzeti Poslanikovu. osmjehnu se. Promrljao je: ”Te{ko tebi. a. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. me|utim.. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik. meni pokorne. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude. re~e mu Resulullah.. Vi dobro znate da je od vas moj otac. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi. tako mi Boga. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. r..Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati. d`. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu.s. re~e mu. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. a..” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. sru{io Lata. bradu dok je govorio.s.. a. sve dok su oni u njoj. a. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede.a. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi.s. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika.s. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije.. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam. Kurej{evi}ka.s. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom. a.. a.. a Urve se u momentu uko~i na mjestu.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik.s. a.” “Idi”. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat.. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”.{. a. Allahov Poslanik.. brane}i ga.. kako je stra{an i grub. potvrdi{e Kurej{ije. poslu{ajte me... a. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha.s. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi. Resulullah.s. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. Neka je Allah. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”. Tako|er..s.. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba..

bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama.islam. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. Bisr ibn Ebi-Rehm. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput . S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. Rabijj ibn Amr. Arfed`e ibn Herseme. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. Poslije Rabijje. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. izvrsne govornike i mislioce. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. Huzejfe ibn Muhsan. ode Huzejfe ibn Muhsin. Naime. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida. kao da su nam posebno va`ni.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. . Rabijja se sastao sa Rustemom. a ni tvoj brat nije o{te}en. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. kojim se Rustem nije zadovoljio. El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja.rat. . Poslije Huzejfe. objasnio mu situaciju koja je pred njima. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima. prije borbe na Kadisijji. Ako im odemo u ovom broju. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. Nakon Halidovog prelaska u [am. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost.d`izju.” S’ad je odredio najbolje vo|e. ve} zatra`i novog pregovora~a. `ele}i time zapanjiti muslimane.

prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. Me|utim. ti si Arap. a neprijatelj nas ne porazi. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni. ja~i smo od neprijatelja. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike. Ko napravi ne{to. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. vi ste za nas bezvrijedni. ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa.. mazge i hiljadu dirhema. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. Bog vam zdravlje podario. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. obrati se El-Mugiri... pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. vratite se. o Abbude. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. osim dan-dva ili mjesec-dva.” Ovim govorom. tako po{tovanog i inteligentnog. Boga mi.” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. bilo mu je ime Abbud. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. zato ka`i {ta ima{. kao {to je to slu~aj kod nas. govore}i: “Istinu je. “Ti si nas tra`io. ~asni smo me|u narodom. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. Kada nas Bog kazni . On tim upravlja . Ponosno pobje|ujemo. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. opominjao. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u. vratite se odakle ste do{li... Stoga. Nego. pa idite svojim putem.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. vi ste me pozvali. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota.. rekao Arap. do|ete po pomo} kod nas. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki.. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. u zlu danu po njih. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. a kada vas zadesi su{a. Jedan drugog ne pot~injavamo. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg.poslije bude zadovoljan s nama. Nema nigdje kralja poput na{eg. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. i zahvaliv{i Allahu. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. prokleo Bog na{e prvake. El-Mugire ga je stalno presijecao.

borit }ete se?!” “Zna~i.ulazak u islam. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. u protivnom . nismo du`ni dati.s.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. mole}i da se primi od njega. i obaveze su nam jednake. A kad smo u pitanju mi. neki potpuno uvjereni. iskren i da je poslat od Allaha.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost.” . a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. zatim mu uzme bogatstvo i pojede.. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. sve dok ne u|u u vjeru. Povjerovali su mu iskreni. Mi jedemo le{inu. ni to ne pori~emo. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. a u islamu imate sve {to i mi. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. Budi na{ {ti}enik. upita Rustem. poslu{no i smjerno. d`.{. narediv{i mu da kad budu prelazili most. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno.ulazi u D`ennet. te`ak `ivot i razdor..” Ove rije~i naljuti{e Rustema. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. na{e lo{e stanje. ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. Tako je bilo dok Allah.. Ne}e osvanuti ni zora. a ja }u vas se svih rije{iti. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. d`.rat. a neki silom. U takvoj smo. a.ili davanje d`izje. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu.{. . kosti i krv. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. a ako bi od nas {ta zatra`ili. ko od nas bude ubijen . sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. po`elio bih izgubiti i drugo oko. a drugi su odbili. Nema primirja izme|u vas i nas. mi je poznajemo i ne pori~emo.” Kada je vojnik kazao {ta je imao. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. bez ikakve razlike izme|u nas i vas. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: .

dan-no}. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. pojedina~nim dvobojima. obavijestio je S’ada. Muhammedun Resulullah”. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine.a. Kada im je El-Mugire oti{ao. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti.. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. . iako su bili malobrojni. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat.. dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata. r. rasporedi vojsku u desetine. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom.. tako|er. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. Bje`ali su. Posljednjeg dana borbe. i jo{ nekoliko njihovih velikana. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Na Kadisijji je. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. Iza sebe su ostavili veliki plijen.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. kada je ~uo ove rije~i. oru`je i poginule. a on je ve} ubijen. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena.

Naime.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. r. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. pomisli{e da je to ogromna vojska. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. ali je on bio zauzet nekim poslom u . jednog od velikana Eberkbaza. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin. ubiv{i mnoge od njih. gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. Allah. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i. pa kad ih Perzijanci vidje{e. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. El-Mugire dade prisegu Muaviji. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. koji ga smijeni s te du`nosti.{. a muslimani su ih gonili.uratu. bio zadovoljan s njima obojicom.a. . Kada se situacija smirila. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja.Mugire odvoji se po strani sukoba.ilkana. blizu Basre.. El. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. r. d`. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. ostav{i neutralan. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. formirali jaku konjicu pod komandom . ne dade pobjedu. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. a on ga odredi namjesnikom Kufe. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana.a. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. @elio je obaviti had`. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana... Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. Bje`ali su.{. Neka je Allahov selam na njih. da ne bi obeshrabrili ljude. d`.

i nije nai{ao na zamr{en slu~aj. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. `estoko si ka`njavao neprijatelje. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. a da nije posegao za ispravnim.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha. Amr ibnul-’As. kod njega je strpljivost i samilost. El-Mugire je preselio na ahiret.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. a Zijad je i za malo i za veliko. a da iz nje nije na{ao izlaz.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. Amr ibnul-’As je za velike probleme. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. Srditi ga u grob strpa. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. opisuju}i sposobne Arape. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam.” Pedesete godine po Hid`ri. El-Mugire je za rukovo|enje.” . postojanost. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. Ukopan je u Kufi. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io.

.

Jahao je po pustinji i lovio divlja~. gustu kosu. Odlikovala ga je hrabrost. Bio je srednjega rasta. sin je Har{eov. a on Abdu-Vuddov. okruglo lice. {irokih prsa. imao je jake {ake i mi{i}e. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. a ~im bi se ukazala pogodna prilika.SIMAK IBN HAR[E. Znao je kada }e se privu}i protivniku. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste.A. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. krupnoga tijela. a on Saidov. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. Kada bi hodao. on sin Levzanov. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. Volio je oru`je. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. a ovaj sin Zejdov. stabilan hod. ~vrstoga vrata. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. vje{to bi udario sna`nim udarcem. a on K’abov. . a on El-Hazred`in. a tako|er je bio sklon {utnji. smjelost i odva`nost. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. oki}en saburom i postojan. a on je Sa’lebov. R. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. crn ten.

osiroma{iti ih i pot~initi. bio je napregnut i oprezan. Stvoritelja svega. d`. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. broj se muslimana uveliko pove}avao.s. a. Poslanik. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima.s. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. a. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. Tako.{. Allah.. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. a.242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama.s. saznao je da se karavan Kurej{ija. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. `elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. Muhammeda ibn Abdullaha. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u.. a. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. pove}ao se broj muslimana u Medini. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru.s. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana.. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. onda je Medina srce islama. vra}a iz [ama.a.s. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja..s. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. a. a. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika . . Resulullah. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave.. koji je predvodio Ebu-Sufjan.. Kada je stigao u Meku. r. a.s.. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Njegova ~ista. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am.

pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. Poslanik.s. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. Poslije toga.” Kada se pribli`io vrelu. r.. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. ve} sada vidim bitku.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. mi }emo ovdje ostati. Tako mi Allaha. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana. Allahov Poslanik. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan.s.a. tako bi Kurej{ije ostale bez vode. Poslanik. a. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. Tako mi Allaha. a. U me|uvremenu. Nakon toga.. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga.s.s. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. ~ime }e{ biti radostan. zlo. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi.. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. r.” Poslanik..” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija. Kreni sa nama.. a. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. postupi onako kako ti Allah naredi. savjetovao se sa ensarijama. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije.a. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao. Kada je zavr{io. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. s Allahovom pomo}i. a mi smo s tobom. Allahov Poslani~e. mi smo uz tebe. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere. dok su drugi navaljivali da se bore. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao.s. Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. Mi smo strpljivi u ratu. Muslimani su predlo`ili Poslaniku.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. a. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. postupaj kako `eli{. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. a da sva ostala vrela zatrpaju. i govorio. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. . ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Ustao je tada Ebu-Bekr.. U me|uvremenu. a. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. iskreni u bici. uputi dovu za njega. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti.

” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. I takav. re~e: “Ustani. Poslanik..{.s. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj.. Kad je prihvatio ponudu.. dok mu je krv {ikljala iz noge. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. d`.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. Safvan i Ikrime. Hamza.s.s. u~estvovali su i jevreji iz Medine. i `ele}i osvetu. jaha}ih `ivotinja i oru`ja.s. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije.s. opreme i svega drugoga .od Kurej{ija. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima . a. Voljom Allaha.. ubio je va{e najbolje. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi.” Dvoboj se zavr{i. ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. koji je podlegao od posljedica rana. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. njegov sin Velid. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija. Muhammed vas je potakao na osvetu.s. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. a. ali mu{rici to odbi{e. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. a. pa se strovali na zemlju. probijaju}i redove Kurej{ija. re~e: “Da. a. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. i muslimana. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. On je pao na le|a. Odgovaraju}i i cijenjeni. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. Tada Resulullah. Ubejde ibn el-Haris. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Nakon pogibije El-Esveda. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda.. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. a mu{rici Utbe.. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. Abd. a. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. a. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega.

a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani... a. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. Ona je izgubila oca.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. Allahov Poslanik.{. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. dade.” . a `ena Ebu-Sufjana. saznao za pokret Kurej{ija.” Pa mu je Poslanik. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i.s. a. brata i amid`u. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom. To je isto ~inila Hinda. a. a Resulullah. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan. d`.” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti.. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda..” Ebu-Dud`ane je hodao. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. a.. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. u podno`ju brda pokraj palme.. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah. s tim njenim pravom. koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. tra`io je mi{ljenje ashaba.s.s. Bo`iji Poslani~e. osim u ovakvoj prilici. Nakon {to je Allahov Poslanik.s. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine.s. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi. amid`i}a Allahova Poslanika. da okove ja ne trpim nikad. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu.. tako da je sakupljena velika vojska. Kada se kona~no opremila. tra`e}i je. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima.. Kada ga vidje kako se kre}e. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika.s. Prije nego {to je po~ela borba. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e. a.. a.s. a. Allahov Poslanik. nasuprot Medine. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci.s. a. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo. Poslanik.

a..s.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. a. a. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. koji su bili okupiljeni oko la{ca. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. r. poku{avaju}i odbiti mu{rike.. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. I njen mu` Alija.a. a. nakon boja.a. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi.s.samozvanoga poslanika. pa se muslimani . Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu.a. vidjeli povla~enje Kurej{ija. Zaobi{ao je brdo.. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. Kada su muslimanski strijelci. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi.. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. organizirao je i ustrojio safove. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane.s. izabran je Ebu-Bekr. kao halifa muslimana. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. da presude odmetni{tvu. Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. a. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a. koji su bili na vrhu brda. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba. a.s. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva.s. nije me izdala. a ovo je bila zlatna prilika. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. r. O njemu je Poslanik.. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca. vratio u Medinu. r.s. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami. Naime.. kada se Resulullah.” Na ovo je Poslanik..atimi da opere krv s nje. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. Tako mi Allaha. Kada je stigao u El-Jemamu. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. dao je svoju sablju k}erki .. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati. Halid.

povratili su snagu nakon klonulosti. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. mud`ahidu. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. Iman je plamtio u njihovim srcima. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. vitezu. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. {ehidu mu’minu. Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. . ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika.

.

Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. a. Akre’a ibn Habis.40 . objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. duge noge. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio. bez obzira na opasnosti. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha.s. a. {iroka prsa i bujnu kosu. Bio je visok oko dva metra.s. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao..s. Kada su do{li pred mesd`id. Zeberkan ibn Bedr.A. a. Ujejne ibn Hisn. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. vratio u Medinu.. Hattat ibn Jezid.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI. R. imao je izrazito razvijeno tijelo.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo.. Kada je iza{ao pred njih. poznatoj kao “Godina delegacija”. Devete godine po Hid`ri. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika. Do{li smo da se nadme}emo . Kajs ibn Asim.. Imao je taman ten. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. a sin je Amra et-Temimija.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika.. povikali su: “Muhammede. dostojanstven i ozbiljan.” ... Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena. u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib.

na to re~e: “To je vrhunac. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika.s. Nakon toga. a. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku...” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir. te je oti{ao u Medinu. a.s. Ibn-Amra islam je oplemenio. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika. pa su ga ljudi zavoljeli.s. postao je blag.. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika.s.. a. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. i svoga konja.. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku.s. . Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. i da bude u njegovoj blizini. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. Brinuo se o konjima. Mi uni{tismo te dvorce. ovo mu je poklonjeno.. Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen..” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam. jednog za drugim. Tada. a.s.” Allahov Poslanik. a. riznici pravoj. a. a.. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih... i istakav{i svetost Objave. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. Hassan ibn Sabit.s. uprkos tome {to je imao krupno tijelo. njihove dvorce poru{ismo u Hiri.

Halifa je to i u~inio. bio je Hurmuz. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. zarobiv{i ih. u kojem je bio privremeni logor. Do{li su u mjesto Nebad`. u blizini bunara sa vodom. Ka’ka’ je obustavio borbu i. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. r. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju.a. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. Prije nego je krenuo prema Iraku. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. poveo ih halifi Ebu-Bekru. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. ili borba.” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi.. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. halifa je naredio da se oslobode. a zatim je Halid organizirao vojsku. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. Zapovjednik cijele te oblasti. pa radi kako umije{ i mo`e{. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. r. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. koje se nalazi u oblasti Ubulleh. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu.a. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. kukavica. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote.

kako su prethodno i isplanirali. Borba je bila neizbje`na. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. U protivnom. te je brzo skupljena velika vojska.. odlu~io se na borbu. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Boj se bije na sve strane. pa ih je rasporedio u bojne redove. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance. najhrabrije i najplemenitije.. Pao ih je veliki broj. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. dok vrijeme ne donese potpun poraz. {~epao ga rukama i oborio na zemlju. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. a me|u njima i Hurmuz. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. a zatim povezao lancima.. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga. pa se okrenu{e u bijeg. izgra|enog na obalama Eufrata. muslimani su vodili kod grada Ulejsa..” I po obi~aju. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici. ~ija je koli~ina bila teret karavana. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova.. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem.. arapskih kr{}ana. s ciljem da ubiju Halida. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. Me|utim. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e.. “Povezali ste ih u korist neprijatelja. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju..

o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Allah }e ti upotpuniti nagradu. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu. nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. Ebu-Sulejmane. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. a Hira je dobijena sporazumom. Perzijanci su tonuli u poraz. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul.” . Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. ako nam podari{ pobjedu. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom. a mi Hurmuza pregazismo. Eufrat je postao crven od njihove krvi. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. Dabia. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. prijestolnici Kisre.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. po~eli su bje`ati. a iscrpili su i svoje neprijatelje. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa.

Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. Ijjada ibn Ganma. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. Plan je bio precizan i te`ak. Dok je stigao na front u [am. I krenuli su. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Dok su muslimani opsjedali Damask. mala i ksanska vrata.ahl Bisan.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Kada se popnu na zidine. Dirara ibn Hattaba. Tomova. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. a Halid. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. Dirara ibn Ezvera. kose}i sabljama protivnike. Jurnuli su u grad izvana. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. . Krenuo je u osvajanja. D`abijska. uz Allahovu pomo}. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan. zadr`avaju}i dah. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Ed`nadin i . Adija ibn Hatima Taija.eradisova. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. Opsada nije bila jaka niti stalna. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. osvojiti grad. sa isukanim sabljama. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. a {irina oko hiljadu metara. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. i uz Allahovu dozvolu. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Osvojio je Basru.

a Ka’ka’ se odaziva uzvikom.Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr.{ehide “Bitke kod mosta”. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. I hvala Allahu. Ovaj pade kao klada na zemlju.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. sve su pal~eve svoje grizli. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. gustih i debelih obrva. ^uv{i to ime. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”. Naime. hrabrost i vje{tinu. muslimani su pobijedili. a Ka’ka’ je sna`nim . Selita i ostale mud`ahide . bje{e uni{teni. odgovorio je. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. `ure}i prema Kadisiji. poznavaju}i njegovo iskustvo. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. Padali su poko{eni sabljama. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. stra{noga izgleda. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. Muslimani su zau~ili tekbire. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku.

U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan.. Nakon toga pali su gradovi Medain. protiv najhrabrijih ljudi. .” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita.. samo u dvobojima.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla.. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. Me|utim. Ka’ka’ je kru`io oko slona.. ovamo. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije. zapovjednik pozadine perzijske vojske. zapovjednik perzijske vojske. kada su stigli do Rustemovoga {atora. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom.” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. ubijen je Rustem. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. pa kad je ugledao priliku. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. njihovih velikih junaka. a muslimani su ga lahko zauzeli. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. Toga dana. drugu prijestonicu Kisre. D`elula i Hanikin. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. Kad joj se pribli`io. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. Rustem. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a.. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj. nisu nikoga na{li. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. pobjegao je iz grada.

stajao nasuprot Ai{e.a. u Palestinu. Majke vjernika. i pojave velike smutnje. te je malo trebalo da izbije `estoka borba... gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. r. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu. .a. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi. r. Me|utim. U Basri je Alija.

.

sin je Meslemin. bez dodavanja ili oduzimanja.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. a on Amrov. a on Hazred`ov. Bio je krupan. visok i pro}elav. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. a. Ro|en je u obrazovanoj porodici. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. postupcima i stavovima. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. . Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. a on sin Halidov. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. njeguju}i ih i trguju}i njima. a on Med`de’in. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje.MUHAMMED IBN MESLEME. a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. i kod halifa poslije njega. R. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. a on El-Harisov. a on Adijjev.s.A. a on Malikov.

a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. Allahova Poslanika. a. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. Allahov Poslanik. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. `ele}i ispitati pravu istinu. blagim i skru{enim glasom. naime. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. a oni mu se. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima. jednoga dana. a.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. Allahovom milo{}u. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare.s. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. Muhammed ibn Mesleme. . iza jednoga predvodnika. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza.s. ashab Muhammeda ibn Abdullaha. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Planirao se udru`iti sa Es’adom. Spoznao je da je istinita i ispravna. sav se bio posvetio poslovima oko konja. U{ao je. rame uz rame. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. Nakon toga. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu.s. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. ~uo je u~enje Kur’ana. a. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana. U po~etku. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. odakle je {irio islam. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Tako. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. a. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. bore}i se protiv njega. a nakon {to je ovaj to u~inio. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. Kada su zavr{ili namaz... i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima..s.

a. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. a njega cijenjenim ashabom. a. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja. a. ejjuhel meb’usu fina. a. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv. u~inio hid`ru u Medinu.. d`i’te bil emril muta’i.. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. d`i’te {erreftel-Medineh.. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu. d`. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. Njegovi sinovi: Abdurrahman. D`a’fer. A kada je Resulullah. `ude}i da ga Allah. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. neka je hvala Allahu. d`. merhaben ja hajre-da’i.s.s. Allahov Poslanik. po~asti {ehadetom.s. Allah. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . S’ad. Abdullah. uprkos te{koj poziciji muslimana. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. a. a. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao.{. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi.s.s.. komentiraju}i njegove poruke i upute.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. a. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa.s. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi.s. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom.{.. mud`ahid. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika. kose}i sabljom mu{ri~ke glave.. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda.. Bio je me|u prvima do neprijatelja.

Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike. Koji im podari pobjedu. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. ako je Muhammed ubio ove. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga.s.. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana.” K’aba je.. kao psi} koji za kujom cvili. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. a. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. za kojima o~i suze. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo.. al’ ne uze pouku. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir..” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. Muttalib ga je primio i ugostio. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan.s. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu. ubijeni. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . Allahov Poslanik. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti.s. pla~i. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. iz plemena Tajj. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa. da brani plemi}ko porijeklo.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana.. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda. a.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. jednom prilikom u Meki. zbog Bedra se suze liju. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. a. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. Poslanikov. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. pjesnik. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji.

Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. saveznika Muhammeda ibn Mesleme.” K’ab mu. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. rastavili se od porodica. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba.s. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana. re~e da pri~a.s. a. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{.” Poslanik.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik. a. To vam je dozvoljeno.. a. Kada su do Resulullaha. okru`en izobiljem i rasko{i. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e.adli bint Haris. brat Benu-Harisa. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. presjekli su nam puteve. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . pozvao ga je i upitao za{to to radi. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. Oti{li su nadomak njegove trv|ave. Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr. radoznao.s. posebno o Ummul-. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela..” Resulullah. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. iznose}i la`i i potvore. a.s. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” .u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio.. umorili se od `ivota. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama. Allahov Poslani~e.. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. Ja }u ga ubiti.s. a. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku.” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove. Ina~e je bio veoma bogat. a ti je zataji.. do{le njegove la`i i potvore. a..s.

” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. a on se ba{ to ve~e o`enio. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. i iznijeli mu svoj plan. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. pa ga Ebu-Naile zovnu. a. ne bi me probudio”.s.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. a. odazvao bi se. a da K’ab ne posumnja ni{ta. “U oru`ju je poravnanje”. A D`ezia. . ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa..s. a ratnici ne izlaze u ovim satima. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa.s.. Ti ih pomozi. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. K’ab je ustao da iza|e. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga.” Oti{li su do K’above tvr|ave. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. Da me na{ao da spavam. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom. .odgovori K’ab. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. Allahov neprijatelj. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik. odgovori joj K’ab. a. ne sumnjaju}i ni{ta. tako mi Boga. njemu je Resulullah. Po{to ga tako nisu ubili. veliki la`ov i fasik bio je smaknut. Moj Allahu. njegova mlada.

Ujutro. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. lavovi razjareni bje`e. a tako i bi. A Mahmud41 je brat povjerljivog. a. Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. poslije njega poni`en bi Nudajr.s. prevara i izdaje. odva`nog.. na{im rukama poznatih junaka. K’abu njegova brata da ide. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Nakon toga. prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Allahov Poslanik. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” .” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta... po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom. Nastojao ga je prevariti. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu.. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab.s. a kada ubijam.s.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. a. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. Zapovjednik u njoj je bio Merhab. pa je Allahov Poslanik. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. a. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. obuzeo ih je veliki strah. a.s.

samo ponosni ubicu ka`njavaju. u Medini.. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. a. ostavio kao svog namjesnika u Medini. ali i ona presje~e granu. zaista. Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama..a. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. kako kosim. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. upravi. javi se Muhammed ibn Mesleme. i odsjekao mu glavu.s. Po{to se pro{irila islamska da’wa.. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja).. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. nisam osvetio ubijenoga brata. Za sve u {to je sumnjao. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. re~e: “Iza|i na dvoboj. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Halifa Omer ibn el-Hattab. a `elim ga osvetiti. r.. r. Allahov Poslani~e”. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. finansijama i vojsci. Kad ovaj pade na zemlju. o Hajbere. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. Tako mi Allaha. a.. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Svi su imali povjerenja u njega. a. a. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova.s.a.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. Bio je jasan i iskren u govoru.s.s.” Resulullah.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak.” Zatim je do{ao Alija. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana. osim u pohodu na Tebuk. ali ga on zaustavi svojim {titom. Obojica su se krili iza drveta. poznavao je njegove vrline. Allahu moj. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah.. kada ga je Allahov Poslanik.

Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. Postao je poznat po preciznosti u istrazi. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine. r. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima. po svome obi~aju. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu.a. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa.a. sagradio je dvorac od }erpi}a. Hvala neka je Allahu na tome. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. rekao je S’ad. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. Me|utim.. blizu ~ar{ijske pijace. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. tada{njega namjesnika Kufe. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca.. r. Muhammed je to odbio uzeti. tamo{njega namjesnika. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. . precizno i ta~no.a. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. Poslije ovoga slu~aja. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. r. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. ili da je manjak. “Umorio me `amor ~ar{ije”. a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. S’ad ibn Ebi-Vekkas. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace.

” Boravio je u ku}i. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd. odva`nom junaku. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi. Muhammed je preselio na ahiret. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i. r. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani.s.. r. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. taj skromni vjernik. velikoj `rtvi. a. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu.. On je Muhammed ibn Mesleme. ili dok ti ne do|e smrt. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. iskrenom vjerniku.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. bio je u slu`bi halife. i Muavije ibn Ebu-Sufjana.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. .” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti.a.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije.a. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti. a potom preselio u Rebezu. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece.

Razmi{ljao je o svemu {to sretne.ARISI. Pravo ime bilo mu je Mabeh. R. istaknuta me|u ~asnim ashabima. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. tra`e}i su{tinu i smisao. a on Sehrikov.ejruzov. a on sin Mursilanov. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. a zvali su ga Selman el-Hajr. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. a on Behbuzanov. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima.arisi. pa je imao krupno tijelo. a bujna kosa. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. rodom iz D`ija. da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju. Bio je visok. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. sin je Buzih{anov. {irokih prsa i svijetloga lica.SELMAN EL-. a on . .A. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu.

sin poglavara sela. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. ^im mi se ukazala prilika. kao {to vidi{. Rekoh: ‘Boga mi.. ovo je bolje od na{e vjere. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. po`elio sam da budem njihove vjere. bivala sve ve}a. u toj vjeri nema nikakva dobra.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili. a njegova ljubav je. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. Kada sam ih saslu{ao. ~ija se rije~ strogo slu{ala. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. pa sam mu rekao: ‘O~e. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran. Kada se smra~ilo. pla{e}i se za njega.ni no}u ni danju. odgovori{e mi.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. daleko od ljudi i dru{tva. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. kako sam ja rastao. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. vratio sam se ku}i. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. ne mogu oti}i na imanje. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. d`.{.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. pa mi to privu~e pa`nju. a na imanje uop}e i ne odoh. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. slijede}i svoga oca i svoj narod. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. Zadu`ili su me da lo`im vatru. a noge mi zaveza u lance. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. Pozvao me je i rekao: “Sine. zadivila me njihova molitva. Otac me je pitao {ta sam radio.

’ Kada je pobo`njak umro. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu.s. upitao sam ga isto {to i one prije njega. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. kada ga vidi{. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. Isaa. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. Ali. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. Nastavlja dalje Selman. a kada mu se primakla smrt. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. re~e mi on. oti|i. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti. a. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. Kad mu se pribli`io smrtni ~as.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. sina Merjemina. oti{ao sam u Mosul. prima hedije. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. ako im do|e kakav karavan iz [ama. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. Izuzetno sam ga zavolio. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. Oni mi uskoro odgovori{e. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj. tajno. prepoznat }e{ ga. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. vjeri poslanika Mesiha. Kad njemu do|e ed`el. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio.. da te slu`im i da u~im od tebe. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. izme|u crnih brda. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. odgovorili su.s. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. Nedugo zatim je umro. u Bizantiji. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio.’” . ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. a ja se oslobodih okova i s njima. pa ako mogne{ oti}i do njega. krenuh putem [ama. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. a. osim jednog iz Mosula. On ne jede od milostinje. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. Na njegovo mjesto postavili su drugoga. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. crkveni dostojanstvenik”. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. a kad se i njemu pribli`ila smrt. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao.

a gazda je sjedio ispod nje. ~im sam je ugledao. sakupio sam svoje stvari i iza{ao.’ Spustio sam potom hranu pred njih. u plemenu Amra ibn Avfa. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane.s. ne jede milostinju. zaista. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. a.” Allaha mi. ~im je to izgovorio.’ Spustio sam hranu pred njega. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. odlu~io sam je dati vama. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. sa Arapskoga poluotoka. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u.s. a kad sam ~uo za va{e stanje. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. kao hedijom. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji.s. a. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha.. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi.. a. ^ekaju}i. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju. te se ponadah da sam stigao na odredi{te.’ . a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. Ostao sam. Bio sam na palmi. Me|utim. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. ovo je jedno od obilje`ja. Allaha mi. Oti{ao sam s njim u Medinu i. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. u Kuba’u. umalo da padnem s nje.

ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. Stajao je okru`en ashabima. jede ono {to mu se da kao hedija. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. Primijetiv{i {ta namjeravam.s. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. kao i ostali koji `ive u Medini. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika. a. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima.s.s. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu.. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. a. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. napali muslimane s le|a.. a. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari.s. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. eskalirao. @ivio sam me|u muslimanima. slobodan. oslobodi ropstva. Primio sam islam. ubrzo. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka.. sa Poslanikom. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima.. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. a..’ Napisao sam mu pismo.. Na sebi je imao dvostruku odje}u. a Resulullah. kona~no im do{li glave. naredio je ashabima da mi pomognu. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika. a. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki. i onih koji ga slijede. jednu je obukao a jednu pregrnuo. a. a. a. re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi. Jednog dana Resulullah. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob.s. a.s. ovo je drugo obilje`je. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. Allahov Poslanik.s. i muslimansku zajednicu.. Resul. Pete godine po Hid`ri.s. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom.s. Allah me..

bez obzira na njenu mnogobrojnost. prije dolaska nevjerni~ke vojske.. Ona se malo otcijepila.s. Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. Bespomo}no su udarali. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile.. a. Resulullah. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. Ona su bila kao za{titna brana Medine. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. a. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. a. a. duboki i {iroki. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti.a. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. Tada Allahov Poslanik. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk.s. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. Me|utim. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine.. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca.. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. r.” Poslanik. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima.s. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. a pukotina se pove}ala. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih.s. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. i kazao: “Allahov poslani~e. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. a. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. kopaju}i rovove..s. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. Resulullah.” . a me|u njima i Selman. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi.. Allahu ekber… “ Selman. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. Selman je stajao kraj njega. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. Znoj je oblivao njihova lica. pohvali blagoslovljeno rje{enje.

ko je od vas poput Mudrog Lukmana.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. ehlu-bejta.s. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama.. On je more nepresu{no. Poslanik.s..” U Medini. . Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom. a i odmaraj.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. ali od toga nije bilo nikakve fajde. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. ehlul-bejta. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. a. Allahovim emrom. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. r. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. a. ^itao je prija{nje objave. za{titi muslimane. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. o{troumnosti i razboritosti. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli. duboko u no}.s. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. a danju je postio.. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. Selman je smatrao da je to pretjerivanje.a. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra. Poku{ali su okru`iti Medinu.. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja..s. r.s. r.a. Alija.a. a. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. a. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a. Posti. Kasnije se Resulullah. a. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. Njegov drug provodio je no} u ibadetu. klanjaju}i. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni.. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. r. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. a i ovu sada{nju. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu. “Ko se ovoga dosjeti?”.. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas.. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija.a. Selman.

Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. Odbijao je primati platu. Bio je korpar. bogatstvo i la`no predstavljanje. a kada bi je ve} uzeo. Medain je bio bogata i plodna oblast. svu bi je podijelio sirotinji. . Radio je od zanata koji je poznavao. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri. izaberi zemlju!” Me|utim. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. r. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom. mudrosti. od toga bih jedan ostavio za novu liku. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj..r.s. obrazovanju i ja~ini vjere. o osvojenju Perzije i Bizantije. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. Prezirao je luksuz. bje{e u Medini.s.. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. razdijelio bi je narodu. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. Selman. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. ne bih ostavio taj posao. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana.s. a. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih.. a. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. Hi{am prenosi od Hasana.. a.a. zatim bih radio i prodao ga za tri. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. Kada bi govorio ljudima. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka. r.. Halifa Omer. a ovaj od Hasana ibn Alije.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. Da mi je Omer zabranio da tako radim.a. a jedan podijelio kao milostinju. drugi potro{io za opskrbu porodice. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. Htio je pove}ati svoja dobra djela. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio.. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara. odbio ju je primiti. slu`e}i islamu.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. Kad bi mu do{la pla}a. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine.a.

” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar. Ebu-Derda. d`.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. opskrbio imetkom i potomstvom. pomislio je da je jedan od siromaha. koji su sjedili kraj nekog du}ana. Pi{e{ mi da te Allah.{. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. r.. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu.a. a desio mu se kao upravitelju Medaina.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. Selmana el-. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. te`ak toliko da ga je svega izmorio. d`. d`. nastanio se u Iraku. U tovaru su bile hurme i smokve.. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om.. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. Selman im nazva selam. ali mu je on odbi dati. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. a on je mijesio tijesto za hljeb. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot. On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. Allah. i{ao je Selman. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i. r.a.{. Naime. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. rekav{i: “Ne. r. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. dok ne do|emo do tvoje ku}e. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota..” Odgovorio mu je Selman.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas. ali zemlja ne radi ni za koga. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla.{.a. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. Radi kako `eli{. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. Allah. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao.arisija. Kada je htio napraviti sebi ku}u. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati.

u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{. Kad bude{ stajao.a.a. Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. glava }e ti dodirivati plafon. preselio je zadovoljan tobom. smiluje Selmanu el-. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom... bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. a kad bude{ spavao. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe.” Selman se te{ko razbolio. ali vole miris.. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. ispunjen bogobojazno{}u.s. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas. d`.s.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. Poslanik. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. a.{.s. a. a. zbog te ~e`nje.” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka. o Sa’de. on je zaplakao pred njim. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu.. noge }e ti dodirivati zid. A vidi mene. r. do{ao u posjetu.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. .. nego. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. d`. mudro{}u i skromono{}u. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. r. znanjem.{. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. Selmanu el-Hajru. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu. u brizi kada si zabrinut.” Plakao je Selman..arisiju. Neka se Allah.. Ammara ibn Jasira i Selmana.

a on Amirov. a on Kunfuzov. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. Bio je vrlo snala`ljiv. dugoga lica. a on Rejsov. a on Halanin.NU’AJM IBN MES’UD. Rijetko je govorio. u`ivanje i korist. a on S’alebin. pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. U islamu je bio odani vjernik. U d`ahilijetu je bio beduin. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. a on Subej’a.. a on E{d`e’a. R.{. krupnih o~iju.A. tamne puti. koji je samo za sebe tra`io profit. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. Tako je nau~io borbene vje{tine. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. Zahvaljuju}i Allahu. puna~kih obraza. dubokog razmi{ljanja. ~vrstoga dr`anja. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme. sin je Mes’udov. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. iskrenoga govora. a on Bekrov. a on Enejfov. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika. vitkoga stasa. . ~istoga posla. d`. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta.

uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru. Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. a bli`e Meki nego Medini. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. u~vrstio u Medini. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda.. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. Me|utim. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. Kada bi do{ao. mire}i jedne. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. rade}i sve da tako i ostane. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. na putu izme|u Meke i Medine. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. nasla|ivanje i pi}e.s. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. a. Pored svega toga. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima.. a. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. {to im je i bio glavni cilj. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. a zava|aju}i druge.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan.. i njegovu misiju. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli.s. . Oni su vladali Arapima. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. da ih zlostavljaju i provociraju. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje.s. a.

Bitka na Uhudu. i muslimani: muhad`iri i ensarije. uz poraz. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. a.. zametnu unutra{nje probleme. Ra~unali su da se Resulullah.s. prije nego je uputio poziv izvan njega.. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. jedan od ashaba. slabost u du{ama muslimana. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima..s. ustvari. i njegove sljedbenike. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. Dok se sve to odvijalo.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. a. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija.s. a. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. . da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. Zatim. sa malim brojem muslimana. svojim saveznicima. koja je mogla donijeti.. a zatim vojno poraze.. medinskih jevreja. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje. a. Allahov Poslanik.da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica.s.. te da se upute prema Medini. pregovore i dogovore. odnosu on s njima. Kurej{ije. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. kao {to su Benu-Gatafan i drugi. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima. Kada ga iskopa{e. Selman el-. predlo`i Poslaniku. jednakosti i vjere. da je stave u opsadu. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja. Allahov Poslanik. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . a. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. a. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini.da jevreji. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. a Njegov Poslanik. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema .arisi. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove.s. . pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu.s. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika. Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. Pleli su se konci velike zavjere. a. vjere i njegove ~asne misije. kako bi bili brojniji. a.s. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere. da iskopaju kanal ispred Medine..s.

. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti.{. a. Vratio se u svoju postelju. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar. jevreja i plemena Gatafan. a..” Poslanik. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. pa naredi mi {ta `eli{. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija.” . koji je `ivio me|u jevrejima. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”.s. primio sam islam.. i re~e im: “O Benu-Kurejza.{.. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. pa pomozi nas ako mo`e{. d`.s.. i njihovom stavu. jer rat je varka. Osjetio je da je pozvan u islam. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja.s. Allah. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu. Ono {to mu je Poslanik. odzvanjalo je u njegovim u{ima. a. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama. a.s.. a. Moje pleme ne zna za moje primanje islama.s... vjerovanju. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika.s. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. a. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. a. srete se s njim. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e.s.s. obavljanju namaza. pravednosti i jednakosti me|u ljudima. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. ljubavi i saradnji.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. U ranu zoru uputi se ka Medini. a. d`. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. i njegovo poslanstvo.

” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. oni odgovori{e. tj. re~e im Nu’ajm. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan. pobjeda i plijen su njihovi. va{ imetak. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. “i obavijestili su ga o tome. Oni su stranci za Medinu. Ako saveznici pobijede Muhammeda. va{a djeca i va{e porodice. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. a stati na njegovu stranu. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. porobiti `ene i oteti imovinu. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana.” “To ti obe}avamo!”. a vas ostaviti izlo`ene osveti. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. Zato ne {aljite .Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. nastavi Nu’ajm. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. u kome je va{a opskrba. prijatelju na{. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. nisu u stanju u kojem ste vi. poma`u}i njegove neprijatelje. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. kao zalog kod sebe.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima. vratit }e se u svoj grad sigurni.

ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: .a. plan je uspio.. a bio je ~esto u njegovom dru{tvu.. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e.s.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. a.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. r. iskoristit }e je. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima.a. r. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika..{. Nu’ajm ibn Mes’ud. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. Neki od nas su to prekr{ili. snala`ljivosti i mudrosti.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak.s. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim. d`. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. Nu’ajmov. jer }e biti ubijeni. ako ih zatra`e. a na{i konji i deve malaksali su. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim.” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. i vi to znate. pa ih je sna{la nesre}a. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas.. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega.. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. u~inio je ogromnu uslugu islamu. a.. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. ti si najbolji pomaga~. kao {to je iznio Kurej{ijama. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti. dan u kome ni{ta ne radimo.s. prenosi od Resulullaha. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. zato koliko sutra. a. vratit }e se svojim ku}ama. Ako bude suprotno tome. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima.

. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. bio je najve}i Muhammedov neprijatelj.a. . skromnosti i bogobojaznosti.” Nakon osloba|anja Meke. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri.s. odsjekao bih vam glave. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti.a. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud.. Poslanik.s.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku.’” Na dan oslobo|enja Meke. a. Preselio je na ahiret. a. Nu’ajm. r. a.s. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan. odanog muslimana i velikog borca za islam. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. r... u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik.’ Tada Poslanik.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. Tako mi Allaha. u Medini. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere.

.

kao mud`ahid. Nosio je nadimak Ebu-Ijas.s. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. dao mu je jak i prodoran glas. `ele}i da ga Allah. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja.. Allah. r. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. Sin je El-Ekve’a.SELEME IBN EL-EKVE’A. jer Seleme bija{e br`i od konja.{. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. a on je sin Sinnanov. a on Ku{ejrov. Seleme ibnul-Ekve’a. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka. a on Huzejme. Juri{ao je u bitkama.a. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. Ljudi su bje`ali ispred njega. Bio je duboko samouvjeren. Bio je slobodni ratnik. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. a on Selmanov. premje{taju}i se s mjesta na mjesto.{. . R. bore}i se kao pojedinac. On bi se ogla{avao njime.. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. d`. neuvezan u vojsku. a on je sin Eslema es-Selemijja. d`. a. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti.. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. Njegovo oru`je bila je sablja. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove.A. a on Abdullahov. Napu{tao je mjesto borbe. po~asti {ehadetom. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. a on Malikov.

. a.s. Seleme ibnul-Ekve’a. a. a. ~vrste mi{i}e. slu{ao hadis Poslanika.. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja.s. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini.ezarijj je. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. iz Medine. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. naime.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste. brane}i je svom svojom snagom i imetkom.s. r. U svakom mjestu u koje je do{ao. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. imao je duge potkoljenice. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci..s. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. Bio je mr{av.. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. pri~alo se o Vjerovjesniku.a. dok su se Allahov Poslanik.. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. koji je pozivao u islam. a. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. r. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i.a. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. Bio je inteligentan i o{trouman. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. knio je kosu i bradu..

Allahovom. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu.s. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan.a. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a.” . on je po obi~aju stajao na svome mjestu. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja.a.. r. varku i dosjetljivost.. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. Kada su gotovo stigli do njega. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. r. govore}i: “Uzmi je. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi.. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i.. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. r. Poslanik. a. oteli mu `enu. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana..a.. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. r. a.{. Njegov su poziv ~ule Medinlije. Seleme je za samo jedan trenutak. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj. Me|utim. r. on se nije povukao. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana.. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. Poslanik. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. poput vihora. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. r. Seleme ibnul-Ekve’a. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo. Napada~i su ubili ~ovjeka. a. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri. poput fatamorgane. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor.a. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. Potom se popeo na jednu uzvisinu. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane.. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana.. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. Danas je va{ nesretan dan.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. i drugi.a. koriste}i brzinu. Prvi koji je saznao za to.a. koju. Kada se skupila grupa... ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. voljom. r. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e.a. d`. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda.s. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu.s.

njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih. a. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. Seleminog amid`e. U Medini je Seleme. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: . Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’.. da recituje. Uprkos tome. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. a protiv muslimana. a ljude bih zarobio..s. Na po~etku Bitke na Hajberu. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom.. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana. Resulullah. a. a.s. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve..” Allahov Poslanik. razbili su redove napada~a. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. pa mu je rekao: “Si|i. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima.s.. a poslije i na Hajberu. Allahov Poslanik. a. spremni da ih pobiju..290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana. a. nasmija se i uputi dovu za njega.s. odrecituj nam koju svoju pjesmu. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber. stao pred Poslanika. sine El-Ekve’a.s. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili.a.. Resulullah. r. Nau~i nas sadaku davati i klanjati.. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama.s.. doveo bih preostale deve. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat. a. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. r. a.s. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti. na Hudejbiji. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a.a. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi.

borio i napredovao. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a.s.. ne klonuv{i. Gospodaru. Selemu. Krenuo je. U jednom trenutku nepa`nje. a ja sam ga slijedio. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. jahao je na svom konju.a. r. d`. Amir ibnul-Ekve’a.{. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo. On je nastavio sje}i njome. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. a njegove o~i bile su bolesne.. a. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. r.a. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke. nasuprot njih stoje}’.s. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. r. sjeku}i sabljom glave Allahovih.a. ne dadne pobjedu.. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. a.{. pozvao je Aliju. i nije se vratio dok mu Allah. a. `ene i djecu. ova tegobna scena mnogo rastu`i... d`. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. d`. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica. r. na tom mjestu preseli.{. koja se ne da opisati. iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak.s.{. smiluje... d`. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. Desila se jaka i `estoka bitka.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. pred njegovim o~ima on se. kao {to ljudi ka`u. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu..” Sljede}eg dana Resulullah. Allahov Poslanik.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. Seleme je rekao: “Poslanik. neprijatelja.. zabrinut i upla{en. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost. Seleme je..a..” .

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

r. prema sjeveru prote`e se pustinja. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je.a. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. r. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. r.odred usmjeren prema Nisibehu. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. . Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. jeste svjedok. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. r.a. Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. Poluotok je prostran. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom.. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj.. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. sve do oblasti [ama.a. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. Poslali su izaslanika. r..308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina.a. Istovremeno. Garantiram sigurnost va{ih `ivota. Allah..{. . Milostivog. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar. Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Sedamnaeste godine po Hid`ri. Ne ~inite izdajstvo. a On je dovoljan kao svjedok. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe. d`. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. Iza toga. Taglib i En-Nimr. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana. . a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban.. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo.a. koji je bio u Kufi. imetaka i bogomolja. nalazi se na sjeveru Iraka. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: .

Njegovi meleki i muslimani. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. jednom velikom utvr|enom gradu. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana.a. Allah. a zatim ga je opkolio. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje.a. i muslimana s njim. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka.a.a. Nakon toga. jeste svjedok. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru. Zaista. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. uputio se u Nisibeh. r. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha.a.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. r. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. D`isr Minbed`. d`... napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. tra`e}i sporazum. Milostivog. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike. Nakon {to ga je opkolio. Allah. zatim Surud`.. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . r. r. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike.. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. spasiv{i tako vlastite `ivote.{. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma.. jeste svjedok. Ijad. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. Osvojio je Semisat. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. i njihovog potomstva.{. a On je dovoljan kao svjedok. Milostivog. Raskif. r..a. Nakon toga. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti.ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju.. podru~ju u dana{njoj Turskoj. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi.. Napisao je: “U ime Allaha.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. va{i imeci i oni koji su sa vama. d`. i njihovih `ena.“ Ijad.a. r. r. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. O njima je Ijad. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . stanovnicima Er-Ruhaa. Ijad. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. grad na desnoj obali rijeke. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom.

. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota.. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. r... . to je svita ~estita. Neka se Allah. pisao je halifi Omeru. Pobjednici ~asni tada.a. Plemeniti.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber.s. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika. na podru~ju [ama. Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri.a. u [am. {utljivom mud`ahidu.{. r. tra`e}i Ijada sebi. r. i zulum tada prestade. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. slobodu im dariva{e.a. osvaja~u Poluootoka. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. Nakon smrti Ebu-Ubejdea. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. hrabri borci.. Ukopan je u Medini. a. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama.a. r. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“. Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida... Pobjedi{e kraljeve mo}ne. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. d`. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita. smiluje Ijadu ibn Ganmu.

vi|an na polo`ajima i u bitkama. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. orlovskoga nosa.A. koju je pu{tao do ramena. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami.SUMAME IBN USAL. Bio je visokoga stasa. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. nosio je dugu i nje`nu kosu.kipu. popunjenoga tijela. a on Jerbu’a. Bio je poglavar u svome narodu. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. a on Sa’lebin. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. sna`nih mi{i}a. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. a on Meslemin. glas mu je bio miran i dubok. a on Ubejdov. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje. a on En-Nu’manov. Crnoput. R. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. o{troga pogleda. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. a on Ed-Duelov. bez rasprave i pitanja. . a on Hanifin. a on sin Luhejma el-Hanefijja. vi{e je {utio nego govorio. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. Kada bi govorio. koji je zadavao strah konjanicima. upalih o~iju. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. sin je Usalov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. a on Sa’lebin.

. i saznati ~asna muslimanska imena. . zemlje plemena Benu-Hanife. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. Jednog dana Allahov Poslanik. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. koji je boravio u Bahrejnu. A. bez obzira ko bio. r. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”.s. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi.a.. ali ga je Sumame odbio. Odabrani Poslanik. Isto tako. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. ~ak i ubijao. a svoju krutost.s. vrije|ao ih.s.s. a. Tra`io je muslimane. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. a. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru... poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau.s. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. a. a. Na to ga je.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. Nije dopu{tao nikome. a. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. a kada mu to nije po{lo za rukom.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. a.s. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”. re~e Sumame i nasrnu na njega. bez razumnog rezonovanja. nakon obavljenog zadatka.. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao.. potcjenjivao i zlostavljao... Munzir se odazvao pozivu. a El-’Ala. Na to je podsticao i suplemenike. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. krenuo je nazad u Medinu. a. U povratku je prolazio pored granice El-Jemame.s. bilo je `estoko i bez mjere. odgovorio mu je El-’Ala. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. Sumame je saznao za njih.S. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. zarobljavao ih. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih.

. i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. a posebno Resulullah. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu.{. ne znamo.. Ako ho}e{ da me ubije{. Sumame je tu ostao do jutra. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. zahvalan sam ti na tome. Muhammede. Naredio je da se muze njegova deva. Resulullah. Nakon toga. zahvalan sam ti na tome. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. za njegov slu~aj... a. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.. re~e Sumame. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Odmah ga je prepoznao. a. ima{ pravo na to. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. ako ho}e{ da me ubije{. i da se mlijeko nosi Sumami.s. a nisu ni znali koga su zarobili. dobit }e{ koliko `eli{”.s. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika..” Poslanik. tra`i.s. ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte. a. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne.s. Ako mi se smiluje{. a. a. a Poslanik. Ako mi se smiluje{. Nakon toga je Allahov . a. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu. Kada je El-’Ala stigao u Medinu... dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru.. Kada su stigli do mesd`ida. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo. d`.s. a. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. sljede}om dovom: “Gospodaru moj.Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. a. ujutro i nave~er. Resulullahu. ima{ pravo na to. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana.s. Tada je zamolio Allaha.s. Ako ho}e{ imetak.s. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. a. vidio je Sumamu onako svezanog za stup.” Allahov Poslanik. do{ao u mesd`id. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose....s. Vratio se ku}i. Kada je Resulullah.

Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode. a. odgovori mu Resulullah. i rekao: “O Allahov Poslani~e.s. Bo`iji Poslanik.314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. I tako mi Allaha. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe.. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. tako mi Allaha. a. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. tako mi Allaha. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima.. odgovori mu: “O Sumame. a.s.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika.s. a volio bih obaviti umru.” Bo`iji Poslanik. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. Sumame. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a. Na njemu se oprao i o~istio. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. a.. `elio je smiriti Sumamino srce. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik.. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji. I tako mi Allaha.. a. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. islam bri{e ono {to je bilo prije njega.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. Allahov Poslani~e. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. pa {ta misli{. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. sebi ja samo}u odabrah.s. Zaista. pa si mi postao najdra`e stvorenje.. a.s. Rekao je. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. pa mi je postao tvoj grad najdra`i.s. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre.. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. . nema prijekora za tebe. a. da su ga svi prisutni mogli ~uti. a zatim se vratio u mesd`id. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju.s. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e..

Okupili su se oko njega spremnih sablji. kod Tebe su blagodati i vlast. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. Val skupo}e je zahvatio . Odazivam Ti se. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal.” Sumame. odazivam Ti se. ali Sumame. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu.a. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e. Slijedim Allahovu vjeru. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom.a. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. slijedim vjeru Muhammedovu. kralj El-Jemame. na to nije obra}ao pa`nju.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. nakon {to se vratim u El-Jemamu. Zaista.. “Odazivam Ti se.” Kada je stigao u El-Jemamu. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. odazivam. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i. Ti sudruga nema{. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom.. Tako mi Boga. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet.. r.. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. a. samo Tebi pripada svaka hvala. dr`e}i koplja i strijele. psovali su ga. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. Ti nema{ u tome sudruga. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah..”. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. nasilno u{ao u Meku.s. Gospodaru. r. spremio. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. ali ga drugi. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. Do tada. r. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame. odazivam Ti se.a. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. ako mu nanesete ikakvu {tetu. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha.. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu.

a... da ga ubije.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla.s. iz razli~itih povoda. To je bio Musejlema ibn Habib. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje. udjeljivao sirotinji i mirio ljude.s. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. a. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik.a. da s njim podijeli vlast. `ivio je me|u svojim narodom. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno . {to je ovaj i u~inio. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. a.s. Napisali su pismo Poslaniku.. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. r. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima.. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50.s. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje. r...s. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava.. r. udovoljio je njihovom zahtjevu. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. Sumame. Nakon {to je Allahov Poslanik. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan. a.. Za vrijeme Poslanika.urata ibn el-Ad`elija. poslao je . poznat kao Musejlema el-Kezzab .. r. Allahov Poslanik..s. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru.. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. pojedini Arapi. Pa.a. r. odabrani samilosni Allahov rob. a. zla i varanja.s. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. ^VRSTA VJERA Sumame. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika. Sumame ibn Usal.la`ac.a. a. a. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . Halifa Ebu-Bekr.. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom.a.a. smatraju}i da je on poslanik. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku.

{. Kada je napu{tao svoj narod. za odredom njegovih mud`ahida). kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. saznao za njegovo zadu`enje. me|utim. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva. ko ih se prihvati. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija.a. Kada je Sumame. Zaista. d`. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. u njima nema dobra. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. r. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj..{. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. d`.a. Allah. r. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i. bio je zadu`en da.a. znamo {ta oni `ele. r. d`. odlu~io je da i on ide s njim. Ebu-Bekr. rekao im je: “Tako mi Allaha. kao zapovjednik. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. r. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu.. . El-’Ala ibnul-Hadremi. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri.. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta.. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva.a. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u.{. na Allahovom putu.... Zaista }e ih Allah.

a. nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. r... odgovorio je: “Ne.a. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici. r.{. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. d`. mnogo mu se dopalo. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru.. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. Nagrnuli su na Sumamu.318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. ~istom muslimanu. Tako je Sumame. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu. vidio. smiluje Sumami ibn Usalu. El-’Ala..a. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove. Neka se Allah. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma.a. .” Razjarena masa nije mu povjerovala. r. ~vrstom vjerniku i junaku. r..

hrabri vitez.MED@ZE’ET IBN SEVR. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. Poznavao je i pustinju. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. suhonjava lica. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. R. sin je Sevrov. brzih pokreta. izrazite mu{kosti. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. a on Amrov. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. tamnosme|e puti. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. pomr{av. jahao i lovio. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. a on Zuhejrov. hodio je po njenim ravnicama. a on Ufejrov. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. . koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. imao je mogu}nost izvje`bati se. o{trouman i blag. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. a on Ka’bov. Bio je mi{i}av. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. vitkoga tijela. More mu je bilo poput mejdana. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et.A. crne kovrd`ave kose. Med`ze’et je bio visokoga stasa.

a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri.s.. a. [ejban i Ad`el. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab..s. Po~ele su pristizati vijesti. kao Poslanika. a. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. a. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud.{. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio.s. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru.. bilo je pleme Abdul-Kajs. To je bila porodica Mudar. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. bila su pod vla{}u El-Menazira.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama.s. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan.a. odbijali davanje zekata. Kada su se sastali sa Poslanikom. a. . Neki su opet. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. a Muhammeda.s. d`. preselio je na ahiret Poslanik.. r. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. a.a. r. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima.. koji je Poslanikovom.. iz raznih dijelova Arapskoga polutoka. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu.. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. a kada ga je prihvatio. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. a. Benu-Zehel. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. El-Jemame. prednja~io je me|u drugima. i kada im je on predstavio islam. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. a.s. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. a. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam.s. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik.s. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. Benu-Hanife. Esved el-Ansi i drugi. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr.

poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama.. vo|e otpadnika.a.s. Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali. . r. a nakon toga u Hadremevt. Vo|e su bili: . u slu`bu muslimanske vojske.a.a.. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. Vedi’a i Haris.[urahbil ibn Hasne. r. Maliku ibn Nuvejriji. Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. r. poslan je Tuhametu u Jemen. r. je.Amr ibnul-’As. . poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu. [to se ti~e Med`ze’eta. r. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs... put kojim idu zalutali.Suvejd ibn Mukarrin.a.a. .a. .a. suprotstavio svom silom. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’.a.a. .. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put. zaobi{ao El-Hatma..a. Tome se Ebu-Bekr. u Bahrejn.Halid ibn Velid. r. pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn. poslan je plemenima Kuda’a. a. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba. poslan je stanovnicima Mehre. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. Zatim.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani. r. r. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena.a. .. r. a Med`ze’et..Halid ibn Seid.a. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife.a.. . . r.a. r.a..Ikrime ibn Ebu-D`ehl. potom. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim.. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju. prema [amu. . koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj..Tarife ibn Had`iz. r. r.. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske.a. . gone}i El-Hatma. poslan je u Dubau u Oman. r. Abs i Zibjan..Arfed`e ibn Hersem. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put... r. El-’Ala . poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. poslan je iza Ikrima. sa grupom iz plemena Temim.Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail. r. .El-’Ala ibnul-Hadremijj.

prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. Ebu Bekr. Huzejfe ibn Muhsin.. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. koji je bio smje{ten u Basri. Arfed`e ibn Herseme. r.a. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. radi njihova osvajanja. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru.a. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj. Me|utim. Muslimani tu pado{e u opsadu. i Es-Sevr.. r. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida.. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud.. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji.a. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr.. r. vo|a islamske . kao da time nije `elio Allahu. Iznena|eni. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije. r.a. Nehar ibnul-Haris. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. r. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. Med`ze’et ibn Sevr.” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. r. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr.a. d`. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. gdje su se usidrili. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio.a. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. El-Ahnef ibn Kajs. r. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. udovoljiti.a. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. El-’Ala .{. r. bez hrane. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr. muslimani proba{e probiti put do Basre. Zato mu je zabranio ratovanje na moru.a. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. r.. Med`ze’et ibn Sevr. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Podijelio je na tri skupine...a. r.a. On je bio prvi komandant. Spremio je vojsku bez dozvole halife.a. r.

Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. r.. u njemu su prekrasne ba{~e. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. stajalo: “O narode Perzije. D`aluli i El-Ehvaz. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir.a.a. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. Ka’ba ibn Sevra.a.. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. r. Po{to su zauzeli nekoliko gradova.. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. one su br`e od kamila. r. .a.a. r. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad.Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama. miran i blistav grad.a. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske. histori~ar i putopisac. putem El-Ehvaza.a. izme|u ostalog. gdje se nalazio Hurmuzan. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad. r.. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma..a. Asima ibn Amra. zeleni vrtovi i bogati trgovi. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. u Basri. r. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. koji je bio u Basri. r. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke. r.a. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske.. r. JUNAK TUSTURA Nakon toga.a.a. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. Med`ze’et ibn Sevr. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. koji je bio namjesnik halife Omera. i {to je dalo novi pravac historiji. r.” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu.a. Slao je pisma u kojima je. Ibn-Batuta. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. Huzejfu ibn Muhsina... r. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.a. r. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji. dokazani junak islamske vojske. Med`ze’eta ibn Sevra. Med`ze’et ibn Sevr. r. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod. Arfed`a ibn Hersemu.

a mi smo poglavari naroda... utvrdila se i blokirala sve ulaze. r.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije. Med`ze’et ibn Sevr.a. Gospodaru. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra.: “Mo`da. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. r. Ka’b ibn Sur. prestao davati d`izju i prekinuo primirje.a. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. r. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura. r. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine.a.a. Verka ibnul-Haris. Haseke el-Hanzalijj. sa svojom vojskom. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca.a. r. r.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu.. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje.. neko ra{~upan i pra{njav. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. On bi mu ispunio zakletvu. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. kome niko ne pridaje pa`nju. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. zakuni se Gospodarom. Muslimani su okru`ili Tustur. r. nije sreo Hurmuzana u Irbiku. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. Bi{r ibn Rebi’a. Hurmuzan je ubio svog brata.{. r.. i kada ga je pro~itao. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. a namjerava i meni u~initi zlo.” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika..a. ako bi se zakleo Allahom na ne{to. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. podari nam pobjedu nad njima. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.a. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima.a. Abdullah ibn Bi{ir . i El-Bera’ ibn Malika. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika. d`.

Kada su se skupili u unutra{njosti grada. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. a na nogama je ostavio ~izme.a.a. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo... kako bi mu on presudio.a. Med`ze’et ibn Sevr. Bilo ih je tristo {ezdeset. r. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem.. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima.a. po putevima i oko ku}a Tustura. Odigrala se `estoka bitka.. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih. bio je vo|a prve grupe. i on pade kao {ehid. r..Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. pa pri~aj s njim. r. Muslimani su ih prepoznali.. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. r. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. halifu jako rastu`i. poku{ao je uvezati redove svoje vojske. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta. kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. upita halifa. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika.a. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. i El-Beraa ibn Malika. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima.a. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. r. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. Plivali su dok nisu u{li u grad. r. Omer re~e: “E Hurmuzane. r. da mu on presudi. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”. sada je s vama i vi ste pobijedili nas.a. i ubio ga je ma~em. Me|utim.

Omer mu re~e: “Te{ko tebi. o Emirul-mu’minine. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. progovori: “Istinu je rekao. ili }u te kazniti. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi. r.. bio je brat El-Bera’a. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi. ali uprkos tome. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje.a. Rasr|en. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi.a.” U tom trenutku Enes ibn Malik. Allaha mi.Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. r. ili }e{ mi dati obrazlo`enje.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. a Omer re~e: “Donesite mu vode. on je istinito posvjedo~io. ne ubijte ga. koji je pratio su|enje..” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{.” Enes ibn Malik. dok je `edan..” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu. Zaista si ga za{titio.” Hurmuzan proli vodu na zemlju.” “Rekao si: ‘.’” To su potvrdili i prisutni. spa{avaju}u ubicu smrti. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman. . samo sam htio da se osiguram njome.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode..” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere.

a. Ebu Musa el-E{’ari. pogibije. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru.. d`. Neka se Allah.. U doba halife Osmana. mud`ahidu.a. {ehidu. predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju.a. r.{. r. ..Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove.a.. ustrajnom vjerniku. r. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena. r.

.

Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. a on Ganemov. Ebu-D`abir je bio o{trouman. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari.A. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. a on Esedov. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah. a on S’alebov. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. dugog lica. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. a on D`u{emov. a on S’adov. a on Selemov. a on Jezidov. hodao je sporo i imao spore pokrete. a on Alijev. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. a on Haramov. . Knio je kosu i bradu. Bijele puti. R. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi. vitak. Bio je srednje visine. sin je Amrov. a on Saridov. Imao je blagu narav i vedar nastup. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. Nije o drugima lo{e govorio. a on K’abov.

Allahov Poslanik. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. “Ljudi.s. me|utim. Za vrijeme had`a. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. d`.{. Tu su dali prisegu poput prisege `ene.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”.. znali su da je on o~ekivani Poslanik. Kutba ibn Amir ibn Ravad. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. a. tako nam Allaha. Ovaj sastanak Allahova Poslanika. i zaista. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. a... da ne}emo krasti i bludni~iti.{. ne}e biti niko ja~i od tebe. govor.s. ili. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. oprostit }e im. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da. odgovorili su: “Ho}emo. kada su ~uli Muhammedov.. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena.” Napustili su ga.” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha.. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare.. a. Zatim smo . on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. govorili su jedni drugima.s. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu. Na slijede}i had`. pozivao je ljude u vjeru. Avf ibn Haris. a. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. da ne}emo lagati. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu. Allahov Poslanik.s. odgovorili su oni. da ne}emo svoju djecu ubijati. Rafi’a ibn Malik Ad`lan. d`. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. kaznit }e ih. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. odmah su povjerovali u njega. ako bude htio da ih kazni. ako bude htio da im oprosti. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”.

ne `elimo da ostane{ kakav si danas .s. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. ti si poglavar i prvak. a da Resulullah.s. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. a.s.. na Akabi. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te.52 Zatim je Allahov Poslanik.. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu..Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha.s. poglavara od plemi}a . Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. koji je bio jedan od na{ih plemi}a.” “Prihvatamo ga. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. Uistinu. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. ostaviti ga (islam). re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku.s.. rekao: “Oti{li smo na had`.. a. polo`ili su prisegu na islam.. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini. mu{rika. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. i Medinelija. a. I tako su..s. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . Allahov Poslani~e. zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat.gorivo za d`ehenemsku vatru.” Allahov Poslanik. na sastanak. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. kasnije nazvan “Druga Akaba”.s.ako }ete. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. neka znate. a. a. poveli i Ebu-D`abira. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. a. Onda smo ga pozvali u islam. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. ako budete to uradili. Allahovom odredbom.s.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. taje}i od njega da su pre{li na islam. Postao je poglavar. bude odgovoran za muslimane. a.. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. Allaha mi. Allahovom Poslaniku. stanovnike Meke. a. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. Izabrali su dvanaest ljudi. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}.

i muslimana.. a zatim i Muhammeda. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. a.” Rekli su: ”Da. sa srcima punim vjere na Allahovom.” .s. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. sinu Merjeminom. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. sav nakit na mom tijelu. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. vodili s plemenom Kurej{. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. veli~aju}i Allaha. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. Ikrime ibn D`ehl. a ja sam jemac za svoj narod. i njegove ashabe dok su bili u Meki. Ebu-D`ehla. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. a. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej.s.s. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. Ubijeno je sedamdeset mu{rika.. D`ubejr ibn Mut’im.. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. ubio je na{e najbolje ljude. Muhammed nam se opasno osvetio. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. putu. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana. Ubadea ibnus-Samita. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. a.” Ebu-Sufjanova `ena. a. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. slobodan si. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima.{. d`. Amra ibn Hakema. koji su bili njegove sluge. El-Berau ibn M’aruu. u Meku su neprestano pristizali ratnici. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. [ejbu ibn Rebi’u.{. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz. ne prezaju}i od smrti.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. Mobilizirao je robove Abesince. S druge strane. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra.. za moga amid`u Tuajma. glave kufra i {irka. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. licem u lice.s. Abdullaha ibn Revahu. Utbeta ibn Rebi’u. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. Es’ada ibn Zuraru.. i Njemu `ivot predav{i. d`. niti zaboraviti ubijene o~eve.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. Abdullaha ibn Harama. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. Allahov Poslanik.

a ako budu u{li. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. ostat }e u najgorem stanju. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto. ma kakav ishod bitke bio. ostavit }emo vas. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. ostani (u Medini). da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom.. mi }emo vas zagrliti. Resulullah. a ako se budu vratili. a. a. Allahov Poslani~e.pobijedili smo.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. vratit }e se s neuspjehom . a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . Kada su ga muslimani vidjeli.. Ako ho}e{. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. Allaha mi..s. da }e pasti u ropstvo.. i neka je Allahov blagoslov na tebe.s. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. a. odgovorio je Allahov Poslanik. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici. Allaha mi. a. pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud. tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. Allahov Poslanik..onako kako su i do{li. ponajboljih strijelaca. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom. Ako budete pobjegli. a. Nazirala se pobjeda muslimana. a. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj. tra`ili su od Allahova Poslanika. @ene su i{le iza vojske. udarale u bubnjeve i pjevale.s.. saznao je za spremu Kurej{ija. Allahov Poslanik. a nemamo pravo. da ih {titi. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici.. mi smo te ‘natjerali’ na to53. `ene i djeca }e ih kamenovati... izgubili smo. ostani u gradu. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju.. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u.s. Mo`da budem prvi {ehid. bit }e to rastanak bez ljubavi. Imam dug. @ene su i{le iza vojske. Muslimani. Me|utim.s. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. pa da je skine — prije nego se bude borio”.s.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. ako budu ostali. Allahov Poslanik. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke.” Poslanikovo. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. ne izlazi im u susret. mi }emo prostrijeti jastuke za vas. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. koji su bili nao{treni za borbu. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. strijelci na .

: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli.s. obavijesti one koji su za mnom’. s namjerom da ih ukopa u Medini.. Allahov Poslanik. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.’55 Allah. odgovorio mu je: ‘Zaista. Allahov Poslanik. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe. a. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima.. a ova bitka je uzela probrane vjernike. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e. meleki ga svojim krilima {tite od sunca. nikada Allah. pa je objavio Allah. vidio je rupu u muslimanskim redovima. a. a. tra`i.s. niko ne}e biti vra}en na dunjaluk. a.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj.s.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti. a. Ne. da budem ponovo ubijen. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram...’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. d`.s. zbog duga koji mu je otac ostavio.. nije govorio s ljudima bez zastora. Ostavio mi je dug i porodicu.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha.s. a.. izgledali su kao da su umrli ju~er.. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik. Muslimani su do`ivjeli poraz.s. d`. Halid ibn Velid je pratio tok bitke. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. ve} sam prije rekao. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti. Ja }u ti dati.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika.. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama.. .{. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga. d`.a. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. moj otac je ubijen.{. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra.{. Kada su strijelci napustili polo`aje.’ Allahov Poslanik. r.

. a on Evsov. tamne puti. . velikih ple}a. Nosio je nadimak Ebu-Amr. a on Aizov. kosu je knio. Tih u dru{tvu. a on K’abov. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. Allah. okruglog lica. Bio je visokog rasta. podario mu je razboritost i jak razum. R.{. pustinjak. Nije znao ni ~itati ni pisati. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. Bio je velika srca. Poznat kao konjanik. jakog tijela. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. svi bi {utili i pomno ga slu{ali. hrabra i preduzimljiva osoba. a on Nasrov. a on Hed`irov.A. a on Habe{ijev. a on Latimov. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. a on Osmanov. razborita govora. {irokih o~iju. jakog. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. kad bi govorio. a on Amrov. a on Tabiha el-Muzenija. a on Hedmov. d`. a on Abdul-Sevrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. ruku i nogu. grlatog glasa. Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti.

odlu~io sam sutra i}i kod njega. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke.. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. dobro djelo. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom. a.s. a. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti.s. Pred sami polazak u susret Resulullahu. a.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. i licemjerstvo ima svoje stani{te. Resulullah. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana. a.” .? Ljudi. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. pa su ih neki pratili s interesovanjem. To im je. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li. i nismo saznali o njemu osim dobro.s. On poziva Istini i samilosti. o njegovoj hid`ri u Medinu... zabludu i zavjeru..s. Kada su se svi skupili.{. o Bici na Bedru i Uhudu. Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. dopirale su do njihovoga plemena. a. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. jer Allah pra{ta i samilostan je. d`. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure.. a. pa ko `eli da mi se pridru`i. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te.. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. ustao je i rekao: “Narode moj. da objave svoj prelazak na islam. zaista. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. Zaputili su se ka Resulullahovom. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu.. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. jedinoga Stvoritelja.. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom.s.s. mesd`idu. ne{to bli`e Medini. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. Narod je tekbirao. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj.

En-Nu’man je pod Poslanikovom. Ipak. puna bereketa i blagoslova. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e.Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori.s. Allahovom pomo}i.s. Nakon Resulullahova. Halifa je podsticao narod na d`ihad. a odmetnici to nisu znali. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida.. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane.. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. Smrt Poslanika.. a. En-Nu’man je nosio zastavu.s. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana. a. a. a. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani. Muslimani su krenuli u pohod. Murra.s. Tra`ili su od njega da se . preseljenja na ahiret. predvode}i konjanike. Zibjan i dio plemena Kinane. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama.. Zazve~ale su sablje. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. Ostali su pobjegli. pobijedi{e. a. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu.s. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. A porodica Mukarrina. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. Vjerovjesnik. U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. Din je slabio. Na dan oslobo|enja Meke. Okupio je ljude.. a. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje.s. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. a islam je bio uzvi{en s njima. konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika.

Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. hvala neka je Allahu. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. islam se nikada ne bi uspostavio. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. nego se vrati u Medinu. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom. da ostanemo bez tebe. stigav{i do Mizara. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida. Alija. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e. a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. rekao mu je: “Gdje }e{. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. bitka je nazvana “Dolina krvi”.. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu.a. r.. d`.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu. Nakon toga.{.s. grupa i bajraka islamske vojske...a.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. r. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. a. . Allaha mi. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim. vo|om Perzijanaca. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. na tome. a da po{alje vojsku. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab.

mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. posljednim kraljem Sasana. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. 2. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. a zatim se stacionirao u El-Hiri. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. ili da izabere borbu. 3. Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. ono {to islam nare|uje. . El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. odredio im i raspodijelio vo|e. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. Stali su spram muslimana. tj. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi. a na njihovom ~elu je bio Rustem.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. jedan od najve}ih vo|a. . predvodnik izaslanika. a neki su bili odli~ni pregovara~i. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. Perzijanci su stigli na drugu stranu. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. Neki od njih bili su vrlo pametni. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. borba. ili da pla}a d`izju.

. Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u.” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima.. a o svakom od njih bio je obje{en bi~.{. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. Stranci u na{oj zemlji.. d`. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete. a u nekim slo`ili...” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. Re~e: “Na’leh.” “Izvoli. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale). Stranci..” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~). tra`e}i dozvolu za ulazak. dat }u mu prednost. ja }u odgovoriti u na{e ime. . Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima. odgovori ti”.. Na nogama su nosili ko`ne sandale. Je li zato {to smo ih se okanili. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart. Zaustavili se na vratima dvorca. Na’leh. Izaslanici su u{li. Kada su se svi veziri i ministri sakupili. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja. a ako neko drugi `eli da odgovori. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd.” Kada je ovo ~uo. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a.

ja bih vas ubio. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. I ako vas je glad natjerala. Nije pozvao nijedno pleme. pa ih je opet ~ekalo svako dobro.{. a da se nisu me|usobno odvojili. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. Pa ako odbijete. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. a ako ne. nemojte se ponositi time. niste joj se mogli suprotstaviti. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. htio.. Ako nam budete pla}ali d`izju. . a ru`no ru`nim.” Nato se Jezderd`id naljuti. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. pa je i to u~inio. primit }emo i ~uvati vas. onda vam objavljujemo rat. Na vama je da odlu~ite.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. i oni koji su pri{li svojom voljom. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra. Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. a drugi protiv njega. Kad smo slali na{u vojsku na vas. a ako i to odbijete. Nemate vi{e ni{ta kod mene. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. Govorio je dugo. d`. jedan od izaslanika. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili.. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. Jedan dio je uz njega. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. ili primi islam bit }e{ spa{en. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima.s. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. a. Perzijanci osta{e potu~eni.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. ili borbu. I odigra se Bitka na Kadisijji. onda }emo se boriti protiv vas. Ako prihvatite na{u vjeru.

kao po~ast prema njemu. Hanzala el-Katib. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. Amir ibn Metar. a da je Ira~anin”.” “Zaista. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. “Vallahi. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. reko{e. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu.” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Kada je zavr{io. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina.” “Ko je on. Amr ibn Ma’d i Amr ibn . Ebul-Huber. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. re~e halifa. a potom iz Basre i Kufe. El-E{’as ibn Kajs elKindi. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. Rubijj ibn Amir. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. on je iz Iraka. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. El-Mugire ibn [u’be. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. pisao je Emirul-mu’mininu. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. a odgovaraju}i je za taj polo`aj. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. Be{ir ibnul-Hasasija. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. Utbe ibn Amr. ne brini se. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje.

Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. I zaista. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. tako da niko nije ostao u tvr|avi. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “. Dvije vojske sa isukanim sabljama. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. Kada im se Perzijanci suprotstave. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo.ethul-futuh”. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima. ali nije bilo pora`enih. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. Najzad.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. neka oni pobjegnu nama. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. ali bez uspjeha. Trajala je tri dana. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. Mukarrinovi sinovi.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. ubijaju}i Allahove neprijatelje. Kada se vratio.” Svima se svidi ovaj prijedlog. tako da je odmah preselio kao {ehid. A kada budu napustili tvr|avu. Opsada se odu`ila. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. . muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske.

Dirara. Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima.{. d`.. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana. Komes i D`erd`an. . Utbu. Da Allah.Malika. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. Huzejfu. Abdullaha.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Med`a{ia i Su’uda. Suvejda. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja.

E.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti.A. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. a bila je ensarijka. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. Odrastao je kao rob. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. .a. Kad je bio mali. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir.. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. R. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. r. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine.

. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima... koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe. skupile su se sve islamske vrijednosti. Allah. s. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu.a. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti. r. A ako ne znate imena o~eva njihovih.a.. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. s. to je kod Allaha ispravnije. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela..s. Islam je ljude u~inio ravnopravnim.. koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. Allahov Poslanik. Ubijen je u Bici na Bedru. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. Njegov gospodar Ebu-Huzejfe.v. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u.. r.a.a. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. d`. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda.s. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim. a Allah pra{ta i samilostan je. r.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom.a. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.a. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”. Tako|er.a. kao {to je prethodno Poslanik. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.s. Salim. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju.{.. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga.v. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. s. r.v. grijeh je ako to namjerno u~inite. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija.” . Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana.

On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe. s.s. “Majke pravovjernih”. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga. iz njega je vrilo znanje i razboritost. a Omer.a.s.v. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra. Poslanik..a.a. Tako|er. s. r. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab.a.v.a.s.’ Pa je Poslanik.s. s. otac Ebu-Huzejfe. Me|utim.v.. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. Kada je do{la..a. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e.” Salim. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.. Krasile su ga mnoge vrline.v. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i. bio opkoljen. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. a Ebu-Huzejfe i Salim.v. r.v.v. odgovorila je.a.s. s. predvodio je vjernike u namazu.a.v. je rekao: “Da je Salim `iv. s. pa je rekao: “Hvala Allahu. rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom.a. Stajali su iza Allahovog Poslanika. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.s.. ~ekao Ai{u.a. sa prvim muhad`irima.a. Nakon zavr{etka bitke...” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. r. s. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an.a. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet..v. r. za~ula je u~enje Kur’ana.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim. s. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. u~inio hid`ru u Medinu.. a me|u njima bio je i Omer. r. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak. r. iskreni i odani jedan drugom. Koji te dao mom ummetu. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.s. koja je ne{to zakasnila. s.” Jednog je dana Poslanik. nisu ni obra}ali pa`nju na njih.s. s. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom .a. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo..a. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik.. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega.a. upitao je {ta ju je zadr`alo. Kada je i{la. r. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima.. Bili su i ostali najbolji prijatelji.a. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima.. r. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob. . Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.a.atimin otac.a. r. Salim je prije Poslanika. Salim tada nije bio me|u `ivima. ..s..atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku.

v.. bili su skupa na Hendeku. rat ne izbi. polo`i{e oru`je. Tako mi Allaha. prilikom oslobo|enja Meke. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. Me|utim. a postado{e sigurni..a.. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. s. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime.v. bez namjere da ratuje. Nakon {to je Poslanik. Bili su me|u najboljim ljudima. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. koji su bili jo{ uvijek nevjernici.a. pa im re~e: “Te{ko vama. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu.a. Allahov Poslanik.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. r. s.s. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu. na Hunejnu.. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre..” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam. s. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je. najve}i junaci i ~estiti muslimani. Stigao je Halid.. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad. postat }ete zarobljenici. pa su ratovala protiv islama. oslobodio Meku.s.v. na Hajberu. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. Nakon {to ih zaveza{e.s. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. na Tebuku. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik..a.. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. Halid naredi . svijet je ve} pre{ao na islam.

r.{. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.a. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. r. srednjeg rasta. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab.. oprost.v.s. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim.a. s.a.s. Zatim su se sastali sa Poslanikom. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku. d`.. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da. ja nemam udjela u Halidovom postupku. s. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu.. i obznanili prihvatanje islama.[. mole}i od Allaha.. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Moj Gospodaru.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima.v.v.a.v...v.. s. o Halidovom postupku prema njegovom narodu. pa je rasprava dostigla vrhunac. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab. D@. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama. Halid je povikao pa je ovaj u{utio. prvi je bio moj sin Abdullah.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju.a. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva.a.” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan.s. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek.. s. s. Allahov Poslanik.s. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku.” Srd`ba Allahovog Poslanika.a.. Poslije toga.s.. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e. zamalo su se po~eli udarati.v. s. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e. a Salim je postajao sve stro`iji. Salim se povukao u stranu da klanja.s. Moj Gospodaru.” [EHADET NA ALLAHOVOM.a. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio. Halid se po~eo braniti. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon. Allahov Poslanik.

” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. Nakon smrti Poslanika. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. Halid.s.a.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. te je morao ~ekati poja~anje. Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. a ostale vratiti pod okrilje islama. a. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica. stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. po halifinom nare|enju. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. a kada je vidio snagu El-Kezzaba.a. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne.v. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. Broj njegovih pristalica se pove}ao. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. ostavljaju}i bojno polje. Muslimani su krenuli u napad.. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. s. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati. slijedili ga i ratovali za njega. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. koji su mu vjerovali. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta.s.. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame. r. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre. Do`ivio je poraz. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. On je djelovao u podru~ju El-Jemame. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. zinaluk. s. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. Ebu-Bekr.a. uputio se.. Kada je vidio snagu muslimana. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. koji je bio primio islam. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima.s. . Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja.v.

pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. r. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. On je rekao: “Prislonite me uz njega. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana. Zatekli su ga na izmaku `ivota. ~asnom vjerniku. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. d`. Obukao je }efine. a sablju u drugoj ruci.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe.a. r. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. dok je u~io kur’anske ajete. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka. a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. iskrenom muslimanu. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. @ivjeli su kao dva brata.” Rekli su mu: “On je pored tebe. Salime. . pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. nosio je zastavu u jednoj. Poginuo je na istom mjestu. nakon zavr{etka bitke. pali. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas.a.. kao {ehidi. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali.{.” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere.. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd. odlu~io je da se ne mi~e. i jedan do drugog. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe. Neka se Allah smiluje.

.

R.A. rijetke kose. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. a on Luejjov. uskog struka. a on Hasisov. nje`noga srca i ~iste du{e. a on Huzafeov. skoro da se nije ~uo. pro}elav. a on K’abov. a on Habibov.v. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija.s. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje.” Bio je po{ten.a. a on Vehbov. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. crne puti.OSMAN IBN MEZ’UN. . upozoravao kako alkohol odnosi razum. mr{avoga tijela. Kada bi govorio. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. Bio je srednjega rasta. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. sin je Mez’unov. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. a on D`umehov. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. govorio bi nje`nim i tihim glasom. Protiv njega vodio je jaku kampanju. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. s. a on Amrov.

s.. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. s. Naprotiv. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. grdio ga. prave}i kipove.. Allahov Poslanik.. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke.s. omalova`avao. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu.v. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima.a. iskreni. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl.. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok. Sin njegovoga amid`e. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija... Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im .354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama.. Osman je poveo i svog sina Saiba. On je povjerljivi.. pustio je suze saosje}aja. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva.a.v.a.. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana. Umejje ibn Halef. Allahov Poslanik. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. istinoljubivi.v. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. s. ljubavi i nje`nosti. s. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj.. udarao. `estoki du{man islamu i muslimanima. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. nisu se odrekli islama. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika..s.. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Kada je Osman ~uo za Poslanikov. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija. Kada je ispra}ao prve muhad`ire. poziv.v. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca.v. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju.s. po~eo se raspitivati o na~elima islama. s. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana.a.s..s.a.

Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih.a.a. sin amid`e Allahova Poslanika. ali }e se tebi u glavu zabiti. nevaljalci zbog onoga {to u~ini. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. pobio si narod koji te {titio. da Bog da. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi.. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane.. ponizili te.. ali ne}e biti kako ti `eli{.v.v. Informacije su tada bile {ture.s. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. s.. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Kada su stigli do obronaka Meke. A da su u Meki. jakog. . ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru. U ALLAHOVOJ. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke.60 O{tri vrhove strijela. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. Borio si se protiv ~asnog. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva.[. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni. sa islamom i Njegovom objavom. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom. D@.s... ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. objelodanila se la`. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. s. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama.

do{ao je da se odrekne moje za{tite. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. a Kurej{ije su bili ushi}eni. nastavio je Lebid. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom.v. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. imetak i porodicu.{. i slijediti primjer svojih drugova.a. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. re~e Osman. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`. Me|utim. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove..” Velid ga upita: “Da nisi. Nakon nekog vremena. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja.s. “svako u`ivanje je prolazno. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse.. Ta.” Osman tada re~e: . s. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote. Osman nije bio spokojan. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. Zato.s.a. ovo je gubitak za mene. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. za{titu. evo. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom.v.v. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu. a svi oni `ive za isti cilj..” Izabrao je `ivot poput njihova. odgovori mu Osman. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. d`. kao {to sam ti je ja javno dao. vjerom i misijom.. a na prsa mu stavili kamen.” “Nema sumnje. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”.s. odri~em se. njegove za{tite”. Tre}eg su vezali za vrat. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno.a. moj brate. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti. poni`avaju}i i udaraju}i. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije. a on je njihov brat u vjeri.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. s.” “Istinu je rekao. Zatra`io je od njega za{titu.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha. s.

.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno. pa re~e: “Kurej{ije.. rukama bezbo`nika neupu}enog. ovo ti nije trebalo.” “Tako mi Allaha. brate moj. a koga Allah u~ini zadovoljnim.” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. Pa ja }u. Ebu-Abdu{-[emse. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. Ne ljuti se radi njegova buncanja. pa hajde. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. ve} vjernik koji je spoznao put Istine. ja nisam ludak. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru.. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio. o narode. ako ho}e{. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima. na to }e Osman. Ja sam u Allahovoj za{titi. vrati se u moju za{titu. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. iako govorite: zalutao i zabludio.Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. sretan je. Zbog toga `elim Allaha. tako mi Allaha. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. Bio si u sigurnoj za{titi.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti.

s. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada.v. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude. s. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima..a.v..v. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu. rekao mu je: ‘Osmane. Provodio je `ivot danju poste}i.” Poslanik. Allah me nije poslao sa mona{tvom. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. Allah me nije poslao sa mona{tvom.s.a.. pa mu je oti{ao..v. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt. o Allahov Poslani~e. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe. da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima.a. no}u klanjaju}i. im re~e: “Tako }e sigurno biti.. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo.v. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost.a. s. jer je u vjeri na{ao ~istotu. nastoje}i da se o~isti od grijeha. `ena. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro.. Poslanikove.. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja. poslije sreo Osmana. a vra}ao se u drugoj. s. a Osman je bio u redovima mud`ahida.v.a. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u.a. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno. a klanja no}u. pa sam je upitala o tome. Allahov Poslanik. s.. potpuno je napustio `ene.s. a izgledala je nervozno i uznemireno.v. s. neporo~nost i zadovoljstvo. u{ao je Allahov Poslanik.s.s.’ Nakon toga. odselio je u Medinu.’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”. najukusnijih jela i otmjene odje}e.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. s.s. jeo malo hrane. A kada je Resulullah. s.a. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una.s. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane. a ja sam mu to spomenula. obla~io je grubu odje}u.. mona{tvo nam nije propisano. od ibn S’ada.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: . Osman je `ivio isposni~kim `ivotom. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka.

da posti{. a ukopan je u Bekijji. da se kastriram. s. Oti{ao si sa dunjaluka. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga.. s. Ali na tebi je.s. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima.a. s.a.. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati.s. u{ao kod Osmana ibn Mez’una.” Poslanik.. s.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima. Allahov Poslanik. jecao je pa smo vidjeli da pla~e.. Ibrahim.s. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. pa je onda podigao glavu.. Osmanu ibn Mez’unu.. u Medini. ne `alite suze. pa dozvoli mi.v. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. pa tre}i put.. kada je Osman umro. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. Potom je podigao svoju glavu.a.s..s.a.s.v. za Osmanovom smr}u. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu. zavolio ga je zbog njegove ~istote.” Allahov Poslanik. o Ebu-Saibe. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu. Ibn Mez’une. niko vam za njih ne}e prigovoriti.a.v. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima. rekao je: “Allah ti se smilovao.a. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor. rekao mu je: “Ibn Mez’une. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada. s. s.v. nageo se nad njim.s.a. rekao mu je: “Ne..v. Na dan kada je do Poslanika.s..v. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju. joj je rekao: “To je njegovo djelo.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt. Zatim se nageo drugi put. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te.a.” Poslanik.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe. Poslani~e. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.v.v. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo. s.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. . s. pa smo i mi zaplakali.

s. .a. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom. Kada je Resulullah.. krenuo u Bitku Bevat.s. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret.a. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami.v.v. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. s.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah.s.

s.s. a lice nje`no{}u i vedrinom. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. Govor mu je bio blag i osje}ajan. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. {irokih prsa i ple}ki. k}erka Ubade. sina Nadlovog. tako|er. a on sina Ad`lanovog. puna~kog tijela. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. On je. a on . a on Avfov. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo. dobro je upamtio i temeljito poznavao. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade.A. a on Avfov. Zauzimao je odlu~ne stavove. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. .a. a on Kavkalov. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. a on Kajsov. Bio je visok. lijepoga lica. a on Ganemov. a on sina Malikovog.ehrov. a on Asremov. a on Amrov. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled.UBADE IBN SAMIT. sin je Samitov..v. a on S’alebov. R. Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava.

a.s. ne boje}i se. da ne krademo. nakon {to je Resulullah. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan. Ukbe ibn Amir. tako|er. i to je iskup. na istom mjestu.v. s.v. Ako budete obmanjivali. Jezid ibn S’alebe.a. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama. . a ako ho}e oprostit }e.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a. u radosti i u `alosti.Ako sa~uvate ugovor. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said..v..s.s.. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. Re~eno nam je: ‘. Abbas ibn Ubade. ni~ijeg prigovora. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj. s. gdje ih je Poslanik. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku. da ne ~inimo zinaluk. pa onda }e ta stvar pred Allaha.v.’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. Kutbe ibn Amir. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. u ime Allaha. s.s. da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili. na rat. bude predstavnik muslimana Meke.. da ne ubijamo na{u djecu. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. s. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. ako ho}e kaznit }e.a. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje. s. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. nagrada vam je D`ennet.v.s. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost.v.. Auf i Mu’az ibnul-Haris. s. {irile su se po Medini i njenoj okolici.a. Dogovorili su se.v. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu.” Allahov Poslanik. Zekvan ibn Ebu-Kajs. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.v.. Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku.a.. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu.s. s. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare.s. i Medinelija na Akabi.. To je bilo prije nego {to je propisana borba.a.a.s. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. s.a.. s tim da Resulullah. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika .

moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. D@.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU. i rekao: “Allahov Poslani~e. s.a. Primite islam. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka.a.v.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.” Allahov Poslanik. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i.v.s. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. Ostali su razo~arani. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. s.v.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede.. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije.” Allahov Poslanik. pa im re~e: “O skupino jevreja. s.. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga. saznat }e{ ko su ratnici.s. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. pa kada je vidio {ta se desilo. Me|utim.s.s.. Me|utim.v. muslimanka. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. Me|utim. nisu se zaustavili samo na tome. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. vi znate da sam ja Poslanik.[.a. Jedna Arapka. oti{ao je Poslaniku. Kada su je vidjeli. ako mi budemo ratovali. s.a. s. presudi. s. U tom trenutku prolazio je jedan musliman. i muslimana. mu je na to odgovorio: “Tvoji su. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. Kada se vijest pro{irila po Medini.s. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi.. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu.v.. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica. pa si iskoristio priliku protiv njih. Kada je krenula da iza|e iz du}ana. Tako nam Boga. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio.a.a. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah.v.. Allahov Poslanik. a ona nije ni{ta primijetila. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}.a. u Medinu. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao.v. s.s.. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em.s.

ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici. kajati. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. s. s. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita.. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha.v. Na Hendeku. . zapadno od grada Himsa.s.v. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. neustra{ivost i poduzetnost.a. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. najte`om zakletvom.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. uistinu. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. Allah. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom.a. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati. bogat kr~mama i du}anima. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. Hudejbiji. Latakija ja primorski grad. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. a zatim osvojio.s. Taifu i u drugim bitkama. Hunejnu.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. od nasrtaja mu{rika.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati.

U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. Na kraju je smislio sjajan plan. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. ali je i njega uspio zauzeti. Ubade je krenuo priobalnim putem. ozna~avaju}i po~etak napada. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. narediv{i da se crkva ne dira. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. pa makar ga to ko{talo i `ivota. Tu su proveli ~itavu no}. Potom je sagradio d`amiju. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. sjede}i na konjima. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Prvi u nizu bio je grad Belde. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. uvjereni da su muslimani oti{li. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. . Tako su i u~inili. a kada se spustio mrak. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. Nakon osvojenja Latakije. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. {to je Ubade odobrio. pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela.

Od Allahovoga Poslanika.v.v. iz ruke u ruku. Naime.a. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao.s. {tavi{e.tas za tas. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. nad Ubadeom).a. iz ruke u ruku. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio.a. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. Zar ne ide srebro za srebro . Prodaja na kredit nije po{tena. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. s. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. taj uzima kamatu. `ivota. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit.. Zar nije p{enica za p{enicu . U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.ista koli~ina za istu koli~inu. zlato za zlato . a on mu je grubo odgovorio..a. (tj. stekao je znanje i obrazovanje.v.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”.tas za tas. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude.” Oti{ao je u Medinu. s. Kada ga je vidio. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe.s. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. s. Nakon Damaska. . s tim da je~ma bude vi{e.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati.” Allahov Poslanik. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. a prodaja na zajam nije po{tena. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji. Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u.mjera za mjeru. halifa Omer ibn el-Hattab.. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe.s. s tim da srebra bude vi{e. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. Ubej ibn K’ab. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. Mu’az ibn D`ebel. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. je~am za je~am . i podu~avao ih Kur’anu. Usprotivio se Muavijinom pona{anju. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. s.v.s.. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.

.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu. u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota.

.

zauzeo bi odgovaraju}i stav. i njegovim ashabima.A.v. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine.s. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. tamnoput. Nakon {to bi spoznao su{tinu. a on sin S’adov.. lahkih koraka. s. Pa`ljivo je rasu|ivao. Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. a on sin Hizjemov. sin je Amirov.v.a. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. jakih mi{ica i podlaktica. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva. k}erka Ebi-Mu’ajta. Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. Bio je srednjeg rasta. R. brzih pokreta. Njegova majka bila je Erva. prihvatio bi ih kao ~injenice. a on sin Rebi’e. a muslimanima pripade velika pobjeda. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. a on sin Selmanov. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. Ba{ u to vrijeme Poslanik.. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. . s.s.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju .a. stvari je gledao realnim pogledom i razumno.

Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. ako mi dozvoljavate. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Kao i ostali mladi}i Meke. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. a oni su. me|utim. uti{anom masom. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. r. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. te dovedo{e u Meku. Odveza{e ga. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje.a. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji.. Za~udi ga ta njegova smirenost. jo{ bih klanjao. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. a da se ti spasi{?” . a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. Kada je zavr{io namaz. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. u~io u svome namazu. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. psuju}i i grde}i ga. Zatim ga veza{e za stablo drveta. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. Hubejb.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. Prodali su ga porodici El-Haris. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja.

” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu. I tako. Resulullah. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i.v. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili.. Allahu moj. Zaista je islam zov istine. koji je bio naseljen jevrejima. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio.. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. grad sjeverno od Medine. s. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber.” BORBA NA ALLAHOVOM. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha.a.[. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest. govorio im je: “Tako mi Allaha. a bila mu je to prva bitka pod . a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. prorijedi ih.. s. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. pogled mu je bio uprt u nebo.. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu.v.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase.s.s. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu.” I taj prizor se zavr{i. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. Po~e analizirati i razmi{ljati. a da se Muhammedu i trunka zla nanese. D@.. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog.a. Tebi se vra}am. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom. Narod se po~e razilaziti. ali ih drugi sprije~i{e u tome. Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi.

ponizan. Ispuni se velika Allahova odredba. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo.” Na to mu Ebu-Bekr. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. r. A ako ne namjerava{ poslati nikoga.a..v.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. koji je ustrajan u pravdi.. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am. da se priklju~im muslimanima.. d`. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. s.{. d`.v. `rtvuju}i se za {ehadet. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom.s. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. i veli~a{ Allaha. bili su veliki.. rade}i po Poslanikovim. Oko Poslanika.a. sudi po istini i pravdi. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. r.a. kloni{ se grijeha i prekr{aja. s.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu..s. r. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. ~uva{ rodbinske veze. `estok prema nevjernicima. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. Allah. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. putu.{.v. obavije{ten sam da me `eli{ poslati. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju. moja je `elja da idem u d`ihad. Allah ti se smilovao. vrati se svome Gospodaru. Kako znam.. kako sam saznao. tako mi Allaha. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika.a. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove.a. misije i u~vr{}ivanju temelja islama.a. Dozvoli mi. Ti si. po{alji i mene s njim. Ebu-Bekr mu dozvoli. s. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i. u osvajanje [ama. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. d`. Me|utim. uputama i savjetima. s.a.{. a ti ne izdaje{ naredbu.s. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e.. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene.njegovi ashabi. koliko je to bio u mogu}nosti.. a kad je Se’id htio krenuti.s. Bilal. pa se . milostiv prema vjernicima. Njemu pripada vrijednost i blagoslov.. du{a Allahovog Poslanika. ti si onaj koji o~ituje Istinu. hrabri ljudi . {uti{. o Se’idu! Dosta si rekao. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. pro|e neko vrijeme.v.

Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab. kad nam odredi{ susret. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. U isto vrijeme preseli i Jezid. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika..{. predvode}i jednu grupu muslimana.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. d`. Allah. ali im to nije koristilo. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. r. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. Dignite svoje ruke. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas.{. Allahu. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv. sa Allahovim blagoslovom. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. sa~uva me poraza i bje`anja.{.{. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom.” Se’id i muslimani. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru.” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. Ako si nam odredio da se rastanemo. gdje ih se sakupio veliki broj. Kada je Muavija oslobodio ..a. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. d`... Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana.. Kad sam se sreo sa neprijateljem. Izlo`io sam se pogibiji. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. Allah vam se smilovao. krenu{e ka [amu. shvatio sam da im se dova primila. sa~uvao. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat. te me Allah. malom naselju u pokrajini Gazza. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. preseli na ahiret. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. ga u~inio blagoslovljenim. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Allah. izme|u Hajfe i Jafe. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. d`.” ^im je do{ao u [am. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Kada su se muslimani spremili da krenu.

r.. Omere. d`.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane. da je rekao: ‘Allah. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. nasljednika.. otkako je Omer. d`.a. d`. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere.v.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom.’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .v.{.a. s. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha..” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. r.{. d`.” Omer. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu.” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan.a. {. d`. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru. vjerovanja i poniznosti. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici. Otkloni pote{ko}e.a.s. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti. sakupit }e ljude radi obra~una. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi.’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. {. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. s. r. dao upravu. svojoj porodici i svojim zetovima.a..a. upita ga: “Se’ide.. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja. d`.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne. r. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici.{. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju.{.s. na oslobo|enju Kajsarije. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo. Omer. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah.. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu... izabran za halifu.. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka..

ja }u tebe postaviti. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. “Ko je Se’id ibn Amir?”. Tamo ga ljudi zavolje{e. odgovori{e. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat..{. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu. htio postaviti namjesnika u Himsu. Kada je Omer. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa.’ Zatim }e Allah. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” .. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi.a. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije. r.a. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana.” Veli~ina Se’ida ibn Amira.” Se’id ibn Amir.. “To je na{ namjesnik”. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju. osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha.a. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama.a. pobunama i mnogim `albama. r.. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. d`. r. Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. oti{ao je u Hims. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. upita ih Omer.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti. r.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims.

Kada ih je Se’id primio. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha. ~ekam da mi se osu{i. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. Jedan. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. a on nikome ne odgovara. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. pa tek krajem dana iza|em. zaista.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. udovicama. Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. r.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem.{. kao da ga je zadesila nezgoda.” ^ovjek koji je govorio sjede. U{la smutnja u moju ku}u. Omer.. r. I na kraju. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. a onda iza|em. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. pa po{to je ja operem. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo. prezirao sam spominjati razloge.. Kada je stigao. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. u ime svih njih. a on u svojoj ku}i ne upali vatru. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo. rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. a ono nas uzrujava i brine. r. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. ne znaju}i za dinare. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima. progovori: “Vladaru pravovjernih.. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega.a.a. re~e: “Oslobodi je se..a. d`. a da . a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha. djeci siro~adi i besku}nicima.” Ona mu. a tada sam bio mu{rik. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb.. ali evo moram.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. Pro|e nekoliko dana. tako mi Allaha. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. Omer ibn el-Hattab. zovemo ga. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne.

preseli svome Stvoritelju. Bio je ~istog duha. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. .a. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine. d`.’ Tako mi Allaha. a zatim re~e: “Hvala Allahu.{. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje.. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id.. r. ~vrstog imana. slijede}i ~asne muslimane prethodnike. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. ~iste du{e. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.

.

Nau~io je jahanje. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. strategiju napada i povla~enja. a.v. ravnomjerno razvijenog tijela. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. a bili su smje{teni zapadno od Medine. R. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. a on Bekrov. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. Bija{e visok. ponosito srce. prema moru. a on Abdu-Menafov. samopouzdanje i smjelost. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje.a. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti. a poznavao je i plivanje.GALIB IBN ABDULLAH. kori{tenje oru`ja. oslanjao u ratnim pohodima.. a on sin Musirov. a on Kelbov.s.. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. sin je Abdullahov. izdu`enoga lica. s. a on K’abov. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost.A. Posjedovao je vrlo lijepu narav. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. a on Lejsov. jo{ u ranoj mladosti. upalih o~iju. ~vrste i smirene nerve.s. . Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. a on Amirov. a on Avfov. a on D`’aferov. mr{av. na koje se Poslanik.

a. naredio je da se opremi odred vojske. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik. Nakon odre|enog vremena. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku.v.s.v. sreli su El-Harisa ibn .v. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima. Naredio im je da napadnu Kedid.s.s.v. s.s.a.s. Oko ikindije toga dana.v..a. s. Tako|er. kao da kuju kakvu zavjeru. po{ao u ratni pohod. dobru i pravdi.a. Pove}ao im se broj stoke. Bilo ih je stotinu dvadeset.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana.v. a da pojedince od njih ubiju. napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali.a. s. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. s. pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom.v. i izjavi svoje primanje islama. Poslanikov. Galib se nastanio u Medini. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. Poslije toga. idu}i prema Kedidu. i da su u{li u islam. Stanovao je predgra|u Medine. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam.a.. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu.s. Oti{ao je Allahovom Poslaniku. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama.a. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi. Tako je. a kada je pala no}.. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu..s.v.. s. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu. jednog dana do Poslanika. s. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom . u plemenu Benu-Abd. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu. Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove.. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam.s. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. s. a ljudi su im postali osori i grubi. s.a..380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. Jednoga dana. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo . mjesto njihovog prebivali{ta. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi.” Poslanik.

” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. a mud`ahidi su ponavljali za njim. Bila je to parola u njihovim pohodima. najbolje vrijeme za napad. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. vidio sam . uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost.. Tu su ostali do no}i. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke.a.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. do njega Galib ibn Abdullah. Napali su ih neo~ekivano. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”. jer je no}. dok su ostale zarobili. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre.v. odsijeci mu glavu. poslao ga je u pohod na Benu-Murre. ostatak rastjerali. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. a ako bude{ ne{to drugo. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. da izjavi primanje islama. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo.s. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi. ako ti se bude opirao. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. a na kraju. pa su ga zarobili. s. Veliki broj su ih ubili i ranili. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. kod Galiba. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. on je pobjegao. snagu i dobru strategiju u borbi. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. Stali su mu iznad glave. koji je ubio veliki broj muslimana. Usame je bio na ~elu odreda.

pa re~e: “Usame. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu. s. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha.a. kao {to se kajao i Galib. Tako|er na Hunejnu.a. Kada sam prenio Poslaniku.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana.a. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. u prethodnici muslimana.a.a. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka.s.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili... Pre`ivljavao je te{ko isku{enje. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. redovno je slao Resulullahu. odlu~io osloboditi Meku.s.v. s. radi {irenja islama u njima.s. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. zaplijeniv{i veliki ratni plijen. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka. nije znao {ta da ~ini. Tada je poginuo veliki broj muslimana.v. s. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu.. s. r. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir. Tokom puta. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom...a. r. Kada je Allahov Poslanik. preselio na ahiret.s.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. zamahnuli na njega sabljama. s. u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima.v. r. Galib je uvidio da je Poslanik. Meka je osvojena.s. r.a. me|u njima i . Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i.. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana. {ta se desilo.v.v. vje{tih i iskusnih na putu. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama.a. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik.. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha.a. Nakon {to je Poslanik.a. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha.v. Allah je pomogao Svoju vjeru. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke.{. Halid ibn Velid. s. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. d`. lice mu se promijeni. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e.s. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih..

pa je prema njima krenuo Mihran. Pomo} je po~ela pristizati. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. koje je imalo ~etiri stotine boraca. tamo su na{i prethodnici. a kada su se sreli sa El-Musennom. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. Pomo} je neprekidno stizala.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj.prema Iraku ili [amu.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde. na ~elu plemena Er-Rebab. r.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. r. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe.. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. Omer ibnul-Hattab. Irak. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. S druge strane. pa je ustao i rekao: O rodbino.a.. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj. Irak. do{ao je El-Musenna. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. te je stigao do mjesta El-Buvejb. pridru`ili su se njegovoj vojsci. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen. . Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana.... El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i. Nakon toga.a. a oni su odgovorili: “U [am. na ~elu boraca iz Ezda. va{im udjelom.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili.. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . Nakon dolaska pomo}i. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj. koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. na ~elu velike vojske. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. a post slabi i umanjuje snagu. nasuprot njih. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale.

odgovorio mu je Abdurrahman.. spremne da istrijebe muslimane. Kada je primio Musennino pismo. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz.. udarati i u sredinu perzijske vojske. Omer ibnul-Hattab. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu. Priprema za hajr jeste strpljenje. r. Znaj da za sve treba priprema. El-Musenna ibn Haris. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. ispra}aju}i ga. prije nego Rustemova vojska krene na njih. r. a. lijevim i desnim. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli.. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje.a. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i.. S’ad ibn Ebu-Vekkas. r. tako|er.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom.a. upita Omer. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. te grupa koja se borila iza slonice. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu.a. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine.. Omer ibn el-Hattab.” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. i vratiti ih na Arapski poluotok.a. strpljenje na onome {to te sna|e i . o velikoj koncentraciji perzijske vojske. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e.a. r. r. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. r.a. U isto vrijeme. pa ~uvaj moju oporuku. r. prijestolnicu Kisra. Kada je S’ad krenuo prema Iraku.. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”.a. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. i s hajrom po~ni. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. pa mu je Abdurrahman ibn Avf.

koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. Bolest ga je privezala za postelju. Njega molite. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. On }e vam se odazvati. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. vi ste njihovi poglavari. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. blizu mjesta bitke. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. s. Galib ibn Abdullah.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. obra}aju}i se svome narodu. pa prenijeti drugima.a. arapski pjesnici i njihovi govornici. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. bili su `estoki prema njima. Ubio ga je vrlo brzo. O skupino Mead. osim da Mu se bude pokorno. muslimani su krenuli prema Perzijancima.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. Idite me|u ljude. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti. Pa. . {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. On }e vam pove}ati. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. S’ade ibn Ebu-Vekkase. rije~ vam je zajedni~ka. Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova.s. Galib ka`e: “Boga mi. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. d`. vi ste njihov spas. Sutra }e pri~ati. rekao je: “Ljudi. ve} bri{e lo{e s dobrim.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. a Perzijanci prema muslimanima. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. S’ad je ujedinio islamsku vojsku.v. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju.. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. perzijskoga vo|u Rustema. Me|utim. zaista. Zaista. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. Prije po~etka borbe. Smjelo i odva`no nastupaju}i. Allah. ne bri{e lo{e s lo{im. od Njega tra`ite. pa ih podsti~ite na borbu. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira.{. Prou~io je ~etiri tekbira. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. pa preuveli~ati.

povjereniku va`nih zadataka.. . Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio..a. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu.a. r.a.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. r. r. junaku El-Buvejba.

usko lice. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . a on sin Habibov. a on sin Ad`elov. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija.A.urat je. a on sin Rebi’ov. a on S’alebov.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. napisao: “. istaknute o~ne jagodice. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. a on Led`imov. Imao je mo} preciznog zapa`anja. a on Abdul-’Uzzaov. a sin je Hajjanov. R. a on Bekrov. njenih puteva i staza.” . najbolje poznavao puteve. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija. a on je sin S’adov.urat. jakog pam}enja. [ama i Arapskoga poluotoka. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. ~uveni histori~ar. pa je Ibn-Hibban. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka. Imao je sme| ten. Bio je srednjega rasta. sitne o~i. tra`e}i hranu i vodu za stoku. a on S’abov.URAT IBN HAJJAN. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. a on Hajjetov. na granici Bahrejna. od svih ljudi. jake tjelesne konstrukcije. OSOBINE . Zastali su u pustinji Ubelleh. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . rijetku kosu. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji. on sin Alijev. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje.. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima.

a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj. Ned`dom. Tako|er.urata u Meku. vratili su se u Medinu. koji. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija.a. . Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su . Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. . Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu. a Zejd ibn Haris.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. Bili su u }orsokaku. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. ne bi zalutao.JANOV VODI^ . ali da putuju novim putem. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.v. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. zapovjednik muslimanske izvidnice. Roba je bila u srebru. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno. potro{it }emo sve {to imamo.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj.urata ibn Hajjana zarobljenog. s. zarobio je . objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. i ostali koji su bili s njim.s.urat ibn Hajjan”. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija. re~e Zem’a. Zejd. zaplijeniv{i veliko bogatstvo.urata ibn Hajjana. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “.v. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio.s.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki. putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Zaplijenili su ga.a. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. Jedan je ensarija vidio . Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. kada bi i{ao `mire}i.. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. s. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku..

da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. ne ubija vjernike. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . Kada je Allahov Poslanik. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih. s. s. krenuli prema Medini. zaustavi{e pokret. .. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu.a.s. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam.v. pa ga on (Poslanik.s... obznani svoje primanje islama.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine.Allahov Poslanik. . obavijestio je o tome muslimane.s. s... s.a. zbunjeni.v. sa saveznicima.a. s.s. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu. spasit }e{ se .) oslobodi i posla njegovom narodu.v. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.a. .urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini. ali je odmah pao u ruke muslimana.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine. a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek.s. Kurej{ije su. KUREJ[IJSKI UHODA . koji su bili . jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je . Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici.urat upitao: “Brate Arape.” Kada je . Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”. Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio. Pozvao je . Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek. ulogorili su se izvan Medine.v.v. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal.a. Selman el-.. a drugi put bi odlazio u Meku.urat doveden pred Resulullaha..arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine.

v. s.s.s. Jednom prilikom je . . ga je ve} bio zavolio.a. s. pado{e licem na tle.urat se vratio svome plemenu. s. s.a. govorio je poslije da je Allahov Poslanik.v.v.. r. la{cu i odmetniku.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku.{.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah.a. Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs.s.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. Me|utim.” Kada je za ovo ~uo. Kada su iza{li.s. a sa njim je izdajnik. Allahov Poslanik. Allahov Poslanik.urat i Ebu-Hurejre. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja.v. s. .v.a.v.v.v. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik. na nekom savjetovanju.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa...s. dodijelio . a od velike radosti bio je sav ustreptao.... pogledao ga je. Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju. Za .. Allahov Poslanik. r. s. d`. `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika..s. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu. a .v.s. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.a. s.v.a. r.urat ispred Zejda pokazuju}i put.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni. a broj njegovih pristalica je naglo rastao.a. s. Me|utim.a.a. Tihim glasom molio je da u . s.uratu bude dobra.a. poslao . .uratu. .urat re~e: “Ja sam musliman.s. To se {irilo me|u ljudima.a. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. s.. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda.v. Odveden je pred Allahovoga Poslanika.” Poslanik. Zbog toga je Resulullah. tvrdio za sebe da je poslanik.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.. Tada .s.a.v. . U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje..v. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. koji naredi da ga ubiju.urat se vratio u Medinu.urat ibn Hajjan.s.a. dobio je obavje{tenje o njemu.. s. Adijj ibn Hatim. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. s. oprostio...s. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno.a. pa`ljivi i oprezni. Od njih je ..s.a. govorio.s. Tu su izveli napad na karavan.a. a Allahov Poslanik. s. Krenuo je . koje je ve}inom bilo uz Musejlemu.

Halid je oti{ao na front prema [amu. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e. Ebu-Bekr. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti.. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. Tako. ne prezaju}i od smrti. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. postao je halifa muslimana. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. s. Pred njim pado{e gradovi Mezar.. zbog njegove brzine kretanja. r. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid. r.v. Ulis i Hira.. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti . a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i . Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika.s.a. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom. El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. s.a.a. Musenna je to odbio. . ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja. stanovnik Jemame. r. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom.urata ibn Hajjana. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. . i Be{ir ibn Hasasije.urat. Kada je red do{ao na . a kada .a. pa Halid pristade.v.” . a ko ostati sa Musennom. Amgi{ija. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske.uratovog prisustva u okr{aju..s.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el.a.

Nimra i Ijad.urat. a s njima rimska vojska i Perzijanci. U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” .a. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. . Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana.. u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas.. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci. . Pa ako poraze neprijatelja. za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom. r. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. Ostali su kratko vrijeme u Medini. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. kazav{i da je to ra{irena izreka. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji.a. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija.urat i Utejbe uradili. . Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu. govore}i im: “Potop . Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici.urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. Potom je osvojen Mosul. a .urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu. .urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. .” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. . Jedan dio njih natjerali su u vodu. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke. Opravdali su se. perzijskim kraljem. r. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. Kada je halifa saznao {ta su . u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina. a na lijevom krilu . `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu.urata ibn Hajjana el-Ad`lija. a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula.urata ibn Hajjana. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.

. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom. d`.urat ibn Hajjan.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana. iskrenom vjerniku i mud`ahidu. Neka se Allah. . Ukopan je u Kufi.. r. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u.uratu ibn Hajjanu.. smiluje .a. r. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod.{.a.

.

A. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. a on D`ervin. a on El-Harisov. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. a on Abesov. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje. Nadimak mu je bio El-Jeman.{. a on Rebi’in.v. d`. a on Mazinov. bez ljubaznosti i okoli{anja..HUZEJ. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe.a. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku. Bija{e svijetla lica.. smiren. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u. dubokoga pogleda. O tome nije govorio drugima. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. R. vitka stasa. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. . s. a on Amrov.s. a on sin D`abirov. o{tro bi ga prekorio. srednje gra|ena tijela. sin je Haslov. Allah.E IBN EL-JEMAN.

. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. s.. bio je iskrena li~nost. od malih nogu. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija. kojim su zvali njegovog oca. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama.s.a. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. poznat kao Mekelija porijeklom. s... Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota.v. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. “Kad je tako.s.a. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima.a. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. r. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik.. pa su poslije povukli ovu zabranu. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. ti si ensarija.v. On i njegov otac izostali su iz te bitke.a.. prozva{e El-Jeman. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki. r. a Medinlija po mjestu `ivljenja.v. osim Bitke na Bedru. s. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete.a.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe.s. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli ..s. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika. Naime.v. r.a. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika.a.a. a ako `eli{. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe.v. jednim ensarijskim plemenom. odgovorio mu je Poslanik. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika.a. [to se ti~e nadimka El-Jeman.. s. s. Huzejfe. r. ti si od muhad`ira”.s. onda sam ensarija. poznatu kao ”Bitka na Bedru”.

” Allahov Poslanik..” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu. od mu{rika.v.a.s.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. s. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije.{. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.. Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke.v. s. Kada se bitka zao{trila. Poslanik..63 Danas-sutra nama je umrijeti.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika. a tra`ite pomo} Allaha. Kad smo stigli do Poslanika. d`. s.s.a. s. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. d`. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe.v.{. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku.. Bje{e to na dan Uhuda.s.s. protiv njih.. a starijim ljudima. nare|eno je da im budu stra`a. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu. naoru`anim kopljima. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je.a.. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana. .a. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja.v. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni.

a. s. njihovi planovi su propali.a. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima.s.v. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. odgovorili smo.. s. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). Allahu moj.s.v.v. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika. povikao je prema njima.s.a. ljubav prema njemu. s.a. to je moj otac!” Me|utim.a. s. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe. Resulullah.a. s. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima. i vodio je. Sigurno je da Vjerovjesnik. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas. r.... s. razo~ara{e se i pokleko{e duhom.. s. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. Resulullah.s. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju.v...v.a.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu.” “Bili su maskirani. koji su bili u muslimanskom d`ematu.s.s. a Amr ibn Jasir je tjera{e. ovaj je ne htjede uzeti za sebe. odgovorili smo. Huzejfe ih pogleda. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. tajno su se dogovorili.v.. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti.. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika. o~e..v. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je. bilo ih je dvanaest.a..s. da Allahovoga Poslanika. a On je najmilositviji. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati.” Kad je Resulullah. Me|utim. a da ih muslimani nisu znali. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja.a. skrivaju}i zlo u sebi.a.. s. Kad muslimani uo~i{e gre{ku.v. Munafici.s. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”. Me|utim.. odustali su od namjere i pobjegli.398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. njih dvanaest.. Allahov Poslanik. s.s. On re~e: “Bili su to munafici.” . zaboli ih to u du{i.v.

Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak.s. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. r. r. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika.a..a. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli.. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja.v. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku. odgovorio je. i Omer bi izostao sa d`enaze. Huzejfe. s. ne dadne vlast nad njima. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. te njihovih karakteristika. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila.a. Resulullah. ispred njih su bili Kurej{ije. Resulullah.a.. s. i on bi mu je klanjao.v. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom. a ako ne bi..v. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane.. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah.s. pa ih onda po~ne ubijati.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika. r.” Huzejfe je dodao: “Omer. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode.s. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka..a.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko.{. Kad bi neko umro od muslimana. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. s. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima.. .. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu.. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste. njegov iman bje{e jak i velik.a.

Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. izvidi {ta je uistinu. a Allah. Dok sam i{ao. ili oko toga broja.a. Allahov Poslani~e.s.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. Uvuci se u njihov logor. Kome{ali su se i izvla~ili. a. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. d`.’ . sjedili smo poredani u dva reda.a. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. pro{av{i kroz razne opasnosti.v. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. sa njegove desne i sa lijeve strane. sve dok nas ne ostade tri stotine. Zato. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime.. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji.’ ‘Da!’. jedan po jedan.s. Benu-Kurejze. pa nas obavijesti. s. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega.. iza nas. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu..’ Krenuo sam. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije. Munafici su se po~eli izvla~iti. on re~e. pa pro{aptah: ‘Da.400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}. rekao sam.’ Tako mi Allaha. s. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda. prou~i: ‘Allahu. skoro da nije ni zavr{io dovu. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. koji mi je dosezao do koljena.v. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike. neka svako od vas provjeri ko je do njega.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je.{. Ustao je Allahov Poslanik. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene.a. s. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. Tada Allahov Poslanik.v. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. Allahov Poslanik. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom..s. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’. sin toga i toga.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. Kle~ao sam.

ubio bih ga strijelom. r. Njegovim u~e{}em i posredstvom.{. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a.. uz Bo`iju pomo}. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. postavio za emira cjelokupne vojske. pa zahvali Allahu. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu.v. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida.a.” Srele su se dvije vojske. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. te da se upute ka Nehavendu. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe. {to pje{aka. neka bajrak preuzme Huzejfe.a. s. sposobnosti da proni~e u ljudske misli.. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama.a. Kad je zavr{io i vidio me. Da mi Resulullah. lijepom zahvalom.Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim.a. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. Ako on pogine. Valeri i Validinur. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo. s. a njega to jako obradova. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Halifa Omer. d`.s. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. niste se usaglasili u odluci. osvojeni su Hemzan. r. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost.a.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. . tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina.s. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. odrije{io joj noge. a Benu-Kurejza nas je napustio. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. stradale su nam deve i konji. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja.. {to konjanika. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. a En-Nu’mana ibn Mukarrina.. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. {to strijelaca. ~vrstim kao stijena..’ Uputio se tada prema svojoj devi.v.. Muslimana bje{e oko trideset hiljada. r. a ako i on pogine. zajahao je i udario da ustane. nije naredio da ni{ta ne poduzimam. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi.

prihvati ga Huzejfe. r.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo.. Posje}ivao ih je i obilazio. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda.. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u..a. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika .v. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave.. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. udarao je na neprijatelja. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti. s. a on je udovoljavao njihovim potrebama.v. Allahu ekber. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. Istinito je Allahovo obe}anje. odvratio je Huzejfe. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. Putovanje ga je iscrpilo.. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila.” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. r.. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje..a.” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke... tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta. heroja u bitkama za Irak i Perziju.samo hranu.. spretno ih ubijaju}i. Huzejfe..a. Halifa Omer ibnul-Hattab. Navalite o ljudi Bedra. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh.” Pitali su: . koji je dojahao na magarcu. Neka mu se dadne {to tra`i. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda. s.a. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje.. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane.. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . r. pa ne odugovla~ite ulazak u njega. kako je halifa naredio. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek. sunce mu promijenilo boju.. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu.a.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man.. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba.s. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen.s. dok sam me|u vama”.

i ne samo prezirao. pozva ga u Medinu.a. okru`uje je gnoj i krv. licemjerja i munafikluka. posljednje {to je kazao. osjetio je dolazak meleka smrti. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. jeste srce vjernika.a. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka.” Huzejfe. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih.. Pa primjer je imana poput primjera drveta..” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. ^isto srce. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. nije mi `ao. r. Jednom prilikom halifa Omer. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa. Kada je trebao u}i u grad. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. o vjeri i vjerskim du`nostima. njegove izreke govore o `ivotu. Tako|er.. rastaju}i se sa plemenitom du{om.. Huzejfi... r. r. ili lo{ijima..Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. u kojem sija svjetiljka.. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga.. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije. Namjesni{tvo. do{la si..a.. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. ni ko{ulja mi nije potrebna. okru`uje ga ~ista voda. o uputi. . halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. Njegova briga za islam bila je stalna. Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo. kako ga je Huzejfe razumijevao. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca. r. ve} se svom snagom borio protiv toga. a to je prezirao. smrti. pa koje nadja~a.a. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode.” Kad ih je vidio da su novi. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku... Pa. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu... Ugledao ga je kako ja{e na magarcu.. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. Do{la si sa `udnjom prema meni. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat. vlasnika dva svjetla.” Po njegovom mi{ljenju. bile su rije~i: “Dobro do{la. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana.

.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana.. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere. preseli svome Gospodaru.a. r.

a on Amrov. a on Amrov. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. tamnoput. a on Avfov. kao i vje{t borac na polju d`ihada.UMEJR IBN SA’D. mo}nim da podnosi bol i patnju. r. a on Umejjin. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. a on Malikov. a on Zejdov. Amr je opet sin Avfov. Bio je miran i stalo`en.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr.a. finoga glasa. d`. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman. a on Zejdov. Allah. . tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. mirnoga pogleda. lijepe gra|e. Pored toga. Bio je srednjega rasta.{. obdario ga je velikim razumijevanjem. a on sin [ehidov. mnogo je razmi{ljao.. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. ~ak i do u`asnih napora i umora. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju.. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. R. sin je Sa’dov.

.a. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. srebro. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata.s. Zbog toga je Poslanik.. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. Jednoga dana Poslanik. s. daju}i ih kao prilog.. s.. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. Poslije toga. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. On je primio islam nerado.tra`io je priloge i dobrovoljce. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja.v. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca.v. i u njegovoj ku}i. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu. nakon {to je ~itava Medina primila islam. s. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. . gdje je objavio njegovo primanje islama. Pratio ga je i opona{ao. niti iz vjerovanja. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e. Klanjao je za njim. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici. Po~eli su mu dolaziti. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. s.v. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana. koji je u sjeni El-D`ulasa. s. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. objavio proglas za d`ihad . imovinu i jaha}e `ivotinje. Kada je napunio deset godina. r. ~istu narav i izuzetnu bistrinu.v. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama.a. Umejr je bio tek stasali mladi}.. osjetio svu udobnost `ivota.{..a.a. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva.406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja. umro. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika.s. a bio je jo{ dje~ak.s. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva.s.a. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa. d`.v. r. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Na njega je dosta uticao njegov otac. Od tog momenta bio je uz Poslanika. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd.a.a. svjetlost imana je ispunila njegovo srce.s.

r. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. s.a. a ti. s.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija. pa re~e: “Boga mi. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. Ali. on je slagao i izmislio na mene.. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio.a. Osman ibn Affan. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio.a.a. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. r. s.v. eto.v. a suze radosti kvasile su njegovo lice.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika.” . i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana.v. prigrlio i bio dobar prema njemu. od tebe.s.s.s. pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio.v.a. upita ga Resulullah. a ako ih sakrijem. Ali. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a.a. Abdurrahman ibn Avf. razotkrit }e te. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu. dao je dvije stotine oka zlata. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi.v. s.a. s. Tako mi Allaha.v. mi smo gori od magaraca. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku. tako mi Allaha.v.. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva. iskren.s.. rekao si ~udan i pogrdan govor.. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku. `rtvovali su se. zatra`io je da ostane s njim. u `elji da slome volju i umanje zanos.. Poslanik. poslije Muhammeda ibn Abdullaha. Me|utim.s. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e.. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno. ono {to si rekao. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana. neki su ~ak {irili glasine. I pobijedio je iman u njegovom srcu.. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa.a. u onom {to poziva od poslanstva.s. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i.. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije. Resulullah. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. Kada je do{ao.a. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. s. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. s.s. neka zna{.

pa je molio: “O Bo`e. a Vjerovjesnik. O Bo`e. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega.v.a. s. o~iju uprtih u Poslanika.s. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman. Srce mu je po~elo jako kucati. a zatim je Allahov Poslanik. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio.. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu.a. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}. To je potrajalo kratko. preobrazio u pravoga muslimana.v. otkrij istinu. Allahovom voljom.s. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. bit }e im dobro. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. Bo`iji Poslanik.v. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e. o~i mu zablista{e. s. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika.a. Njegovu je du{u obuzeo strah.. d`. ~as El-D`ulasa. lice mu je poblijedjelo. odjednom se umiri. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam.v. ~as Umejra.v.s.a. a bojazan ga u~ini blijedim.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika.{. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili.v. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu.a. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji.s.” .” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. nasmija{e se njegove usne. Pa ako se pokaju. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. El-D`ulas se. Prisutni su po~eli da zagledaju. kajem se Allahu. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. Bo`e. s. s.{.s.. El-D`ulas je slagao. Zatim se zakleo Allahom. govorili su drugi. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. d`. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti.. a ako glave okrenu. o Bo`iji Poslani~e.s. s.. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim. s.a. istinoljubiv i vjeran”. a Umejrovim posredstvom. a Umejr je rekao istinu.

U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu.v..a. Nakon Ebu-Bekra. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. Tako|er. da izgleda kao jedan od njih. a da emir nije. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika. Omer. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. Uzjahao je svoju jahalicu. i rade na {irenju islama. r. vjernika. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. A ako je me|u njima kao emir. kada je me|u narodom. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu.a. zapadno i sjeverno. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. Omer ibn el-Hattab. Rekao je vrlo malo rije~i. upu}uje ih i okre}e pravom putu. ali jasnih.. u hrani koju jede.. s.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik.s.Umejra ibn Sa’da. r.v. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. r.{. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Emirul-mu’minin.. d`. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi.a. upravlja njihovim interesima.. da vodi njihove poslove. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe. i u onom gdje stanuje. Rekao je: “Hvala Allahu...a. s. r. pa se Umejr mnogo ra`alostio.. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba.v. preselio je na ahiret. osje}aju}i prazninu i samo}u. s. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i. precizno i ~isto. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i . a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio.a. u~enoga mud`tehida. .s.s. r. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat.a. Pro{irila se njena teritorija. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. Kada je stigao. borca.a. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. kada bi htio da imenuje namjesnika..a.. izgleda kao emir.

r. re~e on. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija. uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.v.a.{.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. a njegova kapija je istina.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. a Vo|i pravovjernih.” Kada je primio pismo. s... r. Kada je stigao u Medinu. pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. Omer. a snaga oslabila. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje.s. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo.. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. . bez jaha}e `ivotinje. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. koji je bio u Medini. prebacio je preko ramena. bio je u nedumici u pogledu Umejra. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”.a. izgubila se za{tita ove vjere. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. Tako mi Allaha. Napunio je mje{inu vodom.s. Kosa mu je porasla. O ljudi. s. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo. r. Pro{la je godina dana. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a.. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest.a. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu.a. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina. Umejra ibn Sa’da. I predade se svom poslu...a. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i. d`.. Tvr|ava je islama pravednost. Kada ga je vidio u takvom stanju. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. sa mnom nije ni{ta..Kada ti do|e ovo moje pismo. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina.v.

za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima. Ovo jako obradova Omera. d`. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio.. dje~aku vjerniku.a. i takav nepokolebljiv. r.. r. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer. iskrenom vjerniku. “Ne!”. re~e Umejr.a. r.. Me|utim. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno.a. Kada su skupili. u ~istom i blistavom `ivotu.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio. on je bio uporan u ne}kanju.a.. Da je ostalo i{ta od njega. umro je u Palestini gdje je i ukopan. .” Umejr. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti. povukao se iz javnoga `ivota. donio bih ga tebi. ~asnom ~ovjeku. r. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga. Allah.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula.” Omer. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima. napusti Omera. r. r. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. upita Omer.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”. r.. mimo Allaha.” Omer ga upita za{to.a.. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li.a. smilovao se Umejru ibn Sa’du. pobo`nom namjesniku.{.a. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat.

.

a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. a on S’abov. a on Mazinov. Sin je Ma’da Jekriba. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu. Bio je poznat na podru~ju Jemena. bogobojaznost i spoznaju Allaha. a on Sa’da el-A{ireta. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. Pustinjaka osokoli pustinja. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. Rebi’a je sin Seleme. a on Munebbiha. Tako|er. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. a on Husmov. a on Amrov. a on Munebbiha. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. a on Zubjeda el-Asgara. a on El-Harisov. Volio je jahanje konja. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. nau~i ga da ne zna za poraz. ponos i bogatstvo. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. R. . Bio je spretan jaha~. a on Rebi’e. a on Rebi’e. a on Zejda el-Ekbera. lovio i borio. d`.AMR IBN MA’D JEKRIB. U njima je opisivao ushit i ponos. daje mu svoje blago. na konju se utrkivao. a on Amrov.{. a on je sin Abdullahov.A. a u pustinji je na{ao snagu.

Bio je vje{t u rukovanju sabljom. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. do~ek gosta.a. ~esto ih je knio. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake.s.v. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava. skrbni{tvo siromaha. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda. ja ti savjet davah jasan.v. Imao je prisnoga prijatelja.s. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik. jer ga nikada niko nije porazio u borbi. Hodao je sporo.s.. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. smatraju}i njegov prijedlog suludim. sitnih o~iju. Imao je gustu kosu i bradu. Nakon osvojenja Meke.a. Rekao mu je: ”O Kajse. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. ~vrste gra|e. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. i veli~inu i snagu islama. s. pa ako bude Poslanik. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. u kome je spas ti du{i .v. kao soko..a. Ali. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik.. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. ti si poglavar svoga naroda.a. Bio je visok. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika.” Kajs je odbio zahtijev Amra. tamnoput. slijedit }emo ga. s. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. pa mi takve dobro znamo. osme godine po Hid`ri. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku.s. Nakon {to je stigao u Medinu. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je.v.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u.s.a. daju}i i potvr|uju}i prisegu. dok je. s oprezom posmatrao ljude. a `ivio je od borbe i plijena.. Ime te sablje bilo je “Samsame”. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja. s. s. s. kao {to to govori. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. Tu se Amr s njim susreo.. duguljastoga lica. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu.v. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. a on sklon rasko{i i u`ivanjima. po imenu Muhammed. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu.

a. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. Bo`iji Poslanik. .” Halid je do{ao do plemena Zubejd i. ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. iako je redovno obavljao namaz i postio. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e. meni iz po~asti. tzv.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen.v. juna{tvo i vjeru. Me|utim. po{to nije ~uo ezan. zarobi one u njemu. dobro~instvo. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. r. u bogobojaznosti i ibadetu. sablja moja.vidio je u njemu velikoga heroja. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje. trebao osloboditi ovaj moj narod.a. zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet...” . Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. odvrati Amr. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa. njegova je vjera jo{ bila nestabilna.s. s.Poziv glasan.a. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . te izre~e stihove: Drug mi vjeran. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi. pa je pokloni Halidu. zarobio ih je. opisuju}i njegovu vrijednost.” Halid re~e: “Poklanjam ti ih... a u njemu se ne u~i ezan. “Samsamu”.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa . r.. a obi~no su heroji zadivljeni herojima. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara.

.a. Ebu-Musa el-E{’ari. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom. r.s. r. preselio na ahiret. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs.v. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. . a dio zarobio.. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali. Napisao im je: “O pobunjenici.: Mu’az ibn D`ebel. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva)...a. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu..v. s. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. El-Esvedova vojska napala je Bazana. a vi imate svoju zemlju i imetak.a. s.s.a.a.a. r. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena.a. U me|uvremenu..416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a.s. `ivota. Sklonio se u svoju ku}u. biv{om Bazanovom `enom. Muhad`ira ibn Umejja. u Jemenu. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika.a. Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci.. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. r. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. mi imamo najve}e pravo na to. provalila u grad. kada je Bo`iji Poslanik. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. Skupio je vojsku od sedam stotina boraca. i Halid ibn Se’id.. To se desilo pred kraj Resulullahovog. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a.s. Kada je Ebu-Bekr. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. u{la u njega i ubila vladara. s. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom.v. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. da ubije El-Esveda. On je tada ve} bio u islamu. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. s. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu.a. r.. Dio ih je pobio. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib.v. preuzeo hilafet.

Krenuo je Amr.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. sa isukanom sabljom. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. govorimo kako nas je Allahov Poslanik..Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. r. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. doline i pustinje prevaljuju}’. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu. r..{. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. `ure}’. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga. d`. Imao je bogato ratno iskustvo. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. kose}i lijevo i desno. . Poslije.. ku}i mu. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad.s.v.s. oti{ao je do Amra.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. Jahao je svoga konja. obavljaju}i had`. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. po~eo se povla~iti. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu...a. Amr se nije mogao strpiti u Medini.. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu.. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo. van Arapskog poluotoka. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. I do~ekao je zlatnu priliku .a. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. s. hvala Allahu.a. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske. moj Gospodaru. d`.a. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. s. Sve brda.{.v. podu~io. ispri~avaju}’ se. mole}i Allaha. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. odazivam.’ Sada. na konjima brzim.’. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima.. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu.

Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku.. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. Jezded`ird. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani.. trebalo je krenuti prema Perziji. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. re~enom prije njegove smrti. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. Sabrao je veliki broj mud`ahida. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. Prema uputama halife prije bitke.a. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija. nakon {to Halid ibn Velid. r.a. a nikako u sredi{tu Perzije. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. r. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova.. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja.a. r. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Ako pobjede muslimani. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada.a. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd. a bili su i fizi~ki najspremniji . r..418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. r. podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. r. pa krenu{e ka Iraku. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke.. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud. r...a. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka.a. koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima.. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. nosa~e bajraka i poglavare plemena. Muslimani su se odazivali. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija.. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske.a. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. perzijski kralj. Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife.. re~e: “Na{ao sam ga. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i . hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Sa’dov plan.. sa oko sedam stotina mud`ahida. pozvan je u islam. r.a. Poslije smrti halife Ebu-Bekra.irasa ibn Hajjana es-Sehnija. r. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet.a. Lav sa kand`ama.

na}i }ete .Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu.” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. merd64. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. imao je dvije zlatne narukvice. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida. Zatim je povedena velika i stra{na bitka.. hvala neka je Allahu na tome.a. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. li~e jarcima. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom. uzvrati{e mu oni. a zatim ga zbacio s konja. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. Odabrao je borbu.. Dohvatio je svoj luk.. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova.. Asim ibn Amr et-Temimi. sve ukopati u kanalima Kadisijje. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. r.. vo|a njegove vojske. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. jer lav je postojan.. r. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope. r. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. Kada im se pribli`io. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. Na drugoj strani. a muslimani su. slomio je Perzijancu vrat. r. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. Amr ibn Ma’d Jekrib. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Ako do|ete na vrijeme. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. Amr je udario svoga konja. Na{ao se ispred jednog od slonova. sa vije{}u o borbi. S njim se uputio ka muslimanima. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu.. Vojske su se izmije{ale. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile. budite lavovi. sko~iv{i sa njega.a. ne broje}i ratnike na slonovima. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem.”. a strijela se zabi u njegov tobolac. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. jo{ zapanjeni od prizora. ponosa i dostojanstva.a. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. ili }e ih vratiti u njihove krajeve.a. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru.

hvala neka je Allahu {to je tako bilo.. kao i prije. Na kraju bitke. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. Sumnjali smo u tri osobe.{. pa ka`e: “Tako mi Allaha. D`abir ibn Abdullah. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana. . na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. d`.. pojahao jedan Perzijanac. kao malobrojni junaci. nastavio je sa borbom na Allahovom. r.. osim Koga drugog boga nema.. napali su na konjanika i oborili ga s konja. okretni i spretni. a on je uhvatio za nogu njegova konja.a. dok je bio na zemlji. bio je jedan od njih.a. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. i Kajsa ibn Mek{uha.. odnijeli su ga i lije~ili. Borio se u svom stilu i po obi~aju. popeo se na njega i nastavio boj. r. koga su oborili s konja. putu..” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. u osvit zore. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu.a. sve vitezovi sna`ni. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. r. r. uprkos tome {to je bio za{ao u godine.a. zapovjednik perzijske vojske.{. Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. a imao je vi{e od devedeset godina. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. Amra ibn Ma’da Jekriba. a Amr ibn Ma’d Jekrib. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. Ubijen je i Rustem. zatim uhvatio i za drugu. Milostivome pokorni.a. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. d`. r. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade..a. Brzo ih rastjera{e. u d`ihad. U~estvovao je u Bici na Nehavendu.” [EHID Amr. Prema Amru je. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. zaustavio ga. pa kad su to muslimani vidjeli. pa je tako uhvatio konja za uzde. r.

pa su ga htjeli prenijeti.” Neka se Allah. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. konjaniku.{. pjesniku. junaku Kadisijje.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. Poslije toga je ubrzo preselio. u kojem je i preselio. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. Reci svima. vjerniku. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. d`. Ukopan je u gradu Revzi. Ustao je. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. mud`ahidu. . sna`ni pobjednici. Probudili su ga..

.

a on Ebu-Huzejmov. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje.. a on K’abov. krupan. ~vrst. Bio je predstavnik plemena. kako u predislamskom. krupnih ruku i stopala. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda.a. Bio je stasit. a on Harisov.a. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. Rije~ mu je bila slu{ana.v. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo.A. a on Dulejmov. a odluka presudna. Iraka i Jemena.. sin je Ubadin. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. s. d`. tako i u islamskom periodu. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. povjerovao je u Allaha. bijele puti pro{arane crvenilom.{. s. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. a on Saidov. Kada je do njega doprla Muhammedova. . a on S’alebov. a on Tarifov. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja.SA’D IBN UBADE R. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d.s. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao.v.s. Zvali su ga Ebu-Sabit. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te. a on El-Hazred`ov. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. njegov prvak i velikan.

Istupiv{i pred njih. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. Vrativ{i se u Medinu.s. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik.s.a. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. jasno}e.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha. okoli{anja i prevare. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama.a. Oni mu se odazva{e i primi{e islam. ponovo sastanu slijede}eg . poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo. s. Stanovnici Medine.v. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci. spavali i nalazili za{titu. pili. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti..{. d`. Nakon {to se ~asni Poslanik.s. kod njega jeli. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere.a.v. kao i ~istote du{e. makar privremeno. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. Usavr{io je ~itanje i pisanje. s. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. Pa ako Allah u~ini da se izmire. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu.. Govorio je ono {to misli. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. dini islama. s. Tako|er. Allahov Poslanik. i izlo`iti im novu vjeru.. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. pogotovo u strelja{tvu. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. s.v. bez zaobila`enja. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti..v. u plivanju je bio me|u prvima. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina.a. odgovori{e.s..

u dogovoreno vrijeme. Kontrolirali su trgova~ke puteve.. udarati i psovati. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’. d`.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija. ali je ime ~asnoga Poslanika.a. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova.v.{. rekao sam: ‘Tako mi Boga. r. Doveden je u Harem. a potom su ga po~eli gurati.a. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka.{.v. a me|u njima ~ovjek svijetle puti. putu. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. to je ovaj ~ovjek. htio je. s. s. Sljede}e godine. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. reko{e: ‘Tako nam Boga. Kurej{ije su bili kao ludi.. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. Allah. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. vi{i od ostalih. Sastali su se sa Poslanikom. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri. s.s. i primili islam. s. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama. d`. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji...” .a. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. istina je to {to je rekao’..v. a oni me vukli po zemlji. ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. rekao sam.v. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi.v.’ Dok sam bio u njihovim rukama.s. s.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama.s. izbila je grupa Kurej{ija. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’.a. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. nema u njima hajra nakon ovoga.. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. Bilo ih je sedamdeset troje.a.’ Pa sam to i uradio.a. i primio islam.s. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju.s.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. od toga tri `ene.

Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. s.s. i pokazali hrabrost i prodornost. Allahov Poslanik. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor.v. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed. s. s. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom. je o tome rekao: “Allahov Poslanik.s.v. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah. na svakom boji{tu imao je dva bajraka. hu{kaju}i ih na Poslanika.s. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira. Abdullah ibn Abbas. Vjerovjesnik. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. i njegove strijele probadale su njihova tijela. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine. s. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija.s. u ~emu nije imao premca. s. .s. Nakon {to su ga po~astili. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. O slavi koju je u`ivao. i njegovim ashabima. nastanjeno blizu Medine.v. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari.v.a. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. jer nisu znali koga imaju u rukama. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem.a.a.v.v.s.s.v. uo~io je njegove plemenite osobine. s. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u.a. r.v.v. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku.v.s. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna.a.a. Pleme Gatafan. s. vje{tini i mnogobrojnosti. Tako|er.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili. hrabrost i uva`eno mi{ljenje.. s. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti.s..” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida. bilo je poznato po o{trini u bitkama.a.. krenuo je na put za Medinu. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija.a...s. s. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova.a. ugostili i opremili svim potrep{tinama.a.. Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku.a. s.. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave.. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom.

I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke. iskazuju}i Poslanikov. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju. s. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj.a.a. d`..s... bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno. koga je malo podalje ugledao. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu.v. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama.s.s..a. obradova{e njihovi stavovi. a pogotovo njihovoga Poslanika. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. posavjetova sa ashabima. s. d`.v.” Poslanik. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida.v.a..Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana. a kamoli sada kad nas je Allah. uputio tobom. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. prolazio pored njega u grupi ensarija. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo.s.s..” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.a. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova.. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana.{. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e. Na dan osvajanja Meke. pa zahvali Allahu. visoki polo`aj i pobjedu islama.v. s. nije htio sam donijeti odluku.v.a. tako mi Boga. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama.” Resulullaha.s.{. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. d`. ve} se.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. s. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu. .. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{.” U isto vrijeme.. hvale}i i slave}i Allaha. s. uzvikuju}i tekbire. uradi. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima. pa kada je Poslanik...{.v.a..v. Izme|u ostalih. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. Ali ako nije.” Utom se Poslanik. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. s. s. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika.. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”.s.

ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu.s... s.s. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam.. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti.. meni ne pristoji malo. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. s. Gospodaru moj. dao mu je ogroman imetak. rije~ima: “Gospodaru moj. a Sa’d osamdesetericu. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. neko bi poveo da ugosti jednoga. te serjed65 .a.{..a. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. s.v.v. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika. a ni ja malom nisam pristojan.{. U njoj su gladni hranjeni.a.. a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom. s.a. neko dvojicu. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno..s. neka je na njih selam Allahov.a.v. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao. Nema slave bez djelovanja.. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom.v.a.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: .s. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. d`. s. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza. upu}uju}i dovu Allahu. d`.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i..s.a.v. njegovoj porodici i imetku. Resulullah. podari mi slavu.v.: ‘Gospodaru moj. a ni djelovanja bez imetka.a. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. s.. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje. s. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu. otvorenoj za sve.s.’ Onda bi pohitao pred Poslanika. a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana.{. s. sav usplahiren od radosti.s. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj.s. d`. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. neko grupu. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te.” Allahov Poslanik. A opet.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima.v. Allah.v. digao bi potom ruke i zamolio Allaha.

priznaju}i Poslanika. s. i Sa’d ibn Ubade.v. Znate da }ete cilj kome stremite. bez straha i bojazni od pote{ko}a. odazvaste se uputi vje~noj. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici.. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. ili da im se.a. d`. eventualno. vo|o na{ juna~ki. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. a to je i od drugih zahtijevao. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni.v. s.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de.a. s. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam. Njegove osobine. o Sa’de Evsi.{. poglavar Hazred`a. pored onih koji su za{titili i pomogli.s.irdevsa.v.v.. A nakon {to bi mu Resulullah. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. starje{ina Evsa. pojasnio kako je ispravno. tra`e}i od Allaha d`ennete . kod Allaha Ljepote . tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili.. s.s. a Poslanikov. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku.a.a.. postupcima.a.s.irdevsa ~ekaju.. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. dosti}i. o Sa’de Hazred`i. smirio bi se i prihvatio to.v.s. znanijim od svih i kaju}i se Allahu. suprotstavi.s. pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. jer one koji iskreno za uputom tragaju. podijelio je ratni plijen. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. pogotovo ensarije.v. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku.a. budi nam za{titnik. Allahov Poslanik. s.s. . s. bez sumnje.. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az.

pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom.” @ele}i da zna njegov stav. s. i protjeran pa smo te prihvatili. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom. u~inili vi ensarije. s. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da ..s. s njima)”.. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e. s.v. Allahov Poslani~e?”.. da ho}ete... odgovori Sa’d otvoreno. pa vas je Allah uputio. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo. obrati: “Ensarije. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. Allahov Poslanik. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo.a. sve {to sam spomenuo. s. Onda je Resulullah. reko{e. Po{to se okupi{e. pa smo ti pomogli... pa vas je Allah obogatio. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. nastavi: “Ensarije.a.v. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika. i razjedinjene..v.v.. im se sa osmjehom.a. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili. Sastala se tuga za Poslanikom.. odgovori{e.s. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu.a.. pa smo ti povjerovali. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima.a.a.” SEKI.. upita ga: “A gdje si ti tu. pa smo te utje{ili. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi. “Tako mi Allaha.s. i odba~en. s. s. i u oskudici.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik. s jedne strane. smrti... i bez igdje i~ega.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima.s.s.s. Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj.v.s.v.v. s druge. njegovom podjelom i udjelom. i briga za muslimanskim vo|stvom.a. Resulullah. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj. da ste. preselio na ahiret. i razgovara s njim.s.’ Znate. s. lica ozarenog imanom. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”.v..a.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem.. Poslanik. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi... s.

da rasprave tu stvar. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. namazu i u~enju Kur’ana. odred za islam. oni to redom i u~ini{e. dajem ti prisegu na pokornost. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. `estokom ratniku. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba.{. r. . pa neka bude jedan vo|a od nas.a. a vi muhad`iri ste dio nas. govore}i: “Daj svoju ruku. Neka se Allah. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. Posjedali su naokolo.” Na ovo se za~uo `amor. a drugi od vas. a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i...” Tako uradi{e i ostali muhad`iri. dare`ljivom vjerniku. izvrsnom mud`ahidu. Povukao se iz javnog `ivota. a Omer. posvetiv{i se ibadetu. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. d`. smiluje Sa’du ibn Ubadi.

.

Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. Sura Zilzal. prev. Emvas: ime oblasti u Palestini. i na dono{enje salavata i selama na njega. ajet 45-46. . ajet 90-91.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. . ajet 33. Sura Er-Rahman. ajet 1-6. Sura-Mud`adela.ikh . Sura El-Bekara. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede.). Sura En-Nahl. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. Sura Ez-Zumer. ajet 123. a. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. (prim. Sura Ali-Imran. Sura:Ta-ha. Ovo je govorio iz svoje skromnosti. Kuds ili Jerusalem.s. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka. glavni grad Palestine. Sura El-Bekara. Sunenu Et-Tirmizi. ajet 176. ajet 7-8. Mezarje u Medini. [ti}enik islamske dr`ave. Sura El-Bekara.{. Sura En-Nisa. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Ebtah: dolina u Meki. 314/3. Sura El-Maira..). “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. ajet 53. rec. Sura Et-Tevba. ajet 1-2. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. (prim. ajet 125-128. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. Kelala: onaj koji umre. U~a~ Kur’ana. ajet 43. Sura Et-Tevba. d`. Koji je sva~iji pratilac. “Kurziv”. ajet 255. ajet 90. Sura En-Nahl. ajet 219. Sura En-Nisa. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika..uzeto iz ajeta. ajet 128. Sahihu Muslim.{erijatski pravni odnos. Sura El-Kehf. ajet 22. ajet 144.

ni{ta nije promijenilo njegova brata. Arapsko ime . a. i da ne}e djecu svoju ubijati. i On je Milostiv.s.. prev. a koja se spominje u suri El.. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju.v. Allah.a.Mumtehine 12. naime. u zna~enju “Povjerljivi”. mnogo pra{ta.52. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. i da ne}e bludni~iti. gdje ina~e sjedi njegov brat. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. Arapi.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika.. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena.s. a bili su pozvani da to poku{aju. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli. d`. Bekijja: ime mezarja. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. ka`e: “O Vjerovjesni~e. Tj. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama.a.s. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika.{. zaista.(prim. “.s. ajet 169. Sura Ali-Imran. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik.53 Izraz za kratko vrijeme Merd.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije. a.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. str. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati.s. ajet 51. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. . u doba u i prije objave Kur’ana. Sihr: obmana napravljena vra~anjem.v. objavio je Kur’an.. tj. odabrao da bude rival pjesnikinjama. Mjesto u Etiopiji..a.v. {to aludira na daljinu i te`inu puta.da budem ponovo ubijen. Tj. gdje Allah.) Sura El-Maida. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova.” Zna~i. Tj. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. uveseljavalo tu`ne. s. rec. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. .. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika. Muhammed ibn Mesleme. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu. 160. to {to je sjeo na prijestolje. bili su vrsni pjesnici i govornici. s. s. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”. rasplakavalo ljude.

......................................................................................................................................................................................... 62 U [AMU ............................................................................ 11 PRVI HALI..................................A...............................................................................................................................................................................................................................A..................... 44 PRESELJENJE NA AHIRET .................. 39 POVRATAK NA [AMSKI ......................................... 20 OSVOJENJE [AMA .................................................................................................. R..................... 30 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR ........... ...........................................................RONT ........................... R............................................................................................................. 10 PRIMANJE ISLAMA ................AN...................................................................................................................................................................................................................................A................. 29 LI^NOST ...................................................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA ................................................................................... 22 PRESELJENJE NA AHIRET ........................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK.......................................... 51 OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................................. 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI ..................EMIRUL-MU’MININ ...................................... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................ 46 VRLINE OMERA............................. 63 .................................. 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ................ 18 OSVAJANJE IRAKA ...................................................................................... 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU ................................................................................................................................................................. 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...... 42 OSVAJANJE EGIPTA ...........A .......................................................................... R............................................................................................................ 54 HILA............. 9 LI^NOST ........................................................................................................................ET ............ 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................. 48 OSMAN IBN A....... 27 OMER IBN EL-HATTAB.......................................A........................................... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI .................................................................................. 26 VRLINE EBU-BEKRA ......... 31 VO\A PRAVOVJERNIH ........................................................................................................................................................................................................................................................................................... ................................................................................................................................................................................................ R....................................................................................................................................................... .......................................................................................................................... 53 ZUN-NUREJN .. 52 PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................. .......

..................................................................... 97 EHTEM ..........ET ....................................................... 106 STALNI D@IHAD ................. ............................................................................................................................................................................................................................................................... R................................................ ........................................... 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA .................. 73 U^ENI SUDIJA ..................................E BENU-SAIDE ................................................................................... 88 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................................. 67 VRLINE ............................... 106 .............................. 81 BITKA NA SI......................................................................................................................................... 95 PRIMANJE ISLAMA ..... 64 POBUNA ..................................... 65 OPSADA I UBISTVO ............................ 96 TE@AK ISPIT ............................................................. 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .......................... 76 HILA.................... 103 LI^NOST ............................................................................................................................................................................................................................................ 99 PREMA [AMU ..................................................................................................................................INU .........A........................................................................A.............................................................................................................................................................................................................................................A.. 85 SUD ........................ 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA............................................................................................................................... 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH................................................................................................................................................................................................. 104 U MEDINI ..................................................................................... 105 VELIKA ^AST ..... 71 PRIMANJE ISLAMA ........................... 103 NJEGOVO IME ............................. 98 SEKI......................................................... 77 “BITKA KOD DEVE” ........................................................................................................................................................................................................................ A..................................................................................... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB............................................................................................................RIKE ...................................................................................................................................................................................................................... 90 VRLINE .. 101 PRESELJENJE NA AHIRET .....................................................................................................................................................................................................................S........................................................................................................................................................................................................................................ R........................................................................................................................................ ................................................................. 72 U DRU[TVU POSLANIKA ...... 102 ABDURRAHMAN IBN AV................ 71 OSOBINE ........................................................................... 103 HID@RA .................................................................................................................................................................... 103 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................................................................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A....... 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ...................................................................................................................................................... R......................................... ........................................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ................................................................................................................. 95 LI^NOST ............................................................................................ 95 PORIJEKLO ..

................................................................................................................................................................................ 113 NA BOJNOM POLJU .......................................................................................................................................................................................................... 117 USLI[ANA DOVA ................... 122 PRELAZAK NA ISLAM ............ R... R.................. 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......... 134 POSLANIKOV DAJD@I] .................................................................... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB................................................. 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ........................................ 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................ 143 ............................................................................................................................................................ 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI ...........................A......... 110 SE’ID IBN ZEJD. 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ........................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR .................................... 122 ALLAHOV LAV ............................A....................................... BRAT I PRIJATELJ ............................................................ 121 OSOBENOSTI ....................................................................................... .......... 107 POTRES U MEDINI . 124 HEROJ BEDRA .................... 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ............................................................. 116 OSVAJANJE [AMA ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ ............................................................................................................................................................... ... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ........................................................................................................... 140 LAV SA KAND@AMA ................................................................................................................................. 112 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................................................................ 130 SA’D IBN EBI ................................................. 140 OSVAJANJE PERZIJE ................... 133 LI^NOST ................................................................ 108 SKROMNI ................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................... 133 PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..VEKKAS. 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ................................................................................................... 111 LI^NOST ............................................................................................................................................................................................... 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ....................................................................................................................................................................................................... R............................................................................................ 109 PRESELJENJE NA AHIRET ......................................................................................................................... 134 TE[KO ISKU[ENJE ...... 121 AMID@A......................................................... 125 PRVAK [EHIDA .................................................................................................................................................................................................................... 141 VELIKA SMUTNJA ..................................................A........................................................................................................................................................................................... 138 DVA ORU@JA ............................................................................................................................................................. 142 PRESELJENJE NA AHIRET .........................................

............................................................................................................................. 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 147 JUNAK BEZ PREMCA ........................................................................................................................................................................ ..................................... R................................................ 153 LI^NOST ..................................................................................... 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ......................................................................................................................................... 145 ISLAM ................................................................................................................ 156 PRAVNIK UMMETA ........................................................................................................................................................................................................................................... 176 ^VRSTINA VJERNIKA ....................................................................................... 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ..................................................................................................................... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH...................................................................................................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU...................... 145 ^VRSTA VJERA ...................................................................................................................................................... R........................................................................................................................... 145 LI^NOST ................................ 158 TE@I OD UHUDA ...A.................. 153 NJEGOVO IME .................................................................................................................................................................... 151 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 170 U^ITELJ MUSLIMANA ................A.................................... 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................... 167 PRAVEDNA OSVETA .................................. 166 SVJETLOST @ERAVICE ............................... 153 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................. ................................ 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................................................................................E ......................................................................................................................................................... 162 HABBAB IBN EL-ERETT........................................................................ 153 POVJERLJIVI DJE^AK ...................................................................................... 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA ............................................................................. 177 TALHIN DAN ...................................................... 170 STRPLJIVI MUD@AHID ... 178 ................. R.. .............................................................................................................................................................................................................................. 172 PRESELJENJE NA AHIRET ...................... 160 PRESELJENJE NA AHIRET .............. 165 TE[KO DJETINJSTVO ....... 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK .............438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM....................... R............................... 151 ABDULLAH IBN MES’UD............................... 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ..................................A....................... 154 PRVI KARIJA ................ 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ..................................................... 175 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................... 175 OSOBENOSTI .......................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ ......................................................................................................................A........................................................................................................................................................................................................................................................................................ .........................................................................................................................

................................................................................ A................................................... 213 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................................ 196 NA BOJNOM POLJU ....................................................................................................................... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM............................................................. 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA .................................. 191 NA POLJU D@IHADA .................... 203 PRIMANJE ISLAMA .............. 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA................................... 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE ............................................................................................................................................................................ .......................................................................................................................................................... R......... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI........................................................................................................................ 184 EL-MIKDAD IBN AMR... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................................... ................................................................................. ........................................................................................................................................................ 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..............................................................A...................................S................................................................................................................................................................................................................................................... 185 OSOBENOSTI ............................................................................................A............................................................................................................................... 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB..........Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ................................................. 195 NJEGOV ISLAM .................... 187 MUDRI POBO@NJAK .... 203 OSOBENOSTI .................................. 214 ................. ..................................................................... ................................................ 182 VELIKA SMUTNJA .............................. 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ... 200 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................................................................................................................................................................................ 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA.............................................................................................................................................................................................................................................S................ 192 PRESELJENJE NA AHIRET ....... 180 DARE@LJIVI TALHA .................................. 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................. 209 PRESELJENJE NA AHIRET . 201 MU’AZ IBN D@EBEL............. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR ..................................................... 186 VITEZ BEDRA ...............................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ..................................................... 213 NJEGOVA LI^NOST .............................................................................................................................................. 195 LI^NOST ...................... R......................................................... 204 NEPRIJATELJ KIPOVA ............................................................................ 183 PRESELJENJE NA AHIRET .............................. A......................................................................................................................................................................................... ....................................................................................... ...............A....................... 186 PRIMANJE ISLAMA . R......... 207 U^ITELJ .......................................................................................................................................... 185 PREDISLAMSKI PERIOD .....................................................................................................................................................A.......................................................................................................................................... R..................................................

........... 249 POKORAN MUD@AHID ..................................................................................................................... 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ..................................................................................................................................................................................................................................................................... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA .................................................................................................................................................................................................................. 232 ISKRENI BORAC ........................... 241 OSOBENOSTI .................................................... ............ ............. 227 OKRUTNA LEKCIJA ................. ............................................................................................................. 238 PRESELJENJE NA AHIRET ......................A...........................A............................................ 226 MLADI VOJSKOVO\A .............................................................................................................................................. 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU .................... R............................. 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU .................................................. 224 VOLJENI SIN VOLJENOG ...............440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. R................................................................................ 251 PREMA [AMU .......................................................................................................................................................................................................................................................................................... 216 ISKRENI SAVJETNIK ... 219 PLEMENITI .......................................................... 223 LI^NOST ................................................................ 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE........................................................................... R................. 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 249 IME I OSOBENOSTI .......................................................... 250 NAJPRIJE IRAK ........................................ 244 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................... 234 NA KADISIJJI ......... 220 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................................................... 232 HISTORIJSKI SUSRET ..... 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA ......................................................................................................................................................................................... 228 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................A....................................................................................................................................................................................................................... 223 ODGOJ U ISLAMU ....................................... 242 CRVENI POVEZ .......................................................................................... 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............ 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ......................... 231 OSOBENOSTI ........................................................................ 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI................. 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU .................................................................... 249 PRELAZAK NA ISLAM ........... 239 SIMAK IBN HAR[E................................................................................................ .................................................................................................................................. 253 ........................................................................... 221 USAME IBN ZEJD............................................................................................................. 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................... R..............................................................................................................................A.....................................................................................................................................

................................... 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ..................... 261 PRVI DOBROVOLJAC ................................................................................................................................................................................. 287 SELEME U ISLAMU ........................................................................................................ 292 MEDINSKI MU.............................................. ............................................ 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU .............................. 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................... 273 SELMAN JE OD NAS .......................................................................................................................................................................................... 282 NOSILAC BAJRAKA ................................A.................................................................................................................................................................. 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................... 268 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................... 271 PRIMANJE ISLAMA ................... 276 PRESELJENJE NA AHIRET .................. 268 SELMAN EL-............................................................................................................................................................................................. R..................................................................................A.............................................................................................. 293 ............................................................................................................................................................................................ ............................................................................................................................................................................................. 279 SAVEZNIK JEVREJA .........A................................................................ 287 OSOBENOSTI ........ 279 NJEGOVA LI^NOST ..... .............................................................................. 259 NJEGOVA LI^NOST ......................................................... 261 PRAVEDNA OSVETA ......................................... R......................................................................... 269 NJEGOVA LI^NOST ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... .................................................................. 285 SELEME IBN EL-EKVE’A.........................................................................................................................................................TIJA ................................................................................................ 284 PRESELJENJE NA AHIRET .................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME..............ARISI.................... 255 PRESELJENJE NA AHIRET ......A.......................... 260 ASHABSKA PORODICA ................................. 270 KR[]ANIN ..................................................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA ................................. 266 DRVENA SABLJA ......................................... 278 NU’AJM IBN MES’UD..................................................................................................................................................................................................................... R............................................................ 280 VELIKA USLUGA ................................................................................................................ 269 VATROPOKLONIK .................................................. 259 PRIMANJE ISLAMA ......................................... 265 POVJERLJIVI ................ 288 PRISEGA NA SMRT ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 280 PRELAZAK NA ISLAM ............. 272 MUBAREK-RJE[ENJE ......... R................................................................................................................................

................................ R........................................................................................................... 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM.................................................................................................... R................. 303 PRIMANJE ISLAMA .....A........................................................................................................................................................................................... 295 OSOBENOSTI ................. 301 IJAD IBN GANM................................................................................................... 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ................................. 329 ........ 304 [UTLJIVI MUD@AHID .............................................................................................. PUTU . 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................A............................................................................................................................................................................................................................................................................................... 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................... ............................................................................................ R............... 296 BITKA NA JEMAMI ........................... 294 EL-BERA’ IBN MALIK..................................... 305 OSVAJA^ POLUOTOKA .............. 322 JUNAK TUSTURA ......................... D@......................... 311 RESULULLAHOV........... 315 ^VRSTA VJERA ...................................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR........................................ 311 LI^NOST ............ 319 PRELAZAK NA ISLAM .......................................................................... 313 PRVA TELBIJA ............................................................... R........A................................................................................................................................................... 323 SU\ENJE HURMUZANU ........ 319 OSOBENOSTI .......................................................................................................................................................................................................................... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ... 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................... 295 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................................................................... ........................................A................................................................................ 320 ^VRSTO VJEROVANJE ......... 310 SUMAME IBN USAL...............S....................................................................................................................................................................................................... 303 OSOBENOSTI ................ NEPRIJATELJ .................. 316 PRESELJENJE NA AHIRET ................................. 298 BITKA KOD EHVAZA ............................................... 312 PRIMANJE ISLAMA ...... 325 POGLAVAR PLEMENA ................... .....................................................................[....................A.. A......................................................... 299 [EHADET ......................................................................................................................... ..................... R.............................................. 308 NAMJESNIK [AMA ..................................................... 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR.................................................................. ................. 304 DEVMETUL-D@ENDEL ................................... 310 PRESELJENJE NA AHIRET ...............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................

................................................................................... 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........... 353 NJEGOVA LI^NOST ...................................................................................................................................................A......................................................... .............. ...[.......................................................................................... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .....................................................Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................... 340 JUNAK NEHAVENDA ........... D@..............................................................[.................................................. 358 PRESELJENJE NA AHIRET ................................................................................... R............................................................................................................. 345 PRIMANJE ISLAMA ................................ 347 HRABRO DR@ANJE . 362 ODANOST ALLAHU.................... 336 USTRAJNI U ISLAMU ..........................................................................................................................................A.............................................................................. 360 UBADE IBN SAMIT............................................................ D@............................................................................ R............................ 359 SAIB IBN OSMAN .......................... D@........ 329 STARJE[INA ...............................................................................................................[.............................................................................................................................................................................................. ............. 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN............................................................. 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ.............................. ......................................................................................................................................................................................................................................... 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ...................... 361 ZASTUPNIK ............................................................................... 345 NJEGOVA LI^NOST .......................................................................................... 335 MUBAREK-KU]A ................................................................................. ......................................... 361 LI^NOST .................... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............. 332 HLAD OD KRILA MELEKA ............... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ................................................................ 354 U ALLAHOVOJ........................................................................... 346 U D@IHADU ........................................................................................................................................................................................................... 339 HISTORIJSKI SASTANAK ....................................................................................................................................................................................................A............................................................... 338 U SA’DOVOJ VOJSCI .......................................................A............................................................................................................................................. ZA[TITI ...................... PUTU ............................................... R............................................................. 335 NJEGOVA LI^NOST ......................................................................................... 363 OSLOBODILAC LATAKIJE ........................................................................ 353 PRIMANJE ISLAMA .................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN.E........................................................ 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................ 348 [EHADET NA ALLAHOVOM........................................................................ R....................... 346 NAUKA I PO[TENJE ..................................................................................................................... 364 .................................................................................................................................................................................................................................. 354 MUHAD@IR ................ 330 [EHID ................................................................................................................... 355 POBO@NJAK ............................................................................................

...... PUTU .................................E IBN EL-JEMAN............................ 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI..............................................................................................................................................................................................URAT IBN HAJJAN............................................................................................................................................... R.................................................................................................................................. 384 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................................... 379 LI^NOST ...........................A.......................................................................................................... 395 PRELAZAK NA ISLAM ........ 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................................. 398 OBAVJE[TAJAC .............................................................................. 396 TEGOBNA NESRE]A ....................... 387 OSOBINE .......................................................... 397 POZNAVALAC TAJNE ............................................................................................................................................................................................................................ 371 SKROMNI VJERNIK ........................................................... 389 ^ESTITI VJERNIK .................................. R............................................................................................ 399 NOSILAC BAJRAKA ............ .............A........... 369 BORBA NA ALLAHOVOM.. 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ............................................................................................................................................................ 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............... 395 LI^NOST ..................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 391 PRESELJENJE NA AHIRET ...... 377 GALIB IBN ABDULLAH................................. 403 .................... ................ 366 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................................................................... ............................................................................................................................................................................................... 402 PRESELJENJE NA AHIRET ....................... 375 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................................................... 374 NAMJESNIK HIMSA ..............[................................................................................................... 379 PRIMANJE ISLAMA ........................... 393 HUZEJ.......................................................... D@............ R.........................................................................................................................................................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK ....................... 380 ISKU[ENJE .....................................................................................................................................................................A..............JANOV VODI^ .............................................................................................. 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ...................................................................................................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................................... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ............................................................................................................................................................................ 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE .......................................................................................................................................................................................................................................................... 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................ ................................ 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA ............................................................................................................................................................................. 382 EL-KADISIJJA ......... 388 KUREJ[IJSKI UHODA . 381 JUNAK EL-BUVEJBA ................. 390 U VOJSCI PREMA IRAKU ...................................................A.................................... R............................................ 387 EBU-SU................................................ 386 ...............................

....................................................................................................................................................... 406 TE@AK ISPIT .................................................................... .................... 418 [EHID ............................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D.................................................................................................................................................................................................................................... 426 URO\ENA DARE@LJIVOST .......................................... 416 NADOKNADA ............................................................................................................................................. 411 AMR IBN MA’D JEKRIB..................................................................................................................................................................................................................................................................... 429 SEKI............................................ 413 PRIMANJE ISLAMA .... 425 NOSILAC BAJRAKA .........................................A.......................................................................................................... 415 ODMETNIK ...................... 423 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................... ............................... R.................................................................................. 405 OSOBENOSTI ...................................... 423 LI^NOST ............................................................................................. 424 ZAROBLJENIK ........................ 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ........................................................................................................ 428 ^ISTOTA DU[E ......... 417 JUNAK KADISIJJE ......................................................................................................................................................................................................................................................... 430 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................E BENU-SA’IDE ....... 413 OSOBENOSTI .................................................................................................................................................................... 409 PRESELJENJE NA AHIRET ............... ............................................................................................................................. 433 .................................................................................................................. 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................ 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO . R............................................................................................................................... 431 BILJE[KE ..............................................................A............... 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................ 420 SA’D IBN UBADE......................................................................................................................................................................... 405 NJEGOV ISLAM ................................................................................................................................................................................... R........................... 406 NAMJESNIK HIMSA ...........................................A..........