ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA

Hilmi Ali [a’ban

Sarajevo, 2001 - 1422. G.H.

Naslov originala Naslov prijevoda Autor Prijevod

E’AMIDETUL - ISLAM, ASHABU RESULILLAHI SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM ASHABI ALLAHOVOG POSLANIKA Hilmi Ali [a’ban Topoljak S., D`idi} M., [enderovi} A., Puri{evi} M., Dautovi} M., Momani A., Skeji} S., Spahi} M., Lepi} A., Kurti} E., Husi} A., Ummu Hamza, Kurti} O., Kar~i} M. Por~a Muhammed, Zajimovi} Senaid Demir Emir, Kari{ik Nesib Ned`ad Kazi}, .atih .arhat Nedim Hara~i}, Sabina Deljkovi} Omer Resulovi} Kavazovi} D&T, Sarajevo Mersad Mujagi} “OKO” - Sarajevo 30 000 KNJIGA BROJ 1 BESPLATNI PRIMJERAK Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj .ahd” u Sarajevu
[TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA”

[erijatska recenzija Recenzija Likovno- tehni~ki urednik Lektor i korektor DTP [tampa Tira`: Tre}e izdanje Izdava~

KRALJA .AHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE

CIP - Katalogizacija i publikacija Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.161 HILMI, Ali [aban Ashabi Allahovog Poslanika / Hilmi Ali [aban; (s arapskog preveli Topoljak S. (Sulejman)... (et al.). 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998 - 470 str.; 20 cm. (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 1) Prijevod djela: E- Amidetul - islam, ashabu Resulillahi Sallallahu alejhi ve sellem. ISBN 9958 - 880 - 06 - 7 COBISS - ID 479750

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog

PREDGOVOR
Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. Hvala Allahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni tako|er veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnika Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija je znanost spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~ina ispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, a neznanje sve slabije. U hadisu se pominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu na abida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.” Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|en i podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu: “D`ine i ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visosti predsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guvernera provinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih knjiga potrebnih muslimanu posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona s prvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najbolje razumijevali i primjenjivali

islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje u svjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslije smrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smo izgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovom odabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslom i malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli, u skladu s obimom znanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}u Allahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samo onaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budete pridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrim djelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enju djela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljom nagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed

EBU-BEKR ES-SIDDIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Abdullah, sin je Osmanov, a on Amirov, a on Amrov, a on K’abov, a on S’adov, a on Tejimov, a on Murreov, a on K’abov, a on Lueja et-Tejjimija. Ocu mu je bio nadimak Ebu-Kuhafe. Njegova dobrostiva mati bila je Selma, k}i Sahra ibn Amira ibn K’aba ibn Hasana ibn Tejima ibn Mure. Bila je k}i Ebu-Kuhafinog amid`e. Ebu-Bekr je bio pripadnik ugledne porodice plemena Kurej{, koja je u`ivala zna~ajnu ulogu u Meki. Mekanska plemena me|u sobom dijelili su zadu`enja i obaveze i brinuli se oko K’abe i odr`avanja harema. Tako je porodica Abdul-Menafa imala du`nost da napaja i hrani had`ije. Porodica Abdud-Dara imala je obavezu da ~uva K’abu, da predaje ratnu zastavu vojskovo|i u ratu Kurej{ija sa drugim plemenima i da u~estvuje u dogovoru oko svih bitnih pitanja koja su se ticala mekanske zajednice. Vo|stvo nad konjicom i zapovijedni{tvo u ratu imala je porodica Benu-Mahzum, odakle vodi porijeklo Halid ibn Velid. Pleme Tejm ibn Murre preuzelo je na sebe ulogu u rje{avanju pitanja oko krvarine. Kad je za{ao u mu`evno doba, Ebu-Bekr je na sebe preuzeo ulogu poglavara svoga plemena. Njegovo pleme imalo je vrlo visok polo`aj me|u ostalim arapskim plemenima. Kada je Munzir ibn Maus-Sema’, kralj Hire, htio da uhapsi i presudi Imru’ul-Kajsu ibn Had`eru el-Kindiju, uto~i{te pred Munzirom na{ao je kod Mua’lla et-Tejmijja, koji je tad izrekao stihove: Imru’ul-Kajs ibn Had`er, smiri svoju nutrinu, Benu -Tejm, ona svojom svjetlo{}u razgoni pomr~inu. Od tog doga|aja pleme Benu-Tejm postalo je poznato pod nazivom “Svjetiljka u tami”.

10                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

LI^NOST
Ebu-Bekr isticao se lijepom vanj{tinom, dobrim ahlakom (moralom), u sebi je posjedovao sve osobine mu`evnosti. Njegov fizi~ki izgled odisao je prijatno{}u i elegancijom. Bio je svijetle puti, visok i vitka stasa, suhonjava lica i upalih o~iju, visoka ~ela, tijelo mu je zra~ilo snagom i ~vrstinom. @ivio je ugodnim `ivotom, bio je prijatan sagovornik i imao je blagu narav. Bija{e razborit, inteligentan i iskren. Razlikovao se od svojih vr{njaka u plemenu, kao i od ostalih mekanskih mladi}a. Nikad nije pio alkohol, ni u d`ahilijetu, a, naravno, ni u islamu. U njegovom `ivotu nije bilo lakrdija i besramnosti, kao {to je bilo kod njegovih vr{njaka. Ebu-Bekr, r.a., bio je tragalac za znanjem, pa je to doprinijelo da postigne visok stupanj naobrazbe i kulture. Znao je ~itati i pisati. Poznavao je situaciju koja je vladala me|u Arapima, znao je njihovo porijeklo i historiju. Pamtio je rodoslov Mekelija, pa su ga ljudi posje}ivali u`ivaju}i u njegovom dru{tvu, znanju i rasu|ivanju kojim je vladao. Ibn - Hi{am ga opisuje u svojoj knjizi “Sire nebevijje” rije~ima: “Ebu-Bekr, r.a., bio je omiljen ~ovjek u svom narodu. Ljubazan i jednostavan. Najbolje je poznavao rodoslov Kurej{ija i tome je podu~avao druge, a znao je i ostale stvari u vezi s Kurej{ijama, bile dobre ili lo{e. Bio je lijepog ahlaka i velikog ugleda. Ljudi iz njegova naroda dolazili su mu i bili prisni s njim iz vi{e razloga: zbog njegova znanja, zbog njegovog po{tenog trgovanja i da bi u`ivali u njegovu dru{tvu.” Ebu-Bekr, r.a, upustio se u trgovinu i ostvario veliki uspjeh. Trgovao je odje}om i platnom, a to je posao koji zahtijeva istan~an ukus i osje}aj u izboru kvaliteta materijala i lijepo opho|enje s ljudima. Pored svih ovih svojstava u sebi je nosio odlu~nost, sposobnost planiranja i nepokolebljivost u svojim stavovima.

PRIMANJE ISLAMA
Ebu-Bekr uspio je na polju trgovine i zaradio je ogromno bogatstvo. Stekao je dva stada kamila i ovaca, {to je bila odlika bogata{a Meke u to vrijeme. Stanovao je u oblasti koju su naseljavali trgovci i bogata{i. U blizini je stanovala i Hadid`a bint Huvejlid, “Ummul-mu’minin”, (Majka vjernika), `ena Allahova Poslanika, a.s. Tu je Ebu-Bekr upoznao Muhammeda ibn Abdullaha i kod njega uo~io potpuna svojstva u njegovom vladanju i opho|enju. Po~eo je da se dru`i s njim i postao mu najbolji prijatelj.

Ashabi Allahovog Poslanika

11

Izgleda da je pribli`no ista starosna dob u~inila da prijateljstvo izme|u njih postane toliko jako da ga nije moglo prekinuti ni{ta osim smrti. Bio je mla|i od Poslanika, a.s., dvije godine i nekoliko mjeseci. Nakon {to je Allah, d`.{., spustio Svoju Objavu Muhammedu, a.s., i u~inio ga Vjerovjesnikom koji }e upu}ivati ljude na pravi put, i odabrao ga za Svoga Poslanika, koji }e razglasiti Njegove poruke, Poslanik se prisjetio svog prijatelja, njegova zdravog i brzog rasu|ivanja i razumijevanja. Izlo`io mu je na~ela islama, a Ebu-Bekr, r.a., nije oklijevao nijednog trenutka da prihvati Vjeru Istine, niti je posumnjao u ono {to mu je kazao Muhammed, a.s. Pripovijedao je Ebu-D`’afer es-Semin prenose}i od Junusa ibn Bekira, a ovaj od IbnIshaka, a ovaj od Muhammeda ibn Abdurrahmana ibn Abdullaha ibn Husajna et-Tejmija da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nikog nisam pozvao u islam, a da nije sa~ekao, oklijevao i razmatrao, osim Ebu-Bekra koji se nije ni dvoumio niti oklijevao; ~im sam mu spomenuo islam, odmah ga je prihvatio.”

EBU-BEKR KAO ASHAB
Ebu-Bekr nije bio obi~ni musliman koji je samo vjerovao u poslani~ku misiju, nego je na svoja ple}a preuzeo ulogu u daljnjem {irenju islama. Imao je prijatelje koji su bili pronicljivi i razumni poput njega, te ih je pozvao da prihvate islam i da odbace nevjerovanje i bilo kakav vid obo`avanja ne~eg drugog osim Allaha, d`.{. Njegovom pozivu su se odazvali ljudi koji su svojim islamom prednja~ili nad ostalima. Me|u njima su: Osman ibn Affan, Abdurrahman ibn Avf, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn Avvam, S’ad ibn Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, i mnogi drugi vrijedni i ~estiti ljudi iz Meke. Ebu-Bekr, r.a., nije se zadovoljio samo pukim pozivanjem u islam nego je u taj poziv zalo`io i sebe, i svoj imetak, i sve {to je posjedovao na ovome svijetu. Kurej{ije koje nisu bile zadovoljni vjerom koja poziva na odbacivanje kipova, promjenu obi~aja i osobenosti, vjerom koja {iri pravednost, mir i jednakost za sve ljude, sve svoje snage ulo`i{e da sprije~e njeno {irenje i napredak. Zastra{ivanje i maltretiranje prvih muslimana smatrali su jednim od sredstava zaustavljanja i spre~avanja napretka islama. Kurej{ije su po~ele da se suprotstavljaju muslimanima, a naro~ito nemo}nim robovima, koji nisu imali svoje pleme koje bi ih {titilo i branilo od `estokih patnji i mu~enja kojima su bili izlo`eni. Ovakva situacija nije nimalo uticala na Ebu-Bekra, r.a., koji je ulo`io veliki imetak da bi te robove oslobodio jarma ropstva, iz uvjerenja da su ljudi bra}a. Jedanput je, prolaze}i, vidio Bilala ibn Rebbaha, Etiopljanina, kasnijeg mujezina Allahova Poslanika, a.s, polo`enog na

12                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

u`areni pijesak sa ogromnim kamenom na prsima koji mu je stavio njegov gazda. Izgovarao je: “Allah je jedan... Allah je jedan...” Tada je ponudio da kupi Bilala, a njegov gazda je prihvatio ponudu. Ebu-Bekr, r.a., nakon {to je otkupio Bilala, oslobodio ga je i postao njegov za{titnik. Isto je tako kupio i Amira ibn .uhejra, oslobodio ga i povjerio mu na ~uvanje svoje stado. Nije odgovarao na prigovore svoga oca, Ebu-Kuhafe, da razbacuje svoj imetak kupuju}i robove-muslimane i osloba|aju}i ih, nego je kupio i Zunejru bint Ubejs, Hindiju i njenu k}erku, koja je bila slu{kinja kod Benu Mu’emmela. Povodom ovog doga|aja je pripovijedao Mejmun ibn Ishak ibn Hasan el-Hanefi, prenose}i od Ahmeda ibn Abdul-D`ebbara el-Afaridija, a ovaj od EbuMuavije ed-Darira, a ovaj od A’me{a, ovaj od Ebu-Saliha, a on od Ebu-Hurejrea da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: “Ni~iji mi imetak nije koristio kao imetak Ebu-Bekra.” Tad je Ebu-Bekr, r.a., rekao: “A kome ja i moj imetak pripadamo ako ne tebi, Allahov Poslani~e?” Ebu-Bekr nije bio po{te|en mu~enja kao {to nije bio po{te|en ni Poslanik, a.s., ali bi uvijek, kad bi vidio da Kurej{ije mu~e Allahova Poslanika, stao ispred njega, izla`u}i se opasnosti po vlastiti `ivot da bi ga za{titio. Jedanput su Kurej{ije, dok su sjedili u jednoj odaji, ugledali Poslanika kako klanja kraj K’abe.Taj im se prizor nije svidio, te izme|u njih ustade Ukbe ibn Ebi-Muajt, pri|e Resulu s le|a i omota mu svoj ogrta~ oko vrata, namjeravaju}i da ga udavi njime. Tad je nai{ao Ebu-Bekr i vidjev{i {ta radi Ukbe, pritr~ao mu, uhvatio ga oko pasa i jakim trzajem, kojim ga je oborio na zemlju, odvojio od Allahova Poslanika, a.s. Taj dan je Poslanik podnio dosta muke od Kurej{ija koji su ga udarali ~ime su god stigli. On ih je upitao: “Zar ho}ete da ubijete ~ovjeka koji ka`e: ‘Moj Gospodar je Allah’, i koji vam je mnoge o~igledne dokaze donio?” Veli~anstveni su bili potezi Ebu-Bekra, r.a., i oni su doprinijeli u~vr{}ivanju islama. Jedan od najpoznatijih jeste doga|aj nakon Isr’a i Mirad`a. Poslanik, a.s., pri~ao je Mekelijama kako ga je Allah, d`.{., no}u prenio iz Meke do Mesd`idul-Aksa, te da je tu klanjao, a potom bio uzdignut na nebesa. Mnogobo{ci su ismijavali ovu pri~u, a crv sumnje po~eo je nagrizati i neke od muslimana, te su zapitkivali: “Bogami, ~udna stvar. Tako mi Allaha, jednom karavanu potrebno je mjesec dana da ode do [ama i isto toliko da se vrati, pa kako je Muhammed, a.s., mogao da ode tamo i da se vrati u Meku, za jednu no}?” Mnogi od onih koji su primili islam uznevjerova{e, a mnogi su se kolebali. Oti|o{e kod Ebu-Bekra, poznavaju}i njegovo vjerovanje i prijateljstvo s Muhammedom, a.s. Spomenuli su mu pri~u o Isr’au, a Ebu-Bekr im je, u ~u|enju koje ga je obuzelo, rekao: “Vi la`ete na njega!” Oni su odgovorili: “Ne la`emo! Eno ga kod K’abe pri~a o tome.” Tad je Ebu-Bekr, rekao: “Tako mi Allaha, ako je to on rekao, onda je istina. On me obavje{tava da }e mu do}i vijest

osim Ebu-Bekra. koji je bio mu{rik.. a.{.s.{. postado{e privr`eni i bliski jedan drugome tako da je Poslanik. prozvao ga je Es-Siddik (iskreni)..{. pe}ini izvan Meke. a on je ve} prije obi{ao taj mesd`id. Jednog dana do{ao je kod Ebu-Bekra u podnevsko vrijeme. unajmili su da im bude vodi~ do Medine i da im dovede deve u vrijeme i na mjesto o kojem ga obavijesti Ebu-Bekrov sin Abdullah. Pa. Veza izme|u Poslanika i Ebu-Bekra poja~ala se. Tako u Meki od muslimana ne ostade niko. Allahov Poslani~e!” Od tog dana Poslanik. zajedno”. d`.. vrijeme u koje nikad prije nije do{ao. sigurno bih uzeo Ebu-Bekra.. upravo mislio na sebe. odgovori mu Resulullah. Kada su do{li do ulaza u pe}inu Sevr.” Ebu-Bekr. Kupio je dvije jahalice. Allahov Poslani~e?”.{. u{ao je prvi u nju kako bi se uvjerio da u pe}ini nema ni{ta (zmija ili akrepa). Ebu-Bekr je rekao: “Poslanik je do{ao radi ne~eg vrlo va`nog. a.”1 Kada je bila druga zakletva na vjernost kod Akabe. d`... Nego vjera.. pa mu vjerujem. njegovih dvaju k}eri: Esme i Ai{e. dru`enje i bratstvo dok nas Allah. Pored njih ostali su Ebu-Bekr i Alija ibn Ebi-Talib. pa kad je zavr{io s opisom. mi je dozvolio izlazak (iz Meke) i hid`ru!” “Je li zajedno. r.” Kada je do{ao do K’abe.. “Da.s. rekao je: “Istinu si kazao. d`.s. rekao za njega: “Da sam me|u ljudima htio uzeti nerazdvojnog prijatelja. a. ili nave~er. pa kad ga je vidio. a Resulullah je. on bi se `rtvovao da ..Ashabi Allahovog Poslanika 13 sa nebesa od Allaha. u nekom od trenutaka no}i ili dana. neka je Allah zadovoljan njima obojicom. a to je ve}e od onoga ~emu se ~udite. Poslanik je naredio muslimanima da se presele iz Meke u Medinu. mo`da ti Allah dadne saputnika.. kako opisuje Mesd`idulAksa. Ebu-Bekr. d`. Dva prijatelja iza{li su na stra`nja vrata i uputili se prema Sevru. ako bi slu~ajno {ta bilo. kod Sebe ne sastavi. Nadaju}i se da }e mu dru{tvo (u hid`ri) praviti Allahov Poslanik. d`. Poslanik je imao obi~aj da posje}uje Ebu-Bekra jednom dnevno: ili ujutro. Ebu-Bekr je tada pitao Allahova Poslanika da mu dozvoli da i on u~ini hid`ru. sklonio ih kod sebe i hranio ih.a. Niko nije znao za Poslanikov izlazak. Abdullaha ibn Urejkit. a on }e do}i za njima kada mu Allah. da naredbu. Ebu-Bekr ~uo je Poslanika. pa mu je Poslanik rekao: ”Ne `uri. osim onih koji su bili sprije~eni da u~ine hid`ru i onih koji su bili slabi i nemo}ni.s. `arko je `elio da mu Allah. u~ini Poslanika saputnikom. r. upita Ebu-Bekr. a. sina mu Abdullaha i Alije kome je Poslanik naredio da ostane u Meki kako bi mogao vratiti zaloge ljudima koje su oni bili povjerili Resulullahu.{.” Allahov Poslanik mu re~e: “Allah.a. rekav{i “saputnik”.

na Hunejnu i u svim ostalim bitkama. a.. poniznosti i dobro}udnosti.. po~eli su ~initi spletke protiv muslimana i izrugivati njihovu vjeru. Ebu-Bekre.14                                                      Ashabi Allahovog Poslanika za{titi Poslanika.inhasu. Od ovog doga|aja prozvana je “Esma sa dva pojasa.. Ne obra}amo mu se sa strahopo{tovanjem kao {to se On obra}a nama. ogleda se veli~ina imana (vjerovanja) kojim je bila ispunjena njegova du{a. dolazio bi Amir ibn . Kada bi Abdullah oti{ao. I Muhammed. Oni su se iskupljali kod njega i dogovarali na koji na~in da napakoste muslimanima i izvrgnu ih ruglu. a. dok mu je na usnama titrao podrugljiv osmijeh. planirali da }e mo}i pridobiti muslimane iz Meke. kako li~nost poput Ebu-Bekra.s. r. mi nismo siroma{ni u odnosu na Allaha.. I u Medini je bio onakav kakav je bio i u Meki. Ebu-Bekrovom k}erkom. Tokom tog vremena Abdullah. Esma bint Ebu-Bekr donosila im je hranu i to tako {to bi je stavila u prega~u koju bi vezala ispod prsa a zatim preko nje stavljala pojas.s. u{ao je u pe}inu i u njoj proboravi{e tri dana. ne bi uzajmljivao od nas imetak.” . To je ~inila vjera u Allaha Uzvi{enog. u po~etku. Ebu-Bekrova odanost Poslaniku i njegovoj misiji nije imala granice. Vama zabranjuje kamatu.uhejr i dogonio stado ovaca pred pe}inu. U Medini se Poslanik o`enio Ai{om. te je tako Allahovom Poslaniku. Imate njegov opis u Tevratu i Ind`ilu. Me|u jevrejima bio je jedan u~eni sve{tenik po imenu . postao punac. Jevreji su. Uhudu. Od Njega smo nezavisni. kao {to va{ vo|a tvrdi. i jo{ mno{tvo doga|aja osim toga koji to mogu potvrditi. Hendeku. kao saveznike protiv Evsa i Hazred`a (plemena koja su `ivjela u Medini i njenoj okolici). jednog dana ode kod .inhasa da ga pozove u islam. Boj se Allaha i primi islam. Te{ko je ne za~uditi se. Allaha mi. Hudejbiji. Ebu-Bekr mu re~e: “Te{ko tebi . mo`e se pretvoriti u ~ovjeka punog srd`be i `estine koji udara na Allahove neprijatelje koji poku{avaju na{tetiti islamu. pomuzao bi ih i mlijeko dao Poslaniku i EbuBekru. koji je bio poznat po svojoj smirenosti. I jevreji su se bili skupili kod njega. Kada im je plan izmakao iz ruku i kad su uvidjeli da su nemo}ni da zavade muhad`ire i ensarije.. Kada se Poslanik.inhasa. a. nastavljaju}i pozivanje u islam. a. pri osvajanju Meke. a On je zavisan od nas. Ebu-Bekr je bio me|u mud`ahidima na Bedru. odgovori: “Boga mi.inhas mu.inhas. Allah im je omogu}io odlazak u Medinu. u~vrstio u Medini. a nama je . Pa da je On nezavisan od nas... Ebu-Bekr. Ebu-Bekrov sin. Njegov Poslanik i da je do{ao s istinom od Njega.s. zna{ da je Muhammed. a zatim bi uklonio tragove koje je Abdullah ostavljao. Hajberu.” Nakon svega. otpo~eli su ratovi protiv Kurej{ija. dolazio im je no}u i obavje{tavao ih o najva`nijim stvarima koje su se de{avale kod Kurej{ija. mnogobo`aca i jevreja.s.a. U pri~i o doga|aju koji se zbio izme|u Ebu-Bekra i jevreja . nego je On siromah u odnosu na nas.

pa Allah vje~no `ivi i nikad ne umire. Glasnik ga je obavijestio o Poslanikovu preseljenju.a.” Zatim je prou~io ajet iz Kur’ana: “Muhammed je samo Poslanik. a..inhasa u lice govore}i: “Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. Sa njima je bio S’ad ibn Ubade. od ljudi primi zakletvu na vjernost. dok su ljudi pri~ali o onom {to se desilo. daleko od njega. a i prije njega je bilo poslanika. kao nasljednik Resulullaha. dvanaestog rebiul-evela. Poslanik se razboli. Poslanik. nije se mogao suzdr`ati i silovito je udario . Ebu-Bekr je oti{ao do Ai{ine odaje. pripremaju}i se da.s. u Ai{inu odaju kako bi obavili pripreme za ukop Muhammeda. Ako bi on umro ili ubijen bio. od Ebu-Bekra zatra`i da predvodi d`emat u namazu. umro. a potom oti{ao ku}i u Seh.s.? U tom je trenutku upu}en poziv ensarijama da se saberu na mjestu zvanom Sekife beni Saide. obi{ao ga je EbuBekr da bi vidio u kakvom je stanju. Omer je govorio ljudima i napadao svakoga onoga koji bi tvrdio da je Poslanik. koja je bila uz samu d`amiju.” PRVI HALI. uspio je smiriti ljude i iz njihove smetenosti vratiti ih u stvarnost. a. r.. a s. u kojoj je prekriven le`ao Allahov Poslanik. a.. d`.” Kad je Ebu-Bekr vidio da se on izruguje Allahovu Poslaniku i Allahovim rije~ima.s. zar bi se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne}e Allahu nimalo nauditi. a.. a ko je obo`avao Allaha.. da nije ugovora izme|u vas i nas.”2 Tim odlu~nim i mudrim rije~ima. i ljudima odr`a vaz.s.{. poglavar Hazred`a. a. Govorio je ensarijama: “O ensarije! Mo`ete se di~iti svojim ranim primanjem islama i . r.A Prvih dana rebiul-evela. Poslije toga je u{ao s Alijom. i tamo zatekao zbunjene i izgubljene ljude.. sjedio je s Ebu-Ubejdom ibn D`errahom..s.s. a. da svako dobro podari Usametu ibn Zejdu i naredi mu da po|e u rat protiv Bizantinaca. Omer. odsjekao bih ti glavu. i pokazav{i vrhunac samokontrole. r. Otkrio je njegovo plemenito lice i ljube}i ga i pla~u}i kazao: “Niko divniji od tebe dok si `iv i niko divniji od tebe dok si mrtav.ko }e preuzeti vo|stvo nakon Poslanika.s.a. Zamolio je Allaha.a.ne bi nam je dozvolio. a. o Allahov neprijatelju. Nakon {to je Poslanik u{ao u Ai{inu odaju. sabrao se.. a Allah }e zahvalne sigurno nagraditi. koja je bila izvan Medine. Ebu-Bekr. preselio je na ahiret dok je Ebu-Bekr bio u svojoj ku}i. Bio je zaokupljen mislima . da je nezavisan od nas . a. neka zna da je Muhammed.Ashabi Allahovog Poslanika 15 dozvolio.” Zatim je iza{ao pred ljude koji su i dalje bili izgubljeni i zbunjeni. jedanaeste godine po Hid`ri. rekao: “Ljudi.. preselio. a zatim. ko je obo`avao Muhammeda. U ponedjeljak ujutro.s.. osjeti pobolj{anje te iza|e iz Ai{ine odaje. Oti{ao je odmah do mjesta gdje je bio Poslanik.

prepustili vo|enje poni`eni i pora`eni. u~inio je da Hid`ra bude u va{ grad.. Oni nisu bili u stanju da ga za{tite i potpomognu njegovu vjeru. niko ne obezvre|uje va{e vrijednosti. niti umanjuje va{ ogromni doprinos za dini-islam. on je poslao po Ebu-Bekra. Nakon {to su zauzeli mjesta u Sekifi. vi{e od deset godina bio me|u svojim narodom.16                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrijednostima koje ne krase ostale Arape. Allah je odabrao prve muhad`ire iz Poslanikova. niti su sebe za{titili od op}e nepravde koja im je nano{ena.s. To im niko ne}e osporiti osim zulum}ara. niti su poklekli kada su se svi ujedinili protiv njih. Doista je Muhammed. niti su posustali zbog mr`nje ljudi prema njima. Kada su se Arapi. niti }e se bez vas posti}i ijedan dogovor. pokorili Allahovoj odredbi. Omer i Ebu-Ubade ibn D`errah. odlikovao vas je Svojom plemenito{}u i blagoslovom.s. da trpe njihova utjerivanja u la` i podrugivanje od onih koji nisu primili islam. me|u ensarijama. a od vas namjesnici. naroda da ga priznaju i povjeruju u njega. Nisu odustali. a. pa mu je malo ljudi povjerovalo. A vi. rekav{i mu: ”Zar ne zna{? Ensarije su se sakupile u Sekifu beni Saide i namjeravaju da preuzmu hilafet (vo|stvo) i ho}e da odrede S’ada ibn Ubadu. a. Kada vam je va{ Gospodar htio ukazati po~ast. prije nego {to mu daju prisegu i preuzmu hilafet u svoje ruke i tako zavladaju Arapima. Tra`ite svoje pravo jer je ono va{e. Za{titili ste njega i njegove ashabe. jezikom punim moralne podr{ke.’” Potom se trojica istaknutih ashaba. Allah mu je uzeo du{u. a on je bio zadovoljan i radostan zbog vas. Bili ste `estoki prema onima koji su bili u neprijateljstvu s njim izme|u va{ih saplemenika. kada su se Arapi zbli`ili pod uticajem va{e sile. Allah vas je u~inio pomaga~ima Svoje vjere i Svoga Poslanika. Po~eli su da dublje . Ebu-Bekr uze da ka`e ensarijama. Ebu-Bekr. Poslije prvih muhad`ira nikoga ne cijenimo vi{e od vas. pozivaju}i ih da obo`avaju Allaha i da se odreknu idola i kipova. jedan od na{ih. Najbolje je da se ka`e: ‘Jedan od va{ih. uputi{e prema Sekifu kako bi upozorili okupljene da temeljito razmisle o rije~ima S’ada ibn Ubade. vjerske vrijednosti i upozorenja na opasnost: “Arapima je bio potreban ogroman napor da se odreknu vjere svojih o~eva.” Kada je glasnik obavijestio Omera {ta se de{ava. Ni{ta se ne}e odlu~iti. pomogli njegovu vjeru i borili se protiv njegovih neprijatelja. Oni (muhad`iri) prvi su koji su po~eli obo`avati Allaha na Zemlji. a nemilosrdni prema neprijateljima koji nisu bili od va{ih. i kada vam je Allah pomo}u Svoga Poslanika pot~inio zemlju. Od nas su vladari. i milom i silom. i od vas su Poslanikove cijenjene supruge i plemeniti ashabi. da sa njim pro|u kroz te{ko}e i ustraju na mukama koje su pre`ivljavali od njihovog naroda. Neki `ele da nas razjedine i da nam oduzmu vo|stvo!” Ebu-Bekrov govor zbunio je ensarije i doveo ih u stanje neodlu~nosti.. a ne drugih. a da vi ne u~estvujete u toj odluci. Kada je Ebu-Bekr stigao. o ensarije. iako ih je bilo malo. obavijestio ga je o onome {to se doga|a u Sekifu beni Saide. te vas po~astio vjerovanjem u Njega i Njegova Poslanika. koji je za to vrijeme bio u Ai{inoj odaji. povjerovali su u Allaha i Njegova Poslanika i oni su mu za{titnici i njegovi su ro|aci i stoga su najpre~i da preuzmu Hilafet poslije njega.

r. primili smo islam prije vas. [to se Arapa ti~e. Zatra`io je od ljudi da dadnu prisegu jednom od njih dvojice.Nije nam potrebno da se time uzdi`emo nad ostalim ljudima. re~e: “Tako mi Allaha. Svi prisutni su. takti~nosti i postepenosti. kada je Be{ir zavr{io. Tu su svi dali prisegu. u namjeri da okon~a stvar. pa je ustao i jednom rukom podigao Omerovu ruku. nije htio da ga ostavi bez odgovora te se iznova obrati ensarijama: ”O ljudi. a. a potom. iako smo prethodnici u vjeri. Najzaslu`niji ste da vas se hvali od svih stanovnika Zemlje.. ali se umije{a Ebu-Ubejde ibn D`errah te se obrati ensarijama: “Ensarije. Zar nije Muhammed. ne `elimo ni{ta drugo osim zadovoljstvo na{eg Gospodara. Njime je pokazao sebi i . vi ste na{a bra}a u vjeri i ortaci u diobi ratnog plijena i vi ste na{i pomaga~i protiv neprijatelja. Od nas su vladari. ensarijama. dali prisegu na vjernost Ebu-Bekru. Slijedio ga je Usejd ibn Hudajr. pa vi ste ih vrijedni. svjetla smo obraza i najmnogobrojniji me|u Arapima. Prvi od ensarija koji je dao prisegu bio je Be{ir ibn S’ad.. koji je dao svoju prisegu u skladu sa svojim polo`ajem.. a vi ste ensarije. umalo da ne do|e do otvorenog sukoba. Allah nam osigurava blagodati.a.” Ebu-Bekr.. i zar nije njegov narod pre~i hilafetu od nas!? Ne dao Allah da me ko vidi da im se ikad protivim zbog toga njihovog polo`aja. a. pa. muhad`irima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela ~ine}i .a. a. te ga po~e napadati i prijetiti mu.to je bio prvi njegov govor.Ashabi Allahovog Poslanika 17 razmi{ljaju o ovome. potom. uzeo je Ebu-Bekrovu ruku i izjavio rije~i prisege.. r. poglavar Evsa.” “Mi smo muhad`iri.a. osim S’ada ibn Ubadea. niti te`imo dunjalu~kim ukrasima. vi ste jedna mala grupa koja nama pripada. najplemenitijeg smo roda. i od prisutnih zatra`i da urade isto. Ali tada Omer uze Ebu-Bekrovu ruku i dade mu prisegu. ustao da bi se obratio prisutnima . Ebu-Bekr je potom.. pomaga~i Allahovi.. a od vas su namjesnici. doista. Najzagri`enije ensarije po~e{e se dogovarati te izabra{e jednog da odgovori Ebu-Bekru. a vi muhad`iri. Allah nas je u Kur’anu spomenuo ispred vas rije~ima: “Allah je zadovoljan prvim muslimanima. Poslije ove prisege morala se dobiti prisega i od svih ostalih muslimana.. r. iskoristio je trenutak.” Ebu-Bekr. Ebu-Bekr je s pratnjom oti{ao u d`amiju gdje su jo{ uvijek muslimani ~ekali na okupu. a drugom ruku Ebu-Ubejdea. A sve {to ste spomenuli od va{ih kvaliteta. Njegov odgovor naljuti Omera. Izme|u njih Be{ir ibn S’ad ustade i obra}aju}i se svojim sunarodnicima. bili ste prvi koji su primili i pomogli (islam). i ne osporavajte im njihovo pravo.. odanost na{em Poslaniku i zadovoljstvo na{im du{ama. koji je bio vrhunac mudrosti. nikad ne}e saznati o ovome.” Habbab ibn Munzir ibn D`umuh el-Ensari ra`esti se i `ustro odgovori Ebu-Bekru. Ovaj je rekao: ”Mi smo ensarije. osim ovdje prisutnih Kurej{ija.s. prvaci smo me|u ljudima. iako smo najvredniji u d`ihadu protiv mu{rika.. Mi muhad`iri smo prvi primili islam.s. Bojte se Allaha i ne protivite im se. nemojte biti prvi koji (ga) zamijeni{e i ostavi{e!” Rije~i Ebu-Ubejde imale su dobar prijem kod nekolicine ensarija. Rodbinski smo vezani za Allahovog Poslanika.s. i dio samog islama. kao nasljedniku Allahova Poslanika. iz Kurej{a.

preseljenja na ahiret. a ako budem grije{io. r.. a da ne}e biti poni`en. krenuo njihovim tragom. Ebu-Bekr. u tami no}i. ali su im se muslimani oduprijeli i otjerali ih zahvaljuju}i svojoj budnosti. naredio je stra`i da i danju i no}u de`ura. pod zastavom islama. neka su. Musejleme ibn Habib el-Kezzab proglasio se poslanikom.. r. Ebu-Bekr. u kojima su bile informacije o otpadni~kim pokretima u raznim oblastima poluotoka. opet.18                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ostalim muslimanima koje ciljeve trebaju dosti}i.. htjela su odbaciti vjerske obaveze i vratiti se u d`ahilijet.a. a. od kojih su Abs i Zubajn.a. pa ako budem postupao ispravno. Halifa se na{ao nasuprot pokreta koji je sadr`avao kufr. Jaki me|u vama je kod mene slab kad trebam od njega uzeti ono {to Allah zahtijeva. Tako je bilo sve do izlaska sunca kad se ostvari prva pobjeda muslimana pod vo|stvom novoizabranog halife. izabran sam da vas vodim. a da ne}e taj narod biti stavljen na ku{nju. htjela vlast nad Arapskim poluotokom i vo|stvo nad Arapima. bio je pripravan u pogledu namjera Absa i Zubajna. u uvjerenju da su prvom navalom na Medinu ostvarili pobjedu koju treba zape~atiti sutradan. Nevjerovatnom brzinom. r.a. i zavladati cijelim Jemenom. okupljenih na Arapskom poluotoku. muslimanske sablje kosile su otpadnike. Bilo ih je blizu ~etrdeset hiljada spremnih za rat. Jedne no}i su otpadnici od vjere navalili na Medinu. {to bi bila dobra pozicija za kasnije preuzimanje kontrole i vlasti nad ~itavim poluotokom. Slabi} me|u vama je kod mene jak sve dok mu ne dam njegovo pravo. Allah vam se smilovao!” RAT PROTIV ODMETNI[TVA Nakon Poslanikova. niti }e se razvrat pro{iriti me|u narodom. zabludu i otpadni{tvo. a oko njega su se okupili njegovi suplemenici iz Benu-Hanife. Po~eli su se pojavljivati la`ni poslanici koji su lagali i obmanjivali ljude. Istina je emanet. Na sjeveroistoku. vi me sprije~ite u tome. neka od arapskih plemena odmetnu{e se od islama. nema mi pokornosti. vi me pomozite. Potom su po~eli pristizati izvje{taji i obavijesti Ebu-Bekru.s. Neka arapska plemena. te je opremio vojsku i dok je pala no}. Pokoravajte se meni dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. a ako se suprostavim Allahu i Poslaniku.. svojom je pronicljivo{}u doku~io plan odmetnika. iako nisam najbolji od vas. a odmetnici po~e{e bje`ati na sve strane. Narod ne}e ostaviti d`ihad na Allahovom putu.s. Povodi otpadni{tva bili su razli~iti: neka plemena odbila su davati zekat. U tom govoru halifa je rekao: “Ljudi. Naredio je da se neprimjetno privuku neprijatelju i okon~aju s njima.. u Jemenu. La` je obmana.. . Na jugu. htjela su da osvoje Medinu. a. Otpadnici su se povukli do mjesta zvanog “Zul-Kassa”. Esved el-Ansijj uspio je protjerati namjesnike koje je postavio Poslanik. {to je sve prijetilo raspadanju jedinstvenosti muslimana. a muslimane pozvao da budu u stalnoj pripravnosti za intervenciju. Ustanite na namaz.

.[erahbil ibn Husne oti{ao je za Ikrimom sa istim ciljem.Ashabi Allahovog Poslanika 19 U plemenu Benu-Esed.a. bili oni u islamu ili se odmetnuli. koja se proglasila poslanikom i udala za Musejlemu ibn Habiba el-Kezzaba. .Ikrime ibn Ebu-D`ehl oti{ao je prema Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu u Jemamu. r. Kada zavr{i s njima. poslao proglase arapskim plemenima koji su sadr`avali slijede}u poruku: “U ime Allaha.. i da opomene onoga ko ima pameti. Spremio je jedanaest vojnih odreda.Arfed`e ibn Hersem prema stanovnicima Mehre. svim stvorenjima. i da je Muhammed. vo|i otpadnika iz Benu-Temima u Betahu.. Te vojskovo|e i mjesta su: . d`. Doista je uzvi{eni Allah poslao Muhammeda. pred vama.Amr ibn el-’As krenu prema plemenima Kada’a. da nema druga. Isto tako.s. Vedi’a i Haris. Halifa se slo`io s njihovim prijedlozima.. r. namjesnika Allahovoga Poslanika. odgovarali su ga od toga.s. a ka`emo da je nevjernik onaj koji to nije~e. sa Istinom od Njega. u Jemen. u pleme Benu-Esed i prema onima koji su im se priklju~ili iz plemena Tajjia.. a. Njegov rob i Poslanik. naro~ito Alija. kao onoga koji donosi radosne vijesti i opominje. Malik ibn Nuvajre el-Jerbu’i okupio je svoje saplemenike i priklju~io se vojsci Sed`ahete et-Taglibijje. . Ebu-Bekr htio je li~no predvoditi muslimane protiv otpadnika. Svjedo~im da je Allah.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani ode u Dub’a. Jedan.. u Omanu. i da se obistini govor nad nevjernicima. Neka je Allahov mir i spas na sve koji slijede Uputu i poslije se ne vra}aju u zabludu i sljepilo. . . Abdurrahman ibn Avf tra`io je od njega da po{alje vi{e vojske u mjesta u kojima se otpadni{tvo pojavilo. osim Kojeg drugog boga nema.s. Zahvaljujem Allahu.Suvejd ibn Mukarim el-Mazin ode prema Tuhami. trebao se uputiti prema Maliku ibn Nuvejri. . Absa i Zubjana. Tulejha ibn Huvejlid el-Esedi pozvao je narod da odbiju pla}ati zekat. Milostivog. . a. ali istaknuti ashabi. Samilosnog! Od Ebu-Bekra. Potvr|ujem da je Istina ono s ~im je do{ao. nad svakim je postavio zapovjednika i poslao ga u odre|eno mjesto gdje se pojavilo odmetni{tvo.Muhad`ir ibn Ebu-Umejj prema Esvedu ibn el-Ansijju u San’au.. a zatim u Hadremevt. Allah .El-Ala’ ibn el-Hadremi u Bahrein. koji poziva Allahu kao svjetiljka koja sija. . a.Halid ibn Seid na granice prema [amu.a. . Potom je Ebu-Bekr.Turejfe ibn Had`iz prema plemenu Benu-Salim i onima koji su bili s njima iz plemena Havazin.Halid ibn Velid oti{ao je prema Tulejhi ibn Huvejlidu.{. . Protiv takvih }emo ratovati. svima do kojih do|e ovo moje pismo.

20                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

je uputio Istini onoga ko se odazvao, a Poslanik je napadao onoga ko se odmetnuo, sve dok se ne bi pokorio islamu, milom ili silom.” U proglasu je jo{ stajalo: “Doprla mi je vijest o odmetanju onih koji su ostavili svoju vjeru, nakon {to su je bili prihvatili, poku{avaju}i prevariti Allaha i zapostaviti Njegova nare|enja, da bi udovoljili {ejtanu. [aljem vam odrede vojske sastavljene od muhad`ira, ensarija i onih koji ih slijede u dobru. Naredio sam im da ni protiv koga ne otpo~inju borbu niti da ubijaju, prije nego ga pozovu u islam. Ko im odgovori pozitivno i po~ne raditi dobra djela, bit }e mu primljeno i pomo}i }e mu se, a ko odbije, naredio sam da se protiv takvih bori i da se prema njima nema nikakva obzira. Naredio sam svakom svome izaslaniku da pro~ita ovo moje pismo na svakom va{em okupljali{tu i mjestima gdje se ezan u~i, pa ako muslimani prou~e ezan, i vi ga prou~ite, da bi vas ostavili na miru. Ako ne prou~e ezan, neka muslimani navale na njih. Ako prou~e ezan, neka ih pitaju o njihovim du`nostima, pa ako poreknu (du`nosti), napadnite na njih, a ako prihvate, opra{ta im se {ta je bilo i preuzimaju na sebe sve du`nosti i obaveze.” Muslimanska vojska uspjela je da suzbije otpadnike, presudi njihovim vo|ama i da svakog otpadnika vrati u okrilje vjere. Neki od tih otpadnika su, nakon {to su se povratili i popravili svoje vjerovanje, zauzeli istaknutu ulogu u historiji islama.

OSVAJANJE IRAKA
Najve}i plod ratova protiv otpadnika jeste povratak jedinstvenosti na Poluotoku, pod okriljem islama, i pozitivan uticaj na {irenje islama u zemljama koje su kasnije osvojene. Postojale su dvije velike sile koje su okru`ivale Arapski poluotok sa sjeveroistoka i sjevera. Bile su to Perzija i Bizantija. Predio koji se protezao izme|u Poluotoka i Iraka, i od Bahrejna pa do obala Perzijskog zaljeva, naseljavali su pripadnici plemena [ejban, a ono je jedan od ogranaka plemena Bekr ibn Vail, koje vodi porijeklo od Reb’ie i od Me’ida ibn Adnana. Perzijanci su imali vlast nad Bahrejnom i Omanom te su neki od njih za stalno naselili to podru~je. Mnogi od sukoba i nesporazuma koji su se doga|ali bili su izme|u tih perzijanskih doseljenika i plemena Benu-[ejban. U plemenu [ejban istakao se jedan heroj, Musenna ibn Haris. On je napadao na oblast Sevad u Iraku i redovito se vra}ao sa plijenom. Njegovi podvizi pro~uli su se {irom Poluotoka. Halifa Ebu-Bekr, r.a., razmi{ljao je o direktnim osvajanjima susjednih zemalja kako bi se islam tamo pro{irio. Kada je ~uo o doga|ajima i prodorima Musenne u Irak, zapitao se: “Ko je ovaj o kojem dolaze vijesti o njegovim podvizima, prije nego o njegovom porijeklu?”

Ashabi Allahovog Poslanika

21

Odgovorio mu je Kajs ibn Asim el-Minkari, vladar Benu- Temima i rival Benu-[ejbana, kada je prisustvovao {uri (vje}u): “Ovaj ~ovjek nije nepoznat niti nepoznatog porijekla niti slabe podr{ke. To je Musenna ibn Haris e{-[ejbani.” Musenna je `elio da njegovi prodori poprime oblik op}eg rata pa da dobije halifino odobrenje za njegove planove. Do{ao je u Medinu i sreo se s halifom. Objasnio mu je situaciju i zatra`io od njega dozvolu da otpo~ne otvoreni rat. Rekao je: “Postavi me za vo|u mog naroda, a od mene je dosta {to }u se boriti protiv Perzijanaca.” Ebu-Bekr, r.a., pristao je na to i dozvolio njemu i narodu iz njegovog plemena da otpo~nu sa ratnim operacijama u Iraku. Musenna je bio pronicljiv ~ovjek o pitanju rata. Uvidio je da treba sakupiti veliku vojsku i direktno krenuti u osvajanje Iraka, s tim da u svakoj svojoj pokrajini ostavi dio vojske koji bi je {titio. Poslao je svog brata, Mesuda ibn Harisa, u Medinu do halife i napisao mu: “Ako me potpomogne{ i Arapi ~uju za to, svi }e pohrliti da mi se priklju~e i Allah }e poniziti mnogobo{ce. Obavje{tavam te, nasljedni~e Allahova Poslanika, da nas se neprijatelj boji i strahuje od nas.” Ebu-Bekr smatrao je da treba pomo}i Musennu s velikim poja~anjem. Tako je i uradio i po~eo je na Irak gledati posebnom pa`njom. @elio je da se Irak osvoji brzo i u cjelosti. Napravio je plan kojim bi se Irak okupirao s dvije strane, s juga i sa sjevera, a dvije skupine vojske bi se sastale u sredini, u glavnom gradu Hiri, prijestolnici arapskih kraljeva iz porodice Menazir, koji su bili postavljeni od Perzijanaca. Za ovo je izabrao dvojicu uglednih vojskovo|a, poznatih po hrabrosti, razboritom razmi{ljanju i po znanju vojne strategije. Bili su to: Halid ibn Velid i Ijjad ibn Ganem. Halid se, nakon rata protiv otpadnika, odmarao sa familijom u Enbad`u, dok je Ijjad bio u .eredu, mjestu izme|u Nebad`a i Hid`aza. Ebu-Bekr napisao je Halidu: “Allah ti je omogu}io pobjede, pa kreni u Irak i po~ni od stani{ta stanovnika Sinde i Hinda i nastavi dok se ne sretne{ sa Ijjadom. Lijepo se odnosi sa stanovni{tvom Perzije i onima u njihovoj vlasti.” Ijjadu ibn Ganemu je napisao: “Idi dok ne do|e{ do Musajjeha, odatle u|i u Irak s njegovog vrha i nastavi s prodorom dok se ne sretne{ s Halidom. Dopustite onima koji ho}e da se vrate i ne prodirite na silu. Krenite prema Hiri, ko od vas do|e prije do nje on je nadre|eni onome drugom. Kad se sastanete u Hiri, nakon {to je osvojite i zauzmete perzijske utvrde i uvjerite se da su primili islam, neka jedan od vas ostane kao za{tita i zale|ina muslimanima u Hiri; a drugi neka nastavi sa napadima na Allahove i va{e neprijatelje Perzijance u El-Medainu, njihovoj prijestolnici i upori{tu. Borite se protiv njih njihovim oru`jem, tra`ite pomo} od Allaha i bojte Ga se. Neka vam ahiret bude pre~i od dunjaluka - zaradit }ete oboje! Ne stavljajte dunjaluk ispred ahireta - izgubit }ete oboje! ^uvajte se onoga na {to vas Allah upozorava, ostavljanjem grijeha i

22                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

~estim kajanjem. Te{ko vama ako budete ustrajavali u grijehu i odga|ali s kajanjem.” Plan koji je zacrtao Ebu-Bekr, stavio je perzijske snage, koje su bile zapadno od Eufrata, u klije{ta. Ako bi se oni suprostavili jednoj od dvije muslimanske vojske, prijetila im je opasnost od druge koja bi joj ostala za le|ima. Halid je odmah po primanju halifinog nare|enja, otpo~eo sa okupljanjem i rasporedom vojske te izborom zapovjednika. Krenuo je ubrzanim mar{om kako bi se sastao s Musennom ibn Harisom koji je, halifinom ukazom, potpao pod njegovo zapovijedni{tvo. [to se ti~e Ijjada, on je okupio svoju vojsku i uputio se prema Devmetul-D`endelu. Halid je, odmah po dolasku u Irak, otpo~eo s osvajanjem. Pobjede su ga pratile u svakoj bici. Poslije svake bitke, Ebu-Bekru bi poslao glasnika s vije{}u o pobjedi, a ovaj bi mu se vra}ao s nare|enjem na predstoje}e korake. Halid je osvojio Ebelle, grad kojeg su poslije Perzijanci vratili u svoje ruke. Isti grad je ponovo osvojio Utbe’ ibn Gazvan, zatim i gradove Mizar, .alulid`e, Elis, Amaga{ju, Mekar, a na kraju i Hiru. Kada je u{ao u Hiru, stiglo mu je pismo od Ijjada u kojem tra`i pomo} protiv mnogobo`aca u Devmetul-D`endelu. Odgovorio mu je na poziv, oti{ao i pru`io mu pomo} u napadu na Devmetul-D`endel, a onda Ijjadu prepustio da u|e u grad. Halid se ulogorio u Hiri, od nje je napravio centar za upravljanje vojskom, i tu je napravio planove za osvajanje El-Medaina, prijestolnice perzijskog kralja. Ba{ u to vrijeme Halid ibn Velid primi nare|enje od halife Ebu-Bekra da se uputi na rati{te u [am, gdje je bio potreban.

OSVOJENJE [AMA
Vijesti o osvajanju Iraka do{le su do Ebu-Bekra, r.a., a on je razmi{ljao o slanju vojske u [am, znaju}i da je Allah obe}ao dati pobjedu vjernicima. Kada je osvojena Hira, do{ao mu je [erahbil ibn Hasne sa radosnom vije{}u o pobjedi i petinom ratnog plijena. Nekoliko dana nakon toga [erahbil je do{ao na halifin med`lis (sjednicu) i upitao ga: “Nasljedni~e Allahovog Poslanika, zar nisi razmi{ljao da po{alje{ vojsku u [am?” “Jesam, razmi{ljao sam o tome i nisam nikome ni{ta govorio o svojim mislima. A ti me ne pita{, a da nema{ neki razlog“, odgovori halifa. [erahbil mu re~e: “Vidio sam te, nasljedni~e Allahovog Poslanika, u snu kako hoda{ iznad ljudi, po tvrdom

Ashabi Allahovog Poslanika

23

i nepristupa~nom terenu, preko brda, po kojima se ina~e ne mo`e hodati. Nastavio si i}i dok se nisi popeo na jedno visoko uzvi{enje, bio si iznad svih, s tobom su bili ashabi, zatim si se spustio u plodnu dolinu u kojoj bje{e oranica, sela i tvr|ava. Rekao si muslimanima: ‘Navalite na Allahove neprijatelje, a ja vam garantujem pobjedu i ratni plijen.’ Muslimani su onda navalili, i ja sam bio s njima i nosio sam zastavu. Uputio sam se prema jednom selu, oni su u njemu od mene zatra`ili da im pru`im sigurnost pa sam ih za{titio. Potom sam do{ao i vidio da si zauzeo ogromnu tvr|avu. Allah ti je omogu}io pobjedu, neprijatelj se predao, a ti si sjeo na prijestolje koje ti Allah podari. Zatim bi re~eno: ‘Allah ti je omogu}io pobjedu, pa zahvali svome Gospodaru i budi Mu u pokornosti, a zatim prou~i: ‘Kada Allahova pomo} i pobjeda do|u, i vidi{ ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze; ti veli~aj Gospodara svoga hvale}i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’” Halifa mu re~e: “Usnio si! Dobro si vidio i dobro }e biti, ako Allah da.” Ebu-Bekr sazvao je {uru da bi se dogovorio. U {uri su bili: Omer ibn el-Hattab, Osman ibn Affan, Alija ibn Ebu-Talib, Talha ibn Ubejdullah, Zubejr ibn el-Avam, Abdurrahman ibn Avf, S’ad ibnu Ebu-Vekkas, Ebu-Ubejde ibn D`errah, Abdullah ibn EbuEvf el-Huzami, Seid ibn Zejd te istaknuti muhad`iri i ensarije, neka je Allah s njima zadovoljan. Ebu-Bekr je rekao: “Neizbrojive su Allahove blagodati, a nagrada je uvijek ve}a od djela. Allahu pripada hvala za ono {to je u~inio od vas, ujediniv{i vas na jedinstvenoj rije~i i popraviv{i odnose me|u vama. Uputio vas je na islam i odbio od vas {ejtana napasnika. Nije vam dozvoljeno da Mu pripisujete druga, ili da uzmete drugog boga osim Njega. Arapi su danas jedan narod, sinovi jednog oca i jedne majke. @elim da vas podstaknem na odlazak u [am, u bitku protiv Bizantijaca. Neka Allah u~vrsti muslimane i u~ini Svoju rije~ gornjom, a neka muslimani u tome imaju svoj doprinos. Ko pogine poginuo je kao {ehid, a ono {to ima kod Allaha bolje je za one koji budu dobri. Ko pre`ivi `ivjet }e da bi branio vjeru i{~ekuju}i od Allaha da mu da nagradu mud`ahida, onoga ko se bori na Allahovom putu. Ovo je moje mi{ljenje, pa neka svako izlo`i svoje.” Svaki je po~eo da izla`e svoje vi|enje i primjedbe, i da upu}uje savjete. Bila su dva mi{ljenja o tome kako osvojiti [am. Prvo je mi{ljenje bilo da se po{alje velika vojska koja bi otpo~ela osvajanja odmah po dolasku u [am. Drugo mi{ljenje bilo je da se upotrijebi ista taktika u osvajanju [ama, kao {to se upotrijebila u osvajanju Iraka, a to je da se po{alje vi{e skupina vojske koje bi nadirale s vi{e strana, a one bi bile potpomognute dobrovoljcima koji bi bili u njihovoj pratnji. Preovladalo je drugo mi{ljenje.

24                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Alija, r.a., tokom ~itave sjednice samo je {utio, Ebu-Bekr se okrenuo prema njemu i upitao ga: “[ta ti misli{, o Ebu-Hasane?” Alija mu odgovori: “Dr`im te blagoslovljenim ~ovjekom i tvoj moral je blagoslovljen, pa ako krene{ na njih ili po{alje{ vojsku, s Allahovom pomo}u }e{ pobijediti.” Halifa re~e: “Allah te nagradio, a odakle ti to?” “^uo sam Allahova Poslanika, a.s., da ka`e: ‘Ova vjera }e pobijediti svakog ko joj se usprotivi, sve dok njeni sljedbenici budu ustrajni.’” Halifa re~e: “Subhanallah! Kako li je dobar ovaj hadis. Obradovao si me, neka tebe Allah obraduje i na dunjaluku i na ahiretu.” Pristupilo se pozivanju dobrovoljaca. Okupljena je prva vojska i zapovjedni{tvo nad njom dato je Halidu ibn Seidu, te on na~ini pokret ka [amu. Po{to nije zadovoljio svojim komandovanjem, Ebu-Bekr ga je vratio, a zatim opremio ~etiri odreda vojske i za zapovjednike nad njima postavio: Jezida ibn Ebu-Sufjana, Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha, Mu’aza ibn D`ebela i [erahbila ibn Hasnu. Halifa je poslao pismo u Jemen, tra`e}i dobrovoljce. U Medinu po~e{e pristizati odredi dobrovoljaca, koji su se odazivali pozivu u d`ihad. Kada se vojska Jezida ibn Ebu-Sufjana skupila, halifa mu je, kada se pribli`io trenutak polaska, predao zastavu. Jezid je uzjahao svog konja i krenuo. Halifa je i{ao kraj njega, ispra}aju}i ga, pa mu Jezid re~e: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, ili uzja{i, ili mi dozvoli da sja{em pa da zajedno idemo pje{ice. Mrzim da ja{em dok ti pje{a~i{.” Ebu-Bekr re~e: “Niti }e{ ti sjahati niti }u ja uzjahati, ja ovo svoje hodanje ra~unam koracima na Allahovom putu.” Tako je s njima i{ao oko dvije milje, pa mu je re~eno: “Nasljedni~e Allahova Poslanika, bolje ti je da se vrati{.” On re~e: “Ne! ~uo sam Allahova Poslanika kako ka`e: ‘^ije se noge upra{e na Allahovom putu, Allah je zabranio vatri da ih pr`i.’” Zatim je savjetovao Jezida: ”Jezide, preporu~ujem ti bogobojaznost i pokornost Allahu, da po{tuje{ Njegove odredbe i da Ga se pla{i{. Kada sretne{ neprijatelja, pa vam Allah dadne pobjedu, nemoj zatajiti ni{ta od plijena i ne skrnavi tijela poginulih neprijatelja, ne iznevjeri i ne budi kukavica. Nemojte ubijati djecu, starce i `ene. Nemojte spaljivati palme i o{te}ivati ih, nemojte uni{tavati drve}a koja daju plod i nemojte klati stoku, osim {to je

Ashabi Allahovog Poslanika

25

potrebno da se prehranite. Kada sretnete mnogobo`ce, pozovite ih da izaberu jedno od troje. Ako se odazovu, ostavite ih na miru. Pozovite ih u islam, pa ako prihvate, ostavite ih na miru. Zatim ih pozovite da se priklju~e islamskoj dr`avi, a ostave svoju. Ako tako urade, onda im recite da imaju ista prava koja imaju i mud`ahidi te da su du`ni {to su du`ni i mud`ahidi. Ako prime islam a ostanu u svojoj dr`avi, onda ih obavijestite da se ra~unaju kao Arapi muslimani i da je na njima odgovornost koju je Allah propisao za sve muslimane. Takvi nemaju nikakva udjela u raspodjeli ratnoga plijena, sve dok se ne budu borili na Allahovom putu. Ako odbiju ulazak u islam, onda ih pozovite na pla}anje d`izje. Ako prihvate, za{titite ih, a ako odbiju, onda od Allaha tra`ite pomo} i borite se protiv njih. Allah }e sigurno pomo}i onoga koji poma`e Njegovu vjeru i Njegovog Poslanika.” Poslije toga nastavljeno je sa slanjem vojske. Glavni zapovjednik cjelokupne vojske, nakon okupljanja svih njenih odreda, bio je “Povjerenik ummeta”, Ebu-Ubejde ibn D`errah. Jezid je krenuo sa osvajanjima. Gradovi El-Arabe i Ed-Dasin bila su prva dva osvojena grada u [amu. Kada je bizantijski kralj Herakle saznao za pohode muslimana, po~eo je da sakuplja vojsku Bizantinaca i arapskih kr{}ana koji su `ivjeli u njegovom podani{tvu. Ebu-Ubejde je halifi napisao pismo u kojem je stajalo: “U ime Allaha Milostivog, Samilosnog. Bizantijci, stanovnici [ama i svi koji su u njihovoj vjeri, skupili su se da bi ratovali protiv nas. Nadamo se ostvarenju Gospodareva obe}anja i Njegovoj pomo}i kao i do sada. @elio sam da te obavijestim o ovome, da vidi{ {ta je ~initi. Neka je selam na tebe.” Ebu-Bekr po~eo je razmi{ljati o slijede}em koraku. Vidio je da je ve}ina Iraka osvojena i da je li~nost Halida ibn Velida na rati{tu va`na i neophodna. Napisao mu je pismo u kojem mu nare|uje da ode u [am i preuzme komandu nad islamskom vojskom: “Putuj s polovicom ljudi dok ne do|e{ do Jermuka gdje su okupljeni muslimani. Oni su premoreni. Ostani ustrajan u namjeri i neka te prati dobro i sre}a, Ebu-Sulejmane. Uradi to, a Allah }e ti dati blagoslov. Nemoj se umisliti, pa da strada{ i poni`en bude{. ^uvaj se uobra`enosti zbog svojih dijela. Allahu pripada blagodat i On daje nagradu i kaznu. Napusti Irak i neka njime upravljaju oni koje si tamo zatekao, zatim nastavi napredovanje s onima koji su do{li s tobom u Irak iz Jemame i onima koji su ti se priklju~ili iz Hid`aza. Idi dok ne do|e{ do [ama i sretne{ se s Ebu-Ubejdom ibn el-D`errahom i muslimanima koji su s njim. Kada se sretnete, ti preuzmi komandu. Nad polovicom vojske koja ostaje u Iraku ostavi Musennu ibn Harisa za zapovjednika. Ne osvajaj ono {to ne mo`e{ sa~uvati. Kada vam Allah omogu}i pobjedu, vrati se sa vojskom u Irak i nastavi sa svojim poslom. Neka je Allahov mir i milost na tebe.” Halid je, po naredbi, krenuo ka [amu. Pre{av{i pustinju, osvojio je Tedmir i Karjetejn, poslije toga se sreo s islamskom vojskom i ujedinio je pod svoju komandu. Nakon toga je

26                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

osvojio Busru u Horanu, zatim Id`nadejn, Damask i Hims. U to vrijeme vr{ile su se obimne pripreme za najve}u bitku u historiji Islama - Bitku na Jermuku.

PRESELJENJE NA AHIRET
Dok su se muslimani spremali za Bitku na Jermuku, Halifa, r.a., razbolio se takvom bole{}u da ga ona veza za postelju tako da nije mogao izlaziti iz ku}e petnaest dana. Za to vrijeme naredio je Omeru, r.a., da predvodi ljude u namazu. Ai{a i Abdurrahman ibn Ebu-Bekr, r.a., prenose da se Ebu-Bekr jednog hladnog dana okupao i to je prouzrokovalo groznicu, koja ga je oborila i vezala za postelju. Tokom ~itave bolesti razmi{ljao je o situaciji i stanju muslimana. Razmi{ljao je {ta }e biti poslije njegove smrti. Zovnuo je Osmana ibn Affana i rekao mu da zapi{e slijede}i tekst: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Ovo su rije~i Ebu-Bekra ibn Ebu-Kuhafe u zadnjim trenucima njegovog `ivota na dunjaluku, napu{taju}i ga i pribli`avaju}i se `ivotu ahireta, na kojem }e svaki nevjernik povjerovati, svaki grje{nik se uvjeriti i svaki la`ac istinu progovoriti. Ostavljam vam kao svoga nasljednika Omera ibn el-Hattaba, r.a., pa ga slu{ajte i pokoravajte mu se. Ako bude pravedan, to je moj sud o njemu i ono {to ja znam o njemu, a budu}nost ne poznajem. Zalimi }e sigurno saznati {ta su pripremili! Neka je na vas Allahov mir i milost.” Ebu-Bekrova bolest pogor{ala se i po~eo je pre`ivljavati smrtne muke. Njegova k}i Ai{a, koja je sjedila kraj njega njegovo je stanje opisala stihovima pjesnika Hatima: Tako ti `ivota, {ta vrijedi bogatstvo mladi}u. Onoga dana, Kad se prsa stegnu i zahrop}u. Otac ju je pogledao ljutitim pogledom, a zatim rekao: “Nije tako, ‘Ummul-mu’minin’, nego: kad do|e posljednji izdisaj, od njega ne mo`e{ pobje}i.” Zadnje {to je Ebu-Bekr, r.a., izgovorio bilo je: “Gospodaru, usmrti me kao muslimana i u~ini me od dobrih.” Umro je u ponedjeljak, dvadeset prvog d`umadel-ahira, trinaeste godine po Hid`ri, u {ezdeset tre}oj godini `ivota. Umro je nave~er, nakon zalaska sunca, a ukopan je iste no}i. Njegova `ena Esma bint Umejs ga je ogasulila. Prenesen je na postelji na kojoj je prenesen i Poslanik, a.s., i ukopan je u njegovoj blizini, u odaji njegove k}erke Ai{e, neka je Allah, d`.{., zadovoljan s njom.

Ashabi Allahovog Poslanika

27

Alija, r.a., opisao ga je rije~ima: “Allah ti se smilovao, o Ebu-Bekre. Allaha mi, bio si prvi koji je primio islam, naj~istijeg vjerovanja i najja~eg uvjerenja. Bio si najbogatiji, najvi{e si pazio Poslanika, a.s., ~uvao si islam i njegove sljedbenike. Po moralu, vrijednosti i uputi, bio si najsli~niji Poslaniku. Neka te Allah nagradi dobrom zbog islama, Poslanika i svih muslimana. Vjerovao si Poslaniku kada su ga svi u la` utjerivali i pomogao si ga imetkom kada su drugi {krtarili. Bio si s njim kad su drugi zaostajali. Allah te je u Svojoj Knjizi nazvao ‘Iskreni’.” Rekao je: “Onaj koji je do{ao s Istinom i onaj koji je to potvrdio...”, opisuju}i Poslanika, a.s., i tebe. Allaha mi, branio si islam i bio nesre}a za nevjernike. Tvoji dokazi nisu ni{tavni niti ti je oslabila pronicljivost, niti ti je du{a kukavna. Ti si poput planine koju ne pomjeraju oluje niti ru{e gromovi. Bio si, kao {to ka`e Poslanik, a.s., slabog tijela, jake vjere, skroman, ali veli~anstven kod Allaha, ugledan i po{tovan kod vjernika. Nikome nisi zavidio. Slabi} je bio kod tebe jak, a jaki je bio slab, sve dok pravo slabijeg ne bi uzeo od ja~eg. Neka nam Allah ne uskrati nagradu koju si ti dobio i neka nas ne odvede u zabludu poslije tebe.” Kako je Ebu-Bekrova smrt zanijemila Omera, on ga je opisao naknadno kad je u{ao kod njega: “O nasljedni~e Allahova Poslanika, zadu`io si narod poslije sebe te{ko}om i odredio im tegobu. Te{ko je sti}i i pra{inu za tobom, a kamo li tebe dosti}i!” [to se ti~e njegove k}erke Ai{e, radijallahu anha, opisala ga je rije~ima punim samilosti, dobrote i blagosti prema roditelju, i rije~ima potpune pokornosti Allahovoj odredbi: “Allah ti je osvijetlio lice, babo moj, a tvoj trud je pohvalio. Bio si nezainteresiran za dunjaluk, okre}u}i se od njega, a za ahiretom si `udio, `ure}i njemu. Zar nije najve}a nesre}a, poslije gubitka Poslanika, a.s., gubitak tebe, i zar nije najte`i udarac, poslije preseljenja Poslanika, gubitak tebe. Allahova Knjiga nam obe}ava da ako budemo strpljivi zbog tebe, Allah }e nas nagraditi. Nadam se od Allaha radi mog sabura zbog gubitka tebe sastanaku s tobom i tra`im oprost za tebe. Allahovim selamom oprostio si se od ovog `ivota, ~ist od mr`nje i od pogrdnosti.”

VRLINE EBU-BEKRA
Ebu-Bekr svojim je vrlinama, dobrim djelima i veli~anstvenom ulogom ostavio veliko nasljedstvo u izgradnji islamske imperije. U vremenskom periodu koji nije bio ve}i od dvije godine i nekoliko mjeseci uspio je povratiti jedinstvo na Poluotok, pokrenuti islamska osvajanja i pro{iriti islam na ~etvrtinu svijeta. Jedan od najzna~ajnijih Ebu-Bekrovih, r.a., poteza bilo je sakupljanje Kur’ana. Poslije Bitke na Jemami i pogibije velikog broja hafiza, Ebu-Bekr je uvidio, uzimaju}i u obzir i primjedbu Omera, r.a., da je potrebno sakupiti Kur’an u jednu zbirku. Zatra`io je od Zejda ibn Sabita da to u~ini. Povodom toga, Alija, r.a., rekao je: “Neka je Allahova milost na Ebu-Bekra. Bio je najzaslu`niji za sakupljanje Kur’ana u jednu knjigu.”

28                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ogromna je njegova uloga u smirivanju Arapa poslije preseljenja Poslanika. a. Po{to je bio vo|en kur’anskim uputama o upravljanju dr`avom. .” Neka se Allah smiluje Ebu-Bekru. Zar nisu veli~anstvene rije~i Ebu-Bekra: ”Pokoravajte mi se dok se ja budem pokoravao Allahu i Poslaniku. niste mi se du`ni pokoravati. oko sebe je okupio Savjetodavno vije}e (Med`lis {uru) koje je bilo potpora njegovoj vlasti. @elio je da vladar bude odgovoran svome narodu. kada je mnogima oprostio. Pokazao je svoju izuzetnu toleranciju poslije ratova sa odmetnicima.s. Bio je jedan od velikih heroja islama.s. znaju}i da je pra{tanje najbolji na~in za ponovnu gradnju zajedni{tva. Ako budem grije{io prema Allahu i Njegovu Poslaniku. To je novi na~in upravljanja koji je do tada bio nepoznat. a.

Bio je ustrajan u pozivanju na uni{tenje {irka i vra}anje izvornoj Ibrahimovoj.s. Nadimak mu je bio Ebu-Hafs. . Umejjeta. djeda Murrea... NJEGOVO IME I PORIJEKLO Omer je sin Hattabov. Njegova majka zvala se Hansema. krenu{e na ~elu s Omerom ibn el-Hattabom da se `ene po vi{e puta. preuze{e ulogu koordinatora u odnosima sa plemenima . koji je napustio obo`avanje kipova i kumira i pozivao u obo`avanje Jedinog Allaha. Tako|er.OMER IBN EL-HATTAB. Naime. Tejma i Abdu{-[emsa. a on Ka’bov. a on Rezahov. na ~elu sa Omerovim ocem. @ele}i da namire manjkavost u ljudstvu i imetku. vjeri.. a on Abdul-Uzzaov. sin Omerovog amid`e. Omer vodi porijeklo. a. a on Abdullahov. Odbijao je jesti meso `ivotinja koje su bile `rtvovane kipovima. Obrazovanje im dade ugled me|u Kurej{ijama. ogranka kurej{ijskog plemena Adnan. Pleme Adijj ibn Ka’b bilo je malobrojno i siroma{no.u rje{avanju problema i me|usobnim pregovorima. dakle. a bila je k}erka Ha{ima ibn el-Mugire ibn Abdullaha ibn Omera Mahzuma. a on Luejja el-Kure{ija el-Adevijja. Ebu-D`ehlovog amid`e. Tako pripadnici plemena Adijj ibn K’ab. od plemena Adijj ibn Ka’b. okrenu{e se u~enju ~itanja. zato nije imalo nikakvih vjerskih zadu`enja u ~asnoj Ka’bi. a. poznavali su dobro arapski jezik i mudrosti. od osmoga koljena. uspjeli su postati poslanici me|u plemenima i suci u parnicama. Zahvaljuju}i op{irnosti znanja i mudrosti koje su stekli. a on Adijjev. on Kirtov. Ono je bilo manje poznato i dosta siroma{nije od plemena: Ha{ima.A.s. a on Rebbahov. a.s. Ljudi ovog plemena bili su rje~iti. Adijj je osmi Omerov djed. R. Omerova rodbinska veza s Allahovim je Poslanikom. pisanja i dado{e se u izu~avanje raznih nauka toga vremena. a on je brat osmoga po redu Poslanikovoga. Kao mudar ~ovjek i prije islama isticao se Zejd ibn Amr ibn Nufejl. a on Nufeov.

Odgajan je u siroma{tvu i te{kim `ivotnim prilikama. pa mu je re~eno da je to Omer ibn el-Hattab. Kada bi i{ao. Pitao je o njemu. ma~evanje i u~estvovanje na takmi~enjima. a prema drugim muslimanima je bio dare`ljiv. Hattab je bio nemilosrdan prema meni: umorio bi me od poslova koje mi je davao. tako da ih je na prvi pogled bilo te{ko raspoznati. re~e: “^uvao sam o~eve deve u ovoj dolini. Bo`e moj. Omer je od djetinjstva volio jahanje konja. `urio bi u hodu tako da je izgledalo kao da tr~i. Bo`e moj. Siroma{tvo ga je pratilo cijeloga `ivota pa je {tedio na sebi. pa me osna`i. . a prva dova koju je prou~io bila je: “Bo`e moj. Bio je ljevoruk. Imao je svijetlu crvenkastu kosu. Bio je od malobrojnih koji su znali ~itati i pisati. Svojim jakim tijelom nadvladao je sve hrabre takmi~are tog vremena. ja sam slab. pa me u~ini dare`ljivim. Nosio sam vuneni ogrta~ s prorezom sprijeda. a udarao bi me kada ne bih radio. ve} je ve}inu svoga imetka podijelio potrebnima.preko dva metra. ~vrste gra|e.30                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Omer ibn el-Hattab bija{e strog i odlu~an. Bio je izuzetno visok . u vrijeme svog hilafeta Omer ibn el-Hattab bio je osje}ajan prema ljudima.” Pored sve svoje `estine kojom se odlikovao i pored pustinjske odsje~nosti u opho|enju s ljudima. Nije razmi{ljao da sebi nakupi riznice zlata i srebra. O njegovoj osorosti i grubosti pri~a i Omer kada je jednoga dana kao Emirul-Mu’minin prolazio pored mjesta Dad`nan. Nabrojano je sedamnaest ljudi u cijeloj Meki koji su znali ~itati i pisati kada je po~ela objava Muhammedu ibn Abdullahu. a me|u njima i ~ovjeka koji ih je sve nadvisivao. ‘Avf ibn Malik vidio je ljude okupljene na jednom mjestu. Posvetio se nauci i i{~itavanju pisane mudrosti. a. obdaren znanjem i snagom. Volio je umjerenost u dijeljenju i nije se rasipao bez potrebe. Po izgledu. a samo je Uzvi{eni Allah iznad mene bio. “La ilahe illellah” (Nema bo`anstva osim Allaha)”. jakih mi{i}a. pamtio je stihove i prozu toga vremena. snazi tijela. strelja{tvo. Opona{ao ga je ophode}i se strogo i ozbiljno. plemenit prema nevoljnicima. bijel ten.s. rje~itosti i crvenilu kose najvi{e mu je li~io Halid ibn el-Velid. @elio se dokazati me|u mladi}ima Meke i da u ne~em bude iznad njih. nje`an prema siroma{nima. visini. No} me je zaticala.” Na Omera je jak uticaj ostavila o~eva narav. blag prema nemo}nima. mjesta obraslog gustim drve}em. pa bi zaostao onaj ko bi i{ao s njim. Njegov je otac bio strog prema njemu. Po preporuci Ebu-Bekra Omer je izabran za halifu. ja sam {krt. kao {to su oni bili u prednosti po veli~ini imetka i porijeklu. Djetinjstvo u neima{tini uticalo je. pa je ~uvao svoj imetak. ja sam grub pa me u~ini blagim.

Omer je volio svoj narod. strast te obuzela! Smatra{ da }e te Benu Abdu Menat ostaviti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. razila`enja i podijeljenosti Kurej{ija. on je od svih Kurej{ija najvi{e zlostavljao i ka`njavao muslimane i bio najve}i neprijatelj Allahovom Poslaniku. Ona ovako prenosi njihov razgovor: “Tako mi Allaha. Allahov Poslanik.. brinuo se o njegovim potrebama i bio sretan kad je u mogu}nosti da im pomogne.s. o Ummu Abdullah?’ Odgovorila sam: ‘Da. Pri{ao je do Ummu Abdullah bint Ebu-Hasmeh i popri~ao s njom.. [ta vi{e. rekao joj je: “Ja ti se izvinjavam. r. a. Omerovu okrutnost raspalila je tuga i bol zbog hid`re koju su Mekelije ~inile u Abesiniju. Muslimani su se skupljali i spremali na put. naredio je da se ~ini hid`ra u Abesiniju. re~e Omer.. upita ga: “Gdje }e{?” Omer odgovori: “Ho}u Muhammeda. neprijateljski odnosio prema njemu. Jednog dana Ebu-Bekr. Uznemiravali ste nas i pot~injavali dok nam Allah nije na{ao izlaz. Vidjev{i na njegovu licu srd`bu. Udaraju}i je.s.a.” . i njegovoj misiji.s. U njegovom ubistvu vidio je rje{enje i povratak jedinstva Kurej{ija i spokoja Meke. Nai{ao je Omer i vidio ih u kakvom su stanju. a on je ka`njavao svoju robinju. do{ao je Omer ibn el-Hattab i pri{ao mi. ostavljam te. kao i ostali kurej{ijski plemi}i. Kada je po~ela dolaziti objava Muhammedu. iz d`ahilijeta su poput slika ostalih mekanskih mladi}a. Zaklju~io je da je Resulullahova. Stao je i rekao: ‘Jel’ vi to putujete. bio je uz njih. jer mi je sve ovo dosadilo. Kada mu je udaranje dosadilo. prolazio je pored Omera. Omer se. Opasao je sablju i krenuo tra`iti Muhammeda.s. Vidjela sam na njemu saosje}anje. odlazimo u Allahovu zemlju. ^ini mi se da ga je na{ odlazak jako potresao.s. Kada se pove}ao teror nad muslimanima. tako mi Allaha. vjera uzrok nejedinstva.” Poslije ovog susreta Omer se odlu~i na krupnu stvar. kada smo krenuli prema Abesiniji. a. koje prije nisam vi|ala.s.Ashabi Allahovog Poslanika 31 PRIMANJE ISLAMA Slike `ivota Omera ibn el-Hattaba. r.’ ‘Neka je Allah s vama’. a. a.s. tra`io je od nje da se odrekne islama. a. onog vjerolomnika koji zavadi Kurej{ije i osramoti njihovu vjeru i njihova bo`anstva proglasi ni{tavnim. a.a. Bolje ti je da u svojoj porodici napravi{ red. a. a ona je to odbijala. Usput ga sretne Neim ibn Abdullah... a tada je bio mu{rik od kojeg su nas snalazile nesre}e i neugodnosti. Tuga mu je obuzela srce. Omere. Ho}u ga ubiti!” Neim mu re~e: “Tako mi Allaha..” Robinja mu je na to rekla: “Ovako Allah s tobom uradio!” Ebu-Bekr je potom kupi i oslobodi....

“Tvoj zet Se’id ibn Zejd ibn Amr i tvoja sestra . tako mi Lata i Uzza’a. odgovori mu Neim. pa re~e: “Da.. Omer je ~uo Habbabovo u~enje. a. primili smo islam! Vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.” “Jesu. Habbab se sakri u drugu sobu. Otvorio mu je Seid. a.atima br`e-bolje sakri stranicu Kur’ana u odje}u. tako mi Allaha. Stigao je do opisane ku}e i pokucao na vrata.” “Ne boj se. primili su islam i slijede Muhammeda.atima stade ispred njega..s. koju sam ju~er ~uo da u~i: ‘Bo`e osna`i islam sa Ebul-Hakemom ibn Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.” “Sa svojim ashabima u jednoj ku}i blizu Safe. d`. Omer se odmah zaputi ku}i svoga zeta i sestre. a Omer je o{amari tako da se otetura i udari glavom o zid. Tada .atima mu dade stranicu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha.’ Tako mi Allaha. da vidim s ~ime je to do{ao Muhammed ibn Abdullah. pa joj blago kaza: “Daj mi da pro~itam ono {to ste vi ~itali maloprije.atima. upitao je. pokaja se za ono {to je uradio. a . a ako je do{ao `ele}i zlo. dok joj je krv tekla iz glave. Dr`ao je jednu sahifu na kojoj je bila zapisana sura “Ta-ha” i u~io je. nadam se da te je Allah. gdje je Muhammed. a.. “Allahov Poslani~e. a. opasan je sabljom!” Hamza ibn Abdul-Muttalib re~e: “Pustite ga! Ako je do{ao `ele}i dobro..” Kad je Omer pro~ita. “Kakvi su to glasovi?”. da mu odem i primim Islam. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda.” . tako mi Allaha.s. odabrao dovom Njegova Poslanika. pa je po~eo lupati na vrata. a ti radi {ta ho}e{!” Kada Omer ugleda krv na licu svoje sestre. Ovo je Omer ibn el-Hattab.odgovori . rekao je: . “Nikakvi” . me|u njih sko~i . Utom.32                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ko to od moje porodice?”.” “Bojim se da ti dam.atima. iza{ao je pred Omera i rekao mu: “Omere.”. a.. o Omere!” “Reci mi. ubit }emo ga njegovom sabljom.” Opasao je Omer svoju sablju i krenuo ka Safi. U to vrijeme kod njih je bio Habbab ibn el-Erett.atima.{. Tako mi Allaha. ^uv{i Omera. Dok je prilazio ku}i. re~e Omer i {~epa Seida za vrat. o Habbabu.s. pro~itat }u i vratiti vam ono {to sam uzeo. dobit }e dobro. re~e: “Kako je divan i ~astan ovaj govor!” Kada je Habbab to ~uo.”.s.” Allahov Poslanik. Jedan od ashaba provirio je kroz vrata i vidio ga opasane sablje. upita Omer.s.

blizu.s. a. Muslimani od tada znatno oja~a{e. a. do{ao sam ti. Omer ibn el-Hattab bio je u `ari{tu borbe.. Omer je prvi koji je javno obznanio islam i koji je tra`io da se ibadeti vr{e javno. kao i prihvatanjem islama Hamze ibn Abdul-Muttaliba prije njega. Allahov Poslanik. opisuje svoju hid`ru u Medinu i ka`e: “Zavjetovali smo se ja. “Za{to si do{ao. Omerovim prihvatanjem Islama. po ~emu i ostali ashabi saznado{e da je Omer ibn el-Hattab primio islam. pri osvojenju Meke i drugima. njegova hid`ra bila je pobjeda..a. a. zadu`ivao kao izaslanika i povjeravao mu mnoge funkcije. Nije popu{tao niti je kome laskao.s.s. a njegova vladavina milost. `estoko pora`eni. bio je ponosan.s. Bili su mu odani pratioci. Hunejnu.” Nakon hid`re Allahova Poslanika.. Hendeku.a. r. Kurej{ije su se usprotivile njegovom ulasku u Meku. nastoje}i posti}i primirje. Omera je Resulullah. Takav je bio i na Hudejbiji.a. nismo mogli klanjati kod Ka’be sve dok Omer nije primio islam. a. te ga uzeo za odje}u i ~vrsto stisnuo. a Hi{ama ibn el-’Asa su uhvatili.. Ebu-Bekr.a. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Medinu. “O Allahov Poslani~e. pa su nastavili s provokacijama i napadima na svakoga muslimana kojeg bi sreli. Slali su svoje izaslanike na pregovore. Po~eli su tajno izlaziti iz Meke kako ne bi izazvali srd`bu Kurej{ija. U~vrstili su svoj polo`aj i po~eli graditi zajednicu. vjerujem u Allaha.s. a. sine Hattabov? Tako mi Allaha smatram da se ne}e{ okaniti dok Allah ne spusti na tebe neku nesre}u”.s. i njegovog vjernog prijatelja Ebu-Bekra u Medini se ispunilo obe}anje muslimanima. a. a. Allahov Poslanik. Omer. bili su najbli`i ashabi Allahova Poslanika. odlu~io posjetiti Harem..” Allahov Poslanik. Hudejbiji. kao {to je bio i u svim bitkama: na Uhudu. a Omer ibn el-Hattab je sve . i Omer. Koliko je Omer bio grub prema muslimanima u d`ahilijetu. Krenuli smo ja i Ibn EbuRebia i stigli u Kubau...s. Gledao sam nas. Bitka na Bedru bila je prvi organizirani sukob izme|u Kurej{ija i muslimana. pa smo klanjali. Abdullah ibn Mesud je nakon Omerovog prihvatanja islama rekao: ”Omerovo primanje islama bila je pomo}. u islamu je bio jo{ `e{}i prema mu{ricima. pri{ao mu je Resulullah. Pa kada je to u~inio.s.... uvijek spremni za pomo}.Ashabi Allahovog Poslanika 33 “Otvorite mu!” Kada je u{ao. Allahovom pomo}i. Toga dana je Allahov Poslanik. borio se s mu{ricima dok nas nisu ostavili na miru. tekbirom poprati Omerove rije~i.. Bio je strog prema Allahovim neprijateljima.. r.” Poslije druge prisege na Akabi. Njegova Poslanika i u ono {to je do{lo od Allaha. Ajja{ ibn Ebu-Rebia i Hi{am ibn el-’As ibn Vail da }emo javno u~initi hid`ru. da ostala dvojica krenu bez odlaganja. obaviti tavaf oko Ka’be i zaklati kurban. Kurej{ije su se pla{ile da muslimani previ{e ne o~vrsnu. Dogovorili smo se da ako jedan od nas ne do|e u odre|eno vrijeme. r. re~e Resulullah. a Kurej{ije su.

zbog onoga {to sam tada uradio. i rekao mu: “Ebu-Bekre.. “Jesu.” “I ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik”. Kasnije je ~esto govorio: “Neprestano dijelim sadaku. Bilo mu je te{ko u du{i zbog onog {to se de{ava. je tada rekao: “Allahu moj. pa ode Allahovom Poslaniku.. jer ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik.” Omer ponovo upita: “Zar mi nismo muslimani?” “Jesmo”. Poznato je da su muslimani pili vino i nakon primanja islama. postim. razjasni nam o vinu. a.” Omer za{uti poslije ovakvoga odgovora.. odgovori Ebu-Bekr.” Omer je zauzimao stajali{ta koja nam pokazuju njegovu pronicljivost i iskrenu brigu za interese muslimana. a zatim bi klanjali.34                                                      Ashabi Allahovog Poslanika to pratio.. ponovo }e Omer.. zar ti nisi Allahov Poslanik!?” “Jesam”. ne}u Mu se suprotstaviti. a.” “Zar nisu oni mu{rici!?”. a do tada o vinu nije bilo ni{ta objavljeno. reci: ‘Oni donose veliku {tetu a i neku korist ljudima’. ali je {teta ve}a od koristi.s. re~e Resulullah. ne shvataju}i {ta u~e. upita ponovo Omer. i potom se objavi ajet: . pitao ga o vinu. niti }e me On iznevjeriti. Poslanik.a. zar on nije Allahov Poslanik?” Ebu-Bekr odgovori: “Jeste..” 1) Ovim ajetom nije zabranjeno vino tako da su ga muslimani i dalje pili. r.s. “A zar mi nismo muslimani!?”..s. a. zato mu je bilo mrsko da ga muslimani piju. klanjam i osloba|am robove.. Razgovor sa Ebu-Bekrom Omera nije zadovoljio. Jednoga dana oti{ao je do Allahovog Poslanika..” I bi objavljen ajet: “Pitaju te o vinu i kocki. Strah me je zbog onog {to sam tada rekao. naime. i pitao ga o vinu.” “Pa za{to se onda poni`avamo?” Allahov Poslanik. re~e Omer.pokori mu se. smatraju}i da je ispravno. “Pa za{to se poni`avamo!?” “O Omere. to ispo~etka nije bilo zabranjeno.a. Znao je da ono vodi grije{enju i odvratnim djelima. te ga upita: “O Allahov Poslani~e. re~e mu: “Ja sam Allahov rob i Njegov Poslanik. Omer je dobro znao {ta zna~i opijanje jo{ iz d`ahilijeta. zato je oti{ao Ebu-Bekru. a srd`ba je jo{ njime vladala. Pa je Omer ponovo oti{ao do Resulullaha. “Jesmo. r.

nisam nikog vidio da je milostiviji prema svojim bli`njima.s. i uz svoje prija{nje znanje i iskustvo zauzeo visok polo`aj me|u muslimanima.” 2 Muslimani su nastavili piti vino. niti da vi{e razumije Allahovu vjeru. pa sam se napio iz nje. a ostatak sam dao Omeru ibn el-Hattabu. Smatrao se jednim od velikih u~enjaka svoga vremena. ali ga ne ostavi{e u potpunosti. ne klanjajte u pijanom stanju. a on od Kutejbe. on od Zuhejra.{ejtanovo djelo. i strjelice za gatanje odvratne su stvari . a mujezin bi prije svakoga ezana govorio: “Neka se niko pijan ne pribli`uje namazu. Zato je Omer ponovo oti{ao Poslaniku. a. Ja sam ga promatrao . Tra`io je savjete od mnogih ashaba. zato se toga klonite da biste postigli {to `elite.” Zato muslimani umanji{e sa pijenjem vina. Tada Allah. tra`e}i definitivno rje{enje u vezi s vinom.. d`.{. a on od Hamze ibn Abdullaha ibn Omera da je rekao: “Rekao je Allahov Poslanik: ‘Vidio sam (u snu) da mi je donesena ~a{a mlijeka.” 3 Omer ibn el-Hattab je kroz dru`enje s Allahovim Poslanikom. Zato im je jednostavno odgovorio: “On je takav zato {to me smatra svojim prijateljem. je za vrijeme hilafeta Ebu-Bekra bio njegov najbolji prijatelj i savjetnik. Vino je bilo uzrok mnogih problema me|u muslimanima. a neki su se protivili tome i govorili: “Kada je s tobom tako o{tar. Niti sam ikoga vidio da je u~eniji u Allahovoj Knjizi. dok ne budete znali {ta govorite. stekao mnogo znanja.’” O Omerovom znanju Abdullah ibn Mesud rekao je: “Kada bi se Omerovo znanje stavilo na jedan tas vage. Kada je Ebu-Bekr osjetio da mu se pribli`ava ed`el.. vino. a znanje svih ljudi na drugi tas. a on od Ukajla. Prenosi Ismail ibn Alijj ibn Ubejd od Muhammeda ibn Isaa. r. po~eo je razmatrati stanje muslimana i razmi{ljati ko da ga naslijedi. ostavio bi mnoge stvari.a.” VO\A PRAVOVJERNIH -EMIRUL-U’MININ Omer ibn el-Hattab. prevagnuo bi Omerov tas. niti bolji prema njima od Ebu-Bekra. o Bo`iji Poslani~e?’ Odgovorio je: ‘Mlijeko je znanje. smatrao je da }e se promijeniti kada postane halifa. i kocka. On im je predlagao Omera. niti da ljudi vi{e osje}aju strahopo{tovanje prema njemu kao prema Omeru ibn el-Hattabu. objavi sljede}i ajet: “O vjernici. {ta }e tek biti kada preuzme hilafet?” Ebu-Bekr imao je druga~ije mi{ljenje o Omeru. [ejtan `eli da pomo}u vina i kocke unese me|u vas neprijateljstvo i mr`nju i da vas od sje}anja na Allaha i od obavljanja namaza odvrati. niti da dosljednije radi prema Allahovim propisima. i kumiri.’ Upitali su: ‘Kako to tuma~i{. on od Lejsa. Ako bi njemu do{la vlast u ruke.Ashabi Allahovog Poslanika 35 ”O vjernici.” Kubejs ibn D`abir je rekao: “Tako mi Allaha.

uistinu. sljede}eg dana. a mene je isku{ao s vama i ostavio me me|u vama poslije moga prijatelja (Muhammeda. Du{a mu se umirila. D`amija je bila prepuna. . isku{ao sa mnom. navodi me da budem o{triji prema njemu..s. Omer je bacio pogled prema nebesima. Allahu moj. i poru~io mu da bude milostiv i nje`an prema ljudima i da nastavi daljnja osvajanja u Iraku i u [amu. ja }u li~no preuzeti. ovim sam `elio dobro ljudima. Pozvao je muslimane na sastanak u d`amiju. a.36                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i uo~io da kada se naljutim na nekog ~ovjeka. r.a. ve} Omera ibn el-Hattaba. vratio se ku}i. Ne}u ga drugom povjeravati i ne}u `aliti ulo`enog truda. a Omer je govorio: “O ljudi. ja sam {krt. Allahu moj. Predlo`io sam im. Nasljednikom nisam u~inio svog bli`njeg. Bojao sam se smutnje. sigurno }u ga kazniti.a. muslimanima. do{ao je u d`amiju i na{ao je puno ljudi koji su do{li da mu daju prisegu. r. pa ga prihvatite i pokorite mu se..” To je bilo prvo obra}anje halife Omera ibn el-Hattaba.. ne bih se prihvatio ovoga. pa se obratio ljudima prije podnevskoga namaza. ja sam grub. Razmi{ljao je dok ga nije savladao san. a i ostali zasuzi{e iz samilosti i ljubavi koju osjeti{e prema Omeru. Gledao ih je kroz prozor sobe Majke pravovjernih Ai{e. a. Kada su se skupili.a.” Nakon toga.” O~i su mu zarosile suzama. ja sam samo jedan od vas. ja sam slab. r. Tako mi Allaha. i da nisam prezirao da odbijem naredbu nasljednika Allahova Poslanika.a.. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njim. Omer je prvi nazvan “Vo|om pravovjernih”. pa sam ostavio onoga koga Ti najbolje zna{. Umro je poslije zalaska sunca i ukopan iste no}i. u njemu je objasnio na~in svoga dr`anja kao vladara.s.” Te rije~i ostavile su lijep dojam kod ljudi. Bit }u odlu~an i povjerljiv.). Ujutro. potom postavio najboljeg najja~eg i onog ko im najvi{e `eli dobro. Omer. r. svako va{e pitanje koje mi do|e. on me savjetuje da budem zadovoljan njime. r. o ~emu postoje dva predanja... kako }e ga ljudi prihvatiti prilikom davanja prisege i {ta da im ka`e. obratio im se rije~ima: “Jeste li zadovoljni s onim kojeg vam oporu~ujem iza sebe? Tako mi Allaha. a on je nastavio: “Allah vas je. a potom uputio dovu svome Gospodaru: “Allahu moj. Ljudi su odgovorili: “^uli smo i pokoravamo se!” Ebu-Bekr di`e ruke prema nebesima i re~e: “Allahu moj. pa me u~ini dare`ljivim. A ko bude lo{. a kada sam blag prema nekom. pozvao je Omera ibn el-Hattaba. r.a. Hvalili su ga i podr`avali. razmi{ljaju}i o obavezi koja mu je povjerena. pa me u~ini blagim.a.” Ebu-Bekr odlu~io je da zaklju~i stvar i da svojim nasljednikom proglasi Omera ibn el-Hattaba. nisam se puno dvoumio.. pa me oja~aj.

’ A ja rekoh: ‘Vo|o pravovjernih. A prema dobrim. a.’ 4 Bio sam uz njega isukana sablja sve dok me ne bi smirio ili mi dozvolio da sje~em. Vo|a pravovjernih je stao na stepenicu ni`e od mjesta na kojem je stajao Ebu-Bekr i rekao: “Obavije{ten sam da se ljudi boje moje o{trine i grubosti. I takav sam ostao s Poslanikom. Ja se pokoravam istini .s. a. pa su mi rekli: ‘Tra`i od Vo|e pravovjernih dozvolu da u|emo’. ka`e o njemu: ‘Prema vjernicima je blag i milostiv.Ashabi Allahovog Poslanika 37 Prenosi ibn-Asakir u svom djelu “Tarihu Dime{k” predanje u kome se ka`e da je prvi nazvan ovim nadimkom El-Mugire ibn [u’be. Zatim je vo|stvo muslimana preuzeo Ebu-Bekr. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. namjesnik Iraka poslao je Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u. prvoga dana njegova hilafeta u Medinu je do{ao El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. on je vo|a. bio me|u nama. Bio sam njegov sluga i pomo}nik. “Znamo te kao grubog prema nama jo{ dok je Allahov Poslanik. pa {ta da o~ekujemo sad kad je hilafet u tvojoj ruci?!’ ‘Ko je to rekao istinu je rekao’ uzvrati Omer. Ne}u dozvoliti da se nekom nasilje u~ini ili da mu se uskrati pravo i da nasilnika ne pokorim. Obavije{ten je da ljudi strepe od njegove `estine i pored toga {to je njegovo obra}anje jasno i otvoreno. Muslimani su s punom pa`njom gledali u njega. Bio je zadovoljan sa mnom. ljudi. svezali su svoje jahalice u dvori{tu d`amije.{. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. kako to Allah. A u drugom predanju koje tako|er prenosi IbnAsakir stoji: “Omer je napisao svom namjesniku u Iraku da mu po{alje dva sna`na i ugledna ~ovjeka da ih pita o polo`aju ljudi u Iraku. i bio sam mu kao rob i sluga. Nakon {to su stigli u Medinu. zatim u{li u nju. a mi smo pravovjerni. Zatim sam preuzeo hilafet. Osjetio je kolebanje u muslimanskim redovima pri pozivu u d`ihad. ‘Bio sam s Poslanikom. pa su mu rekli: “Tra`i dozvolu od Vo|e pravovjernih da u|emo kod njega. ja sam s njim jo{ zadovoljniji. Kada je Vo|a pravovjernih preuzeo vlast. a ja im rekoh: ‘Tako mi Allaha. Tre}ega je dana Vo|a pravovjernih pozvao ljude da se okupe. i neka je hvala Allahu. vojskovo|a muslimanske vojske u Iraku. da bi se on pokorio istini.. zatim se ta o{trina poja~ala dok je Ebu-Bekr bio na{ pretpostavljeni. Niko ne mo`e negirati njegovu stalo`enost. a znajte. Bio je zadovoljan sa mnom.s.’ Taj je nadimak nosio Omer od toga dana. Nakon {to se sakupi{e ljudi u d`amiji. pobo`nim i vrijednim bit }u bla`i nego {to su oni jedni prema drugima. a on se okrenu i re~e: ‘Ili }e{ opovrgnuti ono {to si rekao. Do~ekao ih je Amr ibn el-’As. a on je bio najbli`i i najmilostiviji. a. Pomije{ao sam svoju `estinu s njegovom blago{}u. pa mu je poslao Adijja ibn Hatima i Lebida ibn Rebi’u.. da je ta o{trina oslabila.” Amr re~e: “U{ao sam kod Omera i zovnuo ga: ‘Vo|o pravovjernih!’. d`. a ElMusenna je bio me|u njima. O~ekivali su grub i o{tar nastup prema njima.s.. i hvala Allahu. pa sam bio isukana sablja sve dok me ne bi umirio ili me ostavio da sje~em. ili }u te kazniti. plemenitost i blagost. Vo|a pravovjernih pope se na minber. tra`e}i pomo} i opremu za svoje pohode u osvajanje Iraka i Perzije protiv Perzijanaca. istinu ste rekli.. I takav sam bio s njim sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. ali je ostala nad nasilnicima.

Gdje su prvi mud`ahidi u odnosu na Allahovo obe}anje! Idite po zemlji koju vam je Allah obe}ao u Knjizi i koju }e vam dati u nasljedstvo. To je bio Ebu-Ubejde Amr ibn Mes’ud es-Sekafi. Kada je Vo|a pravovjernih vidio skupinu prijavljenih za d`ihad u Iraku. Na meni je du`nost da vam pove}am primanja i nafaku. razrijedili smo ih na Sevadu. Pomozite sami sebi tako {to }ete biti pokorni. jer je on bio prvi koji se prijavio. nanijev{i im te{ke gubitke. El-Musennin govor ostavio je lijep dojam kod ljudi. in{allah. A kada ste u d`ihadu. Pa gdje su Allahovi dobri robovi? Uzbu|en nakon ovoga govora. . Nakon toga pozvao je dobrovoljce za Irak.. Na meni je da prema vama sudim na osnovu onoga {to do|e do mene ({to ~ujem) i da to ne uzimam osim s dokazima. vi imate kod mene prava koja }u spomenuti. Prije nisu bili napadani. osim {to je On odredio. Na meni je da ne uzimam nikakve da`bine od vas i ni{ta od onog {to vam je Allah dao u borbi. a zatim redom ostali muslimani. Vo|a pravovjernih ustade i re~e: “Hid`az vam nije stalno boravi{te.”’5 Allah uzdi`e svoju vjeru i poma`e one koji Njega poma`u. na meni je da vas ne dovodim u propast. dok se ne prijavi hiljadu dobrovoljaca. El-Musenna je primijetio staru ranu na njihovim licima. i ako Bog da. te ih ustade podsticati na pohod u Irak: “O ljudi.” Si{ao je s minbera i klanjao namaz kao imam. i da vas ne odvajam dugo s d`ihadom od va{ih porodica. ne preuveli~avajte stvar! Mi smo uzeli perzijska sela i stacionirali se na najboljim polo`ajima. i da sa~uvam va{a prava. Pomozite meni tako {to }ete mi ukazivati na dobro.38                                                      Ashabi Allahovog Poslanika prije svoje o{trine i {titim pravo po{tenog. ja sam otac va{ih porodica. nasred d`amije ustade ~ovjek i izrazi spremnost da krene za Irak. Bojte se Allaha. Ljudi su bili zadovoljni i smireni poslije govora Vo|e pravovjernih. Tako njegovi stanovnici i opstaju. pa ih tra`ite od mene. Poslije njega isto u~ini i Selit ibn Kajs. a spre~avati zlo i savjetovati me sve dok mi Allah povjerava ovu obavezu. On daje u nasljedstvo bogatstvo onome kome ho}e.. Za vojskovo|u je postavio Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda. Rekoh vam ovo tra`e}i oprosta od Allaha za sebe i vas. Ljudi. On uistinu veli : ‘Da bi je (vjeru Islam) uzdigao iznad svih vjera. jako se obradova. isto ih ~eka i poslije Sevada. a Arapi su ina~e prezirali da se bore protiv Perzijanaca zbog njihove surovosti i opakoga vladanja. o Allahovi robovi. bogobojaznog i siroma{nog.

te krene za Perzijancima. Sukobile su se dvije vojske. Muslimani su ih ponovo stigli. El-Musenna se pridru`io Ebu-Ubejdi. jednog vrlo lukavog ~ovjeka. Tako mi Allaha. Ebu-Ubejde nije htio da ih tek tako pusti. Perzijanci ponovo do`ivje{e poraz. Perzijanci su pripremali veliku vojsku da napadnu El-Hiru. na ~elo desnog krila Valika ibn D`edaru. postavio bih ga za vojskovo|u. a Perzijance su sreli u pustinjskom mjestu zvanom Es-Sekatije.” Ebu-Ubejde je sa vojskom od deset hiljada mud`ahida krenuo ka El-Hiri. a kada }e se povu}i. Poslao mu je pismo u kojem je stajalo: “Ili da pre|ete rijeku da biste do{li do . te pobjego{e u pravcu grada Keskera. a za njenog vojskovo|u je postavio Behmena ibn D`azevejha.Ashabi Allahovog Poslanika 39 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI Vo|a pravovjernih zahtijevao je od El-Musenne ibn Harisa da se brzo vrati u El-Hiru. kako bi bio pripravan za do~ek Ebu-Ubejdea i njegove vojske koja se opremala. El-Musenna je krenuo brzo. Kao vojskovo|a je bio kralj D`aban. Dvije vojske su se srele blizu grada Babila. koji zna trenutak kada }e napasti. sve dok ne bude{ uvjeren {ta je najispravnije. Ebu-Ubejde je kao vo|u konjice postavio El-Musennu ibn Harisa. Prva bitka koju je Ebu-Ubejde poveo protiv Perzijanaca odigrala se u Nemariku. Njegova je vojska krenula iz razli~itih gradova prema El-Hiri. Zato je `elio izazvati Ebu-Ubejdu. Nemoj brzo donositi odluke. jer je saznao da Perzijanci sakupljaju veliku vojsku po gradovima i pripremaju se za napad na El-Hiru. Izbila je `estoka borba izme|u dvije vojske. Ali rat tra`i ~vrstoga i opreznoga ~ovjeka. Kraljev zamjenik i vojskovo|a Rustem uspio je sakupiti ogromnu vojsku. da nije Selitove brzopletosti pri dono{enju odluka. Ebu-Ubejde saznao je za pokrete vojske. Kada se vojska opremila za pokret. porazili. te je napustio El-Hiru i uputio se prema sjeveru kako bi presreo perzijsku vojsku. a Perzijanci su se povukli prema sjeveru. dok su muslimani bili nasuprot njima. ve} naredi El-Musenni da sakupi i ustroji svoju vojsku. a nakon toga i grad Baksijas. Behmen ibn D`ezevejh poznavao je prirodu Arapa i njihov ponos i entuzijazam. Razdvajala ih je samo rijeka. Ebu-Ubejde se potom vrati u El-Hiru da bi odmorio muslimane i da bi nanovo ustrojio vojsku. To je bila strahovita borba u kojoj su muslimani na kraju izvojevali veliku pobjedu. Perzijanci su se stacionirali na isto~noj obali rijeke Eufrata. te bez borbe zauzeli Kesker. a na ~elo lijevoga krila El-Mejseru Amr ibn el-Hejsema ibn Salta es-Sulemija. Vo|a pravovjernih je do{ao da ih isprati i da Ebu-Ubejdi oporu~i: “Posavjetuj se sa Poslanikovim ashabima i uzimaj njihova mi{ljenja.

kao da Bitka kod mosta nije uticala na njih. Zatim je poslao pismo Vo|i pravovjernih. Ovdje je neophodno ukazati na odnos koji je vladao izme|u vo|e pravovjernih Omera ibn el-Hattaba. Tako|er su se sakupili mud`ahidi iz plemena Kinane. tra`e}i da mu po{alje dobrovoljce. r. te njegovu iskrenost prema vjeri Uzvi{enog Allaha.40                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nas. Perzijanci su bili uvjereni da je mo} muslimana razbijena. Emirul-mu’minin po~eo je objedinjavati pleme Bud`ejleh iz kojeg je bilo oko hiljadu dobrovoljaca pod vo|stvom D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. El-Musenna je ipak ostao u El-Hiri. odred za odredom.zauzeo dobre polo`aje. nose}i iskustvo iz Bitke kod mosta. a ponovo je rijeka razdvajala dvije strane. Ko se sukobi sa neprijateljem pa se prepadne. ja }u mu pomo}i. u zanosu i osje}aju samouvjerenja nakon ostvarenih velikih pobjeda. ponovo sakupljaju}i vojsku. osje}ajnost i pomo} koju im pru`a. Zatim je primijetio strah koji je obuzeo stanovnike Medine. da mi pre|emo rijeku do vas. El-Musenna je na kraju uspio spasiti ve}i dio vojske i povu}i sa s bojnog polja.. kad je pre{ao rijeku . Uz njega su pora`eni ensarije i muhad`iri jo{ bili pod dojmom straha i tuge. Ja sam na rapolaganju svakom muslimanu. ne gubite nadu. i muslimana. Ta bitka je ostala poznata pod imenom “Ma’reketul-D`isr”6 Vijesti o gorkom porazu u Medinu do|o{e sa Abdullahom ibn Zejdom el-Karzijem. mi smo bili njegovi za{titnici. ili da se povratio. odgovorio je El-Musenna. po~e{e pristizati arapska plemena sa svih strana. Zajedno sa vojskom pre{ao je na isto~nu obalu rijeke gdje im Perzijanci nanije{e te`ak poraz i EbuUbejde tu pade kao {ehid. svaki musliman je siguran od mene. Allah se smilovao Ebu-Ubejdi da je. a mi vas ne}emo napadati. Vo|a pravovjernih zasuzi za Ebu-Ubejdeom i palim {ehidima. El-Ezda. Perzijanci su u isto vrijeme pripremali jaku vojsku pod vo|stvom Mehrana. Mislili su da im je snaga oslabila i da }e se muslimani brzo povu}i iz Iraka. El-Musenna iza{ao je iz El-Hire da bi ga presreo. ali Ebu-Ubejde. El-Musenni dok se broj nije popeo na osam hiljada mud`ahida. Naprotiv. bitka nije oslabila njihovu odlu~nost. odazivaju}i mu se pokorni. ili da mi pre|emo rijeku do vas.” Muslimani su zahtijevali da Perzijanci pre|u rijeku. nego je pove}ala ustrajnost i odlu~nost za d`ihad na Allahovom putu. Vo|a pravovjernih slao je mud`ahide. koji je nakon mobilizacije vojske krenuo prema El-Hiri.a. Taj’e i Has’ama. Mehran je El-Musenni poslao poruku: “Ili da do|ete kod nas. da se nije bacio u smrt. pa im se obrati hrabre}i ih: “Allahovi robovi.” Poslije Bitke kod mosta. Zato. Sreo se s njim na mjestu koje se zove El-Buvejb. zaboravi savjet Vo|e pravovjernih da bude oprezan na spletke i ratne varke i jo{ se suprotstavi mi{ljenju muslimana. hrabre}i ih i di`u}i im moral i odlu~nost za borbu. Naredba Vo|e pravovjernih bila je da muslimani ne prelaze rijeku da bi iza{li na mejdan s Perzijancima. Pokorili su mu se i visoko su cijenili njegove postupke. Bo`e. ili da nas ne napadate. nakon {to su vidjeli njegovo dobro~instvo. . ~im je pozvao dobrovoljce na d`ihad u Irak.” “Pre|ite vi”.

On te je izveo iz nevjerstva u iman.Ashabi Allahovog Poslanika 41 Kada su Perzijanci pre{li rijeku. Tu ih sasjeko{e i ostvari{e veliku pobjedu. Hvala Allahu. tzv. Pamti se da je tada rekao: ”Ja se ne borim radi Omera. Kao da ti predvi|am put iz ku}e koja je izgubila svoj sjaj i ljepotu… a onaj ~ija je opskrba bogobojaznost jeste naj~vr{}i. Postao je tako poznat da je njegovo ime spominjalo i veliko i malo. neka je salavat na Njegova Poslanika. Koji me je obavezao da volim Omera.. ostvarena je velika pobjeda.. r. kojeg manje volim od Ebu-Bekra.RONT Jo{ za doba Ebu-Bekra. a bio mi je dra`i od Omera.” Halid nije ostao utu~en kada je ~uo naredbu Vo|e pravovjernih. muslimani ih opkoli{e u jednom tjesnacu. i nema drugog bo`anstva osim Njega. a njega smjeni s polo`aja i ne vodi muslimane u propast. [alji izvidnice ispred velike skupine. ^uvaj se da ne propadne{ kao oni prije tebe..” Omera ibn el-Hattaba. Uistinu. “Bitku na Kadisijji”. Preuzmi njegovu vojsku. Allahovim fadiletom. Prvi potez koji je na~inio Omer. zato je ponovo napisao pismo u kojem je stajalo: U ime Allaha. ve} radi Gospodara Omerovog. ve} je pokorno izvr{io nare|enje. a to je bila samo priprema za naj`e{}u bitku u historiji islama. bila je smjena Halida ibn el-Velida sa polo`aja glavnokomanduju}ega islamske vojske. Samilosnog Es-selamu alejkum! Zahvaljujem Allahu. POVRATAK NA [AMSKI . To je bio prvi revan{ za {ehide pale kod mosta. Halid ibn Velid napustio je ira~ki front i prebacio se na {amski. Vidio sam njihov kraj i obavije{ten sam o njihovim tajnama. iz zablude na svjetlo. jer Allah se ne stidi istine. po njegovoj naredbi. “Bitka na Jermuku. Hvala Allahu. Naredio sam ti da vodi{ muslimane i nemoj se stidjeti.. Milostivog. Ebu-Ubejde oklijevao je da preda pismo s naredbom o Halidovoj smjeni. Ne obaziri se na dunjaluk i nemoj da ti za srce on priraste. U toj bici. r. U to je vrijeme on vr{io pripreme za Bitku na Jermuku. Na njegovo mjesto imenovao je Ebu-Ubejdea ibn el-D`erraha. za tzv. Halid je na ~elu mud`ahida u [amu ostvario velike pobjede. nadaju}i se plijenu. izme|u tebe i ahireta samo je jedan korak. Oporu~ujem ti bogobojaznost. S njom je i definitivno eliminiran . Borbe u Iraku su potom utihnule.a. Vjernici su bili istinski radosni. Ali. Napisao je pismo i poslao ga po svom slugi Jerfe’u. Koji je odredio smrt EbuBekru. Vo|a pravovjernih saznao je za Ebu-Ubejdovo oklijevanje da stane na ~elo vojske. U to vrijeme pripremala se velika bitka u [amu.” Zatim je dodao: “Hvala Allahu.a. Postavljam te za vo|u Halidove vojske. Koji je dao vlast Omeru.” Ebu-Ubejde omogu}io je Halidu ibn el-Velidu da vodi borbu onako kako je sam isplanirao. zadesila je Allahova odredba da bude halifa u vrijeme kad su se odvijale pripreme za tu veliku bitku. gdje je bio potreban.

Halid ibn el-Velid poslan je otpadniku Maliku ibn Nuvejretu el-Jerbuijju. Halid se borio protiv njega dok ga nije zarobio. eslemna. izgovorili su rije~i koje su Halidu bile nejasne.” Zato ih je Halid po~eo ubijati. `estoko se naljutio i rekao: “Zaista je brz na sablji. Vo|a pravovjernih je mnogo cijenio Halida i imao je povjerenja u njega kao velikog ratnog stru~njaka. rekao je: “Bo`e moj. u toku ratova protiv otpadnika. Omer ibn el-Hattab prvi je halifa koji je iza{ao iz Medine u dr`ave [ama da posjeti muslimane u njima. a. To istinski pokazuje veli~inu iskrenosti prema onome u {ta su vjerovali Omer i Halid. ali je u isto vrijeme imao i mnogo zamjerki prema njemu koje je pokazao jo{ za vrijeme Poslanika. Tu vrhovni muslimanski interesi nadvladavaju li~ne ukuse i individualne `elje. Rekli su: “Sebe’na. Kad se sreo s njima. Ali Ebu-Bekr se nije povinovao Omerovim nagovaranjima. a. Vo|a pravovjernih uvidio je da }e sljede}a velika bitka biti u Iraku. Kada je Allahov Poslanik. Vo|a pravovjernih pobojao se da ljubav prema Halidu u srcima muslimana ne pre|e na stupanj obo`avanja njegove li~nosti pa je odlu~io da tu `ar smanji. Iskazivali su ogromne simpatije prema njegovoj li~nosti.a.. te da se priklju~e Sa’du ibn Vekkasu. Poslije toga o`enio se njegovom biv{om `enom koja je bila izuzetno lijepa. Zatim je u{ao u grad Kuds7 i potpisao primirje sa patrijarsima na svoj zahtjev. i za vrijeme vladavine Ebu-Bekra. nakon osvajanja Meke Allahov je Poslanik Halida ibn el-Velida poslao prema Benu-D`uzejmi da ih pozove u islam. Halifu Ebu-Bekra naljutio je Halidov postupak.. r. r.” A kada je Omer saznao za ono {to je Halid uradio. Zatim je naredio da se ubije.s. Ali i pored svega toga nalazimo da je Halid dio svog imetka nakon svoje smrti oporu~io vo|i pravovjernih Omeru ibn el-Hattabu. Zbog mnogih pobjeda koje je Halid ibn el-Velid ostvario.” Od tada se zalagao da Halid ne dobije visoku funkciju. El-Ka’ka’ ibn Amr i ostali muslimani.a. Za hilafeta Ebu-Bekra es-Siddika. . Naime. sebe’na” umjesto da ka`u: “Eslemna. bez namjere borbe protiv njih. a Omerova srd`ba bila je jo{ ve}a. Po~eo je navoditi halifu da smijeni Halida i da mu vi{e nikakvu funkciju ne povjerava. koji se ve} pripremao za veliku bitku. Ovdje je neophodno ukazati na Omerov odnos prema Halidu. ja se ogra|ujem od onoga {to je u~inio Halid ibn el-Velid. Zato je pisao Ebu-Ubejdeu da vrati vojsku koja je do{la iz Iraka i da u njoj bude Ha{im ibn Utbe. EL-KADISIJJA I PERZIJANCI Nakon velike pobjede u Bici na Jermuku i nakon pokreta Ebu-Ubejdea i Halida prema Himsu u cilju ~i{}enja od Bizantijaca. ljudi su bili odu{evljeni njime. obavije{ten o onom {to se desilo.42                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bizantijski uticaj u zamljama [ama..s.

Ashabi Allahovog Poslanika 43 Vo|a pravovjernih saznao je za veliko spremanje koje vr{i perzijski kralj Jezded`ird kako bi mobilizirao sve Perzijance. a da ga ne odaberete i uputite meni. Jezded`ird je odatle pobjegao u Halvan. posljednja upori{ta Jezded`irda. Bio je u stalnoj vezi sa vojskovo|ama. konja.” Sa’d je prvo po~eo pregovarati sa Jezded`irdom na temelju naredbe Vo|e pravovjernih ne bi li primio islam.. Me|utim. A napisao je i namjesnicima Kufe i Basre da En-Nu’manu po{alju vojsku. r. Veliki je dio Perzijanaca primio islam. Muslimani su ih slijedili dok su se oni povla~ili prema sjeveru. a Vo|a pravovjernih upu}ivao ih je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu u Irak. jedna za drugim.a.bez odlaganja!” Izaslanstva dobrovoljaca. po~ela su stizati u Medinu.. koji se nalazio u gornjem dijelu Es-Sevada.. Emirul-mu’minin je nasuprot njima uspio mobilizirati veliku vojsku pod vo|stvom En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Muzenija. Vo|a pravovjernih je nakon ovih pobjeda odlu~io da mnogo ne pro{iruje osvajanja iz pa`nje i brige prema muslimanima. naro~ito jer su mnogi stranci primili islam iz iskrenog uvjerenja. Pao je i grad-dr`ava Tuster. Zato su po~eli predavati svoje gradove i otvarati tvr|ave pred muslimanima bez borbe. I u Nehavendu je okon~ano sa Perzijancima. [to br`e. Zato je Omer. ili ne bi li muslimani osvojili zemlje Iraka bez rata u zamjenu za d`izju. Ve}ina njihovih vo|a na ~elu sa . El-Ahnef ibn Kajs je Vo|i pravovjernih predlo`io da nastavi s osvajanjem perzijskih zemalja da bi okon~ao sa perzijskom vla{}u. Perzijanci su se sakupljali i kr{ili ugovore i obaveze prema muslimanima. u cilju protjerivanja muslimana iz Iraka i vra}anja svih teritorija koje su oni zauzeli. nastoje}i da ih prevare. Kada je Omer me|u njima vidio sve plemi}e i poglavare koji su se odazvali d`ihadu. pobijedit }u strane kraljeve sa arapskim kraljevima. u najve}oj pripravnosti da do~ekaju muslimane. koji je odatle pobjegao u turske zemlje pod za{titu njihova kralja Hakana.Na drugoj strani. Perzijanci su se kona~no uvjerili da se ne mogu suprotstaviti muslimanima. rekao je: ” Tako mi Allaha. na sjever Perzije.. Borba je izbila na Kadisijji i trajala je ~etiri dana. Emirul mu’minin je nastavio pozivati Arape u borbu. iskustva ili ratne sposobnosti.. Jezded`ird je neprestano poticao Perzijance i sakupljao ih dok se nije sabrala ogromna skupina u gradu Nehavendu. Ne{to poslije je okon~ano s osvajanjem svih oblasti El-Ehvaza. svim arapskim plemenima i namjesnicima pokrajina napisao pismo u kojemu je stajalo: “Ne ostavljajte ni jednog ko ima oru`je. . Hurmuzan je tu primio islam. Pali su i gradovi Asbahan i Horasan. Zarobljen je njen kralj Hurmuzan i doveden u Medinu gdje mu je sudio Emirul-mu’minin.ejrezanom pobijeni su. ~iste}i krajeve od perzijskih tragova. I hvala Allahu. perzijski je kralj `elio borbu. dok bez borbe i El-Medain nije potpao pod njihovu vlast. Perzijanci su do`ivjeli velik poraz i povukli se prema El-Medainu.

pokoriv{i sve zemlje pod muslimansku vlast. boje}i se da se muslimani ne razi|u. Ako bi to bogastvo zadobili muslimani.“Da se bizantijski vojskovo|a Atrapon uspio povu}i iz Palestine. prostranosti zemlje. Zato mu je naredio da ode u Egipat na ~elu vojske osrednjega broja. Namjerno je i{ao polaganim tempom. Napisao mu je: “Pozovi ljude u borbu u Egipat. {to mu je pove}alo samouvjerenje. Znao je njegovu veliku borbenu snagu. Amr je u{ao u Ari{.Mnogobrojne tvr|ave u Egiptu i povla~enje Atrapona predstavljat }e u budu}nosti opasnost za muslimane. . te ponovo uspostavi vezu sa Heraklom. po rijekama i ogromnom bogastvu. dobrom rodu poljoprivrednih usjeva. Mogu}e je da se Atrapon oporavi i mobilizira veliku vojsku. Izlo`io je svoju ideju Emirul-mu’mininu i zatra`io da njemu povjeri du`nost. Zato }e taj narod u muslimanima na}i spasitelje i za o~ekivati je da prime islam. veliku pronicljivost u datom trenutku i duh vojskovo|e koji ga je nosio. a u njemu nije na{ao bizantijske vojske.44                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE EGIPTA Cijelo {amsko podru~je o~i{}eno je od bizantijskog uticaja. Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i Halid ibn el-Velid uspjeli su ugu{iti svaku pobunu i uspostaviti red. te . nadaju}i se da }e mu sti}i pomo} od Emirul-mu’minina. bizantijskim kraljem. jer su veliki sve{tenici i patrijarsi uzimali ve}inu proizvoda. . koji je bio pobjegao na sjever.Egipatski narod bio je potla~en. r. posebno apeliraju}i na nekoliko ta~aka: .[irenje islama u Egiptu pove}at }e snagu muslimanima i pomo}i im u njegovom daljem {irenju. Nakon osvajanja Kudsa Amr ibn el-As po~eo je razmi{ljati o osvajanju Egipta. . nego ga ostaviti da obnovi svoje snage i da kao takav predstavlja opasnost za muslimane. . Mogli bi se dogovoriti da povedu zajedni~ki rat protiv muslimana. Molio ga je.” Amr ibn el-’As sa vojskom od ~etiri hiljade mud`ahida krenuo je prema Ari{u.” Vo|a pravovjernih po~eo se uvjeravati u ta~nost Amr ibn el-’Asova govora.. dvoumio. I bolje bi bilo slijediti ga dok je pora`en. bilo bi osnovnim izvorom za `ivot. Ali se Omer.a. ~ime bi obnovili svoju dr`avu i u~vrstili svoju pagansku vjeru na tom podru~ju. pre{av{i sa svojim snagama preko Gazze i da je oti{ao ka dolini Nila. Amr ibn el-’As nije prestajao sa uvjeravanjem Omera o dobrim stranama Egipta.Egipat je bio poznat po raznovrsnim dobrima. pa koji ti se brzo odazovu kreni s njima. Izrabljivan je u zemljoradnji. mobilizaciju vojske i podmirenje dr`avnih potreba. a i pored toga ne posjeduje ni osnovne `ivotne potrebe.

” Emirul-mu’minin mu je odgovorio: “Kako da ~ovjek iz Hid`aza ima ku}u u Egiptu? Na~inite je trgom za muslimane. a pored nje ku}u za Emirul-mu’minina i napisao pismo u kome je stajalo: “Mi smo planirali ku}u za tebe kod glavne d`amije. uvozili ili izvozili robu.a. A ko odbije i odabere da ode bit }e siguran sve dok ne stigne gdje `eli ili dok ne napusti na{u dr`avu. Atrapon je uvidio snagu muslimana. po tre}inu. Omeru. hvala Allahu. javio je da je u{ao u egipatsko podru~je. Oni su odgovorni za djela svojih kriminalaca. Sa relativno malim brojem od ~etiri hiljade mud`ahida Amr je uspio osvojiti El-.ustat. Shvatio je te`inu situacije u kojoj su se na{li. i konja daje se garancija da ne}e biti napadnuti. Dokument je napisao Virdan. koji je ina~e pratio njegovo kretanje i usmjeravao ga svojim instrukcijama. zatim Belbis. Du`nost stanovnika Egipta jeste da daju d`izju ako prihvate ovo primirje. jer njegove snage nisu bile mo}ne osvojiti i provaliti tvr|avu. Milostivog. smanjit }e se i d`izja u srazmjeri.” Stanovnicima Nebe. postavio na njoj veliki {ator i po~eo planirati gradnju grada koji nazva{e . imetka. Potom je tvr|ava pala u muslimanske ruke. garancija Njegova Poslanika. Ne zabranjuje im se trgovina.ermu. Tu je veliku ulogu odigralo neopisivo herojstvo Ez-Zubejra ibn el-Avvama i drugih mud`ahida. D`izju }e pla}ati koliko je odre|eno u tri rate. Na{a garancija ne obuhvata onoga koji odbije ugovor. koji su se obavezali pomo}i odre|enim brojem glava stoke. svejedno. Ako se umanji rod. Ovome je bio svjedok Zubejr i njegova dva sina Abdullah i Muhammed. u iznosu od pedeset miliona. Sagradio je d`amiju. koje Taberi navodi u sljede}oj formi: “U ime Allaha. Nakon toga osvojena je Aleksandrija i svi preostali dijelovi Egipta. kada prestanu poplave. a zatim otvoriti put ka unutra{njosti Egipta. a davat }e je.” Amr ibn el-’As izvr{io je nare|enje halife.Ashabi Allahovog Poslanika 45 odlu~i da ih goni do unutra{njosti Egipta. tra`e}i od njega pomo} i opremu. Dok je Amr razmi{ljao {ta da radi. na kopnu i na moru. Ne}e ih uznemiravati u navedenom niti }e im se {ta oduzimati i ne}e ni s kim dijeliti svoje stanove u Neubi. vjere. ostao u rukama muslimana. a Amr je nastavio i opkolio grad Ajnu{-{ems. Amr je stigao do tvr|ave prije nego mu je do{la pomo}. crkava. oduzet }e mu se prava u skladu s tim. garancija njegova nasljednika Emirul-mu’minina i garancija vjernika. Zatim je potpisano primirje sa egipatskim kraljem Mukavkisom. do{la mu je pomo} koju je poslao Emirul-mu’minin. Amr ibn el-’As je nakon toga izabrao prostranu zemlju u predgra|u Ajnu{-{emsa. r. Ko prihvati primirje od Bizantijaca i Neube. te je okupio svoje snage u Babilonovoj tvr|avi. krstova.. na njega }e se odnositi sve ono {to se odnosi na ostale. Egipat je. Ako neko od njih ne prihvati. Samilosnog! Garancija stanovnicima Egipta od Amra ibn el-’Asa za sigurnost njihovih `ivota. . Ovo {to je u ovom dokumentu Allahov je ugovor i garancija.

a ako su dvije. ostario sam.. Bo`e moj. a Allah zna sve. rije~ima: “O ljudi.” Jedne no}i usnio je san poslije koga je shvatio da mu je kraj blizu.. njoj polovina njegove ostav{tine. Ispod ogrta~a dr`ao je no` sa dr{kom na sredini i sa dva o{tra sje~iva sa strana. a potom bi izgovorio iftitahi tekbir10. a da se meni obra}aju u nejasnim stvarima.” 9 Ako me Allah po`ivi. ubi me!” Ubica je bio Ebu-Lu’lu . uzimam Tebe za svjedoka u vezi ensarijskih namjesnika. onda }e mu{karcu pripasti dio jednak koliko dvama `enama. ispravio bi ga.” U ranu zoru.. a ima sestru. ~etvrtoga zul-hid`eta dvadeset i tre}e godine po Hid`ri iza{ao je Emirul-mu’minin u d`amiju da predvodi muslimane na sabah-namazu. koji je bio zarobljen u Bici za Nehavend. ako neko umre.ejruz el-. To vam Allah obja{njava da ne zalutate. Prethodno je odredio ljude u d`amiji da izravnaju safove prije namaza.. u srijedu. stao je ispred muslimana i izgovorio tekbir za pristup namazu. a. i okrenuv{i se prema muslimanima. koji tuma~im da mi se smrt pribli`ava. Vidio sam crnog pijetla da me je dva puta kljucnuo. a i on }e naslijediti nju ako ona ne bude imala djeteta. a pove}ao se broj pot~injenih.. Osim brige da vas zavedu drugi.. da pravedni budu prema njima i da im udjeljuju. Omer ibn el-Hattab osjetio je hladno}u oru`ja. u~e}i dovu: “Bo`e moj..46                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Omer ibn el-Hattab bio je halifa deset godina i nekoliko mjeseci.. najva`niji su mi bili propisi o ostav{tini rodbini. a. Ako bi neko bio vi{e naprijed ili nazad. Reci: ‘Allah }e vam kazati propis o kelali. Ako su oni bra}a i sestre. Ja sam ih samo poslao da podu~avaju ljude vjeri i sunnetu njihova Poslanika. a sve vam je obja{njeno. odre|eni su vam farzovi i sunneti.s. Do{ao je u ranim satima odlu~an da ubije Vo|u pravovjernih. ispred njega usta ~ovjek i udari ga no`em nekoliko puta u prsa i u stomak. snaga me izdaje. pro{irene njene granice i sre|ena administracija.arisi. Utom. Ni o ~emu nisam vi{e pitao Allahova Poslanika kao o kelali. kada me je bocnuo svojim prstom u stomak i rekao mi: ‘Dovoljan ti je ajet koji se nalazi na kraju sure En-Nisa’: ‘Oni tra`e od tebe tuma~enje. uzmi me Sebi dok nisam potpuno onemo}ao ili izgr|en. Ujutro se obratio muslimanima.. Kada ga je starost ophrvala i kad je po~eo osje}ati slabost u tijelu. a ne bude imao djeteta.. njima dvama tre}ina njegove ostav{tine. Omer ibn el-Hattab do{ao je u d`amiju. rob El-Mugire ibn [u’bea. U njegovo vrijeme u~vr{}ena je islamska dr`ava. 8 Ni{ta mi nije te`e palo u mom dru`enju s Allahovim Poslanikom. a svjetlo dana jo{ nije bilo oja~alo.s. Po obi~aju. objasnit }u ‘kelalu’ tako da }e biti jasna i onome ko u~i i ko ne u~i Kur’an. i{arete}i progovori: “Uhvatite psa.. vidio sam uistinu san. Ostavljeni ste. kao kelala. osjetio je da mu se pribli`ava ed`el pa je po`urivao susret sa svojim Gospodarem. Sakrio se blizu .O ljudi. oronule su mi kosti.

dok jedan nije skinuo svoj ogrta~ i bacio ga na njega. Kada me ponesete. a. jer ako mi bude kod Allaha dobro.. skinut }e mi ih. oti|i kod Majke vjernika Ai{e i reci joj: ‘Omer ti {alje selam. Kada je Emirul-mu’minin saznao ime i podatke o svom ubici. zamijenit }e mi ih boljim. jer Allah najbolje zna o meni. pa koji god bude izabran.s. pa je zato oporu~io sinu Abdullahu: “[tedi u mojim kefinima. On je po~eo da razmahuje no`em desno i lijevo. i reci: “Ho}e{ li dozvoliti da Omer bude ukopan pored svoja dva prijatelja?” Omerov sin je Majku vjernika zatekao kako sjedi i pla~e. spustio je ruke niza se i po~eo govoriti: “Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti…Te{ko meni ako mi Allah ne oprosti”…11 To je ponavljao dok mu du{a nije iza{la. Zahtijevao je da njegov sin Abdurrahman bude prisutan s njima. a ako ne bude. Talhi ibn Ubejdullahu. prije }ete se osloboditi zla koje nosite na va{im vratovima.s. Aliji ibn Ebu-Talibu.” Kada mu je du{a po~ela izlaziti.. po`urite. jer ako imadnem kod Allaha dobra. Nemojte pretjerivati oko mog mezara. Omer je zahtijevao od svog sina da zatra`i dozvolu od Majke vjernika Ai{e.s. Kada je preselio.a.a.: “Abdullahu. nemoj re}i Emirul-mu’minin jer ja danas nisam ‘emir’. da dozvoli da bude ukopan pored svoja dva prijatelja i miljenika. i Ebu-Bekra. rekao je: “Hvala Allahu. Koji nije u~inio da se moj ubica sa mnom raspravlja na Sudnjem danu radi sed`de kad je on nikada nije u~inio.” Sin je odgovorio: “Zar nije moje stegno i zemlja isto?” Omer. Zato ga muslimani nisu uspjeli ispitati i saznati pravu istinu o zavjeri... rekao je svome sinu: “Stavi mi obraz na zemlju. i Ebu--Bekra. r. Ebu-Lu’lu shvatio je da mora umrijeti. a ako ne. radijallahu anha. bio je zadovoljan njima. oboriv{i ga na zemlju. Allahov Poslanik. on }e biti halifa poslije mene.Ashabi Allahovog Poslanika 47 mjesta gdje je klanjao Emirul-mu’minin.” . Allahova Poslanika. Nakon ranjavanja. pa se sam probo no`em od ~ega je i umro. sko~io je na njega i vi{e puta udario ga no`em. pobojao se da njegova porodica ne}e pretjerivati kod d`enaze. i kada je po~eo namaz. ali da on nema pravo da bude izabran. Nemojte me hvaliti sa onim {to nemam. ponovo re~e: “Stavi mi obraz na zemlju!” Pa kada mu je sin stavio obraz na zemlju. Ostavio je hilafet jednom od {est ljudi koje je izabrao. odnijet }ete me u ono {to je bolje za mene. Zubejru ibn Avvamu. r. Potom je poku{ao pobje}i. a. raniv{i nekoliko muslimana. Abdurrahmanu ibn Avfu i Sa’du ibn Ebu-Vekkasu. a.” Nakon {to je osjetio da mu se pribli`ava smrt.” Nekoliko dana nakon ranjavanja halifa je proveo u razmi{ljanju o problemima muslimana. O navedenoj {esterici Omer je rekao: “Ne vidim da iko ima ve}e pravo na izbor za halifu od ove grupe. Neka ne izlaze za mnom `ene. a da me|u njima bude {ura u izboru: Osmanu ibn Affanu. Nazvao joj je selam i rekao: “Omer tra`i dozvolu da ga ukopaju pored Allahova Poslanika. ali su se muslimani okupili oko njega odlu~ni da ga uhvate.

D`amija je u Omerovo vrijeme bila mjesto odakle se upravljalo dr`avom. Do{ao je u Medinu pitati o muslimanskom kralju. Bio si kreposan i dobar. Uni{tio si smutnju.” Abdullah se vratio i rekao da mu je Ai{a.Te{ko da ima sli~an primjer dr`anja do pravde me|u ljudima kao slu~aj koji se desio sa izaslanikom Kisre.48                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Tako mi Allaha. ne}ete me prete}i u pohvali njega. odbojan prema la`i. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Neka klanja Suhejb.” Osman ibn Affan i Alija.. nego da imaju halifu. odnesite me na mojoj postelji. D`amiju je u~inio mjestom gdje se raspravlja o op}im muslimanskim problemima.a. sine Omerov. Bio si zadovoljavan kada je trebalo i ljutio si se kada je trebalo. I ~esto kada se govori o pravdi. a {uru je u~inio na~inom islamske vlasti. Nazvan je . to sam `eljela za sebe. dvoumili su se koji }e mu od njih dvojice klanjati d`enazu. Prenosi El-Mugire ibn [u’be i veli: “Nakon {to je Omer umro. A dovoljno mu je ~asti {to je on bio najpravedniji u presudama.. r. ali ga nije na{ao. ukopaj me u muslimansko mezarje.a. Pero nije u stanju iskazati sve vrline i dobro~instva koja je u~inio Emirul-mu’minin Omer ibn el-Hattab. Oti{ao si ~iste odje}e i ~ist od grijeha. Poslije namaza je Abdullah ibn Selam pri{ao njegovom tijelu i stav{i pored postelje. na{ao je ~ovjeka . Kada je perzijski izaslanik do{ao na mjesto gdje su ga uputili.a. Niko mi nije dra`i bio poslije Poslanika da sretnem Allaha sa njegovom knjigom od tebe. podigao odje}u sa njegova lica i rekao: “Allah ti se smilovao.A. naklonjen istini. a o`ivio sunnet. Potom ih je pitao gdje on boravi. Prvi je postavio sudije i zahtijevao od njih da se dr`e pravde u svojim presudama. ispravljao si nepravdu. kada umrem. pa su ga obavijestili da kod njih nema kralja. R. a ako ne. ali }u njemu dati prednost nad sobom.” Ukopan je pored svoja dva prijatelja. re~e: “Ako ste me pretekli da mu klanjate. Nisi se hvalisao i nisi ogovarao. zatim stani na vrata i reci: “Omer ibn el-Hattab tra`i dozvolu. pomagao si lije~enje te{kih bolesnika.Divan li si brat po islamu. Re~eno mu je da ode na jedno mjesto nedaleko od d`amije. za njim je zaplakala k}erka Ebi-Hasme i rekla: “Omere. r. Potra`io ga je u d`amiji.arukom jer je rastavljao istinu od la`i. Omer je Medinu u~inio muslimanskom prijestolnicom. Pri{ao mu je Alija ibn Ebi-Talib. o Abdullahu. a Omer re~e: ”Ni{ta mi nije bilo va`nije od tog mjesta. unesi me. navodi se Omer kao primjer. a ve} je Omer bio ogasuljen i zamotan u }efine.. o Ebu-Hafse.. o Omere.” Plemeniti ashabi stajali su oko Omerovog tijela koje je le`alo na zemlji.” Tako je oporu~eno. r. radijallahu anha. pa su ga uputili prema d`amiji. dozvolila. Pa ako mi se da dozvola.” VRLINE OMERA.

.s. Kad bi saznao da je neko u oskudici. pa mirno zaspao!” Omer ibn el-Hattab. Sam. Ta slika je nagnala Perzijanca da ka`e poznatu re~enicu: “Pravdu si uspostavio. u~inio Hid`ru iz Meke u Medinu. . sakupio bi hrane i sam na svojim le|ima odnio muhta~u. Arapi prije. sakriven od sunca. ra~unali su vrijeme prema perzijskom ili bizantijskom takvimu. a i Arapi kao prvi muslimani. toliko je bio blag. Koliko je Emirul-mu’minin bio strog prema sebi i svojoj porodici.. uveo po{tu. sve dok Omer ibn el-Hattab nije na~inio muslimanski kalendar koji po~inje od godine u kojoj je Allahov Poslanik. r.a.Ashabi Allahovog Poslanika 49 kako spava u hladovini vo}njaka. Historija ne}e prestati spominjati ovoga ~ovjeka. saosje}ajan i samilostan prema muslimanima. prvi je koji je postavio divane (urede). plate i protokole. a. sa svojim {tapom pod glavom. siguran i bezbri`an spavao je prvi ~ovjek najve}e dr`ave toga doba. On je uveo (mjese~no) lunarno ra~unanje vremena za muslimane.

.

pa prema tome Osmanova nana po majci tetka je Allahovog Poslanika.. a peti Osmanov djed. a. a. a on K’abov.. od koga su nastale ha{imije. a imao je {est godina.. Bio je ro|ak Allahovog Poslanika. a on . a on je ~etvrti djed Muhammedu. a on sin Murrinov. Osman. . k}erka Kurejzova.s.s. a on Meidov. a on Nadrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. a on sin Abdu{-[emsov. a on sin Umejje. a on Luejjov. a on Mudrekov. s dvije strane: po porijeklu od Abdul-Menafa. a on sin Mudar Nizarov. a on Abdu{-[emsov. Imao je nadimke Ebu-Abdullah i Ebu-Amr. i Objavi koja mu se objavljivala u srce le`ao u tome {to nije bio iz njihovog plemena. a on Malikov. a. oca Abdu{-[emsa. koji je sin Habibov. a on Muzejminov. Sin mu je umro ~etvrte godine po Hid`ri. koja su smatrala da imaju ve}e pravo na poslanstvo od plemena Benu-Abdul-Muttalib. a on Abdul-Menafov. a on Kusajjov. R. a. k}erka je AbdulMuttalibova. sin je Affanov. Sli~na je bila i mr`nja plemena Mahzum i Sekif.s.s. vodi porijeklo od Umejje. AbdulMenaf bio je otac i Ha{imu. koje je nosilo zastavu u ratovima i imalo neka vjerska zadu`enja oko Kabe. Osmanova mati bila je Erva. Mo`da je najve}i uzrok neprijateljstva plemena Benu-Umejje prema Muhammedu. a.A. a on Iljasov. a Kusajj je sin Kilabov.. a on Galibov. ~iji su potomci Emevije. a on sin Ebu el-’Asov.OSMAN IBN A.ihrov. Prvi nadimak mu je po sinu Abdullahu kojeg je dobio sa `enom Rukajjom.s. a on Adnanov.a.AN. a on Kinanov. Nadmetalo se s plemenom Benu-Ha{im oko vo|stva i ugleda. k}erkom Allahova Poslanika. sina Rebiovog. jednog od naj~asnijih kurej{evi}kih plemena.. r. s druge strane Osmanova je mati Erva a njezina mati El-Bejda.

krupnih o~iju. Osman je u{ao. Ja sam upitala: ‘Allahov Poslani~e. obla~io je skupocjena odijela i nosio vrijedan nakit. a. . Bio je vrlo stidljiv. tamnoput. sjeo je i popravio svoju odje}u. a potom je do{ao Omer. samilostan i dobro}udan. a Omer.’” Osman. odgojen je u bogatoj trgova~koj ku}i.. Lice mu je imalo o`iljke od posljedica prebolovanih boginja. Upustio se u trgovinu u kojoj se pokazao kao vrstan trgovac: pravedan. Isticao se mirno}om. da u|e.s. i zatra`io dozvolu za ulazak. r. znaju}i za njegov stid rekao je: “Najiskreniji u svome stidu od moga ummeta je Osman.s. Allahov Poslanik. O sebi je rekao: “Allaha mi.a. gustu kosu. blagosti. okrugla lica. a. obavio je {to je htio i oti{ao. naro~ito stopala i {ake.s.a. Bio je vrlo strpljiv. a. srednje visine. Jedanput mu je re~eno: “Za{to ne zapovijedi{ slugama da te neprestano slu`e?” On je odgovorio: “Ne.. iskustva i lijepog opho|enja. krupne ru~ne i no`ne kosti. prema Ebu-Bekru i Omeru se nisi ponio kao prema Osmanu.s. no} je za njihov odmor. a ljeti u Jemen. i zatra`io dozvolu za ulazak. imao je sav komfor.. uredno i luksuzno poku}stvo.” Odr`avao je rodbinske veze.s. zimi u [am. Allahov Poslanik. Zube je u~vr{}ivao zlatom. Taj luksuz i bogatstvo ostavili su velik uticaj na njegovu li~nost i pona{anje.. r.a. Jo{ za svoje mladosti po~eo se isticati. Nije ga privla~ilo oru`je niti je htio u~iti ratne vje{tine.a. Tako je zabilje`eno da je bilo samo sedamnaest ljudi koji su znali ~itati i pisati u vrijeme spu{tanja Objave Muhammedu. pru`ao podr{ku i pomagao rodbini kad god je trebalo. r. Me|u njima je bio i Osman.” Tako|er prenosi Seid ibn el-’As od Ai{e: “Ebu-Bekr. slugama i onima koji su od njega zavisili. Imao je veliku bradu koju je knio.. bio je lijepog izgleda. Allahov Poslanik. a zatim iza{ao. da mi ne bi ni rekao zbog ~ega je do{ao.52                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSOBENOSTI Osman.. r. pravog nosa. nastojao je mirno rije{iti probleme i izbjegavao je sva|u i kavgu kad god je mogao. Prirodno je prezirao nasilje. prijaznim govorom i lijepim ahlakom. Osman je u~io u doba kad je bilo vrlo malo u~enih ljudi. za razliku od mladi}a Meke toga doba. @ivio je ~isto i uredno. a on je le`ao na svojoj postelji zagrnut mojim ogrta~em. Potom je do{ao Osman.s. a imao je vrlo lijep rukopis. Nije promijenio svoj polo`aj. a. nje`ne ko`e. a.. a. odgovori: ‘Osman je vrlo stidljiv ~ovjek i bojim se da sam ga do~ekao onako. Bio je bogat i dare`ljiv. Ljudi su ga posje}ivali i dru`ili se s njim zbog njegovog obrazovanja. nisam po~inio blud ni u d`ahilijetu ni u islamu. Posebno je bio milostiv prema ro|acima. r. pa mu je Poslanik.. dozvolio mu je. Poznavao je njihova rodoslovlja i znao historiju Kurej{ija. a.. iskren i pouzdan.’ Allahov Poslanik. zatra`io je dozvolu od Allahovog Poslanika.” Osman je `ivio rasko{nim `ivotom.s. sa svim njihovim dobrim i lo{im stranama. Iz Meke je odlazio na trgova~ka putovanja... koriste}i ~itala~ke sposobnosti me|u Arapima... r.a. Imao je duga~ke podlaktice. Obavio je svoj posao i oti{ao. Nije pio alkohol niti je bludni~io. dozvolio..a. obavio svoj posao.

u~init }e{ djelo koje }e biti opjevano. pa ga slijedi. pa sam je upitao: ‘Tetka.. tu`an i zabrinut kao i uobi~ajeno. te on izgovori {ehadet i primi islam. Allahov je Poslanik. r. niti koriste.s. kao razborit ~ovjek.. lijep si i rije~it. Jednog dana je kod svojih uku}ana. kipovi ti ne mogu nauditi.a. Osman se jo{ ranije `elio o`eniti Rukajjom. . a bit }e{ sa~uvan zla. tebi i svim stvorenjima. koji mu je rekao: “Te{ko tebi.” Ebu-Bekr re~e: “Ovaj Muhammed ibn Abdullah. pa opet do deset.’” Kada je nakon toga iza{ao iz ku}e.. gluhi. ja sam Njegov Poslanik. {ta to govori{?’ Odgovorila mi je: ‘Osmane. r. ne mo`e{ razlu~iti istinu od neistine? Kakvi su ovo kipovi koje obo`ava na{ narod? Zar nisu od kamena.Ashabi Allahovog Poslanika 53 PRIMANJE ISLAMA Osman je. Ima{ li `elju da ga posjeti{?” Osman i Ebu-Bekr. pa opet triput. kasnije je pri~ao: “Bio sam za~u|en njenim rije~ima.. ga je odu{evio. k}erkom plemenitog porijekla. Rukajja. tada su oti{li kod Poslanika. bila se udala za Utbu ibn Ebu-Leheba.s. a.. a ovaj Poslanik ima jasan dokaz. Allah ga je poslao Svojim stvorenjima. nagovje{tavala mi je `enidbu `enom koja se udala za drugoga.s. pa ga je njena udaja jako rastu`ila. a bila je vrlo lijepa i privla~na.a. a. niti {tete? Osman odgovori: “Allaha mi. pozdravljen si triput uzastopno.” Kada je ~uo Allahova Poslanika. Dobit }e{ dobro. zatekao u posjeti njegovu tetku S’adu bint Kurejz... i on mu re~e: “Osmane. Osmane! Kako ti. k}erka Poslanikova.” Osman.a. odazovi se Allahu. slijepi. Ona se bavila vra~anjem pa mu je rekla: “Raduj se. primio islam na ~udan na~in.s. a. kako pri~a Hafiz ibn Asakir. ugledao je Ebu-Bekra. r. Bogami. o`enit }e{ se ~ednom `enom. a. takvi su kakve si ih opisao. Poslanik.

s. u njegovoj poslani~koj misiji. Ebu-Leheb. jeste izme|u Osmana i `ene mu Rukajje.s.. a Allah upu}uje na Istinu. poslan svim stvorenjima.. a to su vidjeli u razvodu braka njihovih sinova. Obja{njavao im je pravednost nebeske poslanice kojom je obradovan Muhammed ibn Abdullah.. sine Ha{imovi}a..s.. zagovarao jednakost i pravednost me|u ljudima. on nikada nije bio uz la`. Rekao je poslije: “Najljep{i brak. Allahov Milosni~e. a. a. U to vrijeme bilo je trideset osam muslimana na Zemlji. a. u islam.s. Poslanikov. bio je vrlo radostan jer su se njegove k}erke razvele od mnogobo`aca.s. svoju du{u ti. Poslije nekog vremena. @rtvujem za tebe.” . Ovi principi mijenjali su `ivot ~iji su obi~aji poni`avali vrijednost ~ovjeka. {to ga ~ovjek vidje. koji je bio zasnovan na ropstvu i tla~enju siroma{nih od bogatih. a. Ebu-Leheb i `ena mu Ummu D`emil smatrali su da je najbolji na~in zabaviti ga li~nim problemima. Kurej{ije su shvatile kakva im opasnost prijeti ako se islam pro{iri me|u njihovom omladinom.54                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUN-NUREJN Ebu-Bekr. a. pa su se tome po~eli otvoreno suprotstavljati. Kurej{ije su po~ele razmi{ljati o na~inu kojim bi zaustavili Poslanika. Pa slijedi Muhammeda. mjesec i sunce nad horizontom. O`eni ga svojom k}erkom.s. svoja je dva sina o`enio k}erkama Resulullaha: Utbu Rukajjom i Utejbu Ummu Kulsum. pozivao je kurej{evi~ku omladinu: onu razumniju i napredniju i onu ljep{ega morala od njihovih vr{njaka. r. Ebu-Selemu ibn Abdul-Eseda i Erkama ibn Ebu-el-Erkama kod Allahova Poslanika. na istini. Doveo je Osmana ibn M’azuna. njegovim uzrokom i zaslugom. Ovakvi su principi Kurej{ijama oduzimali povlastice i uni{tavali mekanski vladaju}i dru{tveni sistem. do~ekao je toplo njegov prijedlog i o`enio ga svojom k}erkom. Kada je obavljen razvod.. Abdurrahmana ibn Avfa. Osman.. Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. poslani s Istinom. Islam je pozivao odbacivanju paganstva i obo`avanja kipova. Resulullah. te su svi. a. po~eo je razgovarati s Poslanikom o `enidbi Rukajjom. r.” Osmanova tetka S’ada bint Kurejz je povodom njihovog braka rekla: “Allah uputi Osmana mojim rije~ima na pravi put.. primili islam.a.s. a. Allahov Poslanik.a. amid`a. pa njih dvoje bijahu.

Allahov Poslanik. Kurej{ije su do`ivjele te`ak poraz u kojem im je poginuo velik broj plemi}a i ratnika.. Jednoga dana je do Poslanika. Kurej{ije se nisu htjele vratiti u Meku bez sukoba s Muhamedom. brata Hassana ibn Sabita.s.. Na taj dan kada su muslimani pobjedonosno zavr{ili okr{aj na Bedru. `elio je zadr`ati svoje srodstvo s Poslanikom. Ukopan je u Medini. r.s.” Osman.. Kurej{ije su i dalje motrile na muslimane na svakom koraku.. tako da takvo gostoprimstvo nije zabilje`eno u historiji. r. a. zbog toga {to je . a Osman se pobratio s njim. Rukajja je preselila na ahiret.s. r. koji je bio pjesnik Allahova Poslanika...a..s.. Tuga je ponovo ostavila o`iljak na Osmanovom srcu kada mu je u {estoj godini `ivota umro sin Abdullah. a. pa su se vratili u Meku. Odlu~io se suprotstaviti tom karavanu i zaplijeniti imetak kako bi osiroma{io Kurej{ije i otupio o{tricu njihova djelovanja te ih zaustavio u njihovom nano{enju zla muslimanima. kao da je i on u~estvovao u bici.. a. muslimanima je naredio da tajno u~ine hid`ru u Medinu gdje su ih ensarije do~ekale... vjen~ao ga je njom.a. tre}e godine po Hid`ri. Hid`ra muslimana u Medinu upotpunila se dolaskom Muhammeda. Osman.a. Kada je druga Resulullahova k}erka Ummu Kulsum preselila na ahiret. r.s. Devete godine po Hid`ri umrla mu je `ena Ummu Kulsum. bratstvu i potpomaganju koje se o~itovalo na svakom koraku. a. a. Pozvali su u pomo} svoje saveznike me|u arapskim plemenima u borbu protiv islama.s.a. a mehr je bio isti kao i kod Rukajje. dobio je nadimak “Zun-nurejn” (Vlasnik dvije svjetlosti). dao bih je za tebe. Tako je do{lo do Bitke na Bedru. dobro i zlo. on je rekao Osmanu: “Kada bih imao i tre}u k}erku. a.s.. dijele}i s njima dom. poslav{i ih u spas karavana.s. Osman i njegova porodica bili su prvi koji su u~inili hid`ru. i njegova `ena su tako|er oti{li u Abesiniju i tamo proveli neko vrijeme. i Ebu-Bekra. Muslimani su u`ivali mir i sigurnost. U tom periodu su dobili sina kojem su nadjenuli ime Abdullah. Stanovnici Jesriba (Medina) dali su prisegu Muhammedu. a. Smatrao je da treba ostati pokraj nje da joj hizmeti i zatra`io je dozvolu od Poslanika. odredio je dio ratnog plijena za Osmana. a s njom nije imao djece. Poslanik. Osman nije u~estvovao u ovoj bici jer mu se `ena Rukajja bila razbolila tako da nije mogla ustati iz postelje.a.. nisu propu{tali ni jednu priliku da im na{tete i isprovociraju ih gdje god su mogli.a. a. a. Poslanik. Kurej{ije su ga pomogli svojim junacima i ratnicima. osjetiv{i opasnost. Ovdje je otpo~eo razvoj i izgradnja dr`ave i zajedice zasnovane na ljubavi.. pa je zaprosio njegovu drugu k}erku Ummu Kulsum. Allahov Poslanik. D`enazu mu je klanjao njegov djed Muhammed. Naro~ito je Ebu-D`ehl podsticao mu{rike na to i nare|ivao im borbu. me|utim.. Me|utim.s. Ebu-Sufjan je.Ashabi Allahovog Poslanika 55 Nakon {to se poja~ao pritisak Kurej{ija. imetak. poslao po pomo}. {to mu je on dozvolio.s. Osman.s. da }e ratovati uz njega i {tititi ga te su ga pozvali k njima u Medinu. do{la vijest da se Ebu-Sufjan vra}a iz [ama na ~elu karavana u kome je bio kurej{evi~ki kapital. Dok su oni stigli. Poslije smrti Rukajje.s. Smjestili su se u ku}u Sabita ibn Sabita r. a. a. Ebu-Sufjan je uspio izbje}i muslimansku zasjedu.. naredio je muslimanima da u~ine hid`ru u Abesiniju (Etiopiju). r. a. Vjen~anje je bilo u mjesecu rebiul-evelu.

zahvalio je Allahu. srodio se s Allahovim Poslanikom... a ovaj od Alija ibn Asima.. idi i otvori mu vrata i obraduj ga D`ennetom. Buhari bilje`i od Muse ibn Ismaila.s. prenose}i od svog oca. preko njegovih k}eri i osigurana mu je ku}a u D`ennetu.s. a ovaj od Ahmeda ibn Sulejmana.s. a ovaj od Jahje ibn D`afera. a na vratima je bio Ebu-Bekr. u{ao.s.: ‘Vo|o pravovjernih.a.. Hatib Ebu el-.s. pa je upitao o ljudima koji su sjedili okupljeni: ‘Ko su ovi?’ . a ovaj od Ebu-Muse el-E{’arija da je rekao: “Bio sam s Allahovim Poslanikom. a. Hunejnu. Poslanik. re~e: ‘Abdullahu ibn Kajse.56                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o`enio dvije k}erke Poslanika.. a.s.’ Ustao sam i otvorio vrata na kojima je bio Omer ibn el-Hattab r.. a ovaj od Nizala ibn Sebre el-Hilalija da je rekao: “Rekli smo Aliji. a. a ovaj od Dahhaka ibn Muhazima. Osman ibn Affan. a. On je me|u deset osoba kojima je D`ennet obe}an za njihova `ivota. re~e: ‘Abdullahu. Allah neka je zadovoljan s njima.. na najvi{em je stupnju. Talha ibn Ubejdullah. pri~aj nam o Osmanu ibn Affanu!’ On je rekao: “Zovu ga Zun-nurejn.. a Allahov Poslanik.. Zubejr ibn el-Avvam.a. a. nazvao selam i sjeo. ustani i otvori. a. razgrtao je {tapom zemlju kada neko opet pokuca.. a ovaj od Osmana ibn Mevhiba da je rekao: “Do{ao je neki ~ovjek iz Egipta na had`. a ovaj od Ahmeda ibn Talhe ibn Haruna.” Hilal je pri~ao. nije se pro~uo svojom smjelo{}u niti slavom u ratu. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a. Poslanik. Zatvorio sam vrata. pa Resulullah. S’ad ibn Ebi-Vekkas.a. Ta deseterica ~asnih ashaba su: Ebu-Bekr es-Siddik. a ovaj od Osmana en-Nehdija. Abdullah ibn Mes’ud i Seid ibn Zejd. a ovaj od Ebu-Sufjana. otvorio i vidio Osmana ibn Affana. kada neko ponovo pokuca.’ Ustao sam.a.Talib. otvori mu i obraduj ga D`ennetom na isku{enju koje }e ga sna}i. a ovaj od Ebu-Avane. a. Alija ibn Ebi. ~eprkao je zemlju {tapom. Potom sam zatvorio vrata. a ovaj od Nasra ibn Ahmeda.’ Potom je u{ao.. a Poslanik. i obraduj ga D`ennetom. Kada sam ga obavijestio o onome {to je rekao Poslanik. a.s. pa sam ga obavijestio o onome {to je rekao Allahov Poslanik. zahvalio je Allahu. re~e: ‘Abdullahu.a. Omer ibn el-Hattab. r.’ Ustao sam i otvorio vrata.s. a svaka od njih mu je bila svjetlo u `ivotu.s. Taifu i Bici na Tebuku i na Uhudu.. a. Hudejbijji. a. r. r. ustani.s. a on je rekao: ‘Allah je pomaga~. a ovaj od Ishaka el-Ezreka. Abdurrahman ibn Avf. na Hendeku. u{ao.’” Osman. Hajberu i obavio Oprosnu umru.s. kao {to je u~estvovao u Osvajanju Meke. a. a ovaj od Osmana bin Gajasa. nazvao selam i sjeo.adl prenosi od Abdullaha ibn Ebu-Nasra. r.. Bio je sa Poslanikom. nazvao selam i sjeo. u jednom vrtu iza zatvorenih vrata kada pokuca neki ~ovjek.s.

Ostao je da joj pomogne. a Poslanik.a.s.a. a u Meki nema nikoga iz Benu-Adijj ibn K’ab. re~e: ‘Pri|i da ti objasnim. Osman. r. Poslanik.a. r. te je njome stisnuo drugu i rekao: ‘Ovo je za Osmana. rekao je za svoju desnu ruku da je Osmanova. poslao je Osmana.. Poslanik. a ona je tada bila te{ko bolesna. Oti{ao je sa Ebu-Sufjanom starje{inama Kurej{ija i obavijestio ih o Poslanikovoj. a. Resulullah.’ [to se ti~e njegova odsustva na dan zakletve “Er-Ridvan”. a.s.. bio je Poslanikov izaslanik u Meki. poslao. bio je o`enjen Poslanikovom k}erkom.” Poslije toga. a. rekao mu je: ‘Ima{ nagradu kao onaj koji je u~estvovao na Bedru i pravedan udio u diobi ratnog plijena. a do muslimana je do{la vijest da je ubijen. r. nego mogu ti preporu~iti ~ovjeka koji je bolji izaslanik od mene.’ Tada mu Abdullah ibn Omer.. bio je jedan od onih koji su davali najve}e priloge za opremanje islamske . pa su mu oni rekli: ‘Ako ho}e{ da obavi{ tavaf oko K’abe. Je li Osman pobjegao u Bici na Uhudu?’ On odgovori: ‘Jeste. zatra`io je za{titu kod njega dok ne preda svoju poruku Kurej{ijama.’ On se prima~e. bojim se za sebe od Kurej{ija. Muhammed. a. Osman. Da je bio iko pogodniji za odlazak u Meku od njega. Osmana ibn Affana. a. Kada je Osman .s. poslao je Osmana u Meku. a prisega “Er-Ridvan” bila je nakon njegovog odlaska. poruci. Tada su muslimani dali prisegu zvanu “Er-Ridvan” za borbu protiv Kurej{ija kako bi osvetili Osmana. [to se ti~e njegova bje`anja na Uhudu.s. a..s. pa se obrati Abdullahu: ‘Sine Omerov.Ashabi Allahovog Poslanika 57 Odgovorili su: ‘Kurej{ije.s. Allahov bi ga Poslanik. ko bi me za{titio.’ [to se ti~e ugovora na Hudejbiji. rekao: ‘Allahov Poslani~e. r.a.. pitat }u te ne{to. zovnuo je Omera da ga zastupa kod Kurej{ija u Meki i da im objasni njegovu `elju za posjetu K’abi i tavafu oko K’abe..s. r. d`.’ ‘A zna{ li da je odsustvovao i sa Bitke na Bedru?’ ‘Znam.a...’ ^ovjek re~e: ‘Allahu Ekber. obavi ga’ On im odgovori: ‘Ne}u tavafiti dok to Poslanik. r. Kurej{ije znaju moju mr`nju i neprijateljstvo prema njima. svjedo~im da mu je Allah..s. do{ao u Meku i sreo Eban ibn Seida ibn ’Asa.. a. ne uradi prije mene.{.’ Kurej{ije su uhapsili Osmana.a. oprostio.... u to vrijeme je poslan u Meku. [to se ti~e njegova odsustva sa Bedra.’ ‘A ko im je u~itelj?’ ‘Abdullah ibn Omer. pa mu je Omer.. a.

. r. dao je sav svoj imetak.s. upitao: ‘[ta si ostavio svojoj porodici?’ On odgovori: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika. Zubejru ibn Avvamu. a da nije bio plemenit prema njemu.s. r. Allahov Poslanik..s.” ...a. a za to vrijeme razmi{ljao je o stanju muslimana koje }e do}i poslije njega. proglasio je vrijeme polaska i tra`io od muslimana da daju priloge koliko ko mo`e.’” HILA. a Poslanik. pa ga je Poslanik. dostavljao D`ibril. od prvih dana. a.s. S’adu ibn Ebi-Vekkasu i Abdurrahmanu ibn Avfu. a. bojao se da halifa koji }e do}i iza njega ne bude davao prednost svojim ro|acima nad ostalim muslimanima. ako bude{ zadu`en za bilo koju stvar nad muslimanima..s. Kada je Ai{a ~ula da neki muslimani proklinju Osmana pred kraj njegova hilafeta. on je opremio tre}inu vojske... r.’” On je bio pisar Objave koju je Vjerovjesniku. Ulagao je imetak za islam bez ra~una. ne tovari na vrat podanicima ljude iz Benu Ebu-Muita. bio je izboden dvosjeklim no`em od Ebu-L’ul’u’a el-. bio zadovoljan: Osmanu ibn Affanu. hranu i pi}e.” Osmanu je rekao: “Osmane.arisija.a.a. Asim ibn Adijj sedamdeset tovara hurmi.s. rekao je na to: ‘[ta god Osman od danas uradi ne}e mu na{koditi. ne navaljuj na vratove podanika ljude od Abdul-Muttalibovog potomstva. Abdurrahman ibn Avf dvije stotine oka zlatnika. davanjem polo`aja i zadu`enja. Trebali su deve.. a. Kad je Poslanik. a. [to se ti~e Osmana. rekla je: ”Allah prokleo onog ko njega proklinje.a. konje.s.s. ali bez prava na svoju odluku. Nije htio nikoga odrediti za svoga nasljednika. koje je vodio Allahov Poslanik. bila su potrebna velika materijalna sredstva i obilne zalihe zbog daljine puta.s.ET Halifa Omer. Allah nije dao nijednom Njegovom robu da bude u takvom odnosu s Njegovim Poslanikom. prilo`io je pola svog imetka. r.a.s. a... Brisala sam mu znoj sa ~ela dok mu je silazila objava. Rekao je svome sinu Abdullahu da prisustvuje vije}anju. a. Bila sam uz Allahova Poslanika.. a.’ Omer. a imao je golemo bogatstvo. rekao je: ‘Pi{i. Omer. r. a. a Osman je bio bedem naslonjen na njega. htio da ide na Tebuk. a.58                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vojske u ratovima. Aliji ibn Ebi-Talibu. a. Talhi ibn Ubejdullahu. prilo`io je tri stotine deva sa cjelokupnom opremom i hiljadu dinara. Tri dana trpio je nanesne rane. Osmane! Tako mi Allaha. Ebu-Bekr. Zbog toga je rekao Aliji: “Ako bude{ izabran za halifu poslije mene. Poslije dugog razmi{ljanja prepustio je odluku {esterici cijenjenih ashaba kojima je Allahov Poslanik. Poslanik.

a.” Mogla se osjetiti sva ozbiljnost i te`ina situacije. To je trajalo tri dana i no}i. odgovori{e: “Svakako. Abdurrahman ibn Avf obrati se Aliji i Osmanu: “Koji }e od vas dvojice prihvatiti drugoga? Allah je uz boljeg od dvojice preostalih.” “Sla`emo se!”. r.. razmi{ljaju}i i mole}i Allaha da ga uputi na onoga kojim }e muslimani biti zadovoljni. Podigli su svoje glasove predla`u}i rije{enja. Do{li su Amr ibn el-’As i Mugire ibn [’ube i sjeli ispod prozora.. Trojica iz vije}a se isklju~i{e iz dalje rasprave. reko{e. Stvar je odlu~io Abdurrahman ibn Avf . Mikdad je bio na vratima i ~uvao stra`u kako bi njihova rasprava bila mirna i neometana. r. Me|u njima je bio i Abdullah ibn Omer. rekav{i: “Ustani ti. Odlu~io je da konsultira sve muslimane. Ispitivao je kakvog su mi{ljenja. ja~ini vjerovanja i bogobojaznosti. pitao je i djecu u mektebima.” Osman je {utio kao i Alija. trebalo je odrediti halifu koji }e nastaviti stopama prethodnika. a Talha ibn Ubejdullah Osmanu ibn Affanu. S’adu ibn Ebi-Vekasu. r.a.” Prou~en je ezan za skupni namaz u d`amiji. uzimam potvrdu i obe}anje da }e biti pravedan prema muslimanima i da }e ih {tititi. Mikdad ibn Amr okupio je izborno vije}e u ku}i Musvira ibn Mahrema kako bi izme|u sebe izabrali halifu. zaslugama. ima{ obe}anje od nas. pa i one koji su dolazili u posjetu Medini.” Alija i Osman. i klanjaj kao {to ti je halifa bio naredio. Po~eo je obilaziti ljude i ispitivati ih. Poslije toga je Abdurrahman govorio o obojici: o njihovim vrijednostima. zatim je rekao: “Ako odredim jednog od vas.” Poslije Omerova ukopa. Abdurrahmanu ibn Avfu.. Nije mogao na}i ni dvojicu da su se suprotstavljali da Osman bude halifa. Ibn-Kesir u svojoj knjizi “El-Bidaje ven-nihaje” opisao je stanje Abdurrahmana ibn Avfa u tom periodu i ono {to ga je ti{tilo: “Abdurrahman ibn Avf ustao je da konsultira ljude i da uporedi mi{ljenje muslimana i emira . pa im je Mikdad rekao: “Mislio sam da }ete potpomo}i izbor halife. Mikdad. Tako je stvar hilafeta prepu{tena trojici da izaberu izme|u sebe. a ne da }ete raspravljati. dobaci im: “Jeste li do{li da poslije mo`ete govoriti: ‘Bili smo kada se odlu~ivalo?’” Rasprava me|u odabranim ~lanovima vije}a bila je bu~na.” Potom su se svi razi{li. Suhejbe. pa je Abdurrahman rekao: “Ja }u preuzeti na sebe izbor i odredit }u onoga koji je pre~i od vas dvojice. Abdurrahman.a. a svoja prava na vo|stvo Zubejr ibn Avvam prepusti Aliji. Abdurrahman je osjetio te`inu preuzete odgovornosti. ispeo se na minber i rekao: .a. r. kada ih je vidio.Ashabi Allahovog Poslanika 59 Poslije Omerove smrti ljudi su bili neodlu~ni ko }e mu klanjati d`enazu.-javno i tajno.

s. r. i rekao: “Vi ste u ku}i prolaznosti.. Nadme}ite se u dobru koliko mo`ete do kraja va{ega `ivota. bit }e kod Gospodara tvoga bolje nagra|ena i ono u {ta se ~ovjek mo`e pouzdati. mogu. postane suho i vjetrovi ga raznesu. {ejtan ne pokoleba. zatim su posjedali u d`amiji da bi ~uli halifin govor.” Ljudi su se okupili oko Osmana. Alija. Po~eo je drhtati i zamuckivati. nelagodu i uzrujanost. jer je Allah. ispitivao sam javno i tajno va{e mi{ljenje.60                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ljudi.a. koje i poslije natapanja vodom.s.{. Omer je vazio stepenicu ni`e od Ebu-Bekra. Ubejdullahu su rekli da je dvosjekli ma~ kojim je Ebu-L’ul’u ubio njegovog oca. Ne znate ho}ete li osvanuti ili omrknuti.. A Allah sve mo`e! Bogatstvo i sinovi ukras su u `ivotu na ovome svijetu.” Izgled Osmana..’”12 Prvo s ~im se susreo Osman.. Vo|u pravovjernih. koja vje~no ostaju. Gdje su oni {to su radili za dunjaluk. da bi mu dali prisegu. a Osman stade na stepenicu s koje je vazio Resulullah i re~e: ”Ovo }e se oduljiti. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru.. skinuo sam teret sa svojih ple}a na Osmana. a. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Osman odgovori: “Allahu moj.a. Ebu-Bekr. d`.. dok mu je ruka bila u Osmanovoj. ali mogu da }u ulo`iti sve od sebe. Uzmite pouku od pro{lih naroda i trudite se da budete bolji. d`. a Abdurrahman ga uze za ruku i upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika.” Abdurrahman re~e: “Do|i Osmane!” Uzev{i ga za ruku i njega upita: “Mo`e{ li se zakleti Allahovom Knjigom i sunnetom Njegovog Poslanika. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. zahvalio je Allahu. Zar nije dunjaluk prepun obmana.a. r.. d`. kao halifa. ipak. stao bi na stepenicu do koje je stajao Allahov Poslanik.{. a dobra djela. isto su ostavili tragove i ostatke nastambi iza sebe? Zar niste ~uli za njih? Odbacite dunjaluk kao {to ga je i Allah. rije~ima: ‘Navedi im kao primjer da je `ivot na ovome svijetu kao bilje.. dok je bio na minberu. r.. rekao da je on bolji. ne mogu.a. koju Mi s neba spu{tamo. a.s. odbacio i tra`ite ahiret. a. da }e{ raditi kao Ebu-Bekr i Omer?” Alija odgovori: “Allahu moj. donio salavat na Njegova Poslanika. pa neka vas nikako `ivot na ovome svijetu ne zavara i neka vas u vjeri Allaha. ni Aliji ni Osmanu. dao mu je prisegu zajedno sa ostalima. Alija.a.s.{. ~uj i posvjedo~i! Gospodaru. a.. r. pa nisam vidio da naginjete i jednom od ove dvojice... ustani!” Alija je ustao i do{ao do minbera.{.” Tada Abdurrahman di`e glavu prema nebu. r. i re~e: “Gospodaru. Po Medini su se pro{irile glasine o uroti protiv Vo|e pravovjernih s ciljem . d`. upu}ivao je na njegovu tremu. prije ubistva vi|en kod Hurmuzana. kada bi vazio ljudima. bila je parnica Ubejdullaha ibn Omera. Ne budite nemarni. a zatim se ohrabrio.

dajite im {to je njihovo i uzmite {to je propisano. Uzmite pravo i dadnite pravo. nare|uju}i im dobro i pridr`avanje ispravne vjere. a odvra}aju}i od zla: ”Ono {to ste postigli.. Ve}ina ljudi ovog ummeta stvoreni su kao pastiri. pa kada to do|e. Alija. Ljudi su vidjeli Hurmuzana zajedno s Ebu-L’ul’uom i jednim kr{}aninom D`efinom kako se dogovaraju. a Ubejdullaha ibn Omera pustio je na slobodu.a. ka`e: ‘Nevjerstvo se javlja me|u strancima. da im dajete njihova prava i da od njih tra`ite {to moraju dati. Omer. naredio je da se strpa u zatvor i da mu presudi halifa koji do|e poslije njega. Vodite ra~una o svom pona{anju u odnosu na ono ~ime me je Allah zadu`io (tj. Allahov Poslanik. Odavanje dunjaluku dovodi do novotarija.’” . A sigurno }e do}i vrijeme da }e va{e vo|e biti poreznici. Vo|a pravovjernih htio je da njegova briga pokriva svaku osobu. umjesto toga uvedu novotarije. sigurnosti i povjerenja. neki od muhad`ira suprotstavili su se toj odluci i rekli: “Zar da se ubije danas. a. Ni slu~ajno ne `elim ni od jednog od vas ~uti o nekim promjenama.” Vo|a pravovjernih platio je krvarinu za pobijene.. i njega. a kada je na{ao Hurmuzana. nakon {to se kod vas ispuni troje: nakon {to vam se blagodat upotpuni. nemojte biti prvi koji }e je zloupotrijebiti pa biti sau~esnici u grijehu onima koji }e do}i poslije vas.a. a ne kao poreznici. obra}aju}i se halifi Osmanu.” Zapovjednike nad vojskom podsjetio je na njihove obaveze u ~uvanju islamske dr`ave rije~ima: “Vi ste ~uvari i za{titnici muslimana i mi potvr|ujemo ono {to vam je Omer zapovijedio. rekao je: “Allah te je oslobodio toga. Kada ne mognu razumijeti ne{to iz vjere. nakon {to vam djeca postanu punoljetna i nakon {to Kur’an po~nu da u~e i Arapi i stranci. imat }ete je. Muslimani su bili ogor~eni na Ubejdullaha ibn Omera. a ne pastiri. Ubejdullah ibn Omer se `estoko rasrdio kada je vidio svoga oca kako pati od nanesenih rana i krvari.Ashabi Allahovog Poslanika 61 razbijanja muslimanskog jedinstva i nadmetanja oko hilafeta. Zatim.” Podanicima je napisao. r. hilafet). pa je svojim namjesnicima napisao: ”Allah je vo|ama naredio da budu pastiri i ne pristoji im da budu poreznici. pa }e i drugi biti povjerljivi prema vama i ne nanosite nepravdu siro~adima i {ti}enicima jer je Allah neprijatelj njihovom neprijatelju. a otac mu ubijen ju~e?” Amr ibn el-’As. me|utim.. sigurnost i ~uvanje od po`ude: ”Allah je stvorio sva stvorenja i ne}e primiti ni{ta osim pravde. postigli ste uz one koji vas slijede. Budite povjerljivi.s. pa da vas Allah drugima zamijeni. Po{to oni nisu imali nasljednika. i neka vas dunjaluk nikako ne zavede od va{e vjere. pa ga ostavi. Njegov slu~aj nije bio u vrijeme tvoga hilafeta. Najispravnije je da gledate {ta rade muslimani i u njihove obaveze. r.” Onima koji su sakupljali zekat napisao je. tra`e}i povjerenje. stavio ju je u Bejtul-mal. osvojite po{tenjem i pravedno{}u. rekao je: “Dobit }e ono {to je i zaslu`io!” Naredio je da se ubije. Dadnite sigurnost. te je u srd`bi isukao sablju i ubio k}erku Ebu-L’ul’ua i kr{}anina D`efina. nestalo je stida. neprijatelja na kojeg budete nailazili. bio on musliman ili zimmija13. Lijepo postupajte prema zimmijama.

iako je imao dvadeset pet godina. Perzijski kralj Jezded`rid podsticao ih je na to. vrijednosti osam stotina hiljada dirhema godi{nje.a. Kada su Armenci i Azejberd`anci vidjeli svoju slabost pred muslimanima. a d`izja iz tog podru~ja je obilno popunila Bejtul-mal u Medini. Potom je Velida ibn Ukbea smijenio s polo`aja namjesnika Kufe. pobiv{i mnoge i zaplijeniv{i ogroman plijen. r. a kada je Osman.a. a zatim se okrenuo i upitao: ”Jesam li {ta dodao?” Halifa ga je pozvao u Medinu i naredio da ga izbi~uju. bio je S’ad ibn Ebu-Vekkas. Kada je stigao u Gruziju. Povod smjenjivanja Velida bilo je to {to se ovaj napio i klanjao ljudima ~etiri rekata sabahskog farza. zarobiv{i velik broj ljudi.. Sve oblasti kroz koje je prolazio pristale su davati d`izju tako da je osvojio cijeli Taberistan.62                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU Namjesnik u Kufi u doba Omera. Halifa je potom smijenio namjesnika Basre Ebu-Musu el-E{’arija. r. Seid je spremio svoju vojsku i uputio se prema Taberistanu. ponudili su sporazum koji je sklopljen s Huzejfom ibn el-Jemamom. preuzeo hilafet smijenio ga je.. U sporazumu je stajalo da trebaju davati d`izju. pa kada je Abdullah ibn Mes’ud zatra`io da se vrati novac. . Lahko je osvojio Azejberd`an. Uzrok zbog kojeg je smijenjen S’ad je bio to {to je on posudio novac od povjerenika Bejtul-mala u Kufi Abdullaha ibn Mes’uda. Velid je uzeo d`izju od njih i u po{iljci s plijenom poslao je halifi. U tom periodu stanovnici Armenije i Azejberd`ana raskinuli su napravljeni ugovor sa muslimanima pa su se po~eli okupljati u cilju spre~avanja prodora muslimana u njihovu dr`avu. Zbog toga je smijenio S’ada. koji je bio namjesnik {est godina. Postavio ga je za zapovjednika nad vojskom Ebu-Muse i Osmana ibn Ebu-el-’Asa. Ovo je bio prvi namjesnik kojeg je halifa postavio. a na njegovo mjesto postavio svog dajd`i}a Abdullaha ibn Amira ibn Kurejza.a. Velid ibn Ukbe na ~elu velike vojske iza{ao je iz Kufe. ovaj to nije bio u stanju vratiti pa je do{lo do sva|e i rekle su se te{ke rije~i koje su rasrdile halifu. Osvojene teritorije pro{irile su se ka Istoku. a zatim Armeniju. a na njegovo mjesto postavio Seida ibn el-’Asa.. ljudi su mu otvorili gradske kapije i dali d`izju u iznosu od dvije stotine hiljada dinara. a na njegovo mjesto postavio Velida ibn Ukbu. r.

Nije prestao dodijavati halifi. Muavija ibn Ebi-Sufjan.Ashabi Allahovog Poslanika 63 U [AMU Nakon {to je Seid osvojio Taberistan i Gruziju te se vratio u Kufu. ~iji je zapovijednik bio Habib ibn Muslime. da se bore protiv Bizantijaca u njihovoj dr`avi. Muavija i muslimani ukrcali su se na brodove i okrenuli prema Kipru kako bi navalili sa dvije strane. Organizirao je jaku mornaricu koja je imala vrlo zana~ajnu ulogu za budu}nost islamske dr`ave. molio je Allaha da pobijede i uspiju.a. devet ili deset hiljada vojnika va{oj bra}i u [am.. pa su obavijestili halifu. Nakon {to su se ujedinile dvije vojske. pitaju}i za odobrenje.” Seid je odr`ao govor ljudima i sakupio vojsku od {est hiljada ljudi na ~ije je ~elo odredio Selmana ibn Rebi’u i poslao ih u [am. jer su Bizantijci bili sakupili veliku vojsku kojom su htjeli napasti muslimane.” ^im je pala no}. Osamdeset hiljada Bizantijaca bilo je pod vo|stvom Morijana. Osvojili su ga. na{ao je tamo svoju `enu koja ga je pretekla. r. isplanirao je da se napad na Bizantijce izvr{i no}u i iznenada. dok mu nije udovoljeno.a. U pismu koje je Seid dobio od halife pisalo je: “Ako ti do|e ovo pismo. Kada je Habib stigao do Morijanova logora. . po{alji pouzdanog. Za Habibom je oti{ao i Selman ibn Rebi’a i njegov odred vojske. Muavija je poduzeo pohode protiv Bizantijaca i osvojio mnoge gradove i utvrde sve dok nije stigao nadomak konstantinopoljskog moreuza. Muavija ibn Ebi-Sufjan osnovao je jaku mornari~ku flotu kojom je namjerio napasti Kipar. r. pobili veliki broj vojnika i zaplijenili ogroman plijen. Halifa Osman. Tra`io je i dobio dozvolu od halife. jer je odlu~io ostatak Bizantije osvojiti s mora. razbili njihove snage i pobili njihove plemi}e. Poslije. Habibova je `ena ~ula govor svoga mu`a sa zapovjednicima pa ga je upitala: “A gdje }u se ja sastati s tobom?” On joj je odgovorio: “Mjesto sastanka }e nam biti ili Morijanov logor ili D`ennet. primio je pismo od halife u kojem mu se nare|uje da opremi vojsku i po{alje je kao pomo} Muaviji ibn Ebu-Sufjanu u [am. @elio je pove}ati broj brodova svoje flote. Muslimani su se pobojali tolike vojske. bio je namjesnik [ama i poslao je vojsku na ~ijem je ~elu bio Habib ibn Mesleme. plemenitog i hrabrog ~ovjeka na ~elu osam. muslimani su navalili na Bizantijce..

a.RIKE Halifa Osman.a. r. O ovom doga|aju jedan je od neposrednih u~esnika rekao: ”Krenuli su prema nama sa mno{tvom koje prije nije vi|eno. proglasio dozvoljenom (tj. Bizantijci su. Toga dana se Osman. Abdullah ibn Ebu-Serh poslao je Abdullaha ibn Zubejra halifi s radosnim vijestima o pobjedi. Kada smo se usidrili. puno je volio svoju rodbinu pa im je dodjeljivao razna zadu`enja... a. ratovao je po Africi. a. nakon {to se bio odmetnuo od vjere i uznevjerovao Kur’an. Stanovnici Egipta po~eli su se kome{ati i protiviti Vo|i pravovjernih. dozvoljeno je da se ubije). iza{ao je pred njih sa muslimanskom flotom. razbje`ali su se na sve strane.a. Abdullah ibn Ebu-Sarh. Kada su Berberi vidjeli ovaj prizor. juri{aju na muslimane ne obaziru}i se na pogibiju. vjetar se uti{ao.s... kralj Berbera. a nama u lice. Abdullah ibn Zubejr. Abdullah ibn Ebi-Serh. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po majci Abdullaha ibn Sa’da ibn Ebu-Serha.s. Ovaj ga nije ni primijetio. Tako je smijenio Amra ibn el-A’sa u Egiptu. Abdullah ibn Zubejr zatra`io je od Abdullaha ibn Ebi-Sarha da mu da poja~anje.a. Izabrao je tri stotine odmornih konjanika i ja{u}i ispred njih pona{ao se kao da nosi poruku berberskom kralju.64                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A. koji se odlu~io za borbu na moru.. Halifa se obradovao kada je ~uo na koji na~in je pora`en D`erd`il pa je zatra`io od Ibn-Zubejra da to ispri~a muslimanima u d`amiji. Ibn Zubejr je zapazio da Berberi. Zaklju~io je da se na tom mjestu krije neka tajna. r. odupirao se muslimanima u stra{noj bici koja se odigrala u jednoj prostranoj dolini. po nare|enju halife. Sklopili su jedra dok je vjetar puhao njima u le|a. za njega zalagao i uzeo ga pod svoju za{titu.. je zatim sjahao i odsjekao D`erd`ilovu glavu pa je stavio na vrh koplja i uputio se prema muslimanima. pa smo im rekli: ‘Ako ho}ete iza}i }emo na kopno. a u njegovoj vojsci je bilo istaknutih ashaba kao {to su: Abdullah ibn Zubejr i Abdullah ibn Omer. Muslimani nisu bili zadovoljni odlukom da se za upravitelja postavi ~ovjek ~iju krv je Poslanik. r. {to je ovaj pokorno i u~inio. Za tu su priliku spremili flotu od pet stotina brodova i pod komandom Herkelova sina Konstantina krenuli za Afriku. naredio da se ubije na dan Osvojenja Meke. u me|uvremenu. nakon {to bi se okupili na odre|enom mjestu.a. pa nije ni poku{ao pobje}i. Kada je stigao do tog mjesta. r. . Stigla ga je Ibn. Allahov je Poslanik. odlu~ili napasti Afriku s mora. Muslimani su zauzeli sjevernu Afriku. D`erd`il. r.Zubejrova sablja koja ga sasije~e dok su se sluge razbje`ale glavom bez obzira. Tada Abdullah isuka sablju i navali u pravcu berberskog kralja D`erd`ila. vidio je kralja kako sjedi na prijestolju okru`en poslugom i kako podsti~e Berbere na borbu.

a na njegovo mjesto postavio svoga dajd`i}a Abdullaha ibn Amra ibn Kurejzu.s.. ne pitaju}i halifu. a Afrika je. Tako je Muavija ibn Ebi-Sufjan mnoge stvari radio na svoju ruku. r. uga|ao im je i bio blag prema njima. pa su zavikali u jedan glas: ’Voda! .s. zajedno s njegovim sinom Mervanom ibn Hakemom. Kada je on ~inio stvari koje su ostali muslimani mrzili. ostala u rukama muslimana. Voda!.. a. a onda je otpo~ela borba u kojoj su ljudi navaljivali jedni na druge. Allah. Vratio je Hakema ibn Umejju u Medinu. bio je prinu|en da ga zamijeni Se’idom ibn Asom. a Konstantin je pobjegao sa svojom vojskom te{ko izranjavan. Le{evi poginulih plutali su po moru dok se nije skupilo toliko le{eva da su izgledali poput velikog broda.Ashabi Allahovog Poslanika 65 gdje }e poginuti najbrzopletiji od nas i od vas’.a. a postavljanjem drugih.. iako ga je on osvojio. sabljama i no`evima. Otkako je halifa po~eo sa smjenjivanjem jednih.’ Pribli`ili smo im se i pri~vrstili na{e la|e uz njihove. a. Poslao je Ebu-Zerra el-Gaffarija u Rebezu zbog njegovog osu|ivanja Muavije ibn Ebu-Sufjana i njegovog na~ina `ivota u [amu. Poginuo ih je veliki broj. Allahovom pomo}u. ~iju je krv Poslanik.” . bio protjerao.. Opona{ao ga je u nekim njegovim potezima. d`. zato {to je {pijunirao kroz otvor na vratima ne bi li saznao neke tajne.a. a svoju k}er udao za njegovog sina.. Nezadovoljnici su govorili: “Smijenio je Amra ibn el-A’sa iz Egipta.{. a na njegovo mjesto postavio svoga brata po mlijeku Abdullaha ibn Ebi-Sarha. POBUNA Nagomilali su se razlozi koji su srd`bu i gnjev pretvorili u nepokornost i pobunu protiv Vo|e pravovjernih Osmana ibn Affana.” Ta bitka je postala poznata pod nazivom “Bitka jarbola”. r. pa mu je Osman pru`io uto~i{te. Muslimani su tada trpjeli kao nikad prije. Osman ga je vratio.. Bio je slab prema svojim ro|acima i njihovim prohtjevima. nakon {to ga je Poslanik. smijenjeni namjesnici po~eli su govoriti o njihovim pravima i o postavljanju halifinih ro|aka na va`na mjesta.. Ebu-Bekr i Omer .. Voda je bila poprimila boju krvi. bili su odbili da se on vrati u Medinu. a na njegovo mjesto postavio svoga ro|aka Velida ibn Ukbu ibn Ebi-Muajta. dao je pobjedu muslimanima. Smijenio je Sa’da ibn Ebi-Vekkasa s polo`aja namjesnika Kufe. Valovi su udarili u pramce njihovih la|a i odnijeli ih do obale. bio proglasio halalom. a poginulih Bizantijaca je bilo mnogo vi{e. Smijenio je Ebu-Musu el-E{’arija iz Basre.

odgajao u svojoj ku}i poslije pogibije njegovog oca kao {ehida na Jemami.. natovarili ste mi teret koji ste natovarili i Omeru. i obja{njavao i iznosio ~injenice. koga je postavljanje Abdullaha ibn Ebu-[erha za namjesnika razo~aralo. bio nemaran u odnosu na ono {to su radili oni prije mene. stisnuo sam svoju ruku i jezik od vas. pa ste mu se pokoravali. Dijelio sam vam podjednako po~asti i bio strog. hajde sa mnom u [am prije nego na tebe navale oni koji te ne vole. Halifa je tada pozvao na zajedni~ki namaz u d`amiji. Nisu pomagala ni zalaganja istaknutih ashaba me|u kojima se isticao i Alija. govore vam ono {to volite i taje ono {to prezirete. Allaha mi. a potom se obratio muslimanima: “Sve ima svoj kraj i sve ima svoje slabosti.a. jo{ se vi{e pove}ao broj nezadovoljnika. ali je on vas bio pritisnuo. Sustegnite se od optu`bi i tra`enja mahana va{im upraviteljima. Oni ne piju. pa ste se podigli protiv mene.a. najja~eg sam roda i najbli`ih i najbrojnijih pomaga~a. osim mulj i proizvode samo hr|u. Tako|er su se pobunili i stanovnici Basre. pa za{to sam bio vo|a. prije nego se vratio u [am. i Muhammed ibn Ebu-Bekr. Oni slijede prvog koji se pobuni. Muavija je. i najdra`i su im oni koji dolaze iz daleka (stranci i neznalice). Rekli ste o meni {to nisam radio i {to nisam govorio. [amlije su i dalje u pokornosti. Oni nemaju emira. Pa {to ja ne bih radio sa svojim imetkom {ta ja ho}u. ka`njavao vas i kudio. a. Halifa je sabrao svoje namjesnike da bi ih konsultirao.. pozivao ih je na pobunu i ubistvo halife. htjeli to ili ne. a rastao je i broj pobunjenika sve dok im se nije pridru`io i dio muhad`ira i ensarija iz Medine.” Taj je govor imao vrlo lo{ uticaj u redovima prisutnih. Tako mi Allaha. Nesre}a ovog ummeta i mahane ovih mnogobrojnih blagodati jesu oni koji {ire glasine. Uprkos svemu tome nezadovoljstvo je raslo. kojeg je Osman.s. Me|u ljudima je uveli~avao i ocrnjivao Osmanove gre{ke. Egip}ani su se pobunuli na nagovor Abdullaha ibn Sebe’a ibn es-Sevda’a. Allaha mi. a djela su im te{ka od grijeha koji su ih pritisli.66                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zbog ovih razloga planula je pobuna protiv halife.” Muavija re~e: . a ja sam bio blag prema vama. Jeste li i{ta time izgubili! Ni~im nisam. rekao: “Vo|o pravovjernih. prethodno ga preporu~iv{i Osmanu. a neki su se toliko osmjelili da su se mogle ~uti ru`ne rije~i o halifi. Sa~uvao sam vas onoga s ~ime biste morali biti zadovoljni i bez ove logike. Bogat sam i kad bih rekao “do|ite!” do{lo bi mi se. kom{iluk taman da mi se i o glavi radi. A ko se od vas nije izdvajao od ostalih? Mnogi od vas bili su bogatiji od drugih.” Halifa mu odgovori: “Ne bih mijenjao Poslanikov. r. `idova koji je isplanirao veliko zlo islamu. Izme|u Osmana i muslimana vodile su se vrlo `u~ne rasprave u kojima je halifa branio svoje stavove. Stanovnici Kufe pobunuli su se tako da jedno vrijeme nisu imali namjesnika odre|enog od halife. poturio sam svoja ple}a. r. S njim je bio i Muhammed ibn Ebu-Huzejfe.

..Ashabi Allahovog Poslanika 67 “Poslat }u ti odred vojnika koji }e prebivati me|u Medinelijama i ~uvati i Medinu i tebe.” Poslije ovog govora stanovnici Medine: muhad`iri i ensarije prekinuli su opsadu. i molim Ga da vam hilafet poslije mene u~ini boljim. zabranjuju}i mu da iza|e. kada budu grije{ili. opkolili je. Rasporedili su se oko njegove ku}e. r. ne}e se dogovoriti za imamet.” OPSADA I UBISTVO Stanovnici Egipta odlu~ili su ubiti halifu ako se ne odrekne hilafeta. sje}ate li se da ste poslije Omera molili Allaha da vam dadne najboljega od vas i da vas okupi pod vo|stvom. a Allah je odredio za ovaj ummet da. Svaki koji do|e poslije mene treba saznati vrijednost tog dobra. Abdullah ibn-Zubejr i drugi muslimani. Do{li su u Medinu. a divan je On Za{titnik. obratio im se iz ku}e. kafira poslije njegova islama i ubice koji je ubio nedu`nog.. Osman. Ubistvo nije dozvoljeno osim u slu~aju trojice: zinalu~ara poslije njegove ~estitosti. Do{lo je vrijeme had`a. Talhu ibn Ubejdullaha i Zubejra ibn Avvama. rekav{i: “Ljudi.a. U petak osmog zulhid`eta trideset pete godine po Hid`ri. Allah vas po`ivio.U ku}u su halifinu upali: Muhammed . Suprotstavili su im se stra`ari koji su bili sinovi istaknutih ashaba. Allah vas ~uvao.” Halifa odgovori: “Ne}u da pravim gu`vu Poslanikovim. kom{ijama. Kada mu je opsada postala te{ko podno{ljiva. da predvodi ljude u obavljanju obreda. Ho}ete li re}i da vam Allah nije primio dovu. a sljedbenici ste Istine od Njega! Ili }ete re}i: ‘Za Allaha je vjera bezna~ajna i sitna.” Muavija re~e: “Allaha mi. Husejn i Ibn-Zubejr bili ozbiljno ranjeni.’ Ili }ete re}i da Allah ne}e znati posljedice od mene? Tako vam Allaha. poslao je po Aliju. r. Ako me ubijete. ne ubijajte me.s. pamtite li o meni i{ta od dobra {to mi Allah omogu}i u~initi. i nije Ga briga ko }e biti halifa i da li }e se vjernici razjedinjavati!’ Ili }ete re}i: ‘Nije izabran dogovorom nego tvrdoglavo{}u. ili }e{ poginuti ili ratovati.” Vo|a pravovjernih odgovori: “Allah mi je dovoljan.ihri. metnuli ste sebi sablju na vrat i Allah nikada ne}e dignuti sa vas neslogu. sjedite!” Ljudi su posjedali. Pobunjenici presko~i{e avlijske zidove. Kada su do{li. Harid`ije su nastavile s opsadom njegove ku}e jo{ ~etrdeset dana. pa je halifa tra`io od Abdullaha ibn Abbasa. a me|u kojima: Hasan. a.a. Husejn. Polahko. sjedio je u svojoj sobi ~itaju}i Kur’an. Ibn-[erik i Nijar ibn Abdullah el-Eslemijj. Mugire ibn el-Ahnes. Pru`ali su o~ajni~ku odbranu tako da su Hasan. a nisu mu ~ak ni vodu davali. a onda je nastavio: “Medinelije. a do{li su i Kufljani i Basrani s namjerom da opkole halifu i prisile ga na ostavku. a poginuli su: Zijad ibn Neim el-.

Blagostanje u islamskoj dr`avi bilo je poraslo i obilno se napunio Bejtul-mal.a. a Osmanova krv je natapala stranice Mushafa. U njegovom je periodu kovan novac koji je dopro u sve predjele islamske dr`ave. r.s. a {est {to si meni skrivio. rekao je: “Neka je slavljen Uzvi{eni Allah. Kenane ibn Bi{r ibn Itab. .s. Osman ibn Affan.” Gledaju}i u svoju krv dok te~e.” Njegova je smrt te{ko pogodila muslimane u koje se uvukao strah i uskome{anost. prvi je koji je ustrojio policiju sa zadacima da ~uvaju `ivote ljudi i njihovu imovinu. Imetak se slivao u Medinu. a `ena mu Naila bint el-. pjesnik. Prvi je halifa koji je mujezinima odredio mjese~nu platu. Halifa je davao ljudima potrebe u potpunosti. Zatekli su ga da u~i Kur’an.68                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ibn Ebu-Bekr. pro{irio je Poslanikovu. oboriv{i ga na stranu. a ona je postala prijestolnicom. Ta pravila su ostala do danas.. a. ali je Sevdan o{inuo sabljom i odsjekao joj prste. vrline i pohvalna svojstva koja su ga krasila.erafisa sjedila je do njega. Kenane je uzeo `eljezni {tap i njime ga udario po uhu. Ljudi su ga oplakali poezijom.. ukopan je na komadu zemlje koji je posjedovao na istoku Medine na kojem su bili palmovici.a. prozom i pri~om. Potom Sevdan ibn Hamran el-Muradi dohvati sablju i zamahnu. Zatim je skupio sve postoje}e zbirke Kur’ana i sastavio ih u jednu zbirku.a. naredio je svim namjesnicima da se pridr`avaju njenih pravila u~enja. r. Na dan ubistva imao je osamdeset dvije godine. a zatim udario halifu po vratu i sasjekao ga.” Osman je umro govore}i: “U ime Allaha. Da nije bilo ove velike tragedije koja se dogodila. Sevdan ibn Hamran i Amr ibn el-Hamk. izrekao je ove stihove: . r.. Najvjerovatnije je ubijen zbog njegove velike ljubavi prema rodbini. bio bi to period u kojem su muslimani bili najja~i i u najve}em blagostanju. i devet puta ga udario no`em. Na Allaha se oslanjam. koji je bio Poslanikov. Prvi je koji je ispar~ao zemlju pa su se tako obogatili korisnici toga zemlji{ta. a u njemu je bilo jo{ `ivota. a.. Naila je pru`ila ruku kako bi za{titila mu`a. oplakuju}i halifu i kude}i njegove ubice. Vrlo je te{ko pobrojati sve Osmanove. Na ovo je prisko~io Amr ibn el-Hamk i sjeo na halifina prsa. VRLINE Njegov je hilafet trajao dvanaest godina manje dvanaest dana. d`amiju u Medini i Mesd`idul-harem u Meki. Vo|a provovjernih posvetio je pa`nju i gra|evinarstvu. govore}i: “Tri su za Allaha.. Tako Hasan ibn Sabit.ormirana je jaka mornarica sa mno{tvom brodova koja je zabilje`ila mnoge pobjede. U njegovom periodu vladavine islamska dr`ava se pro{irila do Nubijske oblasti u Egiptu i sjevernoj Africi. te do granica Indije i granica Turske.

. pokriven mezar. Neka se Allah smiluje Vo|i pravovjernih. oko ku}e izgubljenih kru`ilo ?! Posta stanovnikom u Beki’i dok oni osvanu{e. Ru`nim li ste putem po{li. odvratna li djela. Osmanu ibn Affanu. a naredba emira nije sprovo|ena. K’o da su ashabi Poslanika `rtva velika.s. me|u palmovicima. `alosti ti.Ashabi Allahovog Poslanika 69 Zar ste ostavili pravu borbu za le|a. ru`na li vam puta. Pla~em za Ebu-Amrom zbog ku{nje njegove. da biste se kod mezara Muhammeda. Zvijezde popada{e kad ubistvo se zbi. u~injeno da bi zastra{ilo. ne prestaj uporno plakati. Maloprije pro|o{e.. Zun-nurejnu. plemenitom i pravednom. zetu Allahova Poslanika. borili s nama. a. razasuti svuda brzo se sabra{e. Donije{e i spusti{e u mezar svoga brata. oko Medine. tabut na ramenima ljudi odneso{e. Ubistvo halife. {ta li je unutra. sve dok bude{ `ivio i po zemlji hodio.s. O K’abe. koja se kolje kod vrata mesd`ida. Koliko siro~adi hvalit bi ga moralo. du{e. Ru`na li djela grje{nika namjerna‚ Ako se okrenete. tek iza{lo sunce od toga zatamni. Ako se okrenete. posta stanovnikom Beki’ el-Garkada. golema brda se sru{i{e od potresa sna`na. . a. sela }e vam biti stani{te.14 K’ab ibn Malik opisao ga je ovako: Ru`ne li vijesti {to do|e mi.

.

a. Spoznao je da je iman bogobojaznost. Allahovom Poslaniku.atimin mu`. Njegov govor i postupci bili su pravi odraz onoga {to je nosio u sebi. tako da je dijelio sve {to je imao. a on je sin K’abov. Nahranio bi nevoljnika. a u sebi nije nosio nikakvo zlo i mr`nju. koji je bio sin Lu’ejja el-Kurej{ijja elHa{imijja. On je prvi Ha{imovi} ~ija su oba roditelja iz plemena Ha{im. a. slavljenje i veli~anje Allahova. a on Abdul-Muttalibov. a on AbduMenafov.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo je ime Alija.. a. sin je Ebu-Talibov. a on Ha{imov. omiljen i samilostan prema sirotinji.s. on mu je bio najbli`i ro|ak. Nije mislio zlo niti namjeravao prevariti. Nosio je nadimak Ebu-Hasan. svim svojim bi}em i djelima. k}erka Eseda. . Njegova je porodica napajala vodom had`ije u danima had`a (za vrijeme d`ahilijeta). d`. pobo`nosti i skromnosti.ALIJA IBN EBI-TALIB.s.A.atima. a bili su najuglednija kurej{evi}ka porodica. a sam zano}io gladan. Potpuno se predao Allahovoj vjeri.s. Bio je ~ista srca. s kojom je imao dva sina: Hasana i Husejna. a sam bi spavao na podu. Bio je neporo~an. Alija je bio jedan od najpoznatijih ljudi po ~estitosti.. Od istaknutih ashaba.{. bio je amid`i} i zet . Bio je iskren i u svojoj pobo`nosti. koji su bili rod Allahova Poslanika. OSOBINE Poslije Allahovoga Poslanika. a on Kilabov. a on Kusajjov. primio bi putnika i ugostio ga. Mati mu je bila . sina Ha{imova. R.

s. a. boje}i se da }e ga otac kazniti jer je ostavio vjeru svoga naroda. koje je podvla~io surmom. upitao ih je: “[ta je to?” Poslanik. pa mu re~e: “Alija. A kako ne bi bio takav. oki}en pohvalnim svojstvima i vrlinama. kada je odgojen u ku}i svoga amid`i}a Muhammeda. a. Pozivam te Allahu Jednom. dubokoga razumijevanja. naro~ito kada bi bio u bici. na dunjaluku i na ahiretu?! Od njega se puno okoristio i nau~io. tamnoput. Kratio je odje}u iznad no`nih ~lanaka.. koji je kratak bez obzira koliko trajao.. u pokornost i obo`avanje Njega. pa je takva davala poseban sjaj njegovom vedrom licu.{. Ali. lijepoga lica. a poznavao je njegovu iskrenost.. Imao je krupne ruke i noge i jedre i istaknute mi{i}e.72                                                      Ashabi Allahovog Poslanika imena. To se desilo kada je jedanput u{ao u sobu svoga amid`i}a i zatekao njega i Hatid`u kako klanjaju. .” Alija re~e: “Ovo prvi put ~ujem. PRIMANJE ISLAMA Imao je deset godina kada je primio islam i bio je prvi dje~ak koji je primio islam. ako ne}e{ u islam. a. Bija{e u~en i obrazovan. a. d`. Bio je srednje visine. tako da u cijelom svom `ivotu nije bio pobje|en u okr{aju. Od svoga oca Ebu-Taliba krio je da je primio islam. koja su rijetka kod drugih ljudi. a ostavljanje Lata i Uzza’a.. i od njega je primio svojstva. krupnih o~iju. visokoga ~ela. povjerljivost i mudrost.s. i stalno spominjanje i hvaljenje Allaha. Kada su zavr{ili. Imao je veliku bradu. ne mogu odlu~iti dok ne upitam Ebu-Taliba. poboja se da se stvar ne pro{iri prije vremena. Ujutro je oti{ao kod Poslanika. o{trouman i brzo je pamtio.” Alija tu no} provede razmi{ljaju}i o rije~ima svoga amid`i}a. Bio je skroman na ovom prolaznom dunjaluku. onda nikom ne govori o ovome. odgovorio mu je: “Vjera koju je Allah izabrao i poslao s njom Poslanika. Koji nema druga. i izjavio {ehadet. Izbjegavao je ukusna jela i pi}a.s. savjetovao ga je da ~vrsto dr`i novu vjeru. za{titnika i brata.” Poslanik. Hodao je brzo. kada je Ebu-Talib saznao za to. Isticao se izvanrednom fizi~kom snagom. uzimao je hrane tek toliko da pre`ivi. i bio je naviknut na te`ak `ivot i skromnu odje}u. koju nije knio nego je ostavljao u njenoj svjetlini.s. Osjetio je da mu se srce otvorilo za islam i da prima svjetlo upute.

Recitirao je: Zar nije stigla vijest do L’uejja..s. a. a. niti se `alimo na nesre}u {to nas sna|e. Alija.... bratimio muslimane u Meki. Resulullaha. nakon Hid`re.s. ^udno je.Ashabi Allahovog Poslanika 73 U DRU[TVU POSLANIKA Alija je odgojen u ku}i svoga amid`i}a. a.s.a.s. a. u Medini. u Meki je ostao tri dana poslije Resulullahove hid`re. i za to vrijeme je vratio stvari koje su ljudi bili povjerili Poslaniku. a.s. Nakon {to je vratio emanete njihovim vlasnicima. r. a da on sam nije primio islam. ogrta~em.s.a. a. a. i zar borbu sinovima u emanet nije ostavio? Ne ostavljamo rat dok on ne ostavi nas.. r. . a. Kada je Poslanik. a. a.s. a malo imetka. on se pobratimio sa Alijom. A mi smo ~uvari i pazitelji i kad od straha polete du{e konjanika. bio je blizak i privr`en Resulullahu..s. njegov otac ga je savjetovao da se dobro dr`i nove vjere. i njegove vjere. nije vidio pogodnije osobe od Alije. a. htio u~initi hid`ru iz Meke u Medinu.s. a. koji }e ostati u njegovoj postelji i mu{ricima se predstaviti da je on. Kada je Poslanik.a. Poput Musaa. iako je sam ostao u paganstvu i mnogobo{tvu. a poezijom je odgovarao na njihovo vrije|anje Muhammeda. [titio je svoga brati}a od pakosti Kurej{ija i njihova napada. ali Ebu-Talib je kasnije i svome drugom sinu D`aferu naredio da klanja za Allahovim Poslanikom. Alija.. i da bude uz njega i uz Aliju. u dru{tvu Ebu-Bekra. I onome iz plemena ibn K’ab? Zar jo{ ne znaju da je Muhammed.s.. Nakon {to je do{la Objava i Alija izjavio da prima islam. a mu{rici su se ve} bili dogovorili da ubiju Poslanika. bratime}i muhad`ire i ensarije. a zatim je isto u~inio i drugi put.. Muhammed. u Knjizi zapisan? Recitirao im je i stihove u kojima se prijete}i izra`avao: Zar ga otac na{ Ha{im nije pomagao.s. pa kada su mu{rici provirili kroz vrata.s. sa~ekao je no} i krenuo prema Medini. Rekao mu je da legne u njegovu postelju. po{to je njegov otac imao veliku porodicu. Poslanik. r. Alija je legao i pokrio se Poslanikovim. Nije prezao da se pojavi na svakom mjestu.. pomislili su da le`i Muhammed.

Kada se bitka rasplamsala. Od mu{rika je ubio: Talhu ibn Ebu-Talhu ibn Abdud-Dara. pobio je najlju}e neprijatelje islama: ’Asa ibn Se’ida ibn el-’Asa.atime i pru`aju}i joj sablju rekao: “Speri ovu krv s nje. Od tada. osim iz pohoda na Tebuk.s. I u Bici na Uhudu pokazao je svoju karakteristi~nu hrabrost. noge su mu bile krvave od hodanja po pijesku i kamenju. tragove. Alija je bio isukana sablja naspram Allahovih neprijatelja. zagrlio i zaplakao.”Na to je Allahov Poslanik. isto tako bili su dobri i Sehl ibn Hunejf i Ebu-Dud`ane Simak ibn Har{e. nije u stanju da hoda. U Bici na Bedru Alija je pokazao juna{tvo koje pero te{ko mo`e opisati. Oti{ao sam do ku}e Kusuma ibn el-Hidma u kojoj se Allahov Poslanik. Poslanik. Umejra ibn Osmana ibn Benu-Tejima ibn Murru.ekiha ibn el-Mugiru... zbog kojih je i imao nadimak ‘Povjerljivi’. a ashabi su mu rekli: “Allahov Poslani~e. oti{ao do njega. Alija nije izostao ni iz jedne bitke.ervete el-Eslemi od Ebu-Sufjana ibn Seleme ibn Amra . volio ga je mnogo i imao je povjerenje u njegovu snagu. rekao je: “Zovnite mi Aliju”.. kojoj su dali naziv “Ikab”. Abdullaha ibn Humejda iz Benu-Eseda. U svakoj bici koju je Poslanik. Prenosi nam Burejde ibn Sufjan ibn ..” I Alija joj je dao svoju sablju i rekao: “I sa ove operi krv.. mu potom re~e: “Kako si bio dobar u borbi. k}eri.. Amira ibn Abdullaha iz Benu-Inmara.. Potom je pljuva~kom navla`io njegova stopala i zamolio Allaha da ih iscijeli. a. oti{ao je ku}i kod k}erke . Ina~e. r.s.s. danas se dobro pokazala. Ebu el-Hakema ibn el-Ahnesa ibn [erika es-Sekafija i Ebu-Umejju ibn Ebu-Huzejfu ibn el-Mugiru. Allaha mi. Muaviju ibn Utejbu ibn Rebi’u i Ukajla ibn el-Esveda ibn el-Muttaliba. a potom sam napustio Meku.s. Bio je u `ari{tu borbe. naredio mu je da iza|e na dvoboj s Velidom ibn Utbetom ibn Rebiom.s.74                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je do{ao do Poslanika.s. naredio mi je da ostanem kako bih vratio ljudima povjerene emanete. a. nikada nisu zaboljele noge. iza{ao prema Medini.” Poslanik. a. Ebu-Kajsa ibn el-. a. Mo`da se veli~ina te ljubavi najo~itije mogla vidjeti na dan Bitke na Hajberu. a. vodio. ’Asa ibn Munebbeha ibn el-Had`ad`a. postojan kao stijena. Sam je o svojoj hid`ri rekao: “Kada je Poslanik. Aliju.s. Slijedio sam Resulullahove. Obarao je Allahove neprijatelje poput lava. Prije po~etka borbe Allahov Poslanik. a izlazio je kao pobjednik iz svakog dvoboja. Ostao sam tri dana i pojavljivao bih se nakon {to bih odsustvovao dan. Evsa ibn M’abera ibn Levzana.. a. dok nisam do{ao do plemena Benu-Amr ibn Avf.s. a. a.a.s...s. Poslije Bitke na Uhudu Allahov Poslanik. vidjev{i otekline na njegovim stopalima.” Kada je Poslanik ~uo da je Alija do{ao. Alija je nosio zastavu crne boje. odmarao. a..s. a. pa je on iza{ao i ubio ga jednim udarcem. Ta’ima ibn Adijja ibn Neufela ibn Huvejlida ibn Eseda -“Kurej{evi}kog silnika”. a. Abdullaha ibn Munzira ibn Ebu-Rifau. jer ga je Allahov Poslanik.. ostavio kao namjesnika Medine. pa ga. u ve}ini bitaka je nosio zastavu muhad`ira. znanje i vjeru.

. koji je imao upalu oka. dok ga je Alija kupao.adl i Kusum okretali.atimu. ogasulili su Resulullaha. a. zajedno je blagoslovio Aliju. Kusum ibn Abbas. pa se zapodjenula borba.. Kada smo se pribli`ili jednoj tvr|avi.s. re~e: “Sutra }u dati zastavu ~ovjeku koji voli Allaha i Njegovoga Poslanika. kako si divan. . a. bio je pisar Objave kada bi je D`ibril donosio i diktirao. poslao. s tim. Allah je dao da mnoga arapska plemena u Jemenu prime islam.. Jedan `idov udario je Aliju tako da mu je {tit ispao iz ruke. a..s.s. sluga Resulullahov.” Poslanik ga je slao na razne zadatke. poslao je Ebu-Bekra.s. o porodico Poslanikova!”15 Allahovom Poslaniku.s.. ali ih nije osvojio.s. pa se vratio. Alija je na sebe preuzeo da ga ogasuli. i `iv i mrtav. Jednom prilikom Resulullah. a. pa Alija re~e: “Ja. a.. kada ga je ostavio kao namjesnika Medine za vrijeme Bitke na Tebuku. i na dunjaluku i na ahiretu. na ovo re~e: “On je moj prijatelj.” Ebu-Rafi’. a on je uzeo krilo vrata i {titio se njime sve dok mu Allah nije dao pobjedu. Dok ga je gasulio.s. r. iza{li su njeni branioci....atimu. Abdullah ibn Abbas prenosi: “Alija ibn Ebi-Talib.s. Pisao je razne dopise i ugovore. . Abbas ibn el-Muttalib. Allahov Poslanik. sa bijelom zastavom na neka od utvr|enja Hajbera. On se borio. i na dunjaluku i na ahiretu?” Niko mu nije odgovorio. sluga Poslanikov. Allah }e mu dati sigurnu pobjedu. a.. nije se vidjelo ni{ta {to se ina~e vidi kod mrtvaca (izgledao je kao `iv). a.. Hasana i Husejna i rekao: “Allah `eli od vas grijehe otkloniti. Tako|er. Hasana i Husejna.a. trljaju}i ga preko ko{ulje i ne dodiruju}i mu ko`u.s. Alija je bio na nivou pomo}nika.s.Ashabi Allahovog Poslanika 75 ibn el-Ekve’a. dok su ga Abbas.” Potom je uzeo svoj ogrta~ i njime pokrio Aliju. preselio na ahiret. Njegovim uzrokom i zaslugom.” . rekao: “Ti si kod mene kao {to je bio Harun kod Musaa .”16 Kada je Poslanik. govorio je: “@rtvovao bih i oca i majku za tebe.adl ibn Abbas. o toj je bici kazao: “Krenuli smo s Alijom gdje ga je Allahov Poslanik.” Allahov Poslanik. a on je napisao i poznati “Sporazum na Hudejbiji”. upitao je svoje amid`i}e: “Koji od vas }e me {tititi i prijateljevati sa mnom. {to poslije mene vi{e nema poslanika. da je rekao: “Allahov Poslanik. a. pa mu je oko navla`io pljuva~kom i rekao: “Uzmi ovu zastavu i idi dok ti Allah ne dadne pobjedu. Usame ibn Zejd i [ekran. a Poslanik. koji su iziskivali o{troumnost. . pa mu je. Usame ibn Zejd i [ekran sipali su vodu. a u vezi s tim.s. strpljenje i hrabrost. a. a.” Zatim je pozvao Aliju.. Alija ga je prislonio na prsa. a. ..” Na Allahovom Poslaniku.

i rekao mu: “Za{to od znanja pravi{ neznanje? Od uvjerenosti. a on je udario rukom u moja prsa i rekao: ‘Gospodaru.’” Bio je najotvoreniji. u~inio hid`ru i ostavio mnogobo`a~ku zemlju. pitao {ta je uradio sa prostirkom koju je dobio od perzijskoga kralja. Tako je Vo|u pravovjernih Omera. Omer mu re~e: “Istinu si rekao!” Zatim je prostirku podijelio muslimanima.s. poslije toga se nikad nisam dvoumio u presudi me|u dvojicom. oja~aj mu govor.” Alija je bio taj koji je predlo`io ustanovljavanje hid`retskog kalendara.76                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U^ENI SUDIJA U vrijeme Ebu-Bekra.. pa Ibn el-Musejjeb pripovijeda: “Omer je sabrao ljude i pitao ih: ‘Od kojeg dana da po~nemo ra~unati?’ Alija je rekao: ‘Od dana kada je Allahov Poslanik. pitat }e me o presudi. koji je izdao mnoge presude. prepu{tao je Aliji da ga on rije{i. r. poznavalac vjerskih propisa i pravedan sudija. vo|a pravovjernih Omer. O sebi je kazao: “Poslao me je Resulullah. r. osim {to ti je dato. rekav{i: “Ti si po{ten pa su ti i podanici takvi. a ja ne}u znati?’ Poslanik. Prenosi nam Vehb ibn Umejr od Ebu-Tulejhe. uputi mu srce!’ ‘Tako mi Onoga. a da ne znam da li je objavljen danju ili no}u. a. pa ka`e: “Ako bi nam Alija ne{to potvrdio. Alija je bio veliki u~enjak.s. pa si potro{io.sumnju? Ti od dunjaluka nema{ ni{ta. poderao i pojeo. rekao je: “Narod koji je ovo poslao povjerljiv je. Kada je poslan plijen s Kadisijje.’ Tako mi Allaha. a u vrijeme Omerovog hilafeta. pa je javno iznosio svoja mi{ljenja bez ikakva uvijanja. nema nijednog ajeta. pa ka`e: ”Alija je govorio: ‘Pitajte me! Pitajte me! Pitajte me o Allahovoj Knjizi. {alje{ me u Jemen. bio je savjetnik i glavni kadija. najsmjeliji i najrje~itiji.... obukao.. . a.” Kada bi halifa Omer nai{ao na kakav problem. Bio mu je pomaga~ i savjetnik i mnogo ga je cijenio. Koji je dao da zrno proklija i Koji je stvorio ljude.” A Alija je izrazio svoju ljubav i po{tovanje prema Omeru. a.a. re~e mi: ‘Pri|i!’ Pri{ao sam mu.. Alija je bio glavni savjetnik.a.s. r. ne bi tra`ili potvrdu ni od koga drugoga. u Jemen. pa sam upitao: ‘Allahov Poslani~e.a.’” Bio je najispravniji sudija u svome vremenu i prvi koji je na sebe preuzeo su|enje me|u ljudima.” Abdullah ibn Abbas isti~e veli~inu Alijinog znanja i povjerenje koje su islamski u~enjaci imali u njega.

” Alija je uvidio potrebu muslimana za halifom. Ljudi su mu dolazili i tra`ili od njega da preuzme upravu. Zar nisam izabran va{om voljom i zar nisu klju~evi va{ih imetaka kod mene?! Ne mogu uzeti ni jedan dirhem bez vas? Jeste li zadovoljni?” Odgovori{e: “Jesmo” On na to re~e: “Allahu. niko ne mo`e ispraviti. za{to ljudi hrle Aliji?” Abdullah mu je rekao: “Brati}u. Napokon je popustio pred njihovim navaljivanjem. na Uhudu i koju je paralizovala strijela {to ju je pogodila u toj bici. S’ada ibn Ebu-Vekkasa.ET Ubistvo Osmana proizvelo je veliku bojazan i paniku me|u Medinelijama. Muhammeda ibn Mesleme. halifa Osman nije uva`io njegov savjet. pa je Alija pobjegao u vrt Amra ibn Mebdula. Iznosio je svoje mi{ljenje kako da se izbjegnu neredi. Zejda ibn Sabita. poznavao je sunnet. Ljudi su voljeli Aliju i po{tovali ga. HILA. iz razloga koji Allah zna.a. me|utim. neka je Allah zadovoljan njime. Oni su ga i tu na{li pa mu rekli: “Ovo (hilafet) ne mo`e ostati bez vo|e. Ljudi su ga slijedili. a nakon {to dado{e prisegu. preuzeti njihove obaveze i biti simbol islamske dr`ave. a Zubejr ibn Avvam se dvoumio. Oni su uporno navaljivali. Alija ustade i upita: “Bilo mi je mrsko da se ovoga prihvatim.Ashabi Allahovog Poslanika 77 Alija je vr{io funkciju savjetnika i kod halife Osmana. Alija se popeo na minber. bio je spas na bojnom polju i dare`ljiv muhta~ima i nevoljnicima. kod njega mo`e{ na}i prekaljenost u nauci. Seleme ibn Seleme ibn Vak{a i Usame ibn Zejda... a on je odbijao. me|u prvim je primio islam. Uzvi{en i Velik je On. kao {to su u`ivali da budu u njegovom dru{tvu. pa su mu dali prisegu svi osim nekolicine muhad`ira i ensarija: Abdullaha ibn Omera. Amr ibn Se’id ibn el-’As je jednom upitao Abdullaha ibn Ajja{a ibn Ebu-Rebi’u: “Amid`a. ali je tra`io da prisegu daju svi ljudi u d`amiji. a. koji }e ih voditi. osjetili su da dolaze nevolje.” Prva hutba koju je Alija odr`ao bila je jezgrovita i jaka: “Allah je objavio Knjigu. Kada su vidjeli da je mjesto halife ostalo prazno. zet Allahova Poslanika. A ono {to Allah ho}e. u .” Bio je golemoga roda. budi mi svjedok. a. svojom desnicom kojom je branio Poslanika.s. a da }e Alija biti najbolja zamjena Osmanu.s. ali me niste slu{ali. r. Prvi mu je dao prisegu Talha ibn Ubejdullah.

Kasim ibn Rebia es-Sekafi nad Taifom. namjesnika Himsa. namjesnika oblasti Palestine. Musliman se ne smije uznemiravati osim s pravom. tra`e}i od njega da se kazne Osmanove ubice i osveti njegova krv. a klonite se zla. Ebu el-E’avera ibn Sufjana. odvest }e vas u D`ennet. Abdullaha ibn Kajsa el-. Dok je o tome razmi{ljao. J’ala ibn Munebbeh nad S’anom. Abdullah ibn Se’id ibn Ebu-Serh nad Egiptom i Muavija ibn Ebu-Sufjan nad [amom. Allah je zabranio stvari koje nisu nepoznate i u~inio je pravo muslimana pre~im od svega na dunjaluku. .arzovi koje obavljate radi Allaha. Razmi{ljajte o zajedni~kim interesima. Blago postupajte. Hubejba ibn Meslemu. bila je osveta Osmanovim ubicama. Alkamu ibn el-Hakima el-Kenanija. Alija im je rekao: “Sa~ekajte moju odluku o ovome.ezarijja. a on ih danas ne mo`e kazniti jer nije dovoljno jak i jo{ uvijek nije preuzeo hilafet u potpunosti. a ako vidite zlo. Ljudi su ispred vas i smrt vas uvijek prati. a Talha je tra`io upravu nad Basrom. ostavite ga. Osman je imao i ove upravitelje: D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija nad Karkisijom. Uzmite dobro. Abdullah ibn Amir ibn Kurejz nad Basrom. odgovorio mu je: “Smatram da bi trebao ostaviti Osmanove namjesnike na njihovim mjestima. Hubej{a nad Sebzanom. namjesnika Jordana. Ukbu ibn Amra nad Bejtul-malom i Zejda ibn Sabita nad sudstvom. Pokoravajte se Allahu i nemojte Mu grije{iti. namjesnika Kanserine. pa }e mu sabrati vojsku. pa ga je Alija upitao za mi{ljenje o smjenjivanju namjesnika. Ostavi ih na njihovim mjestima dok se ne uvjeri{ u njihovu poslu{nost i dok ti vojska ne dadne prisegu. Zubejr i drugi istaknuti ashabi. Utejbu ibn Nehasa nad Halvanom. Es-Saiba ibn el-Akra’a nad Asbehanom. Bit }ete pitani ~ak i za zemlju (koju koristite) i za stoku. koji je ina~e bio pametan i razborit. u{ao mu je Mugira ibn [u’be. On im se pravdao kako ubice imaju svoje pristalice i podr{ku. Bojte se Allaha u postupcima prema ljudima. Alija je smatrao da treba smijeniti sve namjesnike koje je postavio Osman. Halifa mu odgovori: . Sam Muavija je imao svoje namjesnike u {amskim oblastima: Abdurrahmana ibn Halida ibn Velida. a svakom od vas }e do}i smrt. osim kada pravo zahtijeva druga~ije. Musliman je onaj od ~ijeg su jezika i ruku mirni ostali muslimani. okoristite se od njega. jer vas o~ekuje ahiret. Se’ida ibn Kajsa nad Rejjom. Se’id ibn el-’As nad Kufom.78                                                      Ashabi Allahovog Poslanika kojoj je Uputa i obja{njenje dobra i zla. zapovjednika primorja i Ebu-Derda’a za sudiju. pa }e mu sakupiti vojsku i oja~ati ga protiv ubica i njihovih saveznika. En-Nusejra nad Hemzanom. El-E{asa ibn Kajsa nad Azerbejd`anom. Kod njega su se okupili Talha. a onda mijenjaj i ostavljaj koga ho}e{. Sjetite se kada vas je bilo malo i kada ste bili nemo}ni na Zemlji!” Prva stvar koja je bila pred Alijom kao halifom. dok razmislim. Allah je povezao iskreno{}u i tevhidom sve muslimane.” Namjesnici koje je Osman postavio bili su: Abdullah ibn el-Hadremi nad Mekom. Malika ibn Habiba nad Mahom. Mugire. Ako vidite dobro djelo. Zubejr je tra`io da mu povjeri upravu nad Kufom. Muaviju ostavi na njegovom mjestu i Ibn-Amira ostavi na njegovom mjestu.

Osmana ibn Hanifu nad Basrom.” “Allaha mi. ako me poslu{a{. pa je oti{ao kod Alije i upitao ga: “Za{to je dolazio Mugire?” Halifa mu je ispri~ao {ta se dogodilo i {ta je kazao ju~e. a. A Ibn-Abbas re~e Aliji: “Vo|o pravovjernih. naro~ito Muaviju u [amu. Oni su krenuli po dozvolu od Vo|e pravovjernih da obave umru. a kada je stigao do Tebuka. da }e to biti uzrok. srela ga je grupa ljudi na konjima i upitala: “Ko si ti?” On je odgovorio: “Namjesnik. napi{i pismo za Muaviju i tra`i njegovo obe}anje da }e postupiti po naredbi. re~e mu halifa. Govorio mu je: “Bojim se. ako ga smijeni{ iz [ama. a danas varao. tebe sam odredio za {amskoga namjesnika.. a ne vjerujem da }e te Talha i Zubejr u tome podr`ati. na {to ibn Abbas re~e: “Ju~e te je savjetovao. a ko nije.” Ibn-Abbas re~e: “Bojim se da me Muavija ne ubije za Osmana ili da me ne uhapsi zbog srodstva s tobom.s.. pa mu je rekao: “Smatram da ih treba{ sve smijeniti kako bi znao ko ti je odan. a {ta danas.” Upitali su ga: . Kajsa ibn S’ada ibn Ubadu nad Egiptom i Sehla ibn Hanifu nad [amom. Imenovao je: Ubejdullaha ibn Abbasa namjesnikom nad Jemenom.” Abdullah ibn Abbas vidio je Mugiru da ide od njegova amid`i}a. Abdullah ibn Abbas nastavio je savjetovati halifu da ostavi Osmanove namjesnike na polo`ajima.: I tako mi Allaha. nego spremi sa za [am. pa je odredio nove upravitelje nad pokrajinama. Halifa odgovori: “Ne mislim tako. nakon {to je stare smijenio.” Potom je Mugire oti{ao prema Meki i sreo se s grupom u kojoj su bili Talha i Zubejr. to se nikad ne}e dogoditi”. {to im je on i dozvolio. Nego. rat je varka. kao {to ka`e Allahov Poslanik. pa }e od tebe tra`iti osvetu Osmanove krvi. Ammara ibn [ihaba nad Kufom. Sehl ibn Hanifa uputio se prema [amu kako bi preuzeo namjesni{tvo.. zavr{it }emo s njima prije nego se sna|u.” Halifa je pristupio izvr{enju onoga {to je odlu~io.Ashabi Allahovog Poslanika 79 “Razmislit }u!” Slijede}i dan mu je Mugire do{ao i vidio da on jo{ uvijek ne odustaje od mi{ljenja da smijeni sve namjesnike.

a druga mu se suprotstavila i okupila oko Muhammeda ibn Huzejfe. odgovori{e. na desno krilo. nose}i ko{ulju koju je Osman imao na dan ubistva. Ebu-Musa el-E{’arijj je halifi napisao pismo kojim ga je obavijestio da su stanovnici Kufe dali prisegu na vjernost. Svojim je namjesnicima napisao naredbu da izvr{e mobilizaciju i da ga potpomognu velikim brojem vojske. Svi su prevareni. [to se ti~e Ammara ibn [ihaba. koji je poveo {est stotina deva i odnio {est stotina hiljada dirhema. pa mu je jedna grupa ljudi dala prisegu. Brigu oko namaza preuzeo je Ebu-Musa el-E{’arijj. kako bi ih vratio u pokornost. na . kao zapovjednika postavio je Abdullaha ibn Abbasa. a ako te poslao neko drugi. koji je bio preuzeo upravu nad Egiptom poslije Abdullaha ibn Ebu-Serha. Ustrojio je vojsku.80                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Gdje?” “U [amu”. Ubejdullah ibn Abbas u{ao je u Jemen. te se vratio u Medinu i Vo|i pravovjernih ispri~ao {ta mu se dogodilo. Bila je. . ali ni na jedno nije dobio odgovor. Nakon tri mjeseca. Oni reko{e: “Ako te poslao Osman.” Upitao ih je: “Zar niste ~uli {ta se dogodilo?” “Jesmo”. kako bi podstakao ljude. pred tobom sam ~ist od Osmanove krvi. pa ga je halifa upitao: “[ta te dovelo ovamo?” ^ovjek odgovori: “Do{ao sam od naroda koji ne `eli ni{ta drugo do smrt ubicama. njemu je Tulejha ibn Huvejlid zabranio ulazak u Kufu. Ostavio sam sedamdeset hiljada ljudi koji pla~u gledaju}i Osmanovu ko{ulju oka~enu na minberu u damaskoj d`amiji. vojnu upravu je preuzeo K’ak’a ibn Amr. Tada je Sehl spoznao {ta su mu htjeli re}i. Vo|a pravovjernih re~e: “Gospodaru. onda se vrati.” Vladar pravovjernih shvatio je da je borba sa [amlijama neophodna. nakon {to je iz njega oti{ao Osmanov namjesnik J’ala ibn Umejje. pa su plakali i tra`ili osvetu Osmanove krvi. Vo|a pravovjernih je Muaviji poslao mnogo pisama. a na lijevo Amra ibn Ebu-Selemu. dobro do{ao. i jedna grupa koja je ostala neutralna. tako|er. Muavija je po jednom ~ovjeku poslao pismo u Medinu. Kod naroda su se probudili osje}aji. izuzev nekolicine. U me|uvremenu. odgovorio je. N’uman ibn Be{ir je uspio oti}i u [am. u kojoj su u jednom rukavu bili prsti Osmanove `ene Naile b. a zastavu je dao Muhammedu ibn el-Hanefijju.erafide. Muavija je ko{ulju oka~io na minber u d`amiji. Kajs ibn Se’id ibn Ubade oti{ao je u Egipat. a sakupljanje d`izje preuzeo je D`abir ibn Amr el-Muzni. pa je ona jedno vrijeme bila bez namjesnika.

Majka vjernika.” U tom je trenutku do{ao Hakim ibn D`ebel sa svojim pristalicama. Njena nosiljka je postavljena na devu. pa su se vratile u Medinu. Dvije strane su se po~ele udarati rukama i kamenjem. Tada izbi bitka izme|u njegove i Ai{ine grupe. ali su se brzo razi{li. Vojska je slu{ala Ai{ina uputstva. “BITKA KOD DEVE” Kada je Osman ubijen. Okupilo se oko tri stotine prista{a Osmanovih ubica. Slijede}eg dana. tra`io je osvetu za Osmanovu krv. dok je na drugoj strani bio veliki broj ranjenih. vrati se ku}i. tako mi Allaha. Kada je odlu~io krenuti u [am.Ashabi Allahovog Poslanika 81 ~elo prethodnice postavio je Ebu-Lejlu ibn Amra ibn el-D`erraha. do{ao mu je haber o ulasku Ai{e. bez ijednog poginulog. predlagali da se ode u Basru. govorila je ljudima i podsticala ih na ka`njavanje Osmanovih ubica. a zatim su napali na muslimane koji su ulazili u Basru. r. a ako si do{la pod prisilom. opet. stigla je do mjesta zvanog Merbed. a nakon {to je Hakim ibn D`ebel poginuo. Pred Ai{u je iza{ao Osman ibn Hanif. pa se suprotstavio njihovom ulasku u Basru. Majka vjernika. Vojska je brojala tri hiljade vojnika. Iz Basre su iza{li svi koji su se htjeli priklju~iti njenoj vojsci. Buknula je stra{na bitka. Sastali su se na Merbedu i raspravljali o situaciji. Sukob je brzo obustavljen. J’ala ibn Umejje je prilo`io {est stotina deva i ogroman nov~ani prilog: opremio je veliku vojsku u kojoj su bili i Talha i Zubejr. Ova ideja je nai{la na odobravanje kod majke vjernika Ai{e. Poginuo je veliki broj Hakimovih prista{a. Hakim ibn D`ebel razbjesnio se na ovu odluku. Neki su predlagali da se ode u Medinu i od halife zatra`i izru~enje i pogubljenje ubica. neka je Allah sa svima njima zadovoljan. od kojih je bilo hiljadu konjanika. Neki su. pa se po~ela spremati za put. Osmanovo ubistvo je bla`e od tvoga izlaska iz ku}e na ovoj devi i od tvoga izlaganja sukobu. nisu htjele i}i u Basru. koji je bio na desnom krilu vojske. neka je Allah zadovoljan s njom. a nakon pregovora. . A suprotstavili su im se vojnici iz Basre. Ai{a. Ai{a. Poslanikove `ene bile su u Meki. majke vjernika. Talhe. Ako si nam do{la dobrovoljno. odlu~eno je da Osman ibn Hanif preda namjesni{tvo Basre skupini u kojoj je bila Ai{a. koji je ina~e bio uz Osmanove ubice. a tu su se okupljali svi oni koji su tra`ili Osmanovu osvetu. amid`i}a Ebu-Ubejde. Zubejr je govorio isto {to i Talha. Ostale Poslanikove `ene. Talha. gdje su bili okupljeni ljudi koji }e ih braniti od Osmanovih ubica i njihovih pomaga~a.. Haris ibn Kudame je oti{ao do Ai{e i rekao joj: “Majko vjernika. Zubejra i velikog broja muslimana u Basru. tra`i pomo} da te otpratimo ku}i.a. dok je kao svog zamjenika u Medini ostavio Kusuma ibn el-Abbasa. Dogovaralo se i savjetovalo na koji na~in da se ubice odmjereno kazne.

pa im je poslao Ka’ka’ ibn-Amra et-Temimija. Kada je halifa Alija dobio vijest o onome {to se dogodilo u Basri. dadne. to i `elimo. ako Allah. a Kur’an nam je vodi~. me|usobne mr`nje i neprijateljstva.” Neki ljudi po~e{e da ga grde. da bi razdor me|u ummet ubacio. pa ste razbili njihovo jedinstvo i silu. Abdullah ibn Selam.. a ne radi kao {to ja radim! Spoznali ste. Ne}emo propustiti ni jednu priliku za sporazum. sve dok nije do{ao do mjesta Zi Kar. Ako se oni povuku. mora biti. Ubijen je ~ovjek rukom onih koje je {ejtan zaveo. {ta te je dovelo ovdje?” Ona mu re~e: “Sinko. pa ono {to Kur’an potvrdi toga se dr`ite.” Vo|a pravovjernih potom krenu prema Basri. Islam nam je vjera. Ono {to On odredi. I ovaj ummet se mora podijeliti. Odatle je poslao sina Hasana i El-E{tera ibnun-Nehaia u Kufu po veliku vojsku. ako iza|e{ nikada se vi{e vlast nad njom ne}e vratiti u tvoje ruke.. sve dok ne poka`u zulum prema nama.s. ne izlazi iz Medine. Slijedite njegov sunnet i ostavite ono {to vam je sumnjivo dok to ne uporedite s Allahovom Knjigom. malobrojnosti. divan li je ashab Allahovog Poslanika. Me|utim. Muhammedom. u~inio nas je da budemo bra}a nakon poni`enja.s. Ja sam vas. Zar se ne}e ovaj ummet razdijeliti na sedamdeset tri skupine?! Najgora je ona koja me voli. a ono {to porekne to odbacite. re~e: “O Vo|o pravovjernih. pa se prihvatite svoje vjere i krenite putem kojim sam i ja krenuo. Talhu i Zubejra da prihvate sporazum. Pri izlasku iz Medine isprije~io mu se Abdullah ibn Selam. Tra`imo za{titu kod Allaha od toga zla. nije pozivao niti skupljao dobrovoljce. te prihvativ{i za uzde njegova konja. pravda vlada me|u nama. naredio je vojsci iz [ama da krene prema Basri i da istjera one koji su u njoj. Halifa ga je smijenio i na njegovo mjesto postavio El-E{tera en-Nehaija. kao poslanikom i Kur’anom kao sudijom i vodi~em. a ako odbiju da se povuku. Budite zadovoljni Allahom kao Gospodarom.{. Halifa im je izrazio dobrodo{licu rije~ima: “Borili ste se sa stranim kraljevima i njihovom vojskama. a halifa im re~e: “Klonite ga se. d`. islamom kao vjerom. a ljudi su mu se putem priklju~ivali. jer je smatrao da je osveta nad Osmanovim ubicama najpre~a. El-E{ter je uspio sakupiti vojsku od dvanaest hiljada ratnika. Ibn Amr se sastao sa Ai{om i rekao joj: “Majko. a. a da je ne iskoristimo. pa ih je poslao sa Hasanom ibn Alijem u Zi Kar. u ~emu su ljudi bili sve dok je Allah htio.” Vo|a pravovjernih htio je pozvati Ai{u. zovnuo da u~estvujete protiv na{e bra}e u Basri. tako mi Allaha. izmirenje me|u ljudima.82                                                      Ashabi Allahovog Poslanika grupa muslimana i Majka vjernika Ai{a u{li su u Basru. poznati ashab.” Zatim je zatra`io od Majke vjernika da po{alje po Talhu i Zubejra da s njima . Ebu-Musa el-E{a’rijj koji je klanjao ljudima. a. postupit }emo lijepo s njima. kao {to su se podijelili narodi prije nas.” Potom je halifa odr`ao govor u kojem je rekao: “Allah nas je oja~ao i uzdigao islamom. evo. jer to je put va{ega Poslanika.

bit }e gore nego ono za {ta se zala`ete. on im re~e: “Pitao sam Majku vjernika radi ~ega je do{la ovdje. kontrirate sami sebi. shvatili su da }e im budu}nost donijeti nevolje ako halifa u~vrsti vlast. Budite nosioci dobra kao {to ste uvijek i bili. ono od ~ega strahujete i oko ~ega se razilazite. smatraju}i da je odmazda u ovom trenutku neophodna. Majka vjernika je upitala: “[ta ti predla`e{?” On odgovori: “Ka`em da je lijek za ovo {to se doga|a smirivanje situacije.” Ka’ka’ je jo{ dodao da su se mnogi iz Mudarra i Reb’ie sakupili kako bi ratovali protiv Talhe i Zubejra. Tra`ili ste Hurkusa ibn Zuhejra. bit }e to lo{ znak i gubitak vlasti. Salimom ibn S’alebom.” Njih dvojica reko{e: “I mi smo radi toga do{li. pa kada su do{li. na ~elu s Abdullahom ibn Sebe’om. A ako odbijete. a ako se budete borili protiv njih. a ona mi je odgovorila da pomiri ljude. tada bi sigurno .” Oni reko{e: “U pravu si! Vrati se. oni }e se povu}i i ako vi date prisegu. a bili ste bli`i ispravnom mi{ljenju prije njihova ubistva nego danas. bit }e to dobar znak za obustavljanje sukoba. Sa mnom ne}e i}i niko od onih koji podr`avaju Osmanove ubice zbog dunjalu~kih razmirica. Gallabom ibn el-Hejsemom i drugi. Ali.” Ka’ka’ re~e: “Ka`ite mi na~in na koji }ete ih pomiriti?” Oni odgovori{e: “Osmanove ubice!? Ako se oni ostave i odmazda se ne izvr{i.” Ka’ka’ re~e: “Pobili ste Osmanove ubice iz Basre. Ako se situacija smiri. nemate mogu}nosti da se osvetite Hurkusu ibn Zuhejru za Osmanovo ubistvo zato {to ga {titi {est hiljada ljudi. izdvojili su se i oti{li od vas. pa vas je sprije~ilo {est hiljada ljudi. isplatit }e vam se. Alija ima ve}e pravo da.Ashabi Allahovog Poslanika 83 govori u njenom prisustvu. Tako|er. onda se ne postupa po Kur’anu. pa se spremite. i ako Alija do|e sa sli~nim mi{ljenjem. Dajte prednost oprostu. {to je mnogo obradovalo halifu. Osmanove ubice i njihove prista{e. E{terom enNehaijem. Odgodio je njihovo ka`njavanje dok to ne bude u mogu}nosti izvr{iti. Pobili ste {est stotina ljudi i zbog toga izazvali {est hiljada. sporazumjeli smo se.” Ka’ka’ se vratio s odgovorom Talhe i Zubejra i njihovom saglasno{}u. za sada. Ako ih ostavite.” Zatim je naredio da prestanu kome{anja i da smire situaciju. [urejhom ibn Evfom. ostavi ka`njavanje Osmanovih ubica. pa re~e: “Ja sutra putujem.

i na dunjaluku i na ahiretu. ako se ljuti{ na mene. ne ljutimo se jedni na druge. vidjev{i {ta se desilo. a ne}e{ biti u pravu!”17 Zubejr se sjetio hadisa i zajedno s Talhom povukao se iz bitke. koji joj je rekao: “Majko vjernika. Majka vjernika je iza{la na boji{te da smirili situaciju i uskome{ane ljude. Majka vjernika Ai{a. Ovaj ga je ubio na spavanju. Po~eli su kovati planove kako da naprave smutnju. Kad su to vidjeli pokreta~i nereda. mo`da ih Allah tvojim prisustvom izmiri. Me|utim. odsjekav{i joj noge tako da je deva pala dok je Ai{a jo{ bila na nosiljci postavljenoj na devinim le|ima. neka je Allah. U njenu pratnju je odabrao ~etrdeset `ena iz Basre i njenog brata. Kad je htjela napustiti Basru. a Vo|a pravovjernih je upitao: “[ta je to?”. a Alijina skupina dobila je okr{aj. A ti. pa je od mno{tva zabijenih strijela nosiljka izgledala poput je`a. zasuli su njenu nosiljku strijelama. Vo|a pravovjernih pozivao je na obustavu borbe. K’aba ibn Sevara. glavni pokreta~i nereda zadu`ili su Amra ibn D`ermuza da ubije Zubejra. d`. kako bi za{titili Majku vjernika. Neki ~ovjek je potom pri{ao devi i udario je sabljom. Sa~ekali su da padne no} i spremili se da izazovu nered u Alijinoj vojsci. a Allahovo odre|enje je nepromjenjivo. r.s. pa se zametnu bitka u kojoj poginu veliki broj ljudi na obje strane.” Alija je pre{ao veliki put ispra}aju}i povorku Majke vjernika. Vo|a pravovjernih je oti{ao da isprati Majku vjernika.” U me|uvremenu. Kufljani su pomislili da ih je napala vojska iz Basre. Alija joj je poslao potrebnu opremu i opskrbu za put.84                                                      Ashabi Allahovog Poslanika presudio Osmanovim ubicama.. oti|i me|u ljude. istinu govori{! Nije bilo izme|u nas ni{ta drugo osim {to si kazala.s. Namjeravali su u~initi tako da halifina vojska pomisli da ih je napala vojska iz Basre.. Ti si supruga na{eg Poslanika. naredio je Muhammedu ibn Ebu-Bekru i Ammaru ibn Jasiru da donesu jo{ jednu nosiljku.{. pa je Zubejra podsjetio na hadis Allahova Poslanika. Talhu je ubio Mervan ibn el-Hakem strijelom iz daljine. Nakon bitke. Deva je jako zarikala.. ali nije bilo nikoga ko bi ga ~uo. pa mu ona re~e: “Sinko. pa su ga obavijestili. u kojem ka`e: “Sigurno }e{ se boriti protiv njega. do{la je u svojoj nosiljci na devi nakon posjete kadije Basre. . to je tvoja volja. a. Alija. Majka vjernika Ai{a vratila se u Basru i smjestila u ku}u Abdullaha ibn el-Halefa el-Huzamija. Na dan polaska. Muhammeda ibn Ebu-Bekra. Vo|a pravovjernih re~e: “Allaha mi. Ovako je bilo. Ljudima je stavio na izbor: ostanak s njim ili povratak sa Majkom vjernika. a.a.. Alija se sastao sa Talhom i Zubejrom. zadovoljan i sa Majkom vjernika Ai{om i sa Alijom. ono {to je bilo izme|u mene i tebe jeste obi~na stvar koja se mo`e desiti izme|u `ene i ro|aka njenog supruga. Bitka je okon~ana.

INU Nakon {to je Majka vjernika. napustila Basru i oti{la u Medinu. Potom je poslao po D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Do tada su mu prisegu dali i muhad`iri i ensarije i svi muslimani Arapskoga poluotoka. Vo|a pravovjernih premjestio se u Kufu. posredstvom Kajsa ibn S’ada ibn Ubade. To se oteglo ~itav mjesec. nakon {to mu dadne ispravnu prisegu. Okr{aji su se vodili svaki dan. a nijedna strana nije mogla poraziti drugu. Perzije i Egipta. halifa ga je poslao Muaviji u [am da tra`i poslu{nost i prisegu.” Odsjeo je u Rahbu. Osmanovog namjesnika u Azerbejd`anu. U protivnom. hvale}i njihovu hrabrost i sr~anost i podsti~u}i ih na dobro. da za njega uzmu prisegu od svojih podanika i da mu dostave izvje{taj. poslao je Muaviji da tra`e pokornost i da sprije~e krvoproli}e me|u muslimanima. i E{’asa ibn Kajsa. D`erir je oti{ao u [am. Iraka. Kada mu je D`erir do{ao. Tu se se sukobile dvije vojske. a odvra}aju}i od zla. Osmanovog namjesnika u Hemezanu. Se’ida ibn Kajsa el-Hemdanija i [ebiba ibn Rubu’ija es-Sehmija. halifa im se obratio. Kada su mu do{li. Kad je Muavija ~uo da je halifa krenuo prema njemu. ili dok se na izru~e halifi. borit }e se protiv njega. Stigav{i. odlu~i li~no oti}i u [am i smijeniti namjesnika. Muavija je odbio dati prisegu. Be{ira ibn el-Ensarija. Alija to odbi rije~ima: “Ne. pa se povede te{ka bitka. [ebiba ibn Rubu’ija i Zijada ibn Hafsu. pa ne}u ni ja. To nije u~inila jedino nekolicina ljudi okupljenih u Herbetu. Omer ibn el-Hattab prezirao je da odsjeda u njemu. pa se uputio ka Nehili. Halifa je upotrijebio sva sredstva da se spor okon~a mirnim putem i da privoli namjesnika [ama na pokornost. Ai{a. Halifa Muaviji ponovo posla izaslanike i to: Adijja ibn Hatema et-Taija. Kao svoga zamjenika u Kufi ostavio je Ukbeta ibn Amira el-Bedrija el-Ensarija. u njoj se ulogorio. ~iji mu stanovnici ponudi{e da odsjedne u “Bijelom dvorcu”. koji su odbijali dati prisegu dok se ne kazne Osmanove ubice. Jezida ibn Kajsa el-Erhabija. Halifa je potom napustio Nahilu i pre{av{i Eufrat krenuo prema Siffinu. Kada je halifa dobio Muavijin odgovor.Ashabi Allahovog Poslanika 85 BITKA NA SI. Svaki su dan imali jedan ili dva okr{aja. a Muavija mu je rekao da ne}e dati prisegu dok se ne kazne ubice. Kada su se Kufljani okupili na zajedni~kom namazu. ili dok se ne izru~e halifi. podigao je vojsku iz Damaska i poveo je do mjesta Siffin na rijeci Eufrat i tu se ulogorio. izaslanici su rekli: ..

a da napravimo razdor me|u njima.” Potom je postrojio redove vojske.za{titi nas od smutnje i nereda i uputi nas Istini. a ne miriti?! Daleko je to. tako da je izgledalo da }e ih poraziti. pot~injenih. “U ovom trenutku nam jedino odgovara da zbijemo na{e redove. a neko odbije. Muavija mu odgovori: “Ti kao da si do{ao prijetiti. Postrojio je vojsku i zamolio Allaha: “Gospodaru moj. koja si stvorio da se Zemlja ne potresa. Gospodaru dubokih i velikih mora. a Siffin je odnosio muslimanske `ivote na obje strane. najbolji je u islamu i ima najve}i uticaj.predlo`i Amr ibn el-’As. Isto je to uradio i Muavija. A ti si napadao Osmana ibn Affana i ti si jedan od njegovih ubica. ako nam danas dadne{ pobjedu . Ostao si samo ti i tvoje pristalice. o Gospodaru Zemlje. Muavija! Allaha nam. nismo vidjeli pobo`nijeg i skromnijeg na dunjaluku od njega. ja sam ro|eni ratnik i ne mo`e{ me prepla{iti. a ako oni pobjede . kako te ne bi zadesilo ono {to je zadesilo one u “Bici kod deve”. i mno{tva koje ne vidimo. izgubili su i propali. a ako se razi|u. Gospodaru brda. Po{to su se pregovori otegli. o Ti Koji si na njemu u~inio putanju Sunca i Mjeseca.podari mi {ehadet. a nikakve rezultate nisu donijeli. i onoga {to ne mo`emo izbrojati od vidljivoga. bez pobjednika i pora`enoga. koje morem plove s korisnim tovarom za ljude. a stvorenjima dao da korist iz njih vade. Vojska iz Basre. Ira~ani su poduzeli jedan `estok napad u kojem su pomjerili [amljane s njihovih polo`aja. pa }emo se pokoriti i priklju~iti d`ematu”.Allah ih je uputio na ispravan postupak. Prekini ovo. Molim Allaha da te ubije zbog toga. o Adijj! Nikada. halifa odlu~i povesti odlu~uju}u bitku.” “Boj se Allaha. Poslije ovih njegovih rije~i. te se zapodjenu te`ak okr{aj. koji su ih do~ekali odlu~ni da do smrti brane Muaviju ibn Ebi-Sufjana. . Kako da se pokoravam ~ovjeku koji je pomogao ubistvo. Gospodaru svoda natkrivenoga i ~uvanoga. Svi su se ljudi okupili oko njega . Tvoj amid`i} Alija. Gospodaru oblaka. odgovori{e [ebib ibn Rubi’ i Zijad ibn Hafsa. a moje ashabe sa~uvaj od smutnje. neko pristane. Gospodaru la|i. Kufe i drugih pokrajina `estoko je navalila na [amljane. bitka }e splasnuti. Trebamo podignuti Mushafe i pozvati ih. niti znamo nekoga da ima toliko dobrih osobina kao on”. Allaha mi. i stani{te zvijezdama. Allaha mi. a za{titio ubice?! Neka nam izru~i ubice da ih kaznimo.86                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Muavija. i nastanio si ga melekima koji se ne umaraju u ibadetu i pobo`nosti. o Ti Koji si u~inio da on bude nad no}i i danom. Tada je domi{ljati Amr ibn el-’As predlo`io Muaviji da vojska podigne Mushafe na koplja. vo|a muslimana.” . Put bi postao siguran i zava|eni bi se pomirili. pa ako pristanu. “Vi me zovete u d`emat i na pokornost. koju si u~inio prebivali{tem ljudi i `ivotinja. u~vr{}enih. Muavija. zaklju~i Muavija. izaslanici su se vratili halifi i obavijestili ga o Muavijinom stavu. koja okru`uju kopno. Sukob se otegao mjesecima. do{li smo te pozvati na dogovor kojim bi nas Allah ujedinio na jednoj rije~i i kojim bi obustavili krvoproli}e. koji izme|u nebesa i Zemlje plove.

vi ste u pravu! Borite se protiv va{ih protivnika.na to }e halifa . pa reko{e: “Odazvat }emo se Allahovoj Knjizi i njoj se prikloniti.Ashabi Allahovog Poslanika 87 [amljani podigo{e Mushafe. “Ja se borim protiv njih. pozva ih halifa. ili ho}e{ da te izru~imo narodu ili da s tobom u~inimo kao {to smo u~inili i s Osmanom ibn Affanom. pristalice harid`ija: “Alija. ostavili su zavjet dat Njemu i odbacili Njegovu Knjigu.edkij et-Temimij i Zejd ibn Husajn et-Taij. Poznajem ih bolje od vas. a i kad sam odrastao. ne poznaju dobro vjeru i hukmove Kur’ana.” “Nije nam dozvoljeno kad se pozovemo Kur’anu.’ A `ar za borbom im je ve} bila splasnula. osim da nas zavaraju. a ako niste. ali ne razumiju njegove propise. onda se borite..” Me|utim. pa reko{e: “Ovo je izme|u nas i vas! Muslimani izginu{e. tad se javi{e Me{ar ibn . radite {ta ho}ete”. [to se mene ti~e. Amr ibn el-’As. Te{ko vama. da odbijemo poziv”. Oni su se ogrije{ili prema Allahu u onome {to im je naredio.kako bi pristupili Kur’anu.. . nisu Mushafe podigli zato {to ho}e sud po njemu. ibn Ebu-Mu’it. Oni mu reko{e: “Po{alji po E{tera neka do|e i neka se borba obustavi. odazovi se Allahovoj Knjizi kada si na Nju pozvan. odvrati im halifa. “nastavite kako ste i po~eli. Habib ibn Mesleme. odgovori{e mu. Allaha mi. ako ste pokorni. nisu ga podigli ni iz kojeg drugog razloga. ibn Ebu-Serh i Dahhak ibn Kajs. dru`io sam se s njima u djetinjstvu. . pozivaju}i da im presudi Allahova Knjiga. Halifa posla po E{tera en-Nehaija i obustavi borbu. oni u~e Kur’an.” “Upamtite {ta sam vam zabranio. a upamtite i svoje rije~i. a ko }e na nevjernike i njihove tvr|ave?!” Jedan dio ira~ke vojske podr`a ideju da sudi Kur’an. Muavija. “O Allahovi robovi”.

govore}i: “Allaha mi. Odredi me uz sudiju. iako je halifa s Muavijom ibn Ebi-Sufjanom zaklju~io sporazum o presudi. Ira~ani su insistirali da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. “Izabran si za sudiju”. a tako|er. Odbili su nastavak borbe na Siffinu kada su bili nadomak pobjede zapav{i u smi{ljenu klopku [amljana koji su podigli Mushafe na svoja koplja. Kada se halifa vratio u Kufu. “Ne}emo nikoga osim Ebu-Muse”. obje strane se usaglasi{e i o tome potpisa{e zajedni~ki akt. Ahnef ibn Kajs. na to }e Musa. Ne}e se donijeti sporazum. primorali su ga da za suca imenuje Ebu-Musa’a el-E{’arijja. drugim ili tre}im. govorili su. A dvojici sudaca prepusti{e da odlu~e {ta je najbolje za muslimane.88                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SUD Poslije prekida borbe po~eli su pregovori izme|u dvije strane. Izme|u halife i harid`ija odr`ali su se mnogobrojni pregovori. Nakon {to je Ebu-Musa do{ao. Ustvari. Vo|a pravovjernih htio je odrediti Abdullaha ibn Abbasa. da halifa do|e sa ~etiri stotine boraca. i Muavija sa ~etiri stotine boraca. a nije njegovo da kr{i ugovore. odgodio bi se do naredne godine. to su bile harid`ije koje su primoravale halifu na odluke koje je on od po~etka odbijao i koje su ga prisiljavale na poteze kojima nije bio zadovoljan. “Svi smo Allahovi i Njemu se vra}amo”. Muavija ibn Ebi-Sufjan odredio je da s njegove strane sudija bude Amr ibn el-’As. me|utim. harid`ije i Jemenci se tome usprotivi{e. koji }e na}i najbolje rje{enje za muslimane. “Hvala Allahu kada je tako”. Sporazumjeli su se da izaberu dvojicu sudija. a da ga ne}u u~initi istim ili boljim od njega. re~e im Ebu-Musa. ako mene ne odredi{ za sudiju. od svake strane po jednoga. predlo`io je halifi da on bude njegov zastupnik. naka je Allah s njima zadovoljan. a obavio bi se u Ezrehu.” Me|utim. reko{e mu. zapao si u nevolju. Zatim. On se bio povukao iz borbe. pa su oti{li po njega i obavijestili ga da ljudi `ele mir. Ako se sastanak iz bilo kojih razloga ne bi odr`ao. Ovoga puta zahtijevali su obnavljanje sukoba. {esnaest hiljada boraca izdvoji se iz njegove vojske i napustiv{i Kufu. tra`e}i da sudija bude Ebu-Musa el-E{’arijj. a da ga ja ne rije{im niti }e ko napraviti sporazum. sve dok se oni ne digo{e protiv . odo{e za Nehrevan. umjesto Abdullaha ibn Abbasa ili Ahnefa ibn Kajsa. Ebu-Musa el-E{’arij i Amr ibn el-A’s dogovori{e se da se rje{enje proglasi sljede}eg ramazana u DevmetulD`endelu. ina~e poznat po lukavstvu.

Muavija .Amr re~e: “Ebu-Musa. pove}ao broj svojih pristalica i oja~ao svoju vojsku. Svaki put kad bi se desila bitka. a me|u njima je bio i Ubejdullah ibn Omer. odbio je i prokomentirao da Ebu-Musa’a nije poslao da skine halifu nego da na|e rje{enje za rasplamsalu smutnju. Aliji ibn Ebi-Talibu . te je oti{ao do Muavije i obavijestio ga o dogovorenom. Amr ibn el-’As je u svemu davao prednost Ebu-Musi. Poslije dugih pregovora. U mjesecu ramazanu halifa posla Ebu-Musu el-E{’arijju i Abdullaha ibn Abbasa u Devmetul-D`endel s pratnjom od ~etiri stotine ljudi. polet im je splasnuo i izgubili su volju.” Kada je Alija obavije{ten o onome {ta se dogodilo. iskazuju}i mu po~ast i po{tovanje. bili su ustrajni da na~ine zlo Vo|i pravovjernih. pa smo se borili protiv njih zbog njihove neposlu{nosti. dogovorili su se da se obojica odreknu i Alije i Muavije. odgovorio je: “[irk je daleko od njih!” Pa je pitan: “A jesu li munafici?” A halifa je odgovorio: “Munafici vrlo malo Allaha spominju.” Vo|i pravovjernih postalo je nesigurno biti u Iraku. te je izvr{io napad na Nehrevan i nanio im te`ak poraz. optu`iv{i ga da je nevjernik. Kada je trebalo razglasiti kona~nu odluku.Ashabi Allahovog Poslanika 89 njega. a onda im vratio sav zarobljeni plijen. naro~ito nakon presude. Hejsem ibn Adijj je kazao: “Kada je Alija upitan o stanovnicima Hehravana “Jesu li mu{rici?”. Muavija je slao grupe vojske iz [ama u pohode na mjesta u Iraku. ne uzev{i petinu. Muavijina vojska vra}ala bi se u [am. na ~elu sa [urejhom ibn Hanijem. Odgovorio je: “Na{a bra}a koja su napala na nas. Muavija je poslao Amra ibn el-’Asa na ~elu vojske od ~etiri stotine konjanika. Amr se sa svojom skupinom vratio u Damask. Nakon Amrove i Ebu-Musine “presude” situacija s harid`ijama u Nehravanu postala je komplikovana. a da izbor prepustimo izbornom vije}u. Devmetul-D`endel nalazi se na pola puta izme|u Damaska i Kufe.” “A {ta su onda. Vo|o pravovjernih”. Neka narod preuzme sud o ovome i neka odrede koga ho}e. a Muavija je u~vrstio svoju vlast. Ljudi oko halife nisu bili kao prije. ponovo je upitan. kako bi provocirali vojsku Vo|e pravovjernih. Halifa je odlu~io da se bori protiv harid`ija. ustani i ka`i ljudima {ta smo se dogovorili!” Ebu-Musa ustade i re~e: “Ja i Amr smo razmatrali {ta je najbolje za ovaj ummet i zaklju~ili da je za jedinstvo ummeta najbolje da se odreknemo i Alije i Muavije.

tvrde}i da pravo na hilafet pripada Muaviji. pa je prema Hid`azu poslao Busru ibn Ereta na ~elu tri hiljade vojnika. Vo|a pravovjernih provodio je te{ke dane. oslobodit }emo ljude zablude i osvetiti na{u bra}u”. njegov zapovjednik policije. uspio nagovoriti Sekiba ibn Bed`ru da u~estvuje s njim u ubistvu Alije. nakon dolaska u Kufu. ali je Muavija nakon dugog lije~enja ozdravio. nakon {to ju je napustio halifin namjesnik Ebu-Ejjub. Stanovnici [ama oslovljavali su Muaviju sa ‘vo|a pravovjernih’. On je u{ao u Medinu. sakrio se pred Muavijinom ku}om. bija{e ostavljen i napu{ten. on je.90                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je slao vojsku i na Medinu..a. naju~eniji i najbogobojazniji. uprkos svemu. Njihov vo|a Alija ibn Ebi-Talib. a bilo je to uo~i petka. to su stanovnici Iraka vi{e slabili. Amr ibn Bekrom presreo je i ubio Harid`u. tako|er. a da Amr ibn Bekr ubije Amra ibn el-’Asa. dok je Amr ibn el-’As potvrdio vladavinu Muavije. [amljani su uzeli maha. Hafiz ibn Kesir. zbog mno{tva smutnji.” PRESELJENJE NA AHIRET ^etrdesete godine po Hid`ri sastala su se tri ~ovjeka iz reda harid`ija: Abdurrahman ibn Amr. oduzimaju}i pravo na hilafet drugima. Kada ga je vidio. Vojska mu je oslabila. I on je uhap{en i ka`njen ubistvom. Utvrdili su da sedamnaestoga ramazana svaki ukloni svoju `rtvu. govorili su. udario ga je zatrovanom sabljom po debelom mesu te{ko ga raniv{i. predvodi ljude u namazu umjesto njega. odbiv{i da budu uz njega. Kada je . te da treba pobiti njihove namjesnike. kada se jedan odrekao Alije. [to se ti~e Abdurrahmana ibn Muld`ema. Bekr ibn Abdullah oti{ao je u [am i dogovorenog dana. opisuju}i te dane. Kao dokaz za to iznosili su presudu dvojice sudaca. te po~eli napadati sa svih strana. r.najpobo`niji i najskromniji. a Ira~ani su ga napustili. a volio smrt. Dogovorili su se da Abdurrahman ubije halifu Aliju. ka`e: “Vo|a pravovjernih bio je u te{koj poziciji . pa je odredio da Harid`e ibn Huzejfe. nereda i spletki. Govorili su o svom stanju i spominjali {ta se dogodilo njihovoj bra}i u Nehrevanu. poznat kao ibn Muld`em el-Hamiri. Allah je dao da se Amr tu no} razbolio. Odmah je naredio da se Bekr ibn Abdullah ubije. “Ne}emo ni{ta ostvariti dok su oni namjesnici. [to su stanovnici [ama vi{e ja~ali. S njima je bio. Zaklju~ili su da su muslimani “izgubljeni i zalutali”. da Bekr ibn Abdullah ode u [am i ubije Muaviju. Njih trojica sakrili su se u blizini halifine ku}e. i Verdan er-Rubabi. a ako mi dadnemo svoju `rtvu i uklonimo ih.vojska se digla protiv njega. Berk ibn Abdullah et-Temimij i Amr ibn Bekr etTemimij. tako da je prezirao `ivot. Amr ibn Bekr oti{ao je u Egipat i sakrio se u blizini d`amije u kojoj je klanjao Amr ibn el-’As i{~ekuju}i njegov dolazak na sabah. ~ekaju}i njegov izlazak na sabah-namaz. najbolji na dunjaluku u to vrijeme . imao je jake bolove u stomaku.

Abdurrahman ibn Muld`em udario ga je sabljom po ~elu.” U zadnjoj halifinoj oporuci. slijedi ih i ne ~ini ni{ta bez njih. a . Budite nasilniku protivnici. osim moj ubica. ho}emo li prisegu dati Hasanu. vi bolje znate od mene. pa se brzo okrenuo i dao u bijeg. a ne izgubili te. Samilosnog” Ovo je oporuka Alije ibn Ebi-Taliba. “Pa {ta te onda navelo na ovo?” . Ako umrem. ali se nemoj i`ivljavati nad njim. dao sljede}e savjete: “Ostavljam vam ga u emanet.Ashabi Allahovog Poslanika 91 halifa iza{ao iz ku}e da klanja sabah u d`ematu. Radite po Kur’anu. a ako ostanem `iv. stigli su ga i uhapsili.” Halifa re~e: “Niti vam nare|ujem niti zabranjujem.” Potom je D`undub ibn Abdullah u{ao kod halife i upitao ga: “Vo|o pravovjernih. a u vezi s pitanjem vjere ne bojte se ni~ijeg prigovora. odgovorio je Ibn-Muld`em. o pitanju njihovoga brata.” Halifa na ovo re~e: “Du{a za du{u. jer sam ~uo Allahova Poslanika. zar ti nisam ~inio dobro?” “Jesi”. da ka`e: “Nemojte nikoga kasapiti. Ipak. govore}i: “Ubijen je Vo|a pravovjernih! Ubijen je Vo|a pravovjernih!” Neka se niko ne ka`njava smr}u. upitao ga je halifa: “Allahov neprijatelju. Nemojte plakati za onim {to vam je uskra}eno. Hasane. a znate da sam ga volio. ubijte ga.. ubij ga. Kada je Ibn-Muld`em doveden pred halifu. ve} je odredio Hubejra ibn Ebu-Vehba da bude imam d`emata. koju je ostavio prije ed`ela. Ibn-Muld`em mu odgovori: “^etrdeset jutara sam o{trio sablju i molio Allaha da njome usmrtim najgore stvorenje. ako te izgubimo. pa makar vam bila u~injena. odgovorio je.” Halifa je poslije ranjavanja `ivio tri dana. Zatim mu je rekao: “Tebi preporu~ujem da po{tuje{ svoju bra}u zbog njihove prednosti nad tobom.” Potom je pogledao u Muhammeda el-Hanefijja i upitao ga: “Jesi li upamtio {to sam rekao tvojoj bra}i?” “Jesam”.” Nakon ovoga pozvao je svoje sinove Hasana i Husejna i rekao: “Savjetujem vam da se bojite Allaha! Ne ~inite nepravdu na dunjaluku. zapisano je sljede}e: “U ime Allaha. Toga dana. upitao ga je ponovo halifa. Govorite istinu. budite milostivi prema siro~etu i pomozite nevoljnika. pa makar se radilo i o bijesnom psu.” A Hasanu i Husejnu je. rekav{i: “Sinovi Abdul-Muttaliba! Nikako ne prolijevajte krv muslimana. ako umrem od njegova udarca. vidjet }u {ta }u s njim odlu~iti. a. Oporu~ujem da nema drugog boga osim Allaha.s. Milostivog. On je va{ brat i moj sin. Dao je i posljednje preporuke i upozorenja svojim sinovima. Vo|a pravovjernih nije predvodio ljude u namazu. a onome kome je nasilje u~injeno pomozite.

Allah poma`e u borbi na Njegovom putu kada zalo`ite `ivote svoje i imetke svoje. Allah je po Poslaniku Svome poslao Uputu i vjeru istinitu da bi je uzdigao iznad svih vjera.s. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. jer ako su prazne.92                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammed. o Poslanikovo. Ne ostavljajte nare|ivanje dobra. Gospodaru svjetova. Allaha mi. tre}i. a. Allah je uz jetime i nemojte im se izrugivati i udarati ih. Poma`ite jedni druge u dobro~instvu i ~estitosti. Du`nost vam je da se pazite i potpoma`ete. Molim Allaha da vas pomogne. da ne prekidate me|usobne odnose i da se ne razjedinjujete. i da je ukopan u Rahbi kraj velike d`amije u Kufi. Bojte se Allaha. Namaz! Namaz! Ne bojte se u ime Allaha ni~ijeg prijekora. Ve}ina histori~ara se sla`e da je ukopan u Ned`efu. Tako mi Allaha. Allah je uz zekat.. Allah je uz bijednika i siromaha. i ~uvao vas kao {to je ~uvao Svoga Poslanika. pa da vam vladari postanu najgori od vas. blizu . pa neka vas ne preteknu drugi u postupanju po Kur’anu. koji nije prestajao da nam ih spominje dok nismo pomislili da }e kom{ije imati pravo na naslje|e. pa ih pozovite da im podijelite ono {to je kod vas. a dove vam ne}e biti usli{ane. makar ne bilo pravo mnogobo{cima. a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.. da ga je Hasan prenio u Medinu i ukopao u Bekijju. jer Allah stra{no ka`njava. prou~iv{i ~etiri tekbira. zatim }ete Allaha moliti. a. Allah podr`ava onoga ko odbrani Njegova Poslanika. Govorite lijepe rije~i. Allaha mi. drugi ka`u da je ukopan kod kufljanskog dvorca. da ne izbjegavate jedan drugog. Neka je na vas selam i milost Allahova. ^uvajte rodbinske veze da bi vam Allah olak{ao polaganje ra~una. Allaha mi. ..s. ne}e biti ni nadgledane. Allaha mi. pa ne dozvolite nikako napad na njega u va{em prisustvu. `ivot moj i smrt moja. on gasi Gospodarevu srd`bu. doista su posve}eni Allahu. Allaha mi. On nema sau~esnika. njegov ubica Abdurrahman ibn Muld`em ubijen je i zakopan na nepoznatom mjestu. Postoje razli~ita predanja oko toga gdje je ukopan Alija: jedni ka`u da je d`enazu klanjao njegov sin Hasan.atime. ^vrsto se Allahova u`eta dr`ite i nikako se ne razjedinjujte. kao {to vam je to Allah naredio. Allah je uz Kur’an. Allah je sa va{im kom{ijama oni su oporuka va{ega Poslanika. a odvra}anje od zla. Allaha mi. Njegov je rob i poslanik. Allah vas ~uvao. Zatim.s. potomstvo. Allah vas gleda dok ste u d`amijama u namazu i ne ostavljajte ih prazne. klanjanje moje. Allah je uz va{e podanike.” Nije prestao govoriti “La ilahe illallah” dok mu du{a nije preselila svome Stvoritelju. Allaha mi. Poslije ukopa Alije. to mi je nare|eno i ja sam prvi musliman. Allaha mi. a. obredi moji.

najboljeg {to jahati umjede nam ubiste {to putova{e i na la|i bija{e. Pjesnici. Da mu je bilo dato da vlada u vremenu bez smutnje. {to je obuvao obu}u i skidao je. . D`ibril mu pomaga{e da okupa ga i zamota u }efine. Alijom ibn Ebi-Talibom. Ebu-Esved ed-Du’eli. ~itao Kur’an i jasne dokaze. od svih ljudi najboljega.Ashabi Allahovog Poslanika 93 VRLINE Kada je ubijen. presude i oporuke. da si najbolji od njih po porijeklu i vjeri. Kad pogleda{ lice Ebu-Husejna. niko ne}e imati {to on imade od ljepote. oplakuju}i ga. u ibadetu i tra`enju nauke. a zatim i do Ebu-Hasana Prvi mladi} koji okrenu se Kibli i namaz obavi najbolje od ljudi znade Kur’an i sunnet. Imao je najpohvalnija svojstva i ~itav `ivot je pro`ivio ~edno i skromno. Zadnji je od ljudi bio s Poslanikom. Ko je on i {ta u njemu bi. zemlja bi se ispunila pravdom. ne obaziru}i se na dunjaluk.” Neka je Allah zadovoljan Vo|om pravovjernih. pobo`njakom i mud`ahidom. Kurej{ije su znali kakvi god su bili. Njegova mudrost i ozbiljnost izra`ene su kroz njegove izreke.adl Abbas ibn Ebu-Leheb oplakao ga je rije~ima: “Nisam se nadao da }e fitnet sti}i do Ha{ima. vidjet }e{ mjesec kako te promatra. a hilafet mu je trajao ~etiri godine i devet mjeseci. u~enjakom. Bio je naju~eniji vladar. istinoljubiv i tra`io je jednakost za sve. ka`e: “Zar u mjesecu posta boli nam zadaste. govornici i pisci opisali su ga u mnogim pjesmama. halifa je imao {ezdeset tri godine. Vo|a pravovjernih bio je pravedan. . knjigama i govorima. ne}ete saznati.

.

Erkam ibn Abu el-Erkam i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. a on . r. a on Hilalov. a on El-Harisov.. izgovaraju}i {ehadet: “E{hedu en la ilahe illellah ve e{hedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu”Svjedo~im da nema boga osim Allaha i svjedo~im da je Muhammed Njegov rob i Poslanik.{. d`. Drugi dan nakon {to je Ebu-Bekr primio islam.ihrov. objasnio im osnovne principe poslanice i pozvao ih u islam. U toj grupi su bili: Osman ibn Maz’un. a on Uhejbov.A. odveo ih je Poslaniku. Po{to su mu se odazvali. {to je tako bilo. primio ih je te su pred njim izjavili svoj ulazak u islam. zadovoljan. a. a on El-D`errahov.s. Abdurrahman ibn Avf. Allah ga je uputio otvoriv{i mu srce prema islamu posredstvom Ebu-Bekra. povezao se s pojedinim Kurej{ijama u kojima je vidio ~vrstinu i plemenitost. Zubejr ibn el-’Avam.EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH. Hvala neka je Allahu. . a. Izabrao je nekolicinu njih. Lanac njegova roda je sljede}i: Amir je sin Abdullahov. PRIMANJE ISLAMA Bio je jedan od prvih koji su primili islam.s. Allahov Poslanik. a on Dabbeov..a.. PORIJEKLO Ebu-Ubejde Amir sin je El-D`errahov koji je porijeklom iz loze Kurej{ija.{. d`. neka je sa svima njima Allah. R.

bila je ~vrsta i stabilna poput planine. Ebu-Ubejdina snaga vjerovanja u Allaha. klanjao podne. rekao je: “Poranio sam na podne `ele}i da budem taj koji }e kr{}anima presuditi.96                                                      Ashabi Allahovog Poslanika LI^NOST Ebu-Ubejde je bio stamenita li~nost oki}ena skromno{}u vjernika i `estinom u odbrani prava vjere. kao i u knjigama historije islama. ne la`u. Osman ibn Affan i Ebu-Ubejde ibn el-D`errah.s. U isto vrijeme. za njega rekao: “Svaki ummet je imao svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. a. kada bi to situacija zahtijevala. Resulullah. a. Me|utim. Kada pri~aju s tobom.” U knjigama koje govore o `ivotopisu Muhammeda. a ja sam se protezao kako bi me ugledao. r.s.” Omer ibn el-Hattab.. kada bi ga ~ovjek sreo.. blijedoga lica. po{alji s nama jednoga od tvojih ashaba koji }e nam presuditi oko imetka oko kojeg se ne mo`emo dogovoriti. r. Muhammed ibn D`’afer pripovijeda jedan takav primjer: “Do{la je jedna delegacija kr{}ana kod Allahovoga Poslanika. slu{aju te.. Bija{e visok.s. Bio je veliki mud`ahid i povjerljiv savjetnik. Abdullah ibn Omer. najljep{ega Gospodara i u ispravnost islama kao vjere.S. A. a. Islam mu je pove}ao poniznost i uljep{ao ahlak pa je zra~io mirom i stalo`eno{}u tako da bi njegovo dru{tvo osjetilo prijatnost i toplinu.. i rekla mu: “Ebul-Kasime. re~e: “Do|ite ve~eras. Kada je Allahov Poslanik. opisao ga je rije~ima: “Trojica Kurej{ija su najugledniji me|u narodom. znao se preobratiti da bude poput lava... nekako bi se odmah oraspolo`io. otmjen i elegantan.’” .s. mr{av. poslat }u vam ~vrstog i pouzdanog.s.’ A ja rekoh: ‘Ebu-Ubejde zadobio je tu povjerljivu i va`nu du`nost.. a. po~e se okretati lijevo-desno.s. a mi smo zadovoljni sa muslimanima. Oni su: Ebu-Bekr. slabe brade. a kad pri~a{ s njima..a.. najljep{e naravi i najve}ega stida.a. on nije prestajao tra`iti pogledom sve dok ne ugleda Ebu-Ubejdu ibn el-D`erraha. Mnogi ashabi `eljeli su njegovu dered`u. a. a.” POVJERENIK UMMETA ALLAHOVOGA POSLANIKA. pa ga pozva i re~e mu: ‘Idi s njima i pravedno presudi u njihovom sporu. pa je Resulullah. mo`e se vidjeti posebno mjesto koje je Ebu-Ubejde zauzimao kod Poslanika.

a. Ebu-Ubejde je ostao ~vrst poput planine.. da u njima vje~no ostanu..” 18 Ebu-Ubejde je bio jedan od onih kojima je za `ivota obe}an D`ennet. Ubejde je ubio kufr i {irk oli~en u svome ocu. ili bra}a njihova. ranjen ko je ranjen i pobjegao ko je uspio pobje}i. ili ro|aci njihovi.s. Naprotiv. a i oni Njime. po nare|enju Allahovoga Poslanika. a taj konjanik stalno ga je progonio. u~e}i tekbire. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osna`io.. Te{ko je i pomisliti ko je ubijeni ~ovjek. i On }e ih uvesti u d`enetske ba{}e kroz koje }e rijeke te}i. [iknu krv i zacrveni zemlju okolo. a. neka je Allahovo zadovoljstvo i selam na njega. a mo`da je najve}i ispit na koji je Allah. sve dok ga nije doveo u polo`aj da je okr{aj bio neizbje`an. blizini . davao mu je zadu`enja u stvarima koje su iziskivale snagu i povjerljivost. taj konjanik nije bio niko drugi do Abdullah ibn el-D`errah.{. a oni na Allahovoj strani }e sigurno uspjeti. Naime.{. Ebu-Ubejde je.. udariv{i ga tako da ga odmah obori na zemlju. a on je bio ~vrst i pouzdan.Ashabi Allahovog Poslanika 97 Ovo je jedno od predanja koje govore koliko je Ebu-Ubejde bio blizak Allahovom Poslaniku. ono {to }emo uz Allahovu. d`. Bio je mu{rik. .s. a vjerovatno i najte`em {to ga ~ovjek mo`e uop}e i do`ivjeti.. Ebu-Ubejdov otac. d`. Ebu-Ubejde podi`e sablju i zamahnu na konjanika. uprkos svim nevoljama. on je imao duboke razloge. i koliko je imao povjerenje u njega. To je Allahova strana. Sa prvim muslimanima prolazio je kroz sve nevolje trpe}i sve vrste ka`njavanja.s. Allahovom pomo}u. pomo} prepri~ati u onome {to slijedi. a. jer je doga|aj koji se desio bio krupniji od ljudi.s. TE@AK ISPIT Ebu-Ubejde je bio uvijek u Poslanikovoj. Uzvi{eni je iznad sedam nebesa objavio ajete o njemu: “Ne treba da ljudi. Tako|er je bio me|u prvom desetericom koji su u~inili hid`ru u Abesiniju. toliko spreman da ulo`i na putu Istine. na sijelima. ili sinovi njihovi. Me|utim. ^injenica je da ovaj nadimak kojim je Poslanik. po~astio Ebu-Ubejdu nije bio slu~ajan. a. makar im oni bili o~evi njihovi.u d`amiji. Resulullah. jednoga konjanika od kurej{evi~kih mu{rika je cijelo vrijeme izbjegavao. a. tako postojan je bio u islamu. `ele}i podijeliti mejdan s njim.s.. dobio je kaznu koju je i zaslu`io. u bitkama i u pohodima. Allah je njima zadovoljan. nevjernik. Allah ga je odlikovao i obradovao D`ennetom. sabljom razbijao nevjerni~ke redove. zlostavljanja i poni`avanja. stavio Svoga roba Ebu-Ubejdu. zagri`en u svome kufru. koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju. On je u toj bici napadao i udarao ohole uobra`ene heroje i uni{tavao oli~enje {irka i kufra pa je ubijen ko je ubijen. U Bici na Bedru Ebu-Ubejde je bio na te{kom ispitu.. koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju. budu u ljubavi sa onima. Tako je ~vrsta bila Ebu-Ubejdova vjera u Allaha.

a krv mu je tekla niz lice. neki muslimani su se oglu{ili o Resulullahove. Bitka na Uhudu bila je prvi i najve}i poraz koji su muslimani do`ivjeli u svojoj historiji. a. te su ashabi gledali kako da ih {to bezbolnije izvade. i bez obzira koliko ono veliko i te{ko bilo.s. pa su po~eli na sve strane {iriti vijest o tome..98                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EHTEM Ebu-Ubejde imao je i nadimak “Ehtem”. zadu`io: iskreno.s. a. a. {tite}i ga vlastitim tijelima.. Zatim je ponovo pribli`io svoje lice Poslanikovom.... a zatim je polahko i nje`no povukao.” Razlog za ovaj nadimak jeste doga|aj koji vrijedi zapisati zlatnim slovima kao veliki dokaz njegove pokornosti Resulullahu. U “Bici palminoga li{}a” imao je ogromnu odgovornost. Ashabi su se okupili oko Vjerovjesnika.. neka je Allah zadovoljan njime. a.s. a. Od hrane su imali samo ranac hurmi. okon~avao ga je kako ga je Allahov Poslanik.s. polomili su mu kutnjak.s. zala`u}i `ivote da bi ga odbranili. {to zna~i “onaj kome su polomljeni prednji zubi”. Ebu-Ubejde poku{ao ih je izvaditi rukom. pa je pribli`io lice njegovom licu. povjerljivo i ustrajno. {to jo{ vi{e skrha muslimane.. `ele}i ga dokraj~iti. `iv. i zaista je bio najljep{i ~ovjek polomljenih zuba. trgnuli su se. pa ga ranili u lice. slomio mu se zub.. kada su spoznali i uvjerili se da mu{rici la`u i da je Allahov Poslanik. tako da je pao na zemlju. neka je na sve njih Allahov selam. Trebalo je izvr{iti zadatak. a.s. U toj bici muslimani su izgubili velikoga heroja Hamzu ibn Abdul-Muttaliba.s.. Mu{rici su se ponadali da je Allahov Poslanik.s. sna`no je stisnuo zubima. a.s. ne obra}aju}i pa`nju {to je . Ashabi su ga okru`ili. a Ebu-Bekr je o njemu rekao: “Bio je najljep{i ~ovjek koji je imao polomljene zube. “BITKA PALMINOGA LI[]A” Ebu-Ubejde imao je uvijek neko zadu`enje. Me|utim. Sam Allahov Poslanik zadobio je tjelesne povrede kada su ga mu{rici okru`ili. Kad ju je izvadio. Dvije halke koje su mu se zabole u lice zadavale su mu `estoku bol. Allahov Poslanik. zadu`io ga je da presretne kurej{ijski karavan i odredio ga zapovjednikom tri stotine mud`ahida. Otuda je Ebu-Ubejde dobio nadimak “Ehtem”. Zbog odredbe koju je Allah htio. pri ~emu je slomio drugi zub. a. ali se pobojao da ne povrijedi Poslanika.s. poginuo. i spremnosti da ga brani i du{om i tijelom. amid`u Allahovoga Poslanika. licu i izvadio i drugu halku. a u ~elo su mu se zabile dvije halke od pancira. koji je zajedno s ostalim {ehidima ukopan na Bekijji. a. a. situacija se okrenula u korist neprijatelja i pretrpje{e poraz. obuhvatio prvu halku usnama.. naredbe i nakon {to su bili nadohvat pobjede.

Ovaj pohod je nazvan “Bitka palminoga li{}a”. a. kada je Resulullah. Prisega je data Ebu-Bekru. . tamo je nai{ao na pote{ko}e te je zatra`io pomo}. Krenuo je Ebu-Ubejde. r. BITKA KOD ZATIS-SELASILA Povjerenje koje je Allahov Poslanik. naredio da nas predvodi u namazu i koji nam je bio imam sve dok Allahov Poslanik. Pa dovoljno mu je ponosa {to je bio zapovjednik vojskom u kojoj su bili Ebu-Bekr i Omer. a.s. Ebu-Ubejde je svakom mud`ahidu davao po jednu hurmu. poslao Amra ibn el-’Asa u Zatus-Selasil. gajio prema Ebu-Ubejdi bilo je neizmjerno. a poslije pili vodu cijeli dan.s.s..s. dogovaraju}i se i raspravljaju}i o budu}em halifi kojem }e dati prisegu.. da ka`e: ‘Svaki ummet ima svoga povjerenika a povjerenik ovoga ummeta je Ebu-Ubejde. a kad je i hurmi po~elo nestajati.Ashabi Allahovog Poslanika 99 bilo vrlo malo hrane. uz Allahovu pomo}. muslimani su se sastali u Sekifi Benu-Saide.s.s. neka je Allah zadovoljan njima svima. a Ebu-Ubejde je bio najbolji pomaga~.. a. ispustio svoju plemenitu du{u. Naime.s. Omer ibn el-Hattab okrenuo se Ebu-Ubejdi i rekao mu: “Pru`i ruku da tebi dadnem prisegu.’” Ebu-Ubejde mu odgovori: “Nikad ne}u pro}i ispred ~ovjeka kome je Allahov Poslanik.. Svakoga je dnevno zapadala po {aka hurmi. a. Hurmu su stavljali u usta i sisali. a. nije preselio na ahiret. a me|u mud`ahidima bili su Ebu-Bekr i Omer. na put. a. jer sam ~uo Allahovog Poslanika.. a Ebu-Ubejde i mud`ahidi vratili su se kao pobjednici. savjetnik i povjerenik.a. Ovaj te{ki zadatak je izvr{en. Nakon {to je Allahov Poslanik. potrebno je znati {ta se desilo u Sekifi Benu-Saide u Medini.E BENU-SAIDE Da bismo vi{e saznali o sposobnostima Ebu-Ubejde i o njegovom posebnom mjestu koje je imao u islamu. Allahov Poslanik. velike du{e ispunjene uzvi{enim dini-islamom. nasjekli su palmovoga li{}a... Kada je hurmi nestalo. bez obzira na te{ke neprilike kroz koje su muslimani prolazili i ne mare}i {to je put dalek. SEKI. izmrvili ga pa ga poslije `vakali i na to pili vodu. a. kao pomo} poslao mu je vojsku na ~ije je ~elo stavio Ebu-Ubejdu.

da odmah krene prema [amu u ispomo} muslimanima. po{to su skupili i ujedinili sve svoje raspolo`ive snage. sredstva i oru`je. izdao je naredbu da se Halid ibn el-Velid smjeni sa mjesta zapovjednika vojske [ama. Selamun alejkum. kako bi se borili protiv Bizantijaca i dini-islamom osvijetlili taj dio Zemlje. Zahvaljujem Allahu mimo Kojeg drugog boga nema i donosim salavat i selam na Njegova poslanika Muhammeda. vladara pravovjernih . Ebu-Bekr izabrao ga je za zapovjednika. da bi muslimani ostvarili pobjedu. Ebu-Ubejdu bilo je stid preuzeti vo|stvo u trenucima kada je Halid trebao okusiti slast pobjede pa je zatajio nare|enje. jer se on borio na Allahovom putu. Jezida ibn Ebi-Sufjana..100                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREMA [AMU Nakon Poslanikovoga. Kakva je njegova dered`a u Allahovoj ~istoj vjeri. a zbog toga slu~aja dobio je nadimak Zapovjednik nad zapovjednicima. te mu je poslao pismo u kojem potvr|uje naredbu: “U ime Allaha. r.Ebu-Ubejdi Amiru ibn el-D`errahu. iako je imao pravo na to. Naredba o smjeni do{la je u vrijeme borbe. neka je Allahov blagoslov na njega. Tako|er je naredio da bude emir cjelokupne vojske u [amu. Ebu-Ubejde nije prestajao s davanjem. Kada je Omer ibn el-Hattab preuzeo hilafet. ugled. vo|stvo.. Odredio sam te za zapovjednika muslimana i nemoj da te je stid bilo {ta u vezi s tim. Nakon nekog vremena Bizantijci su postali ozbiljna prijetnja muslimanima. koji je tada komandovao vojskom u Iraku. Samilosnog” “Od Allahova roba Omera ibn el-Hattaba. Nije bilo povoljnije osobe koja bi preuzela komandu od Ebu-Ubejde. [urahbila ibn Hasneta i Amra ibn el-’Asa. @elio je da se bitka nastavi onako kako je Halid isplanirao.a. bore}i se pod Halidovom komandom. a. preseljenja na ahiret. Ebu-Bekr je za vrijeme svoga hilafeta poslao ~etiri odreda vojske prema [amu. a ne da bi zadobio polo`aj ili utjecaj. a. zalaganjem i `rtvovanjem na putu vjere Jednog Jedinog Allaha. a da na njegovo mjesto do|e Ebu-Ubejde. zbog mno{tva ratnih zona bilo je nu`no uspostaviti jedinstvenu komandu. Omer je saznao za njegovo otezanje sa Halidovom smjenom. ujediniv{i time Ebu-Ubejdovu povjerljivost i Halidovu hrabrost. Nakon {to je svaki odred obavio svoj zadatak. Allah se ne stidi istine. .s. Zaista je bio veli~anstvan taj ~ovjek.s. kada je Halid vodio muslimane ka pobjedi. Milostivog. Svaki je bio emir jednoga odreda koje su ~inili arapski plemi}i i uglednici. zanemario je polo`aj. Ebu-Bekr poslao je nare|enje Halidu ibn el-Velidu. Za komandu nad odredima izabrao je ~etiri pravovjerna mud`ahida: Ebu-Ubejdu Amira ibn el-D`erraha. Ebu-Ubejde je ovu naredbu primio na najljep{i na~in.

iskazuju}i mu dobrodo{licu. rekao je: “Ja sam musliman Kurej{ija. pa te tek onda obavijestiti. a njega smijeni. do{lo ti je pismo od halife o mojoj smjeni i tvome postavljanju. “Neka je Allahov oprost na tebe. a nisi me obavijestio. Odredio sam te zapovjednikom Halidove vojske. islamom uzvi{ena! Kada je jednom prilikom halifa Omer ibn el-Hattab posjetio [am. ne nadma{i me u bogobojaznosti. bila je pravi odraz njegove skromnosti. pripadala tebi?”. niti je trunka oholosti u{la u njegovo srce. uz Allahovu pomo}. vo|e najve}e muslimanske vojske toga doba.” Kada je Halid saznao za naredbu o svojoj smjeni. “Allah ti oprostio. pa je primi. Sve ovo {to vidi{ nestat }e. samilosna.nije umanjilo ni{ta od njegove skromnosti i jednostavnosti. Ebu-Ubejde do~ekao je i zagrlio halifu. i potpunu predanost Allahovoj vjeri. Ne {alji muslimane u propast da bi zadobio ratni plijen. Naime. sretan {to ga je vidio. ovako je pobje|ivala vjera Istine. pitao je glasom punim ~e`nje: “Gdje mi je brat?” Upitali su ga: “A ko je on. pa ga je odveo ku}i. bio on crven ili crn. a da ne po`elim da budem kao on. ovako se vihorila zastava pravde iznad pora`enog mnogobo{tva i nevjerstva. neka je Uzvi{eni zadovoljan s njima obojicom. A ku}a Zapovjednika nad zapovjednicima. Ovakva je bila veli~ina ashaba. i nijedan od vas. rekao je Halid Ebu-Ubejdi. Ko bi ga sreo vidio bi obi~nog mud`ahida. Ne {kodi ~ovjeku da slijedi brata u dunjalu~kim i ahiretskim stvarima”. Nisam ti htio re}i dok ne sazna{ od drugoga i nisam `elio remetiti bitku dok se sve ne okon~a. Mud`ahidi su bili zapanjeni njime. bez traga nekakve rasko{i ili luksuza pri njemu. MUSLIMAN KUREJ[IJA Zapovijedni{tvo nad vojskom nije zavelo Ebu-Ubejdu . a kada je on ~uo za to.Ashabi Allahovog Poslanika 101 Preporu~ujem ti da se boji{ Allaha. Klanjao si iza mene dok je vlast. u stvari. odgovorio im je. Me|u njima odigrao se dijalog koji oslikava uzvi{enost dvije du{e. Omer u njegovoj ku}i nije zatekao ni{ta osim prostog du{eka na kojem je . Ne `elim dunjalu~ku vlast i ne radim za dunjaluk. hvala neka je Gospodaru svjetova na ni’metima islama. Koji te izbavio iz kufra u iman i iz zablude izveo na Uputu.” Veli~anstvena je li~nost bio Ebu-Ubejde: skromna. njihovu skromnost prema dunjaluku. a mi smo bra}a i pokorni Allahovoj volji. i ne {alji odrede da bi sabrao {to vi{e. odgovorio je Ebu-Ubejde. Emirul-mu’minine?” “Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah!”. odmah se uputio Ebu-Ubejdi.

savjetujte vo|e i nemojte ih varati. Halifa Omer. oslobodi me od toga {to tra`i{ i dozvoli mi ostanak. ummeta. pa kad je osjetio da mu se primi~e ed`el. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i dan. zapovjednika.a. predvodi ljude u namazu”. jednog od najve}ih mud`ahida i da’ija dini-islama. imao je pedeset osam godina. Ni{ta vi{e.s.. neka je hvala Allahu. a. Zaista. ako je prihvatite -dovjeka vam dobro: klanjajte namaz. insistiram da krene{ ne ~ekaju}i no}.” Kada je Ebu-Ubejde pro~itao pismo nasljednika Allahova Poslanika. kada bi ~ovjek sagradio hiljadu zgrada. okupio je mud`ahide i ostavio im sljede}u oporuku: “Ostavljam vam preporuku. ne `elim ih napustiti dok Allah ne presudi i meni i njima.{. u~vr{}uju}i temelje ~iste vjere. ako ti ovo moje pismo do|e no}u.” PRESELJENJE NA AHIRET U Ebu-Ubejdovo vrijeme predio [ama pogodila je stra{na epidemija kuge. dijelite sadaku. pa mu je napisao: “Vladaru pravovjernih. Kada je umro. Kada ti do|e ovo pismo. a.” Ostao je sa svojom vojskom. pobojao se da ne izgubi Ebu-Ubejdu pa mu je poslao pismo u kojem je stajalo: “Ukazala mi se potreba za tobom.. Ja sam u muslimanskoj vojsci. Esselamu alejkum ve rahmetullah. Pravedni halifa se nasmije{io i upitao ga: “Zar nisi uzeo za sebe kao {to neki uzimaju?” A Ebu-Ubejde mu odgovori: “Vladaru pravovjernih. d`. Allah mu mezar osvijetlio.s. uzeo `ivote velikog broja ashaba. na kraju }e morati do}i u polo`aj u kojem mene sada vidite. a potom ispustio svoju plemenitu du{u.” Potom se okrenuo Muazu ibn el-D`ebelu i rekao mu: “Muaze. u dru{tvu s plemenitim ashabima. a ne mo`e je ispuniti niko osim tebe.. sablje i {tita. a ako ti do|e danju. r. postite ramazan. Ebu-Ubejde obolio je od kuge. . znao je da ga on ne `eli zbog posla nego da bi ga izvukao ispred napasti zaraze. u prostranim d`enetskim vrtovima..102                                                      Ashabi Allahovog Poslanika spavao. Neka je milost i selam na povjerenika Muhammedova. nemojte da vas dunjaluk upropasti. znam za {to sam ti potreban. kojom je Allah. obavite had` i umru. poznata kao “Kuga Emvasa”19. a njihova nesre}a je i moja nesre}a. budite ponizni. ovo mi je dovoljno za `ivot. Koji mu je to omogu}io.

Pored njega islam su primili. koja mu je u bitkama omogu}avala da se lahko kre}e i napada. a on Kilabov.s. Svi su se odazvali pozivu pravde i istine. Ebu-Bekr stupio bi u kontakt sa mekanskim ljudima i mladi}ima za koje je dr`ao da u njima ima dobra. U d`ahilijetu se zvao Abdul-Amr ili Abdu K’ab.ABDURRAHMAN IBN AV. @elio je svakome dobro i sam se `rtvovao kako bi doprinio kakav hajr. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. Zubejr ibn el-Avvam. Poslanik. NJEGOVO IME Njegovo ime je Abdurrahman. d`. Posjedovao je veliku tjelesnu snagu. srednje visine. Me|u njima je bio i Abdurrahman ibn Avf. a on Zuhrov. Nakon {to je izjavio islam. podnose}i sve neda}e i tegobe. krupnih {aka i prstiju. krupnih crnih o~iju. Bija{e nje`an i miran.{. a. PRIMANJE ISLAMA Ubraja se me|u prve muslimane.A. uputio ga je na islam poredstvom Ebu-Bekra. tako|er: Osman ibn Affan. a on Murra el-Kure{ija ez-Zuhrija. r. . pravilnoga nosa. promijenio mu je ime u Abdurrahman. sin je Abdul-Avfov. pa bi onda nekima od njih predlagao da prime islam.. a imao je sve odlike ugledna ~ovjeka. a on sin El-Harisov. Allah. svijetle puti. R.a.. Talha ibn Ubejdullah i S’ad ibn Ebu-Vekkas. LI^NOST Bio je lijepoga izgleda.

U prvoj hid`ri u Abesiniju me|u muhad`irima je bio i Abdurrahman. Podnosio je prezir brane}i svoj dini-islam i `ivot. ne bi se odazivao. slijede}i Allahova Poslanika. ne posustaju}i i ne klonuv{i na putu Istine. obo`avali su Allaha.s. Abdurrahman je jedan od deseterice kojima je D`ennet obe}an jo{ za njihova `ivota. ali je ostao ~vrst i nepokolebljiv u svome uvjerenju i principijelan u svome obe}anju i prisezi datoj Resulullahu.s.s. te je u~injena i druga hid`ra. a. osjetio da bi se muhad`iri mogli vratiti.s. daju}i mu neopozivu prisegu. Tu. a srca su im ~eznula za rodbinom i za Mekom.s. Vjera je prodrla u njegovu du{u i oja~ala ga snagom i saburom. naredio je hid`ru u Abesiniju. Iz bijesa su po~eli ka`njavati i mu~iti one koji prihvate i prigrle novu vjeru i odazovu se pozivu Poslanika. njihovom domovinom.. za Abdurrahmana je bilo istinski ponos. a.s. a kada bi ga neki od kurej{evi}kih plemi}a zovnuo njegovim predislamskim imenom. On je jedan od prve osmerice koji su primili islam i u~vrstili njegove temelje. HID@RA Kurej{ije su se `estoko rasrdile kada su vidjeli da se Muhammedovom. a. muhad`iri su ~vrsto dr`ali svoju vjeru. pozvao je muhad`ire pa su se ponovo okupili oko uzvi{ene misije. a. Abdurrahman ibn Avf je.. u tu|oj zemlji. Ime koje mu je dao Allahov Poslanik. Ali to nije dugo potrajalo jer su Kurej{ije prekr{ili svoje obe}anje. a. a. pozivu odazivaju razli~iti slojevi ljudi i ugledan i obi~an svijet. tzv. Tako|er. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu-el-Erkama. Abdu Amr.. Vjerovjesnik. . nakon obe}anja koja je dobio od kurej{evi}kih velikana.s. “Ku}u islama”. Kada je Allahov Poslanik. bio izlo`en razli~itim vidovima ka`njavanja. a.{. suosje}aju}i s njima. kao i drugi.. kako bi za{titu potra`ili kod tamo{njeg pravednog vladara. Kada su se ugnjetavanja muslimana poja~ala.s... a. Abdurrahman je ponovo bio me|u muhad`irima. d`.104                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Abdurrahman je objavio svoje primanje islama prije nego je Muhammed.

. uputi me na pijacu. S’ad je bio vrlo bogat ~ovjek.Ashabi Allahovog Poslanika 105 U MEDINI Veza izme|u Allahovoga Poslanika. Neka ti Allah da blagoslova u tvome imetku’.’ Abdurrahman je u{ao u trgovinu i zara|ivao.. Kada je stekao dovoljno da bi mogao dati mehr za `enu.s.. O ovome je zabilje`eno predanje koje je prenio ~asni ashab Enes ibn Malik: “S’ad ibn Rebi’a je rekao Abdurrahmanu: ‘Brate. najbogatiji sam u Medini.. a. Dova koju je Resulullah. im je osvijetlio srca dini-islamom. Ovako je zaradio veliko bogatstvo kakvo niko prije njega nije imao. pa se njom o`eni. pa izdvoji iz mog imetka polovinu sebi. re~e mu Poslanik. Te`io je da mu trgovina bude halal i izbjegavao je svaki posao u kojem je bilo harama ili sumnjivih stvari. o`enio se. a. a.. bratimio je muhad`ire i ensarije kako bi se zbli`ili i ujedinili u okrilju islama.s. Oti{ao je da obraduje Allahova Poslanika. a. Muhammed. a. i stanovnika Medine u~vrstila se nakon prve prisege i nakon formiranja grupe ensarija .. Vi{ak svoje zarade dijelio je na Allahovom putu. a tijelo mu je bilo na{kropljeno lijepim mirisom. Tako je pobratio Abdurrahmana ibn Avfa sa S’adom ibn Rebiom. uputio bila je klju~ Abdurrahmanova bogatstva i pro{irivanja trgovine. Sam je za sebe rekao: ‘Imao sam osje}aj kada bih podigao kamen.s. a od te usli{ane dove Abdurrahmanu se imetak pove}avao gdje bi god po{ao i u {ta god bi ulo`io.. Kada je hid`ra u~injena. d`. a. O`enjen sam dvama `enama.’” . pro{irio trgovinu i uve}ao zaradu. Zbog toga mu je Allah pove}ao nafaku. makar ovcom.’ Abdurrahman mu odgovori: ‘Neka ti Allah pove}a imetak i porodicu. Pogledaj koja ti se vi{e svi|a.s.s.s. uvidio je da }e Medina biti prijestolnica islama i novi centar odakle }e se vjera istine {iriti u sva podru~ja.. za~udio se njegovom stanju i upitao ga: ‘[ta si dao `eni kao mehr?’ On odgovori: ‘Zlata koliko je te{ka ko{pa hurme. nego. Poslanik. Poslanik. pod njim bi na{ao zlato ili srebro. Nakon druge prisege broj ensarija se znatno pove}ao i Allah.. pa je predlo`io Abdurrahmanu da mu dadne pola svoga imetka i da ga o`eni jednom od njegove dvije `ene. koji su povjerovali u poslani~ki poziv.stanovnika Medine.’ ‘Priredite svadbenu gozbu. zato je naredio da se tajno ~ini hid`ra u nju.{.

.. Izrugivao mu se. bilo je nastupilo namasko vrijeme. Zaista. koji mu je u Meki nanio velike patnje. a. ali mu Poslanik. Abdurrahman je klanjao namaz. Bio je sav izranjavan. a. ali ga rane nisu zaustavile od nastavka borbe. kada ga zovnu jedan Kurej{evi}.s. a njegov `ivot “jeftin”. bio je pri ruci Allahovom Poslaniku. a.s. STALNI D@IHAD Abdurrahman nije bio od onih trgovaca koje je trgovina udaljila od spominjanja Allaha i borbe na Njegovom putu. U Bici na Bedru mu{rici Kurej{ija okupili su svoje silnike i dobro se naoru`ali i opremili.s. vratio.. pa mu re~e: “Moje ime je Abdurrahman. ubijaju}i neprijatelje svojom sabljom. Abdurrahman se `estoko rasrdio. Naprotiv. Naime. Abdurrahman mu htjede ustupiti mjesto. klanjao je za njim u d`ematu me|u muktedijama..s. a u me|uvremenu se formirao d`emat klanja~a ~iji imam je bio Abdurrahman. vje{t konjanik i junak.106                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VELIKA ^AST Abdurrahman je stekao veliki ugled kroz dvije stvari koje nije stekao nijedan ~ovjek. u svakoj bici i pohodu.. Njegovo tijelo bilo je “bezvrijedno”. oti{ao radi svoje potrebe. a Allahov Poslanik.. a. Druga po~ast bila je ve}a od prve. a. i njegovom te`njom za halal-zaradom. Bio je to Umejr ibn Osman ibn Ka’b et-Tejmi.s. ina~e `estoki protivnik islama i muslimana.. Allah ga je blagoslovio velikim imetkom kojega je bilo u izobilju.s.s.. Muslimani su se spremili za borbu na ~elu s Allahovim Poslanikom.s. udario ga i oborio na zemlju oblivenog krvlju. divna i velika je ~ast biti imam pred Allahovim Poslanikom. Najve}a oprema bila im je vjera i spremnost na `rtvu za Allahovu Rije~. pa su muslimani formirali d`emat. On je imamio prvi rekat kada je do{ao Allahov Poslanik. a Allahov Poslanik. Krenuo je prema njemu isukane sablje. pa je zanijetio namaz za Abdurrahmanom i dovr{io ga me|u muktedijama. Abdurrahman je tako|er u~estvovao u borbi. Kada se Resulullah. a.s. a. A bio je veliki mud`ahid. zajedno s . bio je odsutan. posredstvom dove odabranoga Poslanika. naime Abdurrahman je predvodio d`emat. Svojim tijelom je. skromno naoru`ani. izabrav{i za imama Abdurrahmana. a.. a Resulullah je klanjao iza njega. Postoji i drugo predanje istoga zna~enja. nai{areti da nastavi.” Po`rtvovanost i borbenost koju je Abdurrahman pokazao u Bici na Uhudu prevazilazi svaku pretpostavku. a. Ima li ve}e po~asti od te?! U Taberijinom predanju zabilje`eno je da je prilikom pohoda na Tebuk Allahov Poslanik. prozivaju}i ga predislamskim imenom. a.s.

s.s. zatim .” Abdurrahman je bio me|u prisutnim pa. Potom je ranjen drugi put. a. “Allahov Poslani~e. re~e: “Allah ti pove}ao u onome {to si dao.. Bez obzira na rane. Kada se vr{ila priprema za pohod na Tebuk. Do{ao je kod Allahovoga Poslanika. i pove}ao ti u onome {to si ostavio. ali ono {to je dao Abdurrahman nadilazi svako o~ekivanje. Abdurrahman je.s. VELIKI DOBROTVOR Historija ~ovje~anstva poznaje malo ljudi koji su dijelili na Allahovom putu kao Abdurrahman i koji su imali takva svojstva plemenitosti i dobrostivosti. “Nafaku i nagradu koju su obe}ali Allah. Na Uhudu su muslimani do`ivjeli poraz zbog neposlu{nosti Allahovom Poslaniku. davao je po pola imetka. sti~u}i imetak imao odre|en i jasan cilj .ne ljubav i gramzivost prema imetku nego tro{enje imetka na putu islama. a. spre~avao napad Kurej{ija.{.” Resulullah. a. pa deseti. pa tre}i. dvije hiljade dajem u ime Allaha. a.. Jednom je dao ~etiri hiljade dinara. a od jedne rane na nozi trajno je ostao hrom.. a.” Poslije ove dove.” Za vremena Allahova Poslanika. imam ~etiri hiljade dirhema. ode ku}i i donese kesu novca.s.. Bio je poput rijeke koju nebo napaja vodom. zatim ~etrdeset hiljada srebrenjaka. pa ~etrdeset hiljada zlatnika.s. a dvije hiljade sam ostavio za svoje potrebe”. Kada god bi Allah. koliko je mogao. htio opremiti vojsku. Prvi put je bio ranjen. Kada bi njegova du{a bila od koristi drugome. Muslimanima je trebalo i oru`ja i opreme i jaha}ih `ivotinja. nastavio je {tititi Allahovoga Poslanika. kada bi mogao. Velika je mudrost Allahova. na~inio `ivi zid oko Vjerovjesnika. i Njegov Poslanik.. “[ta?”. ganut njegovim postupkom. a.s. odgovori Abdurrahman.s. Resulullah. Rane su bile na razli~itim dijelovima tijela. ali nije poklekao niti odustao nego se nastavio boriti ne obaziru}i se na krv koja je tekla.{. i pred njega stavio dvjesto oka zlata. tako bi i on pove}ao dijeljenje. jer ho}u poslati vojsku. a... a.Ashabi Allahovog Poslanika 107 tijelima deseterice ashaba. rekao je Abdurrahman. Novac i sredstva davani su u velikim koli~inama. Abdurrahman je. a ona napaja zemlju kroz koju prolazi. ~uv{i ovo.s. dok nije zadobio dvadeset jednu ranu. pozvao je ashabe i rekao im: “Dajite sadaku. d`. d`. a. Omer je rekao: “Smatram da grije{i jer porodici nije ni{ta ostavio. upita ga ponovo Resulullah. ga tada upita: “Jesi li {ta ostavio svojoj porodici?” “Jesam”. do kraja bitke. pred muslimanima je bila ogromna bizantijska vojska opremljena mno{tvom oru`ja i sredstava. od svoje dobrote bi je poklonio drugome. Kada je Allahov Poslanik.s. pove}ao njegov imetak. {tite}i ga od mu{ri~kih strijela i kopalja i spre~avaju}i ih da ga se domognu. imetak mu je postao jo{ beri}etniji..

pitala: “Kakva je ovo buka?” Re~eno joj je: “To je Abdurrahmanov karavan natovaren trgova~kom robom. a.?” Majka vjernika mu odgovori: “Jesam. Svaki ~ovjek je od njegova imetka mogao uzeti kredit. reko{e joj.’” Kada je ovo doprlo do Abdurrahmana. Budi mi svjedok da sam ovaj cjelokupni karavan sa tovarom dao u ime Allaha. . Siromasi su imali pravo da se koriste njegovim imetkom. neka je Allahov blagoslov na nju.” Ovaj karavan je podjeljen me|u Medinelijama. Na prilazima gradu ugledali su veliki oblak pra{ine koji je plovio prema njima. a tre}inu im je poklonio. poma`u}i sirotinju i jo{ vi{e ula`u}i na Allahovom putu. pa re~e: “Da sam mogao. a.s. Raspravljali su i naga|ali {ta bi to moglo biti. pa je Ai{a. POTRES U MEDINI Jedno jutro Medinelije su se probudili i ~uli tutnjavu od koje se zemlja tresla. Tre}inu im je dao na kredit. `urno je oti{ao do Ai{ine ku}e i upitao je: “Jesi li to ~ula od Allahova Poslanika.. da ka`e: ‘Vidio sam Abdurrahmana ibn Avfa da }e u}i u D`ennet puzaju}i. u{ao bih hodaju}i. O njemu i Medinelijama se moglo ~uti: Medinelije su Abdurrahmanovi ortaci u njegovom imetku.108                                                      Ashabi Allahovog Poslanika je opremio pet stotina konja i pet stotina deva na Allahovome putu. tre}inom ih je rje{io dugova.” Abdurrahmanu se ozari lice sre}om. Svi muslimani imali su koristi u njegovoj imovini. dolazi iz [ama.” Ai{a ponovo upita: “Zar trgova~ki karavani da di`u ovoliku buku?” “U njoj je sedam stotina natovarenih `ivotinja”. Njegova dobro~instva su mnogobrojna i velika.. Ova vjest o njegovom ulazku u D`ennet bila mu je podsticaj da nastavi ~injenje dobrih djela. a ba{ u to vrijeme bila ih je zahvatila su{a i nesta{ica.s. Tada se Ai{a sjetila doga|aja koji se odigrao pred njenim o~ima i hadisa te re~e: “^ula sam Allahova Poslanika.

da me no`em ubodete u grlo pa da iza|e na drugi kraj. iz koje je bila Amina bint Vehb.s. Alija . neka je Allahov selam na sve njih. Stalni drug u njegovom `ivotu bila je bogobojaznost i ulaganje na Allahovom putu. Kada je Omer. Slu`io je majke vjernika i osiguravao potrebno. kada bi htjele obaviti had` . Ahiret mu je bio stalna preokupacija.s.” Potom je zaplakao i ostavio hranu. a. ugled i polo`aj. a ako bi mu pokrli noge. tako da ga nisu mogli razlikovati od njegovih slu`benika i robova.. ako bi od njega tra`ile da im ne{to pribavi -nabavio bi to za svoj novac. rekao mu je: “^uo sam od Allahova Poslanika. Dio je dao porodici Benu-Zuhre. a bio je bolji od mene. rije~ima: “Allaha mi. a.Ashabi Allahovog Poslanika 109 SKROMNI Da li je ovo ogromno bogatstvo promijenilo njegov moral i odvelo ga sa pravoga puta? Naprotiv.r. pa je rekao: “Poginuo je Mus’ab ibn Umejr. Ako bi htjele iza}i . ]efin mu je bio njegov ogrta~. a me|u njima i Abdurrahmana. Peterica ostalih su se slo`ili da on izabere halifu.a. . bio na samrti.s. a bio je bolji od mene.” Abdurrahman je izabrao Osmana.s. r.. otkrila bi mu se glava. Nije razmi{ljao o dunjaluku uprkos ogromnom bogatstvu.i{ao bi s njima u Meku.bio je u njihovoj pratnji. Svaki dan raspitivao se za njihove potrebe i bio im na usluzi. otkrile bi mu se noge. majka Allahova Poslanika. po{tuju}i njih i ku}u u kojoj su obitavale... Bili smo obasuti mnogim dobrima i bojim se da nam je to nagrada za na{a dobra djela. [u’be prenosi od S’ada ibn Ibrahima da je rekao: “Abdurrahmanu je neko donio hranu. on je ostao na usluzi Poslanikovim .. SLUGA MAJKI VJERNIKA Abdurrahman je bio ~ovjek od povjerenja kod Allahova Poslanika. zatim siroma{nim muslimanima i muhad`irima i `enama Resulullaha. koliko god mu se pove}avao imetak.a. svi su pogledi bili uprti u Abdurrahmana. Hamza je poginuo. a on je postio. a. da izme|u sebe izaberu halifu.a. `enama.s. on se sustegao od polo`aja. Ako bi mu pokrli glavu. pa kada je Resulullah.” Tako se odrekao polo`aja. za halifu.. Kada je Omer.. pove}avala se i njegova skromnost prema dunjaluku i ljubav prema ahiretu. bio zadovoljan. r. a. a. r. Njegova skromnost se nije ograni~avala samo na dunjalu~ke ukrase nego i na vlast. a svi su se slo`ili s njegovim izborom. preselio svome Gospodaru. izabrao je {estericu ashaba kojima je Allahov Poslanik. Od Allaha je ovu po~ast dobio Abdurrahman i niko vi{e od ashaba.. umro.s.. Kada je prodao zemlju za ~etrdeset hiljada dinara. Me|utim. dra`e mi je nego da se prihvatim ovog poziva.a. Bio je blizak i njemu i njegovoj porodici. jer je on imao sve potrebne uslove za halifu. ~itavu svotu je podijelio. a. da si povjerljiv me|u melekima i da si takav me|u ljudima.

Ebu-Bekra i Omera. dijelio je jo{ vi{e i oslobodio dosta svojih robova. a..s..” Smotala se jedna od zastava islama. Kao da je osjetio da mu dolazi ed`el. Ai{a je uputila dovu za njega: “Da ga Allah napoji vodom Selsebila. a. r. pitala je: “Ko je poslao ovaj novac?” Re~eno joj je: “Abdurrahman ibn Avf.’” PRESELJENJE NA AHIRET Veliko srce se umorilo. D`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. da ka`e: ‘Poslije mene ne}e biti prema vama milostivi. Kada je Ai{i do{ao odre|eni dio.s. rekao je: “Bio si iskren na dunjaluku..s. prvim muhad`irom ukopanim u Medini.{.a. Njegov tabut nosio je Poslanikov. ... bilo je stid to prihvatiti. Osmanom ibn M’azunom. a. stotinu konja i tri hiljade ovaca.s. pa mu je predlo`ila da mu dadne mjesto za mezar u njenoj odaji kod mezara Allahovog Poslanika. Allah. r. Alija ibn Ebi-Talib. Ali Abdurrahmana. Iza njega je ostalo hiljadu deva.a. a. d`. dunjalu~ko putovanje se okon~alo. Svakoj od svojih ~etiri `ene je ostavio po osamdeset hiljada zlatnika.a. Ostavio si la`. primiv{i dovu Svoga Poslanika.a. r.” Majka vjernika re~e: “^ula sam Allahova Poslanika. a me|u njima i halifi Osmanu .” Svojim nasljednicima je ostavio ogromno bogatstvo. osim strpljivi. Svakom ashabu koji je u~estvovao na Bedru ostavio je ~etiri stotine zlatnika. Sjetio se i dogovora sa svojim velikim prijateljem i cijenjenim ashabom. r. Opra{taju}i se od njega. Allah te Svojim rahmetom obasuo. tako da su se ljudi umorili dok su raspodijelili zaostav{tinu u zlatu i srebru. Svakoj od Poslanikovih `ena ostavio je pozama{nu svotu novca. ga je opskrbio. da }e se ukopati jedan do drugoga.a.s. u sedamdeset petoj godini `ivota. r. Ai{a je htjela da mu iska`e po~ast.. Abdurrahmana je ~ekao put ka obe}anom D`ennetu. Ukopan je u Medini u mezarju El-Beki’a u blizini {ehida Uhuda.110                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a. Umro je trideset prve godine po Hid`ri. a njegovo ime je ostalo mirisno i blagoslovljeno jer je on bio jedan od stupova na kojima je po~ivalo veli~anstveno zdanje islama. dajd`a S’ad ibn Ebi Vekkas.

slu{alac bi osjetio njegovu samouvjerenost i iskrenost. a on Amrov. a on Rizahov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. a on Abdullahov. odgovoran u odnosima s ljudima. sin je Zejdov. a on Nadrov. a on . Doga|aje bi prenosio bez dodavanja i iskrivljavanja. isticala su se tri svojstva: ozbiljnost. Posjedovao je izuzetnu tjelesnu snagu koja mu je pomagala u podno{enju nevolja. Bio je ozbiljan i odmjerenih postupaka. pun. a on Abdul-Uzzaov. Bio je izuzetno inteligentan.SE’ID IBN ZEJD. te ga je u~inila ~vrstim i postojanim na bojnom polju. malo je govorio. pa je stvari rje{avao na najljep{i na~in. a on Kenane el-Kure{ija el-Adevija. a on Lu’ejjov. Nije bio sklon {ali i neozbiljnosti. LI^NOST Kod Se’ida ibn Zejda. bijeloga tena. . guste kose i brade koju je knio. r. a on Malikov.ihrov. a on Rebahov.A. ina~e stalo`en i miran. Bio je visok. a kada bi progovorio.a. a svojom pronicljivo{}u je pretpostavljao doga|aje prije nego se stvarno dogode. Kada je bio na sijelu. a on Galibov. R. a on Adijjev.. a on Nufejlov. a on K’abov. a on Kartov. smirenost i pronicljivost. krupnih {aka.

’ Potom sam oti{ao do tog starca i kada sam ga na{ao. jednog vrelog dana iz Meke pa smo sreli Zejda ibn Amra ibn Nufejla. a onda je Poslanik. on me upita: ‘Iz kojeg si naroda?’ Odgovorio sam: ‘Ja sam iz grada u kojem je Allahova ku}a. rekao: “Zejde.. nego je napadao Kurej{ije zbog njihovoga krivovjerstva i paganije i pozivao ih da obo`avaju jedinoga Boga.112                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U IBRAHIMOVOJ VJERI Njegov odgoj nije bio poput odgoja ostalih mekanskih mladi}a. Me|usobno su izmijenjali pozdrave. Govorio im je: “Zar ovcu koju je Allah stvorio i s neba joj ki{u spustio da iz zemlje nikne bilje kojim se ona hrani. Stvoritelja. r. Naime. S njim je bio Zejd ibn Haris koji je ovako opri~ao taj susret: “Iza{ao sam s Resulullahom.’ Utom mi se obratio jedan njihov u~enjak. Na kraju ga je protjerao iz Meke. `ele}i pravu vjeru. pa sam primijetio da obo`avaju Allaha i da Mu pripisuju druga. tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moja du{a. prije nego {to je po~eo primati Objavu. kao {to i njegov otac Zejd ibn Amr ibn Nufejl nije bio poput ostalih Mekelija svoje generacije. neka je Allahov selam na nju. ali ne znam. Isti taj Hattab je nagovarao djecu da ga ga|aju kamenjem i uznemiravaju gdje god da ga vide.’ On re~e: . Naime.. rekav{i: ‘Pita{ za vjeru? Ne poznajem nikoga ko obo`ava Allaha osim jednog starca u Hiri. oti{ao sam do sve}enika Hajbera. za{to te tvoj narod protjerao?” Zejd odgovori: “Allaha mi. prenosi se: “Vidjela sam Zejda ibn Amra ibn Nufejla oslonjenog na K’abu. kada bih znao koji ibadet Ti je najdra`i. a. Muhammede.. Izrugivao se njihovom prino{enju `rtava kipovima koje su sami napravili i koji im nisu ni {kodili ni kakvu korist donosili. Jednom je sreo Allahovoga Poslanika. iz grada ratnika i hvalisavaca. pa se Zejd nastanio na brdu Hira i samo kriomice ulazio u Meku. a moja vjera je Ibrahimova vjera. niko od vas nije primio Ibrahimovu vjeru osim mene. koji su mahom obo`avali kipove i idole.” Jednom prilikom kada je napadao Kurej{ije zbog njihovoga obo`avanja idola.” Rekao sam: ‘To nije vjera koju tra`im. isprije~io mu se njegov amid`a Hattab ibn Nufejl.. govore}i: “Moj Bog je Ibrahimov Bog. ~inio bih ga. Zejd je `ivio i u doba d`ahilijeta je bio pripadnik vjere Ibrahima. On se nije zadovoljavao da samo ispovijeda svoju vjeru. i sna`no ga udario. nije mojom krivicom. a.s. `rtvujete u ne~ije drugo ime pored Allahovog?” Obo`avao je Jedinog Allaha. a.’” Tako|er je govorio: “Gospodaru. Ebu-Bekrove k}erke.s. Omerov otac.a.s. da govori: ‘Kurej{ije.” Od Esme. za razliku od Kurej{ija.

`eni Amira ibn Rabi’e. U toj atmosferi punoj pobo`nosti. r. o Ummu Abdullah?” Ona odgovori: “Da. od ~ega se Tebi utjecao Ibrahim. rastao je Se’id do dolaska Objave Muhammedu. koji nudi slobodu vjeroispovjesti i `ivljenja svima koji u njegovoj zemlji zatra`e uto~i{te. naro~ito od o~evog amid`e Hattaba koji je iz Meke protjerao njegova oca i od amid`i}a njegovoga oca Omera ibn el-Hattaba.s. pa mu srce obuze tuga i `alost. njegova zvijezda je iza{la. Bi~evali su ih.a. bacali njihova gola tijela na u`areni pijesak i udarali ih `eljeznim lancima. a da ga nisu isprobali na muslimanima. Zejd bi govorio: “Odazivam Ti se iskreno. Kada je Se’id upitao Allahovoga Poslanika. kada je Omer. a.s. Me|u muhad`irima vidio je i svoga brata Zejda ibn el-Hattaba.Poslanik je poslan. Pri{ao je Ummi Abdullah bint Ebu-Hasmi. a. Utje~em Ti se od onoga. Allaha mi. on mu je odgovorio: “Na Sudnjem danu bit }e pro`ivljen sam kao zaseban ummet. koji je prije svoga prelaska na islam naj`e{}e zlostavljao muslimane.. Resulullah.s. Zbog toga je odlu~io tajiti svoj prelazak na islam.s.’” Od tada je Zejd i{~ekivao pojavljivanje Poslanika. Umro je prije nego {to je Muhammedu.atimom bint Hattab. naredio je hid`ru u Abesiniju kod plemenitog i pravednog vladara. onda je nemoj uskratiti mome sinu Se’idu.” Kada bi htio obaviti molitvu. stalno ponavljaju}i: “Allahu moj. Mu~ili ste nas i poni`avali dok nam Allah nije otvorio izlaz. r. a.. Povjerovao je u poslanstvo zajedno s majkom i svojom `enom . a.Ashabi Allahovog Poslanika 113 ‘Ono {to tra`i{ pojavilo se u tvom zavi~aju . po~ela dolaziti Objava. Muslimani su se sastali dogovorenog dana. pa joj rekao: “Je li to odlazite.” Omer re~e: .” OMEROVO PRIMANJE ISLAMA Kurej{ijska zlostavljanja postala su nepodno{ljiva.a.... prolazio pokraj njih i vidio ih. odlazimo u Allahovu zemlju. PRIMANJE ISLAMA Se’idov je otac ostavio veliki utjecaj na sina. r. a svi oni koje si do sada vidio u zabludi su.. ga|ali kamenjem.a. o svome ocu. sa svojim stvarima. Nije bilo ni jednog na~ina tla~enja i poni`avanja koji su poznavali.” Zatim bi se predano molio. a. u pobo`nosti i pokornosti Tebi. Znao je `estinu mu~enja i progona koji }e ga sti}i. ako si odredio da ja ne do~ekam ovu blagodat. i i{~ekivali trenutak polaska. Zastao je promatraju}i taj prizor.s.

re~e Nu’ajm. “Zar misli{ da }e te porodica Abdul.s. vjeru. ali ga je krio. a.” “Ne boj se. re~e Omer. Smatrao ga je glavnim krivcem za sve {to se doga|a.atima je sklonila listove Kur’ana pod svoju odje}u. i sestra i zet. Kada se pribli`io..” Zatim dohvati svoga zeta Se’ida za vrat namjeravaju}i da ga ubije.” Zatim se zakle svojim bo`anstvom da }e joj vratiti list dok ga pro~ita. u Se’idovoj ku}i je bio Habbab ibn el-Erett koji je u~io Kur’an sa lista na kojem je bila zapisana sura Ta-ha.” Nastavio je svojim putem.s.. strast te zaslijepila. prvi put u svome `ivotu ~uo je u~enje Kur’ana. a . “Allaha mi. Njegova sestra .Menafa pustiti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. malo se umiri kaju}i se zbog svog postupka. razmi{ljaju}i o onome {to je zadesilo Meku otkako je Muhammed. Tada mu oboje.” “A ko to iz moje porodice. upita Omer. upropastio njihove sinove. a.atima: “Bojimo se da }e{ ga pocijepati.s..atima”.” Nu’ajm }e njemu. Se’id je otvorio vrata.. nai{ao na Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nuhama. Nu’ajm je tako|er bio primio islam. Odlu~io ga je ubiti i tako rasteretiti ljude. tome vjerolomniku. ocrnio njihovu vjeru i huli njihove bogove”.114                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Neka vas Allah ~uva.” “Dakako.atime.. a. “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd ibn Amr ibn Nufejl i tvoja sestra .. primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika.” Kada Omer vidje krv na sestrinom licu. U to vrijeme. Upitao je Omera: “Gdje si se zaputio. Omer se zaputio ku}i svoje sestre .atima sko~ila je u odbranu svoga mu`a.” Na to }e . te mu re~e: . Njegova sestra je osjetila da }e on primiti islam.s. Srd`ba se vidjela na njegovom licu kada je `ure}i prema Resulullahu. da ga ubijem. On ju je tako jako udario da je pala udariv{i glavom u zid. ~uo sam da slijedite Muhammedovu.?”. a. a. od ka`njavanja i iseljavanja stanovnika Meke do promjene na~ina `ivota na koji su ljudi bili navikli.? Bolje ti je obrati pa`nju na svoju porodicu i sredi stanje u njoj. ^im je u{ao. On je zaveo Kurej{ije. koji je bio iz istog plemena kao i Omer.s. Omer re~e: “Kakav to glas ~ujem iz va{e ku}e?” “Nikakav. Ho}u da vidim sa ~im je to do{ao Muhammed.. Niz lice joj je potekla krv. sine Hattabov?” “Krenuo sam Muhammedu. Kada su prisutni ~uli lupu na vratima i Omerov glas. Sna`no je zakucao na vrata. te re~e: “Daj mi taj list sa kojeg ste maloprije u~ili. sakrili su Habbaba u drugu sobu. a ti radi {ta ti je volja. reko{e: “Jeste. po~eo {iriti novu vjeru.

.s.. Na Uhudu je bio me|u odabranim ashabima. preselio u Medinu. kao da je i on u~estvovao u boju.” 20 NA BOJNOM POLJU Se’id je bio na glasu kao jedan od najvje{tijih konjanika u Meki i najbolji poznavalac konjskih rasa. a ove listove mogu dodirnuti samo ~isti. Se’id ibn Habib je rekao: Ebu-Bekr. u boju i okr{aju ispred njega. Zubejr ibn Avvam i Abdurrahman ibn Avf bili su uz Allahovoga Poslanika. Se’id ibn Zejd. Nakon {to je Poslanik.s. a.s.. u kojoj muslimani odneso{e veliku pobjedu i pobi{e kurej{evi~ke vo|e nevjerstva i predvodnike paganstva. Talha ibn Ubejdullah. Kada se Se’id vratio sa svoga zadatka. Objavljuje ga Stvoritelj Zemlje i nebesa visokih. te se okupa i po~e ~itati: “Ta-ha. Hudejbiji. a. bitka muslimana i Kurej{ija.Ashabi Allahovog Poslanika 115 “Ti si ne~ist zbog svog mnogobo{tva.s. Alija. Omer. a.s. U Bici na Jemami odigrao se ljut boj gdje se pokazala Se’idova hrabrost i hrabrost mud`ahida uz njega. . Omer ustade. snagom i vje{tinom u jahanju. Hajberu. a. dao mu je dio ratnog plijena. Koji se na Ar{ uzdigao. ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. ukratko. ve} da bude pouka onome koji se boji. U ratu protiv otpadnika od vjere Se’id se na boji{tima isticao svojim juna{tvom. Opisuju}i junake koji su bili uz Allahovoga Poslanika. Se’id je bio uz Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik. Njegovo je {to je na nebesima i {to je na Zemlji i {to je izme|u njih i {to je pod zemljom. Na kraju su se popeli na brdo gdje je Resulullah. Jednog dana je Allahov Poslanik.s. u svakom boju i pohodu koji je vodio Resulullah. a.. Milostivi. U vrijeme njegova odsustva odigrala se Bitka na Bedru. a. a.s. a u namazu iza njega.. na svim boji{tima: na Hendeku. koje im se nastavi{e suprostavljati u trajno objavljenom ratu. To je ozlojedilo Kurej{ije. Hunejnu. a. po~eli su se nazirati znaci vrijedne islamske zajednice kao uvod osnivanju islamske dr`ave... a. U toj bici ubijen je Musejleme ibn Habib el-Kazzab i veliki broj otpadnika iz Benu.s. pozvao Se’ida ibn Zejda i dao mu odre|eni zadatak u [amu. Tako je vra}eno jedinstvo Arapa na Arapskom poluotoku. u `ari{tu borbe. S’ad ibn Ebi Vekkas.s.Hanife. On je bio me|u malom skupinom vjernika koji su uticali da muslimani nakon straha povrate hrabrost i ~vrstinu i da ustraju kako bi ostvarili pobjedu i presudili otpadnicima. bio siguran od mu{rika. koji su okrenuti prema nevjernicima vlastitim tijelima branili Poslanika.

boravio je u Medini. Ebu-Bekr.116                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A Nakon rata protiv otpadnika i nakon povratka jedinstva muslimanskoga d`emata. Ebu-Bekr. a potom je ustao Se’id ibn Zejd i rekao: “Osman je u pravu..a. Savjetovanje je teklo dok se nisu slo`ili sa dva prijedloga. Drugi prijedlog je iznio Omer ibn el-Hattab.. safovi muslimana su se u~vrstili. r.. Ako i ti vidi{ tako. pred koje je iznosio probleme i va`ne zadatke i od kojega je tra`io mi{ljenje. Osmana ibn Affana. kao da razgovara{ sam sa sobom o slanju vojske u [am? “ Ebu-Bekr mu re~e: “Da. Ovakvi upadi bi se vr{ili dok se Bizantinci ne bi povukli.a. poslao je vojsku u Irak gdje su muslimani vr{ili manje pohode.. a sadr`avao je taktiku napada kojim bi muslimani vr{ili brze upade u {amsku teritoriju. Halifa je promatrao odre|enu stvar sa svih strana prije nego bi zamisao izlo`io pred Vije}e. su{tina sna jeste da su muslimani otpo~eli ratove u stranoj dr`avi ~ija je priroda bila poput prirode [ama i da su ostvarili pobjedu. Ne}emo se opirati tvojoj naredbi. r. a muslimani bi postepeno preuzimali teritoriju.a. tra`e}i njihova mi{ljenja o tome. r a. Ebu-Bekr im je iznio svoju odluku o okretanju prema [amu i njegovom osvajanju. Me|u poznatim vojskovo|ama u osvajanju Iraka je bio i [urahbil ibn Hasne. kojega je vo|a muslimanske vojske poslao halifi s vije{}u o pobjedi i osvajanju Emgu{ije i Hire.a. Pod uticajem toga sna halifa je po~eo opremati vojsku za pohod na [am. Tridesetoga rebiul-evela dvanaeste godine po Hid`ri Ebu-Bekr. Ebu-Ubejde ibn elD`erraha. r. spremaju}i se za osvajanje Perzije. Prvi je dao Abdurrahman ibn Avf. Abdurrahmana ibn Avfa. okupio je svoje savjetnike.a.. Alije ibn Ebi-Taliba.. Zubejra ibn Avvama. Abdullaha ibn Evfa el-Huzaija i Se’ida ibn Zejda. Omerov prijedlog je podr`ao Osman.razmi{ljao je o slanju vojske u [am. a da im je halifa ~estitao na tome. Ebu-Bekr. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. sjeo kraj njega i rekao mu: “Nasljedni~e Allahova Poslanika. razmi{ljam o [amu! O tome jo{ nikoga nisam upoznao. r. tj. pa je jednog dana oti{ao halifi. [urahbil. ne}emo omalova`avati tvoj stav niti odustati od tvog poziva. Uglavnom. r. nasljedni~e Allahova Poslanika. konjice i pje{adije. pa se krenulo sa {irenjem islama izvan Poluotoka.. kao da me ne pita{ bez razloga?!” Tada mu [urahbil ispri~a detalje svoga sna. a ti.” Se’idu se u . prihvati ovaj plan.a. Talhe ibn Ubejdullaha. r. ali niko nije proniknuo u njegove misli. koriste}i princip napad-povla~enje. a mi te slu{amo i pokoravamo ti se. savjetodavno vije}e sastavljeno od: Omera ibn el-Hattaba. te da se blizu [ama ujedine u jednu veliku vojsku koja bi potom krenula u osvajanje [ama. a sastojao se u tome da halifa po{alje vi{e mud`ahida. okupio je oko sebe iskrene ljude i oformio savjetodavno vije}e.

pa halifa odlu~i opremiti i okupiti vojsku i poslati je ka [amu. Mud`ahida je bilo trideset tri hiljade dok je broj Bizantijaca bio sedamdeset hiljada. te je svakom muslimanskom vo|i poslao nare|enje da se sastanu kod Ed`nadina. poku{avaju}i razdvojiti muslimansku vojsku i uni{titi vojsku koja je branila Busru. odigrala se kod Mered`us-Sifra. ali da ne uzvra}a napad. po{to je po halifinoj naredbi stigao iz Iraka da bi vodio islamsku vojsku. Bizantijci su po~eli razmi{ljati o skupljanju velike vojske kojom bi se oduprijeli nezadr`ivom pohodu muslimana. Allah vam se smilovao! U ime Allaha!” Ova nemilosrdna bitka zavr{ila se pobjedom muslimana. Bizantijska vojska se stacionirala u Ed`nadinu. Halid je imao plan da Bizantijce iscrpi.Se’id ibn Amir ibn Hazim el-Kure{i lijevim krilom. U Bici . ostvarili sjajnu pobjedu. Kada je zapo~eo tre}i bizantijski napad.a Se’id ibn Zejd imao je zapovjedni{tvo nad konjicom. Se’id viknu Halidu: “[ta smjera{ sa ovim nevjernicima? Ga|aju nas strijelama. Halid je bio na ~elu konjice.Muaz ibn D`ebel zapovijedao je desnim krilom. Ona je promijenila cijeli tok historije. tako|er. hvaljen neka je Allah. pu{taju}i ih da napadaju tako da ne budu imali snage u njegovom protivnapadu koji bi trebao biti presudan. a u centru Se’id ibn Zejd. . Halid ibn Velid prozreo je bizantijski plan. a Bizantijci su napadali. koriste}i strijele i koplja. bio on na ~elu konjanika ili pje{aka. Zubejr. a koja je bila pod komandom [urahbila ibn Hasne. Nakon pobjeda koje su muslimani ostvarili osvajanjem Damaska. najve}e bitke vo|ene u [amu.Ashabi Allahovog Poslanika 117 njegovom mi{ljenju priklju~i Talha. S’ad i Ebu-Ubejde. odigrala se na tlu Palestine. Halid je vojsci naredio da se brani. Na desnom krilu bio je Muaz ibn D`ebel. Obuzela ga je strahovita `elja da se bori na Allahovom putu i {iri islam u novim zemljama. Bizantijci su `estoko navalili na muslimane. Muslimani su pobijedili i u toj bici.ahl Bejsan Se’id je dokazao da je veliki junak. Himsa i Ba’lebeka. Druga bitka. u kojoj je Se’id ibn Zejd bio zapovjednik konjice. sru{iv{i vlast bizantijskoga kralja Herakla. Halid je vojsku podijelio na sljede}i na~in: . gdje su muslimani. . Kada se muslimanska vojska okupila kod Ed`nadina. na lijevom Ha{im ibn Utbe. To je bio uzrok Bitke kod Jermuka. Prva velika bitka izme|u muslimana i Bizantijaca i njihovih pomaga~a. OSVAJANJE [AMA Se’id nije htio ostati u Medini. Toga . kako bi se povela odlu~uju}a bitka. pa su nam se konji uzjogunili?” Halid tada zapovjedi: “Krenite. prisiliv{i Bizantijce na povla~enje ka sjeveru i zauzev{i nove zemlje i nove gradove. . Prvo se po~elo sa osvajanjem manjih gradova.Ebu-Ubejde zapovijedao je pje{adijom u centru. arapskih kr{}ana. Muslimani su se odupirali.

ako Bog da. jer je strpljivost spas od nevjerovanja. Tada je ustao Ebu-Ubejde ibn el-D`errah i rekao: “Allahovi robovi. Bizantijci su okupili vojsku od sto dvadeset hiljada boraca. Spominjite Allaha u sebi dok vam ne dadnem znak za napad. . branite se {titovima i {utite. srca punog vjere. nastavlja dalje Se’id. Okrenuli smo se prema Bizantijcima i nismo prestajali navaljivati na njih.’” “Kada sam ~uo njegovu pri~u”. Odapinjite strijele. pa ima{ li kakvu poruku za Allahovoga Poslanika. a. Ispred njih su i{li sve{tenici i monasi.118                                                      Ashabi Allahovog Poslanika blagoslovljenoga dana pokazala se Se’idova vje{tina ratovanja na takav na~in kome je malo ko mogao parirati. na{li smo Allahovo obe}anje istinitim. Bizantijci su iza{li protiv nas sa sto dvadeset hiljada boraca. a ne brojnost”. i reci mu: ‘Allahov Poslani~e. Vojska je ponavljala te njihove molitve za njima. “i vidio ga kada je isukao sablju i krenuo u susret Allahovim neprijateljima. odgovori mu Halid. Zatim sam nasrnuo na neprijatelje. Se’id je od halife Omera. pomozite Allaha i On }e vas pomo}i i u~vrstiti vas. bez straha od smrti. a Allah mi je iz srca odagnao svaki strah.?” Ebu-Ubejde odgovori: “Poselami ga od mene i muslimana. U ovoj bici se ponovo istakao Se’id ibn Zejd. r. zadovoljstvo Gospodara i {tit od sramote. a kako smo mi malobrojni!” “Vojsku velikom ~ine pobjede. Allahovi robovi.” Tada pred Ebu-Ubejdu iza|e jedan ~ovjek i re~e: “Ja sam odlu~io da poginem.s. nose}i krstove i uzvikuju}i molitve. a nama je to li~ilo poput grmljavine. sve dok nam Allah nije dao pobjedu. dok su muslimani imali vojsku koja je brojala dvadeset hiljada mud`ahida. Kada su ih muslimani vidjeli ovakve. Krenuli su prema nama i pri~injavali su nam se poput brda koje gura neka nevidljiva ruka. imenovan prvim namjesnikom Damaska. Jedan od njih je do{ao Halidu i rekao mu: “Koliko je Bizantijaca. odlu~an za jedno od dvoje {ehidska smrt ili pobjeda. spustio sam se na zemlju i puze}i na koljenima podigao koplje i pogodio prvog konjanika koji je i{ao prema nama.a. njihovo mno{tvo im je prestra{ilo srca. Prije po~etka bitke u srce muslimana uvukao se strah zbog njihove malobrojnosti.” Poslije ove sjajne pobjede. budite strpljivi. a malom porazi. Evo kako je Se’id opisao detalje bitke: “U Bici na Jermuku bilo nas je dvadeset ~etiri hiljade ili pribli`no toliko.

gdje je bilo sporno zemlji{te. Uzvi{en je Allah. koji ga je pozvao na raspravu ovoga slu~aja.a. ashabu Allahova Poslanika. Koji je usli{ao dovu ashaba Njegovoga Poslanika. U doba vladavine Umejevi}a zbio se doga|aj koji jasno upu}uje na ~istotu njegove du{e i na po~asti kod Allaha.s.{. a. a da ga je Erva potvorila.. Prenesen je u Medinu i u njoj ukopan. po`elio se Medine i blizine Poslanikova. Ona nije samo klevetala Se’ida. neka je selam i Allahov blagoslov na njega.. pa se bujica slila u dolinu El-Akik.pa je na toj raspravi rekao: “Optu`en sam da sam joj nanio nepravdu. u Akiku... nego ga je i tu`ila namjesniku Medine Mervanu ibn el-Hakemu. oslijepi je i baci je u bunar oko kojeg se spori sa mnom i daj da se moj slu~aj rasvijetli kako bi muslimani uvidjeli da sam nevin.Ashabi Allahovog Poslanika 119 USLI[ANA DOVA Kada su godine pritisnule Se’ida. jednog od deseterice koji su jo{ za `ivota obradovani D`ennetom. Allah }e mu na Sudnjem danu na vrat natovariti sedam zemalja. a kako da joj nanesem nepravdu kada sam ~uo Allahova Poslanika.21 posve}enja namazu i pobo`nosti. te je o tome pri~ala ljudima i o Se’idu la`i iznosila. a. . a.s. To je vrlo te{ko palo Se’idu. Bujica je otkrila granicu izme|u dva posjeda. mezara.’ Gospodaru moj. d`.” Nakon kratkog vremena.s. u Medini je pala jaka ki{a. da ka`e: ‘Ko drugome nepravedno oduzme makar pedalj zemlje. pa su muslimani uvidjeli da je Se’id bio u pravu. ako la`e.. PRESELJENJE NA AHIRET Pedeset prve godine po Hid`ri.s. Se’id ibn Zejd preselio je na ahiret. Jedna `ena po imenu Erva bint Uvejs tvrdila je da joj je na nepravedan na~in oduzeo komad zemlje i pripojio ga sebi. Ona je ubrzo ostala bez vida i obilaze}i svoj posjed pala u bunar i utopila se. ona tvrdi da sam joj nasilje u~inio.

.

a on Ha{imov. Zauzimao je visoko mjesto me|u ljudima. strelja{tvu. svjetlom ozarena lica. Pustinja je bila pogodno tlo gdje se nau~io borbi. k}erke Abdul-Muttalibove. OSOBENOSTI Hamza je bio otvoren ~ovjek. vje`baju}i ga|anje strijelom. @ivio je `ivot koji je `elio.HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB. U Meki i njenoj okolici pro~uo se po snazi i vje{tini jahanja i po snala`ljivosti u te{kim situacijama. lovac i pustinjak. bez uzmicanja.A. a on Abdul-Menafa el-Kurej{ija el-Ha{imija. Nadimak mu je bio Ebu-Ammar. konjani{tvu. Porijeklo i mo} koju je imao u~inili su ga odva`nim i ponositim. pove}avalo se i njegovo samopouzdanje i samouvjerenost. majke Zubejra ibn Avvama. ~vrste gra|e i jakih ruku i podlaktica. Kako je rastao. udarac mu je bio nezadr`iv. tamnoput. {irokih prsa. bio je po{tovan. cijenjen i uva`avan od svih. u potrazi za plijenom. i s njima je prisustvovao na sijelima na kojima se u`ivalo. R. Stalno je bio na le|ima konja. Bio je visokog rasta. . ma~evanje i bacanje koplja. Sa kurej{ijskim mladi}ima i mekanskim vo|ama nadmetao se u lovu. Odgojen je u ku}i iz koje su redom bile vo|e i dostojanstvenici Kurej{ija. Kada bi udario sabljom. Ro|eni je brat Safijje. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Hamza je sin Abdul-Muttalibov.

nije na{ao boljeg pratioca za njenu pro{nju od svoga brata. Hamza je po obi~aju krenuo u pustinju.. nakon {to im je Allah srca napunio islamom i put osvijetlio nurom Upute..s. Vidjela je {ta se dogodilo kraj K’abe i ~ula je psovke koje je Ebu-D`ehl uputio Muhamedu. Od djetinjstva su bili bliski jer su bili istih godina. a.s. a.s. a. Allahov Poslanik. ~istotu du{e i visok ugled me|u Kurej{ijama. Kada je zasjalo svjetlo poslanstva. a dobro je znao njegovu iskrenost. amid`a. zabavljao se predan lagodnom `ivotu. gdje mu se isprije~io Ebu-D`ehl i po~eo ga vrije|ati i psovati islam. neka je Allahov selam i blagoslov na nju. Ebu-D`ehl je po`urio svojim mu{ri~kim ahbabima da im se pohvali i podi~i {ta je uradio Muhammedu. zamakao. a. BRAT I PRIJATELJ Hamza je bio Muhammedov. veza sa Allahovim Poslanikom. Hamza je bio stariji svega dvije godine od svoga brati}a.s.s. a. Hamza se nije odmah odazvao pozivu svoga brati}a. amid`e i prijatelja Hamze. Nazivao ga je pogrdnim i omalova`avaju}im imenima.s. odlu~io da se o`eni Hadid`om bint Huvejlid..a. r. a Allahov Poslanik. vrije|ali i psovali s ciljem da ih vrate u idolopoklonstvo. brat po mlijeku.. On je. a Hamzina majka je Bint Vuhejb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. a. obilazio je mekanske klubove. PRELAZAK NA ISLAM Kada su za{li u godine. prije silaska Objave posvetio se razmi{ljanju. Resulullah je bio sin Amine bint Vehb ibn Abdu Menaf ibn Zehre. Kada je Allahov Poslanik.njegovo najdra`e zanimanje. Muslimani su ostali ~vrsti i ustrajni. a. tako|er. Hamzina. `ive}i ~ednim i neporo~nim `ivotom. Odrasli su zajedno kao djeca i `ivjeli kao nerazdvojni prijatelji i bra}a. Kada se Hamza vra}ao iz lova. ni{ta nije odgovarao.s. Resulullahov.. Ebu-D`ehl je nahu{kao jo{ neke da ga napadaju i govore bestidnosti..s. slu{kinja Ebu-Leheba.s. A sve je to ~ula i slu`avka Abdullaha ibn D`ud’ana et-Tejmijja iz svoje ku}e na brdu Safa. dojila ih je Suvejba. Bio je svjedok njegovih moralnih osobina koje nije posjedovao niko osim njega. a. a.. Osedlao je konja. a tada je pro{lo dvije godine od po~etka Objave. uzeo svoj luk i krenuo u lov .122                                                      Ashabi Allahovog Poslanika AMID@A. i{ao na dvoboje. a.. koji je ina~e bio vrlo lijep. Taj dan Allahov je Poslanik. A u to vrijeme Hamza. a. po obi~aju je najprije krenuo da obi|e K’abu i Crni . Od po~etka {irenja islama Kurej{ije su zlostavljali muslimane.s. takmi~io se sa vr{njacima u konjani{tvu. Kada je Resulullah. on je odolijevao svim mu~enjima i progonima kojim su ih izlagali velikani Meke i kurej{ijski silnici.. ide i sa maj~ine strane. amid`i~na Poslanikove.s.. mu~ili su ih. Naime. Naime. majke. bio kod K’abe. I{ao je na sijela.

razmi{ljao je Hamza. iako ga nije bio prihvatio. “Ponovi svoje psovke preda mnom. upitao je. reagovao?” ... pa re~e: “Pusti. Njegova ishitrena odluka po~ela je da ga nagriza. pri~ao je poslije Hamza. a vi me sprije~ite ako mo`ete. a. Kada je ovo ~uo. njegov `ivot je bio ~ist i ~edan. re~e Hamza.Ashabi Allahovog Poslanika 123 kamen.s.. “A kako je Muhammed. Uputio se ravno njemu. pa jedan od njih re~e: “Hamza. Ebul-Hakem ga je mu~io i psovao i o~iglednu nepravdu mu nanio... Neizmjerna je mudrost Allahova. prije nego ode svojoj ku}i. Potom sam oti{ao kod K’abe i Allaha predano molio da mi srce otvori prema Istini i da odagna od mene sumnju. To su bili njegovi posljednji mnogobo`a~ki dani i posljednji put je obavio paganske obrede. on nikad u `ivotu nije slagao. “Oti{ao je od njega ne progovoriv{i! Ni{ta nije uzvratio. ne obaziru}i se i ne gledaju}i nikoga. priklju~io Muhammedu). Dobro je poznavao svoga brata. Vide}i da je situacija postala napeta. ni rije~ da izusti. odsje~e Hamza. spopala ga je muka od onoga {to je Muhammed. puni odlu~nosti i ~vrstine.. a. Bio je iskren i povjerljiv kako se samo mo`e biti.s. “Ebu-D`ehl je {utio. Ugledao ga je kako sjedi kraj K’abe u dru{tvu svojih prijatelja mnogobo`aca. Hamza se na mjestu uko~i. Ebu-D`ehlovi. Kada je prolazio pored ku}e Abdullaha ibn D`ud’ana. te se uputio ku}i. Kako je tako lahko ostavio vjeru kojoj je bio predan kao i njegovi djedovi prije njega.” Hamza se rasrdio.Mahzuma. “A {ta me spre~ava?”. “Proveo sam no} u nemiru i sumnji. “Obuzelo me kajanje zbog napu{tanja vjere mojih o~eva i naroda”. Tu su bili i neki iz Benu.. Pa on je dobro poznavao osobine svoga brata i prijatelja iz djetinjstva. nisam oka sklopio.. Izjavio je svoje primanje islama pred Ebu-D`ehlom i njegovim dru{tvom da odbrani svoga brati}a. Udario ga je svojim lukom tako da mu odmah {iknu krv koja mu obli lice i odje}u. Objavljuje mu se istinska vjera i ja svjedo~im da je on Allahov Poslanik i da je ono {to on govori istina. tako je i ne}u odustati. Obuzele su ga misli o njegovom brzopletom postupku. Allah mi je usli{ao molbu i srce mi nadahnuo uvjerenjem.. potvrdio je islam. . ispred njega je iza{la njegova slu{kinja i rekla mu: “Ebu-Ammare..s. a. da si samo vidio {ta se dogodilo tvome brati}u Muhammedu. govorio sam Hamzinom brati}u ru`ne rije~i. Oti{ao sam kod Allahovoga Poslanika. izgleda da si se i ti odmetnuo (tj.. Meni se razjasnilo {ta je s njim. Ebu-D`ehla ukopali su od straha da ga ne ubije. Poredio je poziv svoga brata i vjeru svojih djedova. Zaputio se nazad prema K’abi da potra`i Ebu-D`ehla..” Idu}i ku}i. dosta je! Tako mi Boga. bez obzira {to nije prihvatio njegovu vjeru. Hamza je po~eo razmi{ljati o onome {to se dogodilo. pretrpio od Ebu-D`ehla. Allaha mi. da se pokloni kipovima koji su bili svuda po njenoj unutra{njosti i da pozdravi prisutne.s. Hamzini nagli pokreti. ako smije{”. a. Ebu-D`ehl poku{a odobrovoljiti Hamzu kao da je Hamza zaboravio {ta mu je uradio.

.. Pod Hamzinim zapovjedni{tvom Allahov Poslanik. kurej{ijska je `estina u zlostavljanju muslimana ne{to splasnula. a. gdje je bilo nastanjeno pleme Benu-D`uhejne. Mnoge Mekelije i Arapi.s. Ne prestali sa zlom sve dok nisam poslan da se borim. i sprije~io mogu}i sukob. vjeru. Zastava sa znakom na njoj u ruci mojoj.. namjeravao je poslati manji vojni odred u oblast Sejful-Bahra. po~eli su se me|usobno napadati i malo je trebalo da se potegnu sablje. Hamzi pripada ponos kao barjaktaru prvoga bajraka islama. posebno mladi}i. a. a ova izvidnica je ustvari u~inila prvi pohod u islamu. poma`u}i ga i odbijaju}i napade od njega. i rekao: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed.s. izrekao je stihove: “[to se ljute kad sam poslan uprkos njima. Nazvao ga je “Allahov i Poslanikov lav”.” Hamzin ulazak u safove muslimana zna~io je dolazak ~ovjeka koji je islamu mogao pru`iti jaku potporu. ALLAHOV LAV Kada je Hamza prihvatio islam. a. umje{ao se Med`di ibn Amr el-D`uheni koji je bio prijatelj i jednih i drugih.. Koji daje dobro ljudima. Bili su spremni na bitku na prvi znak njihovoga vo|e.” Hamza je stao pred Resulullaha... Pokazao je veliku privr`enost novoj vjeri. Muslimani se nisu bojali i nisu uzmicali. bio je ponosan na Hamzino primanje islama i na njegove smione nastupe i predanost islamu.s.s. Resulullah. a. ponosan i gord. Kada je Omer ibn el-Hattab primio islam. Kurej{ije i njihove pomaga~e kao da je grom o{inuo. Pobratio je njega i Zejda ibn Harisa. vrijednost tra`im po nare|enju Poslanika.s. preprije~iv{i se izme|u dvije skupine. Allahov lav. odabrao je trideset muhad`ira i uputio ih ka Sejful-Bahru. Dvije grupe stale su jedna naspram druge.s.. Uzvi{enog Boga. a.. a. a on je zamolio Allaha da mi srce u~vrsti u islamu.s. Zastava pobjede Dobro~initelja. Usput su sreli Ebu-D`ehla na ~elu tri stotine mu{rika Meke. Hamza se vratio nazad u Medinu. slijedili su Hamzin primjer i ulazili u Muhammedovu. Me|utim. a. ne ponese je niko prije. Kada ih je rastavio. kad se smiri{e. a sebe i sve {to posjeduje stavio je u njenu za{titu. Za ovaj zadatak izabrao je Hamzu. Allahov Poslanik. obradovan ~a{}u prvoga bajraktara u islamu po emru odabranoga Poslanika.s. iako su bili malobrojni. a. Njegov Poslanik. Hamza je stao uz Allahova Poslanika.124                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i obavijestio ga o svome stanju.” . Naime.

s. na mejdan su iza{li Utbe ibn Rebia. `ele}i da ispuni svoju zakletvu. i muslimana.. a Poslanikov. ne `ele}i sukob s Allahovim Poslanikom. Taj dan Hamza je ukrasio svoja prsa nojevim perom. a.. a. Ova su dva bajraka bila crne boje. Nakon pogibije Esveda ibn el-Eseda. znatno bi otupio o{tricu Kurej{ija. odredio je da ponese bajrak muhad`ira i jednog ensariju da ponese bajrak ensarija. ali je on nastavio da pu`e prema bunaru. a ostala vrela zatrpali. odlu~io je presresti karavan Kurej{ija koji je nosio glavnicu njihova kapitala. blagoslov je bio nad njima. Krv je {ikljala iz noge.a. razapeli su {atore i obavili posljednje pripreme za borbu.. pa su vodu skrenuli u jedan bunar. Po obi~aju Arapa prije glavne borbe odigraju se pojedina~ni dvoboji izme|u istaknutih ratnika protivni~kih strana. oduzeo bi njihov imetak koji su oni ulagali. Ovako su mu{rici ostali li{eni vode. a prije svega Allahova Poslanika. Ebu-Sufjan osjetio je opasnost koja mu prijeti. zvao se Esved ibn Abdul-Esed el-Mahzumi. Aliju ibn Ebi-Taliba. Mus’aba ibn Umejra ibn Ha{ima ibn Abdul-Menafa ibn Abdud-Dara odredio je da ponese bajrak muslimana.” Navalio je prema bunaru gdje ga je ~ekao Hamza. Ako bi ga zaplijenio. Me|u mu{ricima je bio jedan opak ~ovjek. pa su pojedine Kurej{ije predlagali povratak u Meku. Hamza ga je i drugi put udario i dokraj~io. Me|utim. Ebu-Sufjan je uspio da se spasi s karavanom. Kada su stigli do doline Urvetul-Kusva. a. .s. ~ime se izaziva ratobornost. `ele}i utrnuti Allahovo svjetlo u borbi protiv Poslanika. Muavviz ibn Haris i Abdulah ibn Revvaha. ili ga zatrpati ili poginuti. Muslimani su stigli do mjesta gdje su bili izvori Bedra. Bajrak je bio bijele boje. njegov brat [ejbe ibn Rebia i Velid ibn Utbe. i njegove poslanice. Me|utim. uzeli oru`je i opremu i krenuli da spase karavan. Ebu-D`ehl zastupao je suprotno mi{ljenje. r. dok se manji broj vratio u Meku. Isukao je sablju i tik kraj bunara Hamza ga je udario odsjekav{i mu nogu.. koji je rekao: “Kunem se Allahom da }u se napiti iz njihovog bunara. Kurej{ije su sko~ili. Predvodio je bojne redove muslimana zajedno sa ostalim junacima.s. prije nego postanu sila kojoj se ne}e mo}i suprotstaviti. Pozivao je na borbu i kona~no uni{tenje muslimana.s. a. a. pa je poslao glasnika u Meku po pomo}.Ashabi Allahovog Poslanika 125 HEROJ BEDRA Allahov Poslanik.s. U me|uvremenu. Ve}inu je uvjerio da prihvate borbu. jednu sablju dr`ao je u ruci dok mu je druga bila o pasu. U susret njima iza{la su trojica mladi}a ensarija: Avf..

i Sabit ibn el-D`eze’ ubili su Zema’a ibn el-Esveda ibn Muttaliba ibn Eseda...” Ubejde se borio protiv Utbeta. kao jedan. Ubejde je sa Utbom izmjenjivao udarce. ~ulo se poput grmljavine. udario ga sabljom i ubio ga. Hamza je odmah nasrnuo prema [ejbi. Allahu ekber. upita ih Utbe. Potom su svi slo`no. po{alji nam dostojne protivnike iz na{eg naroda. Alija. Hamza. a ovaj pade na zemlju obliven krvlju. svakog nevjernika na kojeg je nai{ao oborio je. ranjavali i zarobljavali mu{rike.” Resulullah. iza|ite!” Kada su iza{li i pribli`ili se mu{ricima.. mnogobo{tva i zablude.” (Allah je najve}i. Vidjelo se da je pobjeda na strani muslimana. Utbe upita: “Ko ste vi?” Oni mu reko{e ko su. nakon {to su im vo|e pale od muslimanskih sablji. uni{tavaju}i tako oli~enje nevjerovanja. Hamza mu je iza{ao u susret i uspio ga raniti i zarobiti.126                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko ste vi?”. tako|er. Kurej{ijski redovi bili su se raspr{ili. Zatim je potjerao Mes’uda ibn Ebu-Umejju ibn el-Mugiru i stigav{i ga. Hamza protiv [ejbe. re~e: “Ubejd ibn Haris. Taima ibn Adijja ibn Nevfela udario je po ple}ima i presjekao ga. Hamza. Alija. Muslimani su ubijali.). tako da su jedan drugom napravili nekoliko rana. navaljuju}i na muslimane. Mu{rika obli krv i izdahnu. Isto tako. Kada se bitka zavr{ila i pra{ina slegla.” “Vi nam ne trebate!” Potom se okrenu prema muslimanima i zavika: “Muhammede. a jedan od zarobljenih upita: “Ko je ovaj ~ovjek s nojevim perom?” . Rasplamsala se `estoka borba. a bio je poznat po svojoj snazi i brzini u napadu. Sa’d ibn Ebi-Vekkas pridru`io se Hamzi. navalili na Kurej{ije.s. Zejd ibn Haris i Alija zajedni~ki su ubili Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. Hamza je bio poput lava u ovoj veli~anstvenoj bici. a Utbe re~e: “Vi ste dostojni protivnici. pobjegli su na sve strane. dok mu je nojevo pero poigravalo na prsima. Muslimani su skupili zarobljenike i vezali ih.. Veli~anstvenog: “Allahu ekber. Hamza. Hamza je hodao me|u muslimanima. a. udario ga sabljom i odsjekao mu glavu. pa su ubili Nebiha ibn el-Had`d`ad`a ibn Amira iz Benu-Sehma. vidio se strahovit poraz koji su pretrpjeli Kurej{ije. “Ensarije. jednim udarcem ga oborio na zemlju. Hamza i Alija su se priklju~ili Ubejdi i zajedni~ki nasrnuli na Utbeta i pokosili ga.. Od kurej{ijskih junaka ostao je Aiz ibnus-Saib ibn Uvejmir. a Alija protiv Velida. Alija je navalio na Velida ne daju}i mu priliku za uzmicanje i. Nakon dvoboja muslimani pusti{e svoje glasove u slavu Allaha.

Medine. ibn Abdullaha. dosta nam je zla nanio.na vjerovjesnika Muhammeda. Cijela Meka smi{ljala je planove kako se rije{iti njih dvojice. `eni Ebu-Sufjana.. Jedinog.Ashabi Allahovog Poslanika 127 “Hamza ibn Abdul-Muttalib”. spremaju}i se za veliku bitku.s..” Neko je Vah{ijeve sposobnosti opisao Hindi bint Utbe. Znali su da ga se mogu rije{iti jedino na podmukao na~in. nakon njihove prve organizirane bitke protiv mnogobo{tva. podsticali i hu{kali ljude na osvetu muslimana. imetak. odgovori{e. Sve su tome podredili: skupljali su opremu. Zove se Vah{i. Uklju~ili su i plemena s kojima su bili u savezni{tvu. PRVAK [EHIDA Muslimani su u~vr{}ivali temelje svoje dr`ave . Osveta Muhammedu. pa ako ga ubije{. oni su se vratili u Meku nakon Bitke na Bedru. i boga mi. Muslimani su se vratili u Medinu. Tra`ili su ~ovjeka koji bi se mogao suprotstaviti Hamzi. koji je ubio najve}i broj njihovih ljudi. Allahovom voljom.. i njegovim ashabima postala je njihova preokupacija i jedini cilj. vuku}i sa sobom sramotu i poraz i oplakuju}i svoje poginule glave{ine i vo|e. nevjerovanja i zablude. Dobro su znali Hamzinu `estinu i njegovu ogromnu tjelesnu snagu. Javio se D`ubejr ibn Mut’im koji je izgubio amid`u na Bedru: “Na{ao sam ga. molim te Tvojim najve}im imenom radi Tvoga zadovoljstva. Molio je svoga Gospodara i govorio: “Pridr`avajte se ove dove: ‘Gospodaru. Mr`nja Kurej{ija je najvi{e bila usmjerena na dvojicu ljudi koje su smatrali odgovornim za sve {to se dogodilo . vode}i zarobljenike i nose}i ratni plijen.’” [to se ti~e Kurej{ija. D`ubejre?” “Jedan od mojih abesinskih robova. kako bi .a. Hamza je puno u~io od Allahova Poslanika. Osjetili su snagu muslimana i njihovu upornost u borbi na Allahovom putu. ali nisu nikoga mogli na}i.” D`ubejr ga je pozvao i rekao mu pred prisutnima: “Vah{i. ~vrstina i samouvjerenje Resulullaha i muslimana donijeli sudbonosnu pobjedu nad kufrom i idolopoklonstvom. r. a. bit }e{ oslobo|en ropstva. tvoja meta je Hamza. na zemlji ne postoji neko ko bi ga mogao nadma{iti u vje{tini bacanja koplja i ga|anja. Jednog. spremni smo za borbu protiv muslimana. i na njegovoga amid`u Hamzu.” Tako su. pod okriljem dini-islama.s. ljude. Kad mi krenemo. “Bogami.” “Ko je taj. i Koji poziva ukidanju nepravde me|u ljudima. kreni i ti. Kurej{ije i njihove `ene nisu mogli zaboraviti taj te{ki poraz. a.. da bi se iz nje ~uo glas koji uzdi`e i veli~a Tvorca. a. nema boljeg za ovu stvar od njega.s..

krv je bila svuda oko njega. a onda ga bacio i pogodio ga u donji dio trbuha. rastrgano tijelo. izvadio d`igericu i donio je Hindi koja je odsjekla komad i stavila ga u usta. ako ubije{ Hamzu. Micala je svoje duge prste koji su bili ukra{eni zlatnim prstenjem.128                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ona svojim imetkom podstakla Vah{ija. ako nam Allah dadne pobjedu nad njima. rasje~en trbuh. Imao je nojevo pero zadjeveno na prsima.atimi i Safiji: “Radujte se. Do mene ga je doveo Siba’ ibn Abdul-Uzza. jer nisam imao vi{e potrebe za borbom. ispljunula ga. zlatu i nakitu. brda nedaleko od Medine. Kada se pra{ina slegla i kada su izbrojani mrtvi i sabrani ranjeni. Muslimani su se borili da pobjedi Istina ili da poginu kao {ehidi. zavikao je: ‘Hodi ovamo!’ Zatim ga je udario sabljom i usmrtio ga. Krenuo je prema meni. a. Allaha mi. me|utim. ra~unaju}i da }e on biti u stanju ostvariti njenu najve}u `elju. “Nikad mi ni{ta nije bilo u`asnije od ovoga sada. pa kada ga nije mogla sa`vakati. Obe}ao joj je: “Dobit }e{ {to `eli{!” Vojska Kurej{ija iza{la je prema Medini. brata Velida ibn Utbeta i sina Hanzelu ibn Ebu-Sufjana. “Sve je ovo tvoje. Sakrio sam se za drvo i ~ekao priliku da mi se pribli`i. “Allaha nam. amid`e i prijatelja. stao sam u stranu i pogledom tra`io Hamzu. zabranio kasapljenje i objavio jasne ajete kao uputu ljudima i po~ast Hamzi. do{ao mi je D`ibril i rekao da je Hamza kod stanovnika nebesa upisan kao Allahov i Poslanikov lav.” Allah je. Potom sam mu pri{ao. Dvije su stvari o kojima sanjaju mnogi ljudi: sloboda i bogatstvo. Hinda je Vah{ija do~ekala dobrodo{licom.” Muslimane je ganulo {ta su ~uli i vidjeli. Njena mr`nja prema Hamzi.. zate~en je prizor Resulullahovog amid`e. Sabljom je sjekao ljude kao snoplje. Koplje je iza{lo izme|u njegovih nogu. a mu{rici su se borili da bi osvetili poraz na Bedru. a da ne poklekne pred tako primamljivim prijedlogom. ..” Pa je rekao . a Vah{i je ovako opisao detalje bitke: “Kada su se protivnici sukobili. Stavila je ruku na vrat pomi~u}i bisernu ogrlicu kao i na u{i da poka`e dijamantne nau{nice. Vah{i. Kada sam ga ugledao. A Hindina mr`nja dostigla je toliki stupanj da se zaklela da }e pojesti Hamzinu d`igericu. Kada ga je Hamza ugledao. izgledao je kao razbje{njeli lav. Okr{aj se odigrao u dolini Uhuda.s. Na Bedru je Hinda izgubila oca Utbeta ibn Rebiu. spremao sam se i vrebao ga. Hamza je napadao. Bitka je bila `estoka i surova. Ni{ta mu nije moglo stati na put. Ubio sam ga da bih bio slobodan. amid`u [ejbeta ibn Rebiu. zaplakao je vidjev{i tijelo svoga brata. Allahov Poslanik. te su zapali u tugu i srd`bu.. istrgao svoje koplje i vratio se u logor. Po~ela mu je medenim glasom pri~ati o svojim draguljima.” Taj rob nije mogao. ali ga je smrt nadvladala.” Hamza je pao kao prvak {ehida. Sjeo sam. Vah{i je rasporio Hamzin trbuh. koji ih je ubio i u~estvovao u njihovom ubistvu. Tresao sam koplje u ruci dok nisam postao siguran. bila je ve}a od mr`nje svih drugih. iskasapit }emo ih kako nikad nije zapam}eno kod Arapa.

ne prestaji. bolje za strpljive. ~ist i pouzdan. o Hind. amid`a. i On zna one koje su na pravom putu. Gospodar ti se smilovao u d`ennetima gdje u`ivanje nikad ne propada. A i ti. bez poroda ostala.a strpljiv }e{ biti samo uz Allahovu pomo}. Allahov lav imao je pedeset sedam godina.s. ne pokazuj sre}u zbog Hamze ti sebi ugled pretvori u bijedu. Pade kao {ehid me|u va{im sabljama. klanjao d`enazu. a. nit’ od pla~a nit od tuge. Svi muslimani time su pogo|eni. I ne tuguj za njima. onda u~inite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama u~injeno.” Hamzina pogibija djelovala je na sve. ukopao ga je zajedno s Abdullahom ibn D`ah{om u jedan mezar i klanjao mu sedamdeset d`enaza. uko~ile se ruke Vah{ijeve. a ti ost’o slavan. i neka ti nije te{ko zbog spletkarenja njihova. tvoji temelji ti sru{i{e se. Poslanik. pi{u}i o njegovom {ehadetu i o iskrenoj tuzi za njim. ne zamijeni istinu da la` uzme.”22 Kada je pao. ^uvao si rodbinske veze i radio dobro. Ebu-Ja’la. Ako ho}ete da na nepravdu uzvratite. o Hind. kao hrabri lav u svojoj {umi.. Poslanikov.Ashabi Allahovog Poslanika 129 “Na putu Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koje su zalutali s puta Njegova. istaknut na vrhu sinova Ha{ima. Nakon ukopa. da Bog dao! . pjesnik. Strpljiv budi . On je bio prvi {ehid kome je Allahov Poslanik. za Hamzu tog ~ovjeka. pogo|en time i sam Poslanik bi. Tako Malik ibn K’ab ka`e: O~i su mi plakale i treba da pla~u. doista.. ti ga slijedila. a ako otrpite.s. Koji kroti konja kad se uzjoguni. to je. Pjesnici su se nadmetali. Hasan ibn Sabit..s.a. rekao je: “Allah ti se smilovao. Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela ~ine. a. `rtve ubijanja. A i ti. pla~i. al’ koristi nema. govori o tuzi za njim u duga~koj pjesmi iz koje su sljede}i stihovi: Ostavi ku}u koja propada i pla~i za Hamzom dobro~instva punog. Za Bo`ijeg lava skoro pri~a{e.

s puta da me ne vidi. a. protresao koplje.’ Allaha mi.s. Pripremio sam se. Hamzu. Allaha mi. bio sam s njima. a. upitao me: ‘Jesi li ti Vah{i?’ Odgovorio sam: ‘Jesam.. za Lavom Allahovim. dobio sva obe}anja. Ostao sam u njoj do dolaska Allahovoga Poslanika. Allahov Poslanik..’ Potom sam oti{ao u Medinu kod Resulullaha. a jecaj kida mi nutrinu. Ako sam ovim kopljem ubio najboljega ~ovjeka. Kada je delegacija iz Taifa oti{la kod Allahovoga Poslanika.s. a Hinda mu je dala zlato i bisere koje mu je obe}ala. meni je bilo te{ko da odem s njima. zaista. sve dok ga Allah nije uzeo Sebi. a on mi re~e: ‘Te{ko tebi. oslobo|en sam. dok sam o tome razmi{ljao.. rekao mi je jedan ~ovjek: ‘Te{ko tebi. da primi islam. To je ono {to smo molili i nadali se tome. Vah{i je. Naime. jer sam istim ubio i najgorega ~ovjeka. a.s. Nosio sam koplje kojim sam ubio Hamzu. Kada me vidio. ne}u zaboraviti ono {to zadesi te. a. Kada su se vojske sukobile. Potom sam pobjegao u Taif. D`ubejr ga je oslobodio. vidio sam Musejlemu kako stoji dr`e}i sablju.s. ne ubija onoga ko u|e u njegovu vjeru. Govorim. VELI^ANSTVENOST ISLAMA Veli~anstvenost islama pokazala se poslije ovoga doga|aja kroz ~istotu vjere i plemenitost Allahovoga Poslanika.s.’ Ispri~ao sam mu. pa sam rekao: ‘Oti}i }u u [am ili u Jemen.Kada su muslimani iza{li protiv Musejleme el-Kezzaba. koji bija{e za{titnik. Allahov Poslani~e!’ On mi re~e: ‘Ispri~aj mi kako si ubio Hamzu. za Hamzu najbolje na Danu Sudnjeme. nadam se da }e mi Allah oprostiti. Musejlemu. Ovako Vah{i pri~a o svom `ivotu poslije Uhuda: “Kada sam do{ao u Meku. a. Allah dobrim nagradio brata mi i oslonca.. a. do dana oslobo|enja Meke. U `ivotu svome ja tugovat }u.130                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Njegova sestra Safija izrekla je sljede}e stihove: Allah ga Silni pozva pozivom u D`ennet da u njemu `ivi u `ivotu sretnom.” . ne izlazi mi pred o~i!’ Od tada sam se sklanjao Allahovom Poslaniku. gone}’ od islama ko god bi nevjernik. Nije me vidio prije nego sam stao pred njega i izgovorio {ehadet. ili bilo gdje drugo.s. a zatim ga bacio na njega i pogodio ga.

a njegova du{a uzdigla se u vje~ne edenske vrtove.a. r.Ashabi Allahovog Poslanika 131 Tako je Hamza.. . pao kao {ehid na Uhudu.

.

a on En-Nedrov. u prsima je nosio ~isto srce koje je svjedo~ilo o fino}i njegove du{e. guste kovrd`ave kose. Uzvi{eni Allah obdario ga je sna`nom mu{kom vanj{tinom i ~istom vjerni~kom du{om.ehrov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO On je Sa’d sin Ebi-Vekkasa. a on Murretov. vje`baju}i strelja{tvo. a on Kinana el-Kure{ija ez-Zuhrijja. plemenitom porijeklu i o ljubavi prema svakom. Pa ~ak. a on Abdu-Menafov. a on Kilabov. Ve}inu je svoga vremena provodio o{tre}i strijele i prave}i lukove. a on Zuhrov.SA’D IBN EBI .a. a on K’abov. postao je najve}i strijelac u historiji islama. I pored sna`nog mu{kog izgleda. niska rasta. nije naginjao obo`avanju kipova i zabavama. bez mr`nje i pakosti. . kao {to je to ~inila tada{nja omladina Kurej{ija. Majka mu je Hamna.v. R. Bio je krupna tijela.VEKKAS.A. kao da se pripremao za neke velike du`nosti. a on Galibov.. i prije nego je spoznao Istinu i prije nego {to je dao prisegu Poslaniku. a on Uhejbov. Nosio je nadimak Ebu-Ishak.s. LI^NOST Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio je izuzetna li~nost kakvu je historija malo poznavala. a on Luejjov. s. k}erka Sufjana ibn Umejje ibn Abdu{-[ems. I zaista. a on . a on Malikov.

s. Poslanikovim posredstvom.” Sa’d je kazivao pri~u svoga ulaska u islam. odjednom me osvijetli mjesec.a. nije se klanjao kumirima.a. koje je sam ~ovjek napravio i koji ne koriste niti {tete. govore}i: “Niko nije primio islam istog dana kad i ja. obasjavaju}i svaki dio njegovog tijela. a pretekli su me samo oni koje sam vidio u snu.” TE[KO ISKU[ENJE Sa’dov prelazak na islam izazvao je veliku uzbunu u redovima Mekkelija. i pred njim izjavio primanje islama. u snu sam vidio kako se utapam u dubokoj tami. Dok sam tako tumarao u njenim dubinama. od mu{karaca. Sa’d nije bio sklon obo`avanju kipova. ~ime se sam ponosio. da iza|em. kako to da napusti vjeru svojih djedova i da se odazove novoj vjeri?! Kako se usudio?! Majka mu se silno rasrdila i toliko se rastu`ila da se zarekla kako ne}e ni{ta okusiti sve . odgovorili su. iz tame na svjetlo. Taj mladi}. A osim toga. Sutra. kad je svanulo.s..134                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kao {to smo prethodno spomenuli. veliki plemi}.v. mu se mnogo obradovao jer je Sa’d poticao iz jedne od najuglednijih porodica Meke. s. obavije{ten sam da Resulullah.. pa se uputio Vjerovjesniku.a. d`. vjeru pravde i istine. To su bili Zejd ibn Haris.v. Primio sam islam. Brzo sam mu se uputio i na{ao ga u D`ijadu (ime tjesnaca kraj Meke) gdje je klanjao ikindija-namaz. s. srce ga je mamilo njoj.v.s. po~eo sam ga slijediti. Vidio sam ispred sebe grupu ljudi koji su se ve} bili uputili ka mjesecu. iz koje se vidi da je uputa u{la u njegovo srce prije nego je objavio primanje islama: “Tri no}i prije nego {to }u primiti islam.. ugledna i plemenita roda. Alija ibn Ebi-Talib i EbuBekr es-Sidik. ^im je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha. a svjetlost je prodrla u njegovu du{u. Sa’d je bio zreo mladi} u svojoj sedamnaestoj godini. poziva u islam. Shvatio sam da mi Allah ho}e dobro.s. Poslanik. poziv plemenitog Poslanika u novu vjeru.{. Proveo sam sedam dana ~ine}i tre}inu islama sedmi od sedmerice. objedinjuju}i u sebi mu{kost i snagu koja se malo kod koga mogla na}i. Upitao sam ih: ‘Otkad ste vi ovdje?’ ‘Od maloprije!’. Njegov je islam podstakao druge Mekelije da ga slijede i da se odazovu pozivu Uzvi{enog Allaha. On je tre}i ili ~etvrti koji je primio islam.

odbacila je jelo i pi}e i povukla se u svoju tugu i svoj jad. pa da ih ispusti{ jednu po jednu. ali ona je to o{tro odbijala.. Njegova majka je dobro poznavala osjetljivu du{u svoga sina. Ali. zvali su ga da bar vidi majku.v. Kako je samo bio dirljiv prizor pred njim. s.Ashabi Allahovog Poslanika 135 dok je Sa’d musliman. koliko god da te volim. Ostavila je jelo i pi}e tako da joj je tijelo smr{alo i onemo}alo. Stalno sam joj odlazio i molio je da uzme ne{to hrane i pi}a. pa }e se tvoje srce od tuge za mnom iskidati. shvataju}i vrijednost vjere objavljene od Uzvi{enog Allaha s kojom je do{ao Bo`iji Poslanik. i znala je njegovu ljubav i po{tovanje prema njoj. kune}i se da ne}e jesti niti piti dok ne umre. To je iskoristila kao sredstvo da bi ga odvratila od nove vjere. da ima{ hiljadu du{a. nije bilo te{ko da izabere.v. Bio sam joj poslu{no dijete. Sa’dova je majka sprovela svoju zakletvu. ili ne}u ni{ta jesti i piti sve dok ne umrem. ni za {ta ne bih napustio svoju vjeru. i kosti su joj oslabile. ili dok ja ne napustim svoju vjeru. Tad sam joj rekao: ‘Majko. sve je vi{e ~eli~io svoje vjerovanje. vi{e volim Allaha i Njegovog Poslanika. slab i bez dokaza pred Istinom. Tako mi Allaha. popustila je i po~ela jesti . Kad se poja~ao pritisak na njega.. do koje mjere je bio vezan za nju. a ljudi }e ti prigovarati dok si `iv.. ja ni za {ta ne}u ostaviti svoju vjeru!’ Ali ona osta ustrajna u onome na {ta se zarekla.s. jako sam je volio. Izme|u toga bio je osje}aj maj~instva. Ali to ga ne odvrati od islama. ~rvsta vjera u Sa’dovoj du{i i maj~ino mnogobo{tvo. pa mi se prima~e i re~e: ‘Sine. kakva je to nova vjera koju si prihvatio i koja te odvrati od vjere tvoga oca i majke? Tako mi Allaha.’ Odgovorio sam: ‘Ne ~ini to. majko. jako se uznemirila.a. Kako se okon~a ova te{ka scena? Neka nam Sa’d ibn Ebi-Vekkas opi{e te momente te{kog isku{enja koje je malo ko jo{ do`ivio: “^im je majka ~ula o mom prihvatanju islama.. Njeno gladovanje se odu`ilo.” Uzvi{eni Allah je ukazao po~ast Sa’du ibn Ebi-Vekkasu za njegov stav i objavio je ajet o njemu i njegovoj porodici: ..s. na mladi}a koji je dao prisegu Allahovom Poslaniku. nova vjera sa druge strane. Oti{ao je kod majke. misle}i da }e.. Ipak. Sreli su se iman. Sa’d je ostao ~vrst u svome uvjerenju. sve dok joj se ne ugrozi `ivot.nerado. s. udovoljiti njenom zahtjevu. svjetlost koja je obasjala njegovo srce osvijetlila je njegov vid i shvatanje da spozna Istinu tako da je odbio pokleknuti. grist }e te savjest zbog toga {to si u~inio. On ne}e povu}i svoju prisegu! Sa’d se na{ao u stra{nom vrtlogu borbe sa samim sobom: majka sa jedne strane. Porodica je po~ela vr{iti pritisak na mladi}a-vjernika. ili }e{ ostaviti tu novu vjeru. kad je vidi u kakvom je stanju.a.’ Kad je vidjela moju odlu~nost.

s. ti ih ne slu{aj. Sa’d i Umejr. Umejr ibn Ebi-Vekkas. a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra}a. Na dan Bedra spremili su se za susret sa nevjernicima i mu{ricima Kurej{ijama. stajao je u muslimanskim redovima. sakrio se od straha da ga ne vrati iz bitke.v. s. Sa’dovog brata. Kurej{ije su se pripremale za borbu sa svim svojim silnicima.v. primijetio i pozvao ga i rekao mu da ne mo`e u~estvovati u borbi i da se vrati. Meni }ete se poslije vratiti. da prije bitke izvr{i pregled muslimana kako bi im uputio savjet ili primjedbu. i prema njima se na ovom svijetu velikodu{no pona{aj. Te{ko je palo mladi}u-vjerniku da mu bude uskra}ena ~ast borbe na Allahovom putu. zbog mlade dobi.s.. krenu{e objavljivati svoje iskreno prihvatanje islama. i Ja }u vas o onome {to ste radili obavijestiti. na ~elu sa Poslanikom. gospodom i velikanima. .. Uzvi{eni Allah je pomogao muslimane velikom pobjedom. ostavljaju}i svoga mla|eg brata Umejra na bedranskoj zemlji. dok su Kurej{ije i mu{rici do`ivjeli veliki poraz.136                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra{. mladi}. po~a{}enog {ehidskim blagodatima.a. odu{evljeni. Ali ga je plemeniti Poslanik. Mo`da je doga|aj Umejra ibn Ebi-Vekkasa. Sa’dov brat. Kada je vidio da se Poslanik pribli`ava kako bi izvr{io smotru mud`ahida. najbolji pokazatelj koliko je bila jaka vjera prvih muslimana i do koje mjere su bili vezani za poslani~ku Poruku. pa makar bio mlad.a. Sa’d se sam vratio sa popri{ta bitke. tek {to je navr{io ~etrnaest godina. Bio je obi~aj Allahovog Poslanika.v.a. iz Bitke na Bedru. `rtvovanjem i `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. Objavljena je priprema za borbu na obje strane. Muslimani. 15) Sa’dov ulazak u islam uticao je na mekelijske mladi}e.s. s. pa oni. onoga o kome ni{ta ne zna{.” (Lukman. Muslimani su krenuli i sa njima dva brata. s. Kad se slegla pra{ina nakon bitke. Umejr je bio me|u {ehidima. naoru`ali su se oru`jem islama -imanom. Umejrova radost bila je ogromna. Po~eo je plakati i moliti sve dok se ne raznje`i Poslanikovo srce i dozovoli mu da krene u bitku. U tom njegovom najve}em veselju u~estvovao je njegov brat Sa’d koji mu je dao ne{to od svoga oru`ja da ga nosi. Bitka je bila `estoka.

Pitao je: ‘Ko je to?’ Ovaj odgovori: ‘Sa’d ibn Ebi-Vekkas. Bo`iji Poslani~e!’ Resulullah.v. Sjedili su ashabi kod Bo`ijeg Poslanika. majke Allahovog Poslanika.v.s.a. majke vjernika.v.v. pa ga je poselamio i rekao: “Ovo je moj dajd`i}.v. Abdullah ibn Amir prenosi od Ai{e. u njegovom Pozivu. izgovorio je Sa’d kelimei-{ehadet.a. s. u{ao je.. Uhejb ibn Menaf.’ Ne{to poslije za~u se zveckanje oru`ja. ~istote du{e i dubokog imana.. vjerovao u jedno}u Uzvi{enog Allaha i u iskrenost Poslanika.” Poslanik se uistinu ponosio Sa’dom! Nikada se Sa’d nije udaljavao od Vjerovjesnika. stavljaju}i se u slu`bu njemu. u slu`bu vjere Jedinog Allaha. s. Sa’dov djed.. ja }u te ~uvati. Kolika je samo bila sre}a Sa’dova zbog ove radosne vijesti. zbog velikog stupnja koji je dostigao u islamu.s. Koliko je samo Poslaniku zna~ila ta veza! Prenosi se da je bio u grupi svojih ashaba. s.s.najja~a veza koja mo`e vezati dva ~ovjeka. zbog njegove ispravne vjere. .s. bio je to Sa’d. obradovao je Sa’da D`ennetom. kad im se pribli`io Sa’d.Ashabi Allahovog Poslanika 137 POSLANIKOV DAJD@I] Sa’d ibn Ebi-Vekkas zauzimao je visoko mjesto kod Bo`ijeg Poslanika.” Poslanik. dao mu je takvu ~vrstu prisegu koja je nezapam}ena u historiji. bio je u njegovoj blizini.v.a.s.a. s.ona je pove}ala ~vrstinu i bliskost i iskrenost me|u njima.” Domalo. da je rekla: “Jedne je no}i nemir obuzeo Bo`ijeg Poslanika. Blago njemu. s. s.a.. kad on re~e: “Na ova vrata }e u}i ~ovjek od stanovnika D`enneta.a. pa re~e: ‘Kamo sre}e da se na|e neki dobri ~ovjek koji bi me ~uvao ove no}i. potom je zaspao dubokim snom da sam ~ula njegovo hrkanje. s.s. Vezivala ih je i rodbinska veza . Vezivale su ih dvije jake veze: veza po vjeri .s. bio je amid`a Amine bint Vehb.a.v. pratio ga u stopu.. pa neka mi neko poka`e svoga dajd`i}a.

a. plemeniti Poslanik ga pretpostavio svojim roditeljima! Povodom toga Alija ibn Ebi-Talib. {tite}i ga svojim tijelima. r. iskrenih u vjeri. za tebe bih `rtvovao i oca i majku.’” Sa’d je obi~avao da ka`e s ponosom: “Tako mi Allaha. Poja~a se buka od ljudskih povika i udaranja oru`ja... ^inilo se da je pobjeda na dohvat ruku muslimana. U tom se momentu oko Poslanika okupi deset junaka. Podi`e se pra{ina prekrivaju}i cijeli prostor. pa mu re~e. On je jedan od muslimanskih junaka koji se ustrajno borio za pobjedu islama. s.” To je ispunilo ponosom Sa’dovu du{u.. i napustila svoja upori{ta prije okon~anja bitke.v. Sukobi{e se dvije skupine. Muslimane ste`e muka. osim Sa’da.s... Me|u njima je bio i Sa’d... Kurej{ije su bile skupile ogromnu vojsku kako bi se rije{ili Poslanika. Ali. Opkoli{e Poslanika i rani{e ga u ~elo.v. Na dan Uhuda istaklo se to juna{tvo i pokazala snaga imana. i preokrenu tok bitke na {tetu muslimana. gdje su do`ivjeli poraz ~iji okus jo{ uvijek nisu bili zaboravili.a. podsti~u}i ga na borbu: “Ga|aj Sa’de. ^uo sam na Uhudu kada je rekao: ‘Ga|aj Sa’de. mislili su da je Vjerovjesnik ubijen. Muhammeda ibn Abdullaha. brane}i ga svojim `ivotima. Konjanici su se kretali i borili poput sjenki.. Tako ih s le|a napade Halid ibn Velid. Suprotstavili su im se muslimani koje je predvodio Poslanik. s..138                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU Te{ko je nabrojati sve Sa’dove juna~ke do`ivljaje i opisati sve pojedinosti zbog njihovog mno{tva i veli~ine.s.v.s. brane}i svoje uvjerenje i istinsku vjeru.a. koji je tada bio u redovima mu{rika.a. za tebe bih `rtvovao i oca i majku. rekao je: “Nisam ~uo da je Allahov Poslanik. jedna grupa je prekr{ila upute Poslanika.s.a. Muslimani se uznemiri{e. u svakoj situaciji. slomi{e mu dva zuba i povrijedi{e o~nu jagodicu. Primijetio ga je Poslanik. s. i osvetili se za Bedr.v.” . i ljudi su vidjeli koliko Sa’d zna~i Poslaniku. ja sam prvi Arap koji je na Allahovom putu ga|ao strijelom. makar bila te{ka i opasna. s. uzdigao nekoga iznad svojih roditelja. Oni proisti~u iz ~iste vjerni~ke du{e nezamu}ene sumnjom i neiskvarene ru`nim mislima.

Odlazio je u pustinju gdje se podu~avao vje{tini ga|anja. zatim di`e ruke i re~e: ‘Bo`e moj. kao da ne{to tra`i. njegovu du{u i njegovo tijelo. pa mu je naredio da prestane {to ovaj ne poslu{a. Sa’d se bio razbolio za vrijeme Oprosnog had`a. Otkloni od njega bolest i primi njegove dove.’ Sa’d potom uze abdest. klanja dva rekata.’ Nije pro{lo dugo kad. usli{aj mu dovu i u~ini ga omiljenim me|u Tvojim robovima. u~ini zdravim njegovo srce. koju je Poslanik prou~io iz svoje velike ljubavi prema Sa’du. Bo`e ljudi.” . Talhu i Zubejra. Ni{ta je nije moglo zaustaviti sve dok nije u{la u gu`vu. Ni u mladosti nije prisustvovao zabavama i lumpovanjima. istr~a odbjegla deva. oba je stavio u slu`bu borbe na Allahovom putu i poziva u islam: strijelu i dovu. upravi njegovu strijelu. Vladaru ljudi.. me|u ljude. Njegovo drugo oru`je bila je momentalno usli{ena dova.” Ovo kazivanje predstavlja jasan dokaz dubine Sa’dovog imana i ~istote njegove prefinjene i plemenite du{e. Ti si Onaj Koji daje ozdravljenje. Gazala ga je sve dok nije umro.” U jednoj drugoj prilici Vjerovjesnik je molio: “Bo`e moj.a. Rekao mu je: ‘Proklet }u te!’ Ovaj mu dogovori: ‘Prijeti{ mi kao da si Poslanik. s. Amir ibn Sa’d prenosi: “^uo je Sa’d ~ovjeka kako vrije|a Aliju. U~ini ovoga znakom (tvoje srd`be). tako da je postao jedan od najvje{tijih strijelaca. Odlika koju mu je podario Uzvi{eni Allah. Posjedovao je dva oru`ja. Ti zna{ da je ovaj ~ovjek psovao ljude kojima si Ti podario Svoju blagodat. Deva nasrnu na onoga ~ovjeka i obori ga pod noge.Ashabi Allahovog Poslanika 139 DVA ORU@JA Kao {to je Sa’d ibn Ebi-Vekkas bio poznat po preciznosti u ga|anju lukom i bacanju koplja. bila je plod dove Bo`ijeg Poslanika. govore}i: “Bo`e moj. otkloni od njega bolest. isto tako bio je poznat kao onaj ~ija je dova bila kabul (usli{ana). tra`im za{titu od svega {to nanosi {tetu. ~ija je dova bila iskrena i ~ista. U ime Allaha. pa Te vrije|anje njih srdi.v. Bo`e moj. niko ga ne mo`e izlije~iti osim Tebe. pa ga je Poslanik potrao rukom po ~elu. bio je zabavljen pravljenjem oru`ja. iz jedne pregrade.s. o ~emu su poznata mnoga prekrasna kazivanja.

nije {krtario. imam veliki imetak a naslje|uje me samo k}erka. . s. ali je i dalje zadr`ao obi~aj dijeljenja i davanja sadake. istinski borac-konjanik. upitao je Sa’d. Razbolio se u godini Oprosnog had`a. Poslije toga. stekao je veliki imetak. Rijetko se desio neki doga|aj ili bitka. ponovi Vjerovjesnik. re~e Vjerovjesnik. Allah mu je vi{e pove}avao imetak.v. Uvijek je dijelio i poklanjao. prekr{iv{i ugovor. ^ak za zalogaj kojim nahrani{ svoju `enu”. a da se tu nije na{ao Sa’d.s. tre}inu?” “Da. oko osamdeset godina. s. i halife Omera. ispunjenog radom. `ele}i pri tome Allahovo zadovoljstvo. Njegova historijska veli~ina i ratna darovitost. Halifa Omer el-.s. a sve {to je vi{e dijelio. tada je imao samo jednu k}erku. a i tre}ina je puno. Perzijanci su napadali na muslimane i nanosili im ogromne gubitke u ljudstvu i ratnoj opremi. dijelio je sirotinji. Sa’d se borio za vremena Poslanika. Za svoga `ivota. “Ne!”. “Da li da dam. Sa’d je dobio mnogo sinova.a. pa ga je Sa’d upitao: “Allahov Poslani~e.v. pa da li da dvije tre}ine imetka dam u sadaku?” “Ne!”.140                                                      Ashabi Allahovog Poslanika @ELJA ZA UDJELJIVANJEM Sa’d je `ivio podugo. Me|utim. dobit }e{ za to nagradu.a.a.aruk je odlu~io da krene u presudnu bitku kojom bi okon~ao to stanje i zauvijek uni{tio djelotvornu mo} Perzijanaca. onda. Njegova uloga predstavlja svijetle stranice islamskog osvajanja. s..a.s.. rade}i dozvoljeno (halal). muhta~ima i nevoljnicima. za sve ono {to podijeli{. nego da tra`e od drugih.v. Obi{ao ga je Poslanik. naro~ito se pokazala kada je halifa Omer odlu~io da stane u kraj neprekidnim napadima koje su vr{ili stanovnici Iraka. A uistinu. LAV SA KAND@AMA Na Allahovom putu. “A pola?”. re~e Poslanik. r. Bolje ti je da ostavi{ svoje nasljednike bogatim.

Na po~etku bitke... a zatim izdao naredbu za pokret.. vo|u Kisrine vojske. done{ena na koplju. podsti~u}i ih na d`ihad. Cijelo tijelo mu je bilo prekriveno plikovima. nego samo svojom pokorno{}u Njemu.. Smjenjivala su se osvajanja za osvajanjima. Po{to im je izlo`io situaciju.. Dr`i ih se dobro. Najugledniji i najobi~niji kod Allaha su jednaki. te se nije mogao upustiti u vrtlog toga boja. Allah je najve}i. Ku}u u kojoj je boravio u~inio je komandom. Sa’d ibn Ebi-Vekkas!” Svi prisutni podr`a{e taj prijedlog. Allah je njihov Gospodar a oni su Njegovi robovi. r. u islam. Uslijedila je bitka. Kad je do{ao da se oprosti od njega. Sa’d se razbolio. to je pravi put. vo|e perzijske vojske. po~eli su predlagati imena ljudi koji su dostojni ovoga velikoga zadatka.” Sa svoga polo`aja pratio je tok bitke.. klanjao je podne namaz. otkada je poslan pa sve do svoje smrti.. Abdurrahman ibn Avf je rekao: “Na{ao sam ga!” Omer upita: “Ko je?” “Lav (s kand`ama). Pazi na odredbe kojih se dr`ao Poslanik. {alju}i im upute i u isto vrijeme bore}i se sa bolovima koji su mu zadavali plikovi. Muslimanske sablje su po~ele da ubijaju i komadaju Kisrinu vojsku. Nakon brojnih ~arki. {to ovaj odbi. vo|enja muslimanske vojske.. jer ~ovjek ne}e posti}i kod Allaha svojim porijeklom ni{ta.v. mud`ahid Sa’d ibn Malik Zuhdijj. Allah je najve}i.aruk uputio mu je rije~i koje izviru iz ~vrstog imana u du{i: “O Sa’de.s.” OSVAJANJE PERZIJE Sa’d ibn Ebi-Vekkas postavljen je za namjesnika Iraka i vo|u vojske..Ashabi Allahovog Poslanika 141 Pozvao je muslimane na zajedni~ki namaz i na dogovor. Omer pozva Sa’da i imenova ga namjesnikom ira~ke pokrajine i povjeri mu vo|stvo nad muslimanskom vojskom. Pove}ala se povr{ina islamske dr`ave.. uzvikuju}i tekbire: “Allahu ekber. tra`ili su junaka-konjanika koji }e izvojevati pobjedu. Omer el-.. Slu{aju}i savjete halife. Sa’d pozva Rustema. Perzijanaca.a.a. . Tamo je vodio muslimane iz pobjede u pobjedu. Obratio se muslimanima. Allahu ekber. Sa’d je poslao pismo halifi Omeru. obja{njavaju}i mu situaciju i opisuju}i mu stanje muslimana. s. Najvredniji poklon koji je dat Sa’du bila je Rustemova glava. odlu~eno je da bitka bude u Kadisijji. razli~iti su po snazi a posti`u nagradu kod Allaha svojom pokorno{}u. neka te ne zanosi ako ti se ka`e ‘Poslanikov amid`i} i njegov ashab’. Vojske su se izmije{ale.. ubijaju}i nevjerstvo i uni{tavaju}i mnogobo{tvo u liku obo`avaoca vatre.

veliki junak. osami se.a.v. koji bi mogao okon~ati sukob i dokraj~iti veliku smutnju. . d`. zatim prema El-Medainu gdje je uzeta Kisrina kruna.. voli Allahovu vjeru.. slomljenog srca i suznih o~iju prate}i {ta se de{ava. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. r. r.. u svim bitkama. namjesnika [ama. govore}i mu: “Amid`a. oprosta.’” Sa’d je u o~ima velikog broja muslimana bio najpogodniji ~ovjek za preuzimanje hilafeta. Izdvojio se od svijeta.. odbija sukob me|u muslimanima. presije~e ga. Muslimani su dobili ogroman ratni plijen..a. kao namjesnik Iraka.s.a. izme|u novoizabranog halife Alije ibn Ebi-Taliba.. evo ovdje je stotinu hiljada sablji (stotinu hiljada naoru`anih vojnika tebi na raspolaganju). ako udarim vjernika. a ako udarim nevjernika.142                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Nakon Kadisijje njegovom zaslugom nastavljen je blagoslovljeni napredak vojske prema Nehavendu. Sa’d je odgovorio: “Ho}u od stotinu hiljada sablji samo jednu sablju. razmi{ljaju}i i tra`e}i od Allaha. Kada mu je do{ao brati} Ha{im ibn Utbe ibn Ebi-Vekkas.v. borave}i me|u svojim devama. Njegovom je sinu Omeru te{ko palo {to mu se otac osamio. i Muavije ibn Ebi-Sufjana. Smatrao ga je dostojnijim hilafeta od zava|enih. s. smatraju te najzaslu`nijim ~ovjekom za hilafet”. Sa’d je izgradio Kufu i u~vrstio temelje islama na {irokim prostranstvima nove islamske dr`ave. osvaja~ Perzije. s.” Po tom odgovoru mo`emo shvatiti ko je bio Sa’d ibn Ebi-Vekkas. VELIKA SMUTNJA Kad se desila velika smutnja me|u muslimanima.. Sa’d zapade u veliku tugu. Rekao mu je: “Borba se vodi oko hilafeta a ti ovdje sjedi{!?” A Sa’d mu je odgovorio: “Sinko moj. kako ka`e: ‘Zaista Allah voli roba koji je bogat a skroman i bogobojazan. ni{ta mu ne na{kodi..a. r.{. onaj koji se borio sa Poslanikom. kojom.s. Osje}ao se nemo}nim da sprije~i fitnu. Nakon toga...a. ~uo sam Allahovog Poslanika. a i halifa Omer ga je izabrao me|u {estericu kandidata za halifu.

Ashabi Allahovog Poslanika 143 PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d ibn Ebi-Vekkas je za `ivota raspolagao ogromnim imetkom koji mu je Allah podario. Sa~uvao sam ga za ovaj dan i `elim da u njemu iza|em pred Allaha. d`ihad i iman. A kad su ga otvorili. Za`elio je da se susretne sa svojim Gospodarom nose}i svoju najljep{u uspomenu.. uspomenu koja sjedinjuje skromnost. pohaban i izderan. Ukopan je u Medini. Nai{aretio je na ormar da ga otvore. Kazao je porodici da su to njegovi }efini. govore}i: “U ovome sam se borio protiv mu{rika na Bedru.. Vratio se Uzvi{enom junak d`ihada..” .. na{li su ogrta~. veliki heroj me|u herojima islama. mezarju ~asnih ashaba Resulullaha. ali ga to nije moglo odvratiti od vjere i u~initi ga da zaboravi svoju skromnost i bogobojaznost. Sa’dov je smrtni ~as zakucao dok je bio u svojoj ku}i u El-Akiki u Medini..” Tako se okon~ao `ivot jo{ jedne od velikih islamskih li~nosti. na Bekiji..

.

U sebi je nosio sve odlike junaka.. r. R. dare`ljivo{}u i po`rtvovanjem na Allahovom putu. sina Abdullahova. radijallahu anha. Majka ga je zvala Ebu-Tahir. {to mu je bilo od koristi da ostvari ogromne dobiti u trgovini. supruge Poslanika. LI^NOST Zubejr ibnul-Avvam. a on je sin Luajja el-Kure{ija el-Esedija. po svome bratu Zubejru ibn Abdul-Muttalibu. skladnoga tijela. . a on je sin Murrov. rijetke brade. Majka mu je Safijja. i Majke vjernika.a.a. smirena pogleda.A.a.s. Bio je ~ovjek srednjega rasta. a on je sin Esedov. bio je hrabar ~ovjek.s. Odlikovao se visokim stupnjem inteligencije i brzinom razumijevanja.. prvi koji se odazvao Poslaniku i objavio svoj islam bio je Ebu-Bekr es-Siddik. s. Nadimak mu je bio Ebu-Abdillah. k}i Abdul-Muttaliba i tetka Bo`ijeg Poslanika.. a on je sin Kusajjov. ISLAM Kada je si{la Objava od Gospodara Svjetova na izabranog me|u stvorenjima i poslanicima. A otac mu. ozarena lica. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Zubejr je sin El-Avvamov. s.v. smion i preduzimljiv.v. a on je sin Huvejlidov. r.s. vjerovjesnika Muhammeda. s.ZUBEJR IBNUL-AVVAM. bija{e brat Hatid`e bint Huvejlid. a on je sin Kilabov. Islam je jo{ vi{e uskladio njegovu li~nost.a.v. El-Avvam ibn Huvejlid. obogativ{i je plemenito{}u. a on je sin Abdul-Uzzaov. tamne crne puti.a.

a.146                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim po~e Ebu-Bekr tajno prilaziti mladi}ima Kurej{ija. Tako je postao bad`o Bo`ijeg Poslanika. a zatim bi zapalio vatru blizu njega. obasuo je Svojom svjetlo{}u njegovu du{u i srce. r.. A kada bi mu amid`a uporno ponavljao svoj zahtijev. ne}u se vratiti nevjerstvu… nikada!” Trpio je tako Zubejr. Majke vjernika. koji se o`enio Esmom. koje niti {tete niti koriste. d`.a. O`enio se Esmom.{.v. U vrijeme kada se o`enio Esmom. s. iscrpljen i obra}ao mu se: “Ostavi Muhammedovu vjeru. pa sa kurej{ijskim silnicima po~e mu~iti prve muslimane. Amid`a bi ga zavezao i zamotao u hasuru. ljudske tvorevine. Zubejr ibnul-Avvam imao je petnaest godina kada ga je Ebu-Bekr pozvao u islam.. a njegovi djedovi su ih obo`avali?! Njegov amid`a se silno rasrdio... koja je kasnije bila poznata kao Esma sa dva pojasa. Zubejr je bio siroma{an mladi}. Allaha mi.. ~ista i plemenita roda.a.s. pred kojim je izjavio {ehadet i bio je ~etvrti ili peti ~ovjek u islamu. Esma. {to je jo{ vi{e pove}avalo njegov bijes.. s. usmjeriv{i dim prema njemu da ga gu{i. r.” ^VRSTA VJERA Primanje islama od Zubejra ibnul-Avvama bilo je za njegovu porodicu i pleme zapanjuju}i doga|aj. a koja je kasnije postala “ku}a islama. sve dok mu Allah nije otvorio puteve trgovine. Nisu ga mogle odvratiti od islama sve muke na svijetu. usprotivio bi se.. Ona mu je bila potpora u te{koj situaciji.a. Maltretirali su ih i izmi{ljali sve mogu}e na~ine njihovog zlostavljanja. sestrom Ai{e. tako da postade jedan od najbogatijih ashaba. Zubejr je bio me|u muhad`irima. da . To je bilo prije nego {to su muslimani uzeli El-Erkamovu ibn Ebu-Erkamovu ku}u u Meki za mjesto tajnog okupljanja. u kojeg se njegova familija uzdala da }e zauzeti vode}i polo`aj u svome plemenu. k}i Ebu-Bekra. A Zubejr je ostao ustrajan i ~vrste vjere.. Do{ao bi Zubejrov amid`a. Zubejr ga je zanemarivao.. Allah. Oslobodit }u te ovog mu~enja. Uputio se Poslaniku.” Me|utim. k}erkom Ebu-Bekra. obja{njavaju}i im savr{enstvo nebeske poruke i svetost njenih ciljeva. napu{taju}i obo`avanje kipova i idola. te se odazvao pozivu. On je jedan od {esterice ashaba.v. Zubejr je bio izlo`en strahovitom mu~enju kakvo nije do`ivio niti jedan od plemenitih ashaba. r. koji nije posjedovao ni{ta osim jedne kobile. odgovorio bi mu s ponosom i vjerom: “Ne. ote`ana disanja. dok bi on bio u mukama. koje je imenovao halifa Omer ibnul-Hattab..s. Taj vrsni mladi}.a. objavljuje islam i slijedi novu vjeru. i pored svojih muka. sve dok Poslanik nije izdao naredbu muslimanima za hid`ru u Abesiniju. brinula se o njoj i timarila je.

Jedna od tih metoda bila je {irenje la`nih glasina.Ashabi Allahovog Poslanika 147 izaberu halifu poslije njega. s. s.s. U to su vrijeme kurej{iski silnici i gospoda zlostavljali muslimane. s. a ljudi su se sklanjali ispred njega.s.v.s.a. A Allahov Poslanik.v.v.. Allahov Poslanik. Tako je razmi{ljao sve dok nije stigao do najvi{eg mjesta u Meki.. koji se iznenadi njegovom izgledu i bijesu. a bio je naumio ne{to opasno.v.. Zatim ga je pobratio sa Selemom ibn Selamom ibn Kurej{ijem iz Medine kada su muslimani tamo u~inili hid`ru.. i ma~u u ruci. Abdullah ibn Zubejr bio je prvo muhad`irsko dijete ro|eno u Medini. A plemeniti ashabi i histori~ari opisali su ga kao “prvu sablju” u islamu.. Pa. A ako je vijest ta~na.a. s. u ku}i El-Erkama ibn Ebu-Erkama. kako bi izazvali nemir i kome{anje u muslimanskim redovima. Poslanik. s. Za taj nadimak vezana je krasna pri~a koja pokazuje veli~inu junaka jo{ iz njegove rane probu|ene mladosti.s. dok je bio mali broj muslimana. pa ga upita: “[ta ti je.. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom kada je bratimio muslimane Meke.v. sastajao se sa ashabima tajno. Ugledao je Allahovoga Poslanika. .s. A {to je jo{ vi{e od toga. Ako je glasina la`na. tada }e njegova sablja udariti po mu{ricima. Tako se jednog dana pro{irila glasina u Meki. dok su mu suze radosnice lile niz obraze: “^uo sam da si uhva}en. bjesne}i poput sna`nog vihora. ili }e oni ubiti njega. PRVA SABLJA U ISLAMU ^ovjek poput Zubejra. Zubejr se uzbudio kada je ~uo tu glasinu. s.” Tu Poslanik.a. preselio je na ahiret zadovoljan njime. Zubejre?” A on mu odgovori.s. mu~e}i ih i maltretiraju}i.v.a.a. kako su se nevjernici uspjeli do~epati Poslanika.. koja je buknula d`ihadom na Allahovom putu.. s. te se uputi ulicama Meke i prema mjestima za koje je znao da ih je Poslanik posje}ivao. ili }e on njih poubijati. Zubejr je jedan od deseterice kojima je obe}an D`ennet. po svojoj preduzimljivosti. Izmi{ljali su nove metode kako bi ih oslabili i odvratili od njihove vjere.a.a. Na po~etku islamskoga poziva.s. i ubiti ga. umirit }e se i sti{at }e se njegov bijes. i bit }e {ehid.v. hrabrosti i odlikama. u~ini dovu za njega i njegovu sablju. ubijati ih i kositi. bio je od najboljih branilaca vjere Bo`ijeg Poslanika.

Na prsima su mu bili o`iljci poput upalih o~iju. hrabrosti. sve dok nije stigao do kraja e{alona..’ A on }e mi na to: ‘Allaha mi.” A onda udari sam na rimsku vojsku. bore}i se uz Allahova Poslanika i na Allahovom putu. samim tim {to je silno `udio za {ehadetom. koju je dobro znao iskoristiti u borbi na Allahovom putu. s.a. svaku od ovih rana sam zadobio. od uboda no`em i strijelom.. Zubejr istupi uzvikuju}i gromoglasno: “Allahu ekber. bio je. r. pa sam mu vidio tijelo. rekav{i o njemu i o Talhi ibn Ubejdullahu: “Talha i Zubejr su moje kom{ije u D`ennetu. ne obra}aju}i pa`nju na rane koje bi zadobio po tijelu. Nadma{ivala je muslimansku vojsku i ratnom opremom i bojnom vje{tinom. Bio je nepobjedivi junak i borac.v. vidio sam po tvome tijelu. a moj pomaga~ je Zubejr ibnul-Avvam. s.v.: “Svaki poslanik ima svoga prisnog pomaga~a. Pri~a Zubejr o svojoj `udnji za {ehadetom.. na mjestu gdje se on borio.. pa mu rekoh: ‘Tako mi Allaha. Znao je Allahov Poslanik. Vojnici su bje`ali ispred njega. Tada se muslimani u~vrsti{e i zavika{e svi Zubejrovim povikom: “Allahu ekber.s. Zatim se sam vrati sa sabljom u ruci.” Pobjeda je bila njihova. Nasrtao bi u bitkama. Desilo se da je rimska vojska. a neprijatelj je stajao zabezeknut od njegovog postupka.’” Zubejr ibnul-Avvam isticao se u svakoj bici i u svakoj situaciji. poletu niti mu je iko bio dorastao u ratnoj spretnosti. pri`eljkivaju}i {ehadet ili pobjedu. prenose}i od Vjerovjesnika: “Rekao je Bo`iji Poslanik. Zubejrovu vrijednost i njegovu iskrenost prema Allahovoj vjeri. da to nije zaslu`io. Po~e{e muslimani uzmicati pred tom ogromnom silom koja je na njih navalila. Bilo je svo izbrazdano sabljama. Svaka bitka u kojoj je u~estovao je dokaz tome.. Pri~a jedan od ashaba: “Uputio sam se sa Zubejrom ibnul-Avvamom jednom na put.a. uvijek u prvom redu.. udaraju}i sabljom desno-lijevo. junak bez premca.” A on ne bi osvojio tako visoko mjesto kod Poslanika. U Bici na Jermuku bio je vo|a jednog odreda. uistinu. pa ka`e: “Talha ibn Ubejdullah dao je svojim sinovima . O tome pri~a Alija ibn Ebi-Talib.a. Niko se nije mogao ravnati s njim u inteligenciji.” Ta Poslanikova po~ast prema Zubejru jo{ se uve}ala kada ga je obradovao D`ennetom. bila broj~ano ve}a.148                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK BEZ PREMCA Zubejr. pa mu je iskazao veliku po~ast. {to nisam vidio ni na jednom drugom.s.

niti bilo ~ega drugog.v.. Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Bio je obi~aj Bo`ijeg Poslanika. sinu Urvetu po imenu ashaba {ehida Urve ibn Amra. uzdigne iznad svojih roditelja? Zubejr ibnul-Avvam stekao je takvu ~ast u okr{aju protiv Benu-Kurejze. Ja }u svojim sinovima dati imena {ehida ne bi li i oni bili {ehidi. Mnogobrojne pri~e govore o te{kim zadacima kojima je bio zadu`en. i u ~emu je o~ekivao da }e uspjeti.a. niti zemljarine. . Time je `elio iskazati po~ast {ehidima koji su pali u borbi na Allahovom putu da bi u~vrstili temelje dini-islama.s. JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA Rijetke odlike koje su ispunjavale li~nost Zubejra ibnul-Avvama u~inile su da bude nenadma{an u svakoj du`nosti koja mu se povjeri.Ashabi Allahovog Poslanika 149 imena poslanika.a. ashaba {ehida D`afera ibn Ebi-Taliba.” Tako je i nazvao svoju djecu: sinu Abdullahu dao je ime po ashabu {ehidu Abdullahu ibn D`ah{u. a sinu Halidu dao je ime po imenu ashaba {ehida Halida ibn Se’ida. osim borbe na Allahovom putu. a izvr{io ih je sa punom sigurno{}u i uspjehom. s. a svoga daid`i}a... On je taj za koga se reklo: “Nikada se nije prihvatio neke vlasti. Izgubili su bitku nakon {to su je bili skoro dobili. od jedne grupe muslimana.s.” Da li ima ve}e po~asti i slave za ~ovjeka kojega Bo`iji Poslanik. s. a znao je da nema poslanika nakon Muhammeda.v. Razlog tome bilo je kr{enje naredbi Bo`ijeg Poslanika. s. kada mu se Bo`iji Poslanik obratio rije~ima: “Za tebe bih dao svoga oca i majku.s. da iskoristi sposobnosti svojih ashaba za poziv u dini-islam. Zubejr ibnul-Avvam bio je prava osoba za te{ke zadatke. kao {to bija{e junak kakvom ravna nema. Zubejr se zaprepastio kad je njegov daid`a Hamza ibn Abdul-Muttalib pao kao {ehid.a. sinu Munziru po imenu ashaba {ehida Munzira ibn Amra.a. sinu Mus’abu dao je ime po imenu ashaba {ehida Mus’aba ibn Umejra. Bila je to te{ka lekcija iz koje su mnogo nau~ili. niti prikupljanja poreza. Zbog toga bi zadu`ivao svakoga onim {to njemu odgovara. ime Hamza dao je po imenu ashaba {ehida i amid`e Bo`ijeg Poslanika. Tako je zaslu`io zadovoljstvo Allaha i Njegova Poslanika.v. s. ime D`afer je dao po imenu Poslanikova amid`i}a.” Pa blago mu se na toj po~asti.. U svom postupku ostao je jedinstven. Znamo kako se u Bici na Uhudu preokrenula situacija na {tetu muslimana.s.v.

i Zubejra ibnul-Avvama. te sam provali njihovu zasjedu. ili }emo otvoriti ovo njihovo utvr|enje. Muslimani su se uz tekbire spremali za pobjedni~ki povratak sa ratnim plijenom.150                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Svojim o~ima vidio je grozote koje su Kurej{ije po~inile na njegovom tijelu.a. s. Te{ko da bilo koji ~ovjek tako ne{to mo`e sam sprovesti. Svoj bol je sa~uvao u sebi.a. ali neko vrijeme nije `elio opomenuti druge muslimane. tako da se Kurej{ijama pri~inilo da je broj muslimana jako veliki.. mo`da. Za sprovo|enje zadatka nije na{ao podobnijih ljudi od Alije ibn Ebi-Taliba i Zubejra ibnul-Avvama. nije u~inio niko prije njega. Ta opsada se oduljila. Oni {to su bili unutar utvr|enja prestra{i{e se. te{ko je palo gledati kako se muslimani vra}aju kao pobjednici. Te{ko je nabrojati sva slavna djela Zubejra. razbje`ali su se na sve strane. uzvikuju}i “La ilahe illellah” i tekbiraju}i. Benu-Kurejza su bili prekr{ili spozarum sklopljen sa muslimanima i sklopili savez sa mu{ricima. Sa rijetkom hrabro{}u. vo|i plemena Havazin. r. zidine i visine.a. Trebalo im je dati lekciju i primjernu kaznu. oko njihovih utvrda. da spase svoje glave.. pa je izabrao nekolicinu svojih ljudi i skupio ih na jedno mjesto pored kojeg su trebali pro}i muslimani. poletom i uvjerenjem: “Tako nam Allaha. Maliku ibn Avfu. Naime. r.v. Tu njih dvojica sami provali{e tvr|avu. Po`uri{e. Alija i Zubejr iskoristi{e njihovu uko~enost. A dovoljno je bilo ono {to je u~inio u ratu muslimana sa plemenom Benu-Kurejza u Medini. Razmi{ljao je Poslanik na koji na~in da okon~a opsadu. bje`e}i prema Meki. pa se strahovitom brzinom uputi{e prema vratima i otvori{e ih.. Dvojica su ashaba primijenili sjajnu taktiku prilikom potjere. rekav{i sa punom vjerom. Isplanirali su podlu zasjedu iz koje }e isko~iti i napasti ih sle|a. Rastjerao ih je i potjerao sa mjesta kao {to bi to u~inio odred vojske. jer islam zabranjuje kasapljenje.s. po~e{e udarati sabljom. me|utim. Nakon {to su se Kurej{ije pobjedonosno povukle prema Meki. Poslanik. Zubejr je primijetio njihovu namjeru. ili }emo okusiti ono {to je okusio Hamza. To je bio psiholo{ki momenat ostvaren hrabro{}u. Tako je po{tedio muslimane prepada i ne`eljenog iznena|enja. Zatim su zajedno stali ispred utvrde. nakon Bitke na Hendeku i pobjede muslimana. Poslanik je odlu~io pokazati mu{ricima snagu islama koja ne priznaje poraz. a oni se nisu predavali. ono {to je u~inio u Bici na Hunejnu smatra se juna{tvom kakvo. ~vrstinom `ivaca i dubinom vjere. .a. dok su tekbiri odzvanjali me|u njima. nakon {to su mu{rici bili pora`eni u Bici na Hunejnu. kako bi muslimani prodrli unutra i porazili pleme Benu-Kurejza. da predvode grupu od sedamdeset konjanika u potjeri za Kurej{ijama. r. Izabrao je Ebu-Bekra es-Siddika. Juna~ka djela Zubejra zaslu`uju da se ispi{u zlatnim slovima. pa ih spopade panika. ne misle}i na osvetu. Naumio je za njima poslati odred mud`ahida. Dvojica junaka uputila su se prema utvr|enju da ispitaju njegove ulaze. sa svojom vojskom izvr{io je opsadu Benu-Kurejze.

Majka vjernik bila je u svojoj nosiljci. Bio je ~ovjek od odluke. Na{ao se Alija. bio u dugu. nego je dijelio onima koji su bili u potrebi. On je najbolji Gospodar i dovoljan Pomaga~. Rekao mu je: “Ako vidi{ da ti je neki dug prete`ak. toliko da je broj sluga koji su se brinuli o njegovom bogatstvu dostigao hiljadu. toliko da je kada je umro.Ashabi Allahovog Poslanika 151 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ Kao {to je Zubejr ibnul-Avvam bio izvstan borac i junak “bez premca”. stekao je ogromno bogatstvo.” PRESELJENJE NA AHIRET Zubejr ibnul-Avvam nije prestajao voditi d`ihad na Allahovom putu onako kako je smatrao da treba i kako je bio uvjeren. rekav{i: “Tako mi Allaha. Umro je. Tajno je zatra`io da se sastane sa Talhom i Zubejrom. nakon ubistva halife Osmana ibn Affana. koji je sprovodio ono u {ta je bio uvjeren i {to je smatrao istinom. radijallahu anha. Oslanjao se na Gospodara svjetova. koji je podijelio ogromno bogatstvo na Allahovom putu.. odu`i njegov dug.a. Pa bi ga On odu`io. a bio je zadu`en.” O tome je kasnije pri~ao njegov sin Abdullah. Silno se isplakao kada se na{ao u takvoj situaciji. r. nasuprot Ai{e..a. pa je oporu~io svome sinu Abdullahu podmirenje njegovih dugova. vi{e se pove}ava njegov imetak i bogatstvo.a.” A Abdullah ga upita: “Na kojeg gospodara misli{?” Zubejr mu odgovori sa punim povjerenjem i vjerom: “Allah. re~e: . Alija. zatra`i pomo} od mog Gospodara. isto tako je bio plemeniti dobro~initelj. a On mu je bio dovoljan Pomaga~. Talha i Zubejr. Nasuprot Alije bila su i dvojica Poslanikovih prijatelja u D`ennetu... Bio je spreman darovati i svoj `ivot na Allahovom putu. kad god sam zapao u pote{ko}u zbog njegovog duga. r. i onih koji su tra`ili osvetu za Osmanovo ubistvo.. Bio je potpuno uvjeren.. r... Ali ni{ta od tog imetka nije ulazilo u njegovu ku}u. sirotinji i na Allahovom putu. Ljubav ka dobro~instvu bila je ukorjenjena u njemu kao i ljubav prema borbi na Allahovom putu.a. pa kada su se sastali. rekao bih: ‘Gospodaru Zubejrov. r. da {to vi{e dijeli na Allahovom putu. Kada se desila velika fitna me|u muslimanima. Bave}i se trgovinom. do{lo je do “Sukoba kod deve” izme|u Alije ibn Ebi-Taliba.

preselio je na ahiret smr}u {ehida. s. re~e: “Obavijestite ubicu Safijjina sina. pa je stade ljubiti..a. a mi smo bili na tom i tom mjestu. saznao {ta je Ibn-D`ermuz uradio. voli{ li Aliju?’ A ti si odgovorio: ‘Kako ne}u voljeti svoga daid`i}a i amid`i}a i onog ko je u mojoj vjeri.Hid`r. bio sam to zaboravio. Ubio ga je dok je klanjao i oteo mu sablju..” Alija ibn Ebi-Talib.s. Kada je Alija..” Zubejr ibnul-Avvam odmah se povu~e sa boji{ta. pratila ga je jedna grupa onih {to su izazivali smutnju i sukob. rekao je Alija ibn Ebi-Talib..s.‘” (El . koji tako|e pade kao {ehid. Allaha mi.a. .a. kako ka`e: ‘Talha i Zubejr su moji drugovi u D`ennetu.’ A on ti re~e: ‘Zubejre. sje}a{ li se dana kada je pored tebe pro{ao Bo`iji Poslanik.’” Tako je uga{en `ivot velikana.v.. sad se sje}am. Talha i Osman od onih za koje Allah ka`e: ‘Odstranili smo iz njihovih prsa mr`nju i u~inili ih bra}om. borac kome nije bilo premca.. pa ti re~e: ‘Zubejre. ne}u se boriti protiv tebe. pa mu se privu~e Ibn-D`ermuz. ti }e{ se boriti protiv njega.v.. 47).... da mu je D`ehennem.” A kada su mu donijeli Zubejrovu sablju. privu~e je sebi.s. Dok je boravio u mjestu zvanom “Vadis-Siba”. Zatim po`uri Alijinom upori{tu. Allaha mi.a. i dodao: “Svojim u{ima ~uo sam Bo`ijeg Poslanika.v.’” Zubejr mu odgovori: “Da. “Nadam se da budem ja. s.. Tako ti Allaha. preuzeo je na sebe d`enazu Zubejra i Talhe. na po~ivaljkama jedni prema drugim okrenutim.152                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Zubejre.. r. i bit }e{ nepravedan prema njemu. s. r.a. nose}i sablju i misle}i da mu nosi radosnu vijest.. Zubejr. Plakao je i govorio: “Koliko je samo ova sablja uklanjala te{ko}e Bo`ijeg Poslanika.a. r.

a on Gafilov.. NJEGOVO IME Abdullah je sin Mes’udov. R. maloga lica obilje`enog preciznim crtama. a on Habibov. a on S’adov. a on Ilijasov. Nova vjera u koju je pozivao najodabraniji Poslanik i najodabranije stvorenje. a on Tejimov. a on Henzilov. spre~avanje nasilja i zabranu ugnjetavanja. posredstvom meleka D`ibrila. sin Abdullaha. Bio je saveznik sa plemenom Beni-Zuhre. d`.s.A. Ljudi su mu dali nadimak Ibn Ummi Abd. Uprkos tome. a on Mudrikov.{.s. njegovo sitno tijelo nosilo je odlu~nost i volju ~vrstu poput brda koju ne povijaju pote{ko}e. Bogate Kurej{ije unajmljivale su ga da im ~uva stoku. pa je stanovnike Meke el-Mukerreme pozivao u novu vjeru spu{tenu od Allaha. a on Semhov.arov. poslan je cijelom ~ovje~anstvu sa nebeskom porukom.ABDULLAH IBN MES’UD. mr{avih nogu. .. Muhammed. crnoput. propagira me|uljudsku jednakost. PRELAZAK NA ISLAM Allahov Poslanik. ~emu su bili izlo`eni ni`i slojevi dru{tva. Bio je niska rasta tako da nije prelazio visinu ~ovjeka koji sjedi. a on El-Harisov. a on . a on Mudara el-Hezlijja Ebu-Abdurrahmana. a.. a on Mahzumijev. a on Sahilov. a. sitan. LI^NOST Abdullah ibn Mes’ud bio je od onih obi~nih Mekelija.s. tako da se on nije usu|ivao sjediti s njima niti je prisustvovao njihovim sjelima. a on Kahilov. Vjera koju je posjedovao Abdullah ibn Mes’ud bila je duboka poput okeana. a.

154                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Istinska vjera dini-islam jeste vjera humanosti; ona navodi ~ovjeka da pritekne u pomo} ~ovjeku, da bogati usre}i siroma{noga, da jaki pomogne slaboga. Zbog toga, dini-islam je podjednako upu}en gospodi, kao {to je upu}en i siromasima, prosjacima i muhta~ima. Abdullah ibn Mes’ud ~uo je za Poziv Muhammed ibn Abdullaha, a bio je tek stasao mladi}. Me|utim, tome nije pridavao veliku pa`nju. Rade}i kao siroma{ni najamnik, `ive}i `ivotom pastira - ~uvao je stado Ukbeta ibn Ebi-Mu’ajta. Abdullah je vidio sva|e i netrpeljivosti izme|u kurej{evi~ke gospode i velikana. Me|utim, za njega tu nije bilo udjela, on je bio daleko od toga. Nije potrajalo dugo, a i on sam osjetio je istinitost Poziva, vidjev{i svojim o~ima nadnaravnosti date Poslaniku, a.s. Odazvao se pozivu i obznanio svoj prelazak u islam. Stavio se na raspolaganje i slu`bu Poslaniku, a.s., koji mu je iskazao zadovoljstvo i dobrodo{licu.

POVJERLJIVI DJE^AK
Pri~a o Abdullahovom prelasku na islam po~inje doga|ajem koji je glavni uzrok njegova uvjerenja u ispravnost Poslanikovoga poziva. S druge strane, isti doga|aj ujedno poslu`io je kao dokaz neporo~nosti siroma{noga dje~aka, koji ~uva emanet stavljen njemu na povjerenje. Naime, jednoga dana, dok je Abdullah ~uvao stado Ukbeta ibn Ebi- Mu’ajta, u jednoj mekanskoj dolini, do|o{e mu dva umorna ~ovjeka. Na njihovim licima mogla se primijetiti iscrpljenost, a na bijelim ispucalim usnama `e|. Abdullah ibn Mes’ud ovako pripovijeda o svom prvom susretu sa Allahovim Poslanikom, a.s.: “Bio sam mladi} koji je tek dostigao punoljetnost. ^uvao sam stado Ukbeta ibn EbiMu’ajta, kada mi jednoga dana do|e Allahov Poslanik, a.s., u dru{tvu sa Ebu-Bekrom, pa me upita: ‘Mladi}u, ima{ li nam dati mlijeka da se napojimo?’ Ja odgovorih: ‘Meni je stado dato na ~uvanje i ne}u vas napojiti.’ Allahov Poslanik, a.s., ponovo me upita: ‘Ima{ li u stadu ovcu koja se nije janjila?’ Rekao sam da imam, pa sam je doveo. Tada Allahov Poslanik dohvati ovcu, obrisa joj vime, pa zamoli Allaha, a u tom se napuni ovcino vime. Potom Ebu-Bekr donese izdubljen kamen, pa pomuze u njega. Prvo se napi Ebu-Bekr, a zatim Poslanik, a.s. Allahov Poslanik naredi vimenu, pa se ono vrati u svoj prvobitni oblik. Ja mu rekoh: ‘Podu~i me ovom govoru’ A Allahov Poslanik, a.s., odgovori mi: ‘Ti si ve} podu~en, mladi}u.’” Prvi susret Abdullaha ibn Mes’uda sa najodabranijim stvorenjem govori nam dvije stvari: prvo: Abdullah ibn Mes’ud kao povjerenik nad stadom Ukbeta ibn Mu’ajta, odbija da

Ashabi Allahovog Poslanika

155

napoji Poslanika, a.s., i Ebu-Bekra es-Siddika, r.a. Ovo je primjer njegova povjerenja i ~uvanja tu|eg bogatstva datog mu na povjerenje. Ovo je kasnije bilo presudno kod Poslanika, a.s.; drugo: Allahov Poslanik, a.s., kod mladi}a vidio je brzinu i pronicljivost, {to ga je podstaklo da ga obavijesti o znanju koje }e ste}i, rekav{i mu: “Ti si ve} podu~en, mladi}u.”

PRVI KARIJA 23
U prvim danima objave islama, kao {to smo ve} kazali, muslimani su bili neznatni i nejaki, a skupljali su se u ku}i El-Erkama ibn Ebi- Erkama u Meki. U njoj su u~ili islam i dogovarali se o na~inu {irenja nove vjere. Kurej{ije do tada nisu ~uli da je neko glasno i javno u~io Allahove ajete. Sjede}i sa Muhammedom, a.s., ashabi koji su se prvi odazvali pozivu u novu vjeru po`eljeli su da jedan od njih prou~i ne{to od Allahovih uzvi{enih ajeta, a da ih Kurej{ije ~uju. Poslu{ajmo predanje ~asnoga ashaba Ez-Zubejra ibn el-Avvama koji je bio svjedok doga|aja sa Kurej{ijama: “Prvi koji je naglas prou~io Kur’an poslije Allahovoga Poslanika, a.s., bio je Abdullah ibn Mes’ud, r.a. Naime, jednoga dana sakupili su se ashabi Allahovoga Poslanika, a.s., i rekli: ‘Tako nam Allaha, Kurej{ije nisu jo{ ~uli da je neko javno prou~io ne{to iz Kur’ana. Pa ko bi to mogao uraditi?’ ‘Ja }u’, javio se Abdullah ibn Mes’ud. ‘Bojimo se za tebe, `elimo ~ovjeka ~ije }e ga pleme mo}i za{tititi od Kurej{ija, ako ga htjednu kazniti’, reko{e ashabi. Abdullah ibn Mes’ud im re~e: ‘Dozvolite mi, Allah }e me za{tititi.’ Sljede}eg dana, Abdullah ibn Mes’ud oti{ao je na mjesto gdje se Kurej{ije okupljaju, pa stao i zau~io: “U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.’” “Milostivi, Pou~ava Kur’anu...”24 U~io je tako, a Kurej{ije su se okupljale oko njega poku{avaju}i da razaberu {ta govori. ‘[ta ovo zbori ibn Ummi Abd?’ ‘Citira ne{to od onoga {to je do{lo Muhammedu, rekli su neki, a zatim navalili na IbnMes’uda, udaraju}i ga gdje stignu. Abdullah ibn Mes’ud je i dalje u~io ajete, u~io je sve dok je htio, a potom se vratio svojim drugovima, onako ozlije|en i izgruvan po licu i tijelu. ‘To je ono ~ega smo se pla{ili za tebe’, reko{e mu ashabi. A Abdullah ibn Mes’ud odgovori:

156                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

‘Allahovi neprijatelji mi nisu nikada bili bezna~ajniji. Ako `elite, i sutra }u uraditi isto {to sam uradio danas.’ ‘Dovoljno je’, reko{e ashabi, ‘ve} su ~uli ono {to mrze.’” Abdullah ibn Mes’ud bio je tako prvi koji je u~io jasne kur’anske ajete, na najsvetijem mjestu u Meki - Bejtullahil-haramu. Poslije toga, Abdullah je ~esto, svojim bogobojaznim i osje}ajnim glasom, u~io Kur’an Allahovom Poslaniku, a.s. Jednom prilikom Poslanik, a.s., po`elio je ~uti Abdullaha ibn Mes’uda, pa ga pozva i re~e: ‘U~i mi Kur’an, Abdullahu!’ Abdullah se postidi i re~e: ‘Kako da u~im kad je tebi objavljen?!’ A Resulullah, a.s., odgovori mu: ‘Volim da slu{am kad neko drugi u~i Kur’an.’ Abdullah ibn Mes’ud po~eo je u~iti suru En-Nisa, dok nije prou~io ajet: “A {ta }e tek biti kada dovedemo svjedoka iz svakoga naroda, a tebe dovedemo kao svjedoka protiv ovih...”, nakon ~ega Allahovom Poslaniku, a.s., kliznu{e suze niz lice i re~e: “Dovoljno je.”

IZ POSLANIKOVE PORODICE
Allahov Poslanik, a.s., upoznao jeIbn Mes’udovu iskrenost i spremnost da se `rtvuje na Allahovom putu, pa ga je pribli`io sebi imaju}i u njega potpuno povjerenje. Abdullahova povjerljivost je prvi put pokazana pri susretu u dolini Meke dok je ~uvao stado. Abdullah je povjerovao u iskrenost Poslanika, a.s., i savr{enstvo Poziva kojim je zadu`en, te mu se stavio u slu`bu. Iz dana u dan se njegova vezanost i prisnost sa Resulullahom, a.s., pove}avala. Ono je najzad naraslo do te granice da mu je bilo dozvoljeno pokucati na Poslanikova, a.s., vrata u bilo kom vremenskom periodu, i ulazio je u ku}u bez imalo sustezanja. Abdullah ibn Mes’ud `urio je da {togod uslu`i najodabranije stvorenje, Allahova Poslanika, a.s., pa mu je ~ak obuvao obu}u pri njegovom izlasku iz ku}e i skidao je kada bi ulazio. Isto tako, nosio je Resulullahovu obu}u i misvak za zube, zaklanjao Resulullaha prilikom kupanja i polijevao mu vodu. Tako|er, budio je Poslanika i ulazio u sobu u kojoj je on boravio. Ebu-Musa el-E{’arij govori o toj vezi, pa ka`e: “Do{li smo ja i moj brat iz Jemena, pa smo pomislili da su Abdullah ibn Mes’ud i njegova majka iz Poslanikove, a.s., porodice, zbog ~estog ula`enja u Resulullahovu ku}u.”

Ashabi Allahovog Poslanika

157

Allahov Poslanik, a.s., ga je jako zavolio, a me|u ostalim ashabima ukazao mu posebno mjesto. Ibn Mes’ud je bio Resulullahov, a.s., tajnik. O Abdullahu ibn-Mes’udu i njegovoj vezi s Poslanikom, ashabi su znali re}i: “Bilo mu je dozvoljeno {ta nama nije i bio je svjedok ~emu mi nismo bili.” Upravo zbog toga {to je Allahov Poslanik, a.s., imao veliko povjerenje u njega dozvolio mu je da do|e u bilo kojem vremenu, rekav{i: “Dozvoljeno ti je da u|e{ kod mene u svakom vremenu.”

PRAVNIK UMMETA
Dru`e}i se sa Allahovim Poslanikom, a.s., Abdullah ibn Mes’ud stekao je veliko znanje iz fikha25 i istinsku bogobojaznost, a sam o sebi je kazao: “Slu{aju}i Allahovoga Poslanika, a.s., nau~io sam sedamdeset sura u kojim mi nema premca me|u mojim drugovima.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, izuzetan u~a~ Kur’ana, a osim toga bio je jedan od ashaba koji je najbolje razumijevao Kur’ani-kerim. U ovom je smislu zabilje`eno predanje kada je jedan ~ovjek do{ao kod halife Omera ibn el-Hattaba. r.a., dok je on stajao na Arefatu i rekao mu: “Vladaru pravovjernih, dolazim iz Kufe, u kojoj sam ostavio ~ovjeka koji napamet diktira i tuma~i Kur’an.” Omer se naljuti kao rijetko kada, unese se ~ovjeku u lice i upita: “Ko je on, te{ko tebi?” “Abdullah ibn Mes’ud.” Kod halife Omera nesta svake ljutnje, pa smireno re~e ~ovjeku: “Tako mi Allaha, ne znam da je ostao i jedan od ljudi dostojniji ovoj stvari (tuma~enju Kur’ana) od njega. Ispri~at }u ti ne{to o tome. ‘Allahov Poslanik, a.s., jedne je no}i sjedio kod Ebu-Bekra. Razgovarali su o pitanjima koja se ti~u muslimana, a i ja sam bio u dru{tvu i u~estvovao u razgovoru. Nakon razgovora, zajedno sa Resulullahom, a.s., iza{li smo i uputili se ka d`amiji. Kada smo stigli, zatekli smo nepoznatog ~ovjeka na namazu. Allahov Poslanik, a.s., zastao je i slu{ao njegovo u~enje. A onda se okrenu i re~e: ‘Koga raduje da u~i Kur’an onako kako je objavljen, neka u~i po kiraetu kojim u~i ibn Ummi Abd (Abdullah ibn Mes’ud).’ Poslije namaza, Abdullah ibn Mes’ud stao je i po~eo u~iti dovu, na {to Allahov Poslanik re~e: ‘Tra`i, bit }e ti dato! Tra`i, bit }e ti dato. A ja rekoh u sebi’, nastavlja Omer, ‘Tako mi Allaha, poranit }u kod Abdullaha ibn Mes’uda da ga obradujem o Poslanikovoj garanciji za njegovu dovu. Tako sam i uradio. Uraniv{i stigao sam do njega, me|utim, kod njega je ve} bio Ebu-Bekr koji me prete~e. Tako mi Allaha, nisam se nikada takmi~io sa Ebu-Bekrom u ~injenju dobra, a da me nije pretekao.’”

158                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Mnogo je primjera Abdullahova razumijevanja i znanja. Dovoljan dokaz tome jeste doga|aj sa halifom Omerom ibn el-Hattabom, r.a. Halifa je sreo karavan koj je dolazilo sa puta. No} je bila mra~na tako da nisu mogli prepoznati ko im dolazi u susret. U tom karavanu je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Omer je rekao da ih dozovu: “Odakle dolazite?” A Abdullah ibn Mes’ud odgovori: ”Sa raznih strana.” 26 “A znate li {ta je u Kur’anu najveli~anstvenije?” ”Allah je - nema boga osim Njega - @ivi i Vje~ni! Ne obuzima Ga ni drijeme` ni san!” 27, odgovori Abdullah. “Pitajte ih {ta je u Kur’anu najpravednije?”, upita Omer. “Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini i da se bli`njim udjeljuje” 28, na to }e Abdullah. “Pitajte ih {ta je univerzalno u Kur’anu?” “Onaj ko bude uradio koliko i trun dobra - vidjet }e ga, a onaj ko bude uradio i koliko trun zla- vidjet }e ga,” 29 odgovori Abdullah. “[ta je najstravi~nije u Kur’anu?” “To ne}e biti ni po va{im `eljama, ni po `eljema sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo bit }e ka`njen za to i ne}e na}i, osim Allaha, za{titnika ni pomaga~a.” 30 “Pitaj ih {ta u Kur’anu daje najvi{e nade?” “Reci: ‘O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogrije{ili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah }e, sigurno, sve grijehe oprostiti. On doista mnogo pra{ta i On je milostiv ‘” 31, odgovori Abdullah. A Omer }e na kraju: “Pitajte ih je li me|u njima Abdullah ibn Mes’ud?” Oni odgovori{e: “Tako nam Allaha, jeste!”

“SUDIJA” EBU-D@EHLU
Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je patnje i zlostavljanja kao i svi prvi muslimani, ako ne i mnogo gore i te`e od njih. On nije bio uticajna li~nost i nije poticao iz ugledne ku}e niti je imao jako pleme koje bi ga {titilo od mu{ri~kih napada. Me|utim, Ibn-Mes’ud bio je osoba dubokoga vjerovanja i lijepoga ahlaka. Kroz svoje neda}e koje je pre`ivljavao od mo}nika Kurej{ija, upoznao je zadrte i zagri`ene Allahove neprijatelje. Abdullah ibn Mes’ud pre`ivio je i u~estvovao u ratnim pohodima. Kao i ostali ashabi bio je uz Resulullaha, a.s., spreman da `rtvuje `ivot na Allahovome putu.

Ashabi Allahovog Poslanika

159

Na dan Bedra islam je zasjao punim sjajem, neka je hvala Allahu {to je tako bilo, a svjetlo vjerovanja zra~ilo je iz du{a ljudi koji su bili uz Allahovoga Poslanika, a.s. Zbog toga je pobjeda bila njihova sudbina, od Allaha odre|ena. Bitka na Bedru pokazala je svijetu da je kraj nasilnika i zulum}ara propast, a put pristalica Istine postojan i siguran. Abdullah ibn Mes’ud nosio je na dan Bedra u du{i `elju o kojoj nikome nije govorio. Kretao se u `aru borbe poput p~ele, s jednog na drugo mjesto, onako sitan i hitrih pokreta. Njegova pokretljivost nije bila uzmicanje niti bje`anje, ve} potraga za odre|enom osobom `ele}i osvetu i njegovu kaznu. Odjednom, Abdullah ibn Mes’ud je ugledao dva Afrova sina kako se bore sa Ebu-D`ehlom. Radostan {to je na{ao koga je tra`io, povika: “Dr`ite ga!” Onda se pribli`io i sabljom presudio Allahovom neprijatelju, odsjekav{i mu glavu. Uzeo ju je i odnio Poslaniku, a.s., uzvikuju}i: “La ilahe illellah... Allahu ekber” (Nema boga osim Allaha... Allah je najve}i!)

TE@I OD UHUDA
Davno je re~eno “^ovjek se mjeri po njegovom srcu i jeziku.” Ova izreka ponajvi{e odgovara Abdullahu ibn Mes’udu. Ljudska vrijednost, uistinu, ne procjenjuje se po njegovoj krupno}i, visini ili ljepoti. Vrijednost je u du{i bogobojaznoj, u o{troumnosti prodornoj i u ~injenju dobro~instva. Abdullah ibn Mes’ud je upravo takve vrline stekao kroz dru`enje i ~injenje hizmeta Allahovom Poslaniku, a.s. Zbog toga, Abdullah je u`ivao va`no mjesto kod Allahova Poslanika, a.s. Jedne prilike Resulullah je rekao: “Kada bih trebao nekoga imenovati za vo|u bez {ure muslimana, imenovao bih Ibn Ummi Abda.” Navest }emo doga|aj koji najbolje pokazuje Abdullahovo mjesto kod Poslanika, a.s., i bitnu poziciju koju je zauzimao u islamu. Allahov Poslanik, a.s., sjedio je sa svojim ashabima, a me|u njima je bio i Abdullah ibn Mes’ud. Sjedili su ispod drveta na kojem su bili uzreli plodovi. Abdullah ibn Mes’ud popeo se na drvo da ubere nekoliko plodova. Kada su ashabi pogledali odozdo, vidjeli su njegove tanke potkoljenice, pa su se po~eli smje{kati i i{aretiti jedan drugom. Primijetiv{i to, Resulullah, a.s., re~e: “Smijete se potkoljenicama Ibn-Mes’uda?! Tako mi Onoga u ^ijoj je ruci moj `ivot, one su kod Allaha, d`.{., te`e od brda Uhud.”

160                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

POVJERENIK BEJTUL-MALA KU.E
Abdullah ibn Mes’ud tokom je cijeloga svoga `ivota bio u dru{tvu sa Allahovim Poslanikom. a.s., sve do njegovog preseljenja na ahiret. Halifa Omer ibn el-Hattab, r.a., poznavao je Abdullahovu vrijednost, pa ga je postavio za povjerenika dr`avne blagajne Kufe. Tom je prigodom, obra}aju}i se stanovni{tvu Kufe, rekao: “Tako mi Allaha, Koji je samo jedan, zaista, ja dajem prednost Abdullahu ibn Mes’udu nad sobom kod vas, pa uzmite od njega i podu~avajte se kod njega.” Zavoljeli su ga stanovnici Kufe, izuzev nekolicine koja nikad nikoga nije voljela. To su bili buntovni ljudi koji vole odmetni{tvo, pobune i smutnje. Ta privr`enost se najbolje vidjela kada je halifa Osman ibn Affan, r.a., htio smijeniti Abdullaha ibn Mes’uda sa polo`aja povjerenika, na {to se okupi{e stanovnici Kufe i reko{e Abdullahu: “Budi sa nama i ne izlazi iz grada. Mi }emo te za{tititi, da od halife ne do|e ni{ta {to ti ne voli{.” Me|utim, Abdullah ibn Mes’ud sa svojim ~istim vjerovanjem, sa ahlakom klesanim u Poslanikovoj, a.s., ku}i, nije `elio nikakvo opiranje Vo|i pravovjernih. Obratio se stanovnicima Kufe i rekao im: “Zaista je na meni pokornost halifi i sigurno }e se dogoditi smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.” Zatim se vratio u Medinu gdje nai|e na neke nesuglasice i razmimoila`enja sa halifom Osmanom , {to navede Vo|u pravovjernih da ukine Abdullahu nov~ano primanje. Uprkos svemu tome, Abdullah ibn Mes’ud nije progovorio nijednu ru`nu rije~ o halifi, neka je na njih obojicu Allahovo zadovoljstvo i selam. Ibn-Mes’ud nagovijestio je ono {to }e se desiti muslimanima, upozorio je na veliku smutnju koja }e do}i poslije njegovog smjenjivanja, a u kojoj nije `elio u~estvovati. On je to i javno izjavio, rekav{i: “Dogodit }e se velika smutnja, a ja ne `elim biti prvi koji }e joj otvoriti vrata.”

BOGOBOJAZNI U^ENJAK
@ivot Ibn Ummi Abda (Abdullaha ibn Mes’uda) u ku}i Resulullaha, a.s., ostavio je neizbrisiv trag na njemu. Bio je ~ovjek od nauke, bogobojazan i savjestan. Abdullah ibn Mes’ud nije bio samo sluga Allahovom Poslaniku, a.s., i u~a~ Kur’ana nego je ta blagoslovljena veza proizvela u~enjaka i pravnika. O njemu je Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao: “On je posuda ispunjena znanjem.” Allahov Poslanik, a.s., tako|er je oporu~io: “Prihvatite znanje Ibn Ummi Abda.” Abdullah ibn Mes’ud bio je, dakle, poznavalac {erijatskog prava, vjere i prenosilac

Ashabi Allahovog Poslanika

161

~asnog Resulullahovog hadisa. Koliko je bilo strahopo{tovanje koje je Abdullah ibn Mes’ud osje}ao kada bi se dotaknuo hadisa koji je prenosio direktno od Allahova Poslanika, a.s. Sav je drhtao boje}i se da ne bi ne{to dodao ili zaboravio iz hadisa. O ovome Alkame ibn Kajs ka`e: “Abdullah ibn Mes’ud bi svakoga ~etvrtka, nakon ikindije dr`ao ders. Nisam ga ~uo, u toku svih tih predavanja da je rekao osim jedanput: ‘Rekao je Allahov Poslanik, a.s...’ Ja sam tada pogledao u njega, bio je naslonjen na {tap koji se tresao i klatio.” Po{tovanje prema najodabranijem stvorenju, Allahovome Poslaniku, a.s., onome {to je on govorio i njegovome hadisu, dostiglo je granicu da je podrhtavao iz strahopo{tovanja i bojazni da spomenuv{i hadis {togod ne pogrije{i. Amr ibn Mejmun opisao je njegovo stanje kada bi citirao hadis Allahova Poslanika, a.s., u sljede}em predanju: “I{ao sam ~esto kod Abdullaha ibn Mes’uda. Godinu dana ga nisam ~uo da prenosi hadis od Allahova Poslanika, a.s.,osim {to je jednom rekao: ‘Rekao je Allahov Poslanik...’, pa ga je obuzela takva bojazan da sam primijetio kapi znoja velike kao gra{ke kako kapaju sa njegova ~ela. Zatim je progovorio: ‘U ovom je smislu rekao Allahov Poslanik, a.s...’” Njegovo visoko mjesto me|u ~asnim drugovima prve generacije, neka je na njih Allahovo zadovoljstvo i selam, da se vidjeti iz govora Ebu-Muse el-E{’arija: “Ne pitajte nas ni o ~emu sve dok je me|u vama ovaj u~enjak”, tj. Abdullah ibn Mes’ud. Neki su ashabi vladaru pravovjernih Aliji ibn Ebi-Talibu rekli: “Vladaru pravovjernih, nismo vidjeli ~ovjeka ljep{eg ahlaka, korisnijeg u nauci, boljeg u dru{tvu i bogobojaznijeg od Abdullaha ibn Mes’uda!” “Tako vam Allaha, je li iskreniji od vas?”, upita ih Vladar pravovjernih. “Jeste!”, reko{e. “Bo`e moj, budi svjedok, Bo`e moj i ja ka`em ono {to su oni rekli, i jo{ ljep{e... U~io je Kur’an, dozvoljava ono {to je Allah dozvolio i zabranjuje ono {to je Allah zabranio... poznaje {erijatsko pravo i poznaje sunnet.” O Abdullahu ibn Mes’udu izre~ene su mnoge izreke koje govore o dubini njegove mudrosti i znanju, te mo}i izra`avanja kojoj ga je podu~io Plemeniti Kur’an. Zabilje`eno je da je za halifu Omera ibn el-Hattaba. r.a., Abdullah kazao: “Njegov je islam bio osvajanje, njegova hid`ra pobjeda, a njegova vladavina milost.” Tako|er, osvrnuo se na va`nost ljudskoga rada, pa je rekao: “Zaista, osjetim mr`nju prema ~ovjeku kada ga vidim besposlena... da nema posla na dunjaluku, a ni posla za ahiret.”

i oni ga primaknu{e. Iskopali su mu kabur te Poslanik. A Ibn-Mes’ud odgovori: “Milost mog Gospodara. a. Ebu-Bekra i Omera.” Ovo su bili principi u `ivotu Abdullaha ibn Mes’uda.a.” (Od Allaha) “Zar ne}e{ da naredim da ti daju platu?” (Nakon {to mu je halifa prije ukinuo platu. Slavljenim. Kada mu je do{ao halifa Osman Zun-nurejn. “Za ~im osje}a{ potrebu?”.... mud`ahidima u pohodu na Tebuk. Najte`e su gre{ke la`i.re~e: ‘Primaknite mi va{eg brata’... jer sam ~uo Poslanika.s. Ponavljao je: “Najve}e bogatstvo jeste zadovoljstvo du{e. kao {to i jeste.s. Ko opra{ta. re~e: ‘Allahu moj. upita ponovo halifa.’” . Veli~anstvenim. Kada su ga spu{tali u kabur. Najbolja je opskrba bogobojaznost. rekao mu je: “Na {to se `ali{?” “Moji grijesi”. Oti{ao sam na mjesto odakle se vidjela svjetlost. Mo`da je u cijelom svom `ivotu imao samo jednu istinsku `elju. @elju koju tra`i istinski musliman. zano}io sam s njim zadovoljan. nakon {to se vratio u Medinu. a.” “Neka ostane tvojim k}erkama poslije tebe!”. r.) “Nemam potrebe za njom.s.s.. r. Ustao sam u pola no}i i u jednom dijelu vojnog logora primijetio svjetle}u baklju.. budi i Ti zadovoljan s njim!’ A ja rekoh: ‘Kamo sre}e da sam ja vlasnik ovog kabura.162                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Svije}a Abdullahova `ivota se polahko po~ela topiti i gasiti. a. Dunjaluk je u njegovim o~ima bio prolazan i kratak.” Halifa ga upita: “Da ti dovedem lije~nika?” “Moja je bolest od lije~nika. a.a. ne}e ga nikada sti}i siroma{tvo... re~e halifa. i Allah }e njemu oprostiti. kao {to smo spomenuli. Posljednje trenutke provodio je u ibadetu i razmi{ljanju.. odgovori mu Abdullah ibn Mes’ud.’” Abdullah ibn Mes’ud nije bio privr`en dunjalu~kom sjaju i ukrasima. a najgora je hrana jetimski imetak. Sahranjivali su Abdullaha Zul-Bed`adejna el-Muznija koji je tu no} preselio na ahiret. Najgora je zarada kamata. a `udio je za zadovoljstvom Gospodara svjetova. a. Resulullah.s. O tome Abdullah ibn Mes’ud pripovjeda: “Bio sam sa Poslanikovim. “Zar se pla{i{ siroma{tva za moje k}eri?! Ja sam naredio svojim k}erkama da svaku no} u~e suru El-Vakia. gdje sam zatekao Poslanika. da je rekao: ‘Ko prou~i suru El-Vakia svako ve~e. Najgore je sljepilo neznanje.

. a imao je ne{to vi{e od {esdeset godina. a. Abdullah ibn Mes’ud preselio je. D`enazu mu je klanjao ~asni Poslanikov ashab Ez-Zubejr ibn el-Avvam po no}i. kao {to mu je dao blagoslov za sticanje nauke i kao {to je bio zadovoljan u dru`enju s njim. Ukopan je u El-Bekiji.. mezarju svijetle Medine. gdje su ukopani ~estiti {ehidi Uhuda.s. islam jeste vjera jednakosti. Jer. istine i pravde. i njega stavi u kabur i uputi dovu i blagoslov kod njegova ukopa. Islam je odlikovao Abdullaha ibn Mes’uda . uzvisuju}i ga sa dered`e na dered`u.Ashabi Allahovog Poslanika 163 Abdullah ibn Mes’ud `elio je da Allahov Poslanik.

.

Ummu Enmar uo~ila je Habbabovu inteligenciju i pronicljivost. R. a on Hazimov. Poru{ili su {atore. Habbab se igrao sa svojim vr{njacima u {atoru plemena Temim. Skupili su otete `ene i djecu. Nakon podu`ega slu`enja. kupuje ga i prodaje. vezali im noge i ruke kao `ivotinjama i odveli ih na pijacu roblja da ih prodaju. a on D`endelov. U predislamskom dobu ratovanje je bilo zakon Arapskoga poluotoka. skru{ena i slomljena srca. Habbab nije bio kao drugi mladi}i koji su se igrali i zabavljali i provodili vrijeme u ribolovu i lovu zato {to mu to uvjeti nisu dozvoljavali.A. a on Zejdov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Habbab. daju}i mu {to . pa se posvetio u~enju zanata i ~itanju i pisanju. @elio je nadoknaditi propu{teno. Habbab je od toga dana li{en roditeljske nje`nosti i za{tite familije. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. poku{avaju}i ga usmjeriti poslu i zanatu koji }e mu koristiti. a on Menatov.HABBAB IBN EL-ERETT. U tome ga je mnogo pomogla Ummu Enmar. Kupila ga je mekanska bogata{ica po imenu Ummu Enmar el-Huzaijje. kao {to je trgovanje robljem bila najra{irenija pojava. sin je El-Erettov. a on Temima et-Temimija. Jedno arapsko pleme napalo je pleme Temim. Habbab je odrastao u njenoj ku}i slu`e}i je i slu{aju}i njene naredbe s punom pokorno{}u. a on Sa’dov. Tako je bilo u svim dijelovima zemlje. ^ovjek nije bio ni{ta drugo do jeftina roba u dru{tvu u kome ja~i vlada slabijim. odlu~uje o njegovom `ivotu i sudbini. Prema njemu se ljubazno odnosila. Kada je bio dijete. a on Ka’bov. zarobili `ene i zaplijenili stoku i imetak. TE[KO DJETINJSTVO Nijedno dijete od svoga ro|enja nije do`ivjelo patnje kao Habbab ibn el-Erett. ona ga je oslobodila.

posmatraju}i i poku{avaju}i otkriti tajnu njihova zanata. o `ivotu . Bio je vje{t u ukra{avanju i rezbarenju slika i natpisa na njima. Bio je smirena osoba. jer su oni bili i saveznici Ummu Enmar. Dunjaluk mu se po~eo smije{iti nakon duge patnje. Djetinjstvo mu je bilo tu`no. Na kraju je sklopio i savez sa Benu-Zehra. Mnogo je razmi{ljao o svemiru i njegovom stvaranju. crne kose. a dirhemi su se gomilali ispred njega. mr{av. HABBABOVE OSOBENOSTI Li~nost Habbaba ibn el-Eretta. Ljudi su mu navalili dolaziti sa narud`bama. a on utu~en i usamljen. bila je jedinstvena. a ve}inu ljudi to tada nije zanimalo. Posmatrao je nasilja ljudi jednih prema drugima. Stupio je u slu`bu kod jednog kova~a sablji uz pomo} Ummu Enmar i tu pokazao nadarenost u njihovoj izradi. a sam je nosio sje}anja patnji svoga prija{njeg `ivota. ve} je svoje vrijeme tro{io u izradi sablji i u pro{irivanju znanja. kvalitetom i ljepotom bile su ravne sabljama pravljenim u Meki. Dugo je vremena provodio kraj kova~a.besmislenom i punom nepravde i tiranije. vitke gra|e. o ljudima. li{enosti i patnje. @ivot je postao lijep i sladak nakon muke. pa je `elio nau~iti na~in njihove izrade. Od djetinjstva Habbaba su privla~ile sablje. uistinu. . izborana lica.166                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mu je trebalo. Poku{avao je otkriti tajnu `ivota i postojanja. ~vrstoga stava. Bio je li{en maj~inske nje`nosti i rodbinske za{tite. Imao je jake mi{ice i bio je strpljiv u podno{enju napora i tegobe. Za vrlo kratko vrijeme stekao je slavu i pro~uo se po cijeloj okolici. Ummu Enmar ga je nastanila u jednom od svojih stanova koji je pretvorila u radnju za izradu sablji. Habbaba je smatrala svojim ortakom. @elio je na}i ne{to. njihovom pona{anju i postupcima. Za vrlo kratko vrijeme Habbab je nau~io ~itati i pisati. upoznati nekoga ko zna bit i ko mu mo`e pomo}i da dospije do smislenoga cilja. Bio je srednjega rasta. Sablje koje je on pravio. sme|eg tena. Nije prisustvovao zabavama i sijelima.

a zabavljali bi se nadjevanjem pogrdnih imena Allahovom Poslaniku. ona izbavlja ~ovjeka iz okova neznanja i zablude koji su ga pritiskali. a. i pred njim izjaviti svoj {ehadet: “Vjerujem i svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed.. i pridru`iti se d`ematu vjernika. ukras mladi}a i simbol snage i ponosa. a `eravica svjetlosti rasplamsavala se u njegovoj du{i. d`.. prenosio je odlu~no svoju poruku. Sablje su bile oru`je ljudi u to vrijeme. a ~esto mu je svra}ao i u radnju. Ljudi su gledali njegov rad i hvalili njegovu vje{tinu. a. Vjerovanje se uvla~ilo u njegovo srce.{. Jednog dana mu{terije su ga tra`ile radi sablji koje su naru~ili. nasilju i bestidnosti.s. po~eo je analizirati poziv.s. blagoslovljenih prethodnika. Kurej{ije su prepri~avali pri~e o Poslaniku.s. U{ao je u ku}u i sjeo ispred ognji{ta. ~udili se njegovom djelu i djelu onih koji ga slijede. sa~uvana je od izmjene i zaborava. a. drugi put ~arobnjak. Po~eli su se opirati uvredama i zlostavljanjima. za razliku od svih prija{njih. Njegovu du{u opila je slatko}a vjerovanja.s. nepravdi. nije poslao nikakav dokaz. tre}i put ludak.. sklonih grije{enju. a. nastaviv{i svoje uobi~ajene poslove.s.s. Hvala neka je Allahu na tome.Ashabi Allahovog Poslanika 167 SVJETLOST @ERAVICE Habbabova ku}a bila je sastajali{te kurej{ijskih mladi}a... a Allahov Poslanik.s. odbacivanje obo`avanja idola i kipova. Kurej{ijama je odga|ao njihove narud`be i isporuke sablji opravdavaju}i to raznim dokazima. I uspio se sastati sa Allahovim Poslanikom. Savjetovali su ga. Odlu~io je stupiti u kontakt sa Muhammedom. r. za cijelo ~ovje~anstvo.s. koje su sami pravili i davali im imena za koje Allah.a. a. sa Objavom od Jednog Jedinog Stvoritelja i zadu`io ga da dostavi poruku islama. U skladu s Habbabovom prirodom i njegovoj sklonosti razboritom razmi{ljanju i posmatranju. a oholost i nepravednost su ih odvratile od spoznaje vjere i uo~avanja pravde i uzvi{enih ciljeva koje ona nosi. Njegov Poslanik. Nije pro{lo mnogo vremena a Habbab se pojavio pred njima.. D`ahilijet ih je zanio pa nisu vidjeli pravi smisao njegovoga poziva. daju}i mu svoje primjedbe u izradi njegovih lijepih i britkih sablji. obo`avanja jednog jedinog Boga. kome je do{ao D`ibril. a. U to je vrijeme odjekivao glas o poslanstvu Muhammeda. Zbog toga se oko Habbaba okupila elita vitezova. Kurej{ije su naprosto poludjeli zbog ove Poslanice koja je ugrozila njihove interese i prijetila njihovom utjecaju i polo`aju. U njihovim o~ima jednom je bio pjesnik.. poslije mu je dolazio ku}i. ismijavali se i rugali njegovoj vjeri. Habbab je krio svoj islam. koji je odzvanjao . I ta Uputa. a. pa ga nisu na{li kod ku}e. U po~etku je to ~inio tajno i me|u najodabranijim ljudima. a. ne mare}i za njihovo prisustvo.” Allahov Poslanik. Razbjesnili bi se u svojim raspravljanjima.. a.s. Poredio je njegovu poruku sa `ivotom stanovnika Meke. Ta poruka je univerzalna. Bio je daleko od njih u svojim razmi{ljanjima o govoru koji je ~uo od Allahova Poslanika.

osje}ao je bolove u svim dijelovima tijela. On je prvi koji je izjavio svoj prelazak na . nadaju}i se da }e ga ova kazna vratiti staroj vjeri. kao {to si obe}ao.. pa gledaj {ta je na tebi da uradi{.s. Nije davao nevjernicima ono {to su mu tra`ili. Udarala ga je vru}im `eljezom i lancima po glavi i le|ima dok nije po~ela te}i krv iz njegova tijela.s.s. Po~eli su ga provocirati i psovati. ali se prisilio ustati i oprati lice. re~e: “U{utite! On je Bo`iji Poslanik! On je upu}iva~! Do{ao je da nas izvede iz zablude na svjetlo! Jeste. “Ne! On nije ludak! On je Bo`iji Poslanik. pa podi`e svoj glas i gledaju}i im u lica. primio sam islam.” Drugi od ovih ga upita: “Jesi li se to sastao i pri~ao s njim?” Habbaba ovo pitanje vrati u stvarnost pa se prihvati svoga posla bez pri~e. Udarali su i gruhali njegovo vitko i nejako tijelo sve dok nije pao na zemlju stenju}i od bola. Jedva se mogao kretati. ukazuju}i tako kakav je put izabrao. Nije se zadovoljio samo istrajno{}u u svojoj vjeri nego je odbijao udovoljiti svaku potra`nju Kurej{ija koji su ostali nevjernici. upu}iva~ plemeniti! On je na{ Poslanik!”. upita: “Jesi li zavr{io. Habbab je promijenio vjeru i slijedi vjeru Muhammeda.. Me|utim. Nekoliko je mladi}a oti{lo do Ummu Enmar i rekli joj: “Ummu Enmar. nije mogla povjerovati da ~ovjek poput njega mo`e ostaviti njenu vjeru i suprotstaviti se njenoj volji. u{ao u ku}u Erkama ibn Ebu el-Erkama. a.s. bacaju}i sumnju na Allahovoga Poslanika. Habbab ibn el-Erett je samo pove}ao svoje vjerovanje i ~vrstinu.” Na ovo Kurej{ije nasrnu{e na njega da ga u{utkaju. Jedan od onih koji su ga ~ekali. vjeru i da je ostavio obo`avanje njihovih bogova i kipova. ponavljaju}i nekoliko rije~i koje je nau~io od Allahova Poslanika. a oni su na njegova le|a stavljali usijano kamenje sve dok mu se nije ogulilo meso. Gazali su ga tako i onda ga ostavili da se bori izme|u `ivota i smrti. Po`urila je do Habbabove ku}e i na{la ga kako sjedi ispred ognji{ta. a u sebi je ponavljao: “On je Poslanik. O njemu je E{-[ebijj rekao: “Zaista je Habbab bio strpljiv. Me|utim. Kada je do{ao svijesti. “Kako si se usudio promijeniti vjeru? Zar u vjeru toga ludaka i pjesnika?”.168                                                      Ashabi Allahovog Poslanika u njegovim u{ima. izgovorio {ehadet i krenuo ispravnim putem. mada je i sama vidjela Allahovoga Poslanika kako dolazi kod Habbaba. a. a. bjesnila je Ummu Enmar. moju sablju?” Ali Habbab nije ni ~uo {ta mu je ovaj govorio. Uzela je komad vru}eg `eljeza i prislonila ga na Habbabovo tijelo. Ostavila ga je u takvom stanju. Habbab nije mogao slu{ati rije~i koje vrije|aju upu}iva~a ~ovje~anstva i spasioca ljudi. Kurej{ije zaklju~i{e da Habbab slijedi Muhammedovu. udaraju}i ga pesnicama i nogama... a. Jednostavno.. govorio je Habab opiru}i se.” Habbab je bio {esti od onih koji su primili islam prije nego {to je Allahov Poslanik.” Ona im nije povjerovala. upu}iva~! On je Bo`iji Poslanik. bez obzira na kakva sve mu~enja i patnje nailazio. odlu~an da slijedi put istine i pravde.

na zlostavljanja idolopoklonika. od onih koji su primili islam jesu vjernici iz redova obi~noga naroda koji mimo Allaha nisu imali nikoga ko }e ih za{titi i sprije~iti kurej{evi~ke napade na njih. a njegov amid`a Ebu-Talib. pa bi ga stavili u nju. a. ali ga ni to ne bi odvratilo od njegove vjere. Suhejb ibn Sinan.. raspiruju}i bijes i oholost nevjernika Kurej{ija. a. Izjavio je svoj islam. naoru`an nesvakida{njim strpljenjem u podno{enju patnji koje li~e strpljenju Allahova poslanika Ejjuba. Allahov Poslanik. Oni su stavljani u `eljezne oklope.{. vi po`urujete (nestrpljivi ste).s. pored toga {to je znao da }e biti izlo`en patnji. a.. Od njih su: Habbab ibn el-Erett. i Ebu-Bekra. a ne}e se bojati nikoga osim Allaha. Ammar ibn Jasir i Sumejja Ummu Ammar. a. d`.” Jednoga dana se Habbab sastao sa muslimanima koji su kao i on stavljani na muke. a.s. ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere. i upitali ga: “Allahov Poslani~e.. odvajaju}i ga od kostiju. Slijedio ga je Ebu-Bekr koji je izjavom svoga primanja islama branio Vjerovjesnika. Allah je najve}i. ho}e{ li zatra`iti pomo} za nas?” Ali. Prvi koji je izjavio islam bio je.. neka nam Habbab ispri~a cjelokupan doga|aj: “Po`alili smo se Allahovom Poslaniku..s.Ashabi Allahovog Poslanika 169 islam poslije Allahova Poslanika. Bilal ibn Rebbah. a. Hvala pripada Allahu.. i spre~avao napade na njega. u njegovoj bolesti. i rije{ili su strpljivo podnositi kaznu. i vuka za svoje stado.s. Neka je na sve njih Allahov selam i blagoslov. pa su potra`ili Allahovoga Poslanika. izgovaraju}i: “Allah je najve}i. Tako mi Allaha. samo bi tiho uzdisao. a zatim bi donijeli pilu kojom bi prepilali (odozgo) njegovu glavu na dva dijela. a. Grijala bi `eljezne lance koji su se nalazili u Habbabovoj radionici i njima vezivala njegove ruke i noge.’” Habbab i njegovi drugovi vjerovali su Resulullahu.. zar ne}e{ zatra`iti pomo} za nas (zar ne}e{ u~initi dovu)?’ A on nam re~e: ‘Oni koji su bili prije vas uzeli bi ~ovjeka i iskopali bi rupu u zemlji. . Ili bi mu `eljeznom kukom probadali i ~upali meso. Ummu Enmar specijalizirala se u ka`njavanju Habbaba. a zatim bili izlagani na `estoko sunce tako da bi im se cijelo tijelo sparilo pa bi u takvim mukama umirali. zaista }e Allah upotpuniti ovu vjeru tako da }e jaha~ putovati iz Sana’a do Hadremevta. a on je bio strpljiv i ~vrst. predani i stabilni u vjeri. Me|utim. Poslije njih.s. Allahovim emrom {titio ga je od zlostavljanja.s. naravno. Zatim bi grijala `eljezo i njime pr`ila njegovo tijelo.s. a on je bio naslonjen na Ka’bu: ‘O Bo`iji Poslani~e..

a. Bio je svjedok prelaska na islam Omera ibn el-Hattaba. Habbab je postajao ~vr{}i. Ona bi zapalila vatru. grcaju}i od bola. ~arobnjaci i ljekari tog vremena da ustanove bolest i sprave lijek. ve} ga je svakodnevno zlostavljala i mu~ila.a.naprotiv. . on je.na svojoj je ko`i osje}ala ono {to je radila Habbabu. I{ao je od ku}e do ku}e.s. u nevjerovanju i zabludi. Bol joj je prolazila kroz kosti. a zatim bi kurej{ijski mladi}i stavljali Habbaba na plamte}i `ar pa bi ga gazili dok ne ugase vatru njegovim tijelom. Od vru}ice od koje joj je mozak vrio i od ja~ine bola.: “O Bo`e moj. pomozi Habbabu. Poku{avala ga je odvratiti od vjere.s.{. a zatim ga prislanjao na njenu glavu.. nepokolebljiv. Zaboravila je Habbaba i zabavila se o sebi. pa je on stavljao `eljezo na vatru dok ga ne u`ari. obja{anjavao njegove poruke i upu}ivao ih u fikhske propise. snage koja je umanjila nasilni{tvo Kurej{ija prema muslimanima. Zatra`ila je od Habbaba da pr`i njenu glavu vru}im `eljezom. a. Jedan od njih predlo`io je da pr`i glavu kako bi joj se ubla`ila bol.” Nije pro{lo ni pet dana od toga. Habbabu pripada ~ast kao svjedoku prelaska na islam velikog junaka. r. po~ela je da zavija kao pas.170                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRAVEDNA OSVETA Ummu Enmar nije dala da se Habbab opusti u svojoj vjeri. me|utim. Umrla je od toga lijeka. on se dao na uslugu novoj vjeri.. U^ITELJ MUSLIMANA Sve svireposti i patnje koje je Habbab pretrpio od zabludjelih mu{rika nisu ga odvratile od njegove vjere . a nemo}an da mu pomogne u vrijeme kad islam jo{ nije bio oja~ao. rade}i po uputi Allahovoga Poslanika. slomljena srca od milosti i brige. a Ummu Enmar dobila je bolest koju do tada niko nije poznavao.s. d`. mole}i Allaha. svezanih ruku i nogu.. Digao je ruke ka nebu. prolazio je jednom dok je Habbab le`ao na plamte}em `aru. Posje}ivali su je vra~ari. nose}i listove na kojima je bio ispisan Allahov govor i u~io im Kur’an. izvora snage muslimana. podnosio sve u`ase. {to je bio jedan od metoda koji su Arapi koristili protiv bolova. Koristio je svoju sposobnost ~itanja i pisanja i tome je u~io i ostale muslimane. [to je ona vi{e pove}avala svoju zlobu i divljanje. Gledao ga je Poslanik. Slavljen neka je Allah Mudri. Allahov Poslanik. Vratilo joj se . i zala`u}i se za njeno {irenje i dostavljanje ljudima. Osje}ala je glavobolju od koje joj je glava pucala. smireniji i stabilniji. a.

Habbab je bio u ku}i Se’ida ibn Amra.?!” “Tvoj zet i amid`i} Se’id ibn Zejd i tvoja sestra . sav uzrujan i u nevjerici.a. islam je izuzetno oja~ao. odgovori{e. “Boga mi. a. ali je to krio. tog ~ovjeka koji razdvaja Kurej{ije i zaglupljuje ih.” Omer je bio jedan od rijetkih koji su bili obrazovani.Ashabi Allahovog Poslanika 171 Prelaskom na islam Hamze ibn Abdul-Muttaliba. Resulullah. Alija i drugi. obavije{ten sam da slijedite Muhammeda i njegovu vjeru!?”.. mu`a Omerove sestre . lica oblivena krvlju.. upitao je. Omer po~e udarati Se’ida. Omere. Kad to ~u. . .. a oni su tajili da su primili islam. ~im je u{ao. sastajao se sa muslimanima ~iji je broj prelazio ~etrdeset u ku}i na Saffi. pokaja se zbog tog {to je uradio. Vjerovjesnik. Omer se okrenu i.s. oja~aj islam jednim od dvojice Omera: Omerom ibn Hi{amom el-Hakemom ili Omerom ibn el-Hattabom. boje}i se svoga plemena Benu-Adijja ibn K’aba. re~e im. “Boga mi. Uzeo je sablju i krenuo s namjerom da ubije Muhammeda. Usput je sreo Nu’ajma ibn Abdullaha en-Nehama. Me|utim. Kad njegova sestra . a .s.atima tada ustade. pa je dovio: “Allahu moj. “Ho}u Muhammeda.atima. Nufejla. re~e Omer. uputi se ku}i. Kada su za~uli Omerov glas. “Gjde si se uputio. koji je ve} bio primio islam. a.. pa se sa`alio na njih.. pa se malo smiri i re~e: “Dajte mi te listove da vidim sa ~ime je do{ao Muhammed. r.. Omer je udari tako sna`no da ona odmah pade na zemlju. a.” Kada je Omer vidio takvu krvavu. a. pa ih je. bojali su se muslimani i izbjegavali ga sresti na putu. Boga mi. ti sam sebe zavarava{. Omer ibn el-Hattab gledao je muslimane kako se spremaju u muhad`irluk u Abesiniju.atime i Se’ida i sa listova na kojima je bio zapisan Kur’an u~io im suru Ta-ha. U to vrijeme Habbab ibn el-Erett je bio kod . i u~io im Kur’an. Tu su bili Hamza ibn Abdul-Muttalib. zbog njegove strogosti i velikog neprijateljstva prema muslimanima i prema Allahovom Poslaniku. pa mu re~e: “Da! Primili smo islam i vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. ve} su primili islam i slijede Muhammeda. A ti gledaj {ta }e{”. a. Poslanikovoga. Ebu-Bekr.? Za{to prvo u svojoj ku}i ne sredi{ stanje?” Omer upita: “Zar je neko iz moje porodice.atima ustade da brani svoga mu`a. a ti radi {ta ho}e{. Ubit }u ga!”. nasuprot Omera.s.s. Misli{ da }e ti Benu-Abdi Menaf dozvoliti da hoda{ po zemlji ako ubije{ Muhammeda. Omere?”. i njegovu vjeru.. Omer je ~uo Habbabovo u~enje dok se pribli`avao ku}i. re~e mu Nu’ajm. molio je potom Allaha da oja~a islam jednim od dvojice Omera. Habbab se sakrio u sobu.atime. amid`e. a.s.atima je sklonila listove Kur’ana ispod ogrta~a.s.” Omera ibn el-Hattaba. a. smatraju}i njega najve}im krivcem za to. grdi njihovu vjeru i vrije|a njihove bogove..s. napao: “Kakav sam to nerazumljiv govor ~uo ovdje?” “Nikakav!”.

stade naspram njega i uze ga za krajeve odje}e pa ga privu~e sebi i upita: “[ta te dovelo ovamo. a ove listove dodiruje samo ko je ~ist. oja~aj islam Ebi. re~e da mu otvore da u|e.s. A ako `eli zlo. donese tekbir. re~e Omer. Omere!” “Ho}u do Poslanika. a. “Pustimo ga. ako se odrekne{ ove stvari (islama). nadam se da te Allah odlikovao da bude{ od onih koji }e slijediti Njegova Poslanika. dat }emo mu. srce mu se otvorilo za vjerovanje... oti{ao je na vrata opisane ku}e i pokucao.s. Kada ga je ashab uveo. a. a. jer sam ga ju~er ~uo da ka`e: ‘Allahu moj. a. Okupaj se pa }u ti ih dati!”. o sine Hattabov? Tako mi Allaha. re~e mu sestra.s. opasan sabljom”.. a njegovi ashabi razumje{e da je Omer primio islam. Resulullah..” Nakon {to je pro~itao nekoliko ajeta. “ “Ne boj se!”. Jedan od ashaba ustao je i proviriv{i kroz {upljinu na vratima ugledao je Omera opasanog sabljom: “Do{ao je Omer ibn el-Hattab. a. U~estvovao je u bitkama zajedno sa Poslanikom. Allahov Poslanik.s. a. da mu izjavim svoju pokornost”.172                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sestra mu re~e: “Bojimo se za njih ako ti ih damo.s.. obavijestio je Resulullaha. a zatim uzeo listove i po~eo ~itati ajete zapisane na njima: “.strpljiv i nepokolebljiv.” “Allahov Poslani~e.s. ako ho}e dobro. Allah.” Omer opasa sablju i uputi se u pravcu Saffe.. bivaju}i u boju ~vrst i po`rtvovan.s. re~e Omer.el-Hakemom el-Hi{amom ili Omerom ibn el-Hattabom.. re~e. I Allahov Poslanik. do{ao sam izjaviti da vjerujem u Allaha i Njegova Poslanika i vjerujem u ono {to se objavljuje od Allaha”. Kada je stigao.. pobratio ga je sa D`abirom ibn Atikom. Uhudu. Omer je ustao i okupao se.’ Allah. “On je u ku}i na Saffi sa ashabima. re~e Hamza. u skladu sa svojim mogu}nostima.. `ele}i da joj brat primi islam. Na njegove rije~i Allahov Poslanik. U bitkama na Bedru. Hendeku i drugim okr{ajima Habbab je na najbolji na~in dao svoj doprinos.Ne objavljujemo Kur’an da se mu~i{. a. STRPLJIVI MUD@AHID Habbab ibn el-Erett je bio istinski mud`ahid. Nakon {to je u~inio hid`ru u Medinu. ubit }emo ga njegovom sabljom”. Habbabu. pa re~e: “[to je lijep i plemenit ovaj govor!” Kada je Habbab ~uo ove Omerove rije~i. pa se zakle svojim bogovima da }e ih vratiti kada ih pro~ita..” “Ti si ne~ist zbog svog vjerovanja. iza{ao je iz sobe i rekao mu: “Omere. . iako je od posljedica `estokoga ka`njavanja njegovo zdravlje bilo dobro oronulo... tako mi Allaha. Allah }e ti dati veliku nesre}u.

. Mi smo ostali poslije njih.. kad do|e Habbab. Na jednom od sastanaka sa halifom Omerom ibn el-Hattabom. pa mi je dvoje dao.” A on upita: “[ta da im naredim? Da im. a. u {ezdeset tre}oj godini `ivota. pa mi je i to udovoljio. pa mu oni reko{e: “Tvoji prijatelji su se skupili da im ne{to ka`e{ ili da im naredi{. a kada je zavr{io. vidio je sedam kaburova. halifa je upitao Habbaba kako je pre`ivljavao uvrede nevjernika. pa mi je to uskratio. pa se od posljedica mu~enja od nevjernika Meke jako razbolio. a prije ga nisi klanjao ovako?’ Resulullah.radi ono {to govori{.a.s.s..” Habbab re~e: “Nalo`ili bi vatru. troje. a nisu za svoja djela uzeli nagradu. Tra`io sam da ne uni{ti moj ummet odjednom. zaplaka pa re~e: “Ovako ne{to nisam vidio do danas.. o Ebu-Abdullah. Ovo je namaz `elje i strahopo{tovanja. Vo|o vjernika. pa mi je udovoljio. Oni su pro{li. Ti }e{ sutra kod d`enetskog izvora sresti svoju bra}u. prisutni ga upita{e: ‘Allahov Poslani~e.” Umro je trideset osme hid`retske godine. a. Kada se Alija. sjede kraj njih i u{uti se. Bojim se da nam je to nagrada za na{a djela.Ashabi Allahovog Poslanika 173 Kada je Allahov Poslanik. r. Osje}ali su blizinu njegovog ed`ela. Jednog dana skupili su se kod njega njegovi drugovi.’” PRESELJENJE NA AHIRET Kada se Habbabova bolest pogor{ala. naredim ono {to ja ne radim?!” Ovu Habbabovu izreku naveli smo da uka`emo na skromnost njegove du{e i ~istotu njegova bi}a. a.” A on im je kroz suze odgovorio: “Podsjetiste me na bra}u.” Kada je Omer vidio puste o`iljke od rana i opekotina. prebivao je u Kufi u svojoj ku}i i u njoj je proveo posljednje dane `ivota.{.s. Tra`io sam da mojim ummetom ne vlada njihov neprijatelj. Tra`io sam od Allaha. pa ka`e: “Klanjao je Allahov Poslanik. pa su mu rekli: “Raduj se. klanjao si namaz. Habbab od Allahovoga Poslanika. pa je upitao: . a. re~e im: ‘Da. preselio na ahiret.. Habbab je strpljivo nastavio svoj put borbe. a on je skinuo svoju ko{ulju i rekao: “Pogledaj moja le|a.” Nekoliko istaknutih ashaba bilo je u mesd`idu. osim njih. Njegovo tijelo nije moglo podnijeti napor i te{ko}e.. priklju~iv{i se islamskoj vojsci koja je osvajala predjele Arapskoga poluotoka i zemlje izvan njega. do{av{i do predgra|a Kufe. Ostavio je oporuku da ga ukopaju izvan Kufe. a uskratio jedno. d`. pa je odu`io. prenosi. jer on je u svom `ivotu slijedio princip . do{av{i u posjetu i da mu olak{aju bol. pa bi mene stavljali na nju i mojim le|ima je gasili.s. vra}ao sa Siffina. mo`da. I tra`io sam da se me|usobno ne sukobljavaju. a dunjaluk nam se otvorio.

Tvojom dobrotom.” Alija. a mi }emo vam se uskoro pridru`iti. Ljudi su zakopavali svoje mrtve u avlijama i kraj vrata svojih ku}a. Habbab ibn el-Erett preselio je na ahiret kada si ti oti{ao na Siffin. Pro{ao je kroz velike patnje i isku{enja. Primio je islam i u~inio hid`ru dobrovoljno i `ivio kao mud`ahid. vjernici.” Zatim je pri{ao susjednim kaburovima i rekao: “Neka je spas na vas. Allah mu ne}e uskratiti nagradu..” Blago onome ko se sjeti mjesta prvaka i ko je radio za Dan obra~una. Allah se smilovao Habbabu ibn el-Erettu. Oporu~io je da bude ukopan van Kufe. Bo`e.174                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “^iji su ovo kaburovi?” Rekli su mu: “Vo|o vjernika. mud`ahidu.Allah }e biti zadovoljan s njim. stao je kod Habbabovog kabura i rekao: “Allah se smilovao Habbabu.a. o stanovnici kaburova. muslimani. zadovoljan s onim {to mu je dato . ~vrstom vjerniku. Vi ste oni koji ste oti{li prije nas. r. oprosti nam i pre|i preko na{ih i njihovih lo{ih djela. . strpljivom i postojanom muslimanu.

a on Kenana Ebu-Muhammeda.A. {irokih prsa i ple}a. neustra{ivosti i smjelosti prilikom upu{tanja u bitku. Juri{ao je na polju d`ihada poput lava. a on Murretov. a on Galibov. a on Amrov. Bio je lijepa i elegantna izgleda. R. krupnoga tijela. Od trgovine je stekao veliko bogatstvo. Allah. mu je podario sposobnost u trgovini. a on Luejjov. Pro~uo se po svojoj snazi. Majka mu je S’aba. velikih stopala. OSOBENOSTI Talha je bio jedan od najsposobnijih i najo{troumnijih kurej{ijskih mladi}a. a on K’abov. . sina Malika el-Hadremijja. okretao bi se ~itavim tijelom. a on S’adov. el-Kure{ijja et-Tejmijja. a on Tejjimov. gustu kosu. Stalno je ~inio dobro~instvo siroma{nima i muhta~ima. pa se takmi~io sa starijim i iskusnijim od sebe. a on Malik en-Nadrov.ihrov. imao je lijepo lice. d`..{. ~vrsto tijelo. Kada bi se okretao. a on . a on Osmanov. ali ono nije promijenilo njegovu plemenitu narav i du{u. bijelu put koja je naginjala crvenoj. a on K’abov. sin je Ubejdullahov. Bio je srednjega rasta.TALHA IBN UBEJDULLAH. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Talha. k}erka Abdullaha.

’ Bio sam mu blizu. Nastojali smo da budemo s njim i voljeli smo njegovo dru{tvo jer je poznavao historiju Kurej{ija i pamtio njihovo porijeklo.. lijepoga ahlaka. probudiv{i u meni `elju da mu se pridru`im. a.’ Oti{ao sam s njim do Muhammeda. Pridru`i mu se {to prije. Bio je jednostavan ~ovjek. Kazao sam mu ono {to je meni rekao sve{tenik. d`. koji su primili islam posredstvom Ebu-Bekra. izjavio {ehadet: ‘Nema drugoga boga osim Allaha i Muhammed. a. jedan sve{tenik je povikao: ‘O skupino trgovaca! Upitajte one koji su na ovom skupu. upitah.. prou~io mi ne{to iz Kur’ana i obradovao me dobrom ovoga i onoga svijeta. nastavlja Talha “pa po`urih do svoje jahalice. omiljen i skroman. upitao sam svoju porodicu: Je li se u Meki i{ta desilo poslije na{eg odlaska? Rekli su mi: ‘Da. i ispri~ao mi ne{to o tome. Ovo je mjesec u kome }e se on pojaviti..s. Karavan sam ostavio iza sebe i brzo se uputio ka Meki. Oti{ao sam njemu i upitao ga: ‘Je li istina to {to govore da Muhammed ibn Abdullah govori da je Allahov Poslanik i da ga ti slijedi{? Rekao mi je: ‘Da’. a. otvorio mi je prsa za islam. od ~etverice. iz Meke i preseliti u zemlju crnog kamena. uputio ga je kada je bio izvan Meke.176                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Talha ibn Ubejdullah odazvao se pozivu poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. Allah. Njegov je Poslanik.” . Bio sam tre}i. koji mi je predstavio islam. pa sam po`urio prema njemu i rekao: ‘Da! Ja sam iz Meke. ‘Sin Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba. Kada sam stigao. bez obzira {to je znao da ga na tom putu ~ekaju te{ka zlostavljanja i ka`njavanja od Kurej{ija i njihovih velikana. ima li me|u njima neko od stanovnika Meke. O ovom slu~aju zabilje`eno je predanje koje prenosi li~no Talha: “Dok smo bili u basrijskoj ~ar{iji. Iza}i }e iz va{e zemlje.s. a on je posljednji poslanik. Muhammed ibn Abdullah tvrdi za sebe da je Bo`iji Poslanik..’ Poznavao sam Ebu-Bekra. Zatim sam tu. mladi}u. na {to se on iznenadi i re~e: ‘Po|i sa mnom do Muhammeda da bi mu to ispri~ao i poslu{ao {ta on ka`e.. Allah.. a slijedi ga Ebu-Bekr.’ ‘Je li se me|u vama pojavio Ahmed?’ ‘A ko je Ahmed?’. Bio je ~estit i po{ten trgovac. palmi i izvora.{.{. d`. i pristupio muslimanskim redovima. dok se jedan sve{tenik raspitivao za pojavu Poslanika. pred njim. Ispri~ao sam mu pri~u basrijskoga sve{tenika.’” “Njegove rije~i su me dojmile”.s. a on se obradovao da mu se lice ozarilo. i da bi u{ao u Allahovu vjeru.

Ashabi Allahovog Poslanika 177 ^VRSTINA VJERNIKA Talhin prelazak na islam je u njegovoj porodici i me|u Kurej{ijama nai{ao na veliki odjek. Zato je na svaki na~in poku{avala odvratiti sina od slije|enja Resulullaha. Oni su i{li za njim. uprkos svim ka`njavanjima i zlostavljanjima. mladi}eva majka’. kontrola i utjecaj koji su imali nad Bejtul-haramom nestali bi. vidjeli smo mno{tvo ljudi kako prate mladi}a ~ije su ruke bile svezane za vrat. Zbog ovoga slu~aja. ~itav njihov trud i napor je ostao bezuspje{an. To bi ustvari bio kraj njihovoj vladavini i preimu}stvu. to bi zna~ilo presu{ivanje prihoda koje su oni uzimali za vrijeme had`a. Talha i Ebu-Bekr su nazvani “Dva nerazdvojna prijatelja”. . “Kako se mladi} iz redova kurej{ijske gospode i iz ugledne porodice mogao usuditi da u svojoj ranoj mladosti promijeni vjeru svojih o~eva i djedova i odazove pozivu Muhammeda ibn Abdullaha?” Kurej{ijski poglavari i velikani upozorili su na opasnost koja prijeti njihovim interesima ukoliko bi se nova vjera pro{irila. vlast. Jednostavno. Vjerovatno je vrhunac mu~enja kojima je bio izlo`en Talha doga|aj koji prenosi Mes’ud ibn Harra{.s. Ona je `eljela i nadala se da }e njen sin. Iza njega je i{la i jedna stara `ena koja ga je psovala i vikala na njega. a slijedi ~ovjeka iz Benu Ha{ima. preuzeti vo|stvo njihova naroda. Tako|er. odgovori{e mi. Nevfel je Talhu i Ebu-Bekra svezao jednim u`etom i zovnuo mu{ri~ki olo{ da ih udaraju i vrije|aju. koji je napustio svoju vjeru. Upitao sam: ‘[ta je s onim mladi}em?’ Rekli su mi: ‘To je Talha ibn Ubejdullah. Srd`bom se najvi{e isticala Talhina majka. Ali. a.” Taj mladi} ostao je ustrajan u svojoj vjeri. gurali ga i udarali po glavi. prema muslimanima naj`e{}i je bio Nevfel ibn Huvejlid ibn el-Adevijj. Zato su ustali protiv muslimana. Talha je ustrajao na pravome putu kao {to su ustrajali i ostali muslimani prethodnici. Od Kurej{ija. neka je hvala Allahu na tome. zbog svoje vlasti i utjecaja. prave}i neuni{tivi temelj i pronose}i svjetlo {irom Zemlje. zbog svojih uzvi{enih osobina i lijepog ahlaka.. a. Me|utim. Islam se {irio preko onih koji pohita{e da ga prihvate pod vo|stvom Allahovoga Poslanika. mu~ili ih i zlostavljali kako bi sputali njihovu odlu~nost i vratili ih u nevjerstvo. On pripovijeda: “Dok smo ~inili s’aj izme|u Saffe i Merve.’ A ja sam ih ponovo upitao: ‘A ko je ona starica iza njega’ ‘Sa’ba bint el-Hadremijj..s. ja~ao je sa ja~anjem islama i postao jedan od najve}ih ashaba. On je ina~e progla{en poglavarom Kurej{ija.

. naredbe.’ Allahov Poslanik... stajao je na mjestu borbe. Okru`ilo ga je jedanaest ensarija i . Kurej{ije su nakon Bitke na Bedru spremili ogromnu vojsku i konjicu i uputili se prema Medini. a. a. a. koji su ga {titili i branili vlastitim tijelima.. u~estvuju}i u svim pohodima i bitkama. a. Jedino nije u~estvovao na Bedru kada ga je Poslanik. odlu~nost i upornost. a. povrati{e se te svom svojom mr`njom navali{e na muslimane.’ ‘Ima{ nagradu’.. znao je da bi Talha u~estvovao u Bici na Bedru da ga on nije zadu`io va`nim zadatkom u [amu.. odrediv{i svakom zadatke. Resulullah.s. a zatim rekao: ‘@elim nagradu za dan Bedra. Allahov Poslanik. sve dok strijelci ne prekr{i{e Poslanikove. podijelio je mud`ahide. Halid ibn el-Velid ~ekao je u zasjedi. naredbe. zbunjeni i ra{trkani. Oti{ao je i obavio zadatak.s. zatim je odredio polo`aje strijelcima i skrenuo pa`nju na svaku bitnu stvar vezanu za okr{aj.s. koji je ina~e ostao tajna izme|u njega i Resulullaha. jer su vidjeli skupinu Kurej{ija kako bje`e. u pratnji Se’ida ibn Zejda poslao u [am radi va`nog zadatka.s. a.s.s. Kada su Kurej{ije vidjele Halidov odred kako napada muslimane iza le|a i kako napreduje ubijaju}i muslimane. Kada se sreo sa Resulullahom. `ele}i rat sa Allahovim Poslanikom. Zapodjenula se i razbuktala stra{na borba.s. re~e mu Resulullah. a. Pomislili su da se borba zavr{ila i da je pobjeda kona~na. da bi u~estvovali u prikupljanju ratnog plijena. ‘I svoj udio!?’ ‘Ima{ udio.. a.. a. a.. odlu~i iza}i iz Medine u susret Kurej{ijama. tada jo{ nije bio primio islam.. oglu{iv{i se o Resulullahove. a. Allahov Poslanik. a to je bila zlatna prilika.s. Talha je ne{to ispri~ao u vezi s obavljenim zadatkom.s. Muslimani su po~eli napu{tati svoje polo`aje.. a oko njega je bila grupa plemenitih ashaba: ensarija i muhad`ira. i muslimanska vojska se vra}ala iz Bitke na Bedru. Ashabe je dr`ala ~vrsta vjera u njihova Gospodara i Resulullaha. Napao je iza brda. Ostavili su svoje polo`aje. a kada se vratio u Medinu.s. savjetuju}i se sa muslimanima. a. Pred muslimanima bili su se ukazali znaci pobjede i po~eo se nazirati poraz Kurej{ija.s.s. i `alost Kurej{ija pretvorila se u radost i pobjedu. i `ude}i za osvetom svojih ubijenih velikana. Kada su stigli do brda Uhud. pro{av{i iza mjesta koje su strijelci napustili.178                                                      Ashabi Allahovog Poslanika TALHIN DAN Talha je bio uz Allahova Poslanika.

neka je Allahov blagoslov i selam na nju. bio je na stijeni na vrhu brda. a. jedini muhad`ir. a. borio se s mu{ricima dok ih nije omeo i udaljio od Allahovoga Poslanika. a. Talha. Kada se okru`enje steglo..” . javi se Talha. pa se ponovo javi jedan od ensarija i re~e: “Ja }u. htio je da se popne na nju. ti.. a mu{rici su ih slijedili..’” Allahov Poslanik.re~e mu Allahov Poslanik. a Ebu-Bekr i Ebu-Ubejde Amir ibn el-D`errah tra`ili su ga. koja je ostala takva cijeli njegov `ivot. Uprkos tome. on je postavio svoju ruku i zaustavio je. Bo`iji Poslani~e. Jedan ensarija re~e: “Ja }u. “Ne ti.s.s..Ashabi Allahovog Poslanika 179 Talha ibn Ubejdullah dvanaesti.s. jedan mu{rik posmatrao je plemenitoga Poslanika. pa je ostao samo Talha..” “Ne.s.s.s. Talha je isukao svoju sablju i {titio Poslanika. i ashabi penjali su se na jedno uzvi{enje. Strijela mu je odsjekla prst i paralizirala {aku.” Resulullah. Neko drugi”. bit }e mi drug u D`ennetu?” “Ja }u. Bo`iji Poslani~e..s.. Kada su do{li do jedne stijene.s.. a bili su daleko od njega.. pripremaju}i strijelu da ga ubije.... a.” Ensarija se borio dok nije pao kao {ehid. Talha se sageo i svoja ple}a podmetnuo Resulullahovim. . Bo`iji Poslani~e”. Ai{a. a i ensarije koje su ginule brane}i Allahova Poslanika.s. re~e Allahov Poslanik. stopalima i tako se dizao dok Allahov Poslanik nije pre{ao na stijenu. re~e: “Da. upitao je: “Ko }e ih otjerati od nas. padaju}i jedan za drugim kao {ehidi. a.. a. a. pa Resulullah. zbijeni jedni uz druge.” I on se borio dok nije pao kao {ehid... a. Allahov Poslanik...s. Resulullah. a. a.s. Talha je opazio mu{rikovu namjeru i kada je ovaj odapeo strijelu..s. re~e: “Ima li ko da im se suprotstavi?” Talha se ponovo javi: “Ja }u. a. “Nagrada ti je D`ennet.s. Me|utim. re~e Resulullah”. ali nije mogao zbog te`ine oklopa na njemu. Majka vjernika.. a mu{rici su se pribli`avali da ubiju Resulullaha. Resulullah. zabrinuti da mu se {ta nije desilo. Bo`iji Poslani~e. re~e: “Da. Ashabi su {titili Resulullaha. Ebu-Bekr bi rekao: ‘Cijeli taj dan bio je Talhin dan. prenosi: “Kada bi se spomenuo Uhud. tako da mu{rici ne mogu do}i do njega.s. a.” Resulullah. neko drugi”.s. Prije nego {to ga je ponio na svojim ple}ima i podigao na stijenu. a. a. a.

” O nadimku @ivi {ehid. U Bici “Zatu Kird” Allahov Poslanik.. a. d`. a. okrenu se od njega. a prst mu je bio odsje~en. Beduin je upitao i tre}i put. nazvao me Dobri Talha. a. koji mu je dao Allahov Poslanik.s. Bo`iji Poslani~e.” Vidjeli smo kroz kakvo je veliko isku{enje Talha pro{ao na danu Uhuda. kada je pogo|en u ruku od bola izustio: “Ah. a. a Resulullah se opet okrenu. ka`e: “Na{li smo Talhu u jednoj {irokoj uvali. Talha je ~esto govorio: “U Bici na Uhudu. {to od strijela.s. Talhi je dovoljno ~asti {to ga je Resulullah. ga je nazvao Dobri Talha. a... a. Ebu-Bekr. tako|er je rekao: “Talha i Zubejr moje su kom{ije u D`ennetu. putu.s. a.... r. Na dan Bitke “Zatu Kird” nazvao me Velikodu{ni Talha. im re~e: “Ispred vas je va{ brat. postoji predanje koje nam prenosi sam Talha: “Allahov Poslanik. Ko `eli da gleda {ehida koji je jo{ na dunjaluku. sjedio je sa ashabima. {to od uboda koplja.. Poslanik. a.s. postoji pri~a koja govori o njegovoj velikoj ljubavi prema dini-islamu.a..s.s.s.. na {to mu je Resulullah. rekao: “Da si rekao bismillah. Ovaj ponovi pitanje.” Resulullah. Ja sam potom iza{ao iz mesd`ida. Radosnom vije{}u o D`ennetu obradovan je u Bici na Uhudu. meleki bi te podigli dok bi to ostali gledali. njegovom velikom imanu i veli~ini `rtve na Allahovome. Tu je dobio nadimak Dobri Talha. U njemu su bila skupljena sva plemenita svojstva i vrline koje su od njega izgradile mud`ahida na Allahovom putu..s.. i izla`u}i sebe smrti da ga za{titi.s.’ “On (Talha) je od onih koji su umrli. [to se ti~e nadimka Velikodu{ni Talha. a. a na dan Hunejna Dare`ljivi Talha.180                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pribli`avaju}i se. kad do|e jedan beduin i upita ga o onome koji umre.” DARE@LJIVI TALHA Talha ibn Ubejdullah odlikovao se osobinama kakve je imao malo koji ~ovjek..’ re~e Resulullah...{.s. a..s.s.s. a poslije Bitke na Uhudu Resulullah. upitao je: ‘Gdje je ~ovjek koji je pitao o onome koji umre?’ Beduin se javi: ‘Ja sam. neka pogleda Talhu ibn Ubejdullaha.” (tj. a.. obu~en u zelenu odje}u... a. a.” @IVI [EHID Talha je zauzimao visoko mjesto kod Allahovoga Poslanika. u~inio je ono {to i prije. obradovao D`ennetom i dao mu nadimak @ivi {ehid.. Resulullah.s. a Resulullah. a Allahov Poslanik... Na njemu je bilo sedamdeset i nekoliko rana. Talha). njegove vrline bile su pravi odraz ~istote i prefinjenosti njegove du{e. a. Ah!”. pa smo ga izvukli odatle. pro{ao je pored izvora koji se zvao “Slani .. a. koji voli d`ihad i {titi Allahovoga Poslanika. brane}i Poslanika. a Allahov Poslanik.s.

zaklao brav~e i nahranio i napojio muslimane.. pa mu kaza: “Talha. siroma{tvo bje`i. Njegova `ena S’ada bint Auf el-Merijje pri~a: “Jedan dan mi je do{ao Talha sav poti{ten. Talha se brinuo o svakom muslimanu koji je imao neku potrebu. a. tako mi Allaha. Kada je pred njega stavljena gomila imetka. zaslu`io ga je zbog svoje velike dare`ljivosti i ~estog dijeljenja muslimanima.s. u tom tajna ~udna za sve ljude le`i. ne ostavljaju}i nikoga bez onoga {to mu je potrebno. Obmanjen je. ~ovjek koji zadr`ava imetak u svojoj ku}i ne zna {ta mu se mo`e desiti.. Dnevni prinos iznosio je hiljadu dinara. ga je tada nazvao Dare`ljivi Talha! Zaista. udavao neudate. pomagao siroma{nima i vra}ao dug zadu`enih. a da mu ga niko ne tra`i.” Talha je dijelio prije nego {to bi tra`ili da im dadne. Od mladi}a toga znanog. obradovao je njegov postupak. Allahov Poslanik..” [to se ti~e nadimka Dare`ljivi Talha. nije se mogao suzdr`ati a da ne zapla~e. Njegovu je dare`ljivost poznavao svako ko je bio njegov saputnik. Zatim je upitao ~ovjeka koji mu je ~uvao imetak: ‘Koliko je bilo imetka?’ Odgovorio mu je: ‘^etiri stotine hiljada.’” Jednom mu je stigao veliki prihod iz Hadremevta.” “To je Ebu-Muhammed Talha ibn Ubejdullah.” Uz pomo} svojih drugova i{ao je Medinom i dijelio imetak koji mu je do{ao iz Hadremevta . r. D`abir ibn Abdullah.” Allah. re~e Alija. ti si uistinu velikodu{an. d`. Talha je ~uo njegove rije~i pa je kupio to zemlji{te.”. pa re~e: “Zaista. pa mu je promijenio ime u “Dobri Nu’man”. i zbog imetka kojeg je dao za pripremu pohoda na Hunejn. Alija je ~uo jednoga ~ovjeka kako pjeva: “Imetak ga prijatelju ~asnom u dobru pribli`i jer mu ~esto daje i kad ne tra`i. iskopao bunar. nemo}nima i muhta~ima.a.. ~inio je hajr svome plemenu i porodici. a..siroma{nima.a. pove}avao mu je imetak dok nije dostigao toliku vrijednost da ga je zabrinula. ‘Pa podijeli ga.. ko je s njim trgovao ili bio s njim u dru{tvu.Ashabi Allahovog Poslanika 181 Bejsan”. Resulullaha. Tako|er. sve dok mu od njega nije ostalo ni{ta osim jednog dirhema. davaju}i mu iz svoga imetka.” @enio je neo`enjene. brinuo se o njihovom stanju. tako da je za njega re~eno: “Nije ostavio nijednog siromaha iz Benu-Tejima da nije opskrbio njega i njegovu porodicu. r. opisao je njegovu dare`ljivost ovim rije~ima: “Nisam vidio da ijedan ~ovjek mimo Talhe ibn Ubejdullaha daje vi{e imetka. bio je jedan od najdare`ljivijih ljudi. Prolaze}i medinskom ~ar{ijom. ~ine}i dobro~instva i dijele}i i `rtvuju}i imetak na Allahovom putu. pa sam ga upitala: ‘[ta ti je?’ ‘Umno`io mi se imetak’. re~e mi.’ On ga je podijelio tako da mu je ostao samo jedan dirhem.{.s. Saib ibn Zejd o Talhi ka`e: “Putovao sam i dru`io se s Talhom ibn Ubejdullahom i nisam vidio nikoga plemenitijeg od njega pri davanju novca. odje}e i hrane. .

O tome ka`e: “Kada bi Poslanik. zadovoljan sa svima njima.s... a. d`. sestrom Majke vjernika Ai{e. dovu ~inio za njega i dao mu svoj blagoslov. Neka je hvala Allahu..s.s. ako ho}e{ dobrovoljno. mnogo je volio svog ashaba Talhu. sestrom Majke vjernika Ummu Seleme. neka je na njih sve Allahov blagoslov i selam.. Bio je o`enjen sa ~etiri `ene koje su bile sestre supruga Allahovoga Poslanika. prijatnog.s.. u njemu je vidio vjernika. a.s. d`.s. A. a. Talha se uvijek ponosio time {to je Poslanik. sestrom Majke vjernika Habibe.182                                                      Ashabi Allahovog Poslanika U svakom slu~aju. junaka na Allahovom.s. Nije se razumjelo {ta govori dok se nije pribli`io Allahovom Poslaniku.s... mu re~e: ‘Ni{ta! Osim. a. tako da je zaslu`io nadimak koji mu je dao Allahov Poslanik.{.s. a.s.. a. d`. krasnog.S. . `ude}i za {ehadetom.. U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM. Hamnom bint D`ah{. a. ~istog?’ Tako|er. Od tih hadisa koje prenosi Talha su: ‘Do{ao je Resulullahu. ^ovjek je upitao: ‘Ni{ta osim toga?’ A Poslanik. govorio bi: ‘[ta je pa ne vidim. pitao za njega ako ga ne bi vidio. putu. Poslanik. ~itav `ivot bio mu je u znaku davanja i `rtvovanja na Allahovom.: Dare`ljivi Talha. Pitao je o namazu pa mu je Resululalh. a. Bio je o`enjen: Ummu Kulsum bint Ebi-Bekr es-Siddik. Allahov Poslanik.s. U~inio ga je bliskim sebi. sestrom Majke vjernika Zejnebe. putu koji se bori svojim `ivotom i imetkom..{. ~ovjek ra{~upane kose i krupnoga glasa..ari’om bint Ebi-Sufjan.’” Talha je bio u tazbinskoj vezi sa Allahovim Poslanikom.{. Talha od odabranoga Poslanika prenosi neke hadise u kojima je obja{njenje vjerskih propisa. neka je Allah. a. htio da pita za mene. Rukajjom bint Ebi-Umejje. . a. Zbog toga je Talha imao po~ast kakvu nije imao niko od ljudi. a. Koji ga je opskrbio i neka je Allahov selam na Talhu koji je opravdao blagodati kojima je po~a{}en. rekao: ‘Pet namaza u toku dana i no}i.

i da }e biti nasilnici prema njemu. Samo je `elio ure|enje poslova za koje je smatrao da nisu ispravni. govore}i: “Bo`e moj. nered i podjela je vladala me|u ljudima.s. Kada se sreo sa Talhom i Zubejrom. kao halifi muslimana. Odigrao se tegobni sukob na Siffinu u kojem su se rodbina i prijatelji na{li u protivni~kim taborima. r. Poslije toga ~esto je plakao i ponizno molio Allaha. Bo`e sa~uvaj.. a..” U Medini je data prisega Aliji ibn Ebi-Talibu. .. usloviv{i je izru~enjem Osmanovih ubica i odmazdom za njegovo ubistvo. a me|u njima su bili: Ai{a. Posebno zbog toga {to je ve} bio za{ao u godine. ako u biti ja druk~ije mislih.a. d`. r. r.. koji je bio u srodstvu sa Allahovim Poslanikom. Talha nije bio na strani onih koji su govorili da se ubije Osman..a. I Talha i Zubejr su se tada prisjetili hadisa te su se povukli iz borbe. Po{to je Osman.a. nasilno u nju provalila i ubila ga. odbili su dati prisegu.a. Zubejra ibn el-Avvama presreo je ~ovjek po imenu Amr ibn D`ermuz i ubio ga dok je klanjao. Alija. u protivni~kim je redovima vidio ljude zbog kojih je vi{e volio da je umro nego {to ih je vidio tu.s. Osmanovi najbli`i na ~elu sa Muavijom ibn Ebi-Sufjanom. pa je izrekao slijede}e stihove: Pokajah se puno za podr{ku lo{ih. Muslimanski su se redovi razjedinili. kada je nezadovoljna skupina opkolila njegovu ku}u. Smatrao je da ga treba smijeniti nekim boljim od njega da upravlja poslovima muslimana. spomenuo im je hadis Allahova Poslanika. on je bio daleko i od takvog mi{ljenja i postupka.. Talha se pokajao zbog svoje strogosti prema Osmanu. ukazali su se znaci velike smutnje koja se nadvila nad islamskim ummetom. a. r. ubijen. uzmi od mene i nadomjesti Osmanu da bi bio zadovoljan s njim. Talha ibn Ubejdullah je bio od onih koji su kritikovali Emirul-mu’minina zbog po~injene gre{ke. onima koji su podr`avali jednu stranu i onima koji su se suprotstavljali. Nastao je veliki sukob me|u muslimanima. koji govori o tome da }e se njih dvojica boriti protiv Alije.{. r.Ashabi Allahovog Poslanika 183 VELIKA SMUTNJA Nakon nereda koji se pojavio me|u muslimanima pred kraj hilafeta Osmana ibn Affana. Talha i Zubejr. Talha se jako pokajao zbog svoje borbe protiv Alije .a..

U imanju je ostavio dvije stotine i jednu hiljadu. povukao se iz sukoba.{. Ugledao ga je Mervan ibn el-Hakem i pogodiv{i ga strijelom u vrat.” Isti san je sanjao tri no}i.. {to novca i ostalog bogatstva. Zatim je oti{ao Abdullahu ibn Abbasu i to mu ispri~ao. . a u gotovini hiljadu dinara.. {to nepokretne imovine. Oti{li su i vidjeli zemlju koja je pozelenjela od ogromne koli~ine vode.a.{. Naime. a imao je {ezdeset ~etiri godine. r. Njegov sin Muhammed ibn Talha ka`e: “Vrijednost onoga {to je ostavio Talha ibn Ubejdullah. iznosila je trideset hiljada dirhema. Napustio je bojno polje i klanjao i molio Allaha. da zaustavi veliku smutnju.184                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Talha ibn Ubejdullah. d`. d`.. Iza njega je ostalo veliko bogatstvo.” Ono {to se desilo poslije njegove smrti govori o njegovoj dobroti i bogobojaznosti. Neka je Allahova. Zatim su kupili zemlju od plemena Ebi-Bekre za deset hiljada dirhema i u nju ga ukopali. usmrtio ga. milost i zadovoljstvo na njega. jedan ~ovjek je sanjao da mu je Talha ibn Ubejdullah rekao: “Sklonite me iz mog mezara. uznemirava me voda. Umro je.

a on S’adov. sastavljene obrve. Iza njegove grube i surove spolja{nosti krili su se osje}aji nje`nosti.A. a bradu je knio. a on Duhejrov. a on E{-[eridov. pomo} siroma{nima i muhta~ima. Poznat je po imenu El-Mikdad ibnul-Esved. a Amr je sin S’alebov. a on Rebi’aov. R. a on Behraov. a on Kasov. Bio je visokoga stasa. {iroka pojasa. Bio je bogobojazan. a on El-Hafov. a on Ebu-Ehvenov. a on Amrov. ~vrstih ruku i krupnih {aka. {irokih ramena. naro~ito kada bi bila u pitanju podr{ka slabima. a on Kuda’e el-Behravija. a on S’alebov. a on Matrudov. a on Ehvedov. a on El-Kajnov. a on Malikov. Imao je gustu i bujnu kosu. a on Luejjov. a on Amrov. . razvijenih prsa. OSOBENOSTI El-Mikdad ibn Amr jedan je od najslavnijih arapskih junaka. razvijena ogromnoga tijela. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je El-Mikdad. a on Sumameov. ~iste du{e. a on Malikov. sin je Amrov. krupne o~i.EL-MIKDAD IBN AMR. a Kas je sin Durejmov.

Bio je izlo`en nepravdi i ugnjetavanju. naredio je muslimanima hid`ru u Abesiniju. Resulullah. sve dok nisu bili prisiljeni na hid`ru u Medinu. Allahov Poslanik.a. Njegov otac Amr ibn Sa’lebe poticao je iz plemena Behraa. s obzirom na njegovo porijeklo iz plemena Kindi.s. kao donosioca radosnih vijesti i istine. pa je tako ElMikdad ponekad nazivan El-Esved. a bio je jo{ mladi}. tra`e}i uto~i{te. dru`e}i se sa Vjerovjesnikom. El-Esved ga je posinio i uzeo pod svoju za{titu.Tu je ubio ~ovjeka iz svoga naroda. sele}i se u drugi koji ga je prihvatio.. naredio je muslimanima hid`ru. a. vrije|ale bi ga i zlostavljale.. a. Do`ivio je patnje i neda}e i gorak okus tu|ine. premje{taju}i se sa svojom familijom iz mjesta u mjesto. spremio je izvidnicu i naredio Amru da ode u Meku radi obavljanja nekih du`nosti. r. El-Mikdad je kao malo dijete pobjegao plemenu Kinda. kona~no nastanio u Medini. El-Mikdad je bio u nemogu}nosti da u~ini hid`ru u Medinu. Po{to je ~uo za poziv Muhammeda ibn Abdullaha.s.s... Po{to je ugnjetavanje vjernika postajalo sve ve}e.186                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PREDISLAMSKI PERIOD Djetinjstvo El-Mikdada ibn Amra nije bilo sretno i lahko. Tu su boravili sve dok nisu ~uli vijest da su Kurej{ije prestale zlostavljati muslimane. ~ekaju}i pogodan trenutak da iza|e. pa je bio prisiljen da bje`i sa svojom ~eljadi. Izme|u ostaloga. Kad je njegov otac ubio ~ovjeka iz Benu Kinda. kad god bi ga se Kurej{ije do~epale. PRIMANJE ISLAMA U Meki je `ivio te{kim `ivotom. a. a. a pored toga. trebali su se sastati sa muslimanima u Meki i neke od njih . a. ostavljaju}i svoj rodni dom. El-Mikdad ibn Amr. Nije bio imu}an. i saznao ciljeve njegova poziva. Pleme Benu-Kinda uzelo ga je pod svoju za{titu tako da je El-Mikdad prvo vrijeme djetinjstva proveo me|u njima. bje`e}i od osvete. iz oblasti Hadremevt. a. po`urio je objelodaniti islam pred ~asnim Poslanikom. po imenu njegova staratelja El-Esveda ibn Jegusa elKindija. {to je bio obi~aj Arapa prije islama. U{ao je u red prvih vjernika mud`ahida. Nakon {to se Poslanik.. me|u onima koji primi{e islam. Ostao je u Meki sa nekoliko muslimana.s. tra`e}i njegovu za{titu..s. El-Mikdad je `ivio u Meki u paganskom periodu prije nego {to je svjetlo islama obasjalo te prostore i prije pojave Muhammeda.s. bio je me|u onima koji su se iselili i boravili u Abesiniji pod okriljem kr{}anskoga kralja Ned`a{ije. Prebjegao je u ku}u El-Esveda ibn Jegusa ezZuhrija. a.s. za doma}e stanovni{tvo je kao stranac bio li{en pa`nje. Vratio se predavanjima koja su govorila o islamu i vjerovanju. El-Mikdad je bio prisiljen bje`ati u Meku.. vjerovao u njega i zavolio ga. zatim ih je on slijedio na najte`em putu.

Samo {to su stigli do okolnih mekanskih predjela. a Kurej{ije su ve} bile stigle do Bedra.. dra`e mi je nego sve {to je na Zemlji. a.a.{. Kurej{ije su bile spremnije. a.. a. Tada je El-Mikdad ibn Amr .s. samo da podstakne na borbu o~i u o~i. Obi~aj Allahovoga Poslanika... da budem uz njega. i uklju~io u redove mud`ahida na Allahovom.. r. U njegovom se srcu u~vrstio iman. Najve}i prizor El-Mikdadove veli~ine i ponosa desio se u Bici na Bedru. S njim su bili i El-Mikdad ibn Amr i Utbe ibn Gazvan. ujedinjeni i okupljeni oko Resulullaha.s.. Mogli su se vratiti bez borbe. Prijetio mu je napad i prisvajanje trgova~ke robe koja je u sebi sjedinjavala glavnicu kurej{ijskog kapitala.. ostali su radi upornost. a. Muslimani su bili manjina i prvi put su se upu{tali u oru`ani sukob i jo{ nisu bili okusili borbu. r.. sreo ih je Ikrime ibn Ebi-D`ehl koji je predvodio mnogobo`a~ku vojsku.” Zatim je ustao Omer ibnul-Hattab. pa je rekao: “Bio sam svjedok El-Mikdadovog juna{tva. a. Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika.a. takav da su mnogobo{ci osjetili njegovu snagu i smjelost. Tu se vidjelo njegovo juna{tvo. VITEZ BEDRA El-Mikdad. ^vrsto je odlu~io pokloniti svoj `ivot na putu {ehadeta. bio je da uzme mi{ljenje ve}ine muslimana u mnogim zna~ajnim poslovima koje je trebalo izvr{iti. i obrazlo`iv{i im stvar. putu. podi`u}i logor na mjestu koje se zove “Bunar Bedra”. i rekao: “Najbolje je da se odazovemo borbi i suzbijemo mu{rike. {to se ti~e vojskovo|a. skupio je muhad`ire. Ebu-Sufjan uspio je da se spasi sa karavanom. d`. alkohol i ples pjeva~ica ~itave tri no}i. koji su po{li s njima da bi se lak{e mogli priklju~iti muslimanima.. iza{ao je iz Medine na ~elu islamske vojske.s.Ashabi Allahovog Poslanika 187 povesti u Medinu. i rekao govor sli~an Ebu-Bekrovom..a. Za vo|u te izvidnice imenovan je Ubejde ibnul-Haris. smjelost i iskrenost. zatra`io njihovo mi{ljenje. u svakom njegovom pohodu i nije izostajao ni iz jedne bitke. zatim o onom {to je pred njima i o vjeri.. Ustao je Ebu-Bekr es-Siddik. Na bojnom je polju bio `estoki borac i konjanik. U po~etku je situacija izgledala vrlo te{kom. El-Mikdad i Utbe priklju~ili su se muslimanima i s njima oti{li u Medinu. odlu~io da stane na put trgova~kom karavanu Kurej{ija koji je predvodio Ebu-Sufjan.{. saznao da su Kurej{ije spremile veliku vojsku i iza{le iz Meke radi borbe i susreta s njima. Nakon {to je saznao za namjeru Bo`ijeg Poslanika. tako da se sa lahko}om `rtvovao na Allahovom. savjetuju}i se s njima o prethodnim doga|ajima. Tako se El-Mikdad ponovo sastao sa Allahovim Poslanikom. r. me|u kojima je prednja~io Ebu-D`ehl koji je prire|ivao bogate gozbe uz meso. Huzejfe i Ikrime postigli su sporazum o nenapadanju. konjanika i junaka.s.. r. a. Nakon sastanka dvije skupine. d`. putu.a. zavjetovao se da }e biti u slu`bi islama. Ebu-Sufjan poslao je izaslanika u Meku po pomo} od Kurej{ija.a. od glave{ina. r.s. Tako je ne{to po`elio Abdullah ibn Mes’ud. Po{to je Poslanik.s. a. me|utim.” Kada je Poslanik.s.

htio uvjeriti da li }e mu dati podr{ku i izvan Medine. ne}emo ti re}i kao {to su sinovi Israilovi rekli Musau:‘Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite.{. kao da sad gledam kako ginu.s. Bo`iji Poslani~e. Tako mi Allaha. pa kreni s nama s Allahovim blagoslovom. a. a.s. Borba se zavr{ila pobjedom muslimana. Nije nam mrsko susresti se sutra sa na{im neprijateljima. Tako mi Allaha.. kako ih je Resulullah. Svjedo~imo da je Istina ono sa ~im si do{ao… Dali smo ti ~vrstu obavezu i ugovor na poslu{nost i pokornost. d`. i obavijestio. obe}ao jednu od dvije skupine. izvr{avaj ono {to ti Allah.s. ovim se Poslanik. mi smo s tobom.s. borili bi smo se s tobom dok ga ne bismo osvojili. {to god uradi{. vo|a i plemi}a. Kurej{ije su ostavile sedamdeset poginulih prvaka.’ Tako mi Onog Koji te je poslao sa Istinom. Allahov Poslanik. a mi }emo se boriti uz vas. tako da mu ta podr{ka pove}a snagu i pouzdanje. i nijedan ~ovjek od nas ne bi izostao. d`. r. mi ovdje ostajemo’.. S’ad ibn Mu’az.{. otkriti o nama ne{to {to }e te razveseliti...a. a. Hvala neka je Allahu na tome. mi smo s tobom. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom. ~uv{i El-Mikdadove rije~i i obradovan uputi dovu za njega.. nare|uje.s. El-Mikdad je najvi{e `elio da po~ne borba i bio je jedan od prvih mud`ahida-konjanika u islamu. a. mi smo strpljivi i iskreni u ratu.s. a.. d`. bio je obradovan govorom S’ada. re~e. kad bismo trebali osvajati grad Berk el-Gimad32. jer su se oni obavezali u drugom ugovoru na Akabi na odbranu i podr{ku njemu u Medini. Zatim se sastao sa ensarijama i rekao im: “Savjetujte. a.: “Vjerujemo u tebe i vjerujemo ti. . ve} ka`emo: ‘Idi ti i tvoj Gospodar.. Rekao je: “Krenite i radujte se. stao ispred njega svojom gorostasnom pojavom i visokim tonom rekao: “O Bo`iji poslani~e. {ta predla`ete?”.” Muslimani su se po~eli spremati za prvu bitku u svojoj historiji.” Ozari se lice Allahova Poslanika. Na dan borbe uzjahao je svog konja koji se zvao Sebha i navalio da bije mnogobo{ce i nevjernike u safu sa ostalim muslimanskim junacima. Vjerovatno }e ti Allah.. Kreni. Ispunjeno je obe}anje Uzvi{enog Allaha. zaista mi je Allah. kada bi zatra`io od nas more da preplivamo.. obra}aju}i se Poslaniku.188                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pri{ao Poslaniku. preplivali bismo ga s tobom.{.

: “Sretan je samo onaj koji je sa~uvan smutnje!” To je i provodio u svom `ivotu. Pou~en `ivotnim iskustvom. boje}i se da ne budu zarobljeni ili ubijeni. koji je plavio njegovo srce. Na dunjaluku je bio skroman.s. Resulullah. sve dok nije za{ao u godine. od danas ne bih da budem nadre|en ni dvojici ljudi!” El-Mikdadov odgovor pokazuje njegovu iskrenost i pravilno razumijevanje islama.{.. Vo|a patrole naredio je da budu oprezni i da ne napu{taju svoja mjesta i da ne vode svoje jahalice na ispa{u. ^esto bi ponavljao hadis koji je ~uo od Poslanika.{. bio je istinski iskreni musliman. El-Mikdad je pro{ao pored njega i vidio ga kako pla~e.. Govorio bi rije~i pune savjeta i mudrosti.. jer mu je on bio od velike koristi u bitkama i okr{ajima.. d`. izbjegavaju}i smutnje na svakom mjestu. Poslanik. bez obzira na okolnosti i te{ko}e. pa su bili opkoljeni od neprijatelja. pa se on vratio muslimanima. uvjeren da je ka`njen vi{e nego {to je zaslu`io. mudro i pravilno je rasu|ivao stvari. Dugo vremena se nije `enio. Izbjegao je isku{enje vlasti da ne bi klonuo duhom i da mu se ne bi u du{u uvukla oholost i uobra`enost.{. zadovoljan jednostavnim `ivotom. r. r. d`.s. putu. a kada je za to saznao emir.Ashabi Allahovog Poslanika 189 MUDRI POBO@NJAK El-Mikdad ibn Amr. spasio ga je. pa se sa`alio i upitao: “[ta je s tobom. Nije `elio biti iznad ljudi niti je `elio vlast kako ona ne bi zaokupila njegovo srce. ne daju}i mu da se opravda. uvijek je bio uz istinu. pozvao ga je i kaznio vi{e nego {to je zaslu`io. ali nisam za njih znao! Tako ti Onoga Koji te je s Istinom poslao.a.. povjeri Amru namjesni{tvo nad jednom pokrajinom. Bio je stalno uz Allahovoga Poslanika. pa je odveo svoju jahalicu da je nahrani. ~itav je svoj `ivot proveo u slu`bi islamu. brate?” . a. Odbacio je `udnju za imetkom i njegovim gomilanjem da ga imetak ne bi doveo u isku{enje u vjeri i da ga njegovo mno{tvo ne bi odvratilo od pokornosti Allahu. Jedan od muslimana je zaboravio upozorenje emira. d`.s. a.. na raspolaganju za borbene i druge zadatke. a. a. Sav se posvetio prono{enju Allahove rije~i i {irenju Bo`ije objave me|u ljudima. Dosta pa`nje posve}ivao je svom konju Sebhi.s.upitao ga je: “Kako si se osje}ao na polo`aju emira?” Odgovorio je: “Ta je uprava u~inila da se sav posvetim samo sebi.. Jedanput je iza{ao u patrolu van Medine.a.. boje}i se da ga `ena ne zaokupi i oduzme mu vrijeme od izu~avanja vjere i u~e{}a u d`ihadu na Allahovom. njima sam vladao. Bio je ponizan i iskren. Taj ~ovjek je sjeo i `estoko zaplakao od bola i poni`enja koje ga je zadesilo.s. sam je sebe smatrao obi~nim vojnikom me|u vojskom Resulullaha. Allah. Kada se vratio iz te pokrajine. a. El-Mikdad. i da mu ne bi oslabio iman.

s.{. {to upu}uje na njegove {iroke poglede i duboko razmi{ljanje. Nije `urio u davanju presude ljudima. a zatim mu rekao: “Za{to neko od vas uporno `eli vidjeti ne{to {to je sakriveno od njega. odgovorio mu je emir.” El-Mikdad se naljutio zbog toga. a.{. pa re~e: “Pogrije{io sam. Prekr{io sam njegovu zabranu. znaju}i da se ~ovjek ponekad mijenja u razli~itim prilikama i ne `ele}i napraviti gre{ku..” Ovo predanje upravo govori o El-Mikdadovoj veli~ini i njegovoj mudrosti i razboritosti. d`. Imao je veliko `ivotno iskustvo ste~eno kroz gorki i okrutni `ivot. pa se uputio pravo emiru. kroz velika isku{enja i kroz razne situacije.s. postavi se umjesto njega i pripremi se da bude{ ka`njen istom mjerom. re~e mu Mikdad. a...s. ~ovjek je odbio da udari emira nakon {to je osjetio da mu je vra}ena ~ast i njegovo pravo. i ni{ta osim toga. Moj `ivot je `rtvovan za islam. te pred mno{tvom muslimana re~e: “O emire. pa me kaznio. Zadao mi je bol od ja~ine udarca i ponizio me te{kim prigovorom. a ne zna kakav bi bio da se na|e u tom vremenu.” El-Mikdad ga je dugo gledao. komandir se ponizno postavi da mu ~ovjek vrati istu kaznu kojom je on njega kaznio. Bio je izuzetno otvoren i jasan. “Ali. smrti pa je do{ao neki ~ovjek i obratio mu se: “Blago tim o~ima koje su vidjele Bo`ijeg Poslanika. pa je rekao: “Allah ti oprostio. Mnogi su vidjeli Bo`ijeg Poslanika.190                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ^ovjek mu odgovori: “Odredio mi je emir kaznu koju nisam zaslu`io… Nisam znao da je zabranio ~uvanje na{ih `ivotinja. a nije me ni saslu{ao. Tako mi Allaha. u prvom redu zahvalite Allahu. Uvidio je emir da je pogrije{io. smijao se kao dijete dok je gledao taj lijepi prizor. njemu nije bila dostavljena tvoja zapovijed i nije ~uo tvoje upute.” El-Mikdad je oti{ao po ka`njenog ~ovjeka i doveo ga kod emira. kojima je Allah. Sam El-Mikdad poznavao je sve strane `ivota. Prenosi se da je El-Mikdad sjedio sa nekim prijateljima nakon Poslanikove. a. emire. Pitao ga je: “S kojim pravom tu~e{ ~ovjeka i poni`ava{ ga prije nego ga saslu{a{?” “S pravom obra}anja pa`nje na muslimane i obavezu pokornosti njihovim vo|ama”. Govorio je glasom punim ponosa i veli~ine: “Umrijet }u.” Ponos je islama bio osnovni cilj kojem je stremio u svom `ivotu. d`. Koji vas je sa~uvao njihovih isku{enja i u~inio vas vjernicima u va{ega Gospodara i va{ega Poslanika. Allaha nam. voljeli bismo da smo vidjeli ono {to si ti vidio i da smo bili svjedoci onome ~emu si ti bio svjedok. Zaista si bio grub prema njemu u kazni i prijekoru”. a islam }e ostati slavan. Me|utim. presudio pa }e za noge biti vu~eni i naglava~ke ba~eni u D`ehennem. `ivjeli su ljudi u vrijeme Poslanika. Zato.” I zaista.. a nisu vjerovali u njega i borili su se protiv .. Neka uzme svoje pravo od mene.” El-Mikdad se obradova.

brate. i tu`io mu se. Malo zatim. El-Mikdad ga je napustio kriju}i svoju srd`bu. Ovo je naljutilo Abdurrahmana pa mu ne{to grubo odvrati. d`. izuzev od dvije stvari: njegovog konja Sebha i njegove sablje. Ebu-Bekr. Rekao je Resulullah. da je rekao: “Nije bilo poslanika. pa su ga ~esto podsticali na `enidbu. To su primijetili ashabi. Hasan. El-Mikdad i Bilal. Selman.s. Ibn-Mes’ud. Tako je jednom sjedio sa Abdurrahmanom ibn Avfom koji mu je nabrajao prednosti braka.. od Allahovoga Poslanika.a... htio je da ga po~asti. kao {to je on.” Kada je Poslanik. plemenitoga roda.s. a. lijepi ahlak koji ga je u~inio voljenim i dragim ~ovjekom.s. Bo`iji Poslanik. pa je Abdurrahman rekao: “Oprosti mi..: “Zaista mi je Allah. Abdurrahman ibn Avf pokajao se i do{ao za El-Mikdadom koji je bio kod Poslanika.s. Alija.{. r. namjesnika i saputnika. ~uo El-Mikdadovu pritu`bu i saznao veli~inu njegove tuge i srd`be. a. njegovu `rtvu i zalaganje na polju islama. a. Huzejfe.Ashabi Allahovog Poslanika 191 njega. d`.” Borba na Allahovom putu je potpuno zaokupirala El-Mikdadovu li~nost. volio je El-Mikdada. Pokazivao je svoju naklonost prema njemu na svakom mjestu i na svakom skupu.. a.s. A.{.. D`’afer..” Da li ima ljep{a po~ast od ~asti Poslanikove potvrde da Allah voli El-Mikdada? Ima li ve}eg ponosa i slave od ovakvog ponosa i slave? Allahov Poslanik. a. izvoru i uputi i putem hadisa. a. a da mu nisu data sedmerica. na{em ustavu. boje}i se da ga `ena ne odvrati od d`ihada. a. O`enit }u te svojom k}erkom.a. Ebu-Zerr. Poslanik. volio je El-Mikdada ibn Amra. naredio da volim ~etvericu i obavijestio me da ih On voli.. Ammar. a.s. Prenosi nam Alija ibn Ebi-Talib. njegov iman duboko usa|en u srcu i ~istotu njegove du{e..s. Najva`nije je za islamsko vjerovanje da radimo kako nas ono u~i i da idemo stopama Resulullaha.” Odabrao mu je . `ivljenjem po Kur’anu. odgovori mu El-Mikdad.a.s.s. a odlu~io je da se po`ali Poslaniku. uvijek je otvoreno izjavljivao svoju naklonost prema El-Mikdadu i ashabima.” Pa mu je re~eno: “Bo`iji Poslani~e. r. pa ge je volio i Njegov Poslanik. uo~io je njegova svojstva. El-Mikdad i Selman.. te mu je rekao: “Ja }u te o`eniti boljom od nje. Omer. r.S. Zakasnio je {to se ti~e `enidbe. podsti~u}i ga na `enidbu. a. Allah.. Husejn. te mu rekao: “[ta ti je pa se ne `eni{?” “O`eni me ti svojom k}erkom”.s. Meni ih je dato ~etrnaest: Hamza. MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA.” Rekao je: “Od njih je Alija i Ebu-Zerr. a. a ne prema tome {to je nekog vidio ili sanjao. Zaista }e ~ovjek polagati ra~un za svoja djela. reci nam njihova imena. Stekao je izuzetno lijepe i plemenite vrline i odlike.

a. Umejr ibn Vehb el-D`umehi i El-Mikdad ibn Amr. Tako su se spustili u grad. r. r. O`enio ga je Dub’aom. Vrata Egipta otvorena su posredstvom voljenoga mud`ahida ~ije se juna{tvo i uloga ne mogu zaboraviti.a. niti ijednog osvajanja ili bitke koju je vodio protiv nevjernika i mnogobo`aca. da pozove vladara i stanovni{tvo u islam. Tada je Amr ibn el-’As sa svojom vojskom opkolio grad Ajnu {ems koji je bio kraljevo prebivali{te. ili da pristane pla}ati d`izju.. uputio u Egipat po naredbi Omera ibnul-Hattaba. Amr ibn el-’As uputio je poziv egipatskom vladaru Mukavkisu da primi islam. Harid`e ibn Huzzafe. Zatim je od Amra zatra`io ~etiri dana primirja da bi dovr{io savjetovanje. ali je i dalje ostao obi~an i skroman borac u slavnoj islamskoj vojsci. Koji je odredio da tako bude. Muslimani su razmi{ljali kako da u|u u grad i napadnu kralja i njegov narod. pridru`ila mu se grupa muslimanskih junaka na ~elu sa Zubejrom ibnul-Avvamom. ali je ipak napadao i jurio odvra}aju}i nevjerni~ke napade od Allahovoga Poslanika.s.a. r.s. ali ih je sna{la smrt i bje`anija. Tu su jo{ bili Bi{r ibn Ertah. NA POLJU D@IHADA El-Mikdadovo prisustvo na polju d`ihada bilo je konstantno. Amr ibn el-’As je stao ispred glavnih vrata grada Ajnu {ems.192                                                      Ashabi Allahovog Poslanika k}erku svoga amid`e iz po~asti prema njemu. Dovoljno je {to se suprotstavio Ikrimi ibn Ebi-D`ehlu i njegovom dru{tvu kada su pre{li hendek i poku{ali se domo}i muslimana.. r. Njegovih herojstava je vi{e nego {to se broji. Nakon isteka ta ~etiri dana. El-Mikdad ibn Amr. a.. Vidio je povoljno mjesto i pre{ao je zid sa jo{ nekim mud`ahidima. preselio na ahiret. otvorio mu vrata grada i pristao na pla}anje d`izje. vjerske ~inovnike i povjerljive ljude da se posavjetuje s njima. Dovoljno mu je juna{tvo kakvo se rijetko vi|a. Mukavkis se sklonio i zatvorio vrata na tvr|avi. . Mukavkis je odbio islam. hvala neka je Allahu. k}erkom Zubejra ibn Abdul-Muttaliba.a. kao {to je odbio i predaju zemlje i pla}anje d`izje. ili da preda zemlju bez borbe. Kada se Amr ibn el-’As..s. Na Uhudu je bio izlo`en velikim nevoljama: nekoliko puta je ranjen. a El-Mikdad izvana. mnogo se rastu`io. Tada su navalili na ~elu sa Zubejrom. probijaju}i se sa periferije prema sredi{tu grada. Kopti su ih uo~ili i po`urili obavijestiti kralja o tome.a.a. koje je pokazao prilikom osvajanja Egipta sa svojim drugovima prvacima i na ~elu sa Zubejrom ibn el-Avvamom.. Zatim su po~eli kopati otvor u zidu: Zubejr iznutra. r. Kralj se sastao sa Amrom ibn el-’Asom. Kada je Poslanik. Mukavkis je skupio svoje ministre. Nije izostao ni iz jednog pohoda koji je vodio Poslanik. dok je Zubejr kru`io oko zidova kako bi na{ao otvor i u{ao u tvr|avu. Na Hendeku je bio spreman na svaki okr{aj. a.

oslabilo je i ote`alo je njegovo tijelo. te je stalno boravio u ku}i. u sedamdesetoj godini `ivota.a. Umro je na svojoj zemlji.. trideset tre}e godine po Hid`ri. . u D`efru izvan Medine. r.Ashabi Allahovog Poslanika 193 PRESELJENJE NA AHIRET Prohujao je `ivot El-Mikdada.

.

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ebu-Sebre. Njegova se majka zvala Berret bint Abdil-Muttalib. Sin je tetke Allahovoga Poslanika. Svaku stvar je gledao sa razumijevanjem i uvijek odabirao ono u ~emu je bio vidljiv hajr.A.s. a. a majka k}erka Abdul-Muttaliba. Bio je o{trouman i blage naravi. a on Malikov. Njegova mudrost i vje{tina u~inile su da ga njegovi vr{njaci ocjene kao samopouzdanu i ~vrstu li~nost koja mo`e predstavljati njihovog vo|u. Volio je jahati konje i pribavljati i praviti oru`je koje je koristio u borbi sa vje{tim kurej{evi}kim mladi}ima.s. Otac mu je bio jedan od kurej{evi}kih bogata{a. LI^NOST Ebu-Sebre potje~e iz ugledne i bogate porodice. a on Nasrov. Imao je crnu kosu i tamnoputu ko`u. a on Abdul Vuddov. a njegovo dugo lice karakterizirali su prodoran pogled i povijen nos. a on Ebi-Kajsov. a on Amirov. a on Abdul-’Uzzaov.EBU-SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI. djeda Allahovog Poslanika. Na licu mu je stalno lebdio osmjeh. Ebu-Sebre je bio visokoga rasta i vitkoga tijela. sin je Ebi-Ruhmov. Bio je obrazovan u vremenu u kome je to bila rijetkost. a on Haselov. Ebu-Sebre je `ivio u blagostanju. a on Luejja elKure{ija el-Amirija. Nije zapadao u nezgodne situacije jer je imao veliku intelektualnu snagu i samokontrolu. a poslove je obavljao planski i uspje{no. . a. Za razliku od svojih vr{njaka. ~ine}i ga kod ljudi blagim i prijatnim. a njegov brat po majci zvao se Ebu-Seleme ibn Ebi-Esed. R. Ebu-Sebre odisao je mirno}om i stabilinim i stalo`enim dr`anjem.

srcem ispunjenim vjerom. tra`e}i pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Ebu-Sebre nije htio u~initi prvu hid`ru jer je `elio ostati sa Resulullahom. daleko od Meke. obo`avaju}i Allaha. Bio je iskren i povjerljiv mladi} koji je ~edno odrastao.. u miru i spokojstvu. Ebu-Sebre je zajedno sa ostalim ashabima.. a prva je bila Bitka na Bedru. na Hajberu. kada su mu~enja postala nepodno{ljiva. pa nastavi{e sa provokacijama. te je Ebu-Sebre u~estvovao u ratu protiv odmetnika. Sa spu{tanjem Objave Muhammedu. Protiv njih se odigra{e mnoge bitke. a. na Benu en-Nadir. ve} je oti{ao u Meku i u njoj se nastanio. na Hendeku. te{ko pora`eni. na Hudejbiji.s. na Devmetul-D`endelu. a. preseljenja na ahiret.s.s. a. na Hunejnu i u Taifu. naslijedio ga je Ebu-Bekr es-Siddik. rodbine koji je povjerovao u Objavu. Po{tovao je njegovu dobrotu i cijenio njegova dobra djela. pouzdano i sposobno {titio Allahovoga Poslanika. prilikom oslobo|enja Meke. a.s. u kojem se istakao svojom izuzetnom hrabro{}u. neka je Allah zadovoljan svima njima. Ebu-Sebre je bio jedan od hrabrih mud`ahida koji su se suprotstavili Kurej{ijama nesvakida{njom hrabro{}u i odva`no{}u. d`.s. a. Njihova zlostavljanja i tla~enja prisili{e muslimane da u~ine hid`ru u Abesiniju. u pohodu na Benu-Kurejza. naredi mu se da poziva svoju porodicu i rodbinu.. i bio mu blizak pored razlike u godinama.{.a.. Za vrijeme tih bitaka Ebu-Sebre stekao je veliko ratno iskustvo i postao vrsni ratnik od koga se uzimalo mi{ljenje u planiranju bitaka. a. Nakon Resulullahovog. Allahov Poslanik uvidje da je neophodno odlu~no i sna`no suprotstaviti se Kurej{ijama. . Ali. Sve u svemu.. Kada se okon~ao rat protiv odmetnika. Ebu-Sebre u~estvovao je u svim pohodima sa Poslanikom. u kojoj su Kurej{ije. Zavolio je Poslanika. na Benu-Lihjan.s. Kurej{ije nisu bili zadovoljni da muslimani `ive rahat i sigurni.196                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Ebu-Sebre je dobro znao ko mu je dajd`in sin Muhammed ibn Abdullah. a. nije mogao izdr`ati dugi boravak u Abesiniji. Ebu-Sebre je bio jedan od prvih muslimana od Poslanikove. po naredbi Allahovoga Poslanika.s. a.. ostavili svoje ubijene na bojnom polju. a. NA BOJNOM POLJU Muslimani su se nastanili u Medini i organizirali svoj `ivot u islamskom d`ematu.s. odlu~io da tamo u~vrsti jezgro islamskoga d`emata. Uprkos porazu muslimana u Bici na Uhudu.s.. Me|utim. vratio se u Meku i iz nje preselio sa ostalim muslimanima u Medinu kada je Allahov Poslanik. r. Kurej{ije su bezosje}ajno mu~ili prve muslimane. i Ebu-Sebre u~ini hid`ru sa sinom svoga dajd`e D`’aferom ibn Ebi-Talibom i njegovom porodicom. Ebu-Sebre se nije vratio u Medinu. a.s.: u pohodu na Benu-Mustalik.

Do{li ste da se borite protiv njih! La|e i zemlja su onome ko pobijedi. komandant perzijske vojske. Poslije oslobo|enja El-Hire. Irak je bio pod vla{}u Perzije i on je predstavljao prvi cilj muslimana za {irenje islama u njemu. Ovim se kr{ila halifina naredba da se ne prelazi more. Predvodio je muslimane u Bici na Kadisijji. osim onima koji su bogobojazni. to se dogodi. bez dogovora sa halifom Omerom ibnul-Hattabom.grupa pod komandom El-D`aruda ibnul-Mealla. Erbez. Halifa je razmi{ljao o susjednim zemljama i {irenju islama u njima. Emgi{iju. El-’Ala ibnul-Hadremijj bio je halifin namjesnik u Bahrejnu. Druga polovina je ostala sa El-Musennom ibnul-Harisom. Halid ibnul-Velid izvr{io je brze i velike oslobodila~ke pohode. pa po`eli tim osvajanjima pridodati nove pobjede koje bi ostvario on. Halid ibnul-Velid dobi naredbu da krene na front u [am te da povede polovinu islamske vojske. naspram grada Istahara.grupa pod komandom Es-Sivara ibn Hemama. Ebu-Sebre do|e u Basru i osta u njoj neko vrijeme. Bila je te{ka i o{tra.a. a to je te{ko. Obratio se muslimanskim borcima: “Kada Allah. ne{to odredi. Huvejl je ujedno odre|en i za predvodnika sve tri grupe. Preplivali su zaljev i iskrcali se na isto~noj strani. Tu se priklju~io islamskoj vojsci. d`. podijelio ih je u tri grupe: . Kada je Ebu-Bekr preselio na ahiret. El-Hadremijj je od stanovnika Bahrejna tra`io doborovoljce za pohod u Perziju. Ulejs i El-Hiru33. Zadivi{e ga velika osvajanja koja su ostvarili muslimani. Sa’d ibn Ebi-Vekkas preuzeo je komandu nad ira~kim frontom. U tom periodu. pa tra`ite sebi pomo} u strpljivosti i namazu. .Ashabi Allahovog Poslanika 197 VO\A ZA IZBAVLJENJE Po zavr{etku rata protiv odmetnika. Kada je El-’Ala skupio veliku grupu dobrovoljaca. samoinicijativno. te ih u~ini{e centrima svoje vlasti iz kojih }e islamska vojska vr{iti naredna osvajanja. vrati se mir na Arapskom poluotoku pod islamskim bajrakom. nalazio se u gradu i posmatrao iskrcavanje muslimana.” Bitka izme|u dvije vojske zapodjenu se u mjestu zvanom Tavus. Nakon toga. tako da je oslobodio: El-Mezar.grupa pod komandom Huvejla ibn Munzira ibn Savaa. jer muslimani u to vrijeme nisu imali dovoljno iskustva u pomorskom ratovanju i nisu posjedovali dovoljno sredstava za takve vrste akcija. . r. Huvejl se odlu~i za bitku. u isto~ni dio zaljeva.{. muslimani se nastani{e u Basri i Kufi. Ipak. iako su bili u nezavidnoj poziciji. .. Postavio je plan za pogubljenje muslimana po kojem }e jedna grupa vojske onemogu}iti muslimanima pristup la|ama kojima su doplovili i u isto vrijeme ih opkoliti. u kojoj je ostvario veliku pobjedu i kojom je okon~an perzijski utjecaj u Iraku. naslijedio ga je Omer ibnul-Hattab i nastavio sa daljim osvajanjem.

ostavljaju}i iza sebe mnogo poginulih. me|utim. Njihov vo|a je bio Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. Sa’sa’ ibn Muavija. Med`ze’e ibn Sevr. [ehrek ga sa vojskom presrete. u isto vrijeme. r. namjesnik Basre. Husejn ibn Ebi el-Hurr el-Ehnef ibn Kajs. jahaju}i mazge umjesto deva jer su one zgodnije za guduravi teren kojim su trebali i}i. stigla vijest {ta je u~inio El-’Ala. Nalazili su se u veoma te{koj situaciji. Hulejd se odupirao sa ostalim muslimanima nastoje}i otvoriti put prema Basri. me|u kojima: Asim ibn Amr. poznatijih junaka i vojskovo|a. U isto vrijeme. halifa Omer. Kada je Utbe ibn Gazvan. a Ebu-Sebre ostade namjesnik Basre sve do kraja godine. odmah ga smijeni i kao namjesnika postavi S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Perzijanci uspje{e probiti obru~ koji su muslimani na~inili. Utom im se isprije~i perzijska vojska koja je do{la iz Istahara. Zatim. Ebu-Sebre sastade se sa Hulejdom. Abdurrahman ibn Sehl. za koje je smatrao da je sva vojska {to je ima. za namjesnika Basre imenova El-Mugiru ibn [’ubeta.a. kojoj je dao zadatak da izvidi teren gdje je Hulejd ibn Munzir sa svojim vojnicima pao u opsadu. [ehrek `estoko navali sa vojskom na redove muslimana. rasporedi u poluluk. koja zapanji i iznenadi neprijatelja. a toga nisu bili svjesni. tako|er i zapovjednik druge grupe Es-Sivar ibn Hemmam i njegov sin Abdullah. Huzejfe ibn Muhsin. Potom je napisao pismo Utbeu ibn Gazvanu da po`uri u pomo} muslimanskoj vojsci opkoljenoj izme|u Tavusa i Istahara. Muslimani su bili prisiljeni zaustaviti dalje napredovanje prema Basri. zapovjednik prve grupe. druga skrivena grupa muslimana pri{la je iza le|a Perzijanaca. Nakon toga.a.. r. oti{ao obaviti had`. ostatak vojske. poznati vojskovo|a. Nehar ibnul-Haris. Et-Terd`uman ibn . kao {to su muslimani pokazali hrabrost. skrivene od Perzijanaca. U ovoj bici pogibe El-D`arud ibnul-Mualla. Naime. opkoli{e i napado{e sabljama tako da nisu mogli bje`ati. zamijenio ga je Ebu-Sebre. a ispred je poslao izvidnicu. S njima se uputi dvanaest hiljada muslimana. r. pa im uspje{e nanijeti velike gubitke u ljudstvu. te da su njegovim odlaskom muslimani pretrpjeli velike gubitke u ljudstvu. Ebu-Sebre primijeni na brzinu razra|en plan da uni{ti [ehreka i njegovu vojsku. U povratku sa had`a Utbe preseli na ahiret. Predvodio ju je [ehrek.a. Povukli su se prema Istaharu. kralj Perzije je [ehreku poslao pomo} kako bi stegli obru~ oko muslimana.. Allahovom pomo}i. a poslije njega Ebu-Musa-a el-E{’ariju. S’ad ibn Ebi Arfed`a’. Ebu-Sebre je i{ao du` obale zaljeva. brzo se mobilizira veliki broj dobrovoljaca. idu}i od bokova. Ta vojska iza|e iz Basre. Ipak. postavio je grupu svojih vojnika da se suprotstave [ehreku. a organizirao ih je tako da Perzijanci pomisle da je to sva muslimanska vojska {to je ima. izbaviv{i ga sa preostalim vojnicima i zajedno se vrati{e u Basru. Tu se odvi bitka izme|u muslimana i Perzijanaca. a oni se oduprije{e napadu. Po{to je Utbe ibn Gazvan izlo`io stvar muslimanima Basre.198                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Perzijanci su pokazali svu svoju ja~inu i sposobnost. Arfed`e ibn Herseme. Ebu-Sebre se sa svojim mud`ahidima pribli`avao opkoljenom Hulejdu u namjeri da deblokira opsadu. Kada je halifi Omeru. te ih. .ulan.

Na obalama rijeke bile su ba{~e i tr`nice. Imao je drevne gra|evine oko kojih je tekla rijeka nazvana imenom Plava rijeka. pa mu se Perzijanci odazva{e i u vrlo kratkom roku se okupi{e u Tusturu pod komandu Hurmuzana. da bi potom rasporedio mud`ahide staviv{i Tustur u opsadu. kada se sretnu. jednu skupinu da vodi N’uman ibn Mukarrin el-Muzenijj i drugu. a od vrata na koja ulaze putnici i posjetioci prelazi se skelom preko nje. kao u Bagdadu i Mehli. Asim ibn Amr. Med`d`e’ ibn Sevr. jer je u danima vru}ine jako hladna. pa se odmah uputi{e ka Tusturu. Nu’man ibn Mukarrin je brzo krenuo ka Hurmuzanu. je napisao pismo i Ebu-Musau el-E{’ariji da po{alje veliku vojsku iz Basre. u mjestu zvanom Erbek. r. Arfed`e ibn Hersem. Omer je izdao naredbu da vo|a obje vojske. On odmah uze izvi|ati i prou~avati teren. kako je to od njega tra`io kralj Perzije Kisra. Time je Tustur bio li{en dostave bilo kakve pomo}i. Muslimani su. a njegove tr`nice bile su snadbjevene tako da ih po ljepoti nije bilo nadaleko. skloni se u pograni~ni dio svoje kraljevine u mjesto zvano Meruv. budu: El-Bera’ ibn Malik..Ashabi Allahovog Poslanika 199 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA Kada su islamska osvajanja u Perziji uzela maha. kraj u kojem se odvi manja bitka. kao {to se i Nu’man uputi sa svojom vojskom. Vojska koja je dolazila iz Basre ~ula je da je Ramehurmuz pao. Perzijanci tu do`ivje{e poraz. kralj Perzije. Rijeka je bila veoma duboka. te da u njoj. K’ab ibn Sur. izme|u ostalih. r. Tustur posjeduje raznovrsno vo}e i mnogobrojne blagodati. u kojoj su Suvejd ibn Mukarrin. Opsada je Tustura trajala nekoliko . Uputio im je poziv koji dade rezultat. napisao i sljede}e: “Tustur je bio veliki blistavi grad. Omer. Abdurrahman ibn Sehl i Husejn ibn M’abed. te da krenu prema Hurmuzanu. te Hurmuzan napusti Ramehurmuz i povu~e se ka Tusturu. i prve iz Basre i druge iz Kufe. tako|er. Oko d`amije imao je sve trgovinu do trgovine.. Abdullah ibn Zi es-Sehmejn. komandu nad obje preuze Ebu-Sebre. Tustur kao grad imao je jedna vrata za posjetioce i druga kroz koja se izlazi na rijeku. Jezded`ird.a. bude Ebu-Sebre ibn Ebi-Ruhm. O tom gradu je poznati islamski putopisac Ibn-Batuta. a da je vodi Suhejl ibn Adijj.” Do halife Omera. tako|er. Huzejfe ibn Muhsin. koji se spremao za evakuaciju iz Ramehurmuza u Tustur. izuzetno lijepe vrtove. brzo krenuli kako bi napali Ramehurmuz. D`erir ibn Abdullah el-Hamirijj i D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj.a. U isto je vrijeme podsticao Perzijance na rat protiv muslimana da bi muslimane protjerao iz svoje zemlje. Posjedovao je ba{~e sa visokim drve}em i bogate. izme|u ostaloga. stigla je vijest da se Perzijanci spremaju i okupljaju u Tusturu kako bi napali muslimane pa on odmah napisa pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu u Kufu da po{alje veliku vojsku. Kada se sasta{e dvije muslimanske vojske. divno bistra i ~udna.

” Ebu-Sebre se ovome za~udi. Ako `elite. OSVAJA^ D@UNDI SABURA Poslije Tustura muslimani nastavi{e sa napadima i pobjedama nad Perzijancima. Uzvikuju}i tekbire otvorili su vrata-most grada. znaju}i da im on. Ebu-Sebre s Nu’manom ibn Mukarrinom el-Muzenijjem povede mud`ahide iz Susa ka D`undi Saburu. Ovo Ebu-Sebra jako za~udi pa im posla jednu grupu muslimana da ispita o ~emu se radi..a. to se i isplatilo tako {to je jedan od vatropoklonika iza{ao na zidine Tustura i bacio poruku muslimanima u kojoj ih obavijesti o kanalu kroz koji mogu u}i u grad. dozvoli robu slobodu poslije na{e nesloge i popravi ono oko ~ega smo se prepirali. A oni su mu odgovorili: “Mi me|u vama ne razlikujemo slobodnog od roba. pado{e u nekakvu tjeskobu prouzrokovanu tim dugim i napornim opsjedanjem. muslimani i njega stavi{e u opsadu. i plus. koji je bio iz D`undi Sabura a `ivio sa muslimanima. r. Perzijanci su im ovako odgovorili: “Dali ste nam sigurnost i mi je prihvatamo. koji se skloni{e u grad po imenu Sus.200                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mjeseci.. Ebu-Sebre posla im ~ovjeka da ih obavijesti da im je sigurnost dao rob koji za to nema ni ovlasti ni pravo.a. kao zapovjednik islamske vojske. Ebu-Sebre je strpljivo i mudro i{~ekivao priliku da osvoji Tustur i. pristajemo da vam pla}amo d`izju. Ostvarena je veli~anstvena pobjeda. “Daj im sigurnost uz d`izju”. pa njegovo stanovni{tvo objavi predaju i pristade na sporazum. d`. Allahovim emrom. Mi smo dobili garanciju i ne `elimo da i{ta mijenjamo. a ljudi iza|o{e sa stokom i opskrbom. ali muslimani pretrpje{e velike gubitke. neka je hvala Allahu. odgovorio je halifa. nije dao sigurnost. za to. {to Ebu-Sebre i izvr{i. r. Obavije{teni smo da smo sigurni i dr`imo da je tako.” . Muslimani su u Tustur u{li plivaju}i kroz kanal. Izvr{io je istragu i otkrio da im je sigurnost dao neki rob perzijskoga porijekla. a perzijski je vojskovo|a Hurmuzan uhva}en i odveden halifi Omeru el-Hattabu. mo`ete iznevjeriti. Poslije velikog straha i zemlje im siroma{ne.. poput nado{le rijeke udarili su na Perzijance.” Ebu-Sebre posavjetovao se sa ostalim zapovjednicima pa je napisao pismo halifi Omer ibnul-Hatabu. da mu on sudi. a muslimani koji su ~ekali ispred. Me|utim. Ebu-Sebre ih u~ini slobodnim poslije poniznosti i malobrojnosti. Zvao se Muknef. u kojem se stacionirao veliki broj Hurmuzanovih vojnika. a Asim ibn Amr izre~e stihove: “Bio sam blizak Muknefu i njegov povjerljiv prijatelj. a da nas vi ~uvate. Stavili su ih u opsadu i tako ih dr`ali dok se jedan dan ne otvori{e vrata grada D`undi Sabura.{. tra`e}i njegovo mi{ljenje.

Ashabi Allahovog Poslanika 201 PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je osvojio grad D`undi Sabur.a. u ibadetu pored Allahove ku}e. r. Ebu-Sebre se vrati u Meku da u voljenom gradu provede posljednje dane svoga `ivota. neka je Allahov blagoslov i zadovoljstvo na njega. U vrijeme halife Osmana. . preselio je na ahiret. a ukopan je u Meki.

.

MUAZ IBN D@EBEL. inteligentan i razuman. Glas mu je bio milozvu~an i jak i privla~io je srca slu{alaca. a on Amrov. a on Tezidov. Nadimak mu je Ebu-Abdurrahman el-Medeni. OSOBENOSTI Mu’az ibn D`ebel je rastom bio najvi{i me|u medinskim mladi}ima. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Mu’az. davali su mu jo{ ljep{i izgled. Bio je izuzetno pronicljiv. Krasilo ga je lijepo lice. . Bio je poznat po ~estoj {utnji i razmi{ljanju kao u~enjak i mislilac. R. Njegovi bijeli zubi. a on Udejjov.A. koji bi se ukazali kada se nasmije. proni~u}i u njihove skrivene ciljeve. a on Esedov. a on Adijjov. Imao je gustu i kovrd`avu kosu. a on Evsov. blistavi zubi. a u tome mu je pomogla njegova pismenost u vremenu kada je ona bila na visokoj cijeni. a on sin Amrov. Stekao je kulturu njegovanu ~istim dini-islamom. koji prou~ava ljudske postupke i slu{a njihove pri~e. sin je D`ebelov. a on Aizov. najljep{i po fizi~kom izgledu i najboljega vladanja. a on El-Hazred`a el-Ensarija. a on Alijev. a on D`e{mov. crne o~i. a on K’abov. a on Saridin. a on S’adov.

rade}i na {irenju njegove misije pod njegovom zastavom. a. rade}i to javno ili tajno. a du{u mu obasja svjetlo islama. a... a. kada se sastao sa Mus’abom ibn Umejrom i kada je ~uo nekoliko ajeta iz Kur’ana.s. a... koji je upoznao tajne dru{tva. Zavjetovao se na slu`bu Resulullahu. na istom mjestu na kojem se srela prva grupa stanovnika Medine. prije nego {to ga je vidio.s.s. za susret sa Allahovim Poslanikom.. Ova zakletva data Allahovom Poslaniku.s. Allah. a. a.. pa primi{e islam i . pozivaju}i ljude u islam. spoznav{i veli~inu i ~istotu islama i njegov zna~aj za budu}a pokoljenja. kako da polupa kipove i izbri{e ih sa lica zemlje. uputio ga je svjetlu vjerovanja prije nego {to se sastao sa naj~asnijim stvorenjem. uprkos tome {to je bio veoma mlad. da ljudima poja{njava osnove vjere i da im objasni kur’ansku poruku i cilj poziva. da mu dadne prisegu... Poslije “Prve prisege” na Akabi. pa su se spremila sedamdeset dva ~ovjeka iz plemena El-Hazred` i El-Evs. a. i istovremeno. Po~eo je kovati planove. Zahvaljuju}i ovoj metodi.. NEPRIJATELJ KIPOVA Delegacija se vratila u Medinu sa srcima punim imana. Allahovom voljom se osvjesti i uputi veliki broj nevjernika. u pratnji svog amid`e Abbasa ibn Abdul-Muttaliba.s.s. pravdi i miru koje donosi islam. Skupio je grupu svojih vr{njaka sa kojima se dogovorio kako da uni{te svaki vid idolopoklonstva. u historiji islama je poznata kao “Druga prisega na Akabi”. d`.a. odlu~ili su radosnu vijest pro{iriti u Medini i pozivati u islam. posla sa njima slavnoga ashaba Mus’aba ibn Umejra. Stanovnici Medine odazvali su se ovom pozivu u velikom broju. Cilj je bio ukazati idolopoklonicima da njihovo obo`avanje kipova ne donosi ni {tetu ni korist i podsta}i ih da razmisle i okrenu se svjetlosti. Mu’az je bio jedan od obrazovanih mladi}a. koriste}i svoju inteligenciju i osje}aju}i `estoki prezir prema kipovima koje su obo`avali idolopoklonici. Poslanik. stisnuo njegovu mubarek ruku. a. rukuju}i se sa Poslanikom. koji nije mogao zadr`ati suze kad je.s. koji mu ukaza{e svoje povjerenje i ponudi{e mu uto~i{te u njihovom gradu.204                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Mu’az ibn D`ebel zavolio je Allahovoga Poslanika. a Mu’az ~vrsto odlu~i da se bori protiv nevjerstva i idolopoklonstva svim mogu}im sredstvima. Imao je osamnaest godina. Me|u ovom grupom bio je i Mu’az ibn D`ebel. Odmah je u njih povjerovao.{.. kada se grupa muslimana iz Medine sastala sa Vjerovjesnikom.s. sastao se sa predvodnicima i vode}im ljudima Medine. Mu’az je `eljno i{~ekivao susret sa Poslanikom. r. Allahov Poslanik.

Ashabi Allahovog Poslanika 205 krenu{e putem spasa. prikradu ku}i i uzmu kip. Kada je ujutru na{ao svoga kumira na sme}u. a kip su odnijeli i bacili na sme}e. Amr je zaspao dubokim snom ostaviv{i kipa i sablju obje{enu o njega. oko ku}e. kada se uvjere da je Amr u dubokom snu. stade vikati: “Te{ko onome ko ovo uradi na{em bo`anstvu!” Uzeo ga je i vratio se ku}i pa ga oprao i namirisao i ponovo pokrio svilom i kadifom. Amr ga je pogledao. a zatim mu re~e: “O Menatu. Kada je Mu’az saznao za Amrovog kipa. “Tako mi Allaha. Svi su ga slu{ali i bili mu pokorni. osjetio je slabost svoje vjere i nemo} svoga bo`anstva. ja ne znam ko ti ovo sve ~ini. Tako su i uradili. ne govore}i nikome ni{ta. Oko kipa je stavio ru`e i svako jutro ga je mirisao. Pa ako u tebi ima ikakva dobra. ne bi ti i pas usred smetlji{ta bili!”. ali ga ne na|e. rekao je i potom je potra`io neke muslimane pa zajedno s njima oti{ao kod Mus’aba ibn Umejra i pred njim primio islam. dogovori se sa svojim prijateljima da se u odre|eno vrijeme. ali ti zna{. jedan od velikana Medine i vo|a plemena Benu-Seleme. . zbog njegove mo}i. umotan u najkvalitetniju vrstu svile i oki}en sjajnim resicama. Poslije obavljenog posla vratili su se svi svojim ku}ama kao da ni{ta nije bilo. i kao {to je bio obi~aj tada{njih velikana. sigurno bih ga kaznio i ponizio. Amr je imao svog li~nog kipa. Nadjenuo mu je ime Menat. koji je bio od rijetke vrste drveta.a. Mu’az i njegovi drugovi se i tu no} prikrado{e Amrovoj ku}i. r.” Mu’az ponovi istu stvar s kipom nekoliko no}i zaredom dok jedne no}i Amr ne donese sablju i oka~i je o kip. ina~e ~astan i bogat ~ovjek. Amr. krenuo do svoga kipa da mu se pokloni. po obi~aju. Tra`io ga je po ku}i. Smatrao je da }e se tako odbraniti od kradljivca pa re~e kipu: “Menatu moj. da znam ko je ovo s tobom uradio. Kada je svanulo. ne dodirnuv{i ga. Amr je. pa ga ponovo odneso{e i baci{e na sme}e. Vodio je glavnu rije~ i imao po~asno mjesto. postao je u islamu jedan od najboljih njegovih sljedbenika i jedna od najve}ih `rtvi na Allahovom putu. Polo`ili su ga licem prema zemlji i zavezali ga za rep uginulog psa. da si ti bo`anstvo.. Kada je oti{ao do smetlji{ta i vidio ga ba~enog u sme}e. kip je bio postavljen na posebno mjesto u ku}i.” Kao da mu je pao kamen sa srca. autoriteta i visokog mjesta i uticaja. evo ti sablja i brani se. uze{e kipa i sablju. Me|u onima koji su tako primili islam bio je i Amr ibnul-D`emuh.

s.. tako mi Allaha.” Poslanik. a.{. Na svakom skupu sa Poslanikom. Mu’az je bio jedan od {est odabranih ashaba koji su za Poslanikova.s. posmatrao ga je dok je klanjao.. a. govor mu je bio temelj na kome je gradio svoje stavove u svakodnevnim doga|ajima i na osnovu koga je obja{njavao na~ela Kur’ana. pa vidjev{i njegovu skru{enost u namazu. Zejd ibn Sabit i Ebu-Zejd Amr ibn Enes ibn Malik.’” To je `elio Mu’az. a. pomozi me da Te spominjem. pa je sa ~etvericom slavnih ashaba sabirao kur’anske ajete jo{ za `ivota Poslanika.. ja sam te zavolio.. . Kao da gledam stanovnike D`enneta u u`ivanju i nasladama. slu{ao je njegov govor svim svojim bi}em.. slu{aju}i ih od Allahova Poslanika. Nisam korak zakora~io.206                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POZNAVALAC HALALA I HARAMA Kada je Allahov Poslanik. Po{to je bio jedan od rijetkih koji su znali ~itanje i pisanje.s. Ovo je imalo veliki zna~aj u historiji islama. Jedne prilike Allahov Poslanik. a. da Ti zahvaljujem i da Te na najljep{i na~in obo`avam.. Time se nije zadovoljio. zadovoljan njima svima. Tra`io je od Allaha da ga u~ini istrajnim u spominjanju i slavljenju Njega i na tome da Mu zahvaljuje na uputi i milosti koju mu je podario.” Mu’az ibn D`ebel svoju je vjeru osje}ao duboko u du{i..s.s. budno{}u i pa`ljivo{}u. Alija ibn Ebi-Talib i trojica Medinelija: Ubejj ibn K’ab. kako to prenosi Sehl ibn Hasmet.s. a. a njegov `ivotni put je bio usmjeren samo u ime Allaha Jedinog. a da sam bio siguran da }u do~ekati no}.. Vjerovjesnikov. Tih {est ashaba su: Omer ibnul-Hattab. neka je Allah. posavjetova ga: “Mu’aze. To su bili: Ebu-Ejjub el-Ensari. Nastojao je ~uti svaku misao i detaljno je shvatiti i razumjeti. obaveza se pisati kur’anske ajete. a. stigao u Medinu. Molio je da bude Njegov iskreni rob i da njegova pobo`nost bude iskrena i lijepa. Jedno jutro ga je upitao: “Kako se osje}a{ ovoga jutra?” Mu’az mu odgovori: “Nisam nikada osvanuo. d`. Nemoj propustiti poslije svakog namaza re}i: ‘Allahu moj. Detaljno je poznavao islamske propise. Mu’az ga je ~ekao zajedno sa ostalim muslimanima. Ovo jasno ukazuje na njegovo razumijevanje dini-islama. vremena izlagali {erijatskopravna mi{ljenja.. a stanovnike D`ehennema u vatrenim mukama. a.s. bio je i Mu’az ibn D`ebel. a da sam bio siguran da }u do~ekati jutro. Cijelo svoje bi}e predao je islamu. a. Osman ibn Affan. pobratio ga je sa Abdullahom ibn Mes’udom.s. a. Allah Uzvi{eni neka je zadovoljan s njima. a da sam bio siguran da }u i drugi zakora~iti. pa je se dr`i. re~e mu: “Spoznao si istinu... Mu’az ibn D`ebel i Zejd ibn Sabit. Resulullah. Ubejj ibn K’ab. Kao da vidim narod kako kle~i i ~eka odluku. a. Poslanik.s. Niti sam ikada zano}io. zapazio je kod Mu’aza ibn D`ebela veliku bogobojaznost i znanje.s.

moje izbjegavanje vatre d`ehenemske nije dovoljno. kao {to su ostali zastupnici donijeli svojim porodicama?” . r. vrednija od svakog blaga. d`. odgovori mi: ‘Istinu je rekao Mu’az’. jer Ti zaista svoja obe}anja ispunjava{.s.s..s. jer je bilje`enje Allahovoga.a.Ashabi Allahovog Poslanika 207 Kada je Allahov Poslanik. jer je Resulullah. U toj podjeli i Mu’az je imao svoj dio. svjedo~enje o njemu predstavlja najve}u ~ast i pohvalu koju je dobio ~asni ashab. govora vrednije od svakog imetka.. Ti si `iv i vje~an. podr`avao je svaki njegov govor i svako izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja u obra}anju ljudima. rekao istinu. Daj mi uputu koja }e mi vrijediti na Sudnjem danu. a nemo}an sam. Naime. moja `udnja za D`ennetom je mlaka. r. Osim toga. svim svojim bi}em bio predan sticanju nauke. a.. plemenit u~enjak i veliki pravnik.. a najbolji poznavalac dozvoljenog i zabranjenog je Mu’az ibn D`ebel. a.. dijelio je siroma{nima i hranio bijednoga. i to potvrdi dva puta. Mu’az mi re~e da si rekao ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha u}i }e u D`ennet. Razlikovao je dozvoljeno od zabranjenoga.a. ono {to je govorio primjenjivao je u svom `ivotu te na taj na~in ljudima ukazivao pravi put rade}i. r. `ena ga upita: “Gdje je tvoj dio koji si trebao donijeti. Mu’az je bio dare`ljiv.s. Vjerovjesnikovo. a klone}i se zabranjenog. r..’ Poslanik. Prenosi se od Sevra ibn Zejda: “Kada bi Mu’az provodio no}i u ibadetu. Omer. plemenite du{e.a. Odbijao je primati poklone i imetak koji ga je sljedovao za vrijeme halife Omera. da pobjegnem od nje.s.. me|utim. Enes ibn Malik. iskren i povjerljiv.a. Kada ga je vidjela. dozvoljeno. SKROMNI DOBROTVOR Danju je Mu’az.” Naravno da je Mu’az. govorio je: ‘Allahu moj. Skupljanje imetka ga nije zanimalo. Nije ga zanimalo bogatstvo. a. Allahu.. on je izvr{io podjelu i vratio se ku}i.a.” Mu’az ibn D`ebel dostigao je visoki stupanj u~enosti i razumijevanja vjere. u}i }e u D`ennet.. svi su pospali i zvijezde su i{~ezle.’” Uz sve ovo. pa mi re~e: ‘Ko svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. Dostigao je toliki stupanj da je rapore|ivao i klasificirao poslove stavljaju}i ih na njihova odgovaraju}a mjesta. Postoji mnogo predanja o njegovom preziru pohlepe za imetkom. ne uzev{i ni{ta.. jer je nauka koju je stekao od Allahovoga Poslanika. rekao je: “Najmilostiviji u mom ummetu je Ebu-Bekr. a. r. prenosi: “Do{ao mi je Mu’az ibn D`ebel od Resulullaha. a.. a. ~uo njegovo izlaganje {erijatskopravnih mi{ljenja. iskreno od srca.s.{. i upitao ga: ‘Allahov Poslani~e.’ Ja sam oti{ao Allahovom Poslaniku.. Allahu moj.s. znao ko je Mu’az. a. poslao je Mu’aza plemenu Beni-Kilab da im podijeli poklone od njihovih bogata{a. a no}i je provodio u skru{enom ibadetu.

s. a neki odbi{e. a za njenog predvodnika odredi Mu’aza ibn D`ebela.” Omer se nasmija. pa zar je Omer poslao sa tobom pratioca da te kontrolira?” Mu’azova `ena se Omerovim `enama po`ali na njegovo pona{anje. da se sastanu sa Mu’azom. Kada je zavr{io svoju misiju. Kada je Mu’az do{ao. uze {to se skupilo i podijeli ljudima kojima je Muaz bio du`an. a. a. ljudi reko{e: ‘Allahov Poslani~e. a. pa je on poslao po njega. tra`imo svoje pravo. neka je Allahov selam i blagoslov na na{eg odabranog Poslanika.. re~e: ‘Allah se smilovao onome ko mu udijeli milostinju. O Mu’azovom stanju nam govori D`abir ibn Abdullah: “Mu’az ibn D`ebel bio je najljep{ega izgleda. upitao ga je: “Zar sam ja slao pratioca da te kontrolira?!” Mu’az odgovori: “Nisi. a. i Ebu-Bekru. a..s.. pa se bio mnogo zadu`io.s. Poslanikov.’ Pa mu neki udijeli{e milostinju. vratio se u Medinu.a. a.s.’” Poslije ovoga.. Poslanik je po{ao s njima da ih isprati. izabran je za halifu. zasuzi{e o~i od bola.. Resulullah. Kada je ta grupa krenula. a on danima nije izlazio iz ku}e. a. Nakon kratkog vremena Allahov Poslanik. Tra`ili su ga ljudi kojima je bio du`an. Allahov Poslanik. Kada je do{ao. a.’ Allahov Poslanik. re~e Mu’azu: “Mu’azu. Ebu-Bekr.s. izda zadu`enje jednoj grupi muslimana. izjavljuju}i svoju pripadnost islamu i tra`e}i od njega da im po{alje nekoga ko }e ih pou~avati temeljima vjere i njenim propisima. mo`da me poslije ove godine vi{e ne}e{ sresti i mo`da }e{ pro}i pored moje d`amije i mog mezara.s. koji me je budno pratio!”34 Ona mu re~e: “Bio si povjerljiv Poslaniku. pa im re~e: ‘To je sve {to imamo da vam damo. jemenski kraljevi poslali su izaslanike Vjerovjesniku. a Mu’az je boravio u Jemenu i obavljao misiju kojom ga je zadu`io Allahov Poslanik.. a. a.s. Omer ibnul-Hattab . Mu’az ibn D`ebel je jahao.. nego nisam na{ao ni{ta drugo da joj se opravdam. Mu’az je `ivio u te{kim materijalnim uslovima.208                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Mu’az joj odgovori: “Sa mnom je bio pratilac. posla Muaza u Jemen i re~e mu: “Mo`da }e te Allah opskrbiti i od tebe tvoj dug odstraniti.a. najboljega vladanja i najdare`ljivije ruke. hod se otegnuo. Allahov Poslanik.. Ljudi kojima je bio du`an tra`ili su od Allahovog Poslanika.” Naime. Tako i bi.s. a zatim mu dade ne{to imetka i re~e: “Zadovolji je time.. Omer se za~udi ovome. pa posla po Mu’aza. te mu one prigovori{e njegov postupak i rigoroznost prema Mu’azu.. r.” Mu’azu.s. Predosjetio je da vi{e ne}e vidjeti Allahovoga Poslanika.s.” Zbog traganja za naukom i ustezanja od dunjaluka.. a.s. zbog velike svoje plemenitosti i ~estoga davanja milostinje siroma{nima. pa ga je Mu’az molio da se vrati u Medinu. r.

oti{li su Ebu-Bekru. lice ozari pa re~e: “Hvala Allahu. Postao je u~itelj muslimana i onaj koji obja{njava propise vjere i daje svoja mi{ljenja na pojedina {erijatska pitanja. a.” Poslanik. Na ovo se Poslanikovo. obja{njavaju}i vjerske propise i podu~avaju}i ljude imanu. slao Mu’aza u Jemen. Osjeti se velika potreba da se podu~avaju temeljima vjere pa Resulullah.” Tome se i Omer obradova. a ti se tu na{ao i spasio me. Pa on je najbolje znao {ta je dozvoljeno. tra`e}i od njega da dio svoga imetka prilo`i u dr`avnu kasu. re~e mu: “Usnio sam sino}.s..” Odmah potom.s.” U^ITELJ . a. o Mu’azu?” On odgovori: “Po Allahovoj knjizi. odgovori Mu’az. Ebu-Bekr odlu~no rije{i stvar. odredi Utbeta ibn Usejda kao zastupnika u preno{enju znanja. Koji je podu~io izaslanika Allahova Poslanika onim ~ime je Poslanik zadovoljan. a. Kurej{ije po~e{e u velikom broju ulaziti u Allahovu vjeru..” Poslanik ga ponovo upita: “A ako ne na|e{ u sunnetu?” “Uzet }u svoje mi{ljenje”..” Godinu dana nakon oslobo|enja Meke. Nije ~ekao Ebu-Bekrov odgovor ve} se odmah uputio Mu’azovoj ku}i. Kada je Resulullah. pa Omer ponovo zatra`i od halife da uzme dio Mu’azovog imetka u dr`avnu imovinu. ne}u uzeti od tebe ni{ta. a.POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA Mu’az se vratio nau~nim sjednicama. rekav{i: “Mu’azu. a Mu’aza da podu~ava nove muslimane vjeri i njenim propisima. Po{to ga je na{ao. upitao ga je: “Kako }e{ suditi. U rano jutro `urnim koracima Mu’az se uputio Omerovoj ku}i. a. a bio sam na vodenoj pu~ini. koji je znao re}i: “Da nije Mu’aza . pa je oti{ao do Ebu-Bekra i tra`io od njega da izdvoji pola Mu’azove imovine za zajedni~ki imetak muslimana. pa sam se upla{io da }u potonuti. U prvim danima vladavine Omera ibnul-Hattaba. To je bila njegova obaveza jo{ za vremena Allahovoga Poslanika.s. Mu’az to odbi. kazav{i mu da je on ~iste ruke i da njegov imetak nije ste~en na nedozvoljen na~in.s. da sam prestao plivati.s. a {ta zabranjeno. Na tom su se i razi{li..Ashabi Allahovog Poslanika 209 uo~io je da se Mu’az obogatio. zagrli Mu’aza i re~e mu: “Sada je u redu. upita ga: “A ako ne na|e{ u Kur’anu?” On odgovori: “Sudit }u po sunnetu Allahovoga Poslanika.

ostavite u njemu jednog od vas. koji je sjedio pored mene.210                                                      Ashabi Allahovog Poslanika propao bi Omer”. Ostala su trojica.” O njihovom radu zabilje`eno je nekoliko predanja od muslimana koji su se tamo na{li. Nije pri~ao. Me|u nama je bio mladi} izrazito tamne boje i lijepoga izgleda. za vrijeme svoga namjesnikovanja u [amu zatra`io je od halife Omera ibn el-Hattaba da mu po{alje nekoga ko }e pou~avati stanovnike toga dijela islamske dr`ave temeljima vjere pa mu je u pismu naveo: “Vladaru pravovjernih. tako|er. a bio je najmla|i. pa se sjeti ~asnih ashaba koji su sabirali Kur’an za vrijeme Poslanikova. Aiz ibn Abdullah je ovako opisao jedno od vjerskih sijela: “Prisustvovao sam sijelu na kojem nas je bilo vi{e od trideset. Ubade ibn Samita.” Omer je razmi{ljao koga da po{alje. Nije im ni{ta govorio. ako `elite. Mu’az je uglavnom boravio u d`amiji.’ Od tada sam ga zavolio. ashabi razgovarali izme|u sebe a u dru{tvu im Mu’az ibn D`ebel. dr`ao dersove i predavanja.” Skromni vjerou~itelj boravio je u Palestini. pri{ao sam mu i upitao ga: ‘Ko si ti. Potrebna su mi trojica izme|u vas. Kada je pri~ao. pa ako vas stanje njegova stanovni{tva zadovolji. a ko god je prisustvovao njegovim predavanjima `elio ga je ponovo slu{ati. Svi su spominjali govor Allahova Poslanika.s. upozoravaju}i narod na zabludjele nauke i pozivaju}i ih ispravnom i korisnom znanju. pa sam upitao: ‘Ko je on?’ Reko{e mi: ‘To je Mu’az ibn D`ebel. pove}alo se stanovni{tvo [ama pa se pojavila potreba da ih neko podu~ava Kur’anu i da ih upu}uje u vjerske propise.’” Jezid ibn Ebu-Sufjan. gledali bi ga sa po{tovanjem i ustru~avanjem. pa mi je odgovorio: ‘Mu’az ibn D`ebel. re~e im: “Po~nite sa Himsom. iz njegovih usta zra~ila je svjetlost poput bisera. obratili bi se njemu i pitali ga. izaberite sami. a. Allahov robe?’ A on mi je odgovorio: ‘Ja sam Mu’az ibn D`ebel. ko je on. Jezid ibn Kutejbe rekao je: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj zatekao mladi}a kovrd`ave kose i ljude okupljene oko njega. osim ako ga upitaju.’” O njemu.. Po{alji mi ~ovjeka koji }e ih podu~avati. Omer ih pozva u d`amiju pa im re~e: “Va{a bra}a u [amu zatra`ila su da im po{aljem nekoga ko }e ih podu~avati Kur’anu i upu}ivati u vjeru. Ubejja ibn K’aba i Ebu-Derda’a. obratili bi se njemu i tra`ili obja{njenje. `ivota: “Mu’aza ibn D`ebela. Govorio bi: “^uvajte se zalutalog vladara i istinu istinom spoznajte jer je u istini svjetlost.” Porazgovarali su i ustanovili da je Ebu-Ejjub u poodmaklim godinama i ne bi mogao podnijeti put. {utio je. i prije nego {to }e krenuti. prenosi Ebu-Muslim el-Havlani: “U{ao sam u d`amiju u Himsu i u njoj vidio skupinu ljudi srednjih godina. Kada bi se ljudi razi{li u mi{ljenju.” Mu’az je postigao velik ugled me|u muslimanima. Svako ko ga je upoznao zavolio ga je. Ebu-Ejjuba el-Ensarija. a.. Allah vas obasuo Svojom milo{}u. a me|u njima jednog mladi}a. Drugi neka ide u Damask. Ubejj ibn K’ab je zbog te{ke bolesti bio fizi~ki nespreman. Upitao sam nekog ~ovjeka. Omer ibnul-Hattab im objasni zadatak.s. bijelih blistavih zuba. [eher ibn Hav{eb rekao je: “Kada bi Poslanikovi.” . Kada bi nai{li na ne{to {to im nije bilo jasno u hadisu. a tre}i u Palestinu. Kada se sastanak zavr{io.

pozivaju}i: “Allahu. a danas se nadam od Tebe. Obavljaju}i svoju du`nost.” Zatim je ispru`io ruke i ispustio du{u.a. r. ve} je zagovarao nauku okrunjenu djelom. smiluje Mu’azu ibn D`ebelu. boravio je u Palestini..a. Allahu. nego da bih se pomogao njime u sticanju nauke. nije samo podu~avao ljude..” Preselio je osamnaeste godine po Hid`ri..a. Nemoj da umre{ druga~ije osim kao musliman.: ‘Mu’az ibn D`ebel je predvodnik u~enjaka na Sudnjem danu. Govorio je narodu: “U~ite ono {to `elite. A Mu’az re~e: “Posti. Nalazio se u dolini Bisana kada je predosjetio da je do{ao njegov ed`el. mi bi ga prihvatili?” On je odgovorio: “Da je Mu’az ibn D`ebel `iv. govore}i: “Dobro do{la. iskreno se pokoravam”. pa kada bih do{ao svome Stvoritelju i On me upitao koga sam oporu~io sljedbenicima Muhammeda. vjere i pokornosti Tebi.Ashabi Allahovog Poslanika 211 Jednom prilikom do{ao mu je neki musliman i rekao: “Podu~i me!” Mu’az ga upita: “Ho}e{ li se pokoriti onome ~emu te podu~im?” “Ho}u. ali vam to kod Allaha ne}e koristiti sve dok ne primijenite nau~eno..” Neka se Allah. Muslimane je rastu`ilo njegovo rano preseljenje na ahiret. r.{. r... slavnom u~enjaku i iskrenom vjerniku. upitan je: “Da nam oporu~i{ nasljednika. Omer.’” Mo`da je Abdullah ibn Mes’ud najbolje opisao ~estitoga ashaba kada je rekao: “Mu’az je bio iskreni ~isti rob Allahov. Do|e voljena u siroma{tvu. a. Pogledao je u nebo uko~enog pogleda. r. Zara|uj sebi opskrbu i ne grije{i.. r.. Klanjaj i spavaj. a. zbog njegove u~enosti i ~asnog mjesta koje je u`ivao kod ljudi.a. bogatio se). pa prekini post. d`.s. odgovori ~ovjek. smrti. Pred smrt.. Ti zna{ da nisam tra`io dunjaluk da bih na njemu sadio drve}e i provodio rijeke (tj.. oporu~io bih njega. ^uvaj se dove onoga kome je u~injena nepravda.a.” PRESELJENJE NA AHIRET Mu’az. odgovorio bih: ‘Oporu~io sam im Mu’aza ibn D`ebela jer sam ~uo govor Vjerovjesnika. u svojoj trideset osmoj godini `ivota. bojao sam se Tebe. . Mu’azova smrt najvi{e je pogodila Omera..” Mu’az. vjerno i po`rtvovano tuma~io je temelje vjere sve do posljednjih dana svoga `ivota.s. Poredili smo ga sa Ibrahimom..

.

Abdullaha.A. nje`ne ko`e i lijepoga lica. sin je Abdul-Muttalibov. Kasma. On je Resulullahov. Nadimak mu je bio Ebul-. Iza sebe je ostavio osim `enske djece i desetericu sinova: El-. a on Abdul-Menafov. a bio je jedan od prvaka Kurej{ija.s.. pazio je da uredno i lijepo izgleda ukazuju}i tako na svoj polo`aj me|u Kurej{ijama. El-Harisa. NJEGOVA LI^NOST Abbas ibn Abdul-Muttalib bio je izuzetno stalo`ena i smirena osoba. nastoje}i ih u potpunosti razumjeti. a. kako je to dolikovalo arapskim velikanima.adla.ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB. Mnogo je razmi{ljao i temeljito ispitivao stvari. Nosio je skupocjenu i rasko{nu odje}u. amid`a. Tako|er. Bio je visok. a stariji je od njega samo tri godine. R. Nije radio te{ke poslove jer je posjedovao veliki imetak. puna~ak. bijeloga tena. a on Kusajja el-Kure{ija el-Ha{imijja. Na njemu su se vidjeli tragovi lagodna `ivota.adl. a on Ha{imov. Avna. isticao se jakim glasom i strogo{}u. M’abeda i Temama. Kesira. Ubejdullaha. Abdurrahmana. . NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abbas. I pored udobnoga `ivota i bogatstva bio je smion i hrabar ratnik.

’ Abbas joj je rekao: ‘Tako ti Allaha. Ona je padala dok nije pala u podno`je brda. va{a propast je za tri dana!’ Vidjela sam da su se ljudi okupili oko njega. koji mu je bio prijatelj. zatim je u{ao u mesd`id. Ibn Abbas je od nje tra`io da ra{iri pri~u kako bi stigla do Poslanika. pa zataji ovo {to }u ti ispri~ati. zatim je raspukla i raspr{ila se tako da nije ostala nijedna ku}a u Meki. a da u nju nije u{ao jedan njen dio. a. ovaj san koji si sanjala zataji i ne govori o njemu nikome. Resulullahov. na krovu K’abe ukazala se njegova deva..! Nevjernici. Dok su oni bili oko njega. Urve ibn ez-Zubejr prenosi: “Tri dana prije dolaska Damdame u Meku.s.. pa je povikao: ‘Po`urite vjerolomnici. Svjedo~anstva za Abbasov islam i njegovo tajenje mnogobrojna su. Velid ga je ispri~ao ocu.” Kada je Allahov Poslanik. a ljudi su ga slijedili. ali }emo navesti samo nekoliko primjera: Ebu-Rafi’. ^injenice ukazuju na to da je Abbas bio primio islam. Bojim se da se ne dogodi zlo i nasre}a na{em narodu. u~inio hid`ru u Medinu. ali ga je tajio. k}erka Abdul-Muttalibova.’” Kada se Abbas sreo sa Velidom ibn Utbetom ibn Rebi’om.” Bio je u dru{tvu Allahovoga Poslanika za vrijeme druge prisege na Akabi. koji je bio i u Abbasovoj slu`bi rekao je: “Bio sam Abbasov sluga. . pa mu je rekla: ‘Brate moj. njegova sestra Atika. bilje`io je njihove pokrete i o tome slao vijesti svome brati}u.s. Naime. sanjala sam no}as snove koji su me prestra{ili. Islam je u{ao u na{u ku}u tako {to je islam primio Abbas. Potom je uzeo stijenu i bacio je.s.. u susretu sa drugom grupom ensarija. a.35 Ibn-Abbas.adl.. rekao: “Tvoje mjesto je u Meki.214                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Abbas ibn Abdul-Muttalib primio islam vrlo je te{ko odgovoriti. pa ja. Abbas je htio da po|e s njim. a. da budete pobijeni!’ Zatim se deva ponovo ukazala na Ebu-Kubejsu37. Me|utim. Poslala je nekoga po svoga brata Abbasa. pa je primila islam Ummu . ispri~ala mu je san koji je usnila. plemenitom Poslaniku. Ta~no vrijeme je nemogu}e precizirati zbog prilika u kojima je `ivio u Meki i zbog njegove tijesne povezanosti s muslimanima i velikih usluga koje im je ~inio. zahvaljuju}i svome polo`aju u Meki. To je uradio i prije Bitke na Bedru.. ispri~ao mu je san i rekao mu da ne govori dalje.’ ‘A {ta si sanjala?’ ‘Sanjala sam jaha~a koji je stigao na devi i stao na Ebtahu36 i povikao: ‘Po`urite u boj. tako mi Allaha. a onda se pro{irio po Meki dok Kurej{ije nisu po{le pri~ati o njemu na svojim sijelima. Abdul-Muttalibova k}i Atika sanjala je snove koji su je prestra{ili. a. sluga.s. pa je sli~no povikao. ali mu je Resulullah.

’ Rekao sam: ‘Tako mi Allaha.atimu i Ummu Kulsum iz Meke. a da mi nije do{la i rekla: ‘Dozvolili ste tom grje{niku da o nama raspravlja? ^ak je bacio ljagu na `ene. a Ebu-D`ehl sjedio je sa skupinom Kurej{ija.. skupio muslimane prije po~etka Bitke na Bedru. Ne vidim da }ete ga spasiti. upitao sam. U pomo}!’” Kurej{ije su se brzo spremili i uputili ka Bedru. a od muke je rastrgao svoju ko{ulju i dozivao: ‘Kurej{ije! Pomagajte. ako se povrati.’ Tre}eg dana od Atikinog sna bio sam strahovito ljut. re~e: ‘Ebu-. a Ebu-D`ehl re~e: ‘Sine Abdul-Muttalibov. Zanijekao sam da je i{ta sanjala. pa ho}e i `ene? Atika tvrdi da je vidjela u snu da on ka`e: ‘Krenite za tri dana. a da ni{ta nisi u~inio. a. Kada me je vidio Ebu-D`ehl. kada vam se pojavila ova proro~ica?’ Upitao sam: ‘A ko to?’ ‘San koji je sanjala Atika.. rekao mi je.. a da se ni{ta ne dogodi. a. Kada je pala no}. Ko sretne Abbasa ibn Abdul-Muttaliba neka ga ne ubija jer je on iza{ao pod prisilom.s. Abbas je nosio Poslanikove.” Da Resulullah. Govorili su o Atikinom snu.. ‘Sinovi Abdul-Muttalibovi’.. a ti si slu{ao. a Abbas ih je pratio i Allahovom Poslaniku. Deva je rikala. Bio je ~ovjek sitan. U pomo}..s.’ Kada sam zavr{io tavaf. napisat }emo da ste najla`ljivija porodica me|u Arapima. ~vrstog lica. Shvatio sam da je pretjerao te sam odlu~io da razgovaram s njim i da ga natjeram da povu~e te{ke rije~i koje je izrekao. obratio im se: “Ljudi iz plemena Ha{im i ostali Ha{imovi sinovi nemaju potrebe da se bore protiv nas.’ ‘A {ta je sanjala’.s. sedlo mu se nakrivilo.. tajno slao vijesti o njima. te smo se razi{li. pridru`i nam se. pomislih u sebi: ‘[ta mu je. Vidio sam ga kako izlazi iz mesd`ida. ali on od mene nije imao velike koristi. k}erke ..s. ‘zar vam nije dosta {to se va{i ljudi izdaju za poslanike. kada zavr{i{ tavaf. o{trog jezika i ledenog pogleda.Ashabi Allahovog Poslanika 215 Prenosi se da je Abbas rekao: “Poranio sam da obavim tavaf oko K’abe.. pomagajte! Va{ imetak kod Ebu-Sufjana je u opasnosti od Muhammeda i njegovih ashaba. sa `eljom . desit }e se. Allah najbolje zna. Ko sretne Ebu-Buhturija ibn Ha{ima ibn Harisa ibn Eseda neka ga ne ubija. Kada je Allahov Poslanik. ako bude istina {to ka`e.. uradio sam tako. suprostavit }u mu se. Tako mi Allaha.’. pridru`io sam im se i sjeo. a. Allah ga prokleo? Zar smo se toliko razi{li da ga grdim?’ On je ve} ~uo ono {to ja nisam: glas Damdame ibn Amr el-Gaffarija kako vi~e u dolini jure}i na svojoj izmorenoj devi. a ako pro|e tri dana od toga. da taji svoju vjeru zbog koristi za islam. nije ostala nijedna `ena Abdul-Muttalibova roda. ne bi ih upozorio da ne ubijaju Abbasa. nije imao veliku korist od onoga {to sam mu rekao.’ Tako mi Allaha. pa sa~ekat }emo tri... Pa ko sretne nekog od njih neka ga ne ubija.adle. a. nije bio uvjeren u vjeru svoga amid`e i da nije bilo me|usobnog dogovora izme|u njih.

. a. Tada je rekla: “Kunem se. za ki{u. koji je tada imao tri godine. kao {to smo spomenuli.s. A opet. pade obilna ki{a. NAPAJA^ HAD@IJA Abbas ibn Abdul-Muttalib. . molili smo Te za ki{u Tvojim Poslanikom.” Kada ga je prona{la. pa nas napoji. Tako je njegova majka bila prva `ena Arapka koja je pokrila K’abu svilom. u~inio hid`ru u Medinu.{. d`. Abbasova majka je Nebila. Abbas nije umanjivao svoja dobro~instva i `rtvovanje na Allahovom putu. Usput ga je sreo El-Huvejris ibn Nekiz i ubo mu devu tako da su njih dvije pale na zemlju. a..s... o`ivljavaju}i zemlju i du{e. k}erka Hababa ibn Kulejba ibn Malika ibn Amra ibn Amira ibn Zejda Muna ibn S’ada ibn Hazred`a ibn Tejmullaha ibn Nemra ibn Kasita.s. ako prona|em Abbasa. Ta je godina nazvana “Godina pepela” jer su lica ljudi postala sivkasta poput pepela. a da je to krio. a.{. Ki{a zadugo nije pala. Slu`enje Mesd`idul-haramu bilo je blagoslov za Abdul-Muttalibovu porodicu. Allahov Poslanik. Iza{ao je s njima na jedno prostrano mjesto. Kada je oslobo|ena Meka. a. Vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab pozvao je muslimane da upute dovu Allahu. Jednoga dana izgubio joj se Abbas..s. Iza{ao je iz Meke u Medinu i sastao se sa bratovim sinom u mjestu El-D`uhfe. preselio na ahiret. naredio je da ubiju El-Huvejrisa. i uvjerenja u Njegovu milost: “Allahu moj.s. zatim je uzeo Abbasa za ruku. Ummu Abas bila je prva `ena koja je prekrila K’abu svilom i bar{unom. danas Te molimo amid`om Tvoga Poslanika..~uvanje K’abe i napajanje had`ija.s. d`. ^uvanje svetosti K’abe podrazumijevalo je da se od svakog hodo~asnika uzme obe}anje da ne}e psovati u Mesd`idul-haremu i da ne}e govoriti nepristojan govor. a. ispunila je svoj zavjet. Obavijestio je o svom islamu kada je oslobo|ena Meka. pokrit }u K’abu svilom i bar{unom. dok je bio `iv. Narod je dr`ao dobrim znakom njegovo prisustvo me|u njima. Bio je jedan od naj~asnijih Kurej{ija i arapskih velikana. podigao je prema nebu i rekao jakim glasom punim imana u Allaha. Iz navedenog se da zaklju~iti da je Abbas primio islam prije nego {to je Allahov Poslanik. Kada je Allahov Poslanik.” Samo {to su zavr{ili dovu i vratili se ku}ama.. imao je visok polo`aj u Meki. objavio je svoje prihvatanje islama i vratio se sa Resulullahom.216                                                      Ashabi Allahovog Poslanika da ih odnese u Medinu. Jedne godine Medinu je pogodila velika su{a. tako da im ni{ta ne usfali. da u~estvuje u oslobo|enju Meke.. pa je `ivot postao gotovo nepodno{ljiv. Imao je zadu`enja koja su pripadala samo prvacima Kurej{ija . a. Napajanje had`ija bila je po~asna du`nost da se had`ije opskrbe vodom. Allahova milost otkloni pote{ko}e sa Njegovih robova.

i njegovoj vjeri. pa im re~e: ‘Vi ste. zna~i. U ratu smo odgojeni. a. koji je bio me|u onima koji su dali prisegu odabranom stvorenju i Poslaniku: “Sjedili smo u jednom klancu. a. pro{li smo kroz njega i naslje|ujemo ga od na{ih predaka iz generacije u generaciju. zatim kopljima dok se ne polome. Lice mu se ozarilo jer je vidio njihovu iskrenost. Abbas je bio u Poslanikovoj.s. a. Kako se borite protiv va{eg neprijatelja?’ Odgovorio mu je Abdullah ibn Amr ibn Haram u ime svih ensarija: ‘Mi smo. ~ekaju}i Allahovoga Poslanika. nakon {to vam do|e. a on je me|u njima u svome mjestu cijenjen i po{tovan. Abbas je rekao: “Ljudi Hazred`a.s. a Abbas tada nije obznanio da je primio islam..’ Poslije toga je rije~ uzeo Allahov Poslanik.s. @elio je da provjeri njihovu ratnu spremnost. Do{ao je. savjetnik u situacijama koje su zahtijevale dublje razmi{ljanje i pronicljive i prosvije}ene ideje. Prije druge prisege na Akabi. Resulullah. tako mi Allaha. imamo kompletne oklope.s. Doga|aj o ovom velikom susretu prenosi ensarija K’ab ibn Malik.” .s. a s njim i Abbas ibn Abdul-Muttalib. zatim idemo sa sabljama i borimo se dok ne pobijedimo mi ili neprijatelj. Allahov Poslanik. procjenjuju}i da }e se desiti rat izme|u muslimana i Kurej{ija. Posmatrao je njihova lica da bi prodro u njihove du{e i saznao koliko su iskreni i spremni da pru`e obe}anu pomo} i potporu Allahovom Poslaniku. a.Ashabi Allahovog Poslanika 217 ISKRENI SAVJETNIK U svim te{kim situacijama koje su tra`ile umjesne savjete i konkretne odluke. a. a.. Odbio je sve.’ Abbasa je obradovao ovaj odgovor.. spremao se za susret sa stanovnicima Medine koji su odlu~ili da ga ugoste. Pa imate li oklope?’ Odgovorili su mu: ‘Da..s. Ga|amo strijelama dok ih ima. ratnici. na vama je da to i podnesete. blizini. onda ga se sada pro|ite. daju mu prisegu na vjernost i sklope ugovor da }e {tititi islam. Ako ste do{li da ga pozovete sebi i da mu pru`ite za{titu od neprijatelja. tra`io je od svoga amid`e Abbasa da bude s njim na sastanku.. nakon {to je njegov amid`a odigrao svoju ulogu.. Postavio im je sljede}e pitanje: ‘Opi{ite mi rat. Ako ga mislite pot~initi i poniziti..s. Odbranili smo ga od na{eg naroda. Mo`e se re}i da je Abbas bio Resulullahov. kao {to znate Muhammed je od nas. ratnici. a.” Poslije govora Abbas je u{utio. osim da se pridru`i vama..

reci su`njima koji se nalaze u rukama va{im: ‘Ako Allah zna da u srcima va{im ima bilo {ta dobro. otkupi sebe i svoje ne}ake Ukajla ibn Ebi-Taliba i Nevfela ibn Harisa i svog saveznika Ukbu ibn Amra.. nije oka sklopio. Me|u zarobljenicima sa Abbasom su bila i dvojica sinova Poslanikovoga.s. Bitka na Bedru zavr{ena je velikom pobjedom nad Allahovim neprijateljima i neprijateljima Njegove vjere. jer ima{ ~ime...s.. a. Mu~ila ga je nesanica. ostao je uporan u tome da Abbas uzme otkupninu od amid`e. odgovorio je. a. a. zahvatila tuga.” Allah o tome najbolje zna. U vezi s tim objavljen je kur’anski ajet: “O Vjerovjesni~e. Ashabi su ga upitali: “Za{to ne spava{. pa re~e: “Idi i uradi to isto sa svim zarobljenicima.s. Neki su od njih oti{li do zarobljenika i skinuli okove Abbasu. kada je rekao: “.’” Ovim ajetom iskazana je velika po~ast Abbasu.” Njemu pade te{ko da pravi razliku izme|u amid`e i ostalih zarobljenika. Vratili su se i obradovali Allahova Poslanika. a. Naime. a. Resulullah.s.” Resulullah.218                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU Veza Abbasa sa Allahovim Poslanikom. a.s. a. dat }e vam bolje od onoga {to vam je uzeto i oprostit }e vam.. brata Benu-Harisa. skinuli smo okove Abbasu.. prije osvojenja Meke bila je ~vrsta i postojana.s. A Allah pra{ta i milostiv je.s. .. o njihovim pokretima. pratio Kurej{ije i izvje{tavao Allahova Poslanika. Takvo je bilo i uzajamno razumijevanje da bi Abbas mogao odigrati ulogu koja mu je namijenjena. a. protive}i se: “Allahov Poslani~e. Allahov Poslani~e?” “^uo sam Abbasovo je~anje u okovima”. a. Iza{ao je pod prisilom. Te no}i Allahov Poslanik..” Poslije toga po~eli su pregovori izme|u Kurej{ija i Allahovoga Poslanika.. To je imao na umu Allahov Poslanik. amid`e koji nisu primili islam. ja sam musliman ali me narod prisilio da krenem na Bedr. `alosna i zabrinuta.. Abbas je pao u zarobljeni{tvo muslimana.: “Allahov Poslani~e. a. on je ostao u Meki.” Abbas mu je odgovorio. a Kurej{ije su na bojnom polju ostavili ve}inu svojih prvaka i uglednika.s.. o otkupu zarobljenika.s. Bilo mu je te{ko sakriti osje}aje brige za svoga amid`u.s. Oni su bili Ukajl i Nevfel. Muslimanima je bilo te{ko gledati voljenoga Poslanika. rekao je amid`i: “Abbase. U Bici na Bedru Abbas je morao u~estvovati na strani Kurej{ija.

. iznena|eni..s.. muslimani su bili uvjereni u sebe i umi{ljeni zbog svoje mnogobrojnosti pa su krenuli u borbu ne strepe}i za njen ishod. Bili su gordi .. arapska plemena pribjegla su novoj taktici ratovanja. misije pustili {iroko ra{irene korijene. a..adl. Vojska pobunjenih plemena ih je iznenada i `estoko napala. pa oni su oslobodili Meku. ne slute}i kakva podla i do tada nepoznata zamka im je postavljena. i{ao je naprijed ja{u}i bijelu mazgu i okru`en grupom muslimana. do tada nepoznatoj u bitkama na Arapskom poluotoku. a. Allahov Poslanik.. Muslimani su se okupili pod bajrak i komandu Allahovoga Poslanika. Kada je vidjela {ta se desilo muslimanima i {ta je . Rebi’a ibn Haris. bez ikakve pripreme.s. pru`aju}i mu za{titu.” Po~eli su bje`ati na sve strane.s. a.s. A kako i ne bi bili. Zadivljeni svojim brojem govorili su: “Danas ne}emo biti pora`eni od male skupine. Kurej{ije su primili islam. a..Ashabi Allahovog Poslanika 219 HEROJ BITKE NA HUNEJNU Abbas je javno pristupio pod bajrak islama. Me|utim. me|u kojima su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. a.. a. da sprije~e pro{irenje njegova utjecaja na mjesta koja su pod njihovom vla{}u. uobra`eni svojom mnogobrojno{}u. nisam la`ac! Ja sam sin Abdul-Muttalibov!” Me|u muslimanima bila je i jedna `ena.s. Abbas ibn Abdul-Muttalib i njegov sin . U svakom slu~aju.zadivljeni sobom i svojom silom. a muslimani.. iza{li su da se bore lahkomo. Bio mu je najbolji pratilac i pomaga~.. Zbog toga su objavili rat Allahovom Poslaniku. pripravnih za boj protiv pobunjenih plemena.s. i svima onima koji su vjerovali u njegovo poslanstvo i pomagali ga. D`’afer ibn Ebi. prate}i Allahovoga Poslanika. Resulullah. D`e{m. a.. prenera`eni. priznali istinitost poslanstva i istinitost diniislama. jer je ukinula njihovu nepravednu vlast. Muslimani su i{li `eljni borbe.. Osme hid`retske godine skupilo se nekoliko arapskih plemena koja su smatrala da im je islam nanio {tetu. Sekif i dr. Nekim uticajnim arapskim plemenima nije bilo po volji da ova ~ista vjera zavlada Arapskim poluotokom.s.ormirali su jedinstvenu vojsku i odlu~ili da se sukobe sa Allahovim Poslanikom.s. Ejmen ibn Ubejj. .. Vjerovatno je njegova hrabrost najo~itije pokazana na Hunejnu gdje se pokazao kao jedan od najboljih vitezova islama.Talib. povikao je: “Kuda ljudi!? Do|ite! Ja sam Poslanik. Omer ibnul-Hattab. Saznali su kojim putem }e do}i muslimanska vojska i postavili im zasjede na niz mjesta. u vojnim pohodima i ratovima. Nasr. Po{to je oslobo|ena Meka i po{to su temelji Poslanikove.. Sklopili su me|usobni savez protiv Allahovoga Poslanika. Usame ibn Zejd. Abbas je dr`ao mazgu za povodac i stajao ispred Allahovoga Poslanika. a. zbunjeni.s.. a. Slavljen i Uzvi{en je Allah. Ta plemena su Hevazin. Njihov broj prelazio je dvanaest hiljada mud`ahida.

. pa ko uvrijedi Abbasa taj je i mene uvrijedio. Bio je cijenjen i po{tovan.. supruga Ebu-Talhe.. koliko god da je prostrana bila. a i onog dana na Hunejnu kada vas je mno{tvo va{e zanijelo. Abbas je ina~e bio visok i imao je krupan glas. Odazivamo ti se.220                                                      Ashabi Allahovog Poslanika bilo sa Poslanikom.. bilo bi mu dovoljno. Nasr i D`e{m je dokraj~ena..s. Nego vam je zemlja. nego su njega voljeli svi ashabi i muslimani. te gromoglasno povika: “O ensarije. rodbini i plemenu. Kada bi pored njega prolazili Omer ibnul-Hattab i Osman ibn Affan ja{u}i.. Allahov Poslanik.s. k}erka Milhanova. a. a. a i da jeste. govore}i: “Abbas je kao i moj otac. Resulullah. a. a.s. rekav{i mu: “Da. si{li bi sa svojih jahalica iz po{tovanja prema Abbasu.s. Allahov Poslanik. sjedio sa ashabima..” Abbasa nije volio samo Poslanik. a. znao je da }e muslimani u Meki imati pomaga~a Abbasa i on im je. Allahov Poslani~e. objavio je ajete u kojima se opisuje stanje muslimana i ono {to ih je zadesilo: “Allah vas je na mnogim boji{tima pomogao. pa je Resulullah rekao: “Abbas ibn Abdul-Muttalib najbolji je od Kurej{ija i najbolje pazi svoju rodbinu.” PLEMENITI Abbas je bio oki}en vrlinama plemenitosti i dare`ljivosti. ozari radost. Ti si mi pre~i od oca i majke. Do{li su do sebe.{. Bio je bogat i dare`ljiv. o vi koji ste dali prisegu.. Na dan Hunejna Allah. pa ste se u bijeg dali. a me|u njima i Abbas. a.. okrenuo se svom amid`i Abbasu i rekao mu da zove ljude. bio je ponosan na svoga amid`u.s. na njegov lijepi ahlak i vrline. povrati ih kao voda kada povrati du{u `ednome.. neka je hvala Allahu na tome. ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo. prepoznao ju je i zovnuo: “Ummu Sulejme!” Odazvala se ta hrabra `ena velikog imana. On je najbolji. d`. pa re~e: “Sad se zao{trila borba!” Muslimani su na kraju ipak pobijedili..s.s. Allahov Poslanik. tijesna postala. a. govore}i: “Odazivamo ti se. uistinu.. o Ummu Sulejm!”. a. a. ^itavog svog `ivota Abbas se `rtvovao na Allahovom putu i dijelio sadaku iz svog imetka. Ubij ove koji bje`e kao {to ubija{ one koji se bore protiv tebe. primakla mu se. a pobuna savezni~kih plemena Hevazin.” “Allah je dovoljan.s. pri~vrstila svoj ogrta~ za pojas i uzela no`.” Ina~e je u svim prilikama pokazivao ljubav prema svom amid`i... Sekif..” Kada se Abbasov glas pro{iri me|u muslimanima.. milostiv prema svojoj porodici... a obojica su bili halife. S’ad ibn Ebi-Vekkas prenosi da je Allahov Poslanik. Oslobodio je osamdeset robova iz svoga vlasni{tva.” Lice Allahovoga Poslanika. re~e joj Resulullah. jer to zaslu`uju. povratili se i okupili oko Allahovoga Poslanika...s. mnogo pomogao i trudio .

~etrnaestoga red`epa.. Majke pravovjernih. a d`enazu mu je klanjao Osman ibn Affan. okupili su se oko njega u sobi Ai{e. njegove `ene Ummu Selema i Mejmuna. Proveo ih je rade}i hajr i bore}i se na Allahovom. Zbog toga je tra`io od njega da ostane u Meki rekav{i mu: “Ti si zadnji muhad`ir kao {to sam ja zadnji Poslanik. nastupile smrtne muke pa je rekao: “Tako mi Allaha. putu. trideset druge godine po Hid`ri. Kada se bolest pogor{ala.. Ovako se sklopila jo{ jedna svijetla stranica iz historije islama na kojoj je ispisan `ivot jednog heroja iz redova muslimana. a.s. On je poku{avao da mu nama`e usta lijekom. vidio sam smrt na Poslanikovom.s. Zakopan je u Bekijji. Abbas je bio uz njega. poku{avaju}i da mu pru`i pomo} i lijek.” PRESELJENJE NA AHIRET Abbas je `ivio osamdeset osam godina. licu kao {to sam vidio i na licima sinova Abdul-Muttaliba.” Kada se Allahov Poslanik. razbolio. Abbas je iza{ao iz ku}e..s. a vidio je da su kod Resulullaha. a. `ena njegovog amid`i}a D`’afera ibn Ebi-Taliba.Ashabi Allahovog Poslanika 221 se oko njih. Preselio je u petak. ali nema lijeka od smrti. a. . Esma bint Umejs i njegov amid`a Abbas. d`.{..

.

. a.A..{. R. prije Poslanikove. mu{tuluk. a K’ab je sin Abdul-Uzza’a.. Bila je slu{kinja Vehbovoj k}erki Amini. kojim je to zabranjeno i poni{teno. nare|uje da se ~ovjek zove po svom ocu. sin je Zejdov. a on En-N’umanov. a on Vebra el-Kelbija. ODGOJ U ISLAMU Usame je ro|en u ku}i iz koje se razlilo svjetlo upute i blistavost vjere Jedinog Allaha.. Bija{e poti{tena i tu`na srca.” Kod plemenitoga Poslanika. on Refidov. majci Allahovog Poslanika. iskazivao joj je po{tovanje i veliku ljubav. To je bio period najve}ih mu~enja koja je podnosio od Kurej{ija. a on sin K’abov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Usame.s. a. Za nju je Poslanik. a nosila je nadimak Ummu Ejmen. d`. a. a on sin [erahilov. optu`en za nevjerstvo zbog misije koju je provodio. d`. a on Sevrov.{. a on Kelbov. hid`re u Medinu. rekao: “Ummu Ejmen je moja druga majka i ona pripada mojoj porodici... Rodio se sedme godine po objavi Kur’ana. Allahov Poslanik je tada boravio u jednom dijelu Meke. Ummu Ejmen je .. Zadr`ala se u njenoj ku}i i poslije Aminine smrti da pazi i odgaja Muhammeda maj~inskom nje`no{}u. kojeg je posinio prije nego je objavljen ajet od Allaha.s. Zejd ibn Haris je dugo nosio nadimak Zejd ibn Muhammed. Ro|enje Usame donijelo je radost Vjerovjesnikovom srcu.USAME IBN ZEJD. a Allah. a on sin Harisov. a on sin Zejdov. Njegov otac Zejd ibn Haris bio je {ti}enik Allahovoga Poslanika. a on Amirov. a on Zejda el-Lata. U tom periodu doprije do njega prijatna vijest: “Mu{tuluk.s. a.s.. tj. Nosio je nadimak Ebu-Muhammed. u ku}i Poslanika cijelom ~ovje~anstvu.s.. Njegova majka zvala se Bereka Habe{ijka. a. a on Imruul-Kajsa.. zauzimala je posebno mjesto.

jakih mi{ica i srednjega rasta.” Ovim je ajetom dokinuto i zabranjeno posinovljavanje u islamu. Posjedovao je izrazitu pronicljivost. a. pa pred muslimanima izjavi da on zauzima posebno mjesto u njegovom srcu: “Posvjedo~ite da je Zejd moj sin koji }e me naslijediti i kojeg }u naslijediti. ~ista srca. zbog ro|enja blagoslovljenoga dje~aka koji se rodi u ku}i Allahovoga Poslanika. a.s.. a. .s. posebno nakon {to se odbio vratiti svojim roditeljima zbog odanosti i ljubavi prema Poslaniku.s.224                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rodila dje~aka!” Poslanikovo.s. Dijete je raslo pod njegovim okriljem i odgajano u njegovom prisustvu. Allahov Poslanik.. d`. gajio posebne simpatije.. ispravna mi{ljenja. LI^NOST Usame je karakteristi~na li~nost. a. U njemu je vidio mladi}a jakog vjerovanja i iskrenoga u slije|enju pravoga puta. a.{. grijeh je ako to namjerno u~inite. a. Zbog toga ga je izuzetno volio. d`. Rodilo se dijete {ti}enika kojeg je zavolio kao svog sina i `ene koju je volio kao ro|enu majku. Crne puti. Zadobio je sve pohvalne karakteristike idu}i `ivotnim putem vjere u Allaha. Upu}ivao je dovu Allahu.s. . na osnovama bogobojaznosti i na putu odanosti i iskrenosti poslani~koj misiji. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici su va{i. to je kod Allaha ispravnije. A volio je i njegova oca Zejda ibn Harisa. a.s. a Allah pra{ta i samilostan je. Poslanik.. da novoro|en~e bude sljedbenik islama i jedan od junaka d`ihada. kao da je znao da se treba pripremati za nadolaze}e dane.” To se desilo prije nego {to je objavljen slijede}i kur’anski ajet: “Zovite ih po o~evima njihovim. Bio je dobar planer i strateg u odgovaraju}im situacijama.s. prema kome je Poslanik... kovrd`ave kose. a. Ostao je uz njega da mu bude na usluzi. spreman sebe `rtvovati i poginuti kao {ehid. I muslimani podijeli{e radost sa Resulullahom. lice se ozari. Ibadetio je onako kako je to ~inio Allahov Poslanik.s. Bio je ~edan i lijepa ahlaka.izi~ki izgled je naslijedio od svoje majke Habe{ijke.. mud`ahid na Allahovom putu. Ako ne znate imena o~eva njihovih. a ova vijest pokri brige i probleme. VOLJENI SIN VOLJENOG Usame je bio ashab Allahovoga Poslanika. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite. Njegove sposobnosti za vo|stvo pokazale su se kroz mudre stavove koje je zauzimao. Usamino prisustvo u dru{tvu odu{evljavalo je one koji su s njim. dobro shvatanje stvari i situacije. sna`na skladno gra|ena tijela.. pljosnata nosa. Iskren prema Allahu i vjeri u Njega. sa svojim ocem i ostalim muslimanima.{. @ivotna `elja bila mu je da nau~i ratne vje{tine. odlu~i da oda po~ast Zejdu.

s. poklanjao mu je skupocjenu odje}u i vrijedne predmete. uputio ku}i bolesnoga Ubadeta ibn Samita da ga posjeti. pljosnata nosa. poslije ga je skinuo i dao Usami. a fizi~ki izgledi bili su im potpuno razli~iti. govorio: “Allahu moj. On je odbio da ga primi.” U godinama dje~ijih nesta{luka. prema Usami.s. bijele ili crne.s. jer je Hakim tada bio mnogobo`ac.’” Resulullah.s. Me|u njima nije pravio razliku. Usame se jednom igrao u ku}i Bo`ijeg Poslanika. U`ivali su njegove simpatije i bili su radost njegova srca. Vrijedio je pedeset zlatnih dinara. Jedan od prvaka Kurej{ija. a. A Usame je bio crne puti. Taj je ogrta~ Poslanik.. Iz ljubavi Allahovoga Poslanika. a. a. pri{ao mu je.. ..s. uzeo bi unuka Hasana u jedno krilo. a.. kovrd`ave kose. Poslanik bi ga zabavljao i igrao se s njim i sa svojim unukom . Kada ~asni ashabi uvidje{e veli~inu Poslanikove. nazva{e ga “Voljeni sin Voljenog”. Hakim ibn Hizam. Vjerovjesnik zatra`i od svoje `ene Ai{e da mu zaustavi krv. Prenosi se od Ai{e.s. kad mu zaka~i noga za ku}ni prag..s.s. a zatim ga stade tje{iti blagim rije~ima. a. pa bi cupkaju}i i grle}i ih.atiminim sinom Hasanom.s. izuzetne ljepote. Ali islam ne razlikuje ljude po boji ko`e. pa ga uze Allahov Poslanik u naru~je. ja ih volim. Usame ga je obla~io i nosio pred mladi}ima: muhad`irima i ensarijama. a zatim rekao: ‘Da je Usame djevoj~ica.Ashabi Allahovog Poslanika 225 a.. a. Naime. poklonio je Resulullahu.s. jednoga dana ja{u}i na svojoj mazgi. ponosan i sretan zbog toga. ozarena lica.s. Od svih ljudskih stvorenja najvi{e je li~io Poslaniku. Poslanik. Dok je Usame bio dje~ak. a.. pazio ge je dok je bio dijete i odgajao ga. To je bilo prije pohoda na Bedr. Resulullah. da je kazala: “Usame je pao na ku}nom pragu i rasjekao ~elo. a. vodio ga je sa sobom u mnoge posjete. ljubavi prema Usami. i to petkom. obukao samo jedanput. skupocjeni ogrta~ ~iji je vlasnik bio jedan od jemenskih kraljeva. Majke vjernike. Iza njega je sjedio Usame ibn Zejd..s. pa ih voli i Ti. a Usamu u drugo.... ve} ga je kupio za istu cijenu koju je on platio. Hasan i Usame bili su istih godina. a meni se gadilo da to uradim. pa pade i ozlijedi ~elo. rekao mi je da mu o~istim ranu. prenosi se da se Poslanik. a. obukao bih ga i nagizdao i pazio sve dok mu ne zacijeli rana. Hasan je bio bijeloga tena. na kojoj je bio skupocjeni prekriva~.. Ona to nije odmah u~inila. a. a. isisa mu krv iz ~ela i ispljunu je.. Allahov Poslanik. isisao krv i ispljunuo je.

. Osam godina prije oslobo|enja Meke. Po~e{e bje`ati s bojnog polja tra`e}i spas. a. tik uz prolaz kojim }e pro}i muslimani. pa sakupi svoje ratnike i postavi ih po stranama doline Hunejn. Povikao je: “Do|ite ovamo. Usame ibn Zejd je bio me|u tim junacima. ^ovjek po imenu Malik ibn Avf en-Nasri uspje{no okupi pleme Hevazin pod svoju komandu. U Bici na Uhudu Usame je pozvao svoje vr{njake. d`. a. neka arapska plemena izrazi{e negodovanje zbog bojazni od pobjede islama koja bi zna~ila njegovo ovladavanja cijelim Arapskim poluotokom.s. Usame uze sablju i sav zadovoljan ode se spremati za borbu. odbi ih na lijep na~in zbog njihove mladosti.. Osim njega tu su bili: Ebu-Bekr es-Siddik. Malik po~e planirati rat s namjerom da porazi Allahovoga Poslanika. kad mnogobo{ci navali{e sa svih strana i naneso{e im te{ke gubitke.226                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU Nizale su se godina za godinom Usamina `ivota. gledaju}i skori poraz muslimana. Alija ibn Ebi-Talib. brane}i vjeru u ~vrstom safu me|u bra}om i {ire}i svjetlo vjere svim ljudima. Poslanik. Allahov Poslanik. putu protiv nevjernika. Po~eo se podu~avati ratnim vje{tinama i uvje`bavati bacanje koplja.. a. @elio je biti poput iskrenih muslimana mud`ahida na bojnom polju. D`e{em. Saznao je za put kojim }e se kretati muslimani.s.. Poslanik. a.. U Bici na Hunejnu dokazao je svoju stvarnu hrabrost i rijetko dotad poznato vite{tvo me|u malim brojem muslimana. pogleda ga bri`ljivim pogledom i vidje u njegovim o~ima izraz preklinjanja. tra`e}i od njega da im dozvoli d`ihad na Allahovom. i zatra`io dozvolu da u~estvuje u d`ihadu na Allahovom putu. Allahov Poslanik. skloni se u stranu doline. a. pa odo{e Allahovom Poslaniku.. posmatrao ga je s ljubavlju i naklono{}u. Na ~elu ovih plemena bili su pleme Hevazin i Sekif. Poslanikov. Ja sam Allahov Poslanik! Ja sam Muhammed sin Abdullahov!” Poslanik. a. sna`na i ~vrsta mladi}a.s.s.s. a on je stasavao u nao~ita. amid`i} Ebu-Sufjan el-Haris i .s. amid`a Abbas ibn Abdul-Muttalib. pa mu dozvoli i dade mu oru`je. a. Me|utim. a pohvali njihovu iskrenu namjeru. odr`a se u tom polo`aju sa grupom iskrenih i odanih vjernika. U Usami se rodila `udnja za d`ihadom od njegove rane mladosti. ga|anje lukom i strijelom i jahanje. Napravio je novi plan koji nije bio primjenjivan u ratovima na Arapskom poluotoku..{. rukovanje sabljom. U jutarnjim satima muslimanska vojska sti`e u dolinu Hunejn. predvode}i ih sa udru`enim plemenima Nasr. Usame je napunio petnaestu godinu `ivota. a. Kad se odigrala Bitka na Hendeku. Oti{ao je Resulullahu. Spremi podmuklu klopku.. Poslanikov. i pokrene pohod na Meku. a. Me|u muslimanima nastade panika i mete`...s.s.s...s. S’ad ibn Bekr i dijelom plemena Benu-Hilal. Omer ibnul-Hattab.. a.

a. gdje je radio na pripremi i kontroli mobilizacije vojske. tra`e}i od njega da o tome razgovara s Ebu-Bekrom. u{iju koga o`alosti protivljenje pojedinih muslimana. a. Pod njegovu komandu stavi odabrane ashabe me|u kojima: Ebu-Bekra es-Siddika. mjestu izvan Medine. `ude}i za {ehadetom. Kroz posljednje izdisaje. Kada muslimani vidje{e da su svojom krivicom skoro pora`eni. Neka ide Usamina vojska. Allahov Poslanik. Muslimani izabra{e Ebu-Bekra za svog predvonika i halifu.adl ibn Abbas. Uprkos pogibiji Usaminog oca. Neki od njih su smatrali da Usamina vojska treba odgoditi pohod i tim povodom do|o{e Omeru ibn el-Hattabu. d`. a umjesto njega postavi neko stariji i ko je prije primio islam. On.. zatra`i{e da se smijeni Usame sa mjesta komandanta vojske. a.. u naj`e{}em poletu borbenosti i pokajanja. ve} mu to pove}a iman i odlu~no nastavi borbu na Allahovom putu. Mo`da je Bitka na M’uti ta koja je najvi{e dojmila Usamu. S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Rebi’a ibnul-Haris i Ejmen ibn Ubejd koji je taj dan pao kao {ehid.” U to vrijeme Usame se nalazio u D`erefu. Usame osta ~vrst vjernik. omogu}i pobjedu muslimanima zahvaljuju}i ~vrsto}i tih cijenjenih ashaba. nije posustao niti je gubio nadu. na {ta se Usame javno po`ali.{. u smrtnim mukama izgovorio je: “Neka ide Usamina vojska.. on je za komandovanje najpodobniji. pru`aju}i otpor vi{ebo{cima i spre~avaju}i ih da mu se pribli`e. EbuUbejdu i mnoge druge. Sti`e to i do Poslanikovih. koju je vidio. Allahovom. povrati{e svu svoju snagu okupljeni oko Poslanika.. Tako mi Allaha. a. da pro{iri islam u njoj. Tako|er. d`. pomo}i spasi muslimansku vojsku. Muslimani su stavljeni na veliku ku{nju jer je broj neprijateljskih vojnika u toj bici vi{estruko prelazio broj muslimana. pa protivili ste se i zbog komandovanja njegovog oca. razbolje se Poslanik. Neki od ashaba usprotivi{e se postavljanju Usame za predvodnika vojske. Plemeniti ashabi ustraja{e svojim sabljama uz Allahovog Poslanika. pa po`elite mu dobro. a na ~elo te vojske postavi Usamu ibn Zejda koji nije bio napunio ni dvadeset godina `ivota. To je velika bitka koju su vodili muslimani pod komandom Usaminog oca Zejda ibn Harisa. Omer ode Ebu-Bekru i zatra`i od njega odlaganje ..s..s. odlu~i da po{alje vojsku u pohod na Bizantiju.Ashabi Allahovog Poslanika 227 njegov sin . pa im se obrati rije~ima: “Ako ste protiv njegovog predvo|enja. Naredio je da se spremi velika vojska. a.{.. Usame je gledao pogibiju svoga oca Zejda i dvojice vojskovo|a (koji su ga zamijenili) D`’afera ibn Ebi-Taliba i Abdullaha ibn Ebi-Revvahe.. Allah. Omera ibn el-Hattaba.s. MLADI VOJSKOVO\A Usame je tokom bitki i okr{aja na bojnom polju d`ihada stekao veliko ratno iskustvo i izgradio se u istinskog vo|u. prije preuzimanja komande od Halida ibn Velida.” Dok se vojska spremala.s. Mislim da je on jedan od najboljih. a pored toga on mi je me|u ljudima najdra`i poslije njegovog oca.s.

Napisao je pismo Ebu-Bekru: “Desio se najve}i doga|aj. vojsci. pa da li trebamo ostati?” Na ovo pismo Ebu-Bekr mu odgovori: “Ne}u nikako druga~ije da radim osim kako je radio Allahov Poslanik.. Usame je dozvolio Omeru da ostane s Ebu-Bekrom da mu pomogne u poslovima.228                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pohoda Usamine vojske.s. Povodom toga iznio je svoja osje}anja sljede}im rije~ima: “Moja se sablja ne}e di}i na muslimana koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha. Ako smatra{ da treba Omer da ostane sa mnom. njegovoga vo|e.” Na takvim principima `ivi islam.” Potom mu je do{ao Alija ibn Ebi-Talib kore}i ga i tra`e}i od njega da mu se priklju~i.. Poslije ubistva Osmana ibn Affana muslimani su se podijelili na dvije grupe: jedna koja je dala prisegu Aliji. ostaju}i skromni musliman koji se bori na Allahovom.s. da dozvoli Omeru ibn el-Hattabu da ostane s njim.” .. Ebu-Bekr se `estoko naljuti i sko~i prema Omeru. Ibn el-Hattabu!”. a on im ljutito odgovori: “Majka vas nemala! Osramotio sam se pred Poslanikovim nasljednikom. dozvoli mu. a ti ho}e{ da ga ja smijenim! Tako mi Allaha. stavio bih i ja svoju. vodi~a i u~itelja. Mislim da }e se Arapi vratiti u nevjerstvo. Volio bih da me grabljivice razgrabe nego da u~inim suprotno. muslimani ga upita{e {ta je uradio. Vratio se u Medinu s velikim plijenom tako da je za njegovu vojsku re~eno: “Nije se upamtila vojska sa manje gubitaka i ve}eg plijena od Usamine vojske. prema granici El-Belke. ve} je ostao neutralan..s. u njegovom prisustvu: “Kada bi stavio svoju ruku u duboku {upljinu. d`. a.{.{.. i druga koja je dala prisegu Muaviji ibn Ebu-Sufjanu kao halifi i stala na njegovu stranu. a. d`. kao {to je odbio i priznati ga za halifu. te krenuo u svoju ~asnu misiju.s. a. a. kao halifi i stala na njegovu stranu. rekao kada sam ubio ~ovjeka koji je svjedo~io da nema boga osim Allaha. r. Halifa Allahovoga Poslanika. putu.. a. re~e Ebu-Bekr. te ga uze za ramena i protrese: “Majka te nemala.” OKRUTNA LEKCIJA Usame nastavi sa podvizima na boji{tima.. Ali. a da.s. ve} da Allahova rije~ bude gornja.. “Postavio ga je Poslanik. ~uo si {ta mi je Allahov Poslanik.s. zatra`io je odobrenje od predvodnika vojske koja se uputila u rat protiv Bizantinaca u Palestinu. Usame ibn Zejd odbio je boriti se na Alijinoj strani. a Usame ga odlu~no odbi i podsjeti ga na govor koji je ~uo od Allahova Poslanika. starijeg od Usame.a. ako odlu~i da {alje vojsku. vjerovjesnika Muhammeda. nikada!” Kad se Omer vrati. Sa mnom su najpoznatiji ashabi Allahovoga Poslanika. za predvodnika vojske izabere nekog drugog.” Do|e Usami vijest o smrti njegove najdra`e osobe.s. Ophrva ga neopisiva tuga. a. predvode}i i u~estvuju}i u Allahovoj. a. Cilj mu nisu bili vlast i polo`aj.

s. rekao je: ‘Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik. a zatim mi re~e: ‘Usame. Lice Allahova Poslanika.... ostaviv{i iza sebe veli~anstvene uspomene i mirisne oporuke.: ‘O Usame. koji je ve} bio obavije{ten o uspjehu.s. Pri{ao sam mu sa jednim od ensarija i kada smo izvukli sablje prema njemu. Ubio je mnoge muslimane u njihovim pohodima. neprestano je to ponavljao. Zbog toga je bio veoma veseo. pa sam po`elio da do toga dana nisam primio islam. a. pa mi re~e: ‘Pri~aj mi!’ Ja sam mu ispri~ao i spomenuo mu da sam nakon poraza tog plemena sreo jednog ~ovjeka koji je bio nevjernik. Odstrani me od osobe koja ga je obavijestila o pobjedi. preseljenja na ahiret. To je bilo Usamino prvo predvo|enje vojske. on je izrekao {ehadet da se za{titi od pogibije’.s. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Tako mi Onoga Koji ga je poslao sa Istinom.Ashabi Allahovog Poslanika 229 Taj doga|aj je posebna pri~a i te{ka lekcija od Poslanika. Pedeset pete hid`retske godine preselio je na ahiret. a. promijeni se..s. a na to }e meni Poslanik. zar ti nije bilo dovoljno njegovo svjedo~enje da nema drugog boga osim Allaha?’ Ja sam rekao: ‘Allahov Poslani~e. a.’” PRESELJENJE NA AHIRET Usame se povukao da `ivi u samo}i.’ Nismo se odmakli od njega dok ga nismo ubili. krenuo je Usame na ~elu vojske u borbu protiv Arapa koji su se jo{ uvijek odupirali muslimanima i nanosili im neprilike. a njemu je ve} do{la vijest o pobjedi. Usame je u toj bici ostvario pobjedu i vratio se Allahovom Poslaniku. posmatraju}i me|usobni sukob muslimana i stanje u koje su upali. . a bio je tek navr{io osamnaest godina. Usame ovako pri~a pojedinosti te lekcije: “Do{ao sam Vjerovjesniku. a. Tada sam rekao: ‘Dajem Allahu zavjet da ne}u ubiti ~ovjeka koji svjedo~i da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik. Dvije godine prije Resulullahova.s.s. a. a.

.

Njegova majka je Umame. OSOBENOSTI El-Mugire ibn [u’be bio je oki}en osobinama koje se rijetko mogu na}i kod drugih osoba: mudrost. a on Malikov. @elio je zauzeti zna~ajno mjesto u `ivotu. prodornom intuicijom i zdravim razmi{ljenjem zauzimao je stajali{ta koja su donosila hajr i korist. a on S’adov. Krasili su ga bijeli. snala`ljivost i izuzetna tjelesna snaga. a on M’utebov. krupnoga tijela. a on Amrov. Imao je velike sposobnosti rukovo|enja i upravljanja. zagasito crvena kosa koja mu je padala na ramena.EL-MUGIRE IBN [U’BE. Nadimak mu je bio Ebu-Abdullah. me|u kojima i perzijski i gr~ki. . jakih ruku. a on Mes’udov. ~vrst na nogama. a on Kajsa Sekifa es-Sekafija. a on K’abov. sjajni zubi i kovrd`ava. Bio je visokoga stasa. iz plemena Beni-Nasra ibn Muavije. El-Mugire je bio izuzetno obrazovan i poznavao je nekoliko stranih jezika. NJEGOVO IME I PORIJEKLO El-Mugire je sin [u’beov. {irokih ramena. a on Avfov.A. a on Ebi-Amirov. Obdaren intelegencijom. R. zadovoljavaju}i svoju du{u u slu`bi ~iste vjere. El-Mugire je u svakoj prilici bio priseban i jasnoga stava i rje~ito je izlagao svoje stavove. k}erka Efkana sina Ebu-Omera.

a. U toj situaciji.s.s. a.s.. pridru`iv{i se vojsci mud`ahida Allahovoga Poslanika.s.s. [este godine po Hid`ri... sklonio se od njih u jednu ba{~u vinove loze ~iji je vlasnik bio Utbe ibn Rabi’a. Njegovo pleme bilo je najratobornije i neprijateljski raspolo`eno prema odabranom Poslaniku. Stupio je u kontakt s njihovim velikanima i poglavarima i to sa trojicom bra}e: Abdul-Jalilom. a. A kada ih je Allahov Poslanik. sina Abdullaha. spreman da polo`i vlastiti `ivot. na{ao Allahova Poslanika.. odgovorio im je da je . ISKRENI BORAC El-Mugire stavio je svoj `ivot na uslugu islamu. Zavjetovao se da }e braniti nebesku poruku i njenog prenosioca.232                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM El-Mugirin prelazak na islam jeste osvjedo~eni dokaz njegovoga imana. Svijetli primjeri njegove borbe su upravo pokazali stupanj njegove privr`enosti vjeri i veli~inu ljubavi prema Allahovom Poslaniku. Naime. vode}i pred sobom kurbane kako bi Kurej{ijama dao do znanja da dolazi u posjetu Mesd`idul-haramu.s. nanesena velika uvreda. Allahov Poslanik. vjere u poslanstvo Muhammeda. Poti~e iz plemena Sekif koje je `ivjelo u gradu Taifu... Mes’udom i Habibom. ve} poslije Bitke na Hendeku uvidio je da je njegov narod zalutao i da su Kurej{ije dokazani tirani i zulum}ari. a.s. Resulullah. a oni su odbili i uzvratili pogrdnim govorom. Do Kurej{ija sti`e vjest o Resulullahovom izlasku iz Medine. a. odlu~io je posjetiti K’abu i obaviti umru. te oni nahu{ka{e Mekelije da iza|u i presjeku mu put. Kada su muslimani na ~elu sa Allahovim Poslanikom stigli u mjesto zvano Hudejbija..s. Iza{ao je iz Medine sa sedam stotina mud`ahida.. sve do oslobo|enja Meke. Resulullah. nagovorili su omladinu i ludake da ga natjeraju kamenjem. a.. a. zatra`iv{i uto~i{te od napasnika. [to se ti~e El-Mugire. a. napustio. odlu~i pozvati pleme Sekif u islam. gradu u kojem je Poslaniku. poslije smrti Poslanikovog amid`e pove}alo se neprijateljstvo Kurej{ija prema Resulullahu. a. i potvrda njegove iskrenosti u ~istoj Allahovoj vjeri. Uputio se u Medinu. Pozvao ih je u islam. a. a ne radi borbe.s. a. Pleme Beni-Sekif ostalo je neprijateljski raspolo`eno prema Resulullahu. kako bi ga onemogu}ili da u|e u Meku. Kurej{ije posla{e svoje predstavnike da upitaju o razlogu njihova puta. Nakon toga je ostao kao muhad`ir me|u bra}om u vjeri. Resulullah. psuju}i i deru}i se na njega. neka je Allahov selam i blagoslov na Resulullaha.s.s. i objavio svoje primanje dini-islama. a. sinovima Amra ibn Umejra ibn Sekifa.s.

” “Idi”. bradu dok je govorio. Me|u predstavnicima Kurej{ija bio je i Urve ibn Mes’ud es-Sekafi.” Nakon ovoga je sklopljen sporazum izme|u dvije strane koji je ispred Kurej{ija potpisao Suhejl ibn Amr. d`. Tako|er. a Urve se u momentu uko~i na mjestu. a. a. Rekao je: “O skupino Kurej{ija! Vidio sam one koje ste poslali kod Muhammeda kako su o{trim prijekorima i pogrdnim rije~ima do~ekani. potvrdi{e Kurej{ije. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik... Urve se usudio uzeti Poslanikovu..s. sjeo ispred njega i obratio mu se rije~ima: “Muhammede. zar si sakupio narod iz raznih plemena i do{ao da uni{ti{ svoje pleme? Kurej{ije su iza{le pod punom vojnom spremom i zakleli su se Bogom da nikada ne}e{ u}i u Meku silom.. zauzima kod svojih sljedbenika muslimana i njihovu spremnost da daju `ivot.” U tom momentu El-Mugire je stajao iza Resulullaha.s. Iznesite svoje mi{ljenje. Poslije oslobo|enja Meke i poraza nad plemenima Hevazin i Sekif na Hunejnu.s.Ashabi Allahovog Poslanika 233 do{ao hodo~astiti K’abu i da nema namjeru ratovati.s.s. re~e mu. Resulullah. ^uo sam {to se desilo pa sam sakupio narod iz svoga plemena. koji je do{ao zajedno sa jo{ nekim Taiflijama da potpomogne Kurej{ije u borbi protiv Allahovoga Poslanika. Vi dobro znate da je od vas moj otac. sru{io Lata. a.. a. Ko je ovaj Muhammede?” “Sin tvog brata El-Mugire ibn [u’be”. Vidio sam ljude koji ne prepu{taju svog poglavara igri slu~aja. poslu{ajte me.a. Ugovor je nazvan “Ugovor na Hudejbijji”. me|utim.. reko{e mu Kurej{ije. Allahov Poslanik. osmjehnu se. tako mi Boga. Kurej{evi}ka. zadovoljan El-Mugirom ibn [u’be’om. Urve je oti{ao u mjesto gdje je boravio Allahov Poslanik. Posjetio sam kraljevstvo Kisre i kraljevstvo Kajsare i kraljevstvo En-Ned`a{ije. Promrljao je: ”Te{ko tebi. kako je stra{an i grub. brane}i ga. a majka mi je Sabia bint Abdi [ems. a. na{to ga El-Mugire uhvati za ruku i o{tro je odbi..s. sve dok su oni u njoj. a. a. ne vidjeh kralja me|u narodom poput Muhammeda me|u njegovim ashabima. El-Mugire je bio iskren vjernik i mud`ahid na Allahovom putu. a Urve nastavi: “Ja idem kod Muhammeda na razgovor da saznam {ta je kod njega. Urvetu je ovo bilo dovoljno da uvidi kako visoko mjesto Allahov Poslanik. crvenokosi junak isukao je sablju i zajedno sa mud`ahidima borio se sve dok nisu uni{tili otpadni~ki pokret murteda koji su se oglu{ili o Allahove zapovjedi... prije nego {to ti je odsje~em”. zatra`io je od El-Mugire ibn [u’be’a da ode u Taif i poru{i najve}i kip zvani Lat..” “Pravo ka`e{ i ne sumnjamo u tebe!”. koji je ~uvan u ogromnoj tvr|avi..s. a. .s. Vratio se Kurej{ijama i rekao im: “Kurej{ije.. i do{ao sam jer se smatram du`nim pomo}i vam.. “Nosi ruku sa lica Allahova Poslanika.. re~e mu Resulullah. Neka je Allah. r.s.. El-Mugire je oti{ao zajedno sa nekoliko ashaba.{. meni pokorne. a... staviv{i ruku na sablju. te do temelja zaravnao simbol stranputice i zablude.

prije borbe na Kadisijji. Bisr ibn Ebi-Rehm. a Rustem oporu~i S’adu da mu po{alje drugu osobu. pa {ta mislite?” Prvi se javi Rabijj ibn Amir: “Sigurno je da stranci imaju svoj na~in mi{ljenja i svoje obi~aje. te im je rekao: “Izabrao sam vas da govorite sa Perzijancima. vo|i Perzijanaca ponudio jedno od troje: . El-Mugire isplanirao je da u razgovoru nametne svoju govorni~ku vje{tinu i da istakne samopouzdanje i ja~inu muslimana. On se obrati Rustemovom bratu: “Ne otpuhuj! Ovo gdje sam sjeo meni ni{ta ne zna~i. Perzijskoj vojsci prethodno je nare|eno da obuku blistava odijela izvezena zlatnim nitima. S’adu je napisao sljede}u poruku: ”Rustem vam poru~uje da nam po{aljete va{e izaslanike. bojim se da }e pomisliti da im pridajemo posebnu pa`nju. El-Mugire je ostao u redovima vojske Halida ibn Velida.” Rabijjin prijedlog jednoglasno podr`a{e i ostali. . Kada je El-Mugire u{ao u Rustemovu odaju. Kirfe ibn Zahir et-Temimi. Historijski razgovor koji se odvio izme|u El-Mugire i vo|e perzijske vojske Rustema pokazuje njegovu inteligenciju i razboritost. Allah s njima obojicom bio zadovoljan. objasnio mu situaciju koja je pred njima.islam.rat. razmjeniv{i s njim mi{ljenja. Nakon Halidovog prelaska u [am.38 Do nas su doprle pri~e o vama poput .d`izju. . Rustem je `elio da sazna ne{to vi{e o tim ponudama. Ovaj postupak rasrdi Rustemova brata pa po~e otpuhivati kroz nos od ljutnje. a ni tvoj brat nije o{te}en. i dogovori{e se da on bude taj koji }e oti}i prvi put. S’ad je pozvao izabrane mud`ahide u ~iju vjeru nije bilo nikakve sumnje. kao da su nam posebno va`ni. pade odluka da ide El-Mugire ibn [u’be. daju}i svoj doprinos u osvajanju Iraka. El-Mugire je ostao u safovima mud`ahida pod vodstvom S’ada ibn Ebi-Vekkasa koji je zapovijedao Bitkom na Kadisijji. i da stave krune na glave i zlatne ogrlice na vratove. To su bili: El-Mugire ibn [u’be. Huzejfe ibn Muhsan.234                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SUSRET Poslije zavr{etka rata sa otpadnicima. Arfed`e ibn Herseme. Poslije Huzejfe. S’ad ibn Ebi-Vekkas je po nare|enju vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. Poslije Rabijje. Mez’ur ibn Adijj el-Ad`eli te M’abed ibn Murre el-Ad`eli. pa je zatra`io sastanak sa muslimanskim predstavnicima. izvrsne govornike i mislioce. `ele}i time zapanjiti muslimane. pri|e i sjede na njegovo prijestolje tik do njega. pa zbog toga predla`em da ode samo jedan od nas. na {ta Rustemova garda {~epa El-Mugiru i grubo ga maknu sa prijestolja. Naime. Rabijj ibn Amr.” S’ad je odredio najbolje vo|e. ve} zatra`i novog pregovora~a. kojim se Rustem nije zadovoljio. Ako im odemo u ovom broju. ode Huzejfe ibn Muhsin. Rabijja se sastao sa Rustemom.

” Perzijanci koji su slu{ali razgovor do{aptavali su se. kao {to je to slu~aj kod nas. osim onoga koji poka`e neprijateljstvo prema svom drugu. Mi vam odvojimo dio hurmi i p{enice i ispratimo vas zadovoljne. govore}i: “Istinu je. a ja ne vidjeh zaglupljenijeg naroda od vas. ja~i smo od neprijatelja. Mislio sam da i vi preporu~ujete jednakost. kako bi se zaboravio lo{ postupak njegovog brata i njegovih namjesnika: “Ho}e{ li ti govoriti ili da ja pri~am?”. Kada nas Bog kazni . rekao Arap. vratite se. ~asni smo me|u narodom.” Ovim govorom. prijateljski se {ale}i sa El-Mugirom. osim dan-dva ili mjesec-dva. a kada vas zadesi su{a. Nemam `elje za borbom niti vas `elim zarobiti. re~e: “Zaista je Allah Stvoritelj i Hranitelj svega postoje}eg. i zahvaliv{i Allahu. prokleo Bog na{e prvake. u zlu danu po njih. Nema nigdje kralja poput na{eg.” Njihovi savjetnici uvidje{e veli~inu El-Mugirinog govora koji ostavi velik dojam na obi~ne ljude pa ti ljudi reko{e: “Tako je nastupio da }e mu na{i pot~injeni dati prednost. Vi ste oskudna i zlo}udna `ivota. “Ti si nas tra`io. ti si Arap.Ashabi Allahovog Poslanika 235 bajki. Nego. Zatim je rije~ uzeo El-Mugire. Mugire ibn [u’be nametnuo se Rustemu i njegovim podanicima kao sna`na li~nost zdrave logike.. Bilo bi bolje od ovoga {to ste napravili da ste me prije obavijestili da ste vi gospodari jedni nad drugima. vi ste za nas bezvrijedni. o Abbude. do|ete po pomo} kod nas. punim samopouzdanja i dubokog imana i istinitosti akide koju nosi. Bog vam zdravlje podario. a izme|u ostalog re~e: “Jo{ smo gospodari na na{oj grudi. Ko napravi ne{to.. tako po{tovanog i inteligentnog. Dolazite nam kao trgovci i nadni~ari. bilo mu je ime Abbud.... vratite se odakle ste do{li. A danas sam shvatio da }ete biti poni`eni i uni{teni.. Me|utim. Rustem je imao svoga prevodioca Arapa.” Poslije svoga lo{eg nastupa Rustem je poku{ao napraviti prijaznu atmosferu.poslije bude zadovoljan s nama. pa ne bih uradio {to sam uradio i ne bih vam do{ao. pa idite svojim putem. mazge i hiljadu dirhema. Jedan drugog ne pot~injavamo. a neprijatelj nas ne porazi. Naredit }u da se svakom va{em ~ovjeku pokloni po tovar hurmi i dva odijela. Mi Arapi smo me|u sobom jednaki. obrati se El-Mugiri. Prevodi mu onako kako ka`em i kao {to prevodi{ njegove rije~i. nije niko gluplji od njih kada su potcijenili ovaj narod. zato ka`i {ta ima{.. opominjao. On tim upravlja . ne `ele}i otkriti svoje znanje perzijskog jezika: “Te{ko tebi. vrati na{u mo} i podari nam pobjedu protiv neprijatelja. U odnosu na nas nema si}u{nijeg naroda od vas. a ja }u dati va{em zapovjedniku odje}u.” Rustem je govorio nabrajaju}i slave svoga naroda. Vlast ne mo`e potrajati ako je zasnovana na ovakvim temeljima i predvo|ena ovakvim vo|ama. El-Mugire ga je stalno presijecao. Boga mi. Ponosno pobje|ujemo. vi ste me pozvali. Stoga.

upita Rustem. iskren i da je poslat od Allaha. narediv{i mu da kad budu prelazili most. a u islamu imate sve {to i mi.. Rustem naredi da ga isprati jedan od njegovih vojnika. Najbolje `ivi onaj ko ubije svoga amid`i}a.” “A {ta to zna~i poslu{no i smjerno?”. “Da od vas svaka osoba da d`izju poslu{no. Allah je Taj Koji je to stvorio i vama podario. i obaveze su nam jednake. d`. a. A dini-islam nam je dra`i od ovoga dvoga. a ja }u vas se svih rije{iti. Povjerovali su mu iskreni.” Ove rije~i naljuti{e Rustema.” Kada je vojnik kazao {ta je imao.{.. Mi jedemo le{inu. a oni koji nas ubijaju njima je D`ehennem. a mo`da jo{ i u te`oj situaciji bili. d`. a neki silom. mi je poznajemo i ne pori~emo. U takvoj smo.s.ili davanje d`izje.. poslu{no i smjerno. A kad smo u pitanju mi. neki potpuno uvjereni. pozivaju}i nas onome ~ime je zadu`en. Koji vjeruju u njega bore se protiv onih koji pori~u. U tom momentu Rustem ga presje~e: “Zna~i. a drugi su odbili. mole}i da se primi od njega. Stavljamo ti na izbor jedno od troje: . a ako bi od nas {ta zatra`ili. Budi na{ {ti}enik.” . te`ak `ivot i razdor.” Nakon razgovora u kojem je dominirala El-Mugirina inteligencija i rje~itost. pa nam naredi da se borimo protiv onih koji nam se protive. . ispred muslimanske vojske ka`e: “Na{ vo|a je zvjezdoznanac pa je pogledao u tvoju sudbinu i vidio da }e ti sutra biti izva|eno oko. zatim mu uzme bogatstvo i pojede. pa po~e udarati nogama o zemlju i ljutito re~e: “Nisam ni pomislio da }u u `ivotu ~uti ne{to ovako od vas Arapa. Nema primirja izme|u vas i nas.ulazak u islam. Tako je bilo dok Allah. ko od nas bude ubijen . bez ikakve razlike izme|u nas i vas.{. nismo du`ni dati.rat. sve dok ne u|u u vjeru. u protivnom . sve dok nam se ne objelodani da je Allahov Poslanik.ulazi u D`ennet. izdvajaju}i d`izju poslu{no i smjerno. ni to ne pori~emo. nije poslao Vjerovjesnika kojem je podario Knjigu. po`elio bih izgubiti i drugo oko. Ne}e osvanuti ni zora. [to se ti~e tebe i tvojih podanika koji su mo}niji od neprijatelja i nadmo}ni u vladanju i {to se ti~e va{e ogromne dunjalu~ke vlasti. El-Mugire re~e: “Obradovao si me dobrom nagradom. kosti i krv. Da ne znam da }u u budu}nosti voditi borbu s protivnicima kao {to ste vi mu{rici.236                                                      Ashabi Allahovog Poslanika i to pripada Njemu. borit }ete se?!” “Zna~i. na{e lo{e stanje.

dali su mu sljede}i odgovor: “Mi nemamo nikakve veze sa borbom. obavijestio je S’ada.Ashabi Allahovog Poslanika 237 NA KADISIJJI Rezultat pregovora izme|u Rustema i muslimana bio je rat.. Muhammedun Resulullah”. a El-Mugire i drugi muslimani pokazali su veliko juna{tvo. a poslije Rustemove pogibije odlo`ili su naoru`anje isklju~iv{i se iz borbe i ~ekaju}i krajnji rezultat. tako|er. Neka svaki vo|a i zamjenik dobro upozna svoje zadatke i du`nosti. Oni su bili specijalna stra`a oko njega. Bje`ali su. Bili smo specijalna jedinica koja je ~uvala Rustema. ali to nije uticalo na muslimane koji su ostali ~vrsti poput planine. muslimani su uspjeli ukloniti `ivi zid koji su Perzijanci napravili od slonova pa su nakon toga navalili `estokim napadom svim raspolo`ivim sredstvima. a on je ve} ubijen. S’ad ibn Ebi-Vekkas rasporedio je vojsku u manje grupe.. Posljednjeg dana borbe. . Borba se vodila nekoliko dana u vi{e navrata.” El-Mugire je od radosti povikao “La ilahe illallah. u~estvovalo ~etiri hiljade vojnika zvanih ”Kraljevska garda”. Konjicu Mugire ibn [u’be’a priklju~i sebi i izvijesti me o njihovom djelovanju!” El-Mugire je bio poznat po svojoj `estini u borbi i po stru~nosti u komandovanju konjicom. oru`je i poginule. dan-no}. pojedina~nim dvobojima. rasporedi vojsku u desetine. u pismu sljede}eg sadr`aja: “Kada dobijete ovu poruku. To je uradio po naredbi vladara pravovjernih Omera ibnul-Hattaba. Bitka je po~ela na uobi~ajen na~in tog vremena. a muslimani su navaljivali na njih sve dok ih u potpunosti ne uni{ti{e. a Perzijanci sklopi{e savez sa Zuhreom ibn Huvejjetom. Poslije toga zavladalo je pravo rasulo u taboru neprijateljske vojske. Drage volje ulazimo u va{u vjeru. kada je ~uo ove rije~i. Muslimanska vojska brojala je oko trideset tri hiljade mud`ahida dok je neprijateljska vojska brojala sto dvadeset hiljada boraca. Po njihovoj `elji raspore|eni su u blizini Kadisijje. Kada im je El-Mugire oti{ao.. Iza sebe su ostavili veliki plijen.a. Perzijanska je vojska u po~etku borbe pokazala ve}u borila~ku vje{tinu i o{trinu u napadu. r. te je od El-Mugire ibn [u’be’a zatra`io da izvidi {ta je s njima. i jo{ nekoliko njihovih velikana. koju je do Rustema dopratio kralj Ebreviz iz Dejlema. Na Kadisijji je. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio ih je. iako su bili malobrojni. odredi im emire i zamjenike i podigni punu pripravnost. da bi nakon njih uslijedio op}i okr{aj. Probili su prve redove i ubili vo|e Rustema i Behmena ibn D`ezevijeha.

gdje je do{la do izra`aja njegova mudrost i snala`ljivost. Poslije ubistva Osmana ibn Affana pojavi{e se nesuglasice izme|u Alije i Muavije ibn Ebi-Sufjana. Privremenu du`nost namjesnika je trebao preuzeti Med`a{i ibn Mes’ud es-Sulemi. postavi El-Mugiru namjesnikom Kufe. Neka je Allahov selam na njih. Du`nost namjesnika vr{io je do dolaska halife Osmana ibn Affana. formirali jaku konjicu pod komandom . Nakon ove bitke vladar pravovjernih Omer ibnul-Hattab. bio zadovoljan s njima obojicom. koji je u pratnji El-Mugire odveden vladaru pravovjernih Omeru ibnul-Hattabu. r. a on ga odredi namjesnikom Kufe. El.238                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVOJENJE NEHAVENDA Poslije velike pobjede na Kadisijji. [esnaeste godine po Hid`ri Utbe ibn Gazvan je bio namjesnik Basre. da ne bi obeshrabrili ljude. a muslimani su ih gonili. namjesni{tvo u Basri preuzeo je El-Mugire ibn [u’be. pa je zatra`io dozvolu od Vladara pravovjernih koji mu je izda. od `ena je zatra`io da svoje mahrame stave na koplja i da di`u pra{inu. Perzijanci napusti{e Nehavend i uputi{e se putem Hemezana. Odsustvo Utbeta i El-Med`a{ija iskoristili su Perzijanci Basre tako {to su izazvali nerede u gradu Eberkbaz. Uz njega je bio El-Mugire koji ga pokri ogrta~em i skloni mu tijelo ustranu.. d`. te br`e-bolje napusti{e Eberkbaz. @elio je obaviti had`. Krenula je vojska El-Mugire sa zastavama i ogromnim oblakom pra{ine koju su dizali za sobom.Mugire odvoji se po strani sukoba. Nakon Bitke za Tuster zarobljen je Hurmuzan. Kada se situacija smirila. El-Mugire dade prisegu Muaviji.a. Naime. Kada je Utbe ibn Gazvan preselio na ahiret. a muslimanima koji su vidjeli njegovu pogibiju re~e da prikriju vijest: “Ne govorite da nam je emir pao kao {ehid dok ne vidimo {ta }e nam Allah presuditi s protivnikom. jednog od velikana Eberkbaza.. muslimani su se uputili prema gradu El-Medainu ~iji namjesnik Jezded`ird od straha napusti grad a muslimani ga uze{e bez borbe. ostav{i neutralan.a.ilkana.{. Jedan od najve}ih podviga koje je u~inio El-Mugire desio se u Bici za Nehavend. blizu Basre.uratu. Allah. pa kad ih Perzijanci vidje{e. ali je on bio zauzet nekim poslom u . ne dade pobjedu..{. Njima su se pridru`ili stanovnici Misana. El-Mugire je ~uo za veliku mobilizaciju pa je odmah poduzeo odgovaraju}e mjere. pomisli{e da je to ogromna vojska. Tu Hurmuzan primi islam i ostade kao prevodilac prilikom su|enja. Nakon uvodnih dvoboja izme|u muslimana i Perzijanaca. r. Bje`ali su. d`. . koji ga smijeni s te du`nosti. Utbe je odredio El-Mugiru da ga zamijeni dok ne do|e El-Med`a{i.” Muslimani su navaljivali dok im Allah. ubiv{i mnoge od njih. zapo~e o{tri okr{aj u kojem kao {ehid pade vo|a islamske vojske N’uman ibn Mukarrin.

El-Mugire je preselio na ahiret. da kada bi neki grad imao osmera vrata i da se na njih ne mo`e iza}i osim sa snala`ljivo{}u.Ashabi Allahovog Poslanika 239 PRESELJENJE NA AHIRET Mugire ibn [u’be obavljao je svoje namjesnikovanje krajnje mudro i snala`ljivo.” Zabilje`eno je tako|er da je E{-[’abij. a Zijad je i za malo i za veliko. Amr ibnul-’As je za velike probleme. a da iz nje nije na{ao izlaz. a nakon ukopa Ibn Hebire e{-[ejbani stao je pokraj njegovog kabura i kazao: “U kaburu le`i ~vrstina. El-Mugire je sposoban da iza|e na svih osam. Ukopan je u Kufi.” . i nije nai{ao na zamr{en slu~aj.” Pa je dodao: “Tako mi Allaha. dok je obavljao du`nost namjesnika Kufe. `estoko si ka`njavao neprijatelje. a od toga zatvora ne}e koristiti puhanje vra~ara. opisuju}i sposobne Arape.” Taberi je o njemu kazao: “Bio je takav da nije zapao ni u jednu situaciju. [to se ti~e Muavije ibn Ebi-Sufjana. Srditi ga u grob strpa.” Pedesete godine po Hid`ri. postojanost. El-Mugire je za rukovo|enje. a da nije posegao za ispravnim. El-Mugire ibn [u’be i Zijad ibn Ebi-Sufjan. Amr ibnul-’As. kod njega je strpljivost i samilost. a zabilje`eno ja da je Kabis ibn D`abir rekao: “Dru`io sam se sa El-Mugirom i zaklju~io. rekao: “Sposobnih Arapa je ~etverica: Muavija ibn Ebi-Sufjan. i `estoki protivnik koji ima svoj utjecaj. a bio si odani prijatelj s kim si se zbli`io.

.

a on Saidov. a K’ab je sin El-Hazred`a el-Ensarija es-Saidija. Jahao je po pustinji i lovio divlja~. Bio je srednjega rasta. poslije kojeg bi neprijatelj pao nepomi~an. Volio je oru`je. {irokih prsa. okruglo lice. crn ten. izgledao je poput gorostasa koji se kre}e ~itavim tijelom. a on Abdu-Vuddov. . krupnoga tijela.SIMAK IBN HAR[E. R. Njegova je izdr`ljivost bila ja~a nego kod ve}ine drugih ljudi. imao je jake {ake i mi{i}e. pamtio je njihovo srodstvo i poznavao vrste. a on El-Hazred`in. Bio je odlu~an i ozbiljan u svakoj prilici. Nosio je nadimak Ebu-Dud`ane. Odlikovala ga je hrabrost. Mrzio je sve {to ru{i ljudsko dostojanstvo i umanjuje odlu~nost. a ~im bi se ukazala pogodna prilika. zbog mi{i}ave i razvijene gra|e. on sin Levzanov. sin je Har{eov.A. Bio je sr~an i ~vrstoga stava. a on K’abov. smjelost i odva`nost. posebno sablju kojoj je davao prednost nad drugim oru`jem toga vremena. Ebu-Dud`ane volio je konje i brigu oko njih. a on je Sa’lebov. gustu kosu. stabilan hod. OSOBENOSTI Ebu-Dud`ane je bio jedan od najpoznatijih vitezova me|u Arapima. ~vrstoga vrata. a tako|er je bio sklon {utnji. Kada bi hodao. vje{to bi udario sna`nim udarcem. a ovaj sin Zejdov. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Simak. Imao je jake i ~vrste mi{i}e koji su ga slu`ili kad treba udariti sabljom i kada treba podi}i {tit. oki}en saburom i postojan. {to je junake odbijalo od dvoboja s njim. Znao je kada }e se privu}i protivniku.

`elio je zaplijeniti karavan i tako oslabiti mo} Kurej{ija. a.s. Stvoritelja svega. On je odmah poslao Damdama ibn Amra el-Gifarija u Meku po pomo} od Kurej{ija. vra}a iz [ama.s. Nakon prvoga ugovora o davanju vjernosti kod Akabe. bio je napregnut i oprezan. I{ao je u pravcu Meke sa velikom robom koja je ~inila glavninu imetka Kurej{ija.{. Ubrzo je izjavio primanje islama i odlu~io biti me|u ~istim muslimanima koji }e do~ekati Bo`ijega Poslanika.. Sebe je zavjetovao za odbranu nebeske vjere i borbu na Allahovom putu dok islam ne pobijedi i dok se ne pro{iri me|u ljudima. a. Kada je stigao u Meku. iza{ao iz Medine da bi zaplijenio karavan. Poslanik. saznao je da se karavan Kurej{ija. uglavnom zbog njegovog burnog `ivota. Muhammeda ibn Abdullaha..242                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA Ako je Meka kolijevka islama. Njegova ~ista. Allah...s. pove}ao se broj muslimana u Medini. i da budu za{titni oklop jezgru islama i nosioca Objave.s. Poslije drugog sporazuma o davanju vjernosti na Akabi i nakon pristizanja muhad`ira iz Meke. Ebu-Dud`ane nije bio me|u onima koje je islam privukao na samom po~etku njegovog {irenja. JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU U islamu. odredio je da stanovnici Medine budu Njegovi pomaga~i i pomaga~i Njegovoga Poslanika .s. a. a. i {iriti vijesti o njegovom pozivu u obo`avanje Jednog Jedinog Boga. broj se muslimana uveliko pove}avao. Resulullah. Bitka na Bedru bila je prvi oru`ani okr{aj u kome su muslimani krenuli ustrojenih safova protiv Kurej{ija i njihovih prvaka. Tada{nji je d`emat brojao sedamdeset muslimana. neiskvarena du{a prihvatila je islam potpunom iskreno{}u. Ebu-Dud`ane na{ao je istinsko zadovoljstvo za du{u. Ebu-Dud`ane po~eo je posmatrati ljude i obra}ati pa`nju na njihova stanja i njihove pri~e. kada bude u~inio hid`ru u Medinu sa njegovim vjernim prijateljem Ebu-Bekrom es-Siddikom. Ljudi su po~eli spominjati ime Muhammeda ibn Abdullaha.. . svjetlo imana po~e nastanjivati njegovo srce dok je posmatrao {irenje islama me|u ljudima. a.. kako bi se njihova opakost i osori odnos prema njemu smanjili i postali bezopasni. r. Tako. i imala pratnju od ~etrdeset ljudi. a. Utom su ga obavijestili da je Poslanik. a me|u njima su bili i Mahreme ibn Nevfel ibn Uhejb ibn Abdi Menaf i Amr ibn El-’As ibn Vail ibn Hi{am. d`. onda je Medina srce islama. Pozvao je muslimane u d`ihad i poveo ih do izvora na Bedru.a. Ebu-Sufjan predosjetio je opasnost koja mu prijeti. a.s. a odbacivati {irk i obo`avanje kipova koji ne mogu nanijeti {tetu niti pribaviti korist..s. koji je predvodio Ebu-Sufjan. zaslugom Mus’aba ibn Umejra i drugih muslimana. osiroma{iti ih i pot~initi.

a mi smo s tobom. koji je bio veoma zao i prgav ~ovjek. ve} sada vidim bitku.s. Najzagrijaniji je bio El-Esved ibn Abd el-Esved el-Mahzumi. mi }emo ovdje ostati. odmah sko~i{e i po`uri{e da se spremaju u pomo} Ebu-Sufjanu. zlo! Va{i imeci kod Ebu-Sufjana su na dohvatu Muhammedu i njegovim ljudima! Ne vidim da }ete ih uspjeti spasiti! U pomo}! U pomo}!” Kurej{ije koje su se okupile oko Damdama iz znati`elje kakve su vijesti. Mi smo strpljivi u ratu. stavio je sebe na raspolaganje potrebama vjere.. Muslimani su predlo`ili Poslaniku. postupi onako kako ti Allah naredi.” Nego ka`emo: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite i mi }emo se s vama boriti. zlo. U me|uvremenu. Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 243 Damdam je stao na sred trga. a da sva ostala vrela zatrpaju. r. tako bi Kurej{ije ostale bez vode.s. Kada je stigla vojska Kurej{ija do mjesta gdje je bio karavan. da si tra`io od nas more da s tobom preplivamo. savjetovao se sa muslimanima o mogu}em okr{aju sa Kurej{ijama. a. obradovao se i rekao: “Idite i obradujte ostale. Nakon toga.. Ustao je tada Ebu-Bekr. ne}emo re}i kao {to su rekli sinovi Israilovi Musau: “Idi ti i tvoj Gospodar pa se borite. uputi dovu za njega. dok su drugi navaljivali da se bore.. Tako mi Allaha.” Kada se pribli`io vrelu. iskreni u bici. i svjedo~imo da je Istina ono sa ~ime si do{ao. vidjeli su da se Ebu-Sufjan ve} izvukao zajedno sa karavanom.” Od ensarija je najvi{e Ebu-Dud`ane bio zanesen i nao{tren za sukob sa mu{ricima kako bi im se o~itala `estoka lekcija.s. U me|uvremenu. Kada je zavr{io. savjetovao se sa ensarijama.. Poslije toga.s.” Tako mi Onoga Koji te je poslao sa istinom. preplivali bismo ga s tobom i ni jedan od nas ne bi izostao.ratovali bi s tobom sve dok ga ne bismo osvojili. koji je insistirao dok nije i ostale uvjerio da u|u u okr{aj. postupaj kako `eli{. Poslanik. Tako mi Onoga Koji te je poslao sa Istinom.. ~ime }e{ biti radostan. . Neki od Kurej{ija `eljeli su da se vrate. i govorio.s.a. mi smo uz tebe.. a u njihovo je ime govorio S’ad ibn Mu’az. a kada su saznali {ta su muslimani uradili sa bunarom. Allahov Poslani~e. Me|u ovima drugima bio je i Ebu-D`ehl. Kurej{ije su bile nasuprot muslimana.” Poslanik. dali su zakletvu da }e se napiti iz bazena koji su napravili muslimani. Kreni sa nama. a. a. Ova zamisao je uspje{no i provedena u djelo. pa je rekao: “Kunem vam se Bogom da }u se ili napiti sa njihovoga vrela ili umrijeti prije nego do|em do njega. Nije nam te{ko da se sutra sretnemo sa na{im neprijateljem. Mo`da ti Allah poka`e ne{to od nas. da vodu Bedra navede u bunar koji je bio na njihovoj strani. da nas odvede{ u Birkel-Gumad39. a. pa stao kukati i zapomagati: “O Kurej{ije. pocijepao svoju ko{ulju i odsjekao nos svojoj devi. ustade El-Mikdad ibn Amr i re~e: “O Bo`iji Poslani~e. s Allahovom pomo}i. Rekao je: “Vjerujemo u tebe i smatramo te istinitim. Zovnuo je muhad`ire i obavijestio ih o izlasku Kurej{ija u pomo} Ebu-Sufjanu. Ebu-Sufjan uspio se izbaviti sa karavanom i oti}i u Meku. r. Poslanik. Zato smo ti ukazali povjerenje i dali na{e obe}anje na poslu{nost i pokornost. Isto to uradi i Omer ibn el-Hattab. Allahov Poslanik.a. a.

ali Hamza ga preduhitri jo{ jednim udarcem kojim ga je dokraj~io taman kad je dopuzao tik do vrela. pa nas pomozite imetkom u borbi protiv njega. Tada Resulullah. brzo su osigurali dovoljno sredstava za opremu ljudi. Odgovaraju}i i cijenjeni.s. re~e: “Ustani. pa se strovali na zemlju.. Ubejde ibn el-Haris. Ebu-Dud`ane je blistao u bici. I{li su kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude predvodnik te bitke. bitka se zavr{ila pobjedom Njegovog Poslanika.” Kurej{ije su po~ele davati imetke u sakupljanju oru`ja. Alija!” Kada je Utbe ~uo njihova imena. opreme i svega drugoga . On je pao na le|a. koji je podlegao od posljedica rana. Muhammed vas je potakao na osvetu.s.244                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Hamza ibn Abdul-Muttalib udario ga je sabljom i odsjekao mu nogu. Ispred njega je stao Ebu-Musa’fija koji je bio jedan od saveznika Kurej{ija i jedan od njihovih junaka. jaha}ih `ivotinja i oru`ja. Poslije toga izbi okr{aj prsa u prsa. tako da mu glava osta visiti kao pjevcu. a s njim njegov sin Velid ibn Utbe i njegov brat [ejbe ibn Rebi’a i pozva muslimane na dvoboj. Hamza. i `ele}i osvetu. re~e: “Da. I takav. a. a mu{rici Utbe. Ubio je mnogobrojne junake mu{rike. podsticali su ljude govore}i: “O Kurej{ije. Ranio je Malika ibn Abdullaha ibn Osmana. i muslimana. Oni su podsticali Kurej{ije na pripremanje velike vojske u rat protiv Muhammeda.{.. pjevaju}i d`ihadske kaside i recitiraju}i stihove. i njegov brat [ejbe ostado{e poko{eni le`ati.” Dvoboj se zavr{i.od Kurej{ija. ali mu{rici to odbi{e. u~estvovali su i jevreji iz Medine. a Kurej{ije su bili potu~eni do nogu.s.. dok mu je krv {ikljala iz noge. Nakon pogibije El-Esveda. Ikrime ibn D`ehla i Safvana ibn Umejje. probijaju}i redove Kurej{ija.. CRVENI POVEZ Kurej{ije nisu prihvatile poraz u Bici na Bedru. Trojica njihovih uglednih ljudi osje}ali su posebnu bol zbog pogibije njihove rodbine na Bedru: Abda ibn Ebi-Rebi’e.s. zatra`io je da iza|u trojica mladi}a ensarija.s.. a. Htjeli su trojicu odgovaraju}ih njima .. a. a. po~eo je puzati prema vrelu da bi ispunio svoju zakletvu. Safvan i Ikrime. iz mr`nje i jeda prema Poslaniku. U podsticanju Kurej{ija na osvetu i ubistvo Muhammeda. ubio je va{e najbolje. iza|e Utbe ibn Ebi-Rebi’a. Abd.s. d`. a. Kad je prihvatio ponudu. Voljom Allaha. Ranio je veliki broj Kurej{ija koji su izbjegavali da stanu ispred njega u otvoren sukob. Poslanik. Ebu-Dud`ane jurnuo je sa isukanom sabljom. Ebu-Dud`ane usmjeri udarac svoje sablje prema njemu i presje~e mu vrat. a me|u njima i Ebu-el-’Asa ibn Kajsa ibn Adijja ibn Sa’da ibn Sehma i Ma’beda ibn Vehba. Do`ivjeli su poraz kakav u `ivotu nisu okusili. a. njegov sin Velid. mo`da }emo osvetom ubla`iti gubitke koje nam je nanio.

” Ebu-Dud`ane re~e: “Ja }u je onda uzeti. dok je jedan dio nagovarao Poslanika. amid`i}a Allahova Poslanika..s. Ebu-Dud`anin obi~aj bio je da pove`e glavu crvenim povezom. Kurej{ije su se sa svojom vojskom ulogorili u mjestu Ajnan.. Ona je izgubila oca.” . d`. a. Po{to je uzeo sablju od Allahova Poslanika. tako da je sakupljena velika vojska. brata i amid`u. a.s. u podno`ju brda pokraj palme. a. Vah{iju je obe}ala veliku svotu novca i mnogo zlata kao nagradu za Hamzino ubistvo. Prije nego {to je po~ela borba. upu}ivao je i davao smjernice i savjete muslimanima. na izlazak i suprotstavljanje Kurej{ijama van Medine.s. D`ubejr ibn Mut’im podsticao je Vah{a ibn Harba na ubistvo Hamze ibn Abdul-Muttaliba. dr`e}i se odva`no i gordo sa sabljom u ruci.s. dade. Pored Kurej{ija u~estvovali su i njihovi saveznici iz plemena Kinane i stanovnici Tihame. a zatim je uzeo svoju sablju i upitao: “Ko }e uzeti ovu sablju sa njenim pravima?” Prilazili su muslimani. Poslanik. a.Ashabi Allahovog Poslanika 245 potrebnoga za boj. a. a. To je isto ~inila Hinda.. Bo`iji Poslani~e. a. vojska je Kurej{ija iza{la u pravcu Medine pod vo|stvom Ebu-Sufjana. tra`e}i je. a `ena Ebu-Sufjana. Bo`iji Poslani~e?” On je odgovorio: “Da udara{ njome neprijatelja sve dok se ona ne iskrivi. povezao je glavu crvenim povezom i po~eo oholo hodati me|u ljudima. nikom je nije davao dok nije pri{ao Ebu-Dud`ane i upitao: “[ta je njeno pravo.s. nasuprot Medine. recitiraju}i stihove: “Zare~e me prijatelj moj dragi.. udaraju}’ sabljom Bo`ijom i Resulovom.” Ebu-Dud`ane je hodao. tra`io je mi{ljenje ashaba.{. Nakon {to je Allahov Poslanik.. a. k}erka Utbe’a ibn Rebi’e... koji je ubio njegovog amid`u Tuajma ibn Adijja.s. Na vrh je brda postavio pedeset najvje{tijih strijelaca i naredio im da ne napu{taju svoja mjesta dok se bitka ne zavr{i. da okove ja ne trpim nikad.” Pa mu je Poslanik. Allahov Poslanik. iza{ao je sa vojskom i ulogorio se u udolini Uhuda. Allahov Poslanik. Kada ga vidje kako se kre}e. re~e: “Zaista je ovakav hod mrzak Allahu.. saznao za pokret Kurej{ija. s tim njenim pravom. a Resulullah. To brdo je bilo iza muslimana i prestavljalo je {tit od napada i iznena|enja s le|a. Jedan dio ashaba mu je savjetovao da ostanu u Medini zbog lahko}e njene odbrane i odbijanja neprijatelja od nje. osim u ovakvoj prilici..s. Kada se kona~no opremila.s. Raspodijelio je muslimane i organizirao bojne safove. da ne bi bili optu`eni za kukavi~luk i strah.

s. pa bili su i Sehl ibn Hanif i Ebu-Dud`ane. a.a.. Ikrime ibn Ebi-D`ehl i [urahabil ibn Hasne nisu uspjeli presuditi Musejlemi ibn Habibu el-Kezzabu. pa se muslimani . Ali ~vrsti i dobri ashabi oko njega {titili su ga svojim tijelima kako bi ga spasili. organizirao je i ustrojio safove.. a. Halid. Kurej{ije su po~ele postepeno uzmicati.. PRESELJENJE NA AHIRET Poslije smrti Allahovoga Poslanika. Pojavili su se la`ni poslanici koji su oko sebe okupili ljude svoga plemena i u njima probudili plemenski d`ahilijetski duh. jer je on uspio sakupiti ogromnu vojsku svoga plemena Benu-Hanife i nekih njegovih saveznika. vratio u Medinu. Halid ibn Velid je budnih o~iju tra`io slabu ta~ku u muslimanskim safovima. nije me izdala. Tako mi Allaha. sablju u svim narednim bitkama poslije Uhuda.” Ebu-Dud`ane nosio je Resulullahovu. r..s. popeo se na bre`uljak i do{ao muslimanima iza le|a.a. Pleme Benu-Hanife sna`no je napalo muslimane. nakon boja. a ovo je bila zlatna prilika. kao halifa muslimana. Halifa se suprotstavio tim odmetnicima ~vrsto i odlu~no tako {to je poslao jedanaest vojski. r. U po~etku borbe ~inilo se da }e pobjeda biti na strani muslimana jer su `estoko pritisli Kurej{ije i poljuljali njihove redove. tako da je sa sobom imao ~etrdeset hiljada boraca..s. Ebu-Dud`ane udarao je svojom sabljom.s. odmetanje arapskih plemena od islama i odbijanje davanja zekata. a.a. dao je svoju sablju i rekao: “I moju sablju operi od krvi. Brzo je buknula borba izme|u muslimana i murteda. rekao rije~i koje su ukrasile blistavost njegove borbe.. izabran je Ebu-Bekr. ispoljili su veliko iskustvo ratovanja i pokazali hrabrost i prodornost u napadu. Umalo da nevjernici ubiju Allahovog Poslanika. Vo|e tih vojski uspjele su vratiti ljude u islam i presuditi vo|ama pokreta odmetni{tva.. Najopasnije stvari koje su se pojavile za njegova hilafeta jesu: suprotstavljanje halifi. Zato je halifa zatra`io od Halida ibn Velida da ode u El-Jemamu kao vo|a kompletne islamske vojske i da presudi Musejlemi el-Kezzabu. Kada je stigao u El-Jemamu. pa napusti{e svoje polo`aje i krenu{e prema bojnom polju da kupe plijen. a. Naime.” Na ovo je Poslanik. Kada su muslimanski strijelci. prevaranta i pagana Musejleme el-Kezzaba.samozvanoga poslanika. rekao: “Ako si ti bio ~vrst u borbi. Halid i njegovi konjanici silovito i brzo udarali su na muslimane i za~as obrnuli tok bitke. na razli~ite strane Arapskoga poluotoka.s. koji su bili okupiljeni oko la{ca. poku{avaju}i odbiti mu{rike. a. kada se Resulullah. vidjeli povla~enje Kurej{ija. dao je svoju sablju k}erki . I njen mu` Alija. Odred mud`ahida na ~elu sa Halidom ibn el-Velidom uputio se ka murtedskom plemenu Benu-Hanife u El-Jemami.246                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zatim je po~ela borba izme|u dvije vojske. a. pomisli{e da je bitka okon~ana i pobjeda dobijena. r.. Zaobi{ao je brdo.s. O njemu je Poslanik. koji su bili na vrhu brda.atimi da opere krv s nje. da presude odmetni{tvu.

pokaja{e se zbog svog bje`anja i vrati{e se na bojno polje. Kada je smaknut Musejlema el-Kezzab. pa su prisilili pleme Benu-Hanife na povla~enje u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Iman je plamtio u njihovim srcima. vitezu.Ashabi Allahovog Poslanika 247 dado{e u bijeg. povratili su snagu nakon klonulosti. ali su odmetnici navalili na njega i ubili ga. pa kad ostali muslimani vidje{e njihovu ~vrstinu. Nastavio je udarati svojom sabljom sjede}i na zemlji. grupa ratnika iz plemena Benu-Hanife pobjegla je u jedno utvr|eno mjesto. mud`ahidu. . Jedan broj ~asnih ashaba ostao je nepokolebljivo na mjestu borbe. Allah se smilovao Ebu-Dud`ani. {ehidu mu’minu. Slijedio ih je Ebu-Dud`ane. Sko~io je sa jednog visokog zida prema njima i pri padu na zemlju slomio nogu. Muslimani su uspjeli provaliti u tvr|avu nakon hrabrog poduhvata El-Beraa ibn Malika.

.

povikali su: “Muhammede.KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI. PRELAZAK NA ISLAM Nakon osloba|anja Meke i nakon {to se Allahov Poslanik. Kada je iza{ao pred njih. objavljuju}i svoje pristupanje dini-islamu. Ujejne ibn Hisn... u Medinu je do{lo pleme Benu-Temim sa velikom delegacijom koju su sa~injavali njihovi najugledniji predstavnici me|u kojima su bili: Utarid ibn Had`ib. njihov vo|a mu re~e: “Muhammede. Halifa Ebu-Bekr rekao je: “Ka’ka’ov glas u bici je bolji od hiljadu ljudi. Po prirodi je bio strog i prema ljudima se odnosio odsje~no i gordo. Do{li smo da se nadme}emo .. a. iz raznih dijelova Arapskoga poluotoka pristizale su delegacije arapskih plemena. Njegova prsa krila su veliko i hrabro srce. Kada su do{li pred mesd`id.. duge noge.” Bio je rje~it pjesnik i spjevao je nekoliko kasida o ljepoti islama i o veli~ini Allahovoga Poslanika.” . dostojanstven i ozbiljan. Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. R.s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ka’ka’. Izi|i pred nas!” Njihovo dozivanje uznemirilo je Allahovoga Poslanika.pa dozvoli da na{i pjesnici i govornici po~nu..A. Imao je jak i prodoran glas tako da kada bi zagalamio. {iroka prsa i bujnu kosu.40 . tako da nije prezao od smrti niti je uzmicao. Zeberkan ibn Bedr.s. a sin je Amra et-Temimija. imao je izrazito razvijeno tijelo. Kajs ibn Asim. bez obzira na opasnosti.. vratio u Medinu.s. poznatoj kao “Godina delegacija”. Imao je taman ten. Akre’a ibn Habis. Hattat ibn Jezid. a. Devete godine po Hid`ri.. ljudi ispred njega razbje`ali bi se od straha. Bio je visok oko dva metra. Bio je vitez o kojem se nadaleko ~ulo. a.

Izrecitovao je kasidu hvale svoga naroda. a.. a. a bio je vje{t u jahanju tako da je umio osedlati konja u trku. Odgovorio mu je Sabit ibn Kajs ibn [emas. njihove dvorce poru{ismo u Hiri. Hassan ibn Sabit. Me|u Allahovim sabljama je i sablja Muhammedova i onih koji mu prethode prema tradiciji slobodnih i mnoge sljedbenike njegove. POKORAN MUD@AHID Delegacija plemena Temim vratila se u svoje domove u Jemen. i istakav{i svetost Objave. Tako|er je spjevao mnoge kaside hvale Allahovoga Poslanika.. kazao je razloge ponosa njihovoga naroda. Ibn-Amra islam je oplemenio. Zabilje`eni su sljede}i njegovi stihovi: Vidio sam munju tihamsku. ustao je pjesnik Beni-Temima Zeberkan. opisuju}i veli~inu islama i plemenitost porijekla Muhammeda ibn Abdullaha. a. Mi uni{tismo te dvorce.” Ka’ka’ je konje smatrao najboljim sredstvom za rat i mir..s.s. jednog za drugim. a. a prije su ga izbjegavali zbog osorog pona{anja. a. Tada..s.. postao je blag.” Allahov Poslanik. uprkos tome {to je imao krupno tijelo.s. a. i svoga konja. Brinuo se o konjima.” Svi ~lanovi ove delegacije primi{e islam.. .s. i da bude u njegovoj blizini.. Nakon odre|enog vremena Ka’ka’ ibn Amr za`elio je da ponovo vidi Allahovoga Poslanika. ovo mu je poklonjeno.. Odgovorio mu je pjesnik Allahovoga Poslanika. Njegov govornik je rje~itiji od na{ega govornika.. Istakao je veli~inu Gospodara svih svjetova i odlike Njegovoga Poslanika. te je oti{ao u Medinu.. Poslije njih ustao je Akre’a ibn Habis i rekao: “Tako mi oca moga. Pokazuje jaha~u puteve do vrlina. koji se okrenu prema njemu i upita ga: “[ta si pripremio za d`ihad?” Ka’ka’ mu je odgovorio: “Pokornost Allahu i Njegovom Poslaniku. riznici pravoj.s. Nakon toga.250                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Prvo je govorio Atarid. pa su ga ljudi zavoljeli. a.s. njegov pjesnik je nadareniji od na{ega pjesnika i njihovi glasovi su ja~i od na{ih. na to re~e: “To je vrhunac. Jednom je me|u ashabima Ka’ka’ sjedio sa Allahovim Poslanikom.

Halid ibn Velid je poslao halifi pismo tra`e}i pomo} u ljudstvu jer se nakon prestanka ratova protiv odmetnika veliki broj ljudi vratio u Medinu. Ka’ka’ je obustavio borbu i. Do{li su u mjesto Nebad`. ili borba. Poslao mu je pismo sljede}eg sadr`aja: ”Primi islam. koja je bila pod vla{}u Perzijanaca. a me|u mud`ahidima su bili i Ka’ka’ ibn Amr i njegov brat Asim. a oni brzo obznani{e svoje pokajanje i povratak u islam. odredio du`nosti i uputio se prema mjestu Mezar.a. Alkame ibn Alset je nakon nekog vremena do{ao u Medinu. sa zadatkom da ugu{i njihovo odmetni{tvo. u blizini bunara sa vodom. kukavica. Prije nego je krenuo prema Iraku. Muslimani su u{li u borbu sa ostalim Alkamovim ljudima. a stanovnici te oblasti su bili Arapi kr{}ani..” Krenuo je na ~elu izvidnice u pravcu Benu-Kaba. ili da grad preda na miran na~in uz uslov da pla}aju d`izju. a Alkame se uspio do~epati konja i pobje}i. Po{to se uvjerio da su se svi zarobljenici istinski povratili u islam. Htio je da on odlu~i {ta }e s njima uraditi. birao je sna`ne i hrabre zapovjednike mud`ahidskih odreda. spasit }e{ se ili prihvati sa svojim narodom da . obznanio svoje pokajanje i povratak islamu. r. a zatim je Halid organizirao vojsku. Halid ibn Velid ponudio je Hurmuzu da primi islam. pa radi kako umije{ i mo`e{. bio je Hurmuz. poveo ih halifi Ebu-Bekru. halifa je naredio da se oslobode.Ashabi Allahovog Poslanika 251 prijestolje im se gotovo sru{ilo zbog prevrtljivaca.a. Halifa je to i u~inio. Rekao mu je: “Idi i napreduj sve dok ne zarobi{ Alkama ibn Alseta pa mi ga dovedi kao zarobljenika ili ga ubij. r. Kada su stigli do mjesta gdje se Alkame ulogorio. Halifa je naredio Halidu ibn Velidu i Ijadu ibn Ganmu da krenu u osvajanje Iraka. Alkamova `ena i djeca reko{e da oni nisu napu{tali islam i da nisu podr`avali Alkama. Me|u njima je izabrao i Ka’ka’a ibn Amra. Ka’ka’ je u~estvovao i u ostalim vojnim pohodima protiv odmetnika od islama sve dok taj pokret nije bio potpuno uni{ten. muslimani su izveli brz napad na odmetnike. u kojem je bio privremeni logor. Naredio mu je pokret na Beni-Kab. jer su se pokajali i vratili u islam tek kada su napadnuti i kada su se upla{ili za svoje `ivote. NAJPRIJE IRAK Nakon svr{etka ratova protiv odmetnika Musenna ibn Harise [ejbani po~eo je sa pojedina~nim i povremenim napadima na podru~ja Iraka. Zapovjednik cijele te oblasti. U ratu sa murtedima Ebu-Bekr. Potom je tra`io da mu halifa dozvoli organiziranije napade i da ga pomogne s mud`ahidima dobrovoljcima. te je `ivio ~estitim i kreposnim `ivotom muslimana. Znaj da je lijek za du{u borba na Allahovom putu. Kada su zarobljenici dovedeni pred halifu. zarobiv{i ih. koje se nalazi u oblasti Ubulleh.

Hurmuz je `elio obmanuti muslimane i ubiti vojskovo|u Halida ibn Velida. Hurmuz je pro{ao izme|u dvije vojske.” Kada je Hurmuz pro~itao pismo. Svaki od odreda poslao je posebnim putem prema izvoru vode koji se zvao Hafir. Borba je bila neizbje`na. Perzijanski vojnici su tada jurnuli i opkolili dvojicu vojskovo|a. U po~etku su izbjegavali me|usobne udarce. pa se okrenu{e u bijeg. Hurmuz je krenuo u susret Halidu i njegovoj vojsci. Perzijance obuze strah gledaju}i kako im vojskovo|a pade. muslimani su vodili kod grada Ulejsa. pa re~e: “^ovjek na ~ovjeka. ~ija je koli~ina bila teret karavana. U okr{aju koji se odigrao kod grada Veled`e. Muslimani su jurnuli da odvrate Perzijance od Halida. @elio je da njegovi vojnici budu ustrajni i da ne bje`e iz borbe. pri~a se da vi namjeravate pobje}i iz borbe?. odlu~io se na borbu. Znaj da sam do{ao sa ljudima koji vole smrt kao {to vi volite `ivot. Ka’ka’ je shvatio podmuklost plana i prevare. Pojedine vojskovo|e bunili su se {to vezivaju vojnike strance (Arape) u lance. Perzijanci su pretrpjeli veliki poraz.. a zatim povezao lancima. Izra`avaju}i svoj ponos sa muslimanima. prije same borbe odigravao se dvoboj izme|u vitezova. gdje je Halid?” Halid ibn Velid iza{ao je pred njega sa sabljom u ruci te je po~eo dvoboj izme|u dvojice vojskovo|a. Odmah je zatra`io od perzijskog kralja pomo} u vojsci i naoru`anju.252                                                      Ashabi Allahovog Poslanika `ivite kao {ti}enici islamske dr`ave uz izdvajanje d`izje. a me|u njima i Hurmuz. Boj se bije na sve strane. Dogovorio se sa svojim vojnicima da nasrnu na Halida kada njih dvojica izi|u na dvoboj.. nemoj kriviti nikog drugog osim sebe. Kada su Perzijanci jurnuli prema njima dvojici..” I po obi~aju. Perzijanci su uvidjeli opasnost koja . “Povezali ste ih u korist neprijatelja. te je brzo skupljena velika vojska.. {~epao ga rukama i oborio na zemlju.. muslimani koji su ih slijedili sa isukanim sabljama lahko su ih stizali i ubijali jer su oni bili me|usobno povezani lancima pa nisu mogli tr~ati. Zato je ova bitka nazvana “Bitka lanaca”. s ciljem da ubiju Halida. U jednom trenutku Halid se hitro ustremio na protivnika. najhrabrije i najplemenitije. Poslije ove bitke muslimani su nastavili sa napredovanjem.. Ne ~inite to jer je to lo{ znak. Najve}u bitku protiv Perzijanaca i njihovih saveznika. Me|utim.. kako su prethodno i isplanirali. pa je Halid podijelio vojsku na tri dijela. dok vrijeme ne donese potpun poraz. izgra|enog na obalama Eufrata. pa ih je rasporedio u bojne redove. zajedljivo su odgovorili: “[to se vas ti~e. Ka’ka’ ibn Amr izrekao je kasidu: Nisam vidio ljude kao {to sam vidio ljude kod Veled`a. U protivnom. arapskih kr{}ana. a on je Hurmuza obuhvatio oko vrata i slomio mu ga.. oholo idu}i i dr`e}i ruku na oru`ju. Potr~ao je i pozvao muslimane da priteknu u pomo} Halidu. Pao ih je veliki broj.” Oni koji su podr`avali ideju vezivanja u lance.

nakon kratkog opsjedanja od nekoliko dana. kunem Ti se da ne}u ostaviti ni jednog od njih. Nakon niza fantasti~nih pobjeda Ka’ka’ je izrekao sljede}u kasidu: Neka Allah napoji poginule vodom Eufrata. a i ostalim vodama iz Ned`afa i Karanifa. a sablja mu je bila crvena od njihove krvi. a mi Hurmuza pregazismo. U halifinoj je naredbi pisalo: “Kreni sa polovinom vojske prema Jermuku gdje }e{ se sastati sa muslimanima koji su ve} izmoreni i iscrpljeni. Nakon “Krvave rijeke” osvojena je Emgu{ija i Makr. Za njihovog zapovjednika odredili su D`abana. Kada stigne{ u [am i sretne{ se sa Ebu-Ubejdom ibnul. Halid ibn Velid okon~ao je osvajanje svih gradova koji su bili zapadno od rijeke Tigris. Ova bitka je nazvana “Krvava rijeka”. Eufrat je postao crven od njihove krvi. zajedno sa vojskom arapskih plemena Tejm el-Lat. Raduj se iskrenom nijetu i sre}i. Napusti Irak i ostavi stanovnike koje si zatekao u njemu. o~ekuju}i da im stignu nova velika poja~anja. ako nam podari{ pobjedu. umjesto Ebu-Ubejde ibn D`erraha.Ashabi Allahovog Poslanika 253 im prijeti zbog napredovanja muslimana. a iscrpili su i svoje neprijatelje. od halife mu je stiglo nare|enje da komandu nad ira~kim frontom prepusti Musenni ibn Harisu. Podari nam pobjedu protiv njih pa da napravim rijeku od njihove krvi. prijestolnici Kisre. te su kod grada Ulejsa skupili veliku vojsku. A Halid je ispred svojih vojnika stao i rekao: “Gospodaru moj. PREMA [AMU Dok je Halid ibn Velid vr{io raspored vojske i pravio plan o zauzimanju Medaina. El-Dahije i vojskom od stanovnika Hire. po~eli su bje`ati. Muslimani su u{li u okr{aj `ele}i jedno od dvoje: pobjedu ili {ehadet na Allahovom putu. Perzijanci su tonuli u poraz.” Ova njegova zakletva muslimanima pove}a snagu i moral. a Hira je dobijena sporazumom. Poslije Hire osvojeni su Ajn Temr i Devmetul-D`endel. a muslimani ih tako pozarobljava{e i pobi{e ogroman broj. Za zapovjednika druge polovine vojske Iraka odredi Musennu ibn Harisa. Allah }e ti upotpuniti nagradu. Ka’ka’ je jahao svoga konja i probijao perzijske redove. pa kreni sa polovinom hrabrih ratnika koji su sa tobom stigli u Irak iz Jemame. a Ka’ka’ je tada glasno viknuo da je sva okolica odzvanjala od njegovog glasa. preuzmi zapovjedni{tvo vojske. Izvr{i zadatak koji je pred tobom. Ebu-Sulejmane. U po~etku bitke Perzijanci su iskazali veliku hrabrost i odlu~nost. a da se on uputi u pravcu [ama i da tamo preuzme komandu nad islamskom vojskom.” . te mu je jedino preostalo da pre|e rijeku i uputi se prema Medainu.D`errahom i muslimanima koji su sa njim. Dabia.

Ed`nadin i . otvore muslimanima koji su ~ekali ispred. Prvi su krenuli Ka’ka’ ibn Amr i Mezur ibn Adij. Drugu grupu mud`ahida ostavio je na zidinama da ~uvaju prolaz. @elio je proslaviti ro|enje sina te je u prvu nedjelju zaklao stoke i ispekao mesa i pripremio alkohola. zajedni~ki }e zau~iti tekbire. Ljudi su se najeli i napili tako da ih je ve}ina zakunjala i pozaspala. a za njegovo ostvarenje bili su potrebni hrabri ljudi jakog imana. Nestasu se rodio sin pa ga je to posebno obradovalo. zadr`avaju}i dah. Kada se popnu na zidine. D`erira ibn Abdullaha Humejrija i Hanzalu ibn Rebi’u. osvojiti grad. a {irina oko hiljadu metara.eradisova. Zapovijedanje Damaskom u ime rimskog cara Herakla obavljao je jedan tamo{nji patrijarh po imenu Nestas ibn Nestorijus. Iza zida je bio iskopan kanal napunjen vodom. Izabrani mud`ahidi uzeli su mje{ine za vodu napunjene zrakom da im pomognu prilikom plivanja kanalom kojim je grad bio opasan.254                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Halid i Musenna po~eli su razdvajati vojsku i svaki od njih uzimao je istovremeno i zapovjednike svoga dijela vojske. Ijjada ibn Ganma. Dok je stigao na front u [am. Izbacili su svaki po u`e sa kukom na gradske zidine i hitro se uspeli. Brzo i lahko otvorili su {est kapija grada. Najve}e podvige Ka’ka’ ibn Amr pokazao je za vrijeme osvajanja Damaska. Oni }e se potom spustiti i otvoriti kapije te }e zajedno navaliti. Trebalo je nabaciti konopce na zidine pomo}u kojih }e se muslimani uspeti na njih. a Ka’ka’ je bio sa grupom vojnika koji su blokirali isto~na vrata. Hi{ama ibn Utbeta ibn Ebi-Vekkasa. Halid je odabrao: Ka’ka’a ibn Amra. [irina kanala na pojedinim mjestima iznosila je oko dvadeset metara. D`abijska. i uz Allahovu dozvolu. Krenuo je u osvajanja. Opsada nije bila jaka niti stalna. Dirara ibn Hattaba. D`erira ibn Abdullaha el-Bed`elija. Halid je pratio {ta se doga|a u Damasku podsredstvom izvi|a~a koji su ga obavijestili o proslavi i nemarnosti stra`ara. uz Allahovu pomo}. {to }e biti znak da se muslimani skupe i pripreme ispred kapija. Jurnuli su u grad izvana. Osvojio je Basru. da bi se poslije vratili opsadi Damaska. Adija ibn Hatima Taija. Ka’ka’ je jednoj grupi naredio da sa njim si|u u grad do kapija i da ih. Dok su muslimani opsjedali Damask. Na svaku kapiju odredio je odred vojske. sa isukanim sabljama. a Halid. I krenuli su. mala i ksanska vrata. Tomova.ahl Bisan. Dirara ibn Ezvera. Halid je ~etiri mjeseca opsjedao Damask. . kose}i sabljama protivnike. Damask je Allahovom voljom pao u ruke muslimana zahvaljuju}i imanu i hrabrosti . Halid je odmah ujedinio vojsku i stavio je pod svoju komandu odrediv{i istovremeno zapovjednike odreda. Zatim su spustili ljestve da se i ostali mud`ahidi koji su bili s njima popnu na zidine. Spu{tali su se u grad dok su stanovnici Damaska lumpovali i slavili. Plan je bio precizan i te`ak. Ovaj je drevni grad bio opasan visokim i {irokim zidom ~ija je du`ina bila oko hiljadu i {est stotina metara. Kada su se muslimani skupili na vrhu zidina. Stra`a je ra~unala da su gradske zidine neosvojive. Grad je imao {est vrata i to: isto~na ili ira~ka. Ka’ka’ i Mezur ibn Adij Ad`eli pripremili su plan. jer su muslimani povremeno odlazili i vodili bitke.

a Ka’ka’ je iz ponosa kazao sljede}e stihove: “Zovu Ka’ka’a zbog svake nevolje. Nadimak mu je bio: “^ovjek sa debelim obrvama”. Istupio je na ~elo vojske i rekao: “Ko je spreman za dvoboj?” Kada su ga vidjeli. Padali su poko{eni sabljama. koji je opisuju}i taj dan izrekao sljede}e stihove: “Mjesecima smo opsijedali Damask bore}i se protiv Rimljana. Na dvoboj iza{ao je Perzijanac ogromnog tijela. a njegovo juna{tvo zapanjilo je muslimane te se o tome dugo pri~alo. `ure}i prema Kadisiji. kao {to je bio Ka’ka’ ibn Amr. Ovaj pade kao klada na zemlju. Ka’ka’ je krenuo sa malom skupinom ljudi iz plemena Beni-Temim. bje{e uni{teni. I hvala Allahu. Bio je u srcu mud`ahidskih safova i poput nadolaze}e bujice kr{io redove Rimljana. pa kada smo posjekli njihove vratove u Damasku. u toj “Bici kod mosta” Behmen D`azivejh porazio je muslimane i ubio njihovoga zapovjednika Ebu-Ubejda Sekafija. otvorili smo ira~ku kapiju na silu i svi su nam se predali. Stigao je drugi dan bitke i priklju~io se u redove Beni-Temima. muslimani su pobijedili. a Ka’ka’ je sna`nim .Ashabi Allahovog Poslanika 255 mud`ahida. Ka’ka’ planu i glasno povika: ”Ovo je osveta za Ebu-Ubejdu. Ka’ka’ je neustra{ivo i odlu~no jurnuo pa je zamahnuo sabljom i udario Behmena po glavi tako da mu je glavu rascijepio na pola. muslimani su se obradovali {to je me|u njima. stigla je naredba od Vladara pravovjernih da se dio vojske kojom je zapovjedao Halid prebaci u Irak gdje je bila potrebna pomo} vojsci S’ada ibn Ebi-Vekkasa za okr{aj na Kadisiji. a Ka’ka’ se odaziva uzvikom. Odmah po dolasku preuzeo je zapovjedni{tvo dijela vojske. odgovorio je. poznavaju}i njegovo iskustvo. Muslimani su zau~ili tekbire.{ehide “Bitke kod mosta”. sve su pal~eve svoje grizli. ^uv{i to ime. Selita i ostale mud`ahide . nakon odlu~uju}e bitke na Jermuku.” Bitka na Jermuku pokazala je Ka’ka’ovu veli~anstvenu hrabrost. Behmen je bio zapovjednik glavnine perzijske vojske. stra{noga izgleda. Naime. gustih i debelih obrva. hrabrost i vje{tinu.” PONOVO U IRAKU Tek {to je zavr{ena borba sa Rimljanima u [amu. Ka’ka’ ga je upitao: “Ko si ti?” “Behmen D`azivejh”.

” Tre}i dan borba izme|u muslimana i Perzijanaca bila je strahovita. u prve bojne redove postavio je slonove koje je predvodio veliki bijeli slon. zatim se okrenuo nazad trapaju}i bez orjentacije.. Kao sun~eve zrake u no}i Bitke na Kadisiji.256                                                      Ashabi Allahovog Poslanika glasom uzviknuo: “Ko je spreman za dvoboj?” Prema njemu je istupio Perzan. Rustem. ubijen je Rustem. protiv najhrabrijih ljudi. zapovjednik pozadine perzijske vojske. te je poru~io Ka’ka’u i njegovom bratu Asimu: “Moramo se rije{iti bijeloga slona. S’ad ibn Ebi-Vekkas primijetio je kako bijeli slon lomi sve pred sobom. ovamo. pa kad je ugledao priliku. Toga dana. Kad joj se pribli`io.. Slon je zbog tog udarca ispustio sna`an i zaglu{uju}i krik od kojeg se zemlja potresla..” Ka’ka’ i Asim odmah su sko~ili prema slonu. te su od tada u cijelom Iraku i na ju`nim dijelovima Perzije izgubili utjecaj.. Obojica su nosili u jednoj ruci koplje a u drugoj sablju. . a muslimani su ga lahko zauzeli. njihovih velikih junaka. Kada je Jezded`ird saznao da su prema njemu krenuli muslimani. D`elula i Hanikin. Bitka se nastavila tokom cijele no}i i zbog toga je nazvana “No} cviljenja”. Jedan od mud`ahida primijetio je mazgu kako stoji iza Rustemovoga {atora. Nakon toga pali su gradovi Medain.. I njega je brzim zamahom sablje usmrtio. On je krenuo na ~elu grupe i uspjeli su prokr~iti prolaz kroz neprijateljsku vojsku. Me|utim. nisu nikoga na{li. Posljednji je bio njihov najve}i i najja~i heroj po imenu Bezerd`emher Hemezani o kojem je Ka’ka’ izrekao kasidu: “Usmrtio sam ga i du{a ga napusti deru}i se. Taj je bio i najja~i i najopasniji slon za muslimane. zapovjednik perzijske vojske. drugu prijestonicu Kisre. spazio je Rustema da stoji iza nje te se bacio na njega i brzim udarcem po glavi na mjestu ga usmrtio. S’ad je sastavio brigadu mud`ahida i za zapovjednika odredio Ka’ka’a ibn Amra i naredio im da osvoje Halevan. Ka’ka’ je ubio trideset Perzijanaca. kada su stigli do Rustemovoga {atora. jako ga je udario po surli kriknuv{i svojim sna`nim glasom. pobjegao je iz grada. Hilal ibn Alefe Temimi povikao je: “Tako mi Gospodara K’abe. i gazio je i gnje~io perzijske vojnike. U praskozorje je Ka’ka’ skupio nekoliko ljudi i naredio im da kroz sredinu perzijske vojske naprave prolaz i do|u do Rustema. Ka’ka’ je kru`io oko slona. Ubijaju}i ih na surov na~in dok se ne smiri moja du{a. samo u dvobojima.” Perzijanci su na Kadisiji do`ivjeli pravi kolaps.

U Basri je Alija. a on se poslije izdvojio iz sukoba i oti{ao u grad Ilij’a. Majke vjernika.a. gdje je i umro ~etrdesete godine po Hid`ri. . r.. r.Ashabi Allahovog Poslanika 257 PRESELJENJE NA AHIRET Ka’ka’ se borio u muslimanskim redovima sve do ubistva halife Osmana ibn Affana. stajao nasuprot Ai{e. i pojave velike smutnje. Ka’ka’ovo posredni{tvo sprije~ilo je borbu.. te je malo trebalo da izbije `estoka borba. Me|utim. Taj je dan nazvan “Devin dan” jer je Majka vjernika bila u nosiljci na devi. u Palestinu.a.

.

a on Amrov. a on Adijjev. . a nosio je nadimak Ebu-Abdurrahman. Bio je poznat po ubita~nim udarcima u odgovaraju}im prilikama i vrlo rijetko je ma{io cilj. a on sin El-Evsa el-Ensarija el-Evsa el-Harisa. a on Hazred`ov.A. Muhammed ibn Mesleme mjerio je stvari duboko. Svakom rije~ju te`io je iskazati istinu onakvom kakva jest. Bio je saveznik Beni-Abdul-E{hela. sin je Meslemin.s. postupcima i stavovima. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Muhammed. R. Proveo je `ivot uzgajaju}i konje. i kod halifa poslije njega. a on Malikov. a i sam je bio obrazovan kada je broj pismenih ljudi bio veoma mali. razmi{ljaju}i o njima i mudro ih analiziraju}i.MUHAMMED IBN MESLEME. visok i pro}elav. Ro|en je u obrazovanoj porodici. Bio je krupan. Imao je {iroka ramena i prsa i sme| ten. a. a on Med`de’in. To je bio razlog da bude pouzdan kod Allahovoga Poslanika. izuzev ako bi neprijatelj blokirao udarac. bez dodavanja ili oduzimanja. a on sin Halidov. njeguju}i ih i trguju}i njima.. a on El-Harisov. NJEGOVA LI^NOST Isticao se me|u islamskim li~nostima svojim jasnim i preciznim govorom. pa je u Medini vrijedio kao ~ovjek sa najvi{e iskustva u poslovima oko konja.

ashab Muhammeda ibn Abdullaha. i pobolj{ati i uljep{ati njihov ahlak i dr`anje. A sam je nastojao svojoj djeci pru`iti pravi odgoj i odvratiti ih od pokvarenosti i zablu|enosti tada{nje mekanske omladine. i u ku}i zatekao muslimane kako stoje u pravim i zbijenim safovima. Muhammed je osjetio jaku naklonost prema novoj vjeri. Tako. Cilj je bio: pove}ati broj muslimana.. jednoga dana. Allahov Poslanik. prolaze}i kraj ku}e Es’ada ibn Zurare. da ih u~i Kur’anu i propisima vjere. a. Ibn-Mesleme je bio sin tetke njihova prvaka S’ada ibn Mu’aza. pa da zajedno pozivaju medinske prvake. ~uo je u~enje Kur’ana. Muhammed ibn Mesleme pri{ao je Es’adu ibn Zurari i upitao ga: “Ko ti je taj prijatelj?” Es’ad mu je odgovorio: “On je Mus’ab ibn Umejr. Oti{ao je potom ku}i i cijelu svoju porodicu pozvao u vjeru. Mus’ab je ustao da klanja ljudima u d`ema’atu.. Spoznao je da je istinita i ispravna. nakon {to su se Kurej{ije neprijateljski pokazale. Muhammed ibn Mesleme nije pridavao pa`nju novoj vjeri.. Muhammed ibn Mesleme. zapanjila ga je originalnost rije~i i poruka koje nisu mogle biti ljudska tvorevina. Allahovom milo{}u. poslao je Mus’aba ibn Umejra u Medinu da obja{njava ciljeve islama i da poziva u islam. Allahova Poslanika.s. Slu{ao je Mus’abovo u~enje Kur’ana. svi odazva{e i prihvati{e dini-islam. Nakon toga.s. iza jednoga predvodnika. blagim i skru{enim glasom. U po~etku. a. Tu je ku}u u~inio sjedi{tem i mjestom sastajanja i skupljanja Medinelija. a oni mu se. Planirao se udru`iti sa Es’adom.s. Allahova odredba bila je da stanovnici Medine pomognu Allahova Poslanika. Mus’ab ibn Umejr odsjeo je u ku}i Ebu-Umame Es’ada ibn Zurare. Kada su zavr{ili namaz. Mus’ab mu je po~eo obja{njavati prinicipe islama i ciljeve poslani~ke misije. a bio je istan~an u razmi{ljanju i odmjerenih stavova. do{la Objava i kada je on po~eo pozivati u islam. a. A sa Es’adom je ina~e bio u rodbinskim vezama. a.” Muhammed ibn Mesleme zatra`io je da ga predstavi Mus’abu. Odu{evio ga je njihov ibadet u kojem su ljudi stajali u istim safovima.260                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Muhammed ibn Mesleme imao je dvadeset dvije godine kada je Muhammedu ibn Abdullahu. a nakon {to je ovaj to u~inio. sav se bio posvetio poslovima oko konja. Broj vjernika dostigao je ~etrdeset ljudi. odakle je {irio islam. zlostavljaju}i ga i pori~u}i njegovo poslanstvo. Predvodio ih je Mus’ab ibn Umejr. naime.s. U{ao je. Istoga trenutka priklju~io se d`ematu muslimana izraziv{i svoje prihvatanje islama. bore}i se protiv njega. rame uz rame. `ele}i ispitati pravu istinu. Medinski su prvaci na Akabi izrazili svoju pripadnost islamu i dali prisegu na vjernost Resulullahu. .

mud`ahid.s. a.. d`. Osje}ao je istinsku sre}u i zadovoljstvo sa `enom i djecom kada su klanjali u d`ema’atu i u~ili Kur’an. a. Bio je jedan od najsre}nijih {to je vidio Muhammeda. a. S’ad. Vjerovatno su njegova smjelost i odva`nost. a njega cijenjenim ashabom. PRVI DOBROVOLJAC Muhammed ibn Mesleme posvetio se islamu i zajedno sa ostalim ~lanovima svoje porodice bio odani Poslanikov.Ashabi Allahovog Poslanika 261 ASHABSKA PORODICA Muhammed ibn Mesleme u novoj vjeri na{ao je put koji upu}uje zalutala srca.. a. A kada je Resulullah.” K’ab ibn E{ref je bio najlju}i protivnik islama i naj`e{}i u zlostavljanju i uznemiravanju . po~asti {ehadetom. d`i’te bil emril muta’i. Najvi{e od svih ~eznuli su za susretom sa Allahovim Poslanikom. a. Pjevali su ilahiju: Tale’al Bedru alejna.s. Koji ih je uputio i neka je Njegovo zadovoljstvo na sve njih.. d`. a. Borio se svom snagom da udalji mu{rike od Allahova Poslanika. a. Muhammed ibn Mesleme dr`ao je povodac ~istokrvnoga arapskoga konja prave}i pokrete koji su govorili da dobro poznaje vje{tinu jahanja. `ude}i da ga Allah. u skladu s planom koji je pravio u svojoj glavi.. Na Bedru je juri{ao na svome rasnome konju. uprkos te{koj poziciji muslimana.s. kolebljive i op~injene du{e i postao je daija dini-islama. koja ga je ~ekala da mu iska`e dobrodo{licu. D`a’fer. je njegovu porodicu u~inio ~asnom. Muhammed ibn Mesleme na{ao se sa svim ~lanovima svoje porodice u okupljenoj masi.. ejjuhel meb’usu fina. Allahov Poslanik. Bio je po`rtvovani dobrovoljac koji se upu{tao u te{ke akcije juri{aju}i na borbene redove neprijatelja.{.s. Allah. komentiraju}i njegove poruke i upute. Abdullah.s. u~inio hid`ru u Medinu. razlozi zbog kojih je dobio nadimak “Prvi dobrovoljac u islamu.s. i plan koji je skovao da bi ubio K’aba ibn E{refa. merhaben ja hajre-da’i. Amr i Mahmud bili su Resulullahovi. neka je hvala Allahu. min senijjetil veda’i ved`ebe{-{ukru alejna ma dea lillahi da’i. Bio je me|u prvima do neprijatelja. Njegovi sinovi: Abdurrahman. kose}i sabljom mu{ri~ke glave.{. cijenio je mnogo Ibn-Meslemu pa ga je pobratio sa Ebu-Ubejdom Amirom ibn el-D`errahom. ashabi i zajedno sa svojim ocem bili su u slu`bi misije i vjere kojoj je pozivao.s.. d`i’te {erreftel-Medineh. Na Uhudu je zajedno sa sinovima bio nepokolebljiv..

a.. `ivio je sam i ne ~uje se za njega. da brani plemi}ko porijeklo.” K’aba je. k}erke El-Ajsa ibn Umejje ibn Abdu{-[emsa ibn Abdul-Menafa.” ^ak je prijetio vojnim pohodom na Medinu: “Obavije{ten sam da Haris ibn Hi{am ~ini dobro i skuplja vojsku da posjeti Jesrib sa vojskom. Majka mu je bila iz plemena Benu-Nadir. Neposredno poslije pobjede muslimana na Bedru. Hu{kao ih je stihovima i kasidama u kojima je veli~ao poginule mu{rike Bedra: “Ratna vreva je slomila ratnike.” Po~eo je temeljito ispitivati vijesti i sakupljati informacije o Bici na Bedru. zbog Bedra se suze liju. poslao je radosnu vijesti u Medinu po dvojici ashaba: Zejdu ibn Harisu i Abdullahu ibn Revvahi. a. pjesnik. po tvom mi{ljenju?” K’ab mu je . Oni su razglasili vijest o pobjedi i pogibiji ve}ine kurej{evi~kih prvaka. onda je bolje umrijeti nego `ivjeti. K’ab ibn E{ref boravio je u Medini kada je do njega stigla vijest o pobjedi muslimana. vidio sam mu{rike zakopane na Bedru. Ebu-Sufjan upitao: “Tako ti Boga. ako je Muhammed ubio ove. ali ne mislite da su kraljevi upla{eni. Potreslo je Allahovog neprijatelja to {to je ~uo.: “Nema boga osim Allaha! Allah je najve}i!. Muttalib ga je primio i ugostio. Neprijatelj govori da ga je zarobio svojom snagom. Allahov Poslanik. iz plemena Tajj. Bio je jedan od prvaka iz porodice Nebhan. kao psi} koji za kujom cvili. K’ab ibn E{ref je ostao o~ajan. al’ ne uze pouku. pobjede u kojoj je razbijen i poni`en neprijatelj u liku mu{rika i kafira i pobjede koja je presudila kurej{ijskim vo|ama i prvacima. Milostivi je podr`ao na{ega emira i ponizio neprijatelja prkosnika. jednom prilikom u Meki.s.s.262                                                      Ashabi Allahovog Poslanika muslimana.” Zahvaljivali su Uzvi{enom Allahu.” Hasan ibn Sabit el-Ensari. Poslanikov. Koji im podari pobjedu. u njegovom srcu je hrabrost koja se strahu odupire..s. pa je srdit rekao: “Tako mi Allaha. bili bi pobijeni i u nju zatrpani. i pozivati ih na osvetu i njegovo ubistvo. Nastanio se u ku}i Muttaliba ibn Ebi-Veda’a ibn Dubejre es-Sehmija i njegove `ene Atike. Muslimani su donosili {ehadete i tekbire. odgovorio mu je sljede}im stihovima: “Rasplakao se K’ab. nije mogao podnijeti da ostane u Medini pa se preselio u Meku. a. Kada se uvjerio da su muslimani pobijedili. Vjerujte da su ostali jo{ sahat na zemlji. ubijeni su prvaci na svojoj zemlji. jer vi ste robove i nemo}ne rasplakali. za kojima o~i suze.... ubijeni. je li na{a vjera dra`a Allahu od Muhammedove i ko je od nas upu}eniji i bli`i istini. pla~i. a K’ab je odmah po~eo podsticati Kurej{ije protiv Muhammeda.

s. umorili se od `ivota. presjekli su nam puteve. To vam je dozvoljeno. pa on po~e: “Dolazak ovoga ~ovjeka za nas predstavlja nesre}u! Arapi su se ujedinili protiv nas. a on mu je odgovorio: “Allahov Poslani~e. a ti je zataji. dao sam ti obe}anje i ne znam ho}u li ga mo}i ispuniti. a.. a. pretvaraju}i se da gaje simpatije i naklonost prema njemu. Zatim je Selkan rekao: “Sine E{refov! Do{ao sam ti zbog va`ne stvari i ispri~at }u ti je. S njim je u izvr{enje ovoga plana bio uklju~en jo{ Selkan ibn Selame ibn Vak{ Ebu-Naile iz Beni-Abdul-E{hela. odgovorio mu je: “Ka`ite {ta ho}ete.s.. a. a.s.” Resulullah. to ga jako rasrdi pa re~e: “Ko }e se pozabaviti K’ab ibni E{refom?” Muhammed ibn Mesleme javi se i re~e: “Ja }u to uraditi. Htio se poslu`iti varkom pa je od Allahovog Poslanika. Ina~e je bio veoma bogat. posebno o Ummul-.. te da su se svi Arapi okrenuli protiv muslimana.u~ini!” Muhammed ibn Mesleme vratio se ku}i i tri dana gotovo ni{ta nije ni jeo ni pio. Izmu~ili smo se i mi i na{e porodice!!!” . Po izgledu je K’ab bio najljep{i mladi} u Medini. tako|er iz plemena Beni-Abdul-E{hela i Ebu-Abs ibn D`ubejr.” Poslanik. Allahov Poslani~e. Dogovorili su se da od K’aba zatra`e novac u zajam za bilo koju uslugu koju od njih zatra`i. a. brat Benu-Harisa.s. izuzetno privla~an i strastveni udvara~ `enama.Ashabi Allahovog Poslanika 263 odgovorio: “Vi ste upu}eniji od njih. okru`en izobiljem i rasko{i. tra`io dozvolu da se pona{a kao da je primio islam protiv svoje volje i da ka`e kako Poslanik stanovnike Medine vodi u propast. radoznao.” K’ab mu. Ovaj je izi{ao pa su razgovarali i recitirali stihove..” Muhammed ibn Mesleme `elio je dobro razraditi plan kako da dokraj~i K’aba. a Ebu-Malik izdvojio se i zovnuo K’aba.s. Kada su do Resulullaha. Oti{li su nadomak njegove trv|ave. rekao je: “Ako mo`e{ to u~initi . re~e da pri~a. a Selkan je ina~e bio K’abov brat po mlijeku.s. pozvao ga je i upitao za{to to radi. do{le njegove la`i i potvore. Tako je ovaj fasik po~eo smi{ljati i pjevati kaside o ljubavi prema `enama muslimana.” Ibn-Mesleme mu ponovo re~e: “Trebali bismo izvesti varku!?” Poslanik.adli bint Haris... a.” Poslije nekog vremena K’ab se vratio u Medinu i nastanio se u svojoj velikoj tvr|avi opasanoj zidom. Ja }u ga ubiti. rekao mu je: “Na tebi je da se potrudi{. saveznika Muhammeda ibn Mesleme. Kada je za to saznao Allahov Poslanik. rastavili se od porodica. S njima su jo{ bili Haris ibn Evs ibn Mu’az. iznose}i la`i i potvore.

Uputio ih je i rekao: “Idite u ime Allaha. Resulullah ih je ispratio do Beki’ul-Garkada.” Zatim se do njega sageo Selkan pa ga upita: “Dozvoljava{ li i meni da pomiri{em tvoju kosu?”. re~e mu Ibn-Mesleme provla~e}i prste kroz njegovu kosu i miri{u}i je. a. pa ga Ebu-Naile zovnu.odgovori K’ab. “Nisam osjetio ljep{i miris do danas”. Allahov neprijatelj. pa ga je {~epao za glavu i povikao: “Ubijte Allahovog neprijatelja!” Sru~ili su se na njega udaraju}i ga sabljama. u njegovom glasu nazirem zlo i osje}am miris krvi. Ti ih pomozi. . K’ab je ustao da iza|e. Da me na{ao da spavam. ali nehotice rani{e Harisa ibn Evsa.” On joj na to uzvrati: “Kada bi junak bio pozvan da bude uboden. da u~ini{ dobro djelo?” K’ab mu odgovori: “Dat }ete mi u zalog svoje sinove!?” Selkan mu re~e: “Zar ho}e{ da nas obruka{? Sa mnom su moji prijatelji koji isto misle kao i ja. Muhammed ibn Mesleme izvu~e no` i zabi ga K’abu ibn E{refu u slabine i tako dokraj~i smutljivca. tako mi Boga.” Selkan ga potom upita: “Bi li da nam da{ hranu u zalog. ne bi me probudio”. a.” Na{ao se sa Ebu-Nailom pa su {etaju}i razgovarali gotovo cijeli sat. i iznijeli mu svoj plan. . a ratnici ne izlaze u ovim satima. a nave~er su se sastali kod Allahovog Poslanika. njemu je Resulullah.s. a. a u tom im se pridru`i Muhammed ibn Mesleme. odazvao bi se.. A D`ezia.” Oti{li su do K’above tvr|ave. ne sumnjaju}i ni{ta. njegova mlada. veliki la`ov i fasik bio je smaknut.264                                                      Ashabi Allahovog Poslanika K’ab re~e: “Sine Selmanov.” Selkan je imao cilj da donesu oru`je sa sobom. kad mu mlada re~e: “Ti si ~ovjek ratnik.s. Moj Allahu. a da K’ab ne posumnja ni{ta. ranu namazao pljuva~kom da br`e zamladi. “U oru`ju je poravnanje”. K’ab mu re~e: “Kod mene je najmirisnija i najljep{a `ena Arapkinja.. [to se ti~e ranjenoga Harisa ibn Evsa. a ta no} je bila obasjana mjese~inom. Ako ho}e{ da nam da{ hranu. Selkan se vratio i obavijestio svoje pratioce {ta se dogodilo. odgovori joj K’ab. a da ti u zalog damo oru`ja koliko hrana vrijedi. a on se ba{ to ve~e o`enio. Zatim mu je odrubio glavu i u vre}i je odnio Resulullahu.s. ponovo mu re~e: “Tako mi Boga.” On joj je odgovorio: “Ma to je Ebu-Naile. Po{to ga tako nisu ubili. ja sam ti govorio da stvari idu tim tokom.

Merhab je iza{ao iz tvr|ave i stao recitirati: “Nekada ubijam kopljem.Ashabi Allahovog Poslanika 265 Kada su jevreji saznali {ta se desilo sa K’abom ibn E{refom.s. poslije njega poni`en bi Nudajr... prije nego njegova misija uzme maha i prije nego se plemena s ~itavoga Arapskoga poluotoka ujedine oko njegova poslanstva. Ujutro. pa je Allahov Poslanik. Njegovo ubistvo opisao je K’ab ibn Malik u pjesmi: “@rtva njihove izdaje je K’ab. Potom je Ebu-Bekra stavio na ~elo mud`ahida i naredio da napadne tvr|avu u Hajberu. Vidjeli su da se prevarantima i smutljivcima staje u kraj. “Bitka saveznika” bila je kulminacija jevrejskih smicalica. Medinski jevreji poslali su svoje izaslanike u Meku da naprave plan sa Kurej{ijama o napadu na muslimane. Slo`ili su se da jedni druge ne}e napadati ni izdati. a tako i bi.s. U ovoj je vojsci bio Muhammed ibn Mesleme i njegov brat Mahmud. Allahov Poslanik.s. U prvom napadu nisu osvojili tvr|avu jer je bila izuzetno dobro utvr|ena. na{im rukama poznatih junaka. upita: “Ko }e iza}i pred njega?” . obuzeo ih je veliki strah. a. a kada ubijam.. htio je da se osigura od njihovih spletki pa ih je pozvao da sklope mir. jevreji saznado{e da Kurej{ije spremaju veliku vojsku pod vo|stvom Ebu-Sufjana za napad na Medinu. odva`nog. Nastojao ga je prevariti. a.s. a. prevara i izdaje. Zapovjednik u njoj je bio Merhab. a. A Mahmud41 je brat povjerljivog. Nakon toga.. Jedan je pogodio Mahmuda ibn Meslemu koji pade kao {ehid kraj hebrejskih zidina. Namjerili su okon~ati sa Allahovim Poslanikom.” Potom je po~eo izazivati muslimane: “Ima li ko da iza|e na dvoboj!?” Poslanik. Moja je ku}a za{ti}ena i ne mo`e joj se pri}i.” PRAVEDNA OSVETA Pobjede muslimana u bitkama i pove}anje njihovoga broja nisu veselile jevreje Medine i okolnih mjesta. koji je stajao na zidinama tvr|ave i bacao veliko kamenje. Poveo je vojsku muslimana u pravcu Hajbera i zaustavio se u dolini Red`i’. po nare|enju Muhammedovom poslao je no}u. odlu~io da napadne i definitivno dokraj~i ovo zlo u liku jevreja. lavovi razjareni bje`e. K’abu njegova brata da ide.

a. Muhammed je potom udario Merhaba i odsjekao mu nogu. ostavio kao svog namjesnika u Medini. ali ga on zaustavi svojim {titom. ali i ona presje~e granu. u Medini. na {to mu Muhammed odgovori: “Ne! Okusi smrt kao {to je okusio moj brat. Sabljom je udario granu koja posje~ena pade na zemlju. Tada Merhab uputi jak udarac prema Muhammedu ibn Meslemi.s. Po{to se pro{irila islamska da’wa. r. halifa je u osvojenim podru~jima postavljao namjesnike vi~ne vjerskim stvarima.” Resulullah. Sablja se zabode u {tit i ostade u njemu. Obojica su se krili iza drveta. Allahov Poslani~e”. Muhammed stade iznad njega i odsje~e mu i drugu nogu.. a. samo ponosni ubicu ka`njavaju.s. Muhammed ibn Mesleme izgradio se u vrijednu li~nost.” Muhammed ibn Mesleme sa sabljom u ruci nasrnu na Merhaba kao razjareni lav. Za sve u {to je sumnjao.a. i odsjekao mu glavu. Halifa Omer ibn el-Hattab. finansijama i vojsci. upravi.266                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ja }u. kada ga je Allahov Poslanik. a. zaista.. a. Kada je vidio njegovu preciznost u vo|enju poslova.” POVJERLJIVI Muhammed ibn Mesleme `ivio je uz Poslanika. kao {to su: lo{e upravljanje ili lo{e postupanje imetkom ili neizvr{avanje . javi se Muhammed ibn Mesleme.. nije povla~io rije~ niti vodio rasprave. osim u pohodu na Tebuk. a jevrej po~e preklinjati da ga ubije. U~estvovao je u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Resulullah.. pomozi ga protiv ovoga (neprijatelja). Ponekad su stizale pritu`be na pojedine namjesnike sa raznim optu`bama.. sti~u}i znanje i usavr{avaju}i svoj ahlak. Kad ovaj pade na zemlju. prvo je pitao Muhammeda ibn Meslemu. o Hajbere. Tako mi Allaha. nisam osvetio ubijenoga brata. Svi su imali povjerenja u njega. Uputio mu je sna`an udarac sabljom koji jevrej izbje`e sakriv{i se iza nekog drveta. a Muhammed izrecitova sljede}e stihove: “Vidje li. kako kosim. udaraju}i sabljama tako da na njemu nije ostala nijedna grana.s. a. Allahu moj.” Zatim je do{ao Alija. ahlak i povjerenje u koje nema sumnje pa ga je u~inio odgovornim za svoje namjesnike. U po~etku ga je zadu`io da sakuplja zekat od plemena D`uhejne. zadu`io ga je mnogo slo`enijim zadacima. poznavao je njegove vrline.s.. Merhab je iskoristio priliku i poku{ao udariti Muhammeda ibn Meslemu sabljom. re~e: “Iza|i na dvoboj.. Ti namjesnici predstavljali su halifu u svim `ivotnim poljima. Bio je jasan i iskren u govoru. r. a `elim ga osvetiti.

Postao je poznat po preciznosti u istrazi. Naredio mu je u slu~aju da `alba bude na mjestu. po svome obi~aju. Omer ibn el-Hattab nije znao pogodnije osobe za provjeru tih optu`bi od Muhammeda ibn Mesleme... r. Pripala mu je ~ast {to ga je halifa poslao da provjeri ta~nost optu`bi upu}enih protiv S’ada ibn Ebi-Vekkasa. Na kraju je utvrdio da je Amr ibn el-’As dao veliki dio vlastitoga imetka u dr`avnu blagajnu. Halifa je pozvao Muhammeda ibn Meslemu. Me|utim. Muhammed je izvr{io naredbu vjerno i precizno. S’ad ibn Ebi-Vekkas. ili da je manjak. Upoznavao je njihovu finansijsku situaciju i vr{io inventuru dr`avnoga imetka. . a da S’adu ibn Ebi-Vekkasu naredi da vi{e nikada ne zatvori vrata dvorca. u `albi koju je uputio jedan Kufljanin. objasnio mu u ~emu je stvar i nalo`io mu da ide u Kufu i utvrdi {ta je istina. “Umorio me `amor ~ar{ije”. Poznat je slu~aj kada je halifa poslao Muhammeda ibn Meslemu u Egipat da izvr{i inspekciju poslova Amra ibn el-’Asa. r.a.Ashabi Allahovog Poslanika 267 halifinih naredbi. a njegove rije~i su prenesene Omeru ibn el-Hattabu. S’ad je izvr{io {to se od njega tra`ilo pa je Muhammedu ponudio odre|enu svotu novca. da skupi drva pred vrata dvorca i spali ih. od namjesnika je zahtjevao da koli~inu imetka dr`avne blagajne namire vlastitim imetkom. Poslije ovoga slu~aja. sagradio je dvorac od }erpi}a. tada{njega namjesnika Kufe. jasno}i u govoru i moralnoj ja~ini koja ga je ~inila postojanim pred problemima.a. Ako bi utvrdio da je ne{to propu{teno ili u nepotrebne svrhe potro{eno. Hvala neka je Allahu na tome. pa je naredio da se zatvore vrata dvorca. Muhammed ibn Mesleme je po nare|enju halife obilazio namjesnike. tamo{njega namjesnika. Danju mu je bilo vrlo te{ko voditi poslove i razgovarati sa posjetiocima zbog velike buke koja je dopirala s pijace. blizu ~ar{ijske pijace. Muhammed je oti{ao u Egipat i po~eo vr{iti kontrolu spisa i registara. spalio je vrata dvorca i naredio S’adu da vi{e ne zatvara vrata i kada ih ponovo ugrade. precizno i ta~no.a. r. Muhammed je to odbio uzeti. rekao je S’ad. S’ad je ostao namjesnik Kufe tri i po godine.

” Boravio je u ku}i. Muhammeda je jako rastu`ilo i zabolilo u du{i to {to se de{avalo muslimanima. oti|i s njom do Uhuda i udari je o kamen da je slomi{. gdje je ostao dok se smutnja nije smirila. r. i Muavije ibn Ebu-Sufjana. a potom preselio u Rebezu. PRESELJENJE NA AHIRET Nakon prestanka velike smutnje hilafet je pripao Muaviji ibn Ebi-Sufjanu. Uzvi{en je i Veli~anstven Allah! Muhamed je bacio svoju sablju. Ta oni su se me|usobno borili i ubijali. velikoj `rtvi.. On je Muhammed ibn Mesleme. odva`nom junaku. To je potrajalo sve dok se nije dogodila velika smutnja . ostavljaju}i iza sebe desetero mu{ke i {estero `enske djece. taj skromni vjernik. Muhammed je preselio na ahiret. Neka se Allah smiluje Muhammedu ibn Meslemi. dao mi je sablju i rekao: “Bori se njom protiv mu{rika dokle god se oni bore. Govorio je: “Ne}u se tamo vratiti dok se stvar ne ra{~isti.a. ili dok ti ne do|e smrt. a Muhammed ibn Mesleme vratio se u Medinu i nikada je vi{e nije napustio.” Iz te smutnje povukli su se tako|er S’ad ibn Ebi-Vekkas. iskrenom vjerniku. a umjesto nje napravio drvenu i oka~io je na zid u ku}i.sukob izme|u Alije ibn Ebi-Taliba. Abdullah ibn Omer i Usame ibn Zejd..” Zabilje`eno je da je Huzejfe ibnul-Jeman rekao: “Znam ~ovjeka kome smutnja ne}e na{tetiti.268                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DRVENA SABLJA Muhammed ibn Mesleme. izvr{avaju}i poslove koji su islamskome ummetu donosili veliku korist. a kada vidi{ moj ummet da se me|usobno ubija. a onda sjedi u ku}i dok te neko gre{kom ne ubije.s. Kada su ga pitali za{to se nije pridru`io nijednoj strani. r. odgovorio je sa velikom `alo{}u: “Poslanik. bio je u slu`bi halife. ^etrdeset druge godine po Hid`ri. a. .a.

a zvali su ga Selman el-Hajr. Poticao je iz porodice A’bel-Melik. Allah mu je podario zdravu ishranu u djetinjstvu.ARISI. Krasila ga je istinoljubivost i cijeli svoj `ivot proveo je tragaju}i za istinom. . da bi je na{ao i `ivio u njenom okrilju.A.arisi. Bio je visok. a bujna kosa. sin je Buzih{anov. a on Behbuzanov. {irokih prsa i svijetloga lica. Pravo ime bilo mu je Mabeh. jednog od asbehanskih gradova u Perziji. predaju}i joj cijelu svoju li~nost. Bio je vrlo inteligentan i pronicljiv. a on sin Mursilanov.ejruzov. obilje`eno ~vrstim istaknutim mi{i}ima. maljave ruke i noge isticale su ga me|u drugima. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Me|u muslimanima bio je poznat kao Selman el-. pa je imao krupno tijelo. istaknuta me|u ~asnim ashabima. NJEGOVA LI^NOST Selman bje{e jedinstvena osoba. rodom iz D`ija. a on . Zbog toga su ga prozvali ”Tragalac za spoznajom”. Razmi{ljao je o svemu {to sretne. a on Sehrikov.SELMAN EL-. tra`e}i su{tinu i smisao. R.

d`. Volio ga je toliko da mu nije dao da napu{ta dvorac u kojem `ivlja{e. nego oti|i ti i obavi poslove na njemu. ne mogu oti}i na imanje. Tvoja vjera i vjera na{ih o~eva bolja je od njihove. Krenuo sam prema mjestu odakle su se ~uli glasovi kako bih vidio {ta ti ljudi rade. Zapam}ena je njegova pri~a o odgoju i `ivotu u vatropokloni~koj vjeri u kojoj bija{e. Upitao sam ih: ‘Gdje obitavaju pripadnici va{e vjere?’ ‘U [amu!’. Rekoh: ‘Boga mi. Pozvao me je i rekao: “Sine. Kada sam ih saslu{ao. pla{e}i se za njega. odredi da napusti dvorac u kojem je stanovao i krene u svijet u potragu za spoznajom. Posvetio sam se vatropoklonstvu toliko da me izabra{e na odabrano mjesto odr`avatelja ognja koji smo obo`avali. po`elio sam da budem njihove vjere. slijede}i svoga oca i svoj narod.ni no}u ni danju.270                                                      Ashabi Allahovog Poslanika VATROPOKLONIK Selman se rodio u uglednoj i bogatoj porodici. sin poglavara sela. Kada se smra~ilo. a na imanje uop}e i ne odoh. pa sam mu rekao: ‘O~e. njega su okupirale misli o smislenosti i svrsi svijeta i `ivota. odgovori{e mi. O kr{}anstvu nisam ni{ta znao. kao {to vidi{. vratio sam se ku}i. Otac je bio posjednik ogromnog imanja koje je davalo velike prinose. Jednoga dana zauze ga neki posao te nije mogao oti}i na imanje. daleko od ljudi i dru{tva.” Uputio sam se tako prema imanju kad na putu nai|oh na crkvu tamo{njih kr{}ana koji su se molili.’ Poboja se otac da ne napustim vjeru o~eva pa me zatvori u ku}i. pa mi to privu~e pa`nju. Odr`avao ga je i sabirao `etvu. kao ni o bilo kojoj drugoj vjeri jer sam cijelo djetinjstvo bio izoliran.{.’ Nisam ih napustio sve dok se nije smrklo. kao {to se djevojke ~uvaju u ku}i. paze}i da se ne ugasi ni na jedan trenutak . ovo je bolje od na{e vjere. najbogatijega ~ovjeka i uglednoga porijekla. Otac mu je vodio porijeklo od jednoga vladara u Perziji.. bivala sve ve}a. Presudan momenat u izmjeni njegovoga `ivota bija{e dan kad mu Allah. Zadu`ili su me da lo`im vatru. a noge mi zaveza u lance. u toj vjeri nema nikakva dobra.’ Oca je uznemirio moj postupak pa mi re~e: ‘Sine moj. poslao sam glasnika kr{}anima sa porukom da sam . Otac me je pitao {ta sam radio. Bio je najmla|i sin tako da ga je otac mnogo volio. a njegova ljubav je. Selman pripovjeda: “Bio sam mladi} me|u perzijskim mladi}ima iz sela D`ij. Uprkos bogatstvu i neizmjernom obilju koje je bilo pri ruci Selmanu. ~ija se rije~ strogo slu{ala. Zatvorio me je u ku}u boje}i se za me. ^im mi se ukazala prilika. Uvidio sam da je njihova vjera bolja od na{e. prolazio sam kraj ljudi koji su se molili u svojoj crkvi pa me zadivilo ono {to sam vidio od njihove vjere. Ocu sam bio najdra`e stvorenje. zadivila me njihova molitva. kako sam ja rastao.

krenuh putem [ama. Ostao sam uz njega i po~eo ga slu`iti.s. ne poznajem ~ovjeka koji je poput mene. Kod ~ovjeka iz Amurije boravio sam i u me|uvremenu nabavio nekoliko krava i ovaca. Isaa.’ Kada je pobo`njak umro. Htio je da nau~i propise vjere kao {to je znaju njihovi odli~nici. mene obavijeste kako bih s njima tamo otputovao. Ali. te de zajedno molitvu obavljamo?!’ ‘U|i!’. a onda ih ostavljao u vlastitu riznicu. upitao sam ga kome da idem od pobo`nih. Na njegovo mjesto postavili su drugoga.. oti|i. a izme|u ple}ki mu je poslani~ki pe~at. Kad njemu do|e ed`el. tajno. Na{ao sam preporu~enog ~ovjeka i s njim proboravio koliko je Allah htio. Izuzetno sam ga zavolio. a ja se oslobodih okova i s njima. upitao sam ga: ‘Od Allaha ti je do{ao ed`el. Oni mi uskoro odgovori{e.’” . Kad mu se pribli`io smrtni ~as. a kada mu se primakla smrt. crkveni dostojanstvenik”. upitao sam ga isto {to i one prije njega. prepoznat }e{ ga. vjeri poslanika Mesiha. a. Uvidio sam da je taj ~ovjek podao. na{ao ~ovjeka na koga sam upu}en i sve mu ispri~ao.” KR[]ANIN Selman je sa karavanom stigao u [am. [ta mi nare|uje{ i kome me prepuru~uje{?’ On mi odgovori: ‘Sinko moj.s. Pojavit }e se kao muhad`ir u zemlji palmi. Nedugo zatim je umro. On ne jede od milostinje. re~e mi on. a skromnijeg prema dunjaluku i ustrajnijeg u pobo`nosti. oti{ao sam u Mosul. Nastavlja dalje Selman. do`ivjet }e{ vrijeme u kojem }e biti poslan Poslanik sa ~istom vjerom Ibrahima. osim jednog iz Mosula. a kad se i njemu pribli`ila smrt. S njim sam pro`ivio {to je Allah htio. Od ovoga nisam upoznao boljeg ~ovjeka me|u njima niti sam znao ikoga sa ve}om `udnjom za onim svijetom. odgovorili su. u Bizantiji.Ashabi Allahovog Poslanika 271 primio njihovu vjeru i da. pa me on uputi pobo`njaku u Nisibin. pa ako mogne{ oti}i do njega. Pitao sam ih: “Ko je najbolji vjernik me|u vama?” “Episkop. upitah ga: ‘Kome me preporu~uje{?’ On mi re~e: ‘Sinko. ja zaista ne poznajem nekoga poput nas kome bih ti preporu~io da ide{. da te slu`im i da u~im od tebe. izme|u crnih brda. prima hedije. Tokom cijeloga puta raspitivao se o kr{}anstvu. pri~aju}i svoju zanimljivu ispovijest. kada ga vidi{. ako im do|e kakav karavan iz [ama. On me uputi na ~ovjeka iz Amurije. a. Skupljao je dobrovoljne priloge od ljudi kako bi ih podijelio sirotinji. sina Merjemina. Oti{ao sam do njega i rekao mu: ‘Svidjela mi se va{a vjera pa bih volio da ti se pridru`im.

mene je spopala drhtavica da se i palma zatresla. Ostao sam kod ~ovjeka koji me kupio. a od prihoda krava i ovaca sticao je svakodnevnu `ivotnu opskrbu. I{ao sam dok nisam stigao do Poslanika. u plemenu Amra ibn Avfa. te se ponadah da sam stigao na odredi{te. ovo je jedno od obilje`ja. pa sam upitao one u njemu o njihovom zavi~aju. Bio sam na palmi. Ostao sam. s kojim }e pronijeti svjetlo vjere kroz arapske zemlje. ne jede milostinju.. u Kuba’u. Na tom mjestu sam uo~io mno{tvo palmi. a on zovnu ashabe i re~e im: ‘Jedite u ime Allaha. a kad sam ~uo za va{e stanje. sa Arapskoga poluotoka. ~im je to izgovorio. ~im sam je ugledao. Nastavak je njegove `ivotne pri~e. Reko{e mi da su iz plemna Kelb. dok mu jednoga dana ne do|e ~ovjek iz `idovskog plemena Benu-Kurejze i kupi me od njega. Imam ne{to hrane koju sam zavjetovao dati kao milostinju.” Allaha mi. Pristali su i primili me u svoje dru{tvo dok nismo stigli do Vadil-kura. Brzo sam spuzao i upitao ga: ‘[ta si rekao. Pitao sam ih bi li pristali da im dam svoje krave i ovce u zamjenu da me povedu prema opisanom mjestu.’ On sam suzdr`a se i ne uze ni{ta od hrane.s. U{ao sam kod njega i zatekao ga sa nekolicinom njegovih ashaba.s. a. o ~emu se radi?’ Gazda podi`e ruku i udari me jako pesnicom: ‘[ta se tebe ti~e ova stvar? Vrati se svome poslu!’ Kad se smrklo. ^ekaju}i. to nije bilo mjesto gdje }e se iseliti Poslanik. sklopili su sporazum i {tite nekog ~ovjeka iz Meke za kojeg tvrde da je Poslanik. a. Do{ao je u Medinu prethodno odsjev{i u Kuba’u. Rekoh sebi: ‘Allaha mi. sakupio sam svoje stvari i iza{ao. a Poslanik re~e onima oko njega: ‘Jedite u ime Allaha. Me|utim. nesvakida{nji: “Prolazilo je nekakav karavan kraj mene. znao sam da je to opisani grad i da }e Poslanik do}i u njega.’ . zaista.. kao hedijom.s.’ Spustio sam potom hranu pred njih. @ivio je i{~ekuju}i vijest o najavljenom Poslaniku. Rekoh mu: ‘Vi ste stranci i nevoljnici. odlu~io sam je dati vama. a gazda je sjedio ispod nje.’ Vratio sam se i pripremio hrane za Poslanika pa sam mu je odnio i rekao: ‘Vidio sam da ne jede{ milostinju pa ho}u da te po~astim s ne~im od mene. rade}i u palmoviku ~ovjeka iz Benu-Kurejze sve dok Allah nije poslao Poslanika.’ Spustio sam hranu pred njega. gdje me prevari{e i proda{e jednom `idovu. odlu~i da ode do zemlje o kojoj mu je pri~ao pobo`ni prijatelj i da tamo sa~eka dolazak Poslanika. a.272                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Selman je ostao u Armeniji. Oti{ao sam s njim u Medinu i. kada mu do|e ~ovjek iz porodice njegovih amid`i}a i re~e mu: “Neka Bog uni{ti Benu-Kajle. Allaha mi. umalo da padnem s nje.

a. slobodan. Ropstvo se isprije~ilo izme|u mene i u~estvovanja na Bedru i Uhudu. grupa `idova sa najuglednijima izme|u sebe tajno je iza{la iz Medine i uputila se ka Meki.” MUBAREK-RJE[ENJE Tako se muslimanima pridru`io vrijedni ashab. on zbaci ogrta~ sa le|a tako da se ukaza znak izme|u ple}ki: pe~at poslanstva po opisu moga prijatelja. Bitka se odigrala kada je prezir medinskih `idova. zatekao sam ga na Bekijji42 kako ispra}a d`enazu. Pri{ao sam mu i po~eo ga ljubiti i plakati. Mnogobo{ci su u tome pozivu vidjeli svoj interes. Skovali su zajedni~ki plan zasnovan na prevari. a. Pete godine po Hid`ri.. Resul. Mnogobo{ci su spremili vojsku od dvadeset ~etiri hilljade boraca pod zapovjedni{tvom Ebu-Sufjana i Ujejna ibn Hisna. ubrzo. Cilj im je bio podstaknuti Kurej{ije i mnogobo{ce da napadnu Medinu i dokraj~e Muhammeda.s. a ja rekoh sebi: ‘Allaha mi.s.Ashabi Allahovog Poslanika 273 I on je jeo zajedno sa njegovim ashabima. jednu je obukao a jednu pregrnuo.s.. u Bici na Hendeku se jasno pokazala njegova ratni~ka nadarenost i stru~nost u vojnoj strategiji. dok bi `idovi Benu-Kurejza i Benu-Kajnuka. a. Nazvao sam mu selam i stao tako da mogu vidjeti njegova le|a. napali muslimane s le|a.. a.s.s. ovo je drugo obilje`je.s. Plan je bio da Kurej{ijie i njihovi saveznici iz Benu-Gatafana i ostalih arapskih plemena navale na Medinu spolja. Allahov Poslanik. a slijede}i put kada sam oti{ao do Poslanika.’ Napisao sam mu pismo. a. zbog ulaska mnogih ljudi u islam. saznao je za kurej{evi~ku mnogobrojnu vojsku i po~eo razmi{ljati . re~e: ‘Pi{i svome gazdi da te oslobodi.s. Stajao je okru`en ashabima. Tako bi ih uklije{tili izme|u dvije vojske i. Allah me.’ Vratio sam se zatim na imanje moga gazde i ostao tamo koliko mi Allah odredi. @ivio sam me|u muslimanima.. Mrzili su {to se Arapi ujedinjuju sa svojim Poslanikom. `arko `ude}i za vra}anjem slave njihovim kipovima i d`ahilijetskim obi~ajima. Ispri~ao sam svoju `ivotnu pri~u ovako kako je vama pri~am. kona~no im do{li glave. jede ono {to mu se da kao hedija. pobratio ga je sa Ebu-Derdaom. oslobodi ropstva.. a. To bi postigli uklanjanjem Vjerovjesnika.s. a. Kako Selman nije mogao u~estvovati u Bici na Bedru i Uhudu jer je u tom vremenu bio rob. a Resulullah. ra~unaju}i na svoju mnogobrojnost i bolju opremu. sa Poslanikom. a. naredio je ashabima da mi pomognu.s.. Jednog dana Resulullah. i onih koji ga slijede. Na sebi je imao dvostruku odje}u. eskalirao. i muslimansku zajednicu. a. Primijetiv{i {ta namjeravam. i u~estvovao sam u Bici na Hendeku i u svim va`nijim doga|ajima. Primio sam islam. kao i ostali koji `ive u Medini. Htjeli su da taj blagoslovljeni pokret bude ugu{en i da se ugasi svjetlo Upute...

Izme|u brda nalazila se udolina kroz koju su mnogobo{ci lahko mogli do}i do samog grada. a pijuci i }uskije samo su se odbijali od tvrde stjene. Nakon kratkog razmi{ljanja zatra`io je pijuk. oti{ao je na lice mjesta i po~eo razmi{ljati o najboljoj soluciji. Znoj je oblivao njihova lica. a. odlu~io je da se ne prekida kopanje dok se ne okon~a. kopaju}i rovove. a pukotina se pove}ala. Allahu ekber… “ Selman.s. Nisu je mogli ni razbiti ni pomjerti. Smatram da bi se trebali iskopati rovovi. Prvi je uzeo trnokop i po~eo kopati. a. Selmanov odgoj u uglednoj i staroj porodici omogu}io mu je da nau~i vojnu strategiju i mnogobrojne ratne vje{tine. a. Selman i okupljeni muslimani kaza{e: “Ovo nam je obe}anje od Allaha i Njegovog Poslanika. duboki i {iroki.274                                                      Ashabi Allahovog Poslanika o taktici ratovanja s njima.s. predstavljati te{ko}u savla|ivanje tih brda. moj ummet }e zavladati njima!” Nakon tre}ega udarca stjena se razbila.” Poslanik. Poslanik je uzeo pijuk svojim mubarek rukama. Resulullah. Ponovo je bljesnula iskra koja osvjetli zidine Medine. Medina je okru`ena brdima sa svih strana koja spre~avaju neprijateljsku vojsku da prodru u nju. Selman se povukao izme|u prisutnih i po~eo da kru`i Medinom razgledaju}i njen geografski polo`aj. dok su u~ili tekbire: ”Allahu ekber. Uo~io je da je Medina sa svih strana okru`ena brdima i da }e svakoj vojsci. prije dolaska nevjerni~ke vojske.. Bespomo}no su udarali.. Ona su bila kao za{titna brana Medine. Resulullah.. Oni bi nas {titili od nevjerni~kog prodora. i kazao: “Allahov poslani~e. a me|u njima i Selman. Selman je oti{ao Poslaniku da ga obavijesti o iskrslom problemu. moj ummet }e zavladati njima!” Istom snagom zamahnuo je i udario drugi put.. r. a. Uvidio je nu`nost kopanja rovova du` udoline me|u brdima. uzviknu: “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Perzije i vidio sam svjetla Hire i Kisrinih dvoraca. “Allahu ekber! Dati su mi klju~evi Bizantije. Selman je stajao kraj njega. pohvali blagoslovljeno rje{enje.” . bez obzira na njenu mnogobrojnost. vidjev{i u njemu sjajnu zamisao za zaustavljenje neprijateljske sile.s.a. da bi ih povezao i napravio neprekidan za{titni prsten oko Medine. a bljesnula je iskra koja osvijetli prostor oko njih. a.. postoji jedna udolina kroz koju bi neprijateljska vojska s lahko}om mogla u}i u grad. Tada Allahov Poslanik.s.. bila se isprije~ila jedna ogromna stijena. Na mjestu na kojem je kopala jedna skupina ashaba. bio je u ovom safu i svojim jakim rukama kopao je rov. Muslimani su se rasporedili i povezali se u neprekidan lanac. Sakupio je savjetodavno vije}e ashaba i izlo`io im ~injenice. Vidio sam svjetla crvenih dvoraca.s. sna`no zamahnuo i udario po stijeni. Ona se malo otcijepila. Vratio se na sjednicu koju je vodio Poslanik. Me|utim. predla`u}i da se promijeni pravac kopanja kako bi izbjegli prepreku.

o{troumnosti i razboritosti. a danju je postio. ehlul-bejta. Zadovoljstvo i ponos muslimana Selmanom. Alija. a i ovu sada{nju. ^itao je prija{nje objave.a. po{to su vidjeli da }e hendek {tititi muslimane od napada spolja. Jednom prilikom je rekao: ”Taj ~ovjek je od nas. a njihova mnogobrojnost im nije bila od koristi. naraslo je dotle da su jednog dana rekli: “Selman je na{!” Muhad`iri su odgovorili: “Nije nego je na{!” Allahov Poslanik. “Ko se ovoga dosjeti?”.s. r. Slo`enost situacije kod mnogobo`aca pove}ala je ~injenica da su `idovi odustali od dogovorenog plana da napadnu muslimane iznutra.” Zbog Selmanove bliskosti sa Poslanikom. . a.. Poslanik. Allahovim emrom. dato mu je znanje pro{lih i sada{njih generacija. iza{ao je tada pred skupinu muslimana i rekao: “Selman je od nas. stali su pred rovove nemo}ni i zbunjeni.a. Njegov drug provodio je no} u ibadetu. a.. ehlu-bejta. On je more nepresu{no.. Posti. r. a i tvoja porodica ima pravo na tebe. klanjaju}i. ali od toga nije bilo nikakve fajde.a. za{titi muslimane. razgonio konje i deve i ubijao u njima odlu~nost i snagu.. Kada su mnogobo{ci i njihovi saveznici stigli.s..a. duboko u no}. tako da je izgledalo da vi{e provodi vremena s njim nego s nama. pitali su se nemo}ni da bilo {ta u~ine. ko je od vas poput Mudrog Lukmana. Ai{a je rekla: “Selman je mogao da sjedi sa Poslanikom... a. savjetovao s njim u ve}ini slu~ajeva. Iskopani hendek sprije~io ih je da napadnu Medinu i muslimane. pa ga je na lijep na~in poku{avao nagovoriti da sebi olak{a.s. dao mu je nadimak “Mudri Lukman” zbog njegove mudrosti. r. a.Ashabi Allahovog Poslanika 275 SELMAN JE OD NAS Muslimani su zavr{ili sa kopanjem hendeka. r. a. bio je obradovan Selmanovim prijedlogom za kopanje hendeka koji. Poku{ali su okru`iti Medinu.. a i odmaraj. naro~ito jer se no} ve} primicala sa u`asnim vjetrom koji im je zasljepljivao o~i. Kurej{ije i njihovi saveznici pretrpjeli su poraz a `idovi su skupo platili svoju izdaju. Selman. na {to ga je Ebu-Derda izru`io rije~ima: “Zabranjuje{ mi da klanjam i postim u ime svoga Gospodara?!” Selman mu odgovori: “Tvoje o~i imaju pravo na odmor. Kasnije se Resulullah.”43 Iz velike ljubavi i po{tovanja prema njemu Poslanik mu je ukazao po~ast time {to ga je uvrstio u svoju porodicu. `ivio je u istoj ku}i sa bratom po islamu Ebu-Derdaom.s.s.” U Medini. Selman je smatrao da je to pretjerivanje.

a. drugi potro{io za opskrbu porodice. kupovao bi liku od palme i konopa i pravio bi korpe i prodavao ih. . mudrosti. izaberi zemlju!” Me|utim. Htio je pove}ati svoja dobra djela. on mu je kratko odgovorio: “Selman je pun znanja!” NAMJESNIK MEDAINA Resulullah.a. htio je postaviti upravitelja nad Medainom i za tu funkciju izabrao je Selmana.a. ne bih ostavio taj posao. On je poku{avao odbiti polo`aj koji mu se nudio.s. svu bi je podijelio sirotinji. Selmanova plata koju je dobivao iz Bejtul-mala bila je vrlo visoka.. a kada bi je ve} uzeo. govore}i: ”Ako mo`e{ i zemlju da jede{ umjesto da bude{ zapovjednik dvojici. Medain je bio bogata i plodna oblast. o osvojenju Perzije i Bizantije. a jedan podijelio kao milostinju. a ovaj od Hasana ibn Alije. Omerovo insistiranje natjeralo ga je da se prihvati te du`nosti.s. Kada je dostigla cifru od pet hiljada dinara.. radu i u svemu ~ime je bio zadovoljan njegov Uzvi{eni Gospodar. bogatstvo i la`no predstavljanje. Od neznatne zarade izdr`avao bi sebe i svoju porodicu i dijelio milostinju. a sam je `ivio od onog {to bi stekao svojim starim zanatom.” Selman je insistirao da `ivi od rada svojih ruku. Nisu ga privla~ili dunjalu~ki ukrasi i ljepote. nakita i u`ivanja tek tanka krlju{t. Nije prestajao li~no privre|ivati mada je bio za{ao u godine. Kada bi govorio ljudima. razdijelio bi je narodu. Kad bi mu do{la pla}a. Opisao je svoju naviku ovim rije~ima: ”Kupio bih liku za dirhem. a. Prezirao je luksuz. r.a. Nalazio je da je sve na ovom prolaznom dunjaluku od ukrasa. bje{e u Medini.. Hi{am prenosi od Hasana. Selman.r. odbio ju je primiti. polovinom ogrta~a bi se zagrnuo a na drugoj polovici bi sjedio. Bio je pretpostavljeni trideset hiljada ljudi. Odbijao je primati platu. obrazovanju i ja~ini vjere. i predanost u pobo`nosti i bogobojaznosti. Dini-islam se po~eo {iriti diljem svijeta.” Selman je bio uzor u svojoj skromnosti. r. Dostigao je visok stupanj ~istote du{e i plemenitosti u ljubavi prema istini. Halifa Omer... a. od toga bih jedan ostavio za novu liku. Muslimani su slavili pobjedu za pobjedom i osvajali grad za gradom.s. Bio je korpar. Radio je od zanata koji je poznavao. preselio je svome Plemenitome Gospodaru. slu`e}i islamu. Selmanu se pru`ila prilika da vidi prostranstva koja se otvaraju novoj vjeri.276                                                      Ashabi Allahovog Poslanika klanjaj i spavaj. zatim bih radio i prodao ga za tri.. Da mi je Omer zabranio da tako radim. Ostvarilo se i obe}anje Allahovog Poslanika. koja svome vlasniku ne}e biti ni od kakve koristi na Sudnjem danu.” Kada je Ebu-Derda cijeli slu~aj izme|u njega i Selmana iznio pred Allahovoga Poslanika. da je rekao: ”Selmanov je prihod bio pet hiljada dinara.

ali zemlja ne radi ni za koga. Radi kako `eli{. koji su sjedili kraj nekog du}ana. nastavljaju}i skromno `ivjeti od pravljenja i prodaje korpi. To su bili uzusi koje je Selman sebi zacrtao i provodio ih tokom cijeloga `ivota. upravitelju!” Tada je ~ovjek iz [ama uvidio da je zaposlio nikoga drugoga nego upravitelja Medaina.” Pri|e mu nekolicina od skupine da preuzmu tovar od njega. ali mu je on odbi dati. pa nam je bilo mrsko da joj dajemo dva posla. pa ga je pitao: “Kakvu }e{ mi ku}u napraviti?” . On najbolje odslikava njegovu skromnost i iskrenost u pomaganju drugih.. d`.Ashabi Allahovog Poslanika 277 Pro~ula se njegova ljubav prema ljudima i njegovo pomaganje i dobro~instvo. Obratio se Selmanu rije~ima: ”Bi li htio ovo ponijeti. d`. Poku{ao je uzeti vre}u sa Selmanovih le|a. r. r.a. Kada je [amlija vidio Selmana u njegovoj jednostavnoj odje}i. te`ak toliko da ga je svega izmorio. a on je mijesio tijesto za hljeb. Selmana el-. medainskim ulicama i sreo nekoga ~ovjeka koji je dolazio iz [ama kako nosi te`ak tovar. r.{. Zastidio se svoga postupka i zamuckuju}i po~eo se izvinjavati. U tovaru su bile hurme i smokve. d`.. Karakteristi~an je jedan doga|aj u vezi s ovim. na{ao je zidara koji je ina~e poznavao njegov na~in `ivota. nastanio se u Iraku. bio zadovoljan njime: ”Es-Selamu alejkum. za {ta bi mu dao pristojnu nadoknadu. Pi{e{ mi da te Allah. Pi{e{ mi da si na svetoj zemlji. Allah. pa ga je prijatelj za~u|eno upitao: “Zar sam mijesi{? Gdje ti je sluga?” On mu odgovori: “Poslali smo je da nam obavi neki posao. Kada su prolazili kraj skupine Medinelija. Znaj da dobro ne le`i u bogatsvu i potomstvu. i{ao je Selman.{.. opskrbio imetkom i potomstvom. pomislio je da je jedan od siromaha.a. a desio mu se kao upravitelju Medaina. Allah. Krenuo je uporedo s njim ni{ta ne govore}i.” Ljubav prema ljudima… Samilost… Bogobojaznost i skromnost. pa mu se javio pismom: ”Es-Selamu alejkum.” Kad se razdu`io od upraviteljstva nad Medainom. Selman im nazva selam. mene je slomio ovaj teret?” Selman mu je pri{ao i zaprtio se vre}om. a oni odgoovori{e: “Neka je i na upravitelja selam i spas. nego je dobro u tome da pove}a{ svoju blagost i da se okoristi{ svojim znanjem. Kada je htio napraviti sebi ku}u.a. Odlu~io je njega pitati da mu pomogne ponijeti tovar.” Odgovorio mu je Selman. Naime.arisija. rekav{i: “Ne.{.. Ebu-Derda. govore}i: “Nemoj ti da nosi{. mi poslije tvoga odlaska podari imetak i potomstvo pa sam se nastanio u svetoj zemlji. dok ne do|emo do tvoje ku}e. ali pripremi se za smrt!” Jedanput je Selmana posjetio neki od prijatelja u njegovoj ku}i. bio se nastanio u [amu gdje je dobio velik imetak i potomstvo. Htio je sa Selmanom podijeliti taj ugodni `ivot.

. okrenuo se svojoj `eni i zatra`io od nje da mu donese bo~icu sa miskom koju je ~uvao jo{ od osvojenja D`ulule.s..arisiju. Kad bude{ stajao. a kad bude{ spavao. nego. mudrom i skromnom u~enjaku i mud`ahidu. PRESELJENJE NA AHIRET Kako se pribli`avala smrt. Selmana je obuzela ~e`nja za susretom s Poslanikom. Ammara ibn Jasira i Selmana.” Htio se oprostiti od ovoga prolaznoga svijeta mirisom kao {to bija{e sam njegov `ivot: mirisan i ~ist. do{ao u posjetu. mudro{}u i skromono{}u. ali ne vidje ni{ta osim posude za jelo i lon~eta za pi}e pa mu re~e: “Ebu Abdullahu.. preselio je zadovoljan tobom. pogledaj ovo mno{tvo oko mene!’” S’ad se osvrnu oko sebe.{. smiluje Selmanu el-. uzeo je zavjet od nas kada je kazao: ‘Neka va{ dio od dunjaluka bude koliko oprema konjanika. znanjem.s. o Ebu-Abdullahu?” Allahov Poslanik. Poslanik. d`. glava }e ti dodirivati plafon.. r. i ashabima koji ga preteko{e kod njegovoga Gospodara. A vidi mene. r. zbog te ~e`nje. a.. Kad mu je S’ad ibn Ebu-Vekkas.” Selman mu odgovori: “Allaha mi. . Selman je bio taj za koga je Poslanik kazao: ”D`ennet jedva ~eka trojicu: Aliju. Neka se Allah. Kad je osjetio da mu je smrt sasvim blizu.s. preporu~i nam ne{to ~ega }emo se dr`ati. Rekao joj je: “Po{kropi oko mene miska jer mi dolaze Allahova stvorenja koja ne jedu i ne piju. noge }e ti dodirivati zid. pa ga S’ad upita: “[ta te rasplaka.278                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Zidar je odgovorio: “Ne brini se. u presudi kada presu|uje{ i u udjelu kada udjeljuje{.a. Selmanu el-Hajru..” Selman odgovori: “Sjeti se Allaha. ali vole miris. o Sa’de.{. ispunjen bogobojazno{}u. d`. on je zaplakao pred njim. a.” Selman se te{ko razbolio.” Plakao je Selman. bit }e to ku}a koja }e te {tititi od vru}ine i hladno}e..a. ne pla~em iz straha od smrti niti `elje za dunjalukom. u brizi kada si zabrinut. a.

pucao je od snage tako da su mu se na vratu ocrtavale krvne `ile. u`ivanje i korist. puna~kih obraza. a on Enejfov. U d`ahilijetu je bio beduin. iskrenoga govora. krupnih o~iju. `ive}i u pustinjskim neprilikama koje ~ovjeka sna`e i u~e saburu. Sva ta svojstva poprimio je kao pustinjak. koji je samo za sebe tra`io profit. Bio je vrlo snala`ljiv. NJEGOVA LI^NOST @ivot Nu’ajma ibn Mes’uda nakon primanja islama bio je potpuno suprotan `ivotu iz doba d`ahilijeta. uvje`bavao je ga|anje lukom i strijelom i bacanje koplja i osposobio se za ma~evanje. tako da onaj ko ga slu{a povjeruje u ono {to ka`e bez i najmanje sumnje. sin je Mes’udov. ~vrstoga dr`anja. tamne puti.A. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Nu’ajm. Rijetko je govorio. dubokog razmi{ljanja. dugoga lica. a on Kunfuzov. vitkoga stasa. a on E{d`e’a. Tako je nau~io borbene vje{tine. Nikome i ni~emu nije polagao ra~une. Nadimak mu je bio Ebu-Seleme.. u islamu je postao sasvim drugi ~ovjek. Imao je sposobnost da uvjeri sagovornika.NU’AJM IBN MES’UD. a on Subej’a. Nu’ajm je bio lijepe gra|e. a on Rejsov. R. d`. a on Halanin. U islamu je bio odani vjernik. Imao je mi{i}avo i razvijeno tijelo. a on Bekrov. dalekose`ne pronicljivosti i veoma mudar. Zahvaljuju}i Allahu. .{. ~istoga posla. a on Amirov. a on Gatafana el-Gatafanija el-E{d`e’ija. a on S’alebin.

Jevreji bi mu poklanjali najljep{e plesa~ice i djevojke u zamjenu za imetak kojeg je on nemilice tro{io. On je bio utonuo u strastima svojih u`ivanja i zabava. Pleme Gatafan stupilo je u savez sa jevrejima Medine i tako postalo predmet u njihovim rukama koji je slu`io za izvr{avanje njihovih interesa i ciljeva. Jevreji koji su se doselili u Medinu i njenu okolicu. . Me|utim. uspje{e svojim prevarama i zavjerama razjediniti arapska plemena i zavladati njima. na putu izme|u Meke i Medine.s. PRELAZAK NA ISLAM Nakon {to se Allahov Poslanik. nasla|ivanje i pi}e. Dolazio je u njihova predgra|a tra`e}i u`ivanje. Pored svega toga. Tra`ili su od svojih saveznika Arapa da maltretiraju muslimane.. a bli`e Meki nego Medini. Posjete Nu’ajma ibn Mes’uda jevrejskom predgra|u navele su jevreje da se me|usobno nadme}u ko }e zadobiti njegovu naklonost i njegovo zadovoljstvo. a. Nu’ajm ibn Mes’ud nije bio od onih koji su se zanimali za Muhammeda.. jevreji su poku{ali nanijeti {tetu muslimanima {ire}i glasine i la`nu propagandu kojom su `eljeli okaljati i oslabiti vjeru.280                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAVEZNIK JEVREJA Nu’ajm ibn Mes’ud poti~e iz plemena Gatafan. koje je bilo nastanjeno u Ned`du. Nu’ajm ibn Mes’ud uspio je uspostaviti dobre odnose sa svim jevrejima. a drugi dio u savezu sa plemenom El-Evs. u~vrstio u Medini. Obi~aj Arapa u predislamsko doba bio je da stupaju u saveze sa drugim plemenima. dok su iza le|a {urovali i sa jednima i sa drugima. taj Nu’ajmov odnos s njima bio je isklju~ivo iz interesa jer je on volio ugoditi samo sebi. Kurej{ije su se nastavile boriti zavjerama i pritiscima koje su vr{ili na njega. Dva plemena u Medini bila su u sva|i: El-Hazred` i El-Evs. a. kako se oni ne bi ujedinili oko istinite vjere i kako islam ne bi zavladao cijelim Arapskim poluotokom. zatra`io bi od njih da zaka`u no}no sijelo i dru{tvo za u`ivanje. {to im je i bio glavni cilj. tro{io je i rasipao na pi}e i u`itke sa `enama u jevrejskom naselju Medine. i tako ga primamiti da bude samo njima odan. Oni su vladali Arapima. a zava|aju}i druge. Jevreji su uspjeli zavladati Arapima. bivaju}i im prijatelj i povjerljiv saradnik. Jedan je dio jevreja bio u savezu sa plemenom El-Hazred`. Imetak koji je sticao u vojnim pohodima i zara|ivao u poslovima. Kada bi do{ao. a. rade}i sve da tako i ostane. kako bi zajedno bili ja~i u sporovima i ratovima. i njegovu misiju.s. mire}i jedne. Jevreji su nastavili podsticati Arape protiv Allahova Poslanika.. sijali razdor me|u njima i o`ivljavali plemenske mr`nje i nepodno{ljivosti. da ih zlostavljaju i provociraju. tako da ih nisu mogla zavaditi nikakva sumnji~enja ili lo{e misli.s.

predlo`i Poslaniku. a zatim vojno poraze. ostalim arapskim plemenima koja su u savezu s njima. Sklopio se savez u d`ahilijetu zalutalih Arapa i spletkaro{a jevreja protiv Poslanikove. Dok se sve to odvijalo. zametnu unutra{nje probleme. treba im se pridru`iti pleme Gatafan i da se zajedno upute prema Medini. a. a posebno kada jevreji budu unutra{nji neprijatelji koji }e praviti spletke muslimanima kada po~ne napad.arisi. ustvari. vjere i njegove ~asne misije.s.. kao {to su Benu-Gatafan i drugi.kada kurej{ijska vojska do|e u Ned`d. odnosu on s njima. a. Bitka na Uhudu. u saradnji sa medinskim jevrejima i u saglasnosti sa arapskim plemenima. pregovore i dogovore. a. .da Kurej{ije iza|u iz Meke i li~no budu predvodnica. da je stave u opsadu.. Allahov Poslanik. uz poraz. Pleli su se konci velike zavjere. pove}a im ustrajnost u borbi protiv ugnjetavanja i suprotstavljanja svakom neprijateljstvu. ~ine}i da Allahova rije~ bude najvi{a. da iskopaju kanal ispred Medine. Ra~unali su da se Resulullah. Jednu ve~er iza{ao je na bre`uljak i sjedio posmatraju}i zvijezde.s. muslimani osjeti{e neku sigurnost da }e se mo}i odbraniti i u~initi neuspjelim napade protivnika.. svojim saveznicima. Nakon uspostavljanja veze izme|u Kurej{ija.s.s. Kurej{ije. ne}e mo}i oduprijeti njihovoj sili. Ovo je imalo dva cilja: zbunjivanje i odvra}anje pa`nje muslimana da se ne suprotstave napadu Kurej{ija i njihovih saveznika i pronala`enje prolaza kroz koji }e mnogobo{ci u}i u Medinu. da sklone namirnice i opskrbu u podru~je izme|u Meke i Medine i da zapale poljoprivredne prinose Medine. Tako se pove}ao broj muslimana i formirao prvi islamski d`emat na temeljima bratske saradnje.. slabost u du{ama muslimana. koja je mogla donijeti. postavi se dobro razra|en plan koji je podrazumijevao slijede}e: . Bitka na Uhudu Kurej{ijama nije bila dovoljna. te da se upute prema Medini.. Gatafana i ostalih saveznika koji su podr`avali Kurej{ije. proni~e u ovaj plan i spre~ava posljedice velike zavjere.. Sagledavao je svoje prijateljstvo sa jevrejima i u kakvom je. kada se uvjere da se pribli`ava kurej{ijska vojska. Odlu~io se suprotstaviti saveznicima: Arapima i jevrejima.da jevreji. Zatim. po~eo je upu}ivati poziv u vjeru svim Arapima na Arapskome poluotoku.s. a. prije nego je uputio poziv izvan njega. pripremi{e {ejtanski plan za pohod na Medinu sa ogromnom vojskom. kako bi bili brojniji. jedan od ashaba. a Njegov Poslanik. i njegove sljedbenike. razmi{ljaju}i o sebi i svemu {to se de{ava oko njega. jednakosti i vjere. Razmi{ljao je o politici koju zastupaju prema . sa malim brojem muslimana. a. vo|a koji ih inspiri{e na putu istine. ve} su `eljeli izvr{iti sli~an pohod kojim bi uni{tili Vjerovjesnika. a.. medinskih jevreja. Kada ga iskopa{e. i muslimani: muhad`iri i ensarije. . Allahov Poslanik.s.Ashabi Allahovog Poslanika 281 Bitka na Bedru je mnogo uticala na {irenje Bo`ije poslanice i dala je podstrek i pouzdanje muslimanima koji su bili sa Poslanikom. a. Nu’ajm ibn Mes’ud posmatrao je tok doga|aja.s. a.s. Selman el-.

a. Moje pleme ne zna za moje primanje islama. a. Vidje Nu’ajm da se poja~ava opsada Medine. jer rat je varka. obavljanju namaza.. pa naredi mi {ta `eli{. srete se s njim. i njegovo poslanstvo. sa `ivotom muslimana u Medini koji se zasnivao na ~istoti. pa pomozi nas ako mo`e{.s.s.. a..s. a. vi znate koliku ljubav gajim prema vama i znate moju iskrenost prema vama.. i njihovom stavu.{. U ranu zoru uputi se ka Medini. Vratio se u svoju postelju. Nu’ajm je dobro poznavao ja~inu jevrejskoga prezira prema poslani~koj misiji. Uporedio je svoj besmisleni i ludi `ivot. jevreja i plemena Gatafan. Allah.. Osjetio je da je pozvan u islam.” Poslanik. Spozna Nu’ajm da je Muhammed. i re~e im: “O Benu-Kurejza. prizna ga za Resulullaha i izgovori {ehadet pred njim. Razmotrio je ulogu medinskih jevreja koji su se uputili u Meku da podstaknu Kurej{ije na borbu protiv Poslanika. pravednosti i jednakosti me|u ljudima.282                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Muhammedu.” .. Uvidio je svu opasnost zavjere i dogovora onih koji su zalutali protiv slijedbenika Istine. d`.” Nu’ajm mu obe}a dobro i uputi se u jevrejsko predgra|e Medine. uprkos ogromnim neprilikama na koje su nailazili. a. ljubavi i saradnji. Uvjerio se da je uistinu on Vjerovjesnik. do{ao sa Istinom jer poziva na prinicipima humanosti. a. d`. pa mu re~e: “O Allahov Poslani~e. Nu’ajm zacrta u svojim mislima plan koji }e otkloniti spletke saveznika i pomo}i diniislam. a nije znao za{to je odjednom zamrzio sav svoj pro{li `ivot. pa se uputi plemenu Benu-Kurejza s kojim je imao ~vrste veze i blisko prijateljstvo. Poslije toga posjetili su i naselje plemena Benu-Gatafan da bi upotpunili svoje putovanje u cillju bodrenja. otvori mu srce i on povjerova u Poslanika. rekao: “Pomozi nam koliko mo`e{”.s. u odbrani onoga ~emu poziva i ustrajnost muslimana koji su s njim. VELIKA USLUGA Nu’ajm je odlu~io posijati razdor izme|u saveznika: Kurej{ija..s. Tajno u|e u Poslanikovu d`amiju. vjerovanju. i u odbacivanje vi{ebo{tva i zablude. koji je `ivio me|u jevrejima. kao i odnosu svoga plemena Benu-Gatafan prema Muhammedu. a..s. i za{to mu postado{e odvratne sve zavjere koje su pleli protiv ~ovjeka koji je pozivao obo`avanje Jednog Jedinog Allaha. a. Ono {to mu je Poslanik. primio sam islam. mu re~e: “Ti si jedan ~ovjek me|u nama. odlu~iv{i da u~ini veliku stvar.s.s.{. odzvanjalo je u njegovim u{ima. ^udila i divila ga je ustrajnost Allahovog Poslanika.

Vi znate da se ne}ete mo}i boriti protiv muslimana. Ne mo`ete ga napustiti i oti}i u drugi grad. pleme Gatafan je u savezu s njima radi vlastite koristi.” Jevreji mu reko{e: “Istinu si rekao! A {ta ti misli{?” “Mislim da ne stupite u borbu protiv Muhammeda prije nego {to uzmete nekoliko najuglednijih Kurej{ija i nekoliko njih iz plemena Gatafan.Ashabi Allahovog Poslanika 283 Oni mu odgovori{e: “Divan li si ti. Muhammed je ve} primio njihov prijedlog. a stati na njegovu stranu.” Oni mu reko{e: “Koja je razlika? Svi mi prikrivamo neprijateljstvo prema Muhammedu.” Nu’ajm napusti jevrejsko predgra|e i uputi se ka mjestu gdje su se ulogorili Kurej{ije i njihovi saveznici. Kurej{ije su do{le da se bore protiv Muhammeda. re~e im Nu’ajm. prijatelju na{. poma`u}i njegove neprijatelje. Oni }e vas rastjerati i poubijati va{e mu{karce. pobjeda i plijen su njihovi. “i obavijestili su ga o tome. va{a djeca i va{e porodice. Tako|er su namjerili iznevjeriti vas. vi znate moje osje}aje prema vama i moje neprijateljstvo prema Muhammedu?!” Oni reko{e: “Nikada nismo sumnjali u tebe. Ako budu pora`eni od Muhammeda i izgube bitku. vratit }e se u svoj grad sigurni. pod uslovom da prikrijete i da ne razglasite ono {to vam ka`em. a vas ostaviti izlo`ene osveti.” Nu’ajm re~e: “^uo sam ne{to dok sam bio kod jevreja i smatram da vas trebam obavijestiti radi savjeta. Srete Ebu-Sufjana i jo{ neke s njim pa im re~e: “O skupino Kurej{ija. Jevreji mu reko{e: “Istinu ka`e{! Divan si i povjerljiv savjetnik. Zato ne {aljite . “Pleme Benu-Kurejza pokajalo se {to je prekr{ilo sporazum sa Muhammedom”. kao zalog kod sebe. pleme Gatafan je stupilo u savez s njima.” Nu’ajm im re~e: “Vi ste u svome gradu. oni odgovori{e.” “To ti obe}avamo!”. potvr|uju}i svoju iskrenost u ~uvanju sporazuma o miru. nastavi Nu’ajm.” Nu’ajm im re~e: “Kurej{ije su neprijatelji Muhammeda. u kome je va{a opskrba. a vi prekr{iste sporazum o miru sa Muhammedom. Ako saveznici pobijede Muhammeda. Oni su stranci za Medinu. nisu u stanju u kojem ste vi. Ti si iskren prema nama i ne sumnjamo u tebe. porobiti `ene i oteti imovinu. tj. va{ imetak. Obavijestili su ga da }e tra`iti od vas i plemena Gatafan va{e predvodnike koje }e poslati njemu da im on poodsjeca glave. tako da idu u borbu protiv Muhammeda dok ne ostvarite pobjedu ili zajedno budete pora`eni”.

a bio je ~esto u njegovom dru{tvu. i re~e im da ni oni ne {alju svoje predstavnike. r.” Vrati se Ikrime u logor Ebu-Sufjana i obavijesti ga o stavu plemena Benu-Kurejza. plan je uspio. odgovaraju}im njegovoj pronicljivosti. snala`ljivosti i mudrosti.s. jer }e biti ubijeni. Neki od nas su to prekr{ili. Nu’ajmov.s.. Ono bi povod pa mu Nu’ajm postade blizak. r. Ebu-Sufjan htjede isku{ati Nu’ajmovu iskrenosti i ispitati savezni{tvo jevreja sa njim. pa ka`e: “^uo sam Allahovog Poslanika. te ga je zadu`ivao mnogim bitnim stvarima. prenosi od Resulullaha. ne}emo vam dati nijednog na{eg ~ovjeka!” Kada ih napusti{e. a. a Sufjan re~e: “Tako mi Allaha. vratit }e se svojim ku}ama.” Ikrime im na to re~e: “Tako mi Allaha. ono {to je Nu’ajm rekao jeste istina!” Tu no} Allah. Ostavit }e nas nasamo sa Muhammedom u na{em gradu. ozari djelo koje je izveo Nu’ajm ibn Mes’ud. uranite i krenite na Muhammeda da kona~no ra{~istimo ra~une s njim. u~inio je ogromnu uslugu islamu.. a na{i konji i deve malaksali su.” Ebu-Sufjan re~e: “O Nu’ajme.. kao {to je iznio Kurej{ijama. da je ~itao Musejlemino pismo i pitao njegove izaslanike: . ako ih zatra`e. a vi }ete se vratiti svojim ku}ama i nas ostaviti.a. na njih posla `estok vjetar koji im po~upa {atore i rastjera konje i deve. i vi to znate. Muhammed je u na{em gradu i mi se ne mo`emo boriti protiv njega. Ne}emo se boriti protiv Muhammeda ako nam ne dadnete u zalog neke va{e ljude. pa posla Ikrimu ibn Ebi-D`ehla i neke ljude od Kurej{ija i plemena Gatafan plemenu Kurejza. zaista je istina! Narod ne `eli ni{ta drugo osim boriti se i ako vide priliku. NOSILAC BAJRAKA Lice Allahova Poslanika. Ikrime se obrati jevrejima: “Nismo u svojim domovima. a.284                                                      Ashabi Allahovog Poslanika nijednog va{eg vo|u. Nu’ajm ibn Mes’ud. zato koliko sutra.s...” Poslije toga je oti{ao u svoje pleme Benu-Gatafan i iznese im stvar. iskoristit }e je. ti si najbolji pomaga~. a. jevreji reko{e: “Ono {to Nu’ajm re~e. Ebu-Sufjan odlu~i prekinuti opsadu Medine i vratiti se u Meku sa svojim saveznicima kratkih rukava i bez ostvarene pobjede nad muslimanima..a.{. neka ih kod nas dok ne zavr{imo borbu protiv njega.” Jevreji mu odgovori{e: “Danas je subota. Bojimo se negativnog ishoda ovoga rata koji bi se mogao okrenuti protiv nas. dan u kome ni{ta ne radimo. d`. Ako bude suprotno tome. pa ih je sna{la nesre}a.

bio je najve}i Muhammedov neprijatelj.” Ebu-Sufjan re~e: “On nam je na Hendeku zlo po~inio. Neka je Allahova milost na Nu’ajma ibn Mes’uda. PRESELJENJE NA AHIRET Do kraja svoga `ivota Nu’ajm je `ivio u pobo`nosti. re~e: ‘Da se izaslanici ubijaju. za vrijeme halife Osmana ibn Affana. odanog muslimana i velikog borca za islam.s. dade Nu’ajmu da nosi bajrak svoga plemena Gatafan. u Medini. . odsjekao bih vam glave. Preselio je na ahiret. a evo sada nosi bajrak svoga plemena i krenuo je protiv nas. a. Oti{ao je svome Gospodaru sa puno dobrih djela.a. r.. skromnosti i bogobojaznosti. Nu’ajm. r. a.’ Tada Poslanik. u~estvovao je u svim bitkama koje je vodio Allahov Poslanik. a.s. bivaju}i ~vrst i stamen u svojoj vjeri.a. Tako mi Allaha.s. ugleda ~ovjeka koji je nosio bajrak plemena Gatafan.. Poslanik. Dok je Ebu-Sufjan posmatrao muslimansku vojsku... Tako|er je u~estvovao u ratu protiv otpadnika od vjere.Ashabi Allahovog Poslanika 285 ‘[ta vas dvojica ka`ete na ovo?’ Oni odgovori{e: ‘I mi ka`emo ono {to ka`e Musejlema.’” Na dan oslobo|enja Meke. pa upita: “Ko je onaj ~ovjek?” Odgovori{e mu: “To je Nu’ajm ibn Mes’ud.” Nakon osloba|anja Meke.

.

d`. `ele}i da ga Allah. Vje{to se skrivao od neprijatelja kada se sru~i na njega jer je bio izuzetno brz. premje{taju}i se s mjesta na mjesto. U svakoj bici u kojoj je u~estvovao pod vo|stvom Poslanika. d`. borio se u svojstvu ratnika-pje{aka.{. r. prije nego {to neprijatelju dadne priliku da ga se do~epa.{. Vjerovatno da nema primjera njegovoj brzini. Bio je duboko samouvjeren.s. a zatim bi se hitro i neprimjetno povla~io. dao mu je jak i prodoran glas. Seleme ibnul-Ekve’a. a on Ku{ejrov. a on Malikov. Juri{ao je u bitkama.a. u jeku bitke pomagao se ovom osobinom. a povla~io se kada je osje}ao da mu prijeti opasnost. Ljudi su bje`ali ispred njega. a on Selmanov. Bio je jedan od najhrabrijih u svome vremenu. po~asti {ehadetom. {to bi ~udilo neprijatelja i ubacivalo sumnju u njegove redove. bio je prvi koji je upotrebljavao na~in samostalnog ratovanja..SELEME IBN EL-EKVE’A. Bio je slobodni ratnik. Napu{tao je mjesto borbe. . Sin je El-Ekve’a. bore}i se kao pojedinac. a sigurnost su mu bile njegove brze noge. neuvezan u vojsku. Zato je dobio nadimak: “Junak-pje{ak”. a on Huzejme. Nosio je nadimak Ebu-Ijas. jer Seleme bija{e br`i od konja. On bi se ogla{avao njime.A. a. kao mud`ahid.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Seleme. a on je sin Eslema es-Selemijja. U redove neprijatelja ubacivao bi nered i pometnju. a on je sin Sinnanov. Istupao bi kada je uvi|ao da mo`e upotrijebiti svoju sablju i usmrtiti neprijatelja. R. Njegovo oru`je bila je sablja. OSOBENOSTI Hrabrost i razboritost bile su dvije karakteristi~ne osobine Selemine li~nosti. Allah.. a junaci ga izbjegavali zbog vje{tine njegova rukovanja sabljom i preciznosti u ga|anju strijelom. a on Abdullahov.

U njegovo srce u{lo je svjetlo imana i shvatio je ciljeve Objave. Bio je inteligentan i o{trouman. Nevjernik Ujejne ibn Muhsin ibn Bedr el-. pri~alo se o Vjerovjesniku.. ~vrste mi{i}e.. . imao je duge potkoljenice. Niko nije vjerovao da se jedan ~ovjek mo`e suprotstaviti ~itavoj vojsci. slu{ao hadis Poslanika. Ako nije bio na bojnom polju i branio islam. Odlikovao se okretno{}u i brzinom pri kretanju. JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED U Medini. Svoje bi}e predao je u slu`bu vjere.. a.s. sjedio je mirno i pamtio sve {to se spominjalo sa velikom precizno{}u. ne vezivaju}i se za odre|eno mjesto i ne ostaju}i u naseljima.ezarijj je. brane}i je svom svojom snagom i imetkom.s. knio je kosu i bradu. a. Obi{ao je gotovo cijeli Arapski poluotok i ~itav je njegov `ivot bio u znaku putovanja. kroz dru`enje s razli~itim ljudima. i u~io Kur’an svojim lijepim i milozvu~nim glasom. ostajao je u mesd`idu gdje se upoznavao sa vjerskim propisima. u trgova~kim karavanima koji su zastajali kod njegovog plemena savladao je ~itanje i pisanje. a.a. koji je pozivao u islam. Jednoga dana Seleme je ~uo za Resulullaha. jer im je ~inio razne usluge i udovoljavao njihovim potrebama. bave}i se trgovinom i poku{avaju}i. povjerovao je u nju i prigrlio vjeru Allahova Poslanika. Obavezivali su ga da im doprema potrebnu robu sa njegovih stalnih putovanja. Juna{tva koja je pokazivao Seleme ~udila su i zbunjivala neprijatelja. Volio je pustinju i boravio je u njenim ravnicama i oazama.. Stalno je putovao izme|u Meke i Medine vode}i karavane. r. Nastanio se u Medini i pristupio mud`ahidskim safovima pod vo|stvom Muhammeda ibn Abdullaha.a. Bio je mr{av. `ivio je jednostavnim i skromnim `ivotom.. r. Seleme ibnul-Ekve’a.s. U svakom mjestu u koje je do{ao. dok su se Allahov Poslanik. nalaze}i u njoj spas od burnoga i nesre|enoga `ivota. Ljudi iz njegova plemena Eslem voljeli su ga mnogo. Seleme je imao sitno tijelo i duguljasto lice. a da ostane ~vrst na mjestu borbe dok mu ne do|e pomo} i podr{ka.s. a. iz Medine. SELEME U ISLAMU Prije islama Seleme je `ivio beduinskim na~inom `ivota. shvatiti svrhu `ivota i ste}i najljep{e moralne osobine. naime. Juna~ki podvig kojim se Seleme proslavio desio se u bici “Zi Kird”. Iskoristio je priliku da se obrazuje u svojoj ranoj mladosti.288                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Pomi{ljali su da se na mjestu borbe nalazi ve}i broj ratnika nego {to u stvari jeste.

sazvao je vjernike i rekao im: “Na noge! Opasnost. uzeo luk i odapeo jednu strijelu prema vo|i napada~a Ujejneu. Tada Seleme iznenada uzma~e i brzo se sakri.. a sa njim je bio i Talha ibn Ubejdullah.a. ukrali deve i uzmakli sa plijenom. ja sam sin El-Ekve’a! Danas je va{ nesretan dan!” Napada~i su ostali zbunjeni i iznena|eni. zadavaju}i im opasne i smrtonosne rane. a onda ih po~eo ga|ati ki{om strijela. ostvari{e odlu~no{}u i ~vrstinom muslimanskih boraca.. Prvi koji je saznao za to. Seleme je povikao glasom koji odjeknu cijelim podru~jem: “Te{ko vama!!!” Pojurio je kao munja dok nije stigao neprijatelju za le|a. Seleme ibnul-Ekve’a. on se nije povukao. a ostalim muslimanima naredio da im se priklju~e ~im se spreme.s. Allahovom. sve dok nije ustr~ao na uzvi{icu s koje je mogao vidjeti Ujejnu ibn Muhsina i ljude iz Gatafana. opasnost (je pred nama)!” Oko njega okupi{e se junaci na konjima i pje{aci opasani sabljama. koji su sa svojim plijenom i{li prema neselju Benu-Gatafan.s. r.{. bez preciznih i posebnih na~ela i planova. Seleme je za samo jedan trenutak. Prvi konjanik koji je prispio bio je Mikdad ibnul-Esved. Uzeo je luk i strijelu i brzo krenuo.” . poput vihora.a.a.. ispred sebe su imali ~ovjeka koji se pojavljuje kao planina i nestaje. Kada se skupila grupa. Kada su gotovo stigli do njega. r. Seleme je upotrijebio svoju taktiku ratovanja. U isto vrijeme dozivao je Medinelije da mu do|u pomo}i. gdje su bile muslimanske deve koje je ~uvao jedan ~ovjek sa svojom `enom. poput fatamorgane.. Ovi su se okretali lijevo-desno ne bi li ga vidjeli. Poslanik. d`. i drugi.a.s. Spremili su grupu konjanika i oti{li u podru~je kraj Medine. Po{to je saznao o pripremi napada na Medinu... a. ga|aju}i ih strijelama sve dok nisu do{li na nekoliko koraka od njega. `ele}i ga ubiti i nastaviti put jer su se bojali skorog dolaska muslimana u pomo} Selemi. odredi za zapovjednika Seida ibn Zejda.Ashabi Allahovog Poslanika 289 i muslimani odmarali nakon naporne bitke i pobjede u bici “Benu-Lihjan”. r. Poslanik. oteli mu `enu. Tako je sprije~io nastavak pokreta karavana. Prema Selemi okrenulo se nekoliko napada~a. iskoristio priliku i sa plemenom Gatafan napravio dogovor. Stigao je na vrh nekog bre`uljka i odatle ih zasuo strijelama. bio je Seleme ibn el-Ekve’a. a.. protr~ao kroz njihove redove i onda se oglasio zaglu{uju}im glasom. r.a.. Tu mu se pribli`i nekoliko jaha~a sa sabljama. i odmah ubio dvojicu ljudi iz Beni-Gatafana. Napada~i su ubili ~ovjeka. r. Danas je va{ nesretan dan.. koriste}i brzinu. govore}i: “Uzmite od sina El-Ekve’a. Me|utim. Njegov su poziv ~ule Medinlije. poslije njega Ubade ibn Bi{r el-Ensarijj. Tra`io je od njih da po`ure u pomo} Selemi. r. on je po obi~aju stajao na svome mjestu. koju. voljom. a. ohrabrio se dolaskom prethodnice pomo}i pa stade ga|ati strijelama napada~e.a. ve} je stao ispred njih i ga|ao ih strijelama. povukao se sa svoga mjesta i potr~ao prema pro~elju karavana. r. Potom se popeo na jednu uzvisinu.a. pa su oti{li obavijestiti Resulullaha. varku i dosjetljivost. Na mjesto je borbe prvi stigao Mahrez ibn Nadle. govore}i: “Uzmi je. Seleme je brzo tr~ao i prestigao Talhu koji je jahao na konju...

. a. a.a. odlu~io je kazniti ih za djelo koje su po~inili. Napade nas mnogi du{man Smutnju `ele}’. stao pred Poslanika. a. Resulullah.s. a. Resulullah. Ne volimo fitnet44 nikom Glasno zbore}’: .. ljudi iz Gatafana odlu~ili su da pomognu jevreje i da se bore na njihovoj strani. u dolini izme|u Hajbera i Gatafana.. Seleme je otr~ao prema pro~elju Beni-Gatafana koje je i{lo prema muslimanima. Allahov Poslanik. spremni da ih pobiju. Nau~i nas sadaku davati i klanjati.s.a. U Medini je Seleme.” Ovaj je si{ao sa svoga konja. U ovom doga|aju pokaza se hrabrost i juna{tvo Seleme ibnul-Ekve’a. nasmija se i uputi dovu za njega. a. Seleminog amid`e. a protiv muslimana. sine El-Ekve’a. zatra`io je od Amira ibnul-Ekve’a. r.s.. Svojim prodornim glasom pravio je zvukove kao da za njima pravi buku veliki broj muslimana.. to bi bila kazna zbog njihovog klevetanja i poku{aja napada na muslimane. na Hudejbiji. i po~eo recitirati: “Uz tebe na pravoj stazi smo mi i na Uputi. a ljude bih zarobio. Po~eli su spremati ratnike za odlazak na Hajber.. odsjeo je na mjestu zvanom Zi Kird kad mu pri|e Seleme ibnul-Ekve’a i zatra`i dozvolu da ide do neprijateljskih {atora kako bi vratio preostale zaplijenjene deve. razbili su redove napada~a. ali mu ne dozvoli da se izla`e toj opasnosti. Na po~etku Bitke na Hajberu. Uprkos tome. Nakon Bitke na Hendeku i otkrivanja prave slike o jevrejima. Muslimani su krenuli prema jevrejima i ulogorili se na mjestu zvanom Er-Red`i’. Ratnici Benu-Gatafana ~uli su povike i buku iza sebe i poboja{e se da su im muslimani do{li s le|a.s. r. Tako jevreji u borbi na Hajberu ostado{e bez podr{ke Benu-Gatafana.s. doveo bih preostale deve. a.290                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kada je Poslanik. odrecituj nam koju svoju pjesmu. vratili dio ukradenih deva i zaplijenili {to su napada~i ostavili na mjestu borbe. a poslije i na Hajberu. pa mu je rekao: “Si|i.s. da recituje. njihovog poku{aja prevare muslimana i zavjere protiv njih.. pa se br`e-bolje vrati{e svojim ku}ama. Plod ove odluke bila je Bitka na Hajberu. Rekao mu je: “Da me po{alje{ stotini ljudi. Tako su uradili kako bi sprije~ili pleme Gatafan da pomognu jevreje koji su im bili saveznici..s. koje je zaprepastilo neprijatelja i po kojoj je postao poznat. boravio neko vrijeme i u~estvovao sa Poslanikom.” Allahov Poslanik. a.. sa ostalim muslimanima do{ao na popri{te bitke.

sjeku}i sabljom glave Allahovih.. ova tegobna scena mnogo rastu`i. d`.. na tom mjestu preseli. krenuli su na Hajber sa Allahovom pomo}i. pred njegovim o~ima on se. I uprkos tome {to mu je amid`a poginuo.a. `ene i djecu..{.{. Gospodaru. kao {to ljudi ka`u.s. ne dadne pobjedu. kao zapovjednika vojske koja je osvojila Hajber.. Allahov Poslanik. Seleme je ponovo pokazao svoju okretnost..a.. ne klonuv{i. nije dao pobjedu i dok nije zabio zastavu u zemlju ispod tvr|ave. d`. pozvao je Aliju. Seleme je rekao: “Poslanik. Amir ibnul-Ekve’a. r. tako da se od udaranja iskrivila njena o{trica.Ashabi Allahovog Poslanika 291 pomozi nam. a. U jednom trenutku nepa`nje.” .. Podari nam Ti selamet molimo Te dove}’. koja se ne da opisati. a. Krenuo je.a.s. jahao je na svom konju. a njegove o~i bile su bolesne. Nakon {to im je dao zavr{ne upute: da ne ubijaju starce. Seleme je. neprijatelja.s. posebno {to su neki govorili da on nije {ehid jer nije poginuo od neprijatelja ve} od svoje ruke.. odgovorio mu je da je on {ehid i pred ostalim muslimanima klanjao mu d`enazu. zastavu i naredio mu da krene na Hajber na ~elu vojske mud`ahida. r. oti{ao Poslaniku da ga pita da li je njegov amid`a {ehid ili mu je ta po~ast uskra}ena. a.” Resulullaha je razvedrila njegova pjesma pa mu je rekao: “Neka ti se Allah. i nije se vratio dok mu Allah... iskrivljena o{trica sablje se nakon o{trog zamaha vrati u njegov stomak.{. r. d`. pa mu je svojom pljuva~kom navla`io o~i i rekao: Uzmi zastavu i kreni s njom dok ti Allah. brzinom koja zbunjuje neprijatelja. Selemu. nasuprot njih stoje}’..” Sljede}eg dana Resulullah. borio i napredovao.{. On je nastavio sje}i njome. d`. r. predao je Aliji ibn Ebi-Talibu. me|u kojima je bio i Amir ibnul-Ekve’a i sin njegovog brata Seleme ibnul-Ekve’a.a. smiluje. zabrinut i upla{en. a ja sam ga slijedio. U vezi s obavezom Alije ibn Ebi-Taliba. Desila se jaka i `estoka bitka.

292                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRISEGA NA SMRT
[este godine po Hid`ri, u mjesecu zul-kadetu, Vjerovjesnik, a.s., odlu~io je oti}i u Meku obaviti umru, bez namjere da ratuje. Pozvao je ljude i krenuo sa sedam stotina muslimana na ~elu. Poveli su kurbane i obukli ihrame kako bi ljudi znali da ne `ele rat ve} samo posjetu K’abi. Vijest o njihovom izlasku stigla je do Kurej{ija pa su oni pomislili da se muslimani `ele boriti s njima. Poslali su izaslanike da pitaju Resulullaha, a.s., o namjeri njegova dolaska u Meku, a on im je odgovorio da je do{ao obaviti umru, a ne boriti se. Ali, ekstremni kurej{ijski velikani nisu povjerovali izaslanicima i ostali su pri svom uvjerenju da je Muhammed, a.s., krenuo u rat s njima. Zato je Resulullah, a.s., poslao Osmana ibn Affana, r.a., kod Ebu-Sufjana da obavijesti Kurej{ije kako nije do{ao radi borbe, ve} samo da posjeti K’abu. Ebu-Sufjan mu je rekao: “Ako ho}e{ u~initi tavaf, u~ini ga.” “Ne}u to u~initi sve dok Poslanik ne tavafi”, odgovorio je Osman. Kurej{ije su sprije~ile Osmana da se vrati Resulullahu, a.s., do kojeg do|e vijest da je Osman ibn Affan, r.a., ubijen. Poslanik, a.s., je tada kazao: “Ne}emo oti}i dok se ne budemo borili.” Zatim je pozvao ljude da daju prisegu, nazvanu “Prisega ispod drveta”, kojom se zari~e na smrt i na neodustajanje od borbe. Ljudi su mu prilazili i pru`ali ruku, zaklinju}i se i daju}i sebe na slu`bu Resulullahu, a.s. Me|u njima je bio junak-pje{ak Seleme ibnul-Ekve’a, r.a., koji je pri{ao Poslaniku, a.s., dao mu prisegu, a zatim sjeo po strani. Seleme je ovako opisao taj doga|aj: “Dao sam Bo`ijem Poslaniku, a.s., ispod drveta prisegu na smrt, a zatim sam se povukao u stranu. Kada je zavr{io, rekao mi je: ‘O Seleme, {ta je s tobom, nisi dao prisegu?!’ Rekao sam: ‘Dao sam, Bo`iji Poslani~e!’ Rekao je: ‘Jo{ jednom.’ Pa sam po drugi put dao prisegu.” Kada je do Kurej{ija stigla vijest o spremnosti Poslanika, a.s., da se sukobi s njima i da u|e u Meku, poslali su Suhejla ibn Amra i rekli mu: ”Idi Muhammedu i sklopi ugovor s njima da se vrate ove godine (tj. da ne obave umru ove godine i da se vrate u Medinu). Tako mi Boga, ne}e Arapi pri~ati o nama da je Muhammed u{ao nasilno u Meku.” Poslanik, a.s., sastao se sa Suhejlom i sklopio ugovor sljede}eg teksta: “Ovo je dogovor izme|u Muhammeda ibn Abdullaha i Suhejla ibn Amra. Dogovoren je desetogodi{nji mir za vrijeme kojega }e ljudi `ivjeti u miru i jedni druge ne}e napadati. Ko do|e Muhammedu od Kurej{ija bez dozvole njegovoga staratelja - vratit }e ga njima. A ko do|e Kurej{ijama od onih koji su sa Muhammedom - njemu ne}e biti vra}eni. Svi imamo svoja prava, nema kra|e i nema prevare. Ko `eli da u|e u savez sa Muhammedom i pod

Ashabi Allahovog Poslanika

293

njegovu za{titu neka u|e, a ko `eli da u|e u savez Kurej{ija, i pod njihovu za{titu - neka u|e.” Mirovni je ugovor sklopljen, napisao ga je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., a posvjedo~ili ljudi iz redova muslimana i Kurej{ija. Nakon toga je oslobo|en Osman ibn Affan, r.a., a Poslanik, a.s., zaklao je kurbane na Hudejbiji i vratio se u Medinu. U povratku mu je spu{tena Objava sa radosnom vije{}u o oslobo|enju Meke: “Mi }emo ti dati sigurnu pobjedu; da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju prema tebi potpunom u~inio, da bi te na pravi put uputio.” Tako|er je spu{ten ajet o onima koji su mu dali prisegu na smrt pod drvetom: “Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao {ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih i nagradit }e ih skorom pobjedom.”

MEDINSKI MU.TIJA
Nakon Resulullahovog, a.s., preseljenja na ahiret, Seleme se mnogo ra`alostio. Sje}ao se: “Borio sam se sa Poslanikom u sedam bitaka, a sa Zejdom ibn Harisom, r.a., u devet.” ^itav Selemin, r.a., `ivot bio je u znaku borbe na Allahovom putu, a njemu je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Na{ najbolji pje{ak-ratnik je Seleme ibnul-Ekve’.” Seleme se poslije posvetio tra`enju znanja i izu~avanju vjerskih propisa. Stalno je boravio u mesd`idu i na predavanjima uleme dok nije postigao visok stupanj znanja i cjelovito shvatanje vjerskih propisa. Ljudi su ga voljeli zbog njegove iskrenosti, jasnog mi{ljenja i otvorenosti. O njemu je njegov sin Kajs rekao: “Moj otac nikada nije slagao.” Seleme, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.: “Rekao je Allahov Poslanik, a.s.: ‘Ko god ka`e na mene neistinu, koju ja nisam rekao, neka pripremi za sebe mjesto u vatri.’” Seleme, r.a., stekao je toliko znanja da je drugima obja{njavao vjerske propise, pa je dobio nadimak “Medinski muftija”. Ljudi su dolazili u mesd`id i pitali ga, a on im je odgovarao i tuma~io. Dijelio je siroma{nima, oro{enih o~iju od samilosti i bri`ljivosti. Dijeljenje u ime Allaha, d`.{., bilo mu je najdra`e djelo i da su mu tra`ili da im da `ivot, ne bi se dvoumio da im ga da. Ljudi su to znali, pa bi neko, kada bi tra`io od njega ne{to, rekao: “Molim te za to u ime Allaha, d`.{..” Pojedini ~lanovi njegove porodice po~eli su ga koriti zbog toga {to je mnogo dijelio, po{to se mnogo ~ega odricao da bi dao drugome, a on im je jednostavno odgovorio: “Ko ne daje u ime Allaha, d`.{., pa u ime koga }e davati?”

294                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRESELJENJE NA AHIRET
Seleme, r.a., `ivio je dugo, do`ivio je slu~aj ubistva halife Osmana ibn Affana, r.a. Poslije toga shvatio je da su se pred muslimanima otvorila vrata smutnje i da }e dani koji dolaze za njih biti te{ki. Napustio je Medinu i povukao se od ljudi. Iselio se u Rebzu, mjesto u kojem je bio Ebu Zerr el-Gaffari, r.a., i tu provodio dane u pobo`nosti i povu~enosti, `ale}i zbog onog {to je me|u muslimanima. Sedamdeset ~etvrte godine po Hid`ri, obuzet `udnjom za Medinom i `eljom da posjeti mezar Allahovoga Poslanika, a.s., oti{ao je u grad i u njemu proveo tri dana. Tu u Medini ga zate~e smrt, i u njoj ga i ukopa{e. Neka se Allah, d`.{., smiluje Selemi ibnul-Ekve’u, hrabrom vjerniku, odva`nom muslimanu, skromnom pobo`njaku.

EL-BERA’ IBN MALIK, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Njegovo ime je El-Bera’, sin je Malikov, a Malik je sin Nadirov, a on sin Damdamov, a on Zejdov, a on Haramov, a on D`undubov, a on Amirov, a on Ganmov, a on Adijjev, a on je sin En-Ned`d`ara el-Ensarijja. Brat mu je bio Enes ibn Malik, sluga Poslanika, a.s., i prenosilac njegovih hadisa. Majka mu je Ummu Sulejm, plemenita i dobra `ena koja je me|u prvima pre{la na islam.

PRIMANJE ISLAMA
El-Bera’ ibn Malik, r.a., odrastao je u ku}i u kojoj se znalo za islam. Majka mu je bila bogobojazna vjernica koja je `eljela da joj djeca postanu iskreni borci na putu pravde i istine, pokorni i vjerni naj~asnijem vjerovjesniku i poslaniku Muhammedu, a.s. Dva ~lana ove porodice proslavi{e se slu`e}i dini-islamu i pokloni{e svoje `ivote za vjeru. Prvi od njih je Enes ibn Malik koga je majka u njegovoj desetoj godini poklonila Poslaniku, a.s., rekav{i: “O Bo`iji Poslani~e, ovo je moj sin Enes, poklanjam ga tebi... neka te slu`i, pa moli Allaha, d`.{., za njega.” Resulullah, a.s., pribli`io ga je sebi i poljubio izme|u o~iju, te zamolio Allaha, d`.{., za njega rije~ima: “Gospodaru moj, pove}aj mu imetak i potomstvo, blagoslovi ga i uvedi u D`ennet ...” Enes ibn Malik, r.a., slu`io je Resulullaha, a.s., sve do njegovoga preseljenja na ahiret, a poslije njega `ivio je do svoje devedeset devete godine, opskrbljen velikim brojem djece i unu~adi i velikim imetkom, zahvaljuju}i blagoslovu plemenitoga Vjerovjesnika, a.s., i njegovoj dovi. Imao je i ba{~u koja je ra|ala dva puta godi{nje.

296                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Njegov brat, El-Bera’ ibn Malik, r.a., poklonio je svoj `ivot Uzvi{enom Allahu, bore}i se na Njegovom putu i brane}i ~istu vjeru svom snagom i odlu~no{}u koju mu je Allah, d`.{., podario.

OSOBENOSTI
El-Bera’ ibn Malik bio je sklon {utnji i razmi{ljanju. Malo je govorio, u dru{tvu tih, a u ratnim pohodima bi se preobrazio u razaraju}i uragan pred kojim su uzmicali i bje`ali poznati junaci, znaju}i njegovu prodornost i hrabrost i umije}e kori{tenja sablje. Mo`da rije~i vo|e vjernika Omera ibnul-Hattaba, r.a., najbolje govore o li~nosti El-Bera’a i njegovoj hrabrosti. Rekao je: “Ne postavljajte El-Bera’a ibn Malika na ~elo vojske, uni{tit }e je svojom nedosti`nom prodorno{}u, nadiranjima i napadima.” El-Bera’ imao je kovrd`avu sme|u kosu, bio je vitak, srednjega, skoro niskoga rasta, mr{av, crnomanjast, mi{i}avoga lica. Nije ga zanimao izgled, nije se dotjerivao niti je birao odje}u, cijeli svoj `ivot je poklonio d`ihadu - borbi i `rtvi na Allahovom, d`.{., putu. Kad bi ~ovjek vidio njegovu nje`nu vanj{tinu i mali rast, nikada ne bi pomislio da je on junak za kojim su silna juna{tva i podvizi, i ~ije ime je svrstano u epopeju islamskoga juna{tva i d`ihada, legendarna li~nost koja je ispisala zlatnu stranicu historije. El-Bera’ je imao mehak i umilan glas i bio je jedan od dvojice koje je Poslanik, a.s., izabrao kao rivale karavanskim pjesnicima. End`e{e el-Habe{i45 bio je rival `enama, a El-Bera’a ibn Malik rival mu{karcima.

BITKA NA JEMAMI
Kada je Bo`iji Poslanik, a.s., preselio na ahiret, hilafet je preuzeo Ebu-Bekr, r.a. Prvo sa ~ime se suo~io bilo je otpadni{tvo od islama nekih arapskih plemena i njihov povratak u d`ahilijet, sa svim onim {to on nosi od idolopoklonstva i vi{ebo{tva. To je predstavljalo pravu opasnost za opstanak istinske bo`anske poruke. Ebu-Bekr es-Siddik, r.a., suprotstavio se otpadnicima svom `estinom, odlu~no{}u i vjerom, a to su kasnije postali poznati ratovi protiv otpadni{tva. Najopasniji murtedlukotpadni{tvo koje je upoznao Arapski poluotok bilo je otpadni{tvo plemena Benu-Hanife, pomaga~a Musejleme ibn Habiba, poznatog kao Musejlema el-Kezzab (la`ac). Halifa Ebu-Bekr, r.a., po~eo se spremati za borbu protiv Allahovih, d`.{., neprijatelja. Kada su se osjetili spremnim za nove ratne pohode, Ebu-Bekr poslao je Musejlemi vojsku na ~elu sa Ikrimom ibn Ebi-D`ehlom, r.a., i [urahbilom ibn Hasnom, r.a. Ova vojska nije mogla iza}i na kraj sa plemenom Beni-Hanife koje je imalo skoro ~etrdeset hiljada vojnika, zato je halifa poslao poja~anje na ~elu sa Halidom ibnul-Velidom, r.a., Allahovom isukanom sabljom.

Ashabi Allahovog Poslanika

297

Kada je ~uo vijest o Halidovom dolasku, Musejlema se ulogorio na mjestu zvanom Akree, blizu Jemame. Mobilizirao je sva plemena koja su mu bila pokorna u to vrijeme, na ~elu sa plemenom Benu-Hanife, razjaruju}i u njima predislamski fanatizam i duh plemenske pristrasnosti. Po dolasku na mjesto bitke, Halid upotrijebi svoje ratno iskustvo i podijeli vojsku na tri dijela, svaka je grupa vojske nosila svoj bajrak. Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa, r.a., postavio je za bajraktara ensarija, Salima {ti}enika Ebu-Huzejfe, r.a., za bajraktara muhad`ira, a ostalim Arapima imenova po bajraktara za svako pleme. Kod prvoga susreta muslimani pretrpje{e poraz od ratnika Benu-Hanife, koji uspje{e sti}i do Halidovog {atora i umalo ubiti njegovu `enu Ummu Temim. Tada su se podigli muslimanski glasovi bodre}i na borbu i `estinu: “O vi, kojima je spu{tena sura El-Bekara, neistina je danas pora`ena...” Nakon ovoga, ovi iskreni vjernici pokazali su juna{tva kakva historija ne bilje`i. Sabit ibn Kajs, bajraktar ensarija, ukopao je noge u pijesak da se u~vrsti u svojoj nepokolebljivosti i tako je ostao sve do svoje pogibije. Zejd ibnul-Hattab, r.a., brat Omera, r.a., jurnuo je u borbu, govore}i: “O ljudi, stisnite zube! ...udrite po neprijatelju... samo naprijed! Tako mi Allaha, ne}u progovoriti dok ne budu pora`eni, ili dok ne sretnem Allaha sa opravdanjem za nemo}.” Nastavio se boriti sve dok nije poginuo. Ebu Huzejfe, r.a., prodirao je vi~u}i svojim gromkim prodornim glasom izme|u safova muslimana: “O vi kojima je spu{ten Kur’an... Ukrasite ga svojim djelima!” I on se borio dok nije bio ranjen. El-Bera’ ibn Malik, r.a., govorio je ljudima oko sebe: “O Ensarije, neka niko od vas ne razmi{lja o povratku u Medinu! Vi od danas nemate Medine... Samo Allah... zatim D`ennet!” Muslimani su uspjeli odbiti napad, a la`ov Musejlema povukao se. Vojska se rastavila i svaka osnovala tabor su~eljen drugom protivni~kom taboru. Halid ibnul-Velid, r.a., izdvojio se, izazivaju}i na dvoboj: “Ja sam Ibnul-Velid... Ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd... Va Muhammedah46...”, a nije ni s kim iza{ao na dvoboj, a da ga nije ubio. Nakon dvoboja, rat se ponovo zao{trio. Muslimani su u~vrstili svoje polo`aje i na ~elu sa plemenitim ashabima, r.a., u najte`im trenucima pokazali izdr`ljivost i ~vrstinu. Potisnuli su Musejlemu i njegovu vojsku i prisilili ih da se zajedno sa plemenom Benu-Hanife povuku u tvr|avu zvanu “Ba{~a smrti”. Pozatvarali su vrata tvr|ave i nastavili bitku strijelama, raniv{i ili ubiv{i mnoge muslimane. El-Bera’ ibn Malik namjerio je u}i u “Ba{~u”, pa je visokim glasom povikao: “O muslimani, pomozite mi da u|em unutra!” Tu ga je okru`ilo nekoliko jakih ljudi, stavili su ga na oklop i ponijeli na kopljima do zidina “Ba{~e”, a zatim ga ubacili u unutra{njost tvr|ave. Halid ibn Velid posmatrao je ovaj zadivljuju}i prizor, prate}i ga rije~ima: “Na njiih, ensarijski mladi}u!” El-Bera’ je uletio me|u Musejleminu vojsku i po~eo kositi ispred sebe, ubijaju}i i ranjavaju}i,

298                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

a oni su, zate~eni ovim ~inom, bje`ali glavom bez obzira. El-Bera’ krenuo je u pravcu vrata `ele}i omogu}iti muslimanima ulaz, ali su ga Musejlemini vojnici do~ekali sa sabljama i kopljima. Tu ih je on potisnuo poput nadolaze}e bujice, razmahuju}i sabljom oko sebe sve dok se nije probio do vrata i otvorio ih. Muslimani su u{li i navalili na vojsku nevjerstva, idolopoklonstva i la`i, `ele}i smrt njihovom la`nom poslaniku, koji se bio zavukao iza zida. Do njega je do{ao Vah{ij ibn Harb, Hamzin ubica, zamahnuo je no`em i zabio ga u Musejlemin vrat, zatim mu se primakao Simak ibn Har{e Ebu-Dud`ane i dokraj~io ga udarcem ma~a. Tako muslimani, Allahovom voljom, podvigom junaka El-Bera’a ibn Malika, r.a., ostvari{e veliku pobjedu. On je u ovoj bici zadobio preko osamdeset rana, {to od ma~a, {to od uboda strijela i kopalja. Halid ibn Velid naredio je da se El-Bera’ prenese u {ator sa posebnom njegom i lije~enjem zadobijenih rana. Sam je nadzirao njegovo lije~enje, cijene}i i uva`avaju}i ono {to je uradio na Allahovom putu. Lije~enje je trajalo pun mjesec dana, da bi mu se zatim Allah, d`.{., smilovao izlije~iv{i silne rane.

@ELJA ZA [EHADETOM 47 NA ALLAHOVOM, D@.[., PUTU
El-Bera’, r.a., vratio se borbi na Allahovom putu, bore}i se protiv nevjerstva i idolopoklonstva gdje god bi ga na{ao, {ire}i rije~ istine i pravde. @elio je pokloniti svoj `ivot na Allahovom putu, a slogan su mu bile rije~i: “Allah... i D`ennet.” Ovaj je veliki ~ovjek bio u~esnik svih bitaka za vrijeme `ivota Bo`ijeg Poslanika, a.s., a nastavio se boriti i poslije njegove smrti kao da se obavezao poginuti na bojnom polju. On nije ulazio u borbu kao {to su to radili drugi obi~ni borci i junaci, ve} bi se bacao sna`no i sa imanom, ne vode}i ra~una o smrti. El-Bera’ ibn Malik, r.a., izdvajao se od ostalih boraca ja~inom u rukama koja se rijetko vi|a kod ljudi. Enes ibn Malik, r.a., prenosi od svog brata El-Bera’a, r.a., da je rekao: “Sreo sam u bici sa Musejlemom ~ovjeka zvanog Himarul-Jemame. To je bio jedan gorostas koji jo{ nije bio ni upotrijebio svoj ma~. Udario sam ga u noge lahko, kao da sam proma{io, a on pade. Uzeo sam njegov ma~, a svoj vratio u korice, ali taj ma~ mi pu~e nakon prvoga udarca.” Jednom se El-Bera’ razbolio, pa su prijatelji, bra}a i poznanici po`urili da ga posjete. Zagledao im se u lica, {ute}i i smireno, kao da im ~ita misli. Zatim je rekao: “Mo`da se bojite da }u umrijeti u krevetu?! Ne, tako mi Allaha, ne}e me Allah, d`.{., li{iti pogibije na Njegovom putu.” ^im je ozdravio, priklju~io se muslimanskoj vojsci u osvajanju Iraka i

Ashabi Allahovog Poslanika

299

Perzije. Tamo je iznova pokazao svoja juna{tva koja su potvrdila ve} dokazanu smjelost i ~vrstinu. U jednom od osvajanja Perzijanci su pora`eni od muslimana, pa su se utvrdili u kulu opasanu visokim zidom. Opsada kule i poku{aj prelaska zidina je potrajao. Perzijanci su bacali `eljezne lance na ~ijim krajevima su bile vezane u`arene kuke za ka~enje mesa. Te kuke bi se zabadale u tijela muslimanskih boraca i tako ih, ranjene ili mtrve, dizali u kulu. Jedna od tih kuka zabola se u tijelo Enesa ibn Malika, El-Beraovog brata. Kada ga je El-Bera’ vidio, uhvatio je lanac, ne obra}aju}i pa`nju {to je u`aren i {to mu pr`i meso, tako da se sve dimilo iz njega. Zatim je ispravljao kuku sve dok je nije izvukao iz bratovog tijela i tako ga, Allahovim emrom, spasio sigurne smrti. Kada se spustio na zemlju, na ruci mu vi{e nije bilo mesa, ostale su samo kosti. Ostao je na lije~enju dok se nije oporavio i dok mu ruka nije zamladila.

BITKA KOD EHVAZA 48
El-Bera’, r.a., vratio se d`ihadu ~im je za to stekao minimalne zdravstvene uvjete, nadaju}i se i o~ekuju}i ostvarenje `ivotne mu `elje i cilja kome je stremio - poginuti na Allahovom, d`.{., putu i pridru`iti se Njegovom ~asnom Poslaniku, a.s. I do{lo je vrijeme ostvarenja njegova sna. Rat na Ehvazu je bio u toku, a posebno velika bitka kod grada Tustura. Kada je Hurkus ibn Zuhejr osvojio ehvazijsku ~ar{iju, Hurmuzan je pobjegao sa vojskom prema Ramehurmuzu, gdje se utvrdio u kuli opasanoj zidinama. Muslimani su dugo opsijedali kulu, pa kada je `ivot unutar zidina postao nesno{ljiv, Hurmuzan je zatra`io primirje, pristaju}i izdvajati d`izju. Hurkus je preko svojih pretpostavljenih dostavio ovaj zahtjev halifi te on pristade sklopiti mir sa Ramehurmuzom, Tusturom, D`undu Jesborom i drugim gradovima. Rat u tom podru~ju je splasnuo, a gradovi su nastavili izdvajati d`izju. Me|utim, perzijski kralj Jezded`ird po~e hu{kati i podsticati Perzijance na borbu protiv muslimana. Govorio je kako su muslimani zavladali njihovom zemljom i narodom, pro{irili svoju vjeru i sproveli zakone, namjeravaju}i tako u narodu probuditi perzijski nacionalizam. Po~eli su se spremati za progon muslimana, dogovoriv{i se da u ratu protiv njih ostanu jedinstveni, i da krenu ka gradu Basri. Vijesti o velikom pohodu koji spremaju Perzijanci doprle su i do halife Omera ibnulHattaba, r.a., pa je on pisao S’adu ibn Ebi-Vekkasu, r.a., u Kufu da opremi veliku vojsku u pravcu Ehvaza, na ~elu sa Nu’manom ibn Mukarrinom, r.a. Tra`io je od njega da upotrijebi sve {to je u njegovoj mo}i, a spomenuo mu je i neka imena istaknuta po hrabrosti i ~estitosti. Naredio je da se za vojskovo|e postave: D`erir ibn Abdullah el-Bed`elijj, D`erir ibn Abdullah el-Humejrijj, Suvejd ibn Mukarrin i Abdullah ibn Zi Sehmejn, r.a. U isto vrijeme halifa je poslao

300                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

pismo i Ebu-Musau el-E{a’riju, r.a., u Basru da opremi vojsku na Ehvaz pod vo|stvom Suhejla ibn Adijja, r.a., i da s njim bude: El-Bera’ ibn Malik, Asim ibn Amr, Med`d`e’ ibn Sevr, K’ab ibn Sevr, Huzejfe ibn Muhsin, Arfed`e ibn Herseme, Abdurrahman ibn Sehl i Husajn ibn M’abed, r.a. Tako|er je naredio da za glavnog vojskovo|u oba odreda, i onih koji im se naknadno pridru`e ili priteknu u pomo}, postavi Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a. En-Nu’man ibn Mukarrin, r.a., pokrenuo je vojsku iz Kufe ne ~ekaju}i dolazak odreda iz Basre. Tu Hurmuzan vidje zgodnu priliku da raskine ugovor i prekine primirje misle}i da }e pobjeda nad En-Nu’manovom vojskom zna~iti i kona~nu pobjedu Perzijanaca. Stigao je Hurmuzan na ~elu vojske naspram En-Nu’mana, a do bitke je do{lo kraj grada Ramehurmuza, u mjestu Irbil. Kada se povela bitka, zbog njene `estine, pra{ina je cijeli prostor zaklonila od svjetlosti dana, a muslimani pokaza{e po`trvovanost i bezgrani~nu hrabrost, ne pre`u}i od smrti. Hurmuzan je, pora`en, pobjegao u Tustur, prepu{taju}i muslimanima Ramehurmuz i sve {to je ostavio iza sebe od oru`ja, municije, ratne opreme ihrane. Vijest o ovom doga|aju doprla je i do mud`ahida Basre, te su oni direktno krenuli ka tusturskoj tvr|avi gdje se krio Hurmuzan. Tu su se sreli sa odredom iz Kufe, ujedinili su vojske pod vo|stvom Ebu-Sebrea ibn Ebi-Ruhma, r.a., i tako izvr{ili zapovijed halife Omera, r.a. Muslimani su stegli obru~ oko Tustura gdje je Hurmuzan sakupio ogroman broj ljudstva i ratnika, zatrovanih `arom nacionalizma i idolopoklonstva. Njihov tako veliki broj odvratio je muslimane od direktnoga sukoba i ostvarenja pobjede. Kada je halifa saznao za ovu situaciju, pisao je Ebu-Musi el-E{a’riju, r.a., da im odmah i sa velikim poja~anjem pritekne u pomo} i da preuzme vo|stvo ujedinjenih muslimanskih snaga sastavljeno od mud`ahida Kufe i Basre. Ebu-Musa el-E{’ari dr`ao je u obru~u Tustur, uz stalne bitke; bilo u obliku dvoboja bilo u obliku sukoba vojski. To, kao i dugotrajna opsada i povelik proj poginulih iscrpilo je muslimanske snage. Ti dani bilje`e juna{tvo El-Bera’a ibn Malika, r.a., koje zaslu`uje da na stranicama historije bude ispisano zlatnim slovima. U ovoj bici El-Bera’ samo u dvobojima ubio je stotinu perzijskih vojnika, ne broje}i one koji su u susretima dvije vojske pali od njegova ma~a.

Ashabi Allahovog Poslanika

301

[EHADET
Pamtili su muslimani koliko je Poslanik, a.s., volio El-Bera’a ibn Malika, kao {to su se sje}ali i Poslanikovih rije~i kazanih o njemu. Podsjetili su El-Bera’a na to, pitaju}i ga: “Sje}a{ li se, El-Bera’, kada je Poslanik, a.s., rekao: ‘Mo`da neko, zapra{en i neuredan, koji nema u posjedu ni dvoju odje}u da preobu~e, kome niko ne pridaje pa`nju, kada zamoli Allaha, d`.{., ne{to, On mu ispuni dovu. Od njih je El-Bera’ ibn Malik.’” El-Bera’ odgovori: “Sje}am se.” Zatim su mu rekli: “O El-Bera’, moli Allaha, d`.{., da pobijedimo i da budu pora`eni.” El-Bera’ je podigao pogled prema nebu i digao ruke, mole}i Allaha ~ista srca i iskrene vjerni~ke du{e: “Moj Gospodaru, porazi na{e neprijatelje i u~ini nas pobjednicima. Pridru`i me Tvome miljeniku Poslaniku, a.s.” Krenuli su muslimani u pravcu Perzijanca, a oni su krenuli prema muslimanima. Bitka se rasplamsala... padali su mrtvi i ranjeni, njihov broj se pove}avao iz sahata u sahat... [ehadeti i tekbiri su odzvanjali prostorom. Tu i tamo ~uo se poziv za pomo} ili vrisak. Neustra{ivi borac i smjeli ratnik El-Bera’ borio se, `ude}i za pogibijom na Allahovom putu. Muslimani su ostvarili pobjedu u ovom okr{aju, a Perzijancu su poskakali u rovove koje su mud`ahidi provalili i odatle ih prisilili na povla~enje u kulu, koja je zbog njihovog velikoga broja brzo postala pretijesna. Jedan od Perzijanaca do{ao je do Ebu-Muse el-E{’arija, r.a., i zatra`io od njega garanciju za sigurnost. Kada je dobio garanciju, obavijestio ih je o prolazu kroz koji muslimani mogu prodrijeti u kulu; kroz vodeni kanal koji vodi u kulu. Ebu-Musa je odabrao hrabre i iskusne ljude, dobre pliva~e, koji su se s lahko}om kretali kroz vodu. Prvi iz skupine u kulu je izbio Abdullah ibn Mugaffel el-Muzenijj, r.a., za njim i ostali. Poubijali su stra`are, prenera`ene njihovom pojavom, i otvorili kapije na koje su nagrnuli muslimani, spremni i nao{treni za borbu. Hurmuzan se neko vrijeme uspijevao odupirati, i prije nego se povukao u zatvoreni i nepristupa~ni dio kule, ubio je El-Bera’a ibn Malika, r.a., i Med`d`e’eta ibn Sevra, r.a. Kada su ga pritijesnili sa svih strana, obratio se muslimanima: “Imam tobolac sa stotinu strijela. Ako mi se bilo ko poku{a primaknuti, bit }e pogo|en. I kakva vam je korist od toga {to }ete me zarobiti kad ubijem stotinu va{ih ljudi?” “[ta ho}e{?”, pitali su ga. On odgovori: “Ho}u garanciju, ako se predam da }ete me odvesti va{em halifi Omeru ibnul-Hattabu,

302                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

da mi on sudi.” Pristali su na to, a on je bacio luk i strijelu i predao se. Tako su ga vezanog odveli Omeru ibnul-Hattabu, r.a. El-Bera’ ibn Malik, r.a., pridru`io se onome koga je volio, ko mu bija{e plemeniti uzor i uzvi{eni primjer. Pridru`io se Poslaniku i miljeniku Muhammedu, a.s., sretan {to se ostvario njegov san - pogibija na Allahovom putu, za koju je kroz ~itav `ivot i{ao sa sloganom: “Allah i D`ennet.” Allah, d`.{., smilovao se El-Bera’u ibn Maliku.

IJAD IBN GANM, R.A.
NJEGOVO IME I PORIJEKLO
Ime mu je Ijad, sin je Ganmov, a on je sin Zuhejrov, a on Ebi [eddadov, a on Rebi’in, a on Hilalov, a on Vuhejbov, a on Dabbeov, a on El-Harisov. El-Haris je sin .ehra el-Kure{ijja el-.ehrijja. Bio je amid`i} povjerenika ummeta - Ebu-Ubejdea ibnul-D`erraha, r.a.

OSOBENOSTI
Ijad ibn Ganm poti~e iz ugledne kurej{ijske porodice u Meki. Njegov otac Ganm ibn Zuhejr el-.ehrijj bio je jedan od kurej{ijskih trgovaca i poglavara Meke, po svom ugledu i gospodstvu odgovarao je Benu-Abdul-Muttalibu, Benu-Abdu{-[emsu, Benu-D`ah{u i drugim poznatim mekelijskim starje{inama. Ijad je odrastao u blagostanju. Posjedovao je obilan imetak, imao je i svoje robove kao sluge. Kurej{ije su ga cijenile i uvijek sve~ano do~ekivale, ukazuju}i po{tovanje njemu i njegovome ocu. Ijad je bio obrazovana li~nost. Vrijeme je provodio u lovu, jahanju, pribavljanju i izradi oru`ja. U `ivotu mu nije ni{ta manjkalo - svi njegovi zahtijevi bili su udovoljeni i sve njegove `elje ispunjene. Me|u svijetom je bio poznat po svojoj inteligenciji i pronicljivosti. Mirno i stalo`eno je posmatrao ljude, prou~avao ih je poku{avaju}i prodrijeti u njihovu psihu. Odatle bi ~esto izraslo prijateljstvo s tim ljudima. Imao je nadimak “Opskrbnik putnika namjernika”, jer je hranio i pomagao prijatelje prilikom putovanja kada bi im ponestalo opskrbe. Zbog njegove velikodu{nosti i primjernog ahlaka Ibn-Kajs je zabilje`io sljede}e stihove: “Ijad, ko taj Ijad od Ganma bija{e? To je onaj kog ljudi najvi{e volje{e.” Bio je srednjega rasta, ~vrste gra|e, izra`enih mi{i}a, nje`ne tamne puti, okrugla lica, krupnih o~iju, imao je gustu kosu koju je ~esto knio.

304                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

PRIMANJE ISLAMA
Ijad ibn Ganm je pokasno primio islam, kao i ve}ina velikana Kurej{ija. Njegov ulazak u islam nije bio lahak. Bio je gospodin kome su se pokoravali i bio je cijenjen u svojoj familiji, pa je od samog po~etka islama uklju~en u mu{ri~ku kampanju protiv islamske misije. U~estvovao je u borbama protiv Poslanika, a.s., i muslimana na Bedru, Uhudu i Hendeku kao `estok borac. Poslije Bitke na Hendeku Ijad je po~eo razmi{ljati o Allahovom Poslaniku, a.s. Primijetio je njegovu ustrajnost i iskrenost u dostavljanju Objave i {irenju islama, uprkos svim tegobama i neda}ama koje su ga pratile. Dobro je poznavao Muhammeda, a.s., po{tivao ga i cijenio, znao je njegove vrline, njegovu povjerljivost, iskrenost, ~istotu i ~ednost du{e. Jednoga dana Ijad ibn Ganm je u tajnosti iza{ao iz Meke i oti{ao u Medinu gdje se susreo sa Resulullahom, a.s., i pred njim objavio svoj islam. Poslije nekog vremena napustio je Meku i nastanio se u Medini. Priklju~io se muslimanskome d`ematu i na{ao za{titu i uto~i{te pod zastavom Muhammeda, a.s. Time je uvr{ten me|u hrabre ashabe muhad`ire. Tu se posvetio izu~avanju Kur’ana i u~enju vjere.

[UTLJIVI MUD@AHID
Ijad, r.a., naselio se u Medini. Nakon odre|enog vremena Bo`iji Poslanik, a.s., odlu~io je i}i u Meku, hodo~astiti Mesd`idul-haram i obaviti umru. Bilo je to {este godine po Hid`ri. S njim je bio i Ijad ibn Ganm, r.a. U~estvovao je u svim pohodima i ratovima koje je vodio Poslanik, a.s., u to vrijeme. Prilikom osvajanja Meke Ijad, r.a., predvidio je jedan od muslimanskih odreda. Odlu~io se za borbu u kojoj }e ili pobijediti ili biti {ehid. Na dan Hunejna Ijad je bio nepokolebljiv i ustrajan, zajedno sa ostalim muslimanima, kada su iznenadili Benu-Hevazin u dolini Hunejna. Zahvaljuju}i Allahu, d`.{., Koji je njemu i ostalim muslimanima podario ustrajnost, ostvarena je pobjeda. U borbi i opkoljavanju plemena Benu-Sekif u Taifu proveo je mnogo vremena. Poslanik, a.s., preselio je svome Gospodaru, a naslijedio ga je Ebu-Bekr, r.a., u doba kada su se pojedina arapska plemena po~ela odmetati od islama. Stanovnici Meke i Medine i pojedina beduinska plemena ~vrsto su ~uvali svoju vjeru. Muslimani su, sa spremno{}u da daju svoje `ivote, bili okupljeni oko Ebu-Bekra, r.a., koji ih je predvodio u borbi protiv odmetnika. Ijad, r.a., priklju~io se vojsci Halida ibn el-Velida, r.a., i u~estovao u najve}oj bici protiv

Ashabi Allahovog Poslanika

305

odmetnika Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba, plemena Benu-Hanife i nekih susjednih plemena. Opremio je veliku vojsku sa vi{e od ~etrdeset hiljada vojnika. Poslije pobjede koja je pripala muslimanima u Bici na El-Jemami i smaknu}a Musejleme, Ijad je kao vo|a odreda bio zadu`en da ide na sjever prema Iraku radi dokraj~ivanja pobune nekih arapskih plemena. Stigao je do mjesta El-’Irad, izme|u En-Nebad`a i Hid`aza, i presudio pobunjenicima. Tamo je ostao sve do nove naredbe za pokret.

DEVMETUL-D@ENDEL
Poslije stabiliziranja situacije na Arapskom poluotoku i ponovnog ujedinjenja stanovnika pod okriljem islama, jedan vitez islama vodio je vojsku u raznolike i pojedina~ne napade na ira~ka podru~ja. Borio se i zadobijao veliki ratni plijen. Bio je to El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani, r.a., koji je `elio da muslimani krenu u osvajanje Iraka i {irenje dini-islama u njemu, kako bi ukinuli perzijski utjecaj na tom podru~ju. El-Musenna je pisao halifi, tra`e}i poja~anje i zvani~nu dozvolu za pohod. Napisao je: “Ako mi po{alje{ poja~anje, ~ut }e{ za to. Arapi }e se svi meni priklju~iti i Allah, d`.{., ponizit }e mnogobo{ce. Jo{ da ti ka`em, stranci nas se boje, strahuju i bje`e od nas.” Slo`io se halifa Ebu-Bekr, r.a., sa mi{ljenjem El-Musenne, te je izradio plan za osvajanje Iraka pomo}u dvije skupine vojske. Jedna }e krenuti sa istoka u pravcu sjevera, prema mjestu El-Hiri. Osvajanje bi vodio Halid ibnul-Velid, r.a., koji je uspje{no okon~ao borbe sa la`ovom Musejlemom i njegovim pristalicama; druga skupina i{la bi sa zapada u pravcu sjevera pod vo|stvom Ijada ibn Ganma, r.a., i tako|er, osvajala podru~ja, kako bi se nakon toga srela sa Halidovom vojskom u mjestu El-Hira. Ova operacija imala je za cilj priklije{titi neprijatelja. Halifa posla poruku za brzi pokret: “Zaista, Allah, d`.{., ti je pomogao, pa kreni ka Iraku i po~ni od morske luke gdje su `itelji Sinda i Hinda. Napreduj dok ne sretne{ Ijada.” Sli~no je napisao i Ijadu ibn Ganmu, r.a., koji se nalazio u mjestu El-’Irad: “Idi dok ne do|e{ do mjesta El-Mesih, po~ni od njega, zatim odozgo u|i u Irak i napreduj dok ne sretne{ Halida. Onome ko `eli da se vrati iz pohoda dozvolite, ne tjerajte nikoga silom. Po`urite ka El-Hiri, ko od vas prvi do|e do nje, on je vo|a ostalima. Kada se sastanete u El-Hiri i kad provalite tvr|avu Perzijanca i budete sigurni da ne}ete biti napadnuti iz pozadine, neka jedan od vas pomogne muslimanima i ovom drugom. A taj drugi neka navali na Allahove i va{e neprijatelje od stanovnika Perzije, na njihove ku}e i centar njihove snage - El-Medain. Borite se, ustrajno im se suprotsavljaju}i i tra`ite pomo} od Allaha, d`.{.. Bojte se Allaha, d`.{., i dajite prednost ahiretu nad dunjalukom, pa }ete ih dobiti zajedno.

306                                                      Ashabi Allahovog Poslanika

Nemojte izabrati dunjaluk, pa }e vam i on biti oduzet. ^uvajte se svega na {ta vas je Allah, d`.{., upozorio. Klonite se grijeha i po`urite sa teobom; ~uvajte se ustrajnosti u grijesima i odga|anja teobe...” Halifa nije `elio da u osvajanju Iraka u~estvuje ijedan musliman pod prisilom, `elio je samo dobrovoljce. Ijad je dostavio svojim vojnicima halifine naredbe, a isto to je uradio i Halid. Ko je od vojnika `elio da se vrati svojoj ku}i bilo mu je dozvoljeno, pa se veliki broj vojnika razi{ao, a vojska se umanjila i znatno oslabila. Isto se desilo i sa Halidovom skupinom. Zato su oni tra`ili od halife da ih pomogne dobrovoljcima iz Medine. Halifa je zadu`io ElKa’ka’a ibn Amra et-Temima, r.a., da se priklju~i muslimanskoj vojsci. Halila Abda ibn Avfa el-Humerija, r.a., zadr`ao je da se priklju~i vojsci Ijada ibn Ganma, r.a. Zatim je napisao Ijadu i Halidu: “Okupite one koji su se borili protiv odmetnika od vjere i one koji su ostali postojani u islamu nakon Allahova Poslanika, a.s. Neka se s vama nikako ne bore oni koji su se bili odmetnuli od vjere, sve dok o njima ne donesem odluku.“ Krenuo je Halid ibn el-Velid, r.a., na ~elu svoje vojske i nizao pobjedonosne akcije, a za njim je bila vojska od osamnaest hiljada mud`ahida. Ijad ibn Ganm, r.a., krenuo je prema Devmetul-D`endelu, kao prvom osvojenom mjestu nakon {to se uputio prema El-Mesihu, na osnovu halifine naredbe. Njegova je vojska imala dvije hiljade mud`ahida. Devmetul-D`endel bio je izgra|en grad, nalazio se izme|u Medine, Damaska i Kufe. Bio je za{ti}en izuzetnim utvr|enjem i u njemu je bio dvorac Es-Samuela ibn Adija, zvanog Marid. Ijad ibn Ganm, r.a., smatrao je da je zauzimanje ovog grada klju~na stvar kako bi se nastavilo dalje osvajanje. Ovaj grad, koji se nalazio na sjeveru Arapskoga poluotoka, na raskrsnici tri puta, je bio izvor opasnosti za muslimane koji bi se uputili u osvajanje podru~ja Iraka i [ama. Stanovnici Devmetul-D`endela saznali su za pohod muslimanske vojske, pa se sakupio veliki broj Arapa kr{}ana koji su bili pod za{titom nearapa, sa namjerom da odbiju muslimane. Kada je Ijad stigao u Devmetul-D`endel, ponudio im je jednu od tri solucije: - da u|u u vjeru islam; bit }e muslimani i odnosit }e se prema njima kao {to se odnose i prema svim muslimanima; - da predaju grad mirnim putem i da pla}aju d`izju; - ili borba! Stanovnici Devmetul-D`endela izabrali su tre}e - borbu. Pozatvarali su vrata i utvrdili se u gradu. Ijad je raspodijelio svoje snage oko grada i opkolio ga. Poku{ali su provaliti u grad, ali je bio izuzetno utvr|en pa im to nije uspjelo. Jedna grupa vojske je neprimjetno napustila grad i uz pomo} Arapa susjeda, okru`ila i napala jedan dio muslimanske vojske. Ijad i njegova vojska na{li su se u te{koj poziciji. Dr`ali su opkoljen grad, a bili su u nemogu}nosti izvesti pokret zbog toga {to je jedan dio njihove vojske pao u okru`enje. Vi{e puta povela

Ashabi Allahovog Poslanika

307

se bitka izme|u muslimana i njihovih neprijatelja. Na kraju su obje vojske postale iscrpljene i izmorene. Halifa je poslao Velida ibn Ukbeta, r.a., sa grupom mud`ahida da pomogne Ijadu. Kada je on do{ao i na{ao muslimane u tako te{kom polo`aju, rekao je Ijadu: “Dobra je ideja u nekim okolnostima bolja od mnogobrojne vojske. Po{alji nekog po Halida i zatra`i pomo}.” Halid ibnul-Velid, r.a., u periodu od oko sedam mjeseci uspio je osvojiti ve}i dio ira~ke oblasti. U njegove je ruke pala El-Hira kao i mnogi drugi izgra|eni gradovi i utvr|enja. Ijad je smatrao mjerodavnim mi{ljenje Velida ibn Ukbe, r.a., pa je poslao po Halida, tra`e}i od njega pomo} u poja~anju. Kada je izaslanik stigao do Halida, on je upravo zavr{avao Bitku Ajnu Temr. Perzijanci u njoj ostado{e pora`eni. Halid je napisao kratko Ijadu: “Od Halida Ijadu... Uskoro }e ti do}i konjica vitezova sa te{kim sabljama. Dolazit }e ti odred za odredom.” Halid, r.a., uputio se ka Devmetul-D`endelu. Kad njeni stanovnici saznado{e da on dolazi, prekinu{e obru~ koji su bili postavili nad dijelom muslimanske vojske i vrati{e se u utvr|enje grada. Plemena koja su bila u napadu na Devmetul-D`endel jesu: Kelb i Behra, koja je predvodio Vadiatul-Kelbi, s njima je bio ibn Vebre ibn Rumanus iz plemena Dad`aim koje je predvodio Ibn- Hadre`an i dijelovi plemena Gassan, zatim pleme Tenuh, koje je predvodio ibn ElEjhem. Halid ibn el-Velid, r.a., u saglasnosti sa Ijadom ibn Ganmom, r.a., izradio je plan koji je podrazumijevao napad na grad sa dvije strane. Podijelili su svoje snage u skladu s tim planom. Mno{tvo perzijskih boraca u gradu Devmetul-D`endelu obmanulo ih je, pa iza|o{e iz svojih utvr|enja u borbu sa muslimanima. Povela se strahovita borba. Halid je uspio dokraj~iti i uni{titi neprijateljsku vojsku koja je iza{la pred njega. Isto je tako i Ijad uspio poraziti one koji su iza{li pred njega. Neprijatelji su pobjegli u tvr|avu, a muslimani su ih slijedili, provalili su vrata tvr|ave i u{li u Devmetul-D`enedel. Tu se zarobi ogroman ratni plijen.

Perzijanci su po~eli praviti smetnje i nanositi {tetu muslimanima. Poluotok je prostran. Spremljeni odredi islamske vojske i njihove vo|e krenu{e u svome pravcu s odre|enim ciljevima. Garantiram sigurnost va{ih `ivota.. r. {to je ovaj i u~inio nakon ~ega su im se otvorila vrata grada.a. Istovremeno. jeste svjedok. Taglib i En-Nimr. sve do oblasti [ama. Njeni stanovnici okupili su se i zaklju~i{e da nisu spremni za rat sa muslimanima. Ijad je podr`ao Suhejla da napravi sporazum. Podsticali su njihove trgova~ke zastupnike Arape kr{}ane na Poluotoku. Odatle je slao uputstva i bio u stalnoj vezi s njima. Na vama je da ne gradite nove crkve i samostane. d`. Ijad i komanda bili su u sredini Poluotoka.a. Muslimani su imali razra|en plan za prodor u perzijske gradove i dalja osvajanja. tra`e}i od Ijada sporazum u vidu izdvajanja d`izje. Na tim pritokama gra|ene su tvr|ave i veliki gradovi.{.odred usmjeren prema Nisibehu.308                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJA^ POLUOTOKA Poslije Bitke na El-Kadisijji i pada El-Medaina. kao {to su rijeke El-Habur i Es-Sersar.. prote`e se od rijeke Tigris na istoku do rijeke Eufrat na jugu i zapadu. Milostivog. nalazi se na sjeveru Iraka. .a.a. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma stanovnicima Er-Rikae sa~injena na dan kada su muslimani u{li u grad. Stanovnici Poluotoka bili su Arapi iz plemena Ijad. halifa odlu~i zaustaviti njihove aktivnosti pa posla pismo S’adu ibn Ebi-Vekkasu. Kroz ta podru~ja tekle su mnoge pritoke Tigrisa i Eufrata. . Grad ne}e biti ru{en niti nastanjivan dok budete davali d`izju. Nakon u~estalih provokacija koje su ~inili muslimanima.a.” Garanciju je ovjerio svojim pe~atom.. a On je dovoljan kao svjedok. r. Ne ~inite izdajstvo. a zatim Hiranu i Er-Rahi na ~ijem ~elu je bio Abdullah ibn Utban. Odredi vojske bili su ovako raspore|eni: . prema sjeveru prote`e se pustinja. da zlostavljaju i napadaju tamo{nje stanovni{tvo. plemenima Rebi’a i Tenuh na ~ijem ~elu je El-Velid ibn Ukbe. situacija se stabilizira u vidu primirja izme|u muslimana i nemuslimana.odred vojske koja se treba uputiti prema zapadu Poluotoka. Nemojte da se ~uje zvonjava crkvenih zvona i ne isti~ite javno krstove i kipove. Sedamnaeste godine po Hid`ri. nare|uju}i mu pokret sa islamskom vojskom u pravcu Poluotoka i sa razli~itih strana. Suhejl ibn Adijj uputio se prvi prema Er-Rikai i opkolio je. . Iza toga. Poslali su izaslanika. r. Vo|a cjelokupne vojske bio je Ijad ibn Ganm.odred usmjeren prema Er-Rikai na ~ijem ~elu je bio Suhejl ibn Adijj.. Ijad je napisao garanciju o sigurnosti njegovim stanovnicima koja je ovako glasila: “U Ime Allaha. imetaka i bogomolja. r.. r. koji je bio u Kufi. Allah.

i muslimana s njim. r. Ijad. Samo {to su se muslimani pribli`ili mjestu Er-Ruha. Allah. i njihovih `ena. D`isr Minbed`. O njima je Ijad. Otvorili su vrata grada pa im je Ijad.a. Odvi se manji sukob u kome nevjernici do`ivje{e poraz.a. Potom Ijad ode prema Er-Ruhi. jeste svjedok. I{ao je kraj Tigrisa dok nije stigao do grada. na {ta je on Abdullahu dostavio naredbu da prihvati sporazum. Pohodi na Poluotoku bili su jedni od lak{ih me|u pohodima muslimanskih osvajanja. spasiv{i tako vlastite `ivote. Allah. poslao im je izaslanika da im ponudi sporazum koji se sastojao u ponudi da otvore vrata grada i pristanu na izdvajanje d`izje. r. a zatim iza|e vojska da ratuje protiv muslimana. Ijad. r. r. r. Zaista.Ashabi Allahovog Poslanika 309 Abdullah ibn Utban. stanovnici ih do~eka{e ki{om strijela. Nakon toga. a On je dovoljan kao svjedok. Zatim je osvojio Sind`ar i Mejafarkajn u Dijaru Bekru.. a zatim ga je opkolio. sastavio pjesmu u kojoj ka`e: . grad na desnoj obali rijeke. tvr|ave Kufrutusu i Muridiu. Milostivog.“ Ijad.. Na{e je pravo kod njih da popravljaju na{e mostove i da upu}uju na{e zalutale putnike..a. r. Nakon toga. Uslijedio je niz blistavih osvajanja pod rukovodstvom Ijada ibn Ganma. tra`e}i sporazum. d`. napisao ugovor o sigurnosti u kome stoji: “U ime Allaha. d`. Njegovi stanovnici znali su kakva im opasnost prijeti ukoliko se upuste u borbu sa muslimanima. Ipak su se uspjeli vratiti do grada i zaklju~ati njegova vrata. i njihovog potomstva. Osvojio je Semisat.a.a. Zato su poslali svog izaslanika do Ijada. jednom velikom utvr|enom gradu. stanovnicima Er-Ruhaa. njegovi stanovnici otvori{e grad mirnim putem uz sporazum o davanju d`izje. Ako mi otvorite vrata grada i pristanete izdvajati d`izju u vrijednosti jednog dinara i dvadeset kilograma p{enice po ~ovjeku. va{i imeci i oni koji su sa vama.{. Milostivog.. da popravljate i obnavljate mostove i puteve i da dajete iskrene i korisne savjete muslimanima. r. podru~ju u dana{njoj Turskoj. ja jem~im sigurnost njihovih `ivota i njihovih imetaka.{. u~inio je mjesto Er-Ruhaa centralnom komandom za dalja osvajanja gradova i tvr|ava Poluotoka. Nakon {to ga je opkolio...a..ukoliko budu izvr{avali svoje obaveze koje ih slijeduju. Njegovi meleki i muslimani. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma velikanima Er-Ruhaa. Nije ostao nijedan grad niti selo na ~itavom Poluotoku a da nije osvojen sporazumom na d`izju ili silom.. i njihovih gradova i njihovih poljoprivrednih bogatstava . bit }e spa{eni i sigurni va{i `ivoti. zatim Surud`. ujedini vojske i uputi se prema mjestu Hiran. Samilosnog“ “Ovo je garancija Ijada ibn Ganma. Na vama je da upu}ujete zalutale putnike namjernike.” Stanovnici Er-Ruhaa prihvatili su sporazum nakon {to su osjetili snagu i mo} muslimana. Napisao je: “U ime Allaha. uputio se u Nisibeh.a. jeste svjedok. Raskif.

na podru~ju [ama. hrabri borci.. Pobjednici ~asni tada.a. pisao je halifi Omeru. Plemeniti. NAMJESNIK [AMA Nakon {to je Ijad ibn Ganm.. ostao je u [amu do kraja svog namjesni{tva. zavr{io osvajanje ~itavog poluotoka. Neka se Allah. {utljivom mud`ahidu. to je svita ~estita. a. u d`amiji Bo`ijeg Poslanika.s. njegov amid`i} Ebu-Ubejde ibn el-D`errah. . Krajem sedamnaeste godine po Hid`ri.” PRESELJENJE NA AHIRET Ijad ibn Ganm. Nema rata ehlu [ama Za njih mir tad nastade. d`. osvaja~u Poluootoka. Tako je Ijad pre{ao u vojsku Ebu-Ubejdea. r.... Od nje na ahiret preseli velik broj muslimanskih vo|a i mud`ahida. r.a. tra`e}i Ijada sebi. Pobjedi{e kraljeve mo}ne.310                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ko }e svijetu prenijet’ haber. i zulum tada prestade. r. Nakon smrti Ebu-Ubejdea. smiluje Ijadu ibn Ganmu. Prenesi ti haber svakom ko te za njih upita.a. r. povu~eno i u ibadetu i razmi{ljanju. Zatim se vratio u Medinu da pro`ivi svoje posljednje dane `ivota. halifa je ostavio Ijada kao namjesnika rekav{i: “Ja ne mijenjam vo|u kojeg je postavio Ebu-Ubejde. postavio je svoga amid`i}a Ijada ibn Ganma na mjesto namjesnika [ama. Palestine i Basre ra{irila se opasna kuga poznata pod imenom “Kuga amvas“.a.. Ukopan je u Medini. u [am.{. i narodu {to u Himsu i oko njega bje{e. U dvadesetoj godini po Hid`ri veliki junak preselio je na ahiret u svojoj {ezdesetoj godini `ivota. Po{to je Ebu-Ubejde osjetio da mu se pribli`io ed`el. slobodu im dariva{e..

NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sumame. sna`nih mi{i}a. glas mu je bio miran i dubok. a on sin Luhejma el-Hanefijja. Kada bi naumio uraditi odre|eno djelo. a on Meslemin. LI^NOST Prije islama Sumame je bio samovoljna osoba surovoga srca i ~vrstih stavova. o{troga pogleda. orlovskoga nosa. koji je obo`avao prinose}i mu `rtve. Bio je poglavar u svome narodu. Bio je jedan od poglavara plemena Benu-Hanife u El-Jemami. Kada bi govorio. vi|an na polo`ajima i u bitkama. a on Sa’lebin. . a on En-Nu’manov. isto tako je jako volio posje}ivati Ka’bu u periodima had`a i umre. a on Hanifin. Po prirodi imao je ~isto vjerovanje i uvjerenje. on bi ga izvr{io bez razmi{ljanja i bez obzira kakve bile posljedice. navikao da ga ljudi slu{aju i da izvr{avaju {to im naredi. za koje je ~vrsto smatrao da je ispravno. Nau~io je borila~ke vje{tine: jahanje i rukovanje oru`jem i bio slavan junak. a on Sa’lebin. a on Ed-Duelov. koji je zadavao strah konjanicima. Kao {to je bio izuzetno iskren prema svom bo`anstvu . popunjenoga tijela. Crnoput. Ljudi su ra~unali da je bio u~esnik hiljadu okr{aja. nosio je dugu i nje`nu kosu.SUMAME IBN USAL. a on Ubejdov. i imao je prizvuk naredbe energi~nosti. vi{e je {utio nego govorio. Izra`avao je potpunu odanost kipovima i obo`avao ih je potpunom iskreno{}u i odano{}u. R. koju je pu{tao do ramena. upalih o~iju. sin je Usalov. Bio je visokoga stasa. bez rasprave i pitanja. a on Jerbu’a.A. Bio je ljutit i brzo bi pao u depresiju kada bi neko od ljudi povrijedio njegovo mi{ljenje.kipu.

U povratku je prolazio pored granice El-Jemame. Jednog dana Allahov Poslanik. zabranjuju}i im da slu{aju njegov govor. i svakog muslimana koji je slijedio njegovu vjeru.. a. poslao je po svome ashabu El-’Alau ibnul-Hadremiju pismo sa pozivom u islam El-Munziru ibn Savau.. kao {to je poslao i drugim poglavarima na Arapskom poluotoku. a. Neprijateljstvo Sumame ibn Usala prema Poslaniku. “E ne}e{ nikada sti}i do njega!”. poslao mu je pismo pozivaju}i ga u islam. Rije{io je ubiti Allahovoga Poslanika. odgovorio mu je El-’Ala. a kada mu to nije po{lo za rukom. re~e Sumame i nasrnu na njega. koji je boravio u Bahrejnu. a. Nastojao je skupiti sve informacije o Resulullahu. a svoju krutost. A. i za njegov poziv u vjeru islam i obo`avanje Jednog Jedinog Boga. podsticala njegova surova priroda koja je bila toliko jaka da nije poznavala granice neprijateljstva i mr`nje.. .s. onih koji su slijedili njegovu Poslanicu. a. Munzir se odazvao pozivu. r.” Sumame je nevoljno poslu{ao njegov govor i pustio El-’Alaa da nastavi svoj put. a El-’Ala. Zato je poveo `estoku kampanju protiv Bo`ijeg Poslanika. bez obzira na cijenu i kobne posljedice koje su mogle proizi}i iz njih. a u dru{tvu s njim je putovao njegov amid`i} Amir ibn Seleme. nakon obavljenog zadatka. a.s. potcjenjivao i zlostavljao. bez obzira ko bio. inat i zabludu jo{ vi{e pove}ao. ali ga je Sumame odbio. NEPRIJATELJ Ljutnja Sumame ibn Usala dostigla je vrhunac kada je ~uo za ime Muhammeda ibn Abdullaha. bilo je `estoko i bez mjere.s.s. Svoja je bo`anstva smatrao svetim i trudio se da “zadobije njihovu milost”. i saznati ~asna muslimanska imena.. ~ak i ubijao. Nije dopu{tao nikome. Na to ga je. a. a.. Tada se umije{ao El-’Alaov amid`i} i zaustavio Sumamu. zemlje plemena Benu-Hanife. kako bi ih poslije vrije|ao i zlostavljao. Zagalamio je na njega i rekao mu: “[ta je s tobom?! Pusti ~ovjeka neka ide na miru.s. Zbog toga je zaslu`io da u vrijeme nevjerstva nosi nadimak “Poslanikov du{man”. po~eo je drskim jezikom vrije|ati i psovati Resulullaha.s. i mnogo puta poku{ao ostvariti svoju nakanu. vrije|ao ih.S. Tra`io je muslimane. Odabrani Poslanik.a. da ru{i staro vjerovanje na kome su ga odgojili njegovi djedovi.. a odbacivanje mnogobo{tva i krivovjerstva i obo`avanja kipova i idola. zarobljavao ih.312                                                      Ashabi Allahovog Poslanika RESULULLAHOV. bez razumnog rezonovanja.s. `elio je svoje sinove odgojiti na osnovama toga vjerovanja. Isto tako. Nekoliko je puta probao da ga presretne i zarobi. presreo ih je na putu i upitao El-’Alaa: “Jesi li ti Muhammedov izaslanik?” “Jesam”.. krenuo je nazad u Medinu. Sumame je saznao za njih.. Na to je podsticao i suplemenike.

ostavio ga je tako dva dana i naredio da mu redovno donose hranu i mlijeko. dobit }e{ koliko `eli{”. a Poslanik.. ima{ pravo na to.” PRIMANJE ISLAMA Nakon odre|enog vremena Sumame se uputio u Meku da obavi umru. zahvalan sam ti na tome.” Poslanik. a od ashaba je zatra`io da Sumami nose hranu i pi}e. Stigao je do uzvi{enja nadomak Medine gdje se zatekla muslimanska izvidnica. Sumame je tu ostao do jutra. Upitao je ashabe: “Da li znate koga ste zarobili?” Rekli su: “Ne... a nisu ni znali koga su zarobili. htio je da mu poka`e veli~inu oprosta i tolerancije kada ima mo} i priliku.. a. Nakon toga je Allahov . i obasuv{i ih pogrdnim rije~ima. Zarobili su ga i oti{li s njim u Medinu.s. za njegov slu~aj. Ova je izvidnica obilazila oko Medine i spre~avala ulazak svakom strancu. ujutro i nave~er. koji mu je jednom prilikom pri{ao i upitao ga: “Kako si Sumame?” On mu odgovori: “Dobro mi je. a.s. uputio je poziv Sumami da do|e pred njim da ka`e {ta ima.s. a. Nakon toga. do{ao u mesd`id. re~e Sumame. a. sljede}om dovom: “Gospodaru moj. ima{ pravo na to. Ako mi se smiluje{.” “Ovo je Sumame ibn Usal el-Hanefijj! Lijepo s njim postupajte.. a. u~ini tavaf oko Ka’be i prinese `rtve kipovima. svezali su ga za neki stup i oti{li obavijestiti Poslanika. Ako ho}e{ imetak. ako ho}e{ da me ubije{. Odmah ga je prepoznao. oti{ao je do Sumame i ponovo ga upitao: “Kako si Sumame?” “Nemam ni{ta osim onoga {to sam ti ranije spomenuo.s. dok je prolazio kraj njihovog mjesta. Naredio je da se muze njegova deva. ispri~ao je doga|aj koji mu se desio sa Sumamom ibn Usalom. Isti razgovor izme|u njih dvojice se ponovi i naredna dva dana. Kada su stigli do mesd`ida. Kada je El-’Ala stigao u Medinu. Kada je Resulullah. a. Ako mi se smiluje{. uputi Amira ibn Selemu i podaj mi u ruke Sumamu.s. d`. Vratio se ku}i. dok ne budu sigurni u njega i dok ne saznaju razlog njegovoga dolaska.s..Ashabi Allahovog Poslanika 313 zaprijetiv{i njemu i Allahovom Poslaniku. tra`i. zahvalan sam ti na tome. Resulullahu. ne znamo... i da se mlijeko nosi Sumami. a posebno Resulullah. vidio je Sumamu onako svezanog za stup.s.s. a.. Sumami su sprije~ili nastavak puta jer nije naveo nikakvo obja{njenje ni razlog dolaska u Medinu. a.{. Poznavao ga je od slu~aja kada ga je samo jednom prilikom poku{ao ubiti.. a.” Allahov Poslanik.. Muhammede. Tada je zamolio Allaha. Resulullah.s.. Sumame je osjetio da se prema njemu naro~ito lijepo odnose. Ako ho}e{ da me ubije{.

s. Zatim ga je podu~io propisima obreda umre. da su ga svi prisutni mogli ~uti. pa ga je obavijestio o nagradi koja ga ~eka u islamu. pa kako da im to nadoknadim?” Resulullah. Oti{ao je na umru citiraju}i stihove: Po`eljeh ja {utnju. a zatim se vratio u mesd`id.” Sumame je spomenuo da je prethodno ubijao muslimane i da duguje njihovu krvarinu. pa {ta misli{. bio je sav ustreptao i ushi}en od ovako velikodu{nog oprosta.” Zatim je sjeo ispred Allahovog Poslanika..314                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Poslanik. Allahov Poslani~e.. Svoj `ivot i svoju sablju podredit }u islamu zajedno sa onim koji `ele pomo}i tebe i tvoju vjeru. odgovori mu: “O Sumame. nanijet }u mu{ricima mnogo ve}e gubitke nego {to sam ih nanio tvojim ashabima. da mi je da{?” “Uzmi je i obavi umru. a. a. I tako mi Allaha. ali prema Allahovu zakonu i vjeri Njegovog Poslanika”. Zahvalu mu kazah srcem {to mi slobodu podari jer o{trica ma~a sna`noga umalo me ne udari. a. i rekao: “O Allahov Poslani~e. Sumame je stao ispred njega i jakim glasom. zaista mi se tvoja jahalica svidjela. a. Zaista. islam bri{e ono {to je bilo prije njega.. jo{ je uvijek sjedio sa svojim ashabima. To je Sumamu posebno obradovalo pa je uzvratio: “O Allahov Poslani~e. a. nema prijekora za tebe. sebi ja samo}u odabrah. Bo`iji Poslanik... Rekao je. odgovori mu Resulullah. I tako mi Allaha. obra}aju}i se Poslaniku: “Zlostavljao sam tvoje ashabe. Na njemu se oprao i o~istio. pa si mi postao najdra`e stvorenje.s. Sumame. niko mi od tebe nije bio mr`i na Zemlji.s. a. pa mi je tvoja vjera postala najdra`a.s.s.” Bo`iji Poslanik. tako mi Allaha. a volio bih obaviti umru. al’ dobrota Poslanika nadu meni povrati. Sumame je od mesd`ida oti{ao u predgra|e Medine gdje se nalazio izvor vode..s. pa mi je postao tvoj grad najdra`i.. nije mi bilo mr`ega grada od tvoga grada.s. rekao ashabima da ga odve`u i puste na slobodu. . `elio je smiriti Sumamino srce. tako mi Allaha. rekao: “Svjedo~im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov Poslanik. a.. nije mi bilo mr`e vjere od tvoje.

“Odazivam Ti se. nisam poludio nego slijedim najbolju vjeru na Zemlji. odazivam Ti se. u~io telbiju: “Lebbejke Allahumme lebbejk.Ashabi Allahovog Poslanika 315 PRVA TELBIJA 49 Sljede}eg se dana Sumame.. Njegovi sljedbenici uradili su kako im je naredio i ubrzo Kurej{ije po~e{e osje}ati posljedice ove zabrane. prepoznav{i ~ovjeka koji kru`i oko Ka’be. bio je prvi musliman po dolasku islama koji je javno prou~io telbiju. r. Gospodaru. r. odazivam Ti se.”.” Mekelije su veoma grubo postupili prema njemu. ali Sumame. kralj El-Jemame. Glas je dolazio iz Harema i to ih uznemiri i upla{i. slijedim vjeru Muhammedovu. samo Tebi pripada svaka hvala.. Taj prizor ih izbezumi tako da svaki od njih pomisli da ubije “toga ludaka” koji je napustio svoju vjeru. Sumame je bio inad`ijske naravi i ~vrst u svojim namjerama.” Kada je stigao u El-Jemamu. Do tada. grdili i upu}ivali mu te{ke i uvredljive rije~i. Odazivam Ti se.. dr`e}i koplja i strijele. nakon {to se vratim u El-Jemamu..” Sumame.a. uzjahao svoju jahalicu i uputio prema Meki da izvr{i obrede umre po Allahovom zakonu. ako mu nanesete ikakvu {tetu. Jedan od prisutnih re~e mu: “O Sumame. njegov narod }e nas prestati snadbjevati hranom i tako }emo pomrijeti od gladi. Tako mi Boga. Slijedim Allahovu vjeru. Po`urili su do Ka’be i tamo zatekli visokog odva`nog ~ovjeka kako tavafi i glasno u~i telbiju.. Ti nema{ u tome sudruga. Zaista. ali ga drugi. a. {ta je s tobom? Zar si poludio i ostavio svoju vjeru i vjeru svojih o~eva?” Sumame mu odgovori: “Tako mi Allaha. Jedan ~ovjek isuka sablju da ga njome udari. kod Tebe su blagodati i vlast. ne}e vam pristi}i ni zrno p{enice. sve dok ne bude svaki od vas slijedio vjeru Muhammedovu. niko od muslimana nije se usudio obaviti obrede umre i had`a onako kako to islam propisuje. a Sumami je pripala ~ast da je prvi prou~i.” Kada je Sumame zavr{io sa tavafom. misle}i da je Muhammed ibn Abdullah.a. Njegovo u~enje telbije ~uli su i velika{i plemena Kurej{. Okupili su se oko njega spremnih sablji. Bilo je to prvo javno u~enje telbije u islamu. sprije~i i povika: “Stani! Zar ne zna{ ko je on!? On je Sumame ibn Usal. na to nije obra}ao pa`nju. psovali su ga. Oti{ao je do Ka’be i svojim krupnim i visokim glasom. r. ~iji je eho po~eo odzvanjati po trgovima i ulicama Meke. nasilno u{ao u Meku. Sumame je naredio zaustavljanje isporuke hrane za Meku. po~eli su ga ismijavati i izrugivati mu se. Trgovci su sve vi{e podizali cijene robe i namirnica. spremio.a. Ti sudruga nema{. Val skupo}e je zahvatio .. ve} je i dalje obavljao svoj ibadet.s. odazivam. Sumamu je `estoko naljutio njihov odnos prema njemu pa im re~e: “Kunem se Gospodarom ove Ku}e.

. a neki su odbili davati zekat u Bejtul-mal. po~eli su izlaziti iz Allahove vjere i slijediti poslanike-la`ljivce i varalice. tako da im je uspio presuditi i ugu{iti njihovo odbijanje davanja zekata. nare|ivao dobro i odvra}ao od zla. a. zla i varanja. okupljen oko njega i pod prisegom njemu na vjernost. odlu~no i ~vrsto suprotstavio se odmetnicima. r. Sumame ibn Usal sprije~io je da nam sti`e hrana iz El-Jemame i to nas je dovelo u nesno{ljivo te{ko stanje.. Kurej{ijske su vo|e tada uvidjele da je jedini izlaz zatra`iti pomo} od Muhammeda. odabrani samilosni Allahov rob. Kod nekih se bila povratila d`ahilijetska-neznabo`a~ka plemenska pristrasnost.. a. Napisali su pismo Poslaniku. Tvrdio je da je on Bo`iji poslanik.urata ibn el-Ad`elija. a.s.s. Po~eo je zavoditi ljude svojim ~arolijama i prevarama ne bi li tako napustili islam i priklju~ili se njemu. dostaviv{i mu da je on jedan najobi~niji la`ov i prevarant.. Veliki broj ljudi mu je povjerovao i po~eo ga slijediti. Po{to je Musejlema postao vrlo opasan.a. r. udovoljio je njihovom zahtjevu. a. `ivio je me|u svojim narodom. preselio svome Uzvi{enom Gospodaru. da ga ubije. poslao je . a.. Ljudi su ga takvoga voljeli i vrijedio je kao poglavar koji zaslu`uje da mu se pokorava.s.s. r. nije mogao ubiti Musejlemu zbog velike li~ne za{tite koju mu je pru`ao njegov narod. Halifa Ebu-Bekr. Sumame.s. tvrde}i da njemu pripada vlast nad Arapskim poluotokom. Ve}ina ~lanova plemena Benu-Hanife bila se priklju~ila Musejlemi-la{cu. koji je mogao posredovati da se dozvoli isporuka robe i hrane za Meku. r.. ako bi napisao pismo Sumami da nam po{alje ono {to nam je potrebno .. r.a. Allahov Poslanik. u El-Jemami pojavio se la`ni poslanik koji je bio iz Sumaminog naroda.s. udjeljivao sirotinji i mirio ljude. Musejlema je tra`io od Allahovog Poslanika.a. smatraju}i da je on poslanik. u~vrstio se u islamu i poku{avao je svaku neupu}enu osobu . Za vrijeme Poslanika.a... To je bio Musejlema ibn Habib.. naredio je da se napi{e pismo Sumami da isporu~uje potrebnu hranu i robu Meki. ^VRSTA VJERA Sumame. {to je ovaj i u~inio.. Pa. kako bi za{titio ljude od njegovog sihra50..a. a. Tvrdio je da mu dolazi Bo`ija objava i da mu se objavljuje nebeski govor. da s njim podijeli vlast. Nakon {to je Allahov Poslanik. a Resulullah je odbio to njegovo tra`enje.la`ac. Islam je njegovu narav u~inio lijepom i podu~io ga najboljem ahlaku.316                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Meku i te{ko stanje je nao{trilo ljude da su bili spremni ubijati se me|usobno. u kome je stajalo: “Poznajemo te kao onoga koji odr`ava rodbinske veze i koji druge na to podsti~e. pojedini Arapi. poznat kao Musejlema el-Kezzab . Sumame ibn Usal. iz razli~itih povoda. a.to bi nam bilo dovoljno?” Allahov Poslanik.s.

d`. Nemojte da zaostajemo za El-Hadremijem (tj. . saznao za njegovo zadu`enje..{. poslao je nekoliko odreda islamske vojske i na ~elu svakog odreda postavio zapovjednika. da napusti svoj narod i El-Jemamu i pridru`i se povorci mud`ahida na Allahovom putu.a. r.” Priklju~ivanje Sumame i njegove grupe vojsci El-’Alaa ibnul-Hadremija.a. ko ih se prihvati.. U redove njegovog plemena Rebi’e uvukla se panika kada su ~uli za priklju~ivanje muslimana iz plemena Benu-Hanife povorci mud`ahida tako da su muslimani uspjeli uni{titi njihov pokret odmetni{tva.. Allah. El-’Ala ibnul-Hadremi. odlu~io je da i on ide s njim. rekao im je: “Tako mi Allaha. u njima nema dobra. Zaista.{. kazniti nesre}om koju oni ne}e mo}i ni otkloniti ni podnijeti. muslimani su la{ca uspjeli sti}i i presuditi mu smr}u. Ebu-Bekr. ja ne `elim biti sa onima koji su zalutali. propisao mu je nesre}u i isku{enje!?” I govorio je jo{: “Ne mogu se sastati dva poslanika u isto vrijeme niti neko ko bi sa poslanikom zajedno u~estvovao u poslanstvu. kao zapovjednik. Zaista }e ih Allah. bilo je od velikog i presudnog zna~aja za suzbijanje El-Hatmovog pokreta.a.. oni su pro{li pored nas i ne vidim drugog rje{enja nego da krenemo za njima. povede vojsku u Bahrejn i presudi pokretu odmetni{tva El-Hatma i onima koji su bili sa njima iz plemena Rebi’a.Ashabi Allahovog Poslanika 317 uputiti na pravi put i okrenuti jedinoj ispravnoj Allahovoj vjeri.. Pa ko `eli od vas neka se priklju~i.. Poslao ih je u razli~ite krajeve Arapskoga poluotoka radi suzbijanja narastaju}eg odmetni{tva. Kada je napu{tao svoj narod. Svome je narodu govorio: “O pripadnici plemena Benu-Hanife.a.. r. d`.” Ve}ina ljudi iz njegova plemena otkazali su mu poslu{nost i pristupili sljedbenicima Musejleme-la{ca. r. El-Hatm se izvukao i pobjegao sa bojnoga polja. me|utim. bio je zadu`en da.{. na Allahovom putu. za odredom njegovih mud`ahida). znamo {ta oni `ele. ~uvajte se mra~nih zabludjelih postupaka. d`. r. Kada je Sumame.

nisam ga ja ubio nego sam kupio njegovo odijelo iz ratnoga plijena. ubijen i preselio svome Plemenitom Gospodaru.” Razjarena masa nije mu povjerovala. nisu imali {ta drugo pomisliti nego da je on ubio El-Hatma. odgovorio je: “Ne. smiluje Sumami ibn Usalu. mnogo mu se dopalo.. obukao ga i oti{ao u njemu me|u svoje drugove.a. po~eo je sa podjelom velikoga ratnog plijena muslimanima. Odijelo je bilo izuzetno lijepo i kad ga je Sumame. Kada su ga vidjeli El-Hatmovi podanici.. Kupio ga je i obukao i u njemu se vratio u Bahrejn..318                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon {to je ubijen El-Hatm i suzbijeno otpadni{tvo i pobuna plemena Rebi’a. izdvajaju}i propisanu petinu u Bejtul-mal. Jedan od mud`ahida zaplijenio je rasko{no odijelo koje je nosio El-Hatm. r..{. Nagrnuli su na Sumamu.a. nasrnuli su na njega udaraju}i ga svojim sabljama i kopljima dok ga nisu ubili. okru`ili ga i po~eli se prepirati s njim: “Ti si ubio Hatma!?” Sumame. vidio. r. Tako je Sumame. Neka se Allah. ~vrstom vjerniku i junaku. ~istom muslimanu. . El-’Ala. r. d`. vra}aju}i se iz d`ihada na Allahovom putu..a. r.a.

More mu je bilo poput mejdana. brzih pokreta. imao je mogu}nost izvje`bati se. Bio je mi{i}av. {to su ostala plemena priznavala i po{tovala.A. koristio ga je i iz njega vadio njegovo blago. a on Ufejrov. Ponekad bi bio u predvodnici karavana koji su putovali iz Perzije i Iraka u pravcu Jemena. Vlastiti je stav zauzimao nakon dugog razmi{ljanja i mnogostrukih analiza i kad bi postigao odre|eno uvjerenje. jahao i lovio. suhonjava lica. a on Zuhejrov. bija{e poglavar svoga plemena Bekr ibn Vail. crne kovrd`ave kose. sin je Sevrov. Od drugih se razlikovao po svojoj snazi u podno{enju nevolja i po saburu na neugodnostima i te{ko}ama u plemenu. OSOBENOSTI Med`ze’et ibn Sevr. hodio je po njenim ravnicama. . tamnosme|e puti. pomr{av. Bio je poznat kao ljubitelj mora i vrstan pliva~. a on Es-Sedusa es-Sedusijja. Njegovo pleme postavljalo se neutralno u ratu i u slu~ajevima plemenskih nesuglasica. Poznavao je i pustinju. njegovo je pleme preuzimalo generalno vo|stvo. Odrastao je u ku}i koja je bila plemensko naslje|e od djeda. Med`ze’et je bio visokoga stasa. o{trouman i blag.MED@ZE’ET IBN SEVR. Nosio je nadimak Ebu-[ekik. vitkoga tijela. hrabri vitez. Prilikom nenadanih upada Perzijanaca u isto~ne krajeve Arapskoga poluotoka. a on Ka’bov. a on Amrov. Zbog svog polo`aja bio je u potrebi da poznaje rukovanje oru`jem i da nau~i ratne vje{tine. IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Med`ze’et. R. izrazite mu{kosti.

a.. mu odgovori: “Da! Garantujem da te je Allah. El-D`arud je pitao: “Ja sam slijedio svoju vjeru. ^VRSTO VJEROVANJE Nakon toga. Na ~elu plemena bio je Med`ze’et ibn Sevr. a.s. a hilafet je preuzeo Ebu-Bekr es-Siddik.. Oti{ao je svome Uzvi{enom Gospodaru. koji je Poslanikovom. U to vrijeme poglavari arapskih plemena sara|ivali su sa Perzijancima. a.a. a. prednja~io je me|u drugima... Poslije njih islam prihvati i delegacija plemena Benu-Hanife i me|u njima njihov vo|a Sumame ibn Esal. ali je ostavljam da bih tebe slijedio. odbijali davanje zekata. El-Jemame. Tada El-D`arud i njegovi drugovi prihvati{e islam. To je bila porodica Mudar. Po~ele su pristizati vijesti. zbog ~ega stanovnici toga podru~ja nisu ulazili u islam sve do devete godine po Hid`ri. r. [ejban i Ad`el. a Muhammeda. pa da li mi ti garantuje{ vjeru?” Poslanik. Porodica i potomci plemena Bekr ibn Vail nastanjivali su podru~je Bahrejna. a iz kojeg su amid`e plemena Bekr ibn Vail. Neki su opet. Benu-Hanife. Benu-Zehel. bila su pod vla{}u El-Menazira. preselio je na ahiret Poslanik.s. ju`nog Iraka i dijelove Arapskog zaljeva i arapske delte..s. a. Prvo od plemena koje je dalo prisegu Resulullahu.s. a kada ga je prihvatio. kao Poslanika. a.s. uputio u bolju vjeru od one u kojoj si bio.. u~vrstila se veza izme|u Med`ze’et el-’Alaa ibn el-Hadremija. i delegacija plemena Bekr ibn Vail prihvati dini-islam. da su se Arapi po~eli odmetati od islama. bilo je pleme Abdul-Kajs. d`. Nakon prihvatanja islama njihovih amid`i}a i kom{ija.s. a.a. kao {to je Musejlema ibn Habib el-Kezzab. i kada im je on predstavio islam. Pleme Bekr ibn Vail poticalo je iz Adnanove porodice iz koje je poticao i Poslanik. Poslije prihvatanja islama on je jo{ vi{e u~vrstio svoju ulogu poglavara. Kada su se sastali sa Poslanikom. Drugog rebiul-evela jedanaeste hid`retske godine.{. a. ~iju je delegaciju vodio El-D`arud. neki od njih slijedili su samozvane poslanike-la{ce.320                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Situacija u njegovom plemenu i geografski polo`aj njegova obitavali{tva bili su razlozi ka{njenja njegovog islama. . iz raznih dijelova Arapskoga polutoka.s. zbog mno{tva delegacija koje su dolazile u Medinu da daju prisegu Poslaniku. naredbom postavljen za namjesnika u Bahrejnu. Esved el-Ansi i drugi. Ta je godina nazvana “Godina delegacija”. Arapska plemena u tom dijelu bila su izlo`ena perzijskim napadima i provociranjima.. r.s. Od plemena Bekr ibn Vail odvojilo se pleme Benu-Abdul-Kajs i ujedinilo se sa plemenima Rebi’a ibn Adnan.

. Tome se Ebu-Bekr.. r. . Poku{avali su ih urazumiti u koliki su grijeh zapali.Halid ibn Seid.El-’Ala ibnul-Hadremijj. Vo|e pojedinih plemena ostale su u islamu uprkos odmetanju prvaka plemena. r. sa grupom iz plemena Temim. Abs i Zibjan. a nakon toga u Hadremevt.Huzejfe ibn Muhsin el-Galefani. . Najvi{e odmetnika bilo je u plemenu Bekr ibn Vail. .[urahbil ibn Hasne. r. El-D`arud je iza{ao pred pleme Abdul-Kajs.. Vo|e su bili: . . Vedi’a i Haris. r. oni su lutali i tumarali razjedinjeni dok nisu stali uz Musejlemu el-Kezzaba.El-Muhad`ir ibn Ebi Umejje. r. [to se ti~e Med`ze’eta..a.Ikrime ibn Ebu-D`ehl.a.. ..a. je. r. vo|e otpadnika. r. Sumame ibn Esal suprotstavio se plemenu Benu-Hanife. poslan je plemenu Beni-Selim i onima koji su sa njima iz plemena Hevazin. u jeku svoje plemenske d`ahilijetske pristranosti i zablu|enosti..a. Kada je El-’Ala s vojskom prodro u Bahrejn.a.. Maliku ibn Nuvejriji. Nakon kratkog vremena stigle su im vijesti da se pleme Bekr ibn Vail vratilo islamu i Allahovim naredbama. poslan je plemenima Kuda’a. Napredovali su tako sve dok nisu smaknuli El-Hatma i otpadnike vratili pod okrilje islama. r. . potom. . pobojao se da ga s le|a ne napadne pleme Bekr ibn Vail koje je u tom mjestu imalo mnogobrojnu vojsku pa se udru`io sa Med`ze’etom ibn Sevrom i njegovom grupom. prema [amu.a. on se priklju~io El-’Alau ibnul-Hadremijju..a.a. El-’Ala . put kojim idu zalutali. gone}i El-Hatma.. Zatim.Amr ibnul-’As. poslan je Tuhametu u Jemen. .a.a. stavljaju}i sebe i one koji su s njim iz plemena Bekr ibn Vail. upozoravaju}i ih da su izabrali pogre{an i mra~an put. . u Bahrejn. poslan je iza Ikrima.. koji je poslan Tulejhatu ibn Huvejlidu iz plemena Benu-Esed i onima koji su sklopili savez i koji su im se priklju~ili iz plemena Tajj. .a. r. r. poslan je Musejlemi el-Kezzabu u El-Jemamu.. r. suprotstavio svom silom. poslan je El-Esvedu el-Ansu u Sanu’..Halid ibn Velid. vo|i otpadnika plemena Benu-Temim. Njemu se priklju~io i Sumame ibn Esal sa grupom iz plemena Benu-Hanife i Kajs ibn Asim. a. poma`u}i im u borbi protiv El-Hatma. r. .a. r. r.Suvejd ibn Mukarrin.Tarife ibn Had`iz. a Med`ze’et. Izabrao je jedanaest vo|a i poslao ih u razne dijelove Arapskoga polutoka da u korijenu ugu{e otpadni{tvo i da povrate ljude na pravi put...Ashabi Allahovog Poslanika 321 koji su davali za vrijeme Poslanika.a. r. odvra}aju}i ih od slije|enja Musejleme el-Kezzaba. poslan je u Dubau u Oman. rukovodio je lijevim krilom njegove vojske. poslan je stanovnicima Mehre. u slu`bu muslimanske vojske.a..s. r. zaobi{ao El-Hatma.a.Arfed`e ibn Hersem.a.

Iznena|eni. prekr{io je naredbu halife Omera ibnul-Hattaba. Ebu Bekr. Otisnuli su se morem i plovili dok nisu do{li u blizinu grada Istahr. r. ali ih perzijska vojska iz grada Istahr presrete i opkoli. Me|utim.. r..” Utbe je zatim sabrao vojsku i izdao prva nare|enja o pokretu. Huzejfe ibn Muhsin. Napali su muslimane i nanijeli im velike gubitke u ljudstvu. gdje su se usidrili. r. bez hrane. Tra`io je dobrovoljce za ovaj posebni zadatak kako bi pomogli svojoj bra}i. Tu su ubijena i dvojica velikih vo|a mud`ahida: El-D`arud. radi njihova osvajanja. r.a.a. srdit zbog onog {to je El-’Ala uradio.a. Perzijanskom je vojskom rukovodio Herbezeh. Med`ze’et ibn Sevr.a. namjesnik nad Bahrejnom bio je El-’Ala ibnul-Hadremijj. napisao je pismo Utbetu ibn Gazvanu. i Es-Sevr. vo|a islamske . muslimani proba{e probiti put do Basre. On je bio prvi komandant. r.a. Za vrijeme Emirul-mu’minina Omera ibnul-Hattaba.a.. r. Muslimani tu pado{e u opsadu.. r. r.{.a. Pod njihovim vo|stvom skupilo se dvanaest hiljada mud`ahida.a. a na ~elo svake postavio hrabre odabrane mud`ahide: El-D`aruda ibnul-Mualla iz plemena Abdul-Kajs.. Spremio je vojsku bez dozvole halife. r. El-’Ala . Med`ze’et ibn Sevr. Bojim se za njih da ne}e biti pomognuti od Svevi{njeg i da }e posrnuti. r. udovoljiti. bili su dobro opremljeni i dobro su poznavali taj teren. Nehar ibnul-Haris. El-Ahnef ibn Kajs.. a tako|er je znao ogromnu `elju El-’Alaa da plovi morem i da se bori protiv Perzijanaca. uputio je dio muslimanske vojske prema Iraku i Perziji. Tu je bilo polazi{te islamske vojske za osvajanje preostalih dijelova Iraka i Perzije.322                                                      Ashabi Allahovog Poslanika DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] Kad se odmetni{tvo dokraj~ilo i situacija smirila. Sivara ibn Hemmama i Huvejlida ibn Munzira ibn Savija. Podijelio je na tri skupine. Zato mu je zabranio ratovanje na moru. Halifa je bio upoznat da muslimani nisu zavr{ili potrebne pripreme za borbu na moru. Sa’d ibn Ebu el-Ard`a’. r.a. Poslije prou~avanja reljefa tog podru~ja koji je bio kamenit i gudurav. Kad je Vo|a pravovjernih ~uo {ta je uradio El-’Ala ibnul-Hadremijj.a. Abdurrahman ibn Sehl i Sa’sa’ ibn Muavija. Et-Terd`uman i El-Husajn ibn Ebu el-Hurr.a. Arfed`e ibn Herseme. Odmah su se prijavili odabrani vitezovi me|u kojima: Asim ibn Amr. kao da time nije `elio Allahu.. Po{alji grupu mud`ahida da im pomognu prije nego {to bude kasno. priklju~io se vojsci Utbeta ibn Gazvana. na{li su se u smrtnoj opasnosti od gladi. koji je bio u Basri i naredio mu da po`uri u pomo} opkoljenim muslimanima. koji je bio smje{ten u Basri. Napisao je: “El-’Ala ibnul-Hadremijj poveo je muslimansku vojsku na Perzijance bez moga dopu{tenja. i pozvao muslimane iz Bahrejna u pohod u osvajanje i pro{irenje islama u Perziji. d`..

” Perzijanci su se po~eli skupljati u velikom broju i pripremati se za pohod ka Tusturu. Ono {to je u~inio Med`ze’et ibn Sevr sa svojim drugovima. Muslimani popuni{e i uveza{e svoje redove i po~e{e ih slo`no napadati.a. u njemu su prekrasne ba{~e. Slao je pisma u kojima je. Arfed`a ibn Hersemu. koji je boravio u Kufi da odmah po{alje mnogobrojnu vojsku na ~elu sa En-Nu’manom ibn Mukarrinom. sastavljene od med`usija pod vo|stvom [ehreka. histori~ar i putopisac. Abdurrahmana ibn Sehla i El-Husajna ibnul-Ma’beda. r. D`aluli i El-Ehvaz. opremao ih je i bodrio da kona~no otjeraju Arape na Arapski poluotok i da povrate u svoje ruke Irak i Es-Sevad.” Za ogromne pripreme Perzijanaca saznao je Omer ibnul-Hattab. a da uvrsti i El-Beraa ibn Malika. ovako je opisao grad Tustur: “Veliki. a sa svojim odredima vojske da ga prate: Suvejd ibn Mukrin el-Muzeni. stajalo: “O narode Perzije. zadovoljni ste {to ste izgubili od Arapa Es-Sevad. i {to je dalo novi pravac historiji.a.a.a. u Basri. Med`ze’et ibn Sevr.a. r.. . Jezded`ird je po~eo dizati svoj narod. r.a. Med`ze’et ibn Sevr. Istu naredbu je uputio i Ebu-Musau el-E{’ariji.. Dr`ali su se obalnog puta sve dok nisu stigli do mjesta gdje su bili blokirani muslimani i njihov vo|a Halid ibnul-Munzir. Huzejfu ibn Muhsina. putem El-Ehvaza. Po{to su zauzeli nekoliko gradova.a. Ibn-Batuta. r. Asima ibn Amra. U po~etku su Perzijanci bili ~vrsto utvr|eni na svojim polo`ajima. miran i blistav grad.a. muslimani su sklopili mir sa Hurmuzanom. Kada se sretnu dvije vojske: vojska iz Basre i Kufe. glavni zapovjednik bit }e Ebu-Sebre ibn Ebu-Ruhm. bilo je na dan osvojenja perzijskog grada Tustura. r. r. Abdullah ibn Zis Sehmejn i D`erir ibn Abdullah el-Bed`eli. dokazani junak islamske vojske. a oni ne}e biti zadovoljni s tim sve dok vas ne istjeraju iz va{e zemlje i va{ih domova. Dvije sastavljene skupine muslimanske vojske potom su se vratile u Basru. a brzina je tada bila sudbonosno bitna. Ka’ba ibn Sevra. Med`ze’eta ibn Sevra. JUNAK TUSTURA Nakon toga.a. one su br`e od kamila. r. da za vojskovo|u postavi Sehla ibnul-Adijja. r. Jezded`irdovim namjesnikom za to podru~je..Ashabi Allahovog Poslanika 323 vojske odlu~io je da putuju na mazgama.a. priklju~io se Ebu-Musi el-E{’ariji. Krenula je islamska vojska pod komandom Sebre ibn Ebi-Ruhma.a. komandovao je lijevim krilom muslimanske vojske. r. Tu su i stare gra|evine izme|u kojih proti~e rijeka Azrak. koji je bio namjesnik halife Omera. r. r.a. izme|u ostalog. nadirao je sve dok Perzijance nije primorao na bijeg iz bitke... Napisao je Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. zeleni vrtovi i bogati trgovi. r. r. Tu se odigra o{tra i te{ka bitka izme|u muslimanske i velike perzijske vojske.a. koji je bio u Basri... gdje se nalazio Hurmuzan..

Muslimani su okru`ili Tustur.a. skupio svoju vojsku da bi izabrao najhrabrije za izvr{enje ove akcije.a. U tim okr{ajima muslimani su izgubili mnogo boraca. Abdullah ibn Bi{ir .: “Mo`da.a. Bi{r ibn Rebi’a.324                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Primirje izme|u muslimana i Hurmuzana trajalo je sve dok se on nije odazvao Jezderd`idovom pozivu. a mi smo poglavari naroda. dr`ali su ih u opsadi nekoliko mjeseci i u tom vremenu su se odigrale mnoge bitke. pa su se okupili oko El-Bera’a ibn Malika. njegovu spretnost u napadu i znanje ratnih varki i to su visoko cijenili. Njegovo ime zadavalo je strah neprijateljskoj vojsci.a. Tako|er se prijavio veliki broj vojnika iz Kufe: Suvejd ibnul-Mes’ab. r. Odlu~io je da vojnici plivaju kroz ispust dok ne do|u u grad.a. d`.a. r. sa svojom vojskom. utvrdila se i blokirala sve ulaze... r.. Stao je na vrh ograde i strijelom bacio pismo prema muslimanima. dovu za br`u pobjedu: “O El-Bera’a. Od njih je El-Bera’ ibn Malik. Hurmuzan je po~eo napadati muslimane prevarom. Ka’b ibn Sur. neko ra{~upan i pra{njav. r. Nafi’ ibn Zejd el-Hamirijj. U pismu je stajalo: “Vama vjerujem i od vas povjerenje o~ekujem. koji je ubio svog starijeg brata kako bi se do~epao bogatstva. Upu}ujem vas na prolaz kako biste u{li i zauzeli grad. zakuni se Gospodarom.” El-Bera’a re~e: “Preklinjem Te. r. Pro{lo je nekoliko sati dok u muslimanske ruke nije dospjelo novo pismo u kome se ka`e: “Stiglo mi je va{e obe}anje. prisvojio njegovo bogatstvo i porodicu. njihova je snaga po~ela slabiti zbog dugog boravka oko Tustura.a. ra~unaju}i na siguran dolazak Perzijanaca i med`usija koji se trebaju skupiti u Tusturu.a.” Kada je pismo do{lo do Ebu-Muse. @elim sa~uvati sebe i svoju porodicu. a rasplamsavalo je ushi}enje me|u muslimanima. napisao je poruku tom ~ovjeku i tra`io da njegov odgovor baci na isto mjesto kao i prvi put. prestao davati d`izju i prekinuo primirje. podari nam pobjedu nad njima. Haseke el-Hanzalijj.” Zatra`ili su od njega da uputi Allahu. Verka ibnul-Haris. On bi mu ispunio zakletvu. Spomenuli su mu rije~i Allahovog Poslanika. Jedan je njihov vojnik vjerovao muslimanima i odlu~io ih uputiti na prolaz kako bi u{li u grad i spasili narod od Hurmuzanovog zla i njega samog. i kada ga je pro~itao.{. U njima se pokazalo juna{tvo Med`ze’eta ibn Sevra. tako da su njih dvojica u toku bitaka ubili svaki po stotinjak Perzijanaca. a da sami nisu zadobili ni ogrebotine. a mene sastavi sa Tvojim Poslanikom. Tu se odigrala brza i odlu~uju}a bitka nakon koje se nevjerni~ka vojska povukla u Tustur. r. nije sreo Hurmuzana u Irbiku.. Gospodaru. r. kome niko ne pridaje pa`nju..” Tako je Ebu-Musa el-E{’ari. Hurmuzan je ubio svog brata. Med`ze’et ibn Sevr. Muslimani su znali vojnu sposobnost Med`ze’eta. Navalite ispusnim kanalom vode i sigurno }ete osvojiti grad. r. Prijavio se veliki broj vojnika iz Basre koji su znali plivati: Amir ibn Abdul-Kajs.. i El-Bera’ ibn Malika. Tako je radio dok En-Nu’man ibn Mukarrin. a namjerava i meni u~initi zlo. ako bi se zakleo Allahom na ne{to.” Dugotrajna opsada Tustura nanijela je te{ke posljedice i me|u redovima perzijske vojske.

Bilo ih je tristo {ezdeset. halifu jako rastu`i. Odigrala se `estoka bitka. r. sve dok s njega ne bude skinut sav nakit. pristao je da im se preda pod uslovom da ga sprovedu do halife Omera ibnul-Hattaba. upita halifa. i El-Beraa ibn Malika.. r. Zatim je uzeo luk i strijelu i ispalio na Med`ze’eta ibn Sevra. Med`ze’et ibn Sevr.a.” Kada su skinuli sve ukrase s njega i obukli ga u grubo laneno odijelo. Hurmuzan je `elio ubiti najhrabrije. a na nogama je ostavio ~izme. r. da bi ih poslije ukopali kako dolikuje velikim junacima {ehidima. kako bi mu on presudio. pa pri~aj s njim. zamotali su njihova ~ista tijela u neku odje}u i stavili ih po strani.. a koja je tvoja isprika o va{oj borbi poslije toga?”.a. Pora`eni kralj predao mu je svoje rasko{no odijelo sa zlatnim nitima. poku{ao je uvezati redove svoje vojske.a.a. Plivali su dok nisu u{li u grad.a.” “Vi ste nas pobje|ivali i razjedinjavali dok smo bili u d`ahilijetu. r.. ali nisu mogli u}i svi ve} samo njih osamdeset ~etiri. Hurmuzan je pregovarao sa muslimanima. i on pade kao {ehid. Pri{ao je s le|a i nasrnuo na El-Beraa ibn Malika.” Omer ga pogleda i re~e: “Ne. po putevima i oko ku}a Tustura. sada je s vama i vi ste pobijedili nas. mud`ahidi su uspjeli da otvore gradska vrata pred kojima je ~ekala spremna muslimanska vojska.. ukra{ene dijamantima i dragim kamenjem. r. Doveli su mu Hurmuzana po dogovoru. Me|utim. Muslimani reko{e halifi: “Ovo je kralj El-Ehvaza. SU\ENJE HURMUZANU Vijest o pogibiji Med`ze’eta ibn Sevra.a. r.a. Kada su se skupili u unutra{njosti grada. Muslimani su ih prepoznali. i ubio ga je ma~em. “Pla{im se da me ne}e{ ubiti prije nego li ti ka`em!?” Omer mu re~e: . kako vidi{ ovaj poraz i ovu Allahovu odredbu?” Hurmuzan re~e: “Omere. r. u kojoj Perzijanci pretrpje{e poraz sa dosta ubijenih i ranjenih. u jedan glas su povikali tekbire: “Allah je najve}i! Allahu pripada zahvala! Mi smo pobjednici!” Isukali su sablje i po~eli ubijati stra`are kapija koji su bili toliko iznena|eni da su stajali uko~eni poput svije}a..Ashabi Allahovog Poslanika 325 el-Hilalij. Allah je bio sa nama u d`ahilijetu pa smo vas pobje|ivali. da mu on presudi. bio je vo|a prve grupe.. Kada je Hurmuzan ~uo da su muslimani u{li u grad. Omer re~e: “E Hurmuzane. Grupa se skupila kod gradskog vodenog ispusta.

a. Zaista si ga za{titio. o Emirul-mu’minine.” Enes ibn Malik. . ili }e{ mi dati obrazlo`enje. dok je `edan. ali uprkos tome.” U tom trenutku Enes ibn Malik.a.” Hurmuzan proli vodu na zemlju.’” To su potvrdili i prisutni. pa mu re~e: “Ja }u te ubiti!” Hurmuzan odgovori: “Ti si me za{titio!” “Slagao si. i rekao si: ‘Ne boj se dok ne popije{. o Enese! Zar {titi{ ubicu Med`ze’eta i El-Beraa? Allaha mi.” Za~udi Omera kakvu sigurnost on vidi u vodi.” Donijeli su mu potom posudu koja mu je odgovarala. ili }u te kazniti. ne ubijte ga. ne}e me niko vi{e nadmudriti osim musliman. a kad mu je doneso{e u obi~noj posudi. koji je pratio su|enje. Rasr|en. progovori: “Istinu je rekao. Allaha mi. a Omer re~e: “Donesite mu vode. on re~e: “Kada bih umro od `e|i ne bih se napio iz ovoga. Ostao je u Medini nakon {to mu halifa dodijeli mjese~no primanje.. r. r.” “Rekao si: ‘.326                                                      Ashabi Allahovog Poslanika “Ne boj se!” Zatim je Hurmuzan zatra`io vode. pa se Omer pribli`i Hurmuzanu i re~e: “Nadmudrio si me. spa{avaju}u ubicu smrti.” Hurmuzan re~e: “Voda mi nije potrebna.. koga je Hurmuzan ubio u Tusturu. Omer mu re~e: “Te{ko tebi..Ne boj se dok me ne obavijesti{‘. bio je brat El-Bera’a.” Tada Hurmuzan re~e: “Tvrdim da je samo Allah Bog i da je Muhammed Njegov Poslanik. on je istinito posvjedo~io. a njemu zadrhta{e ruke pa re~e: “Bojim se da ne}u biti ubijen dok pijem vodu.. samo sam htio da se osiguram njome.” Omer mu re~e: “Ne boj se sve dok ne popije{.” Tako je Hurmuzan u{ao u islam kad je vidio pravednost i istinitost islamske vjere.

{. .. r. smiluje Med`ze’etu ibn Sevru. Neka se Allah.a. njegovog sina [ekika ibn Med`ze’eta ibn Sevra odredi poglavarom plemena... predao je vo|stvo plemena Bekr ibn Vail u ruke Halidu ibn Ja’meru es-Sedusijju. pogibije. Ebu Musa el-E{’ari.a. r.. ustrajnom vjerniku. mud`ahidu.a. r. d`. {ehidu. U doba halife Osmana.a. koji je puno volio Med`ze’eta i po{tivao njegovo visoko mjesto kod muslimana zbog velikih zasluga koje je u~inio za islam. r.Ashabi Allahovog Poslanika 327 POGLAVAR PLEMENA Poslije Med`ze’etove.

.

Nije o drugima lo{e govorio. Ebu-D`abir je bio o{trouman. a on Hazred`a el-Ensarija el-Hazred`ija Selemija. a on Saridov.ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR. a on Alijev. Bijele puti. R. Knio je kosu i bradu. ispup~enih jagodica i sitnih o~iju. Abdullah ibn Amr bje{e lijepa duha i ~istih misli i pona{anja. sin je Amrov. vitak. Bio je voljen od ljudi jer je izbjegavao ono {to im smeta. dugog lica. a on S’adov. a on S’alebov. a on Esedov. a on K’abov. Imao je blagu narav i vedar nastup. Postupao je sa svojim narodom iskreno i s povjerenjem. u ~itavom svom `ivotu nije spomenuo nekoga po lo{em u njegovom odsustvu. hodao je sporo i imao spore pokrete. Bio je srednje visine. . a on Ganemov. a on Jezidov. daleko od la`i i prevare i daleko od pretvaranja. a on D`u{emov. a on Selemov. imao je duboke misli i brzo je razumijevao stvari. Nadimak mu je bio Ebu-D`abir. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Abdullah.A. Bio je sklon {utnji i smiren kad razmi{lja. a on Haramov. Zauzimao je stavove i donosio odluke koje su pokazivale veliku mudrost. Bio je iskren s ljudima kao {to je bio iskren prema samom sebi.

{. Dali smo prisegu da Allahu ne smatramo nikoga ravnim.s. Mo`da }e ih Allah ujediniti i okupiti oko tebe. Na slijede}i had`. na Akabu je do{lo dvanaest ljudi iz Hazred`a i Evsa. on je Poslanik kojim su nam jevreji prijetili. Rekli su: “Ostavili smo na{ narod pri kojem ima toliko zla i neprijateljstva kao {to nema ni pri jednom drugom narodu. a. Mi }emo oti}i i pozvati ih na tvoj put i upoznat }emo ih sa ovom vjerom koju smo prihvatili.s. ili.s. d`. Kutba ibn Amir ibn Ravad. nakon {to su ugovorili sljede}i sastanak idu}eg had`a na istom mjestu.. kaznit }e ih. d`. Rafi’a ibn Malik Ad`lan.330                                                      Ashabi Allahovog Poslanika STARJE[INA U mekanskom periodu.51 Od ‘Ubada ibn Samita prenosi se da je rekao: ”Bio sam me|u onima koji su bili na “Prvoj Akabi”. a...{. govorili su jedni drugima. oprostit }e im. Pa ko bude ovo izvr{io-njemu je D`ennet. govorio im je o islamu i poslije svega prou~io im nekoliko ajeta iz Kur’ana. pa neka mu niko prije nas ne povjeruje”. da ne}emo krasti i bludni~iti. pozivao je ljude u vjeru. znali su da je on o~ekivani Poslanik. ako bude htio da ih kazni. odgovorili su oni. Tu su dali prisegu poput prisege `ene. kada su ~uli Muhammedov. da `ene ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ni u ~emu {to je dobro ne}emo poslu{nost otkazati. Hazred`lije su se sjetili pri~e medinskih jevreja o dolasku novog Allahovog Poslanika. za kojeg su govorili da }e biti iz redova jevreja. me|utim. Ovaj sastanak Allahova Poslanika.” Upitao ih je: “Ho}ete li malo sjesti da porazgovaramo?”. a ko bude prekr{io-on je prepu{ten Allahu. Ako Allah htjedne da ti povjeruju. a to je bilo prije nego {to je propisan d`ihad. Zatim smo .” Pozvao ih je vjerovanju u Allaha. ne}e biti niko ja~i od tebe. Utbe ibn Amir ibn Haram i D`abir ibn Abdullah ibn ‘Ubejd. Bilo ih je {esterica: Es’ad ibn Zurare. Allahov Poslanik. Za vrijeme had`a. “Vi ste za{titnici jevreja?!” Odgovorili su: “Da.. se kod Akabe sreo sa nekim ljudima i pitao ih: “Ko ste vi?” “Grupa iz Hazred`a”. da ne}emo svoju djecu ubijati.s.” Napustili su ga. ako bude htio da im oprosti... “Ljudi. a. da ne}emo lagati. i Medinelija poznat je kao “Prva Akaba”. Bilo nas je dvanaest i polo`ili smo prisegu poput prisege `ena. govor. a. Allahov Poslanik. Avf ibn Haris. i zaista. odgovorili su: “Ho}emo. donose}i im radosne vijesti i pozivaju}i ih na obo`avanje Jednog Jedinog Stvoritelja. tako nam Allaha. odmah su povjerovali u njega.

na Akabi. a.. a on je rekao: “Zaklinjete se na rat protiv svih ljudi . ako budete to uradili. obavijestiv{i ga o na{em sastanku sa Allahovim Poslanikom. Uistinu.” “Prihvatamo ga. a da Resulullah.s.. na sastanak. ostaviti ga (islam). mu{rika. Allahov Poslani~e.s.Ashabi Allahovog Poslanika 331 tra`ili od Resulullaha.. neki ljudi iz plemena Beni-Seleme tra`ili su da Abdullah ibn Amr ide s njima. me|u kojima je bio i Ebu-D`abir. da po{alje s nama nekoga ko }e nas nau~iti stvarima vjere. Ako mislite da }ete izvr{iti ono {to ste obe}ali i u slu~aju da va{ imetak bude uni{tavan i da va{i plemi}i budu ubijani prihvatite ga (islam) onda. poglavara od plemi}a . zaklinjemo se!” Zakleli su se i polo`ili prisegu na rat.s.s. Na sastanku dogovorenom izme|u Poslanika. a prethodno smo se sa Allahovim Poslanikom dogovorili da se polovinom Bajrama na|emo na Akabi. koji je bio jedan od na{ih plemi}a.. Prenosi se od K’aba ibn Malika da je..” Allahov Poslanik. tra`io da izaberu dvanaest ljudi koji }e biti predstavnici u njihovom narodu. rekli su ensarije i upitali: “[ta nam je zauzvrat. a. to je dobro i na dunjaluku i na ahiretu. a. Me|u njima je bio i Abbas ibn Hanzala koji je rekao: “O Hazred`lije. Oni koji su pre{li na islam `arko su `eljeli da i njihovi prvaci pre|u na islam. i Medinelija. opisuju}i kako je Ebu-D`abir pre{ao na islam. Kada smo obavili had` i kada je do{la dogovorena no}. Abdullah ibn Haram bio je jedan od uglednika Beni-Selema od Beni-Hazred`a.. i poveli ga sa sobom kriju}i to od na{ih saplemenika. polo`ili su prisegu na islam. Pre{ao je na islam i bio prisutan na sastanku na Akabi. taje}i od njega da su pre{li na islam. a. Allaha mi. Onda smo ga pozvali u islam. bit }e to sramota i na ovom i na onom svijetu. znate li vi na {ta se zaklinjete ovom ~ovjeku?” Odgovorili su: “Znamo”. bude odgovoran za muslimane. a. Postao je poglavar. I tako su.” Na sastanku je prisustvovalo sedamdeset tri ~ovjeka od ensarija i dvije `ene. ako to budemo izvr{ili?” Resulullah..ako }ete. kasnije nazvan “Druga Akaba”.s. Rekli smo mu: “Ebu-D`abire. a. poslao je Mus’aba ibn ‘Umejra koji je u ku}i Es’ada ibn Zurare napravio sastajali{te. re~e: “D`ennet!” “Pru`i ruku.s.52 Zatim je Allahov Poslanik. ne `elimo da ostane{ kakav si danas .s. zovnuli smo Abdullaha ibn Amra. a. stanovnike Meke. neka znate. ti si poglavar i prvak. Allahovom Poslaniku. pa makar nam imetak bude uni{tavan i makar nam plemi}i budu ubijani”. kada vam bude uni{tavan imetak i kada va{i plemeniti budu ubijani.gorivo za d`ehenemsku vatru. poveli i Ebu-D`abira. a. da u~i Kur’an i da {iri islam u Medini.s. rekao: “Oti{li smo na had`. Allahovom odredbom.. Izabrali su dvanaest ljudi.

rekao im je: “Vi ste jemci za va{ narod kao {to su jemci bili Havarijuni Isau. Kurej{ije su ostavile le{eve svojih junaka. i njegove ashabe dok su bili u Meki. ubio je na{e najbolje ljude. Mobilizirao je robove Abesince. S’ada ibn Hajsema i Ruf’au ibn Abdil-Munzira.s. koji su bili njegove sluge. vodili s plemenom Kurej{. Hinda bint ‘Utbe saznala je za Vah{ija.. Abdullaha ibn Revahu. sa srcima punim vjere na Allahovom.” Ebu-Sufjanova `ena. a. Muslimani su ovu bitku vodili u jedinstvenim i zbijenim safovima.. El-Berau ibn M’aruu.. Abd ibn Ebi Rabi’a i Safvan ibn Umeje bodrili su Mekelije na rat protiv Muhammeda ibn Abdullaha. licem u lice. [ejbu ibn Rebi’u. kojem je na Bedru poginuo amid`a Tu’ajm ibn ‘Udej. D`ubejr ibn Mut’im. za moga amid`u Tuajma. Muhammed nam se opasno osvetio. Ulo`ite imetak za ovaj pohod. a zatim i Muhammeda. pa su do{li kod Ebu-Sufjana i tra`ili od njega da bude vo|a novog napada na Allahovoga Poslanika.332                                                      Ashabi Allahovog Poslanika plemena Hazred`: Sa’da ibn Rebi’u. Poslije izbora dvanaesterice predstavnika. Allahov Poslanik.s. pozvao je svoga abesinskog slugu Vah{ija i rekao mu: “Ako ubije{ Hamzu ibn Abdul-Muttaliba. te ga je pozvala sebi i rekla mu: “Sav moj imetak. Pra{ina bitke slegla se poslije velike pobjede koju su ostvarili muslimani. glave kufra i {irka. Rafi’a ibn Malika el-Ad`lana.” Rekli su: ”Da.. Ebu-D`ehla. Ubijeno je sedamdeset mu{rika. a. a me|u njima: Umeja ibn Halefa. a.” . Hanzalu ibn Ebi-Sufjana. S druge strane. S tekbirom na usnama i sa “La ilahe illallah” u srcu. d`. Utbeta ibn Rebi’u. Ikrime ibn D`ehl.” Ebu-Sufjan je pristao da povede osvetni~ki rat protiv Allahovoga Poslanika. putu. Ubadea ibnus-Samita. Isukao je sablju i u{ao u mu{ri~ke redove ubijaju}i i ranjavaju}i koga je stigao od njih. a ja sam jemac za svoj narod. bit }e tvoj ako ubije{ Hamzu. Abdullah ibn Amr napredovao je na mejdanu bitke.{.s.” [EHID Bitka Bedr bila je prva bitka koju su muslimani. S’ada ibn Ubadea ibn Dulejma i El-Munzira ibn Amra ibn Hunejsa. Es’ada ibn Zuraru. u Meku su neprestano pristizali ratnici. ne prezaju}i od smrti.s. Tako|er je napravio dogovor sa plemi}ima plemena Kenane i Tihame. bra}u i rodbinu koje su ostavili na Bedru. d`. veli~aju}i Allaha. Ukbea ibn Ebi-Muajta i mnoge druge koji su zlostavljali Allahova Poslanika. mogu}e je da mu se osvetimo za ono {to nam je uradio. Amra ibn Hakema. Kurej{ije nisu mogli podnijeti te{ke gubitke i neo~ekivani poraz.. i muslimana. Okupili su ljude i rekli im: ”Kurej{ije. Abdullaha ibn Harama. sav nakit na mom tijelu. niti zaboraviti ubijene o~eve. i Njemu `ivot predav{i.{. Njihov je cilj je bio jedno od dvoje: pobjeda ili {ehadet. U njoj je pokazana veli~anstvena hrabrost i visoka borbena spremnost muslimana. sinu Merjeminom. a. slobodan si. A iz plemena Evs: Usejda ibn Hudajra.

tra`io je njihovo mi{ljenje o na~inu suprotstavljanja kurej{evi~koj vojsci. a. Imam dug. ma kakav ishod bitke bio. izgubili smo. da ih {titi. da }e pasti u ropstvo. a ako se budu vratili.” Poslanikovo. Sufjanova `ena Hinda bint ’Utbe pjevala je: “Ako se vratite kao pobjednici.. Nazirala se pobjeda muslimana. razbili su njihove redove i dirigovali situacijom.Ashabi Allahovog Poslanika 333 Kada je zavr{ena priprema vojske. Na brdu je ostavio pedeset ljudi. Kada su ga muslimani vidjeli. Muslimani.pobijedili smo. ve} su se bili pokajali {to su ga nagovorili da uradi ono {to ne voli. ne izlazi im u susret.s. odgovorio je Allahov Poslanik. Allaha mi.s. Allahov Poslanik. Mo`da budem prvi {ehid. ne ostaje za mnom meni niko dra`i od tebe i Allahovog Poslanika. koji su bili nao{treni za borbu. `ene i djeca }e ih kamenovati. Sastali su se muhad`iri i ensarije znaju}i da je pred njima te`ak okr{aj.. uvijek kada smo iza{li da se suprotstavimo neprijatelju. ostani u gradu. Naredio im je da ostanu na polo`ajima i da ne napu{taju mjesto.” Kurej{ije su dolazile i za njima velika vojska. pa ga vrati i dobro ~uvaj svoju bra}u. da bi kod ljudi podigle moral i poja~ale `elju za borbom. Allaha mi.. Ako budete pobjegli. Allahov Poslani~e. vratit }e se s neuspjehom . bit }e to rastanak bez ljubavi.onako kako su i do{li. ~itavo kurej{ijsko pleme iza{lo je iz Meke.. U no}i bitke Abdullah ibn Amr pozvao je svoga sina D`abira i rekao mu: “Nadam se da }u biti ubijen u ovoj bici. Allahov Poslanik. mi }emo vas zagrliti. a. da ~uvaju pozadinu muslimanske vojske. tra`ili su od Allahova Poslanika. a.. pa su rekli: “Allahov Poslani~e. @ene su i{le iza vojske. ostavit }emo vas. i neka je Allahov blagoslov na tebe. mi{ljenje bilo je isto kao i mi{ljenje Abdullaha ibn Ebi-Selula. a. Me|utim. a nemamo pravo.. kako bi bodrile ljude na rat i da im budu na umu ako oni izgube. a ako budu u{li. ponajboljih strijelaca.. Resulullah.s.. @ene su i{le iza vojske. ako budu ostali. iza{ao je na ~elu muslimanske vojske dok nisu stigli do jedne ravnice ispred brda Uhud.” Muslimani su `estoko napali mu{rike. a.. Rasporedio je snage po ravnici tako da je brdo ostalo iza njih.” “Ne prili~i Poslaniku da stavi ratnu opremu. saznao je za spremu Kurej{ija. Allahov Poslanik.s. mi smo te ‘natjerali’ na to53. da iza|u iz grada u susret mu{ricima da ih ne bi neko optu`io za strah i kukavi~luk. ostani (u Medini). pa se javio Abdullah ibn Ebi-Selul i rekao: “Allahov Poslani~e. Me|u mu{ricima zavladalo je rasulo. strijelci na . udarale u bubnjeve i pjevale.s. pa da je skine — prije nego se bude borio”.s. u{ao je u ku}u i iza{ao obu~en u ratnoj opremi. a.. Ako ho}e{. ostat }e u najgorem stanju. a kad god smo ostali i ~ekali na svojim polo`ajima . mi }emo prostrijeti jastuke za vas.

niko ne}e biti vra}en na dunjaluk.. a sa tvojim ocem je govorio i rekao mu:’ Moj robe..s. naredio je da se Amr ibn D`emuh i Abdullah ibn Amr ukopaju u istom mezaru. d`. Ostavio mi je dug i porodicu. a ova bitka je uzela probrane vjernike. da budem ponovo ubijen.” HLAD OD KRILA MELEKA Porodica je po~ela oplakivati smrt Abdullaha ibn Amra. a. Ne. d`.. pogledao me je i rekao: ‘Za{to te vidim slomljenog i tu`nog?’ Rekao sam mu: ‘Poslani~e.” D`abir ibn Abdullah bio je tu`an zbog o~eve smrti.s. kako ka`e: “Ukopajte ubijene na mjestu gdje su ubijeni”. pa je objavio Allah. Muslimani su do`ivjeli poraz. nikada Allah.{.. pa je ostavila {ehidska tijela na njihovim mjestima. a. Po zavr{etku bitke do{la je Hinda54 i uzela tijela svoga ~ovjeka i brata Abdullaha ibn Amra ibn Harama.{. s namjerom da ih ukopa u Medini. a. Tada je ~ula poziva~a Allahovoga Poslanika.{. meleki ga svojim krilima {tite od sunca.s. obavijesti one koji su za mnom’. Prvi koji je pao kao {ehid bio je Abdullah ibn Amr ibn Haram. rekao mi je na to: ‘Kazat }u ti.’ Abdullah je rekao: ‘Allahu moj. te je napravio zaokret iza brda i do{ao muslimanima iza le|a. Allahov Poslanik. ~uo ih je i rekao: “Plakali ili ne.’ Allahov Poslanik. Ljudi su htjeli da prebace njihova tijela u novi mezar i kada su ih prebacivali.: ‘Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli. tra`i.s. Halid ibn Velid je pratio tok bitke.s. Allahov Poslanik. odgovorio mu je: ‘Zaista.a. rekav{i: “Ukopajte ih u jedan mezar.’55 Allah. d`. .. a. r. izgledali su kao da su umrli ju~er. nije govorio s ljudima bez zastora. zbog duga koji mu je otac ostavio. vidio je rupu u muslimanskim redovima. a. oni su `ivi i u obilju su kod Gospodara svoga.. a.. bujica je odnijela zemlju sa njihovoga mezara..s.’’ Abdullah je rekao: ‘Molim Te da me vrati{ na dunjaluk. moj otac je ubijen. Prenosi se od D`abira da je rekao: “Allahov Poslanik.. Kada su strijelci napustili polo`aje. oni su bili odani prijatelji na dunjaluku.”’ 56 ^etrdeset godina nakon ubistva Abdullaha ibn Amra i Amra ibn D`emuha. Ja }u ti dati.334                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrhu brda napustili su polo`aje kr{e}i nare|enje Allahovoga Poslanika. ve} sam prije rekao.

Hranio je miskine i pomagao nemo}ne pa se pro~uo me|u svojim narodom po velikoj dare`ljivosti. Tih u dru{tvu. a podnio je goleme probleme i fitneluk sa rijetkom ~vrstinom i hrabro{}u kojom ga okiti iman. a on Hedmov. Bio je visokog rasta. Nije znao ni ~itati ni pisati. kad bi govorio. Allah.. . kosu je knio. jakog. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Nu’man je sin Mukarrinov. a on Aizov. a on Hed`irov. a on Tabiha el-Muzenija. d`. svi bi {utili i pomno ga slu{ali. Poznat kao konjanik. i nau~en vje{tinama u borbi i rukovanju oru`jem. a on Nasrov. a on K’abov. a on Latimov. a on Habe{ijev. a on Evsov. R. En-Nu’manova ku}a bila je skrovi{te i uto~i{te za siromahe i putnike. podario mu je razboritost i jak razum. a on Osmanov. jakog tijela.EN-NU’MAN IBN MUKARRIN. tako da nije ni{ta preduzimao dok to ne bi prvo dobro razmotrio i analizirao. hrabra i preduzimljiva osoba. Bio je velika srca.{. okruglog lica. Nosio je nadimak Ebu-Amr. {irokih o~iju. ali je imao veliku mo} pam}enja tako da je znao mnoge stihove i mudrosti svoga vremena. razborita govora. velikih ple}a. pustinjak. a on Abdul-Sevrov. NJEGOVA LI^NOST En-Nu’man ibn Mukarrin bija{e mudra. tamne puti. grlatog glasa.A. a on Amrov. ruku i nogu.

a.s. a. o Bici na Bedru i Uhudu. da objave svoj prelazak na islam. On poziva Istini i samilosti. a. Kada su se svi skupili. dopirale su do njihovoga plemena. o njegovoj hid`ri u Medinu. a. Zatra`io je od bra}e i onih koji su u mogu}nosti da povedu kamile i stoku sa sobom.s.. jer Allah pra{ta i samilostan je.. ^uo je da on poziva u vjeru tevhida. i licemjerstvo ima svoje stani{te. a u sabah narednog dana po~eli su se skupljati ispred En-Nu’manove ku}e.s. Zaista su ku}e Benu-Mukarrina ku}e imana.s. uputio i koji su do{li da objave svoj prelazak na islam i daju prisegu Resulullahu.” . Nakon ovoga o plemenu Muzejin objavljeni su sljede}i kur’anski ajeti: “A ima beduina koji vjeruju u Allaha i onaj svijet i koji vjeruju da je ono {to daju put da se Allahu pribli`e i da Poslanikove blagoslove zaslu`e. Zaputili su se ka Resulullahovom.s. pa su ih neki pratili s interesovanjem... dobro djelo. gledaju}i veliki broj ljudi koje je Allah. En-Nu’man kao da se zastidio u}i u Medinu praznih ruku. Resulullah. zaista.{. pa ko `eli da mi se pridru`i. ustao je i rekao: “Narode moj. Pred njim svi redom izjavi{e svoj prelazak na islam. primio ih je sa vedrim licem i blagim osmjehom. i nismo saznali o njemu osim dobro. d`. dok im drugi nisu pridavali nikakav zna~aj. Pred sami polazak u susret Resulullahu. Allah }e ih sigurno Svojom milo{}u obasuti. mesd`idu.. U borbi mu{rika protiv Resulullaha vidio je nepravdu. ne{to bli`e Medini. Narod je tekbirao.336                                                      Ashabi Allahovog Poslanika MUBAREK-KU]A Stani{te Benu-Muzejna bilo je na putu izme|u Medine i Meke. zabludu i zavjeru.. Medina je njihov dolazak do~ekala sa burom tekbira. Pozvao je svoju desetericu bra}e i ~lanove svoga plemena na sastanak u svoju ku}u. To im je.? Ljudi. jedinoga Stvoritelja.s. Do{lo je ~etiri stotine konjanika s potpunom opremom. En-Nu’man je pratio vijesti o Resulullahu. O njima je Abdullah ibn Mes’ud rekao: “Iman ima svoje stani{te. zaista je Muhammed ibn Abdullah vjerovjesnik i poslanik. Sve {to je ~uo o njemu bilo je lijepo i dobro. Odlu~io je primiti islam i dati prisegu Muhammedu ibn Abdullahu te se priklju~iti vojsci pravde koju je ispravno vidio. Njegova bra}a obi{li su svoje ku}e i ku}e Beni-Muzejna i skupila ne{to stoke. Ispred sebe tjerali su stoku na poklon. a.. Nismo ~uli o njegovom pozivu osim najljep{e.. o ljubavi i samilosti prema drugima i {irenju pravde i mira.” U historiji se islama do tada nije desilo da su na islam pre{la deseterica bra}e od jednog oca i majke. Vijesti o Muhammedu ibn Abdullahu. a te godine njihovo mjesto je pogodila su{a i nesta{ica. Pa za{to odugovla~imo dok drugi `ure. odlu~io sam sutra i}i kod njega. a. neka bude spreman!” Ljudi su se razi{li.

konjanici Benu-Muzejna jahali su pored Allahova Poslanika. To je bila prva bitka izme|u muslimana i odmetnika u kojoj muslimani... puna bereketa i blagoslova. a. Ipak.s. Murra. Din je slabio. predvode}i konjanike. zastavom u~estvovao u safovima d`ihada i pobjedama. Gotovo u svakom ve}em plemenu koje je imalo iole ugleda na Arapskom poluotoku pojavio se la`ni poslanik. kako bi bili pored halife i pomagali ga u {irenju Allahove vjere i borbi protiv odmetnika. Arapska plemena koja su okru`ivala Medinu odlu~i{e da je osvoje. Najzagrijanija od plemena bila su: Abs.s. a arapska plemena koja je islam ujedinio bila su izlo`ena podjeli i osnivanju manjih autonomija. Muslimani su krenuli u pohod. Sinovi Muzejne okupili su se oko En-Nu’mana i oti{li za Medinu. U samu zoru muslimani su ih iznenadili na spavanju. Benu-Muzejna bija{e o{tra islamska sablja i ~uvar islama. opremljeni i obu~eni u svoju tradicionalnu no{nju. preseljenja na ahiret. a zatim iza{ao na ~elu vojske mud`ahida. pobijedi{e.s. En-Nu’man je pod Poslanikovom. a islam je bio uzvi{en s njima. najveli~anstveniji doga|aj koji je istakao En-Nu’man ibn Mukarrin bio je u borbi sa odmetnicima od vjere. Ostali su pobjegli. dok je konjanike predvodio njihov brat Seid ibn Mukarrin. Vjerovjesnik.s. Benu-Muzejna shvatilo je halifine potrebe u tom te{kom periodu. Ova je pobjeda bila dobar podstrek za dalju borbu protiv murteda. Na dan oslobo|enja Meke. Opstanak dini-islama bio je doveden u pitanje. Smrt Poslanika. a. En-Nu’man je nosio zastavu. ali plemeniti ashabi mu to ne dozvoli{e..Ashabi Allahovog Poslanika 337 USTRAJNI U ISLAMU Benu-Muzejna se ponosilo islamom. Halifa je odlu~io da i on iza|e iz Medine sa sabljom u ruci u borbu protiv varalica. a. Zazve~ale su sablje. Na ~elo desne strane vojske postavljen je En-Nu’man ibn Mukarrin. Tra`ili su od njega da se . U~estovao je u bitkama na Hendeku i Hajberu i nakon njih u ostalim bitkama i ratovima koje je vodio Poslanik. Ebu-Bekr es-Siddik je izabran za halifu muslimana.s.. a odmetnici to nisu znali. kako je samo blagoslovljena bila njihova ku}a! Halifa je nastavio tjerati odmetnike dok nije do{ao do Zil-Kisa gdje zaustavi vojsku da se odmori. mnogo je pogodila muslimane pa su se pojedina arapska plemena odmetnula od islama. Nakon Resulullahova. A porodica Mukarrina.s. je En-Nu’mana i ostale sinove njegova plemena dr`ao kao sebi bliske i oni zauze{e visoko mjesto u njegovom srcu i srcima muslimana.. Njih je pomagao odmetnik Tulejha ibn Huvejlid el-Esedijj sa sinom Habalom. a na lijevo Abdullah ibn Mukarrin. a prvi je pao ubijen Habal ibn Tulejha. Halifa je podsticao narod na d`ihad. a. Poslije prve bitke halifa je namjeravao nastaviti borbu protiv odmetnika li~no predvode}i muslimane. Zibjan i dio plemena Kinane. a. Okupio je ljude. a. Allahovom pomo}i.

a on je nastavio prema sjeveru gdje je ostvario drugu pobjedu u bici El-Veded`e.. U to vrijeme na ahiret je preselio halifa Ebu-Bekr es-Siddik. Sa osloba|anjem teritorija zapo~eo je Halid. ElMusenna ibn Haris e{-[ejbani preuzeo je komandu nad islamskom vojskom koja je ostala u Iraku. Nakon toga. islam se nikada ne bi uspostavio. bitka je nazvana “Dolina krvi”. Alija. U HALIDOVOJ VOJSCI Nakon zavr{etka bitke protiv odmetnika i ujedinjenja Arapskog poluotoka pod okriljem islama. Halifa se slo`io s prijedlogom i pozvao muslimane na d`ihad na Allahovom putu. a hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. vo|om Perzijanaca.a. stigav{i do Mizara. hvala neka je Allahu. a da po{alje vojsku. Potom pado{e Emgi{ija i El-Hira. Suvejda ibn Mukarrina postavio je da ~uva zale|inu.a. Zatim je pisao halifi da mu po{alje vojsku kako bi definitivno oslobodio Irak. Njegova odje}a i sedlo bili su crveni od krvi ubijenih i ranjenih Perzijanaca. Njegov zna~aj za muslimane je bio veliki i kada bi se njemu {ta desilo. Halida ibnul-Velida i Ijjada ibn Ganma odredio je da povedu mud`ahide prema Iraku.” Muslimani su uspjeli uvjeriti halifu na povratak. rekao mu je: “Gdje }e{. muslimani su se usmjerili prema okolnim dr`avama da bi pro{irili Allahovu vjeru. Allaha mi. r. Muslimani su uspjeli ostvariti sjajnu pobjedu.. i radi zaustavljanja bizantijskih napada i sloma vladavine arapskim dr`avama koje je ona posjedovala. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani nizao je uspjehe ~estim napadima na Irak. En-Nu’man i njegova bra}a po`urili su da se stave pod zastavu Halida ibnul-Velida.s. nego se vrati u Medinu. r. da ostanemo bez tebe. . a u njoj se En-Nu’man ibn Mukarrin pokazao kao veliki junak. Ti odredi uspjeli su ugu{iti odmetni~ke pokrete i vratiti jedinstvo Arapskoga poluotoka pod okriljem dini-islama. a En-Nu’man ibn Mukarrin je ostao s njim.. bio bi to te`ak udarac za cijeli muslimanski ummet. On je trebao skupiti veliku i jaku vojsku kako bi se mogli suprotstaviti Perzijancima koji su bili pripravni za borbu. Poslu{ao ih je i vratio se nakon {to je odabrao jedanaest zapovjednika. na tome. Nakon dogovora sa plemenitim ashabima.338                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vrati u Medinu. d`.. grupa i bajraka islamske vojske. iz dva razloga: radi {irenja islama u tim dr`avama. Nakon toga je halifa naredio Halidu ibnul-Velidu da napusti front u Iraku i da se uputi na {amsko boji{te gdje se osjetila potreba za njim. Zbog `estoke bitke odigrane u dolini Ulejs. odabrao je Sa’da ibn Vekkasa vo|om cjelokupne muslimanske vojske u Iraku. halifo Resulullaha? Ka`em ti ono {to je rekao Allahov Poslanik. na dan Uhuda: “Nemoj ti da ide{ u borbu i nemoj nas rastu`iti sobom.{. a. poveo je vojsku prema Ulejsi gdje se odigrala `estoka borba sa Behmenom D`azvejhom.

jedan od najve}ih vo|a. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zebidi.” Sa’d je odredio Kadisijju kao najpogodnije mjesto za borbu. mi }emo tu}i kraljeve stranaca sa arapskim kraljevima. ili da pla}a d`izju. a na njihovom ~elu je bio Rustem. Izaslanici koje je Sa’d poslao na pregovor sa Jezderd`idom III. Atarid ibn Had`ib et-Temimi. a zatim se stacionirao u El-Hiri. odredio im i raspodijelio vo|e. . posljednim kraljem Sasana. Suhejl ibn Adijj el-Hazred`ijj. El-Mugire ibn [u’be es-Sekafijj i El-Ma’ni ibn Haris e{-[ejbani. bili su: En-Nu’man ibn Mukarrin el-Muzenijj. Perzijanci su stigli na drugu stranu. 2. da pozove Perzijance u jednu od tri solucije: 1. . Sa’d je odabrao izme|u vo|a svoje vojske ~etrnaest emira i naredio im da odu do perzijskoga kralja Jezderd`ida i da ga pozovu u islam. da predaju svoje gradove i tvr|ave muslimanima i da pla}aju d`izju. Sa’d je sakupio sve mud`ahide koji su do{li s njim i one koji su bili u Iraku u jednu vojsku. borba. a Sa’d je trebao ispuniti naredbu halife. Neki od njih bili su vrlo pametni. El-Mugire ibn en-Neba{ ibn Habib el-Esedijj. Sa’dov izbor ljudi bio je uspje{an zbog velikih vrlina kojim su se odlikovali.urat ibn Hajjan el-Id`lijj. ono {to islam nare|uje. da prime islam i da imaju prava kao ostali muslimani. En-Nu’man i njegova bra}a priklju~ili su se Sa’dovoj vojsci zajedno sa drugim arapskim poglavarima i uglednicima. Busr ibn Ebi Rehm el-D`uhenijj. Stali su spram muslimana. ili da izabere borbu. tj. Prethodno je izvr{io pregovore s njim oko posjete. a neki su bili odli~ni pregovara~i. predvodnik izaslanika. tako da je Emirul-mu’minin rekao: “Vallahi.Ashabi Allahovog Poslanika 339 U SA’DOVOJ VOJSCI Sa’d ibn Ebi-Vekkas stigao je na ~elu dobrovoljaca mud`ahida iz Medine do vojske El-Musenne ibn Harisa. Hamela ibn D`uvejja el-Kindi. Hanzala ibnur-Rebi’a et-Temimi. 3. koji je preselio na ahiret ne do~ekav{i sastanka sa Sa’dom. dok su se neki doimali ponositim dr`anjem i divnim izgledom.

Jezderd`id je dozvolio izaslanicima da u|u. Prevodioc upita En-Nu’mana: “Kako se zove va{a odje}a?” En-Nu’man je odgovorio: “Burd. da ih Bog spali!” Zatim re~e prevodiocu: “Pitaj ih za{to su do{li? [ta ih je navelo na rat protiv nas i {ta im se svidjelo u na{oj zemlji. a ako neko drugi `eli da odgovori. tra`e}i dozvolu za ulazak. Jezderd`id je opsovao i vidilo se negodovanje na njegovom licu. Perzijanci su se u nekim pitanjima mimoi{li. Kada je Jezderd`id saznao za dolazak pregovara~a. na{to Jezderd`id povika sav u bijesu: “Spalili su Perzijance.. odgovori{e muslimani i reko{e Jezderd`idu: “Odgovor ovog ~ovjeka je i na{ odgovor. a o svakom od njih bio je obje{en bi~.. a na njima je bila skromna i jednostavna odje}a. gotovo dje~ijeg pona{anja i nekontroliranih pokreta pa je htio poniziti pregovara~e. smilovao nam se i poslao nam Poslanika koji nam nare|uje dobro. na {to je En-Nu’man odgovorio: “Enni’al (sandale).” Zatim upita {ta je to obje{eno na le|ima.” Kada je ovo ~uo..” Jezderd`id je po~eo mrmljati neke gluposti na osnovu kojih se moglo zaklju~iti da psuje. pojahali konje i u putu pro{li kraj Rustemova logora. Zatim je zatra`io da pita za obu}u koju su nosili.” En-Nu’man po~e govoriti: “Allah. Stranci. Stranci u na{oj zemlji. Kada su se svi veziri i ministri sakupili. Rekao je prevodiocu da ih upita kakva je to odje}a koju nose. d`. pozvao je svoje vezire i ugledne ljude da se posavjetuje s njima kako da postupi na sastanku sa muslimanima.. a pozabavili drugima?” En-Nu’man ibn Mukarrin rekao je za svoje izaslanike: “Ako ho}ete.{. Izaslanici su u{li. Na nogama su nosili ko`ne sandale. Jezderd`id je bio lo{eg vladanja.. Re~e: “Na’leh. odgovori ti”.” “Izvoli.” Rije~ “sevt” na perzijskom zna~i “po`ar”. dat }u mu prednost.340                                                      Ashabi Allahovog Poslanika HISTORIJSKI SASTANAK Izaslanici su napustili Kadisijju.. Zaustavili se na vratima dvorca. Je li zato {to smo ih se okanili. .. a u nekim slo`ili. pa mu En-Nu’man odgovori: “Sevt (bi~). ja }u odgovoriti u na{e ime. Na’leh. Zatim su pre{li rijeku Tigris da bi do{li do Espanira u El-Medainu gdje se nalazio kraljevski kvart.

Obe}ao je onome ko se odazove sve najbolje i na ovom i na budu}em svijetu.s.{. mi }emo vam odrediti jedan dio uz va{e prihode i po~astit }emo va{e uglednike i obu}i }emo vas i postavit }emo kralja koji }e biti dobar prema vama. a ako ne. Ako prihvatite na{u vjeru. Ako nam budete pla}ali d`izju. . ja bih vas ubio.Ashabi Allahovog Poslanika 341 Poslanik. a da se nisu me|usobno odvojili.” Izaslanici se vrati{e kod Sa’da ibn Ebi-Vekkasa sa vije{}u da je Jezderd`id odbio islam. ili primi islam bit }e{ spa{en. nemojte se ponositi time. pa im je Allah u svemu pove}ao hajr. Na vama je da odlu~ite.. Nemate vi{e ni{ta kod mene. jedan od izaslanika.” Jezderd`id se jo{ vi{e naljuti i re~e: “Da nije odre|eno da se izaslanici ne ubijaju. onda }emo se boriti protiv vas. pa je i to u~inio. pa ih je opet ~ekalo svako dobro.” Nato mu je odgovorio El-Mugire ibn en-Neba{ el-Esedijj. Kad smo slali na{u vojsku na vas. I odigra se Bitka na Kadisijji. jedno zlo je lak{e od drugog: pla}ajte d`izju. niste joj se mogli suprotstaviti.. primit }emo i ~uvati vas. a ako i to odbijete. Perzijanci osta{e potu~eni. a drugi protiv njega. U njegovu vjeru ulazili su samo najbolji. pa re~e: “Da li me s tim do~ekuje{?” El-Mugire mu re~e: “Nisam do~ekao nikog osim onog s kojim sam pri~ao. a. Mi smo vam ostavili obli`nja naselja koja su vam bila uto~i{te. Zatim je naredio da pozivamo ostale narode da nam se pridru`e. a ru`no ru`nim. I svi su mu se pokorili na dva na~ina: oni koji su pri{li bez svoje volje. I ako su vam se neki na{i pojedinci pridru`ili. Govorio je dugo. I tako je pozivao u islam onoliko koliko je Allah. a zavr{io je rije~ima: “Pa odaberi d`izju i ponizno i smjerno je izdvoji. Zatim mu je bilo nare|eno da se bori protiv onih Arapa koji su mu se protivili. ili borbu. manjeg broja i da su bili lo{iji jedni prema drugima. zabranio nam je zlo i naredio da ga se klonimo. onda vam objavljujemo rat. Nije pozvao nijedno pleme. d`. jer se osjeti poni`enim ispred prisutnih. Pa ako odbijete. a nisam ni s kim pri~ao osim s tobom i nisam ni{ta lo{e mislio. i oni koji su pri{li svojom voljom. htio. ostavit }emo vam Allahovu knjigu da sudite po njoj. I mi vas pozivamo u na{u vjeru koja lijepo lijepim smatra.” Nato se Jezderd`id naljuti. I ako vas je glad natjerala. a Rustem i mnoge perzijske vo|e plati{e svojim `ivotima. mi se vra}amo i vama pripada va{a zemlja. Jedan dio je uz njega.” Nato Jezderd`id odgovori: “Ja nisam ~uo ni za jedan narod da je bio lo{iji od vas. objasnio je stanje Arapa prije islama i njihovu snagu nakon {to su primili islam.

” “Zaista. Zaplijenili su mnoga dobra i tu se nastanili. Tu su na velikoj prostranoj ravnici napravili logore. En-Nu’man je poslao trojicu ljudi u izvidnicu: Tulejha ibn Huvejlida. on je iz Iraka. Jezderd`id je pobjegao sa svojom porodicom i nastanio se u Asbahanu. Ebul-Huber. Amra ibn Ma’da Jekriba i Amra ibn Ebi-Selemu. a da je Ira~anin”. Halifa je nastavio pozivati muslimane na dobrovoljni odlazak u d`ihad na Allahovom putu i presudnu borbu izme|u muslimana i Perzijanaca. Rubijj ibn Amir. “Ti najbolje zna{ svoju vojsku”. Halifa je pisao da ga zamijene novim namjesnikom i njega da postave za vo|u u borbi protiv stanovnika Nehavenda. Hanzala el-Katib. pozivaju}i Perzijance na mobilizaciju kako bi pripremili ogromnu vojsku za protunapad na muslimane i kako bi ih istjerali iz Perzije. Amir ibn Metar. D`erir ibn Abdullah el-Humejri. Amr ibn Ma’d i Amr ibn .” “Savjetujte me koga }u odrediti za vo|u ovog pohoda. D`eriri ibn Abdullah el-Bed`elijj. Kada je zavr{io. postavit }u za vo|u onoga koji }e prvi stupiti u boj. Abbas ibn Abdul-Muttalib re~e mu: “O Emirul-mu’minine.342                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK NEHAVENDA Nakon Bitke na Kadisijji muslimani su se uspjeli probiti do El-Medaina.” “Ko je on. “Vallahi. Poruku istog sadr`aja napisao je Ebu-Musau el-E{’ariju u Basru. a potom iz Basre i Kufe. oni koji su do{li iz Medine i oni koji su do{li iz Basre i Kufe. reko{e. glavnog grada Kisre i osvojiti ga. Seid ibn Kajs el-Hemedani i Vail ibn Had`er. i to ne zbog nesposobnosti niti zbog nepovjerenja i pronevjere. Kada je Sa’d ibn Ebi-Vekkas doznao da Jezderd`id sprema veliku vojsku. Nakon izbora En-Nu’mana ibn Mukarrina za emira vojske u borbi protiv stanovnika Nehavenda. tra`e}i od njega mi{ljenje i poja~anje. Perzijanci su se sastali na nesre}i koja }e ih pogoditi. Poslije toga je pisao onima u Nehavendu i okolnim pokrajinama. a odgovaraju}i je za taj polo`aj.” U to vrijeme En-Nu’man je bio upravnik Kiskera. Muslimani su se skupili ispred Nehavenda. U tom periodu pobunili su se stanovnici Kufe i tu`ili Sa’da ibn Ebi-Vekkasa halifi. Utbe ibn Amr. Be{ir ibnul-Hasasija. Ovaj ga odmah pozva u Medinu i smijeni ga s polo`aja. ne brini se. Emirul-mu’minine?” “En-Nu’man ibn Mukarrin. El-Mugire ibn [u’be. kao po~ast prema njemu. pisao je Emirul-mu’mininu. halifa je pisao Huzejfi ibnul-Jemanu da krene sa velikom vojskom iz Kufe prema Nehavendu u susret En-Nu’manu. Zatim su ustala ~etrnaesterica uglednih Arapa i zapovjednika islamske vojske i podigli veliki {ator emiru En-Nu’manu. re~e halifa. El-E{’as ibn Kajs elKindi. El-Akre’ ibn Abdillah el-Himjeri. Nakon zajedni~kog namaza popeo se na minber i odr`ao hutbu. To su bili: Huzejfe ibnul-Jeman.

ubijaju}i Allahove neprijatelje. A vo|a muslimanske vojske En-Nu’man ibn Mukarrin kretao se lijevo-desno. . vratit }emo se i boriti se s njima dok Allah ne presudi izme|u nas. rekao je En-Nu’manu: “Nema izme|u nas i stanovnika Nehavenda nikakve prepreke ili ne~eg {to ti mrzi{. Jedan od Perzijanaca pogodio ga je strijelom u pojas. Trajala je tri dana. a nad konjanicima Med`a{ia i Su’ud. Potekla je tolika krv da je obojila zemlju. na lijevu stranu Huzejfu ibn Mukarrina. muslimani uspje{e primorati Perzijance na povla~enje u tvr|avu Nehavenda. muslimani su se mnogo izmorili i izgubili dosta vojske. Muslimani su simulirali bje`anje pred oholim Perzijancima koji su krenuli za njima. a Tulejha nije odustajao od povjerene obaveze. a na desnu stranu Suvejda ibn Mukarrina. Na pro~elje je stavio Naima ibn Mukarrina. I zaista. gdje su zabarikadirali ulaze u grad. neka oni pobjegnu nama. Muslimani su ostvarili sjajnu pobjedu u Nehavendu koja je kasnije nazvana “.Ashabi Allahovog Poslanika 343 Seleme vratili su se ne uspjev{i obaviti povjereni zadatak. sve se odigralo onako kako je to zamislio Tulejha ibn Huvejlid. Bila je to odli~no smi{ljena ratna varka.ethul-futuh”. Dvije vojske sa isukanim sabljama. Nad pje{adijom je bio Ka’ka’ ibn Amr et-Temimi. En-Nu’man je skupio odabrane mud`ahide i savjetovao se s njima.” Svima se svidi ovaj prijedlog. tako da niko nije ostao u tvr|avi. Muslimanska je vojska poku{ala nekoliko puta u}i u tvr|avu. Tulejha ibn Huvejlid je predlo`io: “Mislim da bi trebao poslati odre|eni broj muslimana koji }e ih opkoliti i boriti se s njima lice u lice. Muslimani se tada iznenada okomi{e na njih te se zapodjenu jedna od najstra{nijih bitaka u historiji islama. ali bez uspjeha. Kada se vratio. Razbuktala se takva bitka da nijedna strana ne ostvari pobjedu. A kada budu napustili tvr|avu. En-Nu’man posla s njim odabrane hrabre mud`ahide. pokrio ga je svojim ogrta~em da ne bi muslimani saznali za njegovu pogibiju i klonuli duhom. A onda }emo se svi dati u bijeg kako bi pomislili da smo potu~eni.” En-Nu’man je rasporedio vojsku. {to zna~i pobjeda nad pobjedama. Pobjeda je na{a sa Allahovom voljom. ali nije bilo pora`enih. tako da je odmah preselio kao {ehid. Preru{io se i tako uspio u}i u Nehavend gdje je izvidio stanje i pri~e me|u narodom. Najzad. u vrijeme zalaska sunca do crnoga mraka. Od velike koli~ine krvi koja je potekla boji{tem okliznuo se njegov konj i on je pao na zemlju. Ka’ka’ se dobrovoljno prijavio da bude na ~elu odreda koji }e izvesti ovu varku. Mukarrinovi sinovi. Njegov brat Naim borio se pored njega i kad je vidio da mu je brat poginuo. Opsada se odu`ila. Kada im se Perzijanci suprotstave. Huzejfe ibnul-Jeman zatra`io je od Naima da ponese muslimasku zastavu iz po~asti prema njihovoj mubarek-porodici.

Mukarrinovih sinova: En-Nu’mana i Naima. .Malika. Da Allah. Suvejda. Med`a{ia i Su’uda.{. blagoslovi i na ahiretu porodicu koja je za islam dala desetericu heroja. d`. Naim je produ`io stazom svoga brata i oslobodio Errej. Utbu. Komes i D`erd`an. Dirara. Omer ibnul-Hattab htio je po~astiti Mukarrinovu porodicu pa je postavio Naima ibn Mukarrina za emira islamske vojske nakon njegova brata En-Nu’mana.. Abdullaha.344                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAIM NASTAVLJA ZADATAK Emirul-mu’minin. Huzejfu.

a. Njegova velika memorija kupila je sve {to bi pred njim bilo re~eno. r. R. a ensarija u odnosu na Subejtu koja ga je oslobodila. Otvoreno je govorio i reagirao kada bi vidio gre{ku u radu ili kada bi vidio zulum. postojanom hrabro{}u i strpljivo{}u na neugodnostima. Bio je veoma inteligentan i o{trouman i u tome mu nije bilo sli~nog. . Subejta ga je oslobodila i poklonila svome mu`u Ebu-Huzejfi. `ene Ebu-Huzejfe ibn Utbeta ibn Rebi’a ibn Abdu{-[emsa ibn Abdi-Menafa el-Kurej{ija el-Ab{emija. On je muhad`ir u odnosu na Ebu-Huzejfu.SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ. pa je tako postao poznat pod imenom Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Nosio je nadimak Ebu-Abdullah. NJEGOVA LI^NOST Salimova li~nost odlikuje se velikim znanjem. slu`io je svoje gospodare i udovoljavao njihovim potrebama. Kad je bio mali. a svoju hrabrost pokazao je u raznim prilikama. Odrastao je kao rob. vodi porijeklo iz perzijske porodice Istahir. u ku}i daleko od svoje porodice i rodbine. pao je u zarobljeni{tvo i bio je rob kod Subejte.E. a bila je ensarijka.A.. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Salim. Znanje je stekao poslije oslobo|enja iz ropstva. pa ga je to nau~ilo strpljenju i izdr`ljivosti.

Njegov gospodar Ebu-Huzejfe.{. pa bra}a su va{a po vjeri i {ti}enici va{i. to je kod Allaha ispravnije. Tako|er. tako da je postao ~ovjek sa autoritetom kome su se muslimani obra}ali u mnogim pitanjima. On ga je posinio i prema njemu se odnosio kao prema svome ro|enome sinu. primio je islam i postojan se u njemu pokazao. Islam je ljude u~inio ravnopravnim. Njegov duboki iman i iskrenost prema Allahovoj vjeri omogu}ili su mu da u potpunosti razumije vjerske propise. pa je jednoga dana savjetovao ashabe rekav{i im: “Uzmite Kur’an od ~etverice: Abdullaha ibn Mes’uda. a prednost jednih nad drugim je samo po bogobojaznosti. primijetio je Salimovu razboritost u vjeri i njegovo razumijevanje Kur’ana.v. s.. kao {to je prethodno Poslanik. r.s. NAUKA I PO[TENJE Kod Salima. Salima-{ti}enika Ebu-Huzejfe.a.s.a. A ako ne znate imena o~eva njihovih.a. s. oslobodila je Salima i dala ga svome mu`u. Nije grijeh ako u tome pogrije{ite.. Iz Salimovog primjera da se razumjeti veli~ina islama.a. Nije obra}ao pa`nju na svog oca Utbea ibn Rebi’u. odabrao ku}u Erkama ibn Ebi-el-Erkama za mjesto skupljanja i dogovaranja.. Kada je njegova `ena Subejta primila islam.a. koji je ljude u~inio ravnopravnim i ukinuo klasne razlike. Ubijen je u Bici na Bedru. Dva puta su ~inili hid`ru u Abesiniju.. r. Ebu-Huzejfe nije obra}ao pa`nju na bojkot i prijetnje svoje sestre Hinde bint Utbe. Ubejja ibn K’aba i Mu’aza ibn D`ebela. r.a. Prihvatio je islam sa ~estitim prethodnicima prije nego {to je Poslanik.346                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Na Salima. grijeh je ako to namjerno u~inite. a sa Ebu-Huzejfom i njegovom `enom bio je izlo`en velikim mu~enjima zbog pristupanja islamu. Salim.. Allahov Poslanik. Tako je me|u svijetom postao poznat pod imenom Salim ibn Ebu-Huzejfe.v. kasnije poznatu pod imenom “Ku}a islama”.” . s. r. a Allah pra{ta i samilostan je.a. nepokolebljivo iskreni prema Allahovoj vjeri. ka`e: “Zovite ih po o~evima njihovim.v. posinio Zejda ibn Harisa i nazvao ga Zejd ibn Muhammed. veliki utisak ostavila je atmosfera u ku}i u kojoj je odrastao i u kojoj je odgojen kao sluga. Strpljivo su podnosili zlostavljanja i maltretiranja od Kurej{ija. koji je bio poput isukanog ma~a protiv islama.” Kako je Salimov otac bio nepoznat me|u narodom. d`... koja je bila Ebu-Sufjanova `ena. on je nazvan Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.s. To je bilo prije objave Allahovog ajeta koji je ukinuo obi~aj posinovljavanja i uputio svaku osobu njenom jedinom ocu.. skupile su se sve islamske vrijednosti. Allah. bio je jedan od prvaka Kurej{ija i jedan od mekanskih vo|a.

Huzejfe je o`enio Salima svojom amid`i~nom . rekao: ‘Zadoji ga i postat }e{ mu zabranjenom.a.v. r. Me|utim.s..a. a me|u njima bio je i Omer. Kada je do{la.a.a.s. je rekao: “Da je Salim `iv. kod muslimana zauzimao je visoko i cijenjeno mjesto.. Salim tada nije bio me|u `ivima. nisu ni obra}ali pa`nju na njih.a.’ Pa je Poslanik. u~inio hid`ru u Medinu.v.a. nije se odvajao od svog brata po vjeri Salima. odgovorila je.atimom bintul-Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a.v.a.. te je malo trebalo da ga mu{rici dohvate svojim sabljama i ubiju ga.” Jednog je dana Poslanik. Tako|er. odbijali su mu{rike juna~ki se bore}i.” Salim.. i zastala je jer je bilo neodoljivo lijepo. s. Nakon zavr{etka bitke.v. s.a.atimin otac. i Velid ibn [ejbe ibn Rebi’a. r. spustio je svoj ogrta~ i iza{ao u obli`nju d`amiju u kojoj je na{ao Salima kako u~i Kur’an. Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.” U D@IHADU Ebu-Huzejfe. r.a. Muslimani su svojim tijelima napravili {tit oko Poslanika.. pa je Sehla bint Suhejl ibn Amr do{la Allahovom Poslaniku. iskreni i odani jedan drugom. Koji te dao mom ummetu. a Omer..a. visoko ga je po{tovao i u njemu vidio najboljeg ~ovjeka za hilafet. s. .. Krasile su ga mnoge vrline. me|u kojima je bio Omer ibnuel-Hattab. jer su u redovima mu{rika bili Utbe ibn Rebi’a. r.a. i rekla: ‘Salim je dostigao mu`evnu dob.a. Bili su i ostali najbolji prijatelji. On dolazi kod mene i mislim da u du{i Ebu-Huzejfe zbog toga ima ne{to.v.v. sa prvim muhad`irima. s. r. za~ula je u~enje Kur’ana..s.s. Stajali su iza Allahovog Poslanika.. dao je svoj doprinos u pou~avanju ljudi da je srodstvo po mlijeku prepreka za brak.. predvodio je vjernike u namazu. Salim je za vrijeme bitke uspio ubiti jednog od malobrojnih kurej{ijskih junaka Umejra ibn Ebi-Umejra.a. Huzejfe i Salim su ih izbjegli pa se nisu sreli s njima. Poslanik. Muslim u svome “Sahihu” navodi hadis od Ai{e. tijela Utbea i Velida ostala su sa ostalim tijelima mu{rika. a Ebu-Huzejfe i Salim.a. otac Ebu-Huzejfe. s.v. upitao je {ta ju je zadr`alo.. r.s. .. iz njega je vrilo znanje i razboritost. U Bici na Uhudu muslimani su pro{li kroz veliko isku{enje kada je Allahov Poslanik.. pa je rekao: “Hvala Allahu.s. U toj bici u~estvovali su Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim.s. Kada je i{la.v.’ Suhla je bila `ena Ebu-Huzejfe.. Vladar pravovjernih Omer ibn el-Hattab ga je izuzetno zavolio.v.a. r. s. s. r. r.a. s. kako bi sprije~ili mu{rike da do|u do njega. “Majke pravovjernih”..a. bio opkoljen. u Bici na Bedru se nisu mogli na}i u tegobnijoj situaciji. ~ekao Ai{u.a. da je rekla: “Salim je bio kod Ebu-Huzejfe.Ashabi Allahovog Poslanika 347 Salim. s.s. ne bih ostavio da halifu izabere {ura dogovaranjem.s. koja je ne{to zakasnila. Salim je prije Poslanika. brane}i istinu i poma`u}i Allahovu vjeru u svim bitkama koje je vodio odabrani Poslanik.

Nakon {to ih zaveza{e. svijet je ve} pre{ao na islam.a. upla{ili su se i uzeli oru`je s namjerom da se suprotstave muslimanima. na Hajberu. HRABRO DR@ANJE Veli~anstven je stav koji je zauzeo Salim u slu~aju koji se desio sa plemenom Benu-D`ezime. `eli{ li da prolijemo na{u krv?” Pa prihvati{e islam.” Me|u skupljene ljude plemena Benu-D`ezime stao je jedan po imenu D`ahdem. `elio ih je upoznati sa potrebom njihovog prelaska na islam i da je rat zavr{en. a poslije zarobljeni{tva slijedi vam samo smrt. na Hunejnu. s. a me|u njima je bio i Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.348                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ukratko. sa onima koji su bili s njim do boravi{ta plemena Benu-D`ezime. r. Halid naredi . rat ne izbi.. Halid naredi da se pove`u u lance svi koji su bili govorili da su promijenili vjeru. Me|utim. bili su skupa na Hendeku. oslobodio Meku.a. a postado{e sigurni.s.v. Bili su me|u najboljim ljudima. Halid ibn Velid krenuo je na ~elu odreda u kome je bilo nekoliko Arapa iz plemena Selima ibn Mensura ibn Mudlid`a ibn Murre. Tako mi Allaha.. Neprestano su D`ahdema nagovarali sve dok i on nije bacio oru`je. prilikom oslobo|enja Meke. s. Iza{ao pred heroje kao vo|a on je sad.s. Sa uputom Bo`ijom je upu}en i rad za rad...s.v.a.” Pleme Benu-D`ezim suprotstavilo mu se i po~eli su mu govoriti: “O D`ahdeme. Allahov Poslanik. pa im re~e: “Te{ko vama. Stigao je Halid. s. pa su ratovala protiv islama.v. U~estvovali su u svim bitkama i vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. koji su bili jo{ uvijek nevjernici. Abbas ibn Mirdas hvale}i Halida ibn Velida i opisuju}i njegov pohod rekao je: Odredi{ li ti Halida za emira Halidu.a. o Benu-D`ezime! Tako mi Allaha. Ebu-Huzejfe i Salim `rtvovali su sebe za islam. ja nikad ne}u ostaviti svoje oru`je. Kada je pleme Benu-D`ezime ugledalo Halida.. ovo je Halid! Ako ostavite oru`je. bez namjere da ratuje. Nakon {to je Poslanik. pojedina arapska plemena koja su `ivjela u okolici Meke ostala su u nevjerstvu i neznabo{tvu. Zbog toga je poslao Halida ibn Velida prema najju`nijem dijelu Meke da poziva u islam.. postat }ete zarobljenici.. to je junak ~vrsti sna`ni {to ne voli nepravdu. Halid im se obratio: “Ostavite oru`je.. na Tebuku. najve}i junaci i ~estiti muslimani. polo`i{e oru`je.

s. Ve}ina ljudi iz njegova plemena povjerovala mu je i stala uz njega zbog slijepog d`ahilijetskog zanosa i plemenske pristrasnosti. r. d`. ja nemam udjela u Halidovom postupku. a Salim je postajao sve stro`iji. i obznanili prihvatanje islama. Ovom Halidovom postupku usprotivio se Abdullah ibn Omer ibn el-Hattab.a.” Omer ibn el-Hattab dao je slijede}u primjedbu na postupak Halid ibn Velida: “Zaista u njegovoj sablji ima `urbe.a. Moj Gospodaru.a. a drugi Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe.. ostavili smo jednog na{eg prijatelja kod prtljaga i na{ih jahalica da nam ih ~uva..” Omer ibnel-Hatab bio je prisutan. s.” Allahov je Poslanik tada naredio da se i njemu da poklon koji je dat ostalima.s. Poslije toga. oprost. Zatim su se sastali sa Poslanikom. Drugi koji mu se suprotstavio bio je uzrujan i raspravljao se s njim. Halid se po~eo braniti.. zamalo su se po~eli udarati.s. a s njima je bio i Musejlema ibn Habib el-Kezzab. D@.. s.v. ja nemam udjela u Halidovom postupku. Allahov Poslanik. Moj Gospodaru.s. mole}i od Allaha. ubla`ila se kad je ~uo da u njegovom ummetu ima ljudi koji se suprotstavljaju svakom pogre{nom postupku.s.a..v.” Srd`ba Allahovog Poslanika. s. pa je rekao: “O Allahov Poslani~e. Halid je povikao pa je ovaj u{utio. o Halidovom postupku prema njegovom narodu.v.v.{. PUTU Deveta godina po Hid`ri nazvana je “Godinom delegacija” zbog mnogobrojnih izaslanstava arapskih plemena koja su dolazila u Medinu da izraze svoju podr{ku Allahovom Poslaniku. suprotstavio mu se bijeli ~ovjek. srednjeg rasta.v. primio ih je sa po{tovanjem i svakom od njih dao poklon.. prvi je bio moj sin Abdullah.. Tako su do{li ljudi iz plemena Benu-Hanife i obznanili prihvatanje islama.s. Pleme Benu-Hanife ostavilo je Musejlemu da im ~uva prtljag i poputbinu. Musejlema je po~eo tvrditi da je on poslanik i slu`iti se prevarama da bi ljude obmanuo kako bi povjerovali u istinitost njegove tvrdnje.” [EHADET NA ALLAHOVOM. upitao ga je: “Je li mu se iko suprotstavio?” ^ovjek odgovori: “Da. s.s.[.a. Musejleme je po~eo izgovarati rije~i u . Allahov Poslanik. koji mu prigovori i okomi se na njega zbog onoga kako je postupio.. i Salim{ti}enik Ebu-Huzejfe. s.v.Ashabi Allahovog Poslanika 349 da ih poubijaju.a. prihvataju}i Allahovu vjeru i progla{avaju}i se muslimanima. Salim se povukao u stranu da klanja.. pa je rasprava dostigla vrhunac. ja nemam udjela u Halidovom postupku.. Kada se pleme Benu-Hanife vratilo u Jemamu. pa su mu rekli: “Allahov Poslani~e. r.a. Zatim je stao s rukama podignutim prema nebu i rekao: “Moj Gospodaru.a. Jedan od ~lanova ovog plemena uspio je pobje}i u Meku i obavijestiti Poslanika.

stisnute zube! Udarite po neprijatelju i kre}ite naprijed! Tako mi Allaha.a. Opremio je jedanaest odreda vojski i svakom odredio zadatak za odre|eno podru~je: uni{titi njihove vo|e. Broj njegovih pristalica se pove}ao. po halifinom nare|enju.s. r. a. koji je bio primio islam. Zejd ibn Hattab je navalio na Rid`ala ibn Anfevta. ostavljanje namaza i `ivot bez ikakvih pravila i ograni~enja. Ebu-Bekr. te je morao ~ekati poja~anje. Zatim je Zejd ibn Hattab povikao me|u narodom: “O ljudi. tvrde}i da mu je to objava koja mu dolazi s neba preko povjerljivog meleka D`ibrila. po{to im je neznanje zaslijepilo vid i razboritost. Halid. Vojska kojom je komandovao Ikrime ibn Ebi-D`ehl bila je prva koja je krenula prema podru~ju El-Jemame. On je djelovao u podru~ju El-Jemame.a.v. Musejlema je uspio da okupi ~etrdeset hiljada ljudi. zinaluk.. Usmrtio ga je jednim udarcem sablje i ostavio ga da le`i na zemlji dok je grcao u krvi. Primjer njegovih rije~i su i ove: “Allah je trudnicu obasuo blagodatima. a kada je vidio snagu El-Kezzaba. Do`ivio je poraz. uputio se.. ostavljaju}i bojno polje. a ostale vratiti pod okrilje islama. s. Nakon smrti Poslanika. odmetnuo se od vjere i priklju~io se la{cu. koji su mu vjerovali. Kada je vidio snagu muslimana. sreo se sa velikim brojem njegovih pristalica.350                                                      Ashabi Allahovog Poslanika rimovanoj prozi. . Musejlema je postavio kao zapovjednike dvaju krila svoje vojske: Mahkema ibn Tufejla. na ~elu vojske prema podru~ju El-Jemame.s. a zastavu ensarija nosio je Sabit ibn Kajs ibn [emmas. ali Benu-Hanife pokaza spretnost i vje{tinu u borbi te potisnu{e muslimane. gdje je `ivjelo pleme Benu-Hanife i oni koji su se sprijateljili s njima od njihovih susjeda. s. ali ni on nije mogao ni{ta uraditi ispred velike snage Benu-Hanife.a.s. Brzo je buknula nemilosrdna i zastra{uju}a borba izme|u dvije vojske. slijedili ga i ratovali za njega. Muslimani su krenuli u napad. kao {to dolazi Allahovom Poslaniku. poznatog kao jemamskog mudraca i Rid`ala ibn Anfevta. jer se u Medini zakleo da }e ga ubiti kada je ~uo da se odmetnuo od islama i pristupio la{cu Musejlemi. Najopasniji pokret kome su se muslimani suprotstavili bio je pokret Musejleme el-Kezzaba. poznat po izuzetnoj ratnoj sposobnosti i vojnom iskustvu. obnovi raspored vojske i koncentrira je prema Musejlemi el-Kezzabu i njegovim sljedbenicima. ne}u progovoriti dok ih Allah ne porazi ili dok se ne sretnem s Allahom. Kada je Ikrime zapo~eo borbu protiv Musejleme. Daje da iz njenog stomaka iza|e bi}e koje raste. Pojedini muslimani upla{ili su se pa su po~eli bje`ati.v. Prvi mu je u pomo} stigao [urahbil ibn Hasne. Zastavu muhad`ira nosio je Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Kada je Halid ibn Velid zavr{io ratne operacije protiv vo|e odmetnika Tulejha ibn Huvejlida el-Esedija i Malika ibn Nuvejre.” Musejlema je svom narodu i svojim sljedbenicima dozvolio alkohol. pa Mu ka`em svoju ispriku!” U{ao je u borbu protiv otpadnika od vjere i borio se sve dok nije poginuo. preuzeo je hilafet i odmah krenuo u rat protiv onih koji su se odmetnuli od vjere s ciljem gu{enja njihovih pokreta u samom korijenu i u svakom dijelu Arapskog poluotoka..

zatim iskopao rupu u zemlji i u nju zatrpao noge do koljena da se ne bi mogao povu}i ispred odmetnika od vjere. Salimu-{ti}eniku Ebu-Huzejfe..” Salim je svoju du{u predao Stvoritelju. On ih je upitao: “[ta je bilo sa Ebu-Huzejfom?” Odgovorili su mu da je poginuo kao {ehid. Neka se Allah smiluje Ebu-Huzejfi. pa su mu neki od muhad`ira rekli: “Bojimo li se da }e do nas neprijatelj prodrijeti sa tvoje strane?” Odgovorio je: “Ja sam onda lo{ nosilac Kur’ana.” Rekli su mu: “On je pored tebe. suprotstavljaju}i se Benu-Hanifi.” Uz njega je bio Ebu-Huzejfe. Salime. Obukao je }efine. . a Salimu udarcem sablje odsijeko{e ruku u kojoj je nosio zastavu. Nije dozvolio da ona padne ve} ju je uzeo u drugu ruku. i jedan do drugog. odlu~io je da se ne mi~e. pa je zastavu naslonio na prsa skupiv{i ramena. pored njega je pro{lo nekoliko muslimana koji su pregledavali mrtve i ranjene. Neka se Allah smiluje. Zatim je ponovo udaren sabljom i odsje~ena mu je i druga ruka.” Zatim je po~eo uzvikivati parolu muslimana u Bici na El. dok je u~io kur’anske ajete. a sablju u drugoj ruci. A Salim-{ti}enik Ebu-Huzejfe. Zatekli su ga na izmaku `ivota. me|u prvima su bili Ebu-Huzejfe i njegov {ti}enik Salim i Sabit ibn Kajs ibn [emmas. d`.Jemami: “Va Muhammedah!”1 Poslije toga muslimani su po~eli jedni druge bodriti govore}i: “O poznavaoci sure Bekara. pali. nosio je zastavu u jednoj. Uzeo je sablju i zastavu i povikao: “Ru`no li je to {to ste uradili!” Nastavio je da se bori sve dok nije poginuo.{. r. [to se ti~e Sabita ibn Kajsa ibn [emmasa. Dok je Salim disao posljednim izdisajima. Poginuo je na istom mjestu. Tako je zastava ostala uzdignuta sve dok je od njega nije preuzeo jedan od muhad`ira. vrad`bina je danas beskorisna!” Muslimanski su se redovi poslije toga stabilizirali. kao {ehidi..a. On je rekao: “Prislonite me uz njega. r.Ashabi Allahovog Poslanika 351 I Halid ibn Velid po~eo je bodriti muslimane na borbu govore}i im: “Ja sam Ibn-Velid. ja sam Ibn-Amir i Ibn-Zejd.a. ~asnom vjerniku. Obojica su se herojski borili dok ne poginu Ebu-Huzejfe. pa su ga upitali za njegovu posljednju `elju. nakon zavr{etka bitke. iskrenom muslimanu. @ivjeli su kao dva brata.

.

a on Amrov. s.v. sin je Mez’unov. upozoravao kako alkohol odnosi razum. uskog struka. Zajedno sa svojim sinom Saibom bio je u~esnik svakog boja koji je vodio Allahov Poslanik. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Osman. . a on D`umehov. Nadimak mu je bio Ebu-Muhammed. a on Huzafeov. a on Hasisov.OSMAN IBN MEZ’UN.s. I pored njegovog mirnog i blagog dr`anja bio je neustra{ivi ratnik i heroj. a on K’abov. Bio je srednjega rasta. Mnogo je razmi{ljao i provodio vrijeme u samo}i. crne puti. Od same mladosti klonio se stvari koje {tete ljudskom `ivotu. nasuprot mladi}ima iz d`ahilijetskog doba koji su imali niske moralne vrijednosti. nje`noga srca i ~iste du{e. Kada bi govorio. mr{avoga tijela. a on Galiba el-Kure{ija el-D`umehija. Jo{ prije islama ostavio je alkohol i prezirao ga. rijetke kose.A. pro}elav. Poznavao je borila~ke vje{tine i rukovanje oru`jem. a on Habibov. Govorio je: “Ne}u da pijem pi}e koje mi odnosi razum. a on Luejjov. umanjuje o{troumnost i uni{tava zdravlje. a on Vehbov.” Bio je po{ten.a. Protiv njega vodio je jaku kampanju. ~edan i nije se sastajao sa tu|im `enama. skoro da se nije ~uo. NJEGOVA LI^NOST Osman ibn Mez’un bio je blaga osoba. R. pa da mi se smiju oni ni`i od mene. Od njegove rane mladosti krasile su ga moralne vrijednosti. govorio bi nje`nim i tihim glasom.

istinoljubivi. Daleko od svoje domovine muslimani su na{li smiraj. nije osjetio nikakve dvojbe u pogledu islama. On je povjerljivi. pustio je suze saosje}aja. odlu~io je da jedna grupa muslimana iseli u Abesiniju. Znao je da }e biti izlo`en progonima i ka`njavanju.. s..v. prave}i kipove. zatim bi kipovima davali imena pa bi ih molili da im . Osman je poveo i svog sina Saiba.a. Znao je da je El-Emin58 naj~edniji i najiskreniji Mekelija. nego su te kazne i protjerivanja samo pove}ale njihov iman i privr`enost islamu. Umejje ibn Halef..s.s. Obavljali su svoje vjerske du`nosti i obo`avali su Jedinoga Stvoritelja.v.v. bjesnio je od muke kada je saznao da je Osman primio islam. i oni nimalo nisu poljuljali njihovo uvjerenje u Gospodara. Iman je tih prvaka uistinu bio dubok... Allahov Poslanik. s.a. s..s.. pitao se kako mogu obo`avati kamen koji su klesali svojim rukama. s.a. Ova hid`ra je pove}ala nur Osmanove du{e i jo{ vi{e smek{ala njegovo mehko i osje}ajno srce. ali je ~vrsto odlu~io ostati na putu imana. tako da je ono postalo poput pti~ijeg srca. Allahov Poslanik. MUHAD@IR Kada su kurej{ijska zlostavljanja porasla do te mjere da vi{e nisu bila izdr`iva. Umejji se priklju~io i Ebu-D`ehl. s. Umejje ibn Halef nagovarao je mladi}e da ismijavaju njega i njegovu porodicu i da ih ga|aju kamenjem gdje god ih vide. ugo{}uje gosta i {titi potla~ene. Kada je ispra}ao prve muhad`ire.. Osman i njegov sin Saib istraja{e pred mu{ri~kim tiranima. po~eo prenositi poruku islama i pozivati ljude da odbace vi{ebo{tvo i povjeruju u Jednog Jedinog Allaha. Njegov sin Saib blistao je u zanosu imana.a. `estoki du{man islamu i muslimanima.s..v. Islam je prihvatila njegova bli`nja familija.354                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA Kada je Allahov Poslanik. Uhodio ga je i pratio po mekanskim putevima.59 Razmi{ljao je o stanju stanovnika Meke. Sin njegovoga amid`e. najvredniji ~ovjek od Kurej{ija. nisu se odrekli islama. gdje je vladao pravedan kralj koji prihvata nevoljnika. ljubavi i nje`nosti. poziv. njegovom pozivu odazvala se mala skupina ljudi. U{li su u la|u i otplovili za Abesiniju. Nakon {to mu je Ebu-Bekr objasnio na~ela nove vjere. udarao. omalova`avao. Osmana ibn Mez’una imenovao je vo|om prve grupe muhad`ira. grdio ga. po~eo se raspitivati o na~elima islama.s. da mu da prisegu i pred njim posvjedo~i svoje primanje islama. iskreni.a. Naprotiv..v.. njihova srca ~ista i njihovi vidici {iroki.. Kada je Osman ~uo za Poslanikov.. Tra`io je da se sastane sa Poslanikom. pa su njih dvojica po~injali dan smi{ljaju}i kakvu }e pakost u~initi nekom od muslimana.

i to ba{ oni koji su jako `udjeli za svojim rodnim krajem i porodicom.s.a. Ta gorka sje}anja koja je nosio inspirisala su ga u sebi da sastavi satiri~nu pjesmu u kojoj ka`e: Pravi strijele i o{tri joj vrhove. da Bog da. Informacije su tada bile {ture. i da tavafe oko K’abe plamtjela je u njihovim grudima. Nisu imali drugog izbora ve} da tra`e za{titu od pojedinih Mekelija koji bi sprije~ili da budu ugnjetavani i ka`njeni..[. nisu obo`avali Stvoritelja koji je poslao Muhammeda. D@. Na ~elu muha`dira u drugoj hid`ri bio je D`’afer ibn Ebi-Talib..60 O{tri vrhove strijela. pobio si narod koji te {titio. sa islamom i Njegovom objavom. Shvatili su da su `rtve niske podvale ~iji je cilj bio da se vrate u ralje Kurej{ija. Mr`nja koju su nosili u svojim du{ama prema istini i njenim sljedbenicima nije im dala mira. nevaljalci zbog onoga {to u~ini.. sin amid`e Allahova Poslanika. Po~eli su razmi{ljati o planu kojim bi vratili muslimane. a ogledala se tako da ~ovjek zatra`i za{titu od nekog plemenskog poglavara. ZA[TITI Kurej{ijama je smetalo {to muslimani u Abesiniji `ive sigurno i u miru.Ashabi Allahovog Poslanika 355 pomognu. A da su u Meki. Ova za{tita bila je obi~aj na Arapskom poluotoku prije islama. U ALLAHOVOJ.v. jakog.. ponizili te. pa ga ovaj za{titi i sa~uva od svakog neprijateljstva. Znat }e{ kad ti do|u crni dani. Kada su stigli do obronaka Meke. Nakon nekog vremena muhad`iri su se vratili u Meku i u njoj ostali kratko vrijeme. . ne bi mogli u`ivati u svome ibadetu. Govorili su da Meka osvi}e u miru i spokoju. ^udna li je njihova zabluda! Osman je tako|er u podsvjesti nosio slike zlostavljanja od svoga amid`i}a Umejjeta ibn Halefa i poni`enja koja je do`ivio od njega i vo|e {irka i nevjerstva Ebu-D`ehla. ali }e se tebi u glavu zabiti. Borio si se protiv ~asnog. a neki muslimani su lahko povjerovali u njih.s. ali ne}e biti kako ti `eli{. U njihovim mozgovima rodila se ideja da pro{ire propagandu me|u muslimanima u Abesiniji da su Kurej{ije primile islam i da slijede Muhammeda i da ne ~ine sed`du nikome osim Jedinom Gospodaru. i {to izvr{avaju svoje vjerske obrede neometani ni od koga. s.. s.v. Zato su sjeli u la|e i zaplovili ka Meki i bili najsretniji ljudi. @elja da `ive i da {etaju putevima Meke.a. jer su bili prisiljeni da opet sele u Abesiniju zbog velikih ugnjetavanja kojim su ih do~ekali Mekelije. objelodanila se la`..

v.s.” “Pa {ta je onda?” “Ja `elim Allahovu. Me|utim. a mekanska djeca i mladi}i su ga vodali tako sokacima psuju}i ga. ne `elim da mi za{titnik bude iko drugi”. s. Osman i njegov sin Saib u{li su u Meku sigurni za svoje `ivote.a.” Izabrao je `ivot poput njihova.{. d`.. Zatra`io je od njega za{titu. nastavio je Lebid.” Velid ga upita: “Da nisi.” “Nema sumnje. Osman se na{ao u dru{tvu u kome je bio i pjesnik Lebid s grupom Kurej{ija. Vidio je kada su jednog muslimana zavezali za stijenu na vrelom suncu. ja sigurno izlazim ujutro i uve~er pod za{titom mu{rika. a on je bio najve}i mekanski vo|a i plemi}. Nakon nekog vremena. ali ja ne `elim vi{e ni~iju za{titu osim Allahove. ovo je gubitak za mene. Ustao je Velid i obratio se ljudima: “Ovo je Osman ibn Mez’un.. Ta. do{ao je da se odrekne moje za{tite. tvoja je za{tita bila potpuna dok sam bio kod tebe. poni`avaju}i i udaraju}i. evo. a Kurej{ije su bili ushi}eni. bio napadnut ili provociran?” “Nisam. “svako u`ivanje je prolazno. a on je njihov brat u vjeri. izrugivanju i ismijavanju sa Allahovim Poslanikom. Tako|er je bio svjedok kurej{ijskoj oholosti. a ovaj mu je dao i obavezao se da }e ga {titi.” Uputili su se potom prema K’abi kraj koje je sjedio veliki broj Mekelija. sa svojim mirnim i ugodnim `ivotom. i slijediti primjer svojih drugova. Ja sam odlu~io oti}i Allahovom Poslaniku. njegove za{tite”. Osman je svaki dan gledao muslimane kako trpe `estoka provociranja i muke. Uporedio je te{ki `ivot muslimana na ~elu sa Resulullahom. Njih dvojica se razi|o{e svaki svojim putem.s. s. Osman nije bio spokojan.. rekao je sam sebi: “Tako mi Allaha. Drugom su svezali ruke i noge i bacili ga na u`areni pijesak ne daju}i mu da jede i pije.356                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Osman ibn Mez’un bio je prijatelj Velida ibnul-Mugire. “Onda idi pred K’abu i odreci se moje za{tite javno. Bio je iskren u ispunjenju svoga obe}anja i plemenite za{tite. imetak i porodicu. vjerom i misijom. odgovori mu Osman. spreman da s njima pre`ivljava isku{enja i mu~enja. a moji prijatelji i porodica trpe isku{enja i zlostavljanja u ime Allaha.s.v.v. moj brate. Lebid je po~eo da recituje svoje stihove. za{titu. a svi oni `ive za isti cilj.. Zato. a na prsa mu stavili kamen. re~e Osman. U jednom stihu Lebid je rekao: “Sve osim Allaha je la`.a. Oti{ao je prijatelju iz djetinjstva Velidu ibnul-Mugiri i rekao mu: “Ebu-Abdu{-[emse.” “Istinu je rekao.a. odri~em se.” Osman na to re~e: “Istinu si rekao.” Osman tada re~e: . kao {to sam ti je ja javno dao. Tre}eg su vezali za vrat. s.

Ebu-Abdu{-[emse.” Napustio ih je i krenuo svojoj ku}i recituju}i kasidu: Ako je moje oko u Allahovu zadovoljstvu ranjeno..” Osmanov ih govor jo{ vi{e razbjesni. a koga Allah u~ini zadovoljnim. pa jedan od njih sko~i i udari ga po o~ima.” Zabludjelog pjesnika ovo razljuti. Mu{rici se obeseli{e kad ugleda{e da mu je oko pomodrilo. On je jedan od na{ih ludaka koji je napustio svoju vjeru. Pa ja }u. o narode. brate moj. pa re~e: “Kurej{ije. u va{em prisustvu nije bio izazivan onaj koji je s vama sjedio.” “Tako mi Allaha. Ja sam u Allahovoj za{titi. . tako mi Allaha. Ne ljuti se radi njegova buncanja. ako ho}e{. Zbog toga `elim Allaha. uprkos mu~enju i bolu kojem je bio izlo`en zbog islama. moje zdravo oko je bijedno prema onome {ta je u ime Allaha zadesilo moje drugo oko. Velid ibn Mugire pri|e Osmanu i sa sa`aljenjem re~e: “Tako mi Allaha. rukama bezbo`nika neupu}enog..Ashabi Allahovog Poslanika 357 “La`e{! D`enetska u`ivanja su vje~na. Milosni }e to nagradom nadoknaditi. odkad vam se i to po~e de{avati?” Jedan od prisutnih re~e: “Pusti ga. Dubok i ~vrst iman bio je temelj `ivota Osmana ibn Mez’una. ve} vjernik koji je spoznao put Istine. Bio si u sigurnoj za{titi. uprkos onima koji nas zlostavljaju i napadaju. ja nisam ludak. vrati se u moju za{titu. na to }e Osman. biti pro`ivljen u vjeri Poslanika Muhammeda. pa hajde. ovo ti nije trebalo. iako govorite: zalutao i zabludio. Ja sam u za{titi onoga Ko je Silni i Mo}ni. sretan je.” Osman mu re~e: “Tako mi Allaha.

pa mu je oti{ao. Osman je `ivio isposni~kim `ivotom. Allah me nije poslao sa mona{tvom. a klanja no}u.v. Da budemo u izobilju i lijepom `ivotu. To je stiglo do Allahovoga Poslanika. Poslanikove.a.v. Zato se zavjetovao da }e `ivjeti pobo`no i kreposno.. `ena. a drugo donosilo i kada budete zastirali va{e ku}e kako se zastire K’aba?” Ashabi su odgovorili: “Voljeli bismo da to bude.v. A kada je Resulullah. a on je sjedio u dru{tvu ~asnih ashaba i govorio im: “Kako }ete postupati kada jedan od vas bude dolazio u jednoj odje}i. a ja sam mu to spomenula.a. Strah prema Allahu u njegovoj du{i je dostigao toliki stupanj da se odrekao dunjalu~kih ukrasa i nasla|ivanja. od ibn S’ada. a najbolja vjera kod Allaha jeste ona koja je ~ista i lahka.a. Svoju je du{u zavjetovao na duboku pobo`nost.v. odselio je u Medinu. potpuno je napustio `ene.. Provodio je `ivot danju poste}i. a Osman je bio u redovima mud`ahida. Allah me nije poslao sa mona{tvom.a. najukusnijih jela i otmjene odje}e. rekao mu je: ‘Osmane. samo onoliko koliko je potrebno da odr`i `ivot dok mu ne do|e smrt.s. a izgledala je nervozno i uznemireno. prizivaju}i svoga Gospodara ujutro.v. s.” Poslanik..’” Prenosi Ebu-Kulabe u knjizi “Tabekatul-Kubra”.v.. a vra}ao se u drugoj. Odgovorila mi je: ‘Moj mu` posti danju. o Allahov Poslani~e.. s. im re~e: “Tako }e sigurno biti. pa sam je upitala o tome.a. poslije sreo Osmana.v. Prenosi Majka pravovjernih: “U{la je kod mene `ena Osmana ibn Mez’una. rasipni~kog i nezasitog `ivota i da ne pokleknu pred dunjalu~kim ukrasima i prolaznim u`ivanjima.. mona{tvo nam nije propisano. nastoje}i da se o~isti od grijeha.” Osman ibn Mez’un zapamtio je taj govor. s.a. s.s.’ Nakon toga.” Prenosi se da je Osman ibn Mez’un rekao: . da je Osman ibn Mez’un napravio sebi ku}u i ~inio ibadet u njoj.s. ali vi ste bolji danas nego {to }ete biti tada.358                                                      Ashabi Allahovog Poslanika POBO@NJAK Osmanov `ivot blistao je od ~istote i mirisa ~ednosti. s.s. kada se pred njega bude stavljalo jedno jelo. neporo~nost i zadovoljstvo..s. s.s. Zar ti ja nisam primjer? Tako mi Allaha. no}u klanjaju}i. obla~io je grubu odje}u. Tra`io je oprost od Allaha i obznanjivao svoje pokajanje i danju i no}u.. Jednog dana oti{ao je u d`amiju Allahovoga Poslanika. naslonio se na {tok vrata ku}e ibadeta i rekao mu: “Osmane.s. jer je u vjeri na{ao ~istotu. Allahov Poslanik. Odlu~io je sebi zabraniti sve dunjalu~ke strasti i u`ivanja. rije~i: “Vi ste danas bolji nego {to }ete biti tada” odzvanjale su u njegovim u{ima.a. u{ao je Allahov Poslanik. ja se najvi{e bojim Allaha od svih vas i najvi{e pazim na Njegove odredbe.. jeo malo hrane. s. Bojao se da muslimani ne padnu u ralje rasko{i.

s.. Prekinuo je sve {to je povezano sa `ivotnim u`ivanjima.s.. ~ednosti i iskrenosti u ibadetu. za Osmanovom smr}u.” Poslanik.a.” Poslanik.a. Osmanu ibn Mez’unu. zavolio ga je zbog njegove ~istote.a..a. a da ni{ta nisi uzeo od njega i da on ni{ta nije uzeo od tebe.” Kada je umro sin Allahovoga Poslanika. Ibrahim.v. rekao mu je: “Ne. i ispri~ala mu da je usnila: “Bo`iji Poslani~e. o`ivjela je njena zemlja nakon {to je ukopan u nju. s. Resulullah je rekao: “Pridru`i se na{im dobrim prethodnicima.. ne `alite suze. rekao je: “Allah ti se smilovao. jecao je pa smo vidjeli da pla~e. pa dozvoli mi.” Osman je nosio grubu odje}u i dosta istro{enu. Na dan kada je do Poslanika. pa tre}i put.v.v.” PRESELJENJE NA AHIRET Osman ibn Mez’un se osamio. Potom je podigao svoju glavu. joj je rekao: “To je njegovo djelo. pa smo i mi zaplakali.s. s. ja sam ~ovjek kome be`enstvo te{ko pada.” Osmanova je `ena izrekla stihove `ala za njim: O~i. tvoja `ena kod tebe ima svoje pravo. obije`io je Osmanov kabur i posje}ivao ga. s.a.s.. Preselio je na ahiret druge godine po Hid`ri. a ukopan je u Bekijji. stigla vijest da se Osman izolovao od svoje `ene i svoje vrijeme provodi u ibadetu.. ukrasile su se Bekijje njemu za stan i prebivali{te. Ostavio je u srcu neprekidnu tugu. osjetiv{i da mu se pribli`ila smrt.” Allahov Poslanik.v.a. da posti{..v. u Medini. do smrti ni{ta je ne mo`e odagnati. u{ao kod Osmana ibn Mez’una. o Ebu-Saibe. Od Abdullaha ibn Abbasa prenosi se da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik. da se kastriram. a ja kao da sam vidio suze u njegovim o~ima.s. Oti{ao si sa dunjaluka. vidjela sam Osmana ibn Mez’una da ima teku}i izvor. rekao mu je: “Ibn Mez’une.Ashabi Allahovog Poslanika 359 “Allahov Poslani~e. Poslani~e. s. kada je Osman umro. s.a. Ali na tebi je.. Osman je prvi muhad`ir koji je umro u Medini.s. s.v.” Na Osmanovoj d`enazi Allahov Poslanik. nageo se nad njim. s. Allahov Poslanik.s. niko vam za njih ne}e prigovoriti. Zatim se nageo drugi put.. .s. Ibn Mez’une.a.s..v.v. pa je onda podigao glavu. Nakon Osmanove smrti Ummu Ala el-Ensarijj do{la je Allahovom Poslaniku.

s.v. Kada je Resulullah.a.360                                                      Ashabi Allahovog Poslanika SAIB IBN OSMAN Osmana su naslijedila njegova dva sina Saib i Abdullah. Saib je ostao na polju d`ihada u odbrani i preno{enju uzvi{ene nebeske vjere sve do Bitke na Jemami. krenuo u Bitku Bevat. Bili su dobri i pobo`ni mud`ahidi. .v.s.s. Na po~etku rata protiv odmetnika borio se protiv Musejleme el-Kezzaba. s. za svoga zamjenika u Medini ostavio je Saiba ibn Osmana. Saib je u~estvovao na Bedru i ostalim bitkama s Allahovim Poslanikom.a. pa ga je pogodila strijela i od te rane je preselio na ahiret..

On je. k}erka Ubade. s. dobro je upamtio i temeljito poznavao. a kada bi u~io Kur’an svojim lijepim i skru{enim glasom. Nadimak mu je bio Ebul-Velid. Zauzimao je odlu~ne stavove.s. lijepoga lica. Bio je vrstan konjanik i dobro je poznavao vje{tinu ratovanja i upotrebu oru`ja. sina Nadlovog. sin je Samitov. {irokih prsa i ple}ki. slu{alac bi zanijemio pred rije~ima koje iziskuju skru{enost i poniznost pred Gospodarom svjetova. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Ubade. a on Hazred`a el-Ensarijja el-Hazred`ijja. poznavao ~itanje i pisanje u vrijeme kada je pismenih ljudi bilo veoma malo.v. a on sina Ad`lanovog. a on Kajsov.A. puna~kog tijela. Majka mu je bila Kurretu-Ajn. Bio je pobo`ni u~enjak koji je iskreno prihvatio islamsko vjerovanje i nebesku objavu koju je prenosio Muhammed ibn Abdullah. a on Amrov. a on Avfov. . Postao je vrstan poznavalac {erijatskoga prava.UBADE IBN SAMIT. Ubadeovu je li~nost najvi{e do~aravao njegov izgled.. a on sina Malikovog. Pored maternjeg jezika govorio je i jevrejski jezik. a on S’alebov.ehrov. Vanj{tina mu je odisala svje`inom. a on Avfov. a on Asremov.a. a lice nje`no{}u i vedrinom. a on Kavkalov. ~vrsto brane}i ideju i misao u koju je vjerovao. tako|er. Govor mu je bio blag i osje}ajan. Bio je visok. a on Ganemov. Ve}inu vremena provodio je ~itaju}i rukopise koje je pribavljao iz [ama. R. LI^NOST Ubade ibn Samit posjedovao je sve odlike mu`evnosti. a on .

da ne osporavamo njegovu porodicu i da govorimo istinu gdje god se nalazili.v. da ne ~inimo zinaluk. Za vrijeme tog susreta data je prisega i na rat. Mus’ab se smjestio u ku}i Es’ada ibn Zurare i bio je poznat kao medinski u~itelj.. s tim da Resulullah. Ukbe ibn Amir. upoznao sa islamom i gdje su mu dali prisegu na vjernost. tako|er. u radosti i u `alosti. ni~ijeg prigovora. s. Na sljede}i had` na Akabu do{la su sedamdeset tri ~ovjeka i dvije `ene. Me|u tih dvanaest predstavnika bio je i Ubade ibn Samit. Re~eno nam je: ‘. s. da ne ubijamo na{u djecu. nakon {to je Resulullah.a. na rat. na poslu{nost i na pokornost u nevolji i u rahatluku. Malik ibn Tejhan (Ebul-Hejsem) i Uvejm ibn Said. Ostali su bili: Es’ad ibn Zurare. Ako budete obmanjivali.Ako sa~uvate ugovor. a naro~ito nakon susreta Allahova Poslanika . s.” Allahov Poslanik.v.a.. {irile su se po Medini i njenoj okolici.s.s. gdje ih je Poslanik.a. Ubade ibn Samit prenosi taj blagoslovljeni sastanak i ono {ta se desilo na njemu.v. na istom mjestu. A ako to djelo prekrijete do Sudnjega dana. s. Refi’a ibn Malik ibn Ad`lan.. pa ka`e: “Bio sam me|u prisutnima na Prvoj Akabi. Auf i Mu’az ibnul-Haris..a. tom je prilikom zatra`io od ensarija da imenuju dvanaest ljudi koji }e svaki ponaosob predstavljati svoj narod kod njega i biti odgovorni za njihovo pona{anje.a. Zekvan ibn Ebu-Kajs. ako ho}e kaznit }e.s.a.v. nagrada vam je D`ennet.s. bude predstavnik muslimana Meke. pa onda }e ta stvar pred Allaha. me|u kojima je bio i Ubade ibn Samit. s.. Jezid ibn S’alebe. bit }ete prema zasluzi ka`njeni na ovom svijetu. Dogovorili su se.362                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZASTUPNIK Pri~e o Muhammedu ibn Abdullahu. da se sretnu sljede}e godine na istom mjestu i da s njima do|u svi koji odlu~e da objave svoj prelazak na islam..v.v. a ako ho}e oprostit }e. Abbas ibn Ubade.v. O tome Ubade ibn Samit ka`e: “Dali smo prisegu Allahovom Poslaniku.a. To je bilo prije nego {to je propisana borba.v.s.s. s. Tako|er smo potvrdili njegovu prednost nad nama.s..’” U~esnici sastanka dogovorili su se da se ponovo sastanu u vrijeme narednog had`a. sa ensarijama poslao Mus’aba ibn Umejra da ih podu~ava Kur’anu i islamu. Prvi susret je poznat pod imenom “Prva Akaba”. Kutbe ibn Amir. i to je iskup. i Medinelija na Akabi.. ne boje}i se. s. a prisustvovalo je dvanaest Medinelija iz plemena Evsa i Hazred`a.. da ne krademo. Bilo nas je dvanaest i dali smo prisegu Allahovom Poslaniku. da druge ne potvaramo i da mu ne otkazujemo poslu{nost u dobru.s. u ime Allaha. . Obavezali smo se da nikoga Allahu ne pripisujemo za druga.a. s.

nisu se zaustavili samo na tome.v.. Allahov Poslanik.a.” Abdullah ibn Ubej ibn Selul im je oprostio.s.v. Me|utim. Kada su je vidjeli. s. Kada je krenula da iza|e iz du}ana. i rekao: “Allahov Poslani~e. mu je na to odgovorio: “Tvoji su. s. a i sami su obe}ali prite}i u pomo}. U d`ahilijetu su jevreji bili saveznici Evsa i Hazred`a.s. Ishod bitke nije obradovao jevreje Medine.v..a. dok se nisu predali i pristali da im Resulullah. Tako nam Boga. s.. s. Me|utim. sko~io je na zlatara i ubio ga no`em.s.” Allahov Poslanik.s.a.v. Bitka na Bedru bila je prva organizovana borba koja je zavr{ena veli~anstvenom pobjedom muslimana i u kojoj su pobijene mnoge vo|e Kurej{ija i njihovi junaci. do{la je u du}an zlatara jevreja da kupi robu. pazite da vas od Allaha ne zadesi kazna kao {to je zadesila Kurej{ije. i ja se odri~em ugovora sa ovim nevjernicima i odri~em . s. a ona nije ni{ta primijetila. D@. i muslimana. koji je bio njihov saveznik u d`ahilijetu.. Jedna Arapka. s. ti misli{ da smo tvoj narod! Nemoj se zavaravati {to si nai{ao na grupu koja ne zna ratovati. saznat }e{ ko su ratnici.s.s.Ashabi Allahovog Poslanika 363 ODANOST ALLAHU.. ona se opirala dok zlatar nije uzeo jedan kraj njene odje}e i zavezao ga za svoju stolicu.. Ubadi ibn Samitu taj postupak nimalo se nije svidio. Ostali su razo~arani. oti{ao je Poslaniku. vi znate da sam ja Poslanik.v. pa si iskoristio priliku protiv njih. jevreji su po~eli izazivati probleme sa muslimanima. presudi. to nalazite u va{im knjigama i Allahovom obe}anju koje vam je dao.a. Primite islam. Da bi uvjerili Kurej{ije u svoje rije~i i u nepokolebljivost svoga stava. Poku{ali su joj strgnuti hid`ab sa glave i lica..v.” 61 Oni su mu odgovorili drsko i osoro: “Muhammede. ih je poslije njihovog grubog odbijanja dr`ao petnaest dana u blokadi.s.a. pa im re~e: “O skupino jevreja. oko nje su se okupili jevrejski mladi}i i po~eli joj dobacivati ru`ne i bestidne rije~i. lijepo postupi prema mojim {ti}enicima. Nakon hid`re Allahovoga Poslanika. pa kada je vidio {ta se desilo. moji prijatelji su Allah i Njegov Poslanik i vjernici. pa je rekao: “Allahov Poslani~e. pa su po~eli umanjivati njenu va`nost. ode na jevrejski trg na kome su `ivjeli jevreji Benu-Kajnuka.a. Jevreji su se brzo sjatili oko muslimana i ubili ga.[. strgla joj se odje}a i ukazala se njena razgoli}ena natkoljenica. Najve}i od tih izazova desio se na jevrejskom trgu u Medini. Smatrao je da prethodni ugovor sa jevrejima treba poni{titi. Me|utim. Abdullah ibn Ubej ibn Selul. ako mi budemo ratovali. U tom trenutku prolazio je jedan musliman.v.” Allahov Poslanik. ve} su stupili u vezu sa Kurej{ijama i po~eli ih podsticati na rat protiv Allahovoga Poslanika.a. u Medinu. Kada se vijest pro{irila po Medini. Kurej{ije nisu umanjili svoje neprijateljstvo i ratovanje protiv njega. muslimanka. s.

s. neustra{ivost i poduzetnost. Ebu-Ubejde je po~eo sa osvajanjem tvr|ava i gradova dok nije stigao do grada Himsa kojeg je neko vrijeme opsjedao. a njihov je onaj me|u vama ko ih za za{titnike prihvati. Ubade je bio u mud`ahidskim safovima i djelima potvrdio svoju smjelost. Spremio je vojsku probranih mud`ahida. Ubade ibn Samit u~estvovao je i u ratovima protiv odmetnika zajedno sa muslimanima.v. Ubade se priklju~io vojsci koja je i{la prema [amu pod komandom Ebu-Ubejde Amira ibnul-D`erraha. ne}e ukazati na pravi put ljudima koji sami sebi napravdu ~ine. Taifu i u drugim bitkama. kajati. Uspjeli su osujetiti plan i `elju Musejleme ibn Habiba el-Kezzaba i njegovog naroda Benu-Hanife. U Bici na Uhudu Ubade ibn Samit bio je me|u grupom ashaba koji su za{titili Resulullaha. s. Allah. a zatim osvojio.. Prvi grad na koji je Ubade krenuo bio je Latakija. zatim ih je savjetovao i objasnio za{to je izabrao Latakiju za cilj osvajanja. pa su zbog toga Rimljani postavili jaku odbranu i dobro se utvrdili. pa }e se oni zbog onoga {to su u du{ama svojim krili. Za namjesnika Himsa odredio je Ubadu ibn Samita. koji je nastavio osvajanja sjevernog dijela [ama i o~istio ga od ve} razbijenih Rimljana. od nasrtaja mu{rika. To je ina~e bio trgova~ki grad u procvatu.a. zapadno od grada Himsa. Hunejnu.” U vezi sa stavom koji je zauzeo Abdullah ibn Ubej i stavom koji je zauzeo Ubade ibn Samit objavljen je kur’anski ajet koji opovrgava ono {to je uradio Abdullah ibn Ubej i podr`ava postupak Ubade ibn Samita: “O vjernici. ne uzimajte za za{titnike jevreje i kr{}ane! Oni su sami sebi za{titnici. Smje{ten je na isto~noj sirijskoj obali Sredozemnoga mora. Na Hendeku.s. da su zaista sa vama?’ Djela njihova bit }e poni{tena i oni }e nastradati.’ A Allah }e sigurno pobjedu ili ne{to drugo od Sebe dati. Grad je bio okru`en visokim zidinama koje su imale jedna golema vrata. uistinu. Me|u tom ponositom skupinom bio je i Ubade ibn Samit. Latakija ja primorski grad.’” 62 OSLOBODILAC LATAKIJE Na polju d`ihada Ubade ibn Samit bio je poznat kao dobar strateg i kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. koje je u~vrstio iskreni i duboki iman u Allaha i istinitost dini-islama.v. Po{to je halifa okon~ao rat protiv odmetnika.s. U~estvovao je u svim vojnim pohodima koje je vodio Allahov Poslanik. A oni koji vjeruju re}i }e: ‘Zar su to oni koji su se zakleli Allahom.a. . bogat kr~mama i du}anima. Za njima je ostala velika pobjeda koju su ostvarili u Jemami pod vo|stvom Halida ibn Velida.364                                                      Ashabi Allahovog Poslanika se njihovog prijateljstva. govore}i: ’Bojimo se da nas kakva nevolja ne zadesi. najte`om zakletvom. Zato ti vidi{ one ~ija su srca bolesna kako `ure da s njima prijateljstvo sklope. Hudejbiji. odlu~io je muslimansku vojsku uputiti na istok u osvajanja Iraka i Perzije i na sjever prema [amu.

pa su se ismijavali na ra~un toga znaju}i da je taj kanal nemogu}e iskopati. ~vrsto odlu~iv{i da ga osvoji. ozna~avaju}i po~etak napada. sjede}i na konjima. Ubade i njegova vojska su se vratili i sakrili se u iskopane rupe. Nakon kratkog vremena kr{}ani su po~eli pregovarati s Ubadom da se vrate u Latakiju. narediv{i da se crkva ne dira. Tu su proveli ~itavu no}. Lahko su u{li na vrata Latakije jer iznena|eni vojnici nisu pru`ili nikakav otpor. Naredio je da se ispred zidina iskopa veliki broj jama. . pa makar ga to ko{talo i `ivota. Razmi{ljao je na koji na~in zauzeti grad. Ubade ibn Samit se potom vratio u Hims i nastavio svoje namjesnikovanje. a kada se spustio mrak. Grad D`ebele je uporno pru`ao otpor. koji je osvojio nakon kratkog opsjedanja. ali je i njega uspio zauzeti. koji dokazuje njegovu inteligenciju i bistrinu. Pred Ubadom je ostao jo{ grad Tartus. Na kraju je smislio sjajan plan. nakon {to su latakijski kr{}ani pobjegli u obli`nji grad. Ubade je naredio da nekoliko vojnika izvr{i manevar prema tvr|avi. pa po{to ne mognu otvoriti vrata da zaustave napade simuliraju}i kao da se povla~e. Zapovjednik Bizantijaca po`urio je da se preda. U tom je trenutku Ubade isko~io iz rupe i uzviknuo tekbir. Prvi u nizu bio je grad Belde. {to je Ubade odobrio. Ujutro su Rimljani otvorili vrata tvr|ave. po{to ispred zidina nisu vidjeli nikoga. Kada su muslimani zavr{ili kopanje jama. Tako su i u~inili. Oni su prihvatili uslov i tra`ili od njega da im ne zabranjuje izvr{avanje svojih vjerskih obreda u crkvi.Ashabi Allahovog Poslanika 365 Ubade je poku{ao osvojiti grad. Ubade im je to dozvolio pod uslovom da pla}aju d`izju. koji je pru`ao otpor nekoliko dana. Muslimani su poskakali iz iskopanih rupa i sa tekbirima navalili na stra`u. Nakon osvojenja Latakije. ~iste}i utvr|enja i gradove od Rimljana i otvaraju}i ih za muslimane. ali su se morali povu}i jer su ih Rimljani zasuli ki{om strijela. uvjereni da su muslimani oti{li. Ubade je krenuo priobalnim putem. a od iskopanog pijeska da se napravi barijera tako da se iza nje mo`e sakriti konjanik s konjem. Muslimani su prionuli na ispunjenje naredbe prije nego svane. pa je i njega osvojio i njegovo stanovni{tvo protjerao i nastanio muslimane. a Bizantijci su to cini~ki posmatrali ne slute}i pravi razlog. Ovim je sjeverni dio [ama bio potpuno o~i{}en od Bizantijaca. Potom je sagradio d`amiju. Mislili su da poku{avaju iskopati kanal kako bi u{li u grad ispod zidina.

a prodaja na zajam nije po{tena. zlato za zlato . s tim da je~ma bude vi{e. A ne smeta da se prodaje p{enica za je~am. (tj. `ivota. iz ruke u ruku. Kada ga je vidio. Allah u~inio zemlju ru`nom u kojoj nisi ti i tebi sli~ni. Ubade ibn Samit vratio se u Palestinu i bio direktno pod nadzorom halife Omera ibn el-Hataba. Ubade je ostavio polo`aj namjesnika Himsa. je~am za je~am . Zar ne ide srebro za srebro . Jednog dana desio se konflikt izme|u njega i namjesnika [ama Muavije ibn Ebi-Sufjana. Usprotivio se Muavijinom pona{anju.” Razlog da im iznese ovu kritiku i upozorenje postojao je zbog toga {to je vidio da stanovnici [ama odga|aju pla}anje u zamjenu za profit koji odgovara kamati..s. Mu’az ibn D`ebel. taj uzima kamatu. . Pored svoje velike hrabrosti na polju d`ihada Ubade se odlikovao velikim znanjem i razborito{}u. zadu`io ga je da siroma{ne muslimane podu~ava Kur’anu. peterica ensarija su sakupljala Kur’an: Ubade ibn Samit. Zbog toga je napustio Palestinu rekav{i Muaviji ibn Ebi-Sufjanu: “Ne}u da `ivim s tobom u istoj zemlji.a.s.a. upu}uje ih i upoznaje sa njihovom vjerom. pitao ga je: “[ta te je dovelo u Medinu?” Ubade mu je ispri~ao {ta se desilo izme|u njega i Muavije. bilo da se radi o zlatnoj pra{ini ili ~istom zlatu. Ubej ibn K’ab. bio je jedan od sakuplja~a Kur’ana za Poslanikova. s. Muhammed ibn K’ab el-Kurezi ka`e: “U vrijeme Allahovoga Poslanika. Od Allahovoga Poslanika.tas za tas.mjera za mjeru. Ko pove}a i bude vi{e potra`ivao. U jednoj od svojih hutbi u Damasku rekao je ljudima o njihovoj trgovini koja nije bila u skladu sa vjerskim propisima: “O ljudi.” Halifa je za njim poslao pismo Muaviji s porukom: “Ti nema{ vlasti nad njim”. Prodaja na kredit nije po{tena. stekao je znanje i obrazovanje.v.a.s. s.s. a on mu je grubo odgovorio.v. Ne smeta da se prodaje zlato za srebro. Nakon Damaska.” Allahov Poslanik. Zar nije p{enica za p{enicu .v. vi ste uveli trgovinu koju ja ne poznajem.ista koli~ina za istu koli~inu. s tim da srebra bude vi{e. {tavi{e..” Oti{ao je u Medinu. bila to srebrena pra{ina ili ~isto srebro. halifa ga je poslao u Palestinu sa istim zadu`enjem: da podu~ava ljude. halifa Omer ibn el-Hattab. Naime.366                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK Ubade ibn Samit je u svom `ivotu uskladio dunjalu~ke i vjerske potrebe. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba.tas za tas. Ubade je smatrao da pojedini namjesnikovi postupci nisu u skladu sa na~elima vjere. iz ruke u ruku. s. Nastanio se u Damasku i podu~avao ljude vjeri: obja{njavao im njena na~ela i principe. a Omer mu je rekao: “Vrati se gdje si bio. a halifa ga je zadu`io da [amljane podu~ava Kur’anu. s. Ebu-Ejub el-Ensari i Ebu-Derda.. i podu~avao ih Kur’anu..v. nad Ubadeom).a.

. u svojoj sedamdeset drugoj godini `ivota. Ubade ibn Samit preselio je na ahiret u Kudsu.Ashabi Allahovog Poslanika 367 PRESELJENJE NA AHIRET Trideset ~etvrte godine po Hid`ri.

.

Porazi{e i protjera{e kurej{ijsku vojsku. sin je Amirov. a on sin S’adov.s.orma za Se’ida ibn Amira nije bila ni{ta drugo do polazna ta~ka preko koje se sti`e do su{tine. Nakon {to bi spoznao su{tinu.v. Mu{rici su ~ekali priliku da zarobe nekog muslimana i da ga mu~ki ubiju. zauzeo bi odgovaraju}i stav.s.v.SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI. Ba{ u to vrijeme Poslanik. lahkih koraka. s.a.. a on sin Selmanov.. a on sin Rebi’e. . Bio je srednjeg rasta. jakih mi{ica i podlaktica. tamnoput. brzih pokreta. nakon {to bi ih analizirao i podrobno izu~io. a on sin Hizjemov. R. stvari je gledao realnim pogledom i razumno. a muslimanima pripade velika pobjeda. prihvatio bi ih kao ~injenice. Taj poraz je pove}ao mr`nju mu{rika prema Allahovom Poslaniku. Njegova majka bila je Erva. Pa`ljivo je rasu|ivao.a. NJEGOVE OSOBENOSTI Se’id ibn Amir posjedovao je tjelesnu snagu i izra`enu inteligenciju. KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA U Bici na Bedru Kurej{ije pretrpi{e te`ak poraz. k}erka Ebi-Mu’ajta. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je Se’id. s. a on sin D`umeha el-Kure{ia el-D`umehija. i njegovim ashabima. Me|u njima bilo je i velikana i uglednih i obi~nih ljudi. posla delegaciju od deset muslimana u Meku da saznaju . Taj bi stav za njega postajao uvjerenje koje bi on branio i od kojeg ne bi odstupao. tako na bojnom polju ostade sedamdeset mu{ri~kih le{eva.A.

a. ranjavaju mu lice i le|a ubodima svojih sablji. Kao i ostali mladi}i Meke. govorili: “Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. a oni su.370                                                      Ashabi Allahovog Poslanika vijesti od tamo{njih stanovnika i da vide {ta spremaju i planiraju mu{rici. Kada je zavr{io namaz. da ne}ete pomisliti da sam oduljio svoj namaz iz straha od smrti. Hubejb. Odre|eni dan skupi{e se sljedbenici mnogobo{tva i nevjerstva na jednom od mekanskih trgova da u`ivaju u ~inu koji je bio primjer zvjerstva nastanjenog u srcima nevjernika i sljedbenika d`ahilijeta. se okrenu vo|ama Kurej{ija i re~e im: “Tako mi Allaha. u~e}i visokim glasom kur’anske ajete pred zbunjenom. pa ga jednoglasno upita{e: “[ta `eli{?” On im odgovori: “@elim klanjati dva rekata prije mog pogubljenja.” Po~e{e mu se rugati i izra`avati negodovanje. Klicali su gledaju}i prizor u kome kolja~i skrnave Hubejbovo tijelo. Se’id ~u Hubejbov glas kojim se obra}ao ljudima: “Da li mogu zatra`iti posljednju `elju?” Pomisli{e svi da }e izjaviti da napu{ta vjeru islam nakon {to je ugledao smrt pred o~ima. stade iza mekanskih prvaka Ebu-Sufjana i njegovih prijatelja. Se’id ibn Amir ga pogleda u lice i vidje da je miran i stalo`en. Za~udi ga ta njegova smirenost. uti{anom masom. Ta grupa izaslanika pade u zasjedu koju su postavile Kurej{ije te ubi{e devetericu.. vo|e Kurej{ija odlu~i{e mu dozvoliti neka klanja ta dva rekata. Nije vidio na njemu nikakav strah niti bojazan niti zabrinutost. a me|u njima bio je i njihov vo|a El-Haris ibn Amir. tako {to }e ubiti Hubejba ibn Adijja. Osjetio je u svojoj du{i interesovanje i simpatije prema tom ~ovjeku koji je padaju}i licem na tle. a zatim ga uhvati{e i veza{e konopcima. jo{ bih klanjao. a on se okrenu prema K’abi i po~e klanjati. psuju}i i grde}i ga. Guraju}i ljude i provla~e}i se izme|u njih. te dovedo{e u Meku. Se’id ibn Amir bio je u godinama rane mladosti. koja je na bojnom polju Bedra ostavila veliki broj svojih poginulih.” @agor `ena i djece pratio je mu{ri~ku seansu. me|utim. a `ene i djeca ga opkoli{e i po~e{e ga udarati i rukama i nogama. Zatim ga veza{e za stablo drveta. puni mr`nje i divlja~kog zanosa. Mu{rici mu obe}a{e sigurnost. u~io u svome namazu. nepokolebljivost i njegovo duboko uvjerenje. krenuo je na trg da posmatra Hubejbovo pogubljenje. Prodali su ga porodici El-Haris. ako mi dozvoljavate. Hubejb ibn Adijj osta `iv i zatra`i od njih za{titu jer je otpor bio uzaludan. Se’id ibn Amir po~e se ~uditi tom izuzetnom i divnom prizoru. Vodili su ga kroz mekanske sokake pozivaju}i ljude da gledaju njegovo pogubljenje. U njihovim srcima probudila se mr`nja i po`elje{e da se osvete muslimanima. a da se ti spasi{?” . Krv je tekla iz Hubejbovoga tijela i napajala suhi i u`areni pijesak. Odveza{e ga. Dovedo{e Hubejba vezanog u lance. r. Uzeli su potom trgati mu ko`u i odsijecati udove njegovoga tijela i razbacivati ih okolo po zemlji.

Neki od njih po`elje{e da ga napadnu i kazne. Tebi se vra}am.v. Se’id ibn Amir krenu te{kim i sporim koracima ka svojoj ku}i razmi{ljaju}i o tom stra{nom prizoru. a bila mu je to prva bitka pod .v.. prorijedi ih. Ja sam ~ist od va{eg obo`avanja kipova i idola.s. ja sam ~ist i odri~em se va{ih grijeha. Rasta se du{a od Hubejbovog tijela iskidanog udarcima sablji i ubodima koplja. Odlu~io je Se’id ibn Amir otrgnuti se od kurej{ijskog dru{tva i napustiti d`ahilijetsku i nevjerni~ku sredinu. Se’id ibn Amir krenu iz Meke prema Medini gdje srete Allahovog Poslanika. Zapade u tegobnu borbu sa samim sobom. a da se Muhammedu i trunka zla nanese. svjetlo vjerovanja prodrje u njegovo srce. govorio im je: “Tako mi Allaha.Ashabi Allahovog Poslanika 371 I dok su mu udovi otpadali i krv curila iz njegova tijela. grad sjeverno od Medine. {ta se nalazi u dubini onoga {to je vidio. s. Napu{tam va{e dru{tvo i pred vama izjavljujem da primam islam. ali ih drugi sprije~i{e u tome.s. s namjerom da im da o{tru lekciju zbog prevara i smicalica koje su ~inili.. Se’id ibn Amir podu~i se propisima i razumijevanju ~iste vjere islama i vjerovanje se u~vrsti u njegovom srcu. Tako jedan dan stade ispred grupe ljudi na jednom trgu u Meki i visokim glasom povika: “O ljudi. osje}aji odvratnosti prema dru{tvu iz kojeg i on sam potje~e probudi{e se u njemu. Se’id je bio u najve}em poletu za borbu..” BORBA NA ALLAHOVOM. Resulullah.. Allahu moj. ali Se’id ibn Amir taj prizor nije mogao zaboraviti. Nakon nekoliko dana ljudi zaboravi{e Hubejbovo ubistvo.a.” I taj prizor se zavr{i. Po~e analizirati i razmi{ljati. za koji ~ovjek `rtvuje sebe radi Vjerovjesnika i njegovog poziva s kojim je donio radosnu vijest.a. I tako. pa povika{e: “Ubijte ga! Zavr{ite ve} jednom s njim!” Se’id ibn Amir je pogledao Hubejbove o~i. ne bih volio biti spa{en i siguran me|u svojom porodicom i djecom.” Oni koji su ga ~uli za~udi{e se da Se’id ka`e tako ne{to. koji je bio naseljen jevrejima. Hubejbova pogibija dade mu lekciju koja ga podu~i vjerovanju i uvjerenju.” Njegov odgovor samo razjari ljutnju i prezir mase. uni{ti ih Svojom snagom i ne ostavi nijednog. Krv koju je vidio da te~e iz Hubejbovog tijela nije mu dala da zaspi. D@. Osu|ivao je zvjerstvo Kurej{ija. Zaista je islam zov istine. PUTU Nakon kra}eg vremena provedenog u Medini. pogled mu je bio uprt u nebo. s.. i pred njim izgovori {ehadet: “E{hedu en la ilahe illallah ve e{hedu enne Muhammeden resulullah. po~eo je spremati vojsku za napad na Hajber. a preklinju}im glasom je dozivao svoga Gospodara: “Allahu. boje}i se reakcije od njegovoga plemena. Hubejbovi pogledi i slika njegovog izranjavanog i iskomadanog tijela bili su ispred njegovih o~iju ~itav dan. Narod se po~e razilaziti.[.

tako mi Allaha. vrati se svome Gospodaru. kako sam saznao. Se’id i ostali muslimani to primi{e sa velikom tugom. Bilal. Ti si. ali ~vrsto rije{eni da slijede Kur’an i podr`e istinitu Allahovu vjeru. Njemu pripada vrijednost i blagoslov. blagodati koje mi je Allah ukazao ve}e su od onoga {to si spomenuo. ~uva{ rodbinske veze. Me|utim. s.” Na to mu Ebu-Bekr. `rtvuju}i se za {ehadet. Ebu-Bekr mu dozvoli. Allah. obavije{ten sam da me `eli{ poslati.372                                                      Ashabi Allahovog Poslanika zastavom islama. Potrudio se da u~vrsti svoje mjesto u boju.{. sudi po istini i pravdi. Do njega je doprla vijest da halifa Ebu-Bekr es-Siddik ima namjeru da ga po{alje sa vojskom u ispomo} Jezidu Ebu-Sufjanu u [am.a.. pa se . uputama i savjetima. koji su se borili za {irenje uzvi{ene Allahove rije~i.s.s.a.a. A ako ne namjerava{ poslati nikoga. do|e Bilal ibn Ebu-Rebbah Ebu-Bekru tra`e}i dozvolu da se i on odazove pozivu u d`ihad i {ehadetu na Allahovom. a halifa ga ne zovnu na taj zadatak. putu..a. blagoslovio je pobjedu na Hajberu. milostiv prema vjernicima. d`. Se’id je bio jedan od onih koji su imali u~e{}e u podr`avanju Poslanikove. Kako znam. koji je ustrajan u pravdi. d`.” Zatim naredi Bilalu da pozove ljude da se priklju~e u Se’idovu grupu i krenu u d`ihad ka [amu.{. koliko je to bio u mogu}nosti. s. Ispuni se velika Allahova odredba. moja je `elja da idem u d`ihad...v.njegovi ashabi. Allah ti se smilovao. ti si onaj koji o~ituje Istinu.. odgovori: “Se’ide ibn Amire! Neka ti se najmilostiviji Allah smiluje.a.a. Ako `eli{ da po{alje{ nekog drugog umjesto mene.v. priklju~ite se Se’idu ibn Amiru u pohod na [am?!” Za nekoliko dana skupilo se sedam stotina ljudi. r.” Se’id mu odgovori: “Allah ti se smilovao. u osvajanje [ama.s. r.” Ovo jako dojmi Ebu-Bekra i o~i mu zasuzi{e. Zato mu Se’id ode i re~e: “Ebu Bekre. du{a Allahovog Poslanika.a. Dozvoli mi. da se priklju~im muslimanima.. kloni{ se grijeha i prekr{aja.v. Se’id nastavi blagoslovljeni put bore}i se na Allahovom putu pod vo|stvom dvojice velikih halifa: Ebu-Bekra es-Siddika i Omera ibn el-Hattaba. Idi i spremi se! [aljem te kao vojnika u pomo} muslimanima i postavljam te za njihovog zapovjednika. Ve} sam obavije{ten da se Rimljani okupljaju u velikom broju protiv na{e bra}e. Oko Poslanika. po{alji i mene s njim.. d`. bili su veliki. r. s.{. misije i u~vr{}ivanju temelja islama. {uti{.s. ponizan. po~e obilaziti medinske sokake i pozivati: “Muslimani.. Ljubav prema d`ihadu usa|ena u Sei’dovoj du{i i njegovo duboko uvjerenje se jasno dokazalo odlaskom u Damask. Njegovim lijepim imenima i puno Ga spominje{. `estok prema nevjernicima. te prekide Se’idov govor i re~e: “Dovoljno je. a kad je Se’id htio krenuti. a ti ne izdaje{ naredbu.v. s.. pro|e neko vrijeme. i veli~a{ Allaha. rade}i po Poslanikovim. o Se’idu! Dosta si rekao. hrabri ljudi .

” Dova Ebu-Bekra i ostalih iskrenih muslimana sti`e Se’ida ibn Amira.Ashabi Allahovog Poslanika 373 i Bilal priklju~i Se’idovoj vojsci. kad nam odredi{ susret. koja se nalazi u palestinskoj ravnici ju`no od Mrtvoga mora. Uspje{nu opsadu izvede Muavija ibn Ebu-Sufjan sa Se’idom ibn Amirom.{.. ga u~inio blagoslovljenim. Se’id ibn Amir ostao je u Jezidovoj vojsci. gdje ih se sakupio veliki broj. d`. Dignite svoje ruke. do|e Se’id sa jo{ pedeset ljudi Ebu-Bekru da se oprosti. Allahu. u~ini da to bude uz Tvoju milost i spas. Kajsarija je jedan veliki grad na obali Sredozemnog mora u sjevernom dijelu Palestine. pa halifa Omer naredi da na ~elo te vojske stane Jezidov brat Muavija. Izlo`io sam se pogibiji. te me Allah. u~ini da se sretnemo u pokornosti Tebi. Se’id se priklju~io vojsci Jezida ibn Ebu-Sufjana.. Povela se bitka izme|u muslimanske vojske pod komandom Jezida i rimske vojske pod komandom Serd`ijusa. Prva je bitka bila Bitka u El-Arebi.” Se’id i muslimani. Taj grad Jezid ibn Ebu-Sufjan nije uspio osloboditi. Allah. d`. Allah. Ako si nam odredio da se rastanemo. Pod njegovim vo|stvom muslimanska vojska do|e na sjever Palestine gdje se zadr`a dugo vremena kraj grada Kajsarija ne mogav{i ga osloboditi. Kada je Muavija oslobodio . Rimljani nakon prvog poraza pobjego{e u malo mjesto Ed-Dasine. U toj bici su Rimljani izgubili nekoliko svojih vo|a pa su se upla{ili i pobjegli prema sjeveru. predvode}i jednu grupu muslimana. tri stotine ~ar{ija i bio jedan od najbogatijih gradova u tom podru~ju. ali im to nije koristilo. U to vrijeme bio je poznat po veli~ini: imao je miliona stanovnika. sa~uvao. Kada sam ~uo da su moja bra}a muslimani molili za mene da ostanem `iv.” ^im je do{ao u [am. tako on izgovori rije~i koje upu}uju na ja~inu njegove odanosti vjeri i njegovog poleta u borbi na Allahovom. On im tu molbu usli{a pod uslovom da ne pozivaju u nepokornost i kidanje rodbinskih veza. a iz mene nestade ljubav za {ehadetom.. a ni Amru ibn ’Asu to nije po{lo za rukom mada ga je opsijedao prije nego je dobio naredbu da ide u Egipat.{. U isto vrijeme preseli i Jezid. Krenuo sam sa velikom `eljom za {ehadetom na Allahovom putu. r. Zato su platili veliku `rtvu da ga odbrane. preseli na ahiret. krenu{e ka [amu. izme|u Hajfe i Jafe. Allah vam se smilovao.{. Kamo sre}e da nisu upu}ivali dovu za mene. U to vrijeme halifa Ebu-Bekr. pa mu halifa re~e: “Imenujem ovog ~ovjeka za zapovjednika. a Ebu-Bekr re~e: “Kad grupa muslimana podigne ruke upu}uju}i dovu svome Stvoritelju i mole}i za ne{to. sa Allahovim blagoslovom. Kada su se muslimani spremili da krenu. d`. Se’id i ostali muslimani postigli veliki uspjeh...a. Pratio ih je Jezid na ~elu svoje vojske tako da se odigrala jo{ jedna bitka u kojoj su Jezid. Kad sam se sreo sa neprijateljem.” Muslimani su podignutih ruku upu}ivali dovu Allahu. molite Allaha za va{eg brata da ga prati i {titi. malom naselju u pokrajini Gazza. sa~uva me poraza i bje`anja. d`.{. putu: “Neka se Allah smiluje mojoj bra}i. shvatio sam da im se dova primila. Kajsarija je osvojena ratnom varkom i smatra se jednom od najve}ih bitaka koju je dobila muslimanska vojska jer su Rimljani ovaj grad koristili kao prilaz sjevernoj obali Palestine. Halifa se okrenu ljudima oko sebe i re~e: “Allahovi robovi. a naslijedi ga Omer ibnul-Hattab.

bio je hrabar i poletan na Allahovom putu. d`.374                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Kajsariju. na oslobo|enju Kajsarije. izabran za halifu. r.{. podr`avao ih je: “Zahvaljujte Allahu. d`.a. poslao je halifi Omeru vijest koja obradova muslimane.s. d`.” Se’id je dijelio svoj imetak i svoje prihode siromasima i onima koji su bili u potrebi. d`.{. da je rekao: ‘Allah. pa }e do}i vjernici siromasi ubrzano kao kad se golubovi spu{taju. svojoj porodici i svojim zetovima. Omer. Pored ukorijenjene ljubavi za d`ihadom. oti{ao mu je jednog dana i rekao: “Omere...’ Oni }e re}i: ‘Nemamo .’ Re}i }e im se: ‘Stanite radi obra~una. d`.s. preziri ono {to prezire{ sebi i svojoj porodici. Neka ti govor bude u skladu sa djelima jer je najbolji govor onaj koji je sproveden u djelo..” SKROMNI VJERNIK Se’id ibn Amir postade poznat i slavan. Otkloni pote{ko}e. {. s. ko to mo`e?” On mu odgovori: “Mogu ljudi kao ti.{.. Jednoga dana kada mu je dodijeljena velika koli~ina imetka.. s.” On je odgovorio srcem punim imana: “Ne}u da zaostajem iza prvaka nakon {to sam ~uo Allahovog Poslanika. savjetujem ti da se boji{ Allaha u odnosima prema ljudima. olak{aj i ne boj se ni~ijeg prigovora. d`.” On se uzruja i protestova: “Za{to mojoj porodici i porodicama moje djece?! Ne.a.v. Cijelu su no} u Medini u~ili tekbire i zahvaljivali Allahu. Ne strahuj od ljudi u odnosima prema Allahu. jer nema posrednika izme|u ~ovjeka i Allaha. r.a. r. posveti pa`nju bli`njim i daljim muslimanima nad kojima ti je Allah. Proslavio se po svojoj smjelosti u izno{enju istine i svoga mi{ljenja bez licemjerstva i laskanja.” Omer. {..a.. Napu{tao je sve na ovom dunjaluku {to je li~ilo na prevaru i zavjeru. tako mi Allaha! Ne}u prodati Allahovo zadovoljstvo za srodstvo. dao upravu. Nakon osvajanja [ama Se’id se vratio u Medinu i po{to jo{ uvijek nije sreo Omera. rekli su mu: “Olak{aj ovim vi{kom sebi. vjerovanja i poniznosti.. ljudi kojima je Allah povjerio ulogu Poslanikovog. sakupit }e ljude radi obra~una.” Pa su mu rekli: “Pove}aj sebi i svojoj porodici opskrbu i uzmi dobra ovoga svijeta.{. Krasila ga je pobo`nost i skromnost u ovosvjetskim u`ivanjima i ljepotama i `rtva u dunjalu~kim odricanjima radi obo`avanja Allaha. nasljednika. r. Omere..a.a. @eli njima ono {to `eli{ sebi i svojoj porodici. upita ga: “Se’ide..v. otkako je Omer.

Oni su mu predali spisak na kome je bilo napisano i ime Se’ida ibn Amira.’ I u}i }e u D`ennet prije svih ljudi. ja imam primanja iz dr`avne kase muslimana. r. re}i: ‘Moji robovi su rekli istinu. htio postaviti namjesnika u Himsu.. odgovori{e. Tamo ga ljudi zavolje{e.. pa je tra`io od njih da mu predaju imena siromaha i muhta~a. upita ih Omer. r. ja }u tebe postaviti. ona prelaze moje potrebe pa ne znam {ta da radim s njim. ^esto su pravili urote protiv namjesnika. oti{ao je u Hims. Stanovnici Himsa bili su poznati po mnogobrojnim pritu`bama koje su slali halifi. Kada je Omer. Omer ibn el-Hattab imao je obi~aj obavezati svoje namjesnike da ispitaju stanje siroma{nih muslimana i da mu napi{u njihova imena kako bi tajno podmirio njihove potrebe. pa ga upita: “Ima{ li primanja ili da ti ih ja odredim?” Se’id mu odgovori: “Halifa.{. Bilo im je potrebno mjesto u kome }e formirati komandu i postaviti dr`avnu administraciju.a. Hims je nazvan “Mala Kufa” jer su stanovnici ta dva grada bili sli~ne prirode. a sada me ostavljate! Tako mi Allaha. d`. koji su na sjeveru osvajali i pro{irivali teritorije.a. r. pobunama i mnogim `albama.. a zbog svog strate{kog polo`aja bio je veoma va`an za muslimane. vidjela se za vrijeme namjesnikovanja u gradu Himsu gdje je pokazao vrhunac svoje skromnosti i pobo`nosti.a.” I postavi Se’ida za namjesnika Himsa. Omer im re~e: “Va{ namjesnik siromah!?” . osim malog broja koji su ina~e bili poznati po svojim prevrtljivostima. zar }e{ mene postaviti?” Omer se naljuti i re~e: “Te{ko vama! Natovarili ste mi ovo na vrat. Dugo je tra`io i razmi{ljao i nije na{ao boljeg od Se’id ibn Amira.Ashabi Allahovog Poslanika 375 mi polagati nikakve ra~une.” Se’id ibn Amir. Pozvao ga je i predlo`io mu da ide u Hims.a. NAMJESNIK HIMSA Hims je bio jedan od velikih gradova [ama. “Ko je Se’id ibn Amir?”. r.’ Zatim }e Allah. Se’id mu re~e: “Vladaru pravovjernih. Jedne prilike Omeru je do{la delegacija iz Himsa. dvoumio se kako da na|e odgovaraju}eg za tu te{ku obavezu..” Veli~ina Se’ida ibn Amira. “To je na{ namjesnik”.

{.” Se’idova se `ena iznenadi njegovu govoru. pa stavi{e dinare u malu kesu i zadu`i{e nekoga da ih podijeli siroma{nim muslimanima.” Porazgovara s njim vjerna mu supruga. naime s vremena na vrijeme odluta u mislima kao da nije pri svjesti. drugo: kad ga nave~e ne{to trebamo.. Kada je stigao.. ali evo moram. do|e mu delegacija koja je ispitivala rad namjesnika. a ono nas uzrujava i brine.” Omer na ovo zaplaka i naredi da spreme hiljadu dinara i po{alju Se’idu. a onda iza|em. zbog ~etiri se stvari `alimo na njega. Jedan. I na kraju. i ~etvrto je stanje u koje zna zapasti. a da si ti slobodan?’ On im je odgovorao: ‘Tako mi Allaha.” ^ovjek koji je govorio sjede. kao da ga je zadesila nezgoda. {to se ti~e dva dana u mjesecu u kojima im se uop}e ne pojavljujem. progovori: “Vladaru pravovjernih.376                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Jedan od njih odgovori: “Jest. [to se ti~e toga {to im ne izlazim skoro do podne. to je zbog toga {to nemam sluga da mi peru odje}u niti druge odje}e da se presvu~em. tako mi Allaha. Prvo: ne dolazi nam izjutra skoro do podne. do|e u Hims da vidi kako je namjesnik i ostali ljudi. zaista.a. pa po{to je ja operem. ne bih po`elio da sam sa svojom porodicom siguran i miran. a on nikome ne odgovara.” Ona mu. U{la smutnja u moju ku}u. s vremena na vrijeme odlutam u mislima jer sam prisustvovao ubistvu Hubejba ibn Adijja el-Ensarija. re~e: “Svi smo od Allaha i svi se Njemu vra}amo.a. {ta ti je?” On joj odgovori: “Do{ao mi je dunjaluk pa mi pokvari ahiret... Kurej{ije su ga vezale za stablo drveta. a tada sam bio mu{rik. djeci siro~adi i besku}nicima. Kada ih je Se’id primio. r. d`. pa sa`aljivo upita: “Se’ide. a no} sam ostavio samo za ibadet Allahu. Omer.. zatim uzmem abdest i klanjam duha-namaz. a on u svojoj ku}i ne upali vatru.a. moja porodica nema sluga pa ja mijesim tijesto i kuham hljeb. nikome ne odgovaram no}u jer sam se njima stavio na raspolaganje danju. ~ekam da mi se osu{i. u ime svih njih. r. ne znaju}i za dinare. tre}e: dva dana u mjesecu nema ga nikako. udovicama. zovemo ga. pa tek krajem dana iza|em. a da . rezali mu tijelo i govorili: ‘Bi li volio da je Muhammed na tvom mjestu. `ale}i se na postupke Se’ida ibn Amira i njegovo neizvr{avanje obaveza. r. zakaza sastanak sa namjesnikom i onima koji se `ale na njega. re~e: “Oslobodi je se. prezirao sam spominjati razloge.” Pa joj on re~e: “Pomozi mi. Pro|e nekoliko dana. Omer ibn el-Hattab. a Omer se okrenu Se’idu i upita ga: “Ima{ li ~ime da se odbrani{?” Se’id ustade i re~e: “Tako mi Allaha.

.a. a da ne pomislim da mi Allah ne}e oprostiti. ~iste du{e.” PRESELJENJE NA AHIRET Dvadesete godine po Hid`ri Se’id.Ashabi Allahovog Poslanika 377 Muhammeda ubode trn. slijede}i ~asne muslimane prethodnike. Neka se Allah smiluje Se’id ibn Amiru. d`. nikad se nisam sjetio tog dana kad mu nisam pomogao. r. Koji nije dozvolio da zaklju~im na osnovu vanj{tine.” Omer na ovo izrazi svoje veliko odu{evljenje. Bio je ~istog duha. pa se stresem boje}i se Allahove kazne i zamislim se o tome da dugo ne mogu do}i sebi. Ostavio je iza sebe uspomene namirisane bogobojazno{}u. a zatim re~e: “Hvala Allahu. preseli svome Stvoritelju. skromno{}u i borbom na Allahovom putu. bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama..{. ~vrstog imana. .’ Tako mi Allaha.

.

a on Lejsov.a. a on Abdu-Menafov.. izdu`enoga lica. Trgova~ki karavani prolazili su pored njih. a poznavao je i plivanje. a on Kelbov.GALIB IBN ABDULLAH. a on D`’aferov.s. a on Bekrov. Tako je Galib odrastao u stalnim ratovima. bijeloga tena koji je naginjao `utoj boji. na koje se Poslanik. Ratno iskustvo stekao je u svome plemenu El-Kenane. . Posjedovao je vrlo lijepu narav. ~vrste i smirene nerve. LI^NOST Galib ibn Abdullah ubraja se me|u najve}e i najslavnije ashabe Muhammeda. samopouzdanje i smjelost. ponosito srce. Pleme El-Kenane vodi porijeklo od loze Kurej{ija. mr{av. ili su napadali karavane koji ne bi tra`ili za{titu i koji su odbijali pla}anje. prema moru. sin je Abdullahov. a on sin Musirov. a oni su im jem~ili za{titu u zamjenu za odre|enu sumu novca. Imao je o{tru pronicljivost i o{troumnost. Imao je kukast nos i visok glas tako da se ~uo iz daleka. strategiju napada i povla~enja. potpori i pomo}i nevoljnicima i muhta~ima. Bio je poznat po svojoj gostoljubivosti.A. ravnomjerno razvijenog tijela. kori{tenje oru`ja. Bio je jedan od najhrabrijih jaha~a i najsmjeliji u borbi.v. Bija{e visok.. a on Avfov. Nau~io je jahanje. oslanjao u ratnim pohodima. a on je sin Kenana el-Kenanijja el-Lejsijja. jo{ u ranoj mladosti. a on K’abov.s. a. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Galib. a on Amirov. R. s. a bili su smje{teni zapadno od Medine. upalih o~iju.

pamtio ^asni Kur’an i sjedio sa Allahovim Poslanikom. Bilo ih je stotinu dvadeset.v. i rekao mu: “Bo`iji Poslani~e.v. Poslije toga. Oko ikindije toga dana.a.s. i on krenuo da se sretne sa Poslanikom . po{ao u ratni pohod. Tek nakon Bitke na Bedru i pobjede muslimana. Nakon odre|enog vremena. dobru i pravdi. i da su u{li u islam. a ljudi su im postali osori i grubi. ~ime se jo{ vi{e oja~a dini-islam. a kao njihovog pretpostavljenog imenovao je Galiba ibn Abdullaha... Naredio je da ih napadnu i da razbiju njihove redove.a. Pove}ao im se broj stoke. Naredio im je da napadnu Kedid. odazivaju}i se pozivu u d`ihad kada god bi Allahov Poslanik.. u plemenu Benu-Abd. s.s.v.a.s. s.a. i izjavi svoje primanje islama.. do{la je vijest da su neki ljudi iz plemena Benu el-Melluvah sklopili savez sa Kurej{ijama. a kada je pala no}. naredio je da se opremi odred vojske. jednog dana do Poslanika. s. Savjetovali su se sa Kurej{ijama u pogledu njihovih potreba i udovoljavali njihovim zahtjevima.s.s. sreli su El-Harisa ibn .380                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRIMANJE ISLAMA U po~etku. sluga Jesar primijetio je da je Benu-Abd stupilo u kontakt sa Kurej{ijama i da se broj njihove stoke naglo pove}ao.a.a.a. zajedno sa grupom ljudi iz svoga naroda koji su se uputili prema Medini. Tako|er.. To mu je zapalo u o~i i shvatio je da tu ima ne{to sumnjivo . napali su pleme Benu-Abd i brzo ih savladali. pa je pozvao Galiba ibn Abdullaha i odredio ga za vo|u nekoliko desetina ljudi. Tako je. POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA Galib ibn Abdullah odlazio je stalno iz svoga mjesta u Medinu i tamo sticao vjersku naobrazbu..v.” Poslanik. Poslanikov. koje je ina~e bilo saveznik Kurej{ija. s. s. Jednoga dana.s.s. s. kao da kuju kakvu zavjeru.v. a da pojedince od njih ubiju. stigli su plodovi njegove da’we: pleme Benu-Kenane je prihvatilo islam. s. Stanovao je predgra|u Medine.pobojao se da ne spremaju ne{to protiv muslimana. mjesto njihovog prebivali{ta. Ni “Prva” ni “Druga prisega” nisu podstakle Galiba na dini-islam. Oti{ao je Allahovom Poslaniku.. s.a. Galib je po~eo razmi{ljati o ovom ~ovjeku koji poziva milosti i ljubavi.v. a nije ~uo ni da je jedan dio stanovnika Medine dao prisegu Allahovom Poslaniku. Galib se nastanio u Medini.v. Porobili su ih i vratili se zajedno sa plijenom i stokom u Medinu.v. idu}i prema Kedidu.s. vidio sam ne{to kod Benu-Abda. Galib nije ni{ta znao o islamskom pozivu. obo`avanju Jednog Jedinog Boga. Galib ibn Abdullah poveo je izvidnicu.

Usame je bio na ~elu odreda. a on im re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha. s.” Naredio je da ga zave`u i da postave sna`nog stra`ara kraj njega. on je pobjegao. Veliki broj su ih ubili i ranili. ^uli su ga stanovnici El-Melluvaha te po`uri{e ne bi li stigli Galiba. jer je no}. Preostali ljudi iz Benu el-Melluvaha tra`ili su pomo}. do njega Galib ibn Abdullah. vidio sam . koji je ubio veliki broj muslimana. za{to me zarobljava{? Do{ao sam kao musliman. dok su ostale zarobili. Po{to je pora`eno pleme Benu Murre. Allah neka ih nagradi za svaki njihov korak.s. kod Galiba.” Usame ovako prenosi detalje tog doga|aja: “Nakon {to je narod bio pora`en. a iza njih muslimani sve dok nisu do{li nadomak prebivali{ta Benu-Murre. snagu i dobru strategiju u borbi. Vikali su tako glasno da je eho odzvanjao cijelim podru~jem. Iste godine u osmom mjesecu po Hid`ri. pa su ga zarobili. pa su ga Usame i Galib tjerali dok ga nisu uhvatili. El-Haris je upitao Galiba: “[ta ti je. ako ti se bude opirao.” Svojim govorom je nagla{avao da je krenuo u Medinu. ostatak rastjerali. odsijeci mu glavu. rastjerali ih i pobili ve}inu njihovih ljudi.. Galib je stigao do mjesta gdje je ostavio svog druga i stra`ara. Umalo da sustignu Galiba i njegovu vojsku. Stra`aru je izri~ito naredio: “^uvaj ga dok se ne vratimo. Od radosti je govorio: “Pobjeda! Pobjeda!”.a. ISKU[ENJE Bo`iji Poslanik. Zastali su nemo}ni da i{ta urade i srditi posmatrali Galiba i vojsku kako nose plijen i tjeraju stoku ispred sebe. Zatim su potjerali stoku i deve i krenuli prema mjestu gdje su ostavili El-Harisa i stra`ara. pa mu Galib odgovori: “Ako si zaista do{ao kao musliman. Napali su ih neo~ekivano. ne}e ti nauditi ako bude{ zarobljen jedan dan. Bila je to parola u njihovim pohodima. a ako bude{ ne{to drugo. pa ga je poveo sa sobom kao pratioca prema Medini. Tu su ostali do no}i. Stali su mu iznad glave.v. a na kraju.Ashabi Allahovog Poslanika 381 Malika ibn el-Bersa ibn el-Lejsija koji je bio iz Galibova naroda. kad u momentu pade jaka ki{a pa pote~e prava bujica vode dolinom Kedid koja napravi prepreku i sprije~i ih da stignu muslimane. nakon {to je opremio odred vojske i za vo|u postavio Usamu ibn Zejda ibn Harisa. Napali su Benu el-Melluvah iznenada i nanijeli im ogromne gubitke. da izjavi primanje islama. a mud`ahidi su ponavljali za njim. tada }emo biti sigurni ko si ustvari. najbolje vrijeme za napad. uvidio je veli~inu Galibove iskrenosti prema vjeri i njegovu borbenost. poslao ga je u pohod na Benu-Murre.” Muslimani su nastavili putem Kadida sve dok nisu stigli do mjesta sa koga im je bila omogu}ena kontrola nad izdajnicima. Me|u borcima Benu-Murre bio je njihov saveznik Murdas ibn Nehik.

u kojoj je vo|a nearapa uspio nadvladati emira islamske vojske Ebu-Ubejdu ibn Mes’uda es-Sekafija. r. odlu~io osloboditi Meku. nakon {to je on ve} izvr{io pojedina~ne napade na Es-Sevad i neke ira~ke gradove. Kada je suzbijen otpadni~ki pokret i uspostavljen mir.” Usame se kajao zbog ubistva Murdasa. muslimani su pogo|eni velikim porazom od Perzijanaca u Bici El-D`isr. vje{tih i iskusnih na putu.a. me|u njima i .v. s.” Nismo ga ostavili dok ga nismo ubili. r.s. Kada je Allahov Poslanik.s. Galib je uvidio da je Poslanik. Kada sam prenio Poslaniku.s. Pri{li smo mu ja i Galib ibn Abdullah. potra`io je Galiba i naredio mu da ispita i izvidi put do Meke.v. ostvario je velike pobjede i osvojio veliki broj gradova i utvr|enja prije nego mu je halifa naredio da krene prema [amu.. s. U prvom periodu njegove vladavine neka arapska plemena odmetnula su se od vjere. Meka je osvojena. Tokom puta.. lice mu se promijeni. a Galib je bio postojan na polju d`ihada sa Allahovim Poslanikom. preselio na ahiret.. {ta se desilo.s.a.a. Planirao je osvajanje gradova koji su bili najbli`i.v. s. JUNAK EL-BUVEJBA Galib ibn Abdullah bio je mud`ahid koji se borio svojim imetkom i svojim `ivotom na putu Uzvi{enoga Allaha. Zapo~elo je osvajanje gradova Iraka.s.v..a. s. Halifa je odlu~io boriti se protiv njih.. pa re~e: “Usame. do{ao je Ebu-Bekr es-Siddik. kao {to se kajao i Galib. halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanjima van Arapskog poluotoka. Tako|er na Hunejnu. U vrijeme Omera ibn el-Hattaba. nije znao {ta da ~ini. a on tada re~e: “Svjedo~im da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Bo`iji Poslanik. r.a. r. Svoje vrijeme provodio je klanjaju}i i tra`e}i oprosta od Allaha.v. na ~itavom Poluotoku suzbijen je otpadni~ki pokret i sa~uvano je njegovo jedinstvo pod okriljem islama. zamahnuli na njega sabljama.a. zabilje`en je veliki spomen na Galiba ibn Abdullaha. pa je poslao vojsku u sve dijelove Arapskog polutoka da ugu{e taj pokret i njegove vo|e.. kao njegov nasljednik u upravi nad muslimanima.a. Halid ibn Velid. Nakon {to je Poslanik. Allah je pomogao Svoju vjeru. nije bilo na tebi da ubije{ onoga kome je Allah Bog. d`. u prethodnici muslimana. To je bila velika opasnost koja je prijetila jedinstvu Arapskog poluotoka pod okriljem dini-islama. Tada je poginuo veliki broj muslimana.a. s.v.{. gdje je bila potrebna njegova podr{ka u tamo{njim bitkama. ~ovjeka koji ga je obavje{tavao o stanju na putu..a. redovno je slao Resulullahu.382                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ~ovjeka nevjernika koji je ubio veliki broj muslimana. radi {irenja islama u njima. zadovoljan s njim i krenuo je na ~elu probranih konjanika muslimana.s. zaplijeniv{i veliki ratni plijen. El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani podsticao ga je da krenu na osvajanje gradova Iraka..a. s. Pre`ivljavao je te{ko isku{enje.

koji je napisao Omeru ibn el-Hattabu da ga pomogne velikim odredom mud`ahida. na ~elu boraca iz Ezda. pa ga je Mihran pitao: “Ili }ete vi pre}i do nas. sjetio se prevare Perzijanaca prema Ubejdi u Bici El-D`isr. ili da mi pre|emo do vas?” El-Musenna. Nakon toga. Oni reko{e: “Mi se pokoravamo i izvr{avamo ono {to tra`i Vo|a muslimana. Vijest o koncentraciji muslimana stigla je do Perzijanaca.Ashabi Allahovog Poslanika 383 Ebu-Ubejde.. Mo`da }e vas Allah u~initi nasljednicima. a oni su odgovorili: “U [am. . va{im udjelom. r. pridru`ili su se njegovoj vojsci.. Perzijanci su skupili veliku vojsku na El-Buvejbu.. pa je on izrazio bojazan da }e napasti muslimane jakim snagama i povratiti zauzeta podru~ja Iraka. a post slabi i umanjuje snagu. pa je odgovorio: “Pre|ite vi. upitao ih je na koju stranu bi voljeli. Poslije njega stigao je Hilal ibn Gullefe et-Tejmijj. To je bio kanal za preusmjeravanje toka rijeke Eufrat na kojoj je most koji povezuje dvije obale. a u Medini je halifa do~ekivao dobrovoljce i upu}ivao ih tamo gdje je smatrao da je nu`no . Kada je stigla delegacija plemena El-Kenane. Omer je shvatio veli~inu opasnosti koja prijeti pa je odlu~io pomo}i El-Musennu sa velikim brojem vojske i opreme. do{ao je El-Musenna.. Pomo} je po~ela pristizati. pa da `ivite sa onima koji pre`ive od toga naroda. S druge strane. na ~elu plemena Er-Rebab.. a kada su se sreli sa El-Musennom.a.” Mihran je pre{ao sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke i tu otpo~e bitku. tamo su na{i prethodnici. El-Musenna je odlu~io pribje}i jednoj novini. Ra{irite se po gradu u kome je Allah umanjio njegov broj stanovnika i njegovu mo}. pa da se oja~ate hranom za borbu protiv svoga neprijatelja. Slijedio ga je Arfed`e ibn Hersem. odazovite se Vo|i muslimana u onome {to tra`i i izvr{ite naredbe. na ~elu velike vojske.prema Iraku ili [amu. Nakon dolaska pomo}i.” Bilo je vrijeme blagoslovljenog ramazana. r. a prvi koji je stigao bio je D`erir ibn Abdullah el-Bed`lijj. vo|stvo je preuzeo El-Musenna ibn Haris e{-[ejbani. na ~elu boraca iz svog plemena Bed`ile. nasuprot njih. El-Musenna je stao na ~elo vojske ~iji je broj iznosio oko osam hiljada ljudi. pa je prema njima krenuo Mihran. kako bi mogao izi}i licem u lice u okr{aj sa Perzijancima. Jurnule su dvije vojske u ravnopravni i smioni okr{aj.” Pleme Benu-Kenane krenulo je na ~elu sa Galibom ibn Abdullahom. Galib ibn Abdullah osjetio je nemir u svome narodu. Pomo} je neprekidno stizala. te je stigao do mjesta El-Buvejb. Omer ibnul-Hattab. Irak.” Omer im je rekao: To ste ve} zadovoljili. Irak. i prihvatite borbu protiv naroda koji je izuzetno napredan i razvijen.a.. pa je ustao i rekao: O rodbino. koje je imalo ~etiri stotine boraca. Ja smatram da bi trebali prekinuti post. El-Musenna se prije po~etka bitke obratio muslimanima: “Vi ste posta~i.

” EL-KADISIJJA Nakon bitke “El-Buvejb” pove}ala se ~vrstina muslimana i odlu~nost da osvoje ~itavu Perziju i njen glavni grad. Znaj da za sve treba priprema. spremne da istrijebe muslimane.a. s ciljem njihovog razbijanja iznutra. udarati i u sredinu perzijske vojske. U isto vrijeme. Neka je tebi i onom ko je s tobom cilj hajr. r. a koja je imala veliki utjecaj na Bitku “El-Kadisijja. Omer ibn el-Hattab. r. razbijaju}i redove perzijske vojske sve dok nije do{ao do njene sredine. Pred tobom je vrlo te`ak i neugodan zadatak koji ne mo`e rje{iti niko osim iskreni. tako|er.a. mud`ahidi na desnom i lijevom krilu kosili su svojim sabljama perzijske vojnike.. U toj bici ubijen je Mihran i njegove velike vojskovo|e. Ljudi su se listom odazivali njegovom pozivu.. prijestolnicu Kisra. Broj ove vojske dostigao je sto dvadeset hiljada ratnika: konjanika. Tra`io je od njega da pozove muslimane sa ~itavog Arapskog poluotoka u pomo}.. Kada je S’ad krenuo prema Iraku. ali ga je El-Musenna ~ekao u zasjedi. r. koja }e protjerati muslimane iz mjesta koja su zauzeli. pa mu je Abdurrahman ibn Avf.384                                                      Ashabi Allahovog Poslanika mud`ahidi }e pro}i krilom. Galib ibn Abdullah vodio je dio Benu-Kenane i kr~io put. i vratiti ih na Arapski poluotok. “S’ad ibn Ebu-Vekkas”. po~eo je tra`iti vo|u koji bi odgovarao za tako te{ku i slo`enu bitku. Poku{ao je do}i do mosta i pre}i ga. r. pa ~uvaj moju oporuku. Kada je primio Musennino pismo.a.. r. r. prije nego Rustemova vojska krene na njih. S’ad ibn Ebu-Vekkas. Odlu~io je pozvati ljude {irom Perzije kako bi opremio ogromnu vojsku. Okrenuo se prema Perzijancima i sa vrha mosta ubijao svakog ko mu se pribli`i. odgovorio mu je Abdurrahman. strpljenje na onome {to te sna|e i . upita Omer. Bitka “El-Buvejb” smatra se jednom od najve}ih bitaka koje su muslimani vodili protiv Perzijanaca. a muslimani su ostvarili veliku pobjedu i pravednu osvetu za muslimanske {ehide u Bici El-D`isr.rekao: “Na{ao sam ga! Lav sa kand`ama!” “Ko je on?”.a. rekao mu je: “Ja sam te odredio da rukovodi{ operacijom u Iraku. Priprema za hajr jeste strpljenje. Omer ibnul-Hattab. i s hajrom po~ni. Stvar je izlo`io najodabranijim ashabima `ele}i njihovo mi{ljenje.a. Jezded`ird je pobjesnio kada je ~uo za poraz..a. o velikoj koncentraciji perzijske vojske. El-Musenna ibn Haris. a. odre|en je kao vo|a islamske vojske pod ~iju zastavu se prijavilo oko ~etiri hiljade mud`ahida Medine.. r. lijevim i desnim. priklju~uju}i se vojsci na ~ijem je ~elu bio Rustem. Mihran je uvidio te`inu polo`aja i htio se povu}i sa svojom vojskom na drugu stranu rijeke. te grupa koja se borila iza slonice. ispra}aju}i ga. poslao je vijesti vo|i muslimana Omeru ibn el-Hattabu.a.

Tako su oslabili njihovu djelatnost i omogu}ili muslimanskim junacima da se bore iza slonova. rije~ vam je zajedni~ka. Sutra }e pri~ati. Galib i pleme Benu-Kenane pokazali su veliko juna{tvo i originalnost. Zaista. Pa. zaista. U tom momentu Tulejha ibn Huvejlid iza{ao je pred jednog od njihovih mo}nika i izazvao ga na dvoboj. stalno su ih napadali i udarali sve dok nisu uhvatili i izdvojili slonicu. Allah. Dostavio je muslimanima da }e on prou~iti ~etiri tekbira. vi ste njihovi poglavari. Pomislite {ta }e ljudi re}i sutra.” U ovoj bici muslimani su ostvarili veliku i va`nu pobjedu i ubili su Allahovoga neprijatelja. Prou~io je ~etiri tekbira. od Njega tra`ite.Ashabi Allahovog Poslanika 385 ono ti uve}ava bogobojaznost. oslonite se na Allaha u onome u ~emu vas ku{a. muslimani su znali kako da iza|u na kraj s njom. Spojile su se vojske u strahovitom okr{aju. perzijskoga vo|u Rustema.” Svaki se vo|a obratio svome narodu. d`. obra}aju}i se svome narodu. sa vo|om Galibom ibn Abdullahom. pa preuveli~ati. Vi ste pripadnici svoga naroda na ovom podru~ju. rekao je: “Ljudi. blizu mjesta bitke. {ta je razlog pa ste se ukopali s va{im konjima na mjestu? Sa vama je ono {to vas ne}e izdati (sablje). Kada su do{li do sjedi{ta El-Musennine vojske. nakon {to su otkrili njenu slabu ta~ku i na~in na koji }e je ubiti.v. koja je brojala trideset tri hiljade mud`ahida. Opisuju}i borbu svoga naroda na Kadisijji. pa se smjestio kraj ravnice El-Kadisijje. Me|u njima i tri stotine iz plemena Benu-Kenane. a da oni po~nu borbu poslije ~etvrtog. nemoj da te obmane ako se ka`e: Daid`a Bo`ijeg Poslanika. on je ve} bio preselio svome Gospodaru. izme|u Njega i bilo koga drugog nema nikakve veze. Smjelo i odva`no nastupaju}i.s. On }e vam se odazvati.” Ispratio je S’ada i mud`ahide Medine s Allahovim blagoslovom. Prije po~etka borbe. Me|utim. . pa ih podsti~ite na borbu. ne bri{e lo{e s lo{im. po{tuju}i njihova prava u momentima va{e mo}i i sile. s. arapski pjesnici i njihovi govornici. O skupino Mead. S’ade ibn Ebu-Vekkase. bili su `estoki prema njima. pa im je rekao: “Krenite i postupajte s ljudima pravedno. On }e vam pove}ati. Ubio ga je vrlo brzo. S’ad ibn Ebu-Vekkas tra`io je od vo|a svoje vojske da podsti~u muslimane na borbu i da im preporu~uju ~vrstinu u okr{aju. ve} bri{e lo{e s dobrim. Galib ibn Abdullah.. vi ste njihov spas. Idite me|u ljude.{. pa prenijeti drugima. Galib ka`e: “Boga mi. Njega molite. umije{ali su se u redove Perzijanaca i navalili na grupu koja se borila iza slonice. Perzijanci su naprijed potjerali slonicu da bi ubacili strah u srca muslimana. Bolest ga je privezala za postelju. osim da Mu se bude pokorno.a.” Prije po~etka bitke S’ad se te{ko razbolio. S’ad je ujedinio islamsku vojsku. a Perzijanci prema muslimanima. Znaj da je bogobojaznost u dvije stvari: u pokornosti prema Allahu i ~uvanju od grijeha. muslimani su krenuli prema Perzijancima.

r. Allah se smilovao Galibu ibn Abdullahu. junaku El-Buvejba. .a..a. povjereniku va`nih zadataka.a. r. Ed`el mu je do{ao u zadnjim danima hilafeta Omera ibn el-Hattaba.386                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET Nakon El-Kadisijje godine su po~ele nadvladavati Galiba ibn Abdullaha. r. pa se vratio u Medinu i u njoj se nastanio.. Bio je jedan od stupova veli~anstvene gra|evine islama.

A. na granici Bahrejna. a sin je Hajjanov. Bio je saveznik Benu-Sehma Kurej{ija.. a on Led`imov. a on S’abov. a on Bekrov. Njegovo pleme ~inili su Arapi nomadi koji su se selili iz mjesta u mjesto. a on sin Ad`elov.urat. Bio je srednjega rasta. R. njenih puteva i staza. od svih ljudi. napisao: “. a on S’alebov. ~uveni histori~ar. pa je Ibn-Hibban.urat ibn Hajjan odrastao je u okrutnoj i divljoj prirodi pustinje. a on Abdul-’Uzzaov. on sin Alijev. Tokom mnogobrojnih periodi~nih seoba . Imao je mo} preciznog zapa`anja. [ama i Arapskoga poluotoka.” . najbolje poznavao puteve.URAT IBN HAJJAN. a on Hajjetov. Bio je veoma lukav i snala`ljiv pa se spretno rje{avao neugodnih situacija. rijetku kosu. razvijene gra|e i jakih mi{i}a. nije mu bilo premca u poznavanju puteva i snala`enju na putovanjima kroz pustinju. OSOBINE . Imao je sme| ten. Podigli su svoje {atore u podru~ju izme|u pustinja El-Hire i El-Enbar prema oblasti Hejt koja je pripadala ira~koj pustinji.urat je stekao veliko iskustvo u poznavanju pustinje. a on sin Rebi’ov. a on je sin S’adov. jake tjelesne konstrukcije. sitne o~i. tra`e}i hranu i vodu za stoku.urat je. znao je koristiti zvijezde za orijentaciju u no}nim putovanjima. istaknute o~ne jagodice. a on Vaila er-Rebi’a el-Bekrija el-Ad`elija. Postao je nadaleko ~uven po poznavanju pustinjskih puteva. Zastali su u pustinji Ubelleh. Bio je najsposobniji vodi~ trgova~kih karavana koji su putovali izme|u Iraka. Pro~uo se po vje{tini jahanja konja i deva. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Ime mu je . usko lice. jakog pam}enja. a on sin Habibov. Oblast gdje su se smjestili bila je sjeveroisto~no podru~je Arapskoga poluotoka.

ne bi zalutao. Roba je bila u srebru. toliko da je petina bila dvadeset hiljada dirhema. kad Ebu-Sufjan re~e: “Muhammed je sprije~io na{u trgovinu prema [amu. Ovladali su podru~jem Medine i njene okolice i predstavljali istinsku opasnost koja je prijetila trgova~kim karavanima Kurej{ija.388                                                      Ashabi Allahovog Poslanika EBU-SU. ostavljaju}i karavan i sve {to je on nosio. kada bi i{ao `mire}i.” Pa je Safvan upitao: “Ko je on?” “.urat ibn Hajjan bio je saveznik plemena Benu-Sehm el-Kurej{ijj. a ne putevima kojima putuju ljudi i putevima koji su poznati. pjevaju}i pjesme pogrdnog sadr`aja pukim izmi{ljotinama i la`ima. Nakon Bitke na Bedru muslimani su shvatili koliko su jaki i u kojoj mjeri je njihovo postojanje stabilno.urat ibn Hajjan”.a.a. Bili su u }orsokaku. Po~etkom zime krenu{e putem koji prolazi dolinom Zi Irek. Njihova nevolja se iz dana u dan pove}avala jer su bili ograni~eni u kretanju i nisu imali kuda dalje od Meke.” Safvan podr`a {to on re~e i doda: “Ako ostanemo u Meki.v. Tako|er. zapovjednik muslimanske izvidnice. s.JANOV VODI^ . Zejd. . potro{it }emo sve {to imamo. . putevi su pod njegovom kontrolom i ne smijemo rizikovati da ne bi na{ imetak pao njima u ruke. a Zejd ibn Haris. Kurej{ije nisu mogli obustaviti svoju trgovinu prema [amu i Iraku. objasnili mu o ~emu se radi i ponudili mu da ga unajme da im bude vodi~ prema [amu.urata u Meku. Ebu-Sufjan je sjedio sa Safvanom ibn Umejjom pored Kabe.” U razgovor se umije{a Zem’a ibn Esved i re~e: “Ja }u vas uputiti na ~ovjeka koji }e vas voditi. nisu bili u stanju koristiti put prema [amu koji je prolazio pored Medine zbog straha od muslimana. s. zarobio je . unervozili su se jer su po~eli tro{iti glavnicu svog imetka. Zbog svoga polo`aja bio je neprijateljski raspolo`en prema Allahovom Poslaniku.. Ostale ~etiri petine podijeljene su izme|u u~esnika u izvidnici. u slu`bi svojih saveznika Kurej{ija.urata ibn Hajjana zarobljenog. Ned`dom.s. a u d`ahilijetu mu je bio prijatelj.urat je prihvatio njihovu ponudu i ostao u Meki nekoliko dana dok su Kurej{ije spremile stvari i robu za trgovinu.s. vratili su se u Medinu. i ostali koji su bili s njim. Ebu-Sufjan i Safvan pozvali su .urata ibn Hajjana. Muslimani su izveli brz i neo~ekivan napad na karavan i primorali vo|e Kurej{ija da bje`e.v. koji. Jedan je ensarija vidio . re~e Zem’a. ali da putuju novim putem. Bio je u dru{tvu onih koji su vrije|ali Allahovog Poslanika. zaplijeniv{i veliko bogatstvo.. a sa njima bila je i grupa Kurej{ija. Zaplijenili su ga.

koji su bili . ali je odmah pao u ruke muslimana.s. reci mi {ta da radim? [ta }e biti sa mnom?” Ensarija mu je odgovorio: “Primi islam. Priklju~ila su im se i ostala plemena koja su bila s njima u savezu. Ova bitka je zbog toga poznata pod nazivom “Savezni~ka bitka”. od Kurej{ija bi primao nadoknadu za usluge koje im je ~inio..a. krenuli prema Medini.v. s. Kada su mu{rici stigli do predgra|a Medine i vidjeli kanal. obavijestio je o tome muslimane. Ebu-Sufjan razmatrao je situaciju i poku{avao na}i prolaz preko kanala kako bi u{ao u Medinu. s. . ne ubija vjernike.s. jer Bitka na Uhudu nije otklonila njihovu `elju za osvetom i nije im pru`ila ono ~emu su se nadali i {to su pri`eljkivali.Allahov Poslanik.urat upitao: “Brate Arape.v.v. s. a pozva{e sva arapska plemena koja su im bila saveznici. koji se sastojao od nekoliko ta~aka: . s.a. zbunjeni.urat se vratio u svoje pleme skrivaju}i svoju vjeru i pripadnost islamu. obznani svoje primanje islama. KUREJ[IJSKI UHODA . zaustavi{e pokret. Da sakriju `ivotne namirnice i da istovremeno spale poljoprivredne proizvode muslimana. stvaraju}i tako atmosferu straha i nereda.” Kada je . sa saveznicima. Kurej{ije su. ulogorili su se izvan Medine.da jevreji izazovu probleme i sva|u sa muslimanima u unutra{njosti Medine.s. spasit }e{ se . Pozvao je . Sa jevrejima iz Medine napravili su podao i prljav plan o uni{tenju muslimana... a usput da potra`i mjesto preko kojeg se mo`e pre}i iskopani hendek. Za to mu je bio potreban iskusan ~ovjek.v. .urat doveden pred Resulullaha. Zato se dado{e u pripremu napada na Medinu.. Selman el-.urata ibn Hajjana i ponudi mu veliku svotu novca da kao uhoda ode i sazna vijesti o muslimanima iz Medine. s.arisi predlo`io je da se iskopa hendek (kanal) oko Medine. Nastavio je `ivjeti prija{njim na~inom `ivota: jednom bi bio vo|a nekog od trgova~kih karavana.da se Benu-Gatafan priklju~i kurej{ijskoj vojsci kada ona do|e do predgra|a Medine. Kurej{ije nisu umanjivale svoje neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku..urat ibn Hajjan krenuo je prema Medini.Ashabi Allahovog Poslanika 389 pa ga je .v.a.a. pa ga on (Poslanik.s.) oslobodi i posla njegovom narodu. .. Kada je Allahov Poslanik.s..a.da Kurej{ije krenu iz Meke sa saveznicima i velikom vojskom pod vo|stvom Ebu-Sufjana. a drugi put bi odlazio u Meku. saznao za veliku spremu Kurej{ija i okupljanje ljudi oko njih.

a broj njegovih pristalica je naglo rastao.a.. koje je ve}inom bilo uz Musejlemu. s.a.a.v.urat se mnogo zabrinuo i prestravio da on nije onaj o kome je Resulullah. poslao . Stigli su do mjesta koje se zvalo Ajs. dobio je obavje{tenje o njemu. `elio je biti u muslimanskoj vojsci pa se preselio u Medinu i u njoj se nastanio. u~iniv{i sed`du zahvale Allahu.a.v. pogledao ga je.urat ispred Zejda pokazuju}i put.s. oduzeli su robu koju je on nosio i zarobili nekoliko ljudi iz njegove pratnje. pa je spremio izvidnicu i za njenog zapovjednika odredio Zejda ibn Harisa.v.s.a.s.a. s. s. Rid`al ibn Anfeve priklju~io se Musejlemi el-Kezzabu. Naredio je da se pusti iz okova i rekao: “Pojedine ljude prepu{tamo njihovom vjerovanju.urat re~e: “Ja sam musliman..a..uratu.. s.urata ibn Hajjana odredio je kao vodi~a. s. oni ovo ne uspje{e izvesti jer su ga njegove pristalice dobro ~uvale. Jednom prilikom je . Allahov Poslanik. Od njih je . a Allahov Poslanik.v. r. s.urat se vratio u Medinu. a .s.. oprostio. a koje je od Medine udaljeno ~etiri no}i putovanja. Allahov Poslanik.urata je poseban dan bio kada je trgova~ki karavan Kurej{ija krenuo prema Iraku. Allahov Poslanik. dodijelio . r..s. Me|utim.urata do Sumame i tra`io od njih da ubiju Musejlemu. a od velike radosti bio je sav ustreptao.a. pado{e licem na tle..v.v.a. izvr{avaju}i sve {to bi mu naredio Allahov Poslanik. . r. govorio.” Kada je za ovo ~uo. . Za .s. Adijj ibn Hatim. a sa njim je izdajnik. govorio je poslije da je Allahov Poslanik. na nekom savjetovanju. la{cu i odmetniku. bio je zadovoljan s njim i povjerio mu je ovu odgovornost. tvrdio za sebe da je poslanik.v. s. s.v.urat ibn Hajjan.a. s. Kada su iza{li. Tu su izveli napad na karavan.a.urat se vratio svome plemenu.v. Zbog toga je Resulullah.s.390                                                      Ashabi Allahovog Poslanika pripravni.v.” Poslanik.a.. `elio ga je nagraditi za mnogobrojno dobro koje je u~inio islamu pa mu je dodijelio komad zemlje u oblasti El-Jemame.uratu bude dobra. koji naredi da ga ubiju.. Odveden je pred Allahovoga Poslanika.v. zemlju u El-Jemami od koje je godi{nji prihod bio ~etiri hiljade i dvije stotine dinara.. Me|utim.” ^ESTITI VJERNIK Poslije zarobljeni{tva i nakon {to mu je Resulullah.a.s. Tihim glasom molio je da u . Sumame ibn Esal bio je jedan od vo|a Benu-Hanife. Musejlema ibn Habib el-Kezzab jo{ je za vrijeme `ivota Poslanika.a... `elio je prema njemu biti milostiv i oprostiti mu gre{ku koju je u~inio. re~e ashabima: “Zaista je zub kutnjak jednog od ovih u vatri ve}i od Uhuda.s. s.s. ga je ve} bio zavolio.v.s.s. d`.a. ali on je uspio sa~uvati svoje vjerovanje.urat sa Ebu-Hurejrom i Rid`alom ibn Anfevom bio kod Allahovoga Poslanika. To se {irilo me|u ljudima. pa`ljivi i oprezni..urat i Ebu-Hurejre.a.. prepustiv{i ga njegovom vjerovanju. s.{. .v. Tada . s. Krenuo je . . s. Njegovo vjerovanje se ustabililo i postalo iskreno. .. U~io je osnove vjere i produbljivao svoje znanje.s.

a. . stanovnik Jemame. r.s.” . El-Musenna ibn Harise e{-[ejbani nagovarao je halifu da mu dozvoli osvajanje prema Iraku. pa Halid pristade.a.urat je bio prvi dobrovoljac jer je vjerovanje plamtjelo u njegovom srcu. Amgi{ija.urat se borio iskreno i sa ~vrstim imanom. postao je halifa muslimana. s. preselio se u Medinu s ciljem da bude obi~ni vojnik islamske vojske. Ova je bitka imala velik zna~aj za nastavak daljih osvajanja. a ko ostati sa Musennom. Pred njim pado{e gradovi Mezar. a kada . dvojica od Benu-Sedusa: Esved ibn Abdullah. Ovo je jedan od pokazatelja va`nosti .. i Be{ir ibn Hasasije. Kada je red do{ao na . ali je Musenna bio uporan da ga zadr`i kod sebe. Tako. na {to je halifa pozitivno odgovorio i odlu~io ga dogledno vrijeme pomo}i s velikom muslimanskom vojskom. priklju~io se vojsci kojom je zapovijedao Halid ibnul-Velid. Jedno odre|eno vrijeme El-Musenna bio se stacionirao u Enbaru.uratovog prisustva u okr{aju. Ebu-Bekr.. s. dvojica vojskovo|a uze{e prozivati po imenima ko }e i}i sa Halidom. Halid je oti{ao na front prema [amu.urata ibn Hajjana. Musenna je poslije ove bitke nastavio napredovati prema sjeveru sa veoma jasnim ciljem: oslobo|enje svih gradova od krajnjeg sjevera do krajnjeg juga i uklanjanje perzijskog uticaja.a.s. zbog njegove brzine kretanja.urat. Halifa je po~eo razmi{ljati o osvajanju susjednih dr`ava i {irenju vjere u njima. Arapski je poluotok povratio svoj mir i jedinstvo u okrilju islama. Halid je preuzeo komandu nad cjelokupnom islamskom vojskom i krenuo u osvajanja zapanjuju}om brzinom.. .v. mudrosti prilikom susreta sa neprijateljem i na~ina vo|enja borbe. a El-Musenna je nastavio osvajanja prema sjeveru gdje se odvi velika bitka kod mjesta Buvejb. Ulis i Hira. r. tra`e}i da se izvr{i halifina naredba. a jo{ za vremena `ivota Allahovoga Poslanika. Katade je rekao: “Iz Bekr ibn Vaila su ~etverica ljudi u~inila hid`ru. U VOJSCI PREMA IRAKU Poslije rata protiv odmetnika i uni{tenja pobune.Ashabi Allahovog Poslanika 391 Nakon smrti Allahovoga Poslanika. Kada je stigao u mjesto gdje je bio Musenna ibn Haris. Musenna je to odbio. a drugu polovinu ostaviti pod zapovjedni{tvom El-Musenne ibn Harisa. odabiru}i u svoju vojsku sve istaknute ashabe i velike vojskovo|e. Amr ibn Taglib iz plemena Nimr ibn Kesit i .v. Po~eo je razdvajati zapovjednike i vojsku.urat ibn Hajjan iz plemena Benu-Ad`el. I u ratovima koje su muslimani vodili protiv odmetnika. Halid ibnul-Velid htjede ga uzeti u svoju vojsku. gdje je bio potreban zbog svojih izuzetnih vojnih sposobnosti. Sa sobom je trebao povesti polovinu vojske.a. r. Bio je jedan od ~etverice koji su se preselili u Medinu iz ljubavi prema d`ihadu.a.. Potom je halifa Halidu ibnul-Velidu izdao naredbu da ide prema [amu. ne prezaju}i od smrti.

u vojsku kojom je zapovijedao S’ad ibn Ebi-Vekkas. Halifa je naredio S’adu ibn Ebu-Vekkasu.urata ibn Hajjana el-Ad`lija. ~iji stanovnici pobjego{e preko rijeke.392                                                      Ashabi Allahovog Poslanika odlu~i da nastavi napredovanje prema sjeveru. Nakon osvajanja El-Medaina i Mosula pred muslimanima je bio Tekrit.urat i Utejbe su sa svojim ljudima napali na podru~je Benu-Tagleba u Sifrinu. Trebali su napasti plemena Benu-Tagleb i Nimr koja su `ivjela u Sifrinu i njegovoj okolici. pozvao ih je u Medinu i izvr{io istragu nad njima zbog njihovoga govora. Pa ako poraze neprijatelja. Na istinitost svoga govora zakleli su se nakon ~ega halifa prekide dalja ispitivanja. Nimra i Ijad.a. . Vojska pod zapovjedni{tvom Abdullaha ibn Mu’temma krenula je prema Tekritu i stavila ga pod opsadu ~etrdeset dana. r. a bio je i jedan od ~lanova delegacije koju je S’ad poslao da se sastane s Jezded`irdom.urata ibn Hajjana i Utejbu ibn Nehasa poslao je da nastave zadatak koji je on zapo~eo. U za{titnicu uvrsti Hani’a ibn Kajsa. Kada je halifa saznao {ta su . za zamjenika i zapovjednika u Enbaru ostavi . a nakon Mosula osvojen je i prvi grad u Perziji koji se zvao D`elula. `ele}i se utvrditi na poluotoku koji je pripadao sjevernom Iraku. da organizira vojsku i da je uputi prema Antaku u Tekrit. a s njima rimska vojska i Perzijanci. mjesto udaljeno dvije stotine dvadeset kilometara od El-Medaina..urat i Utejbe bodrili su muslimane na borbu protiv mnogobo`aca. .urat i Utejbe uradili. govore}i im: “Potop .a. Ostali su kratko vrijeme u Medini. Potom je osvojen Mosul. Jedan dio njih natjerali su u vodu. dovikuju}i im: “Potop! Potop!” . perzijskim kraljem. .urata ibn Hajjana. a nikako zbog d`ahilijetske i paganske osvete. kazav{i da je to ra{irena izreka. Za zapovjednika desnoga krila vojske postavi El-Harisa ibn Hassana Zuhlija.urat je zapovijedao lijevim krilom islamske vojske u ovim uspje{nim osvajanjima.urat je u~estvovao na Kadisijji i tamo se pokazao kao hrabar i neustra{iv mud`ahid. Nakon tog dugog kontinuiranog opsijedanja muslimani su uspjeli iscrpiti i izmoriti neprijatelja i osvojiti grad. napisav{i mu: “Prema Antaku po{alji Abdullaha ibn Mu’temma. . . u cilju poziva u islam ili pristanka na izdvajanje d`izje.za vatru!” Time su podsje}ali Benu-Tagleba na ono {to su oni u~inili kada su napali u doba d`ahilijeta na plemena Benu-Bekr ibn Vail i Ad`el i zapalili ljude u tamo{njoj {umi. U prethodnici po{alji Rebijja ibn el-Efkela el-Anzija.. a . U gradu su bili utvr|eni Arapi plemena Tagleb. bio je zapovjednik jednoga odreda u S’adovoj vojsci.urat i Utejbe su ih slijedili i stigli kod rijeke. r.” Svi zapovjednici vojske u Bici na Tekritu bili su iz plemena Bekr ibn Vail i borili su se skupa na Kadisijji. a zatim se vratili na front prema Iraku i Perziji.urat. a za zapovjednika konjice odredi Arfed`u ibn Mersemu. Nakon tih osvajanja Musenna se vratio u Enbar. Opravdali su se. neka Abdullah ibn Mu’temm po{alje ibn Efkela Anzija prema Hasninu. . a na lijevom krilu .

a. Neka se Allah.{..a. .uratu ibn Hajjanu. Ukopan je u Kufi. . d`. iskrenom vjerniku i mud`ahidu.. Imao je komad zemlje u Bahrejnu koji mu je donosio veliki prihod. smiluje .urat ibn Hajjan. r. u kojoj je stanovao sa svojom porodicom. r. Smrt ga je zatekla u ku}i halife Osmana ibn Affana.Ashabi Allahovog Poslanika 393 PRESELJENJE NA AHIRET Poslije osvajanja D`elule. vratio se u Kufu i u njoj sagradio ku}u. U zadnjim danima svoga `ivota posvetio se ibadetu u mesd`idu i izu~avanju Kur’ana.

.

R.A. Bija{e svijetla lica. LI^NOST Huzejfe je bio nadaren inteligencijom i razborito{}u.s. u njegovoj Misiji dostavljanja ~iste vjere i u~vr{}enju njenih temelja. a on D`ervin.{. a dobio ga je po svome ocu Haslu el-Jemanu. a on El-Harisov. s. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Huzejfe. a on Rebi’in. a on sin D`abirov. a on Amrov. dao mu je neobi~nu sposobnost da ~ita sa lica ljudi i prodire u nijhove du{e i misli. d`. vitka stasa. o{tro bi ga prekorio. a on Abesov. bez ljubaznosti i okoli{anja. Ako bi kod sagovornika primijetio dvoli~nost.v. O tome nije govorio drugima. strogo je ~uvao za sebe ono {to uo~i kod ljudi. Allah. sin je Haslov. srednje gra|ena tijela. Bio je otvoren i jasan kada bi izlagao svoje mi{ljenje.a.. dubokoga pogleda.E IBN EL-JEMAN. Nadimak mu je bio El-Jeman.. Svu svoju sposobnost i nadarenost bija{e podredio slu`bi islamu {to je zna~ajno pomoglo Allahovome Poslaniku.HUZEJ. smiren. {to je ~esto koristio da iz tegobnih i te{kih situacija iza|e kao pobjednik. . a on Mazinov. a on Gatafana Ebu-Abdullaha el-Abesijja.

a. r.a. Tako je jednom oti{ao u Meku i tamo se sreo s njim. r.a.v.v. Otac mu je jedan od deseterice iz plemena Benu-Abes koji su do{li iz Medine do Allahovog Poslanika. Na putu su im se isprije~ili Kurej{ije i nisu ih htjeli ostaviti sve dok im ne obe}aju da ne}e u~estvovati u redovima vojske Poslanika.s. bio je iskrena li~nost. o Allahov Poslani~e?” “Ako `eli{. a ako `eli{. Huzejfe i njegov otac spremi{e se i krenu{e da se priklju~e muslimanskim redovima. Huzejfe. odrastao je u ku}i u kojoj se sreo sa islamom dok je bio jo{ dijete... r. On i njegov otac izostali su iz te bitke. Jedan period nije mogao u}i u Meku jer mu je to njegov rod zabranio. Huzejfe je pri`eljkivao da vidi Vjerovjesnika. “Kad je tako. s.. pa su poslije povukli ovu zabranu.a. Ovaj slu~aj nam pokazuje Huzejfinu iskrenost i dosljednost u ispunjavanju ugovora i rije~i obe}anja. Pobjegao je u Medinu i tamo sklopio savez sa Benu Abdel-E{helom. odgovorio mu je Poslanik.v.a. ti si ensarija. s. s.s.a..s. r. s. kad su se kurej{evi~ki mu{rici uputili u bitku protiv Allahovoga Poslanika. o Poslani~e!” Po ovome slu~aju je Huzejfe. poznatu kao ”Bitka na Bedru”. Njegov otac i majka bili su me|u prvima koji prihvati{e islam. prepri~ao je ovako taj doga|aj: ”Nije me sprije~ilo od prisustva na Bedru ni{ta drugo osim doga|aj sa Kurej{ijama. U~estvovao je u svim va`nijim doga|ajima u kojima je bio i Allahov Poslanik. osim Bitke na Bedru. ti si od muhad`ira”.v. poznat kao Mekelija porijeklom. Dr`ao se onoga {to bi rekao i po cijenu vlastitoga `ivota.v. Pitao ga je: “Jesam li ja muhad`ir ili ensarija.396                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRELAZAK NA ISLAM Huzejfe. mrzio je dvoli~nost i bio principijelan kada ne{to ka`e.a. on je vezan za doga|aj kada je on ubio jednoga ~ovjeka iz svoje rodbine u Meki.... jednim ensarijskim plemenom. od malih nogu. kojim su zvali njegovog oca. onda sam ensarija. OBE]ANJE I ISPUNJENJE Huzejfe.a.a. te tako ga njegovi zbog njegove veze sa ovim plemenom. a Medinlija po mjestu `ivljenja. pred njim primili islam i zarekli mu se na vjernost. Od toga je dana po~eo Huzejfin plemeniti pohod putem islama. Na njemu je stalno bio uz Allahovoga Poslanika. s.s. Plemena ensarija su ina~e porijeklom iz Jemena. Naime.s. [to se ti~e nadimka El-Jeman. Ja i otac bili smo izvan Medine pa su nas presreli . prozva{e El-Jeman..

s. s.{... Na tome mjestu Sabit ibn Vaki{ pade od nevjerni~ke ruke.s. puni zanosa i {ehidskoga ushita koji vjernik osjeti prije pogibije. Bje{e to na dan Uhuda. d`.” Oni reko{e: “@elite se priklju~iti Muhammedu?!” Odgovorili smo: “Ne `elimo ni{ta drugo nego da do|emo u Medinu!” Nisu nas htjeli pustiti sve dok nisu uzeli od nas obe}anje da ne}emo pomo}i Poslanika. Za{to ne uzmemo ma~eve i ne pridru`imo se Poslaniku.a.a. {ta mi ovdje ~ekamo? Tako mi Allaha. Kada se bitka zao{trila. Tek su nas tad pustili da nastavimo na{e putovanje. niti jednom od nas nije ostalo `ivota osim koliko magarac o`edni. od mu{rika.v. protiv njih.s. Sa Huzejfinim ocem desi se kraj zbog kojega se du{a kida i srce boli. pa prvi re~e svome drugu: “[ta ti je. Kad smo stigli do Poslanika. obuzelo je ushi}enje El-Jemana i Sabita.{.Ashabi Allahovog Poslanika 397 Kurej{ije i rekli nam: “Gdje ste namjerili?” Rekli smo: “U Medinu.v. TEGOBNA NESRE]A Isku{enje koje je do`ivio Huzejfe.s. a tra`ite pomo} Allaha. sa svojim principijelnim dr`anjem punim istine i povjerenja. u svome `ivotu neuporedivo je sa bilo ~im {to ~ovjek mo`e do`ivjeti... d`. rasporedio je muslimane na borbene polo`aje. obavijestili smo ga {ta se desilo i upitali ga: “[ta da radimo?” Odgovorio nam je: “Ne kr{ite dato obe}anje. nije mogao dopustiti da se kr{e ugovori i obe}anja. Poslanik. Me|u njima su bili i Huzejfin otac El-Jeman i Sabit ibn Vak{. a starijim ljudima. naoru`anim kopljima.63 Danas-sutra nama je umrijeti. @ene i djeca su skupljeni i smje{teni u tvr|avu..a. protiv njih i da se ne}emo boriti u redovima njegove vojske. s.” Allahov Poslanik. U{li su u samo srce dvaju sukobljenih strana.v..” Pojurili su njih dvojica prema mjestu bitke. s.a. Od Huzejfe i njegovog oca tra`io je da ispune obe}anje (bez obzira {to su ga dali smrtnim neprijateljima islama i muslimana) i da se utje~u Allahu.v. . nare|eno je da im budu stra`a. mo`da }e nas Allah nagraditi {ehadetom sa Njegovim Vjerovjesnikom. s.

s.a.v.. s.” Ovo ga jo{ vi{e odva`i i uve}a Poslanikovu. nas potom upita: “Jeste li prepoznali ko su ovi ljudi?” “Nismo. pa mu postade jo{ prisniji i bli`i. i vodio je.v. a oni se okrenu{e i dado{e u bjeg.s. nego je razdijeli kao milostinju govore}i: “Zaista je moj otac tra`io {ehadet i na{ao ga je.s.a. o~e. pa tugaljivo i milostivo re~e: “Allah neka vam oprosti.” .v.s. odustali su od namjere i pobjegli. Resulullah. Kad stigosmo na neki planinski prevoj ugledasmo skupinu ljudi ispred nas..a. bilo ih je dvanaest. On re~e: “Bili su to munafici. poznavao ih je (D`ibril mu ih je kazao poimenice). s.. njihovi planovi su propali.s.a. da Allahovoga Poslanika.. odgovorili smo. koji su bili u muslimanskom d`ematu.s. saznao kako je ubijen El-Jeman naredio je da se Huzejfi plati krvarina. s.” “Bili su maskirani. Sigurno je da Vjerovjesnik. Huzejfe ih pogleda. Allahov Poslanik. Huzejfe se okrenu i ugleda taj mu~ni prizor i po~e iz sveg glasa dozivati: “O~e. da je Huzejfe poznavalac tajne Allahovog Poslanika. a On je najmilositviji. to je moj otac!” Me|utim. A znate li {ta su namjeravali?” “Ne znamo!”. njegov povik gubio se u zveketu sablji i zvi`danju strijela i kopalja.v.. ovaj je ne htjede uzeti za sebe. ljubav prema njemu. “Htjeli su da stijesne Allahovoga Poslanika na vrhu perivoja i da ga bace s njega. njih dvanaest.. Me|utim. a uz njega to je znao jo{ samo Huzejfe.. prilikom njegovog povratka iz Bitke na Tebuku presretnu i ubiju..s.. zaboli ih to u du{i. skrivaju}i zlo u sebi. tajno su se dogovorili. odgovorili smo.v. Allahu moj... r.v. a nismo ih prepoznali ni po uzengijama (na sedlima)”. s.a.. posvjedo~i da sam udjelio njegovu krvarinu muslimanima. povikao je prema njima.a. a Amr ibn Jasir je tjera{e..398                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Ne prepozna{e muslimani El-Jemana kada se umje{ao me|u njihove redove pa ga po~e{e udarati sabljama i kopljima.” Kad je Resulullah.s.s.v. Huzejfe je to ovako opisao: “Dr`ao sam povodac deve Allahovoga Poslanika. POZNAVALAC TAJNE Pro~ulo se me|u ashabima. Kad muslimani uo~i{e gre{ku. Munafici.a.a.v. a da ih muslimani nisu znali. s.s.v. razo~ara{e se i pokleko{e duhom. Jedna od najve}ih tajni koje je povjerio Huzejfi bila su imena munafika koji su se umije{ali me|u muslimane. s.a.. s.a. Resulullah. s. Me|utim. ne bi svoje tajne povjeravao Huzejfi da nije znao njegovu povjerljivost i svojstva onoga u koga se mo`e pouzdati.

d`. ne `elim da Arapi me|u sobom govore da Muhammed poziva svoj narod dok mu Allah. ~itaju}i sa njihovih lica i nadgledanjem njihovih postupaka.. Huzejfe.s. s. Muslimani su bili u lo{ijoj poziciji od mu{rika.a.Ashabi Allahovog Poslanika 399 “Allahov Poslani~e. Postupao je sa oprezom koji predvodi rijetka o{troumnost sve dok ne bi postigao {to `eli.” Huzejfe je dodao: “Omer. te njihovih karakteristika. `elio je spoznati pravo stanje me|u Kurej{ijama kako bi zauzeo odgovaraju}i kurs (vojni manevar) u skladu sa stvarnim okolnostima na terenu. OBAVJE[TAJAC Od dru`enja sa Allahovim Poslanikom. najpre~e je da tra`i{ od svakog plemena da ti izru~i glavu svakog od munafika!” “Ne.” Huzejfi je tada poimenice nabrojao imena munafika.. njegov iman bje{e jak i velik. Resulullah. raspitivao bi se Omer je li Huzejfe prisustvovao njegovoj d`enazi pa ako jeste. Opsada Kurej{ija nad muslimanima bila se odu`ila.a. r. i on bi mu je klanjao. nije gubio nadu ni kad bi se na{ao u velikim brigama i problemima.. ne bi oklijevao da ga otpusti da mu je ukazano na njega. i Omer bi izostao sa d`enaze. r. Po~eo se nazirati njihov poraz u ratu protiv Allaha i Njegova Poslanika.a. “Uka`i mi ko je taj?” “Ne sje}am ga se.. Trebalo je oti}i u logor neprijatelja. Kad bi neko umro od muslimana. bez obzira na ogromni rizik i opasnost. ispred njih su bili Kurej{ije.a. a ako ne bi.v. Jedna od mnogih pri~a koje govore o njegovoj o{troumnosti i snala`ljivosti jeste doga|aj koji se zbio na Hendeku. Huzejfe je stekao mnoga saznanja i mudrosti: pove}ao je svoje iskustvo i znanje ljudske prirode..a. ne dadne vlast nad njima.. Nije dugo razmi{aljao koga da izabere za ovaj odgovoran zadatak. Od Huzejfe nije bilo sposobnijega. r.s. s. Njihova snaga i odlu~nost po~ele su slabiti i pogor{avala se njihova pozicija u odnosu na muslimane. pa ih onda po~ne ubijati.{. halifa je upitao Huzejfu: “Ima li me|u mojim slu`benicima munafika?” “Ima jedan!”. Pozitivan ishod za muslimane bio je u vezi s upoznavnjem stanja neprijatelja jer je opsada postala nesno{ljiva.v. s... odgovorio je. Resulullah. primijetio je njegove odlike te ih je iskoristio u prikupljanju informacija o stanju i spremnosti neprijatelja.s.. U periodu hilafeta Omera ibn el-Hattaba.” Po{tovanje koje je halifa osje}ao prema Huzejfi bilo je veliko. .a. I ta tajna je ostala kod Huzejfe do kraja njegovog `ivota.v.

pa pro{aptah: ‘Da. sve dok nas ne ostade tri stotine. Nije pro{lo puno kad Ebu-Sufjan ustade i re~e: ‘O Kurej{ije.v. od tame nisi mogao vidjeti prst pred okom. sin toga i toga. Kome{ali su se i izvla~ili. Ustao je Allahov Poslanik. ili oko toga broja. Munafici su se po~eli izvla~iti.s. Ebu-Sufjan i mu{rici Meke bili su ispred nas. sjedili smo poredani u dva reda. pa nas obavijesti. skoro da nije ni zavr{io dovu. jedan po jedan. prou~i: ‘Allahu..{.’ . Uvuci se u njihov logor.’ On re~e: ‘Zaista se kod njih (neprijatelja) ne{to de{ava. neka svako od vas provjeri ko je do njega. zovnu me i re~e: ‘Ne govori nikome ni{ta {to sazna{ dok ne do|e{ do mene.’ Tako mi Allaha.a. Govorili su Poslaniku: ‘Na{e su ku}e neza{ti}ene od neprijatelja. Bje{e to najmra~nija no} sa najja~im vjetrom do tada. i po~eo prolaziti izme|u nas sve dok ne do|e do mene. on re~e. a on mi se priku~i i re~e: ‘Ko je ovo?’ Rekao sam: ‘Ja sam Huzejfe!’ ‘Huzejfe!?’.’ ‘Da!’. a. od kojih smo se pla{ili za na{e `ene i djecu. Zato. ~uvaj ga iznad njega i ispod njega.v..400                                                      Ashabi Allahovog Poslanika a iza njih `idovi plemena Benu-Kurejze od kojih je prijetila izdaja i napad na `ene i djecu. d`.s. iza nas. s. Zvuk vjetra bio je poput tutnjave gromova. Prikradao sam se kroz okrilje no}i sve dok se nisam umije{ao me|u mu{rike.’ Krenuo sam.a. Kle~ao sam.v. Ja sam se bio priljubio uz zemlju da stijesnim `estinu gladi i zime. Allahov Poslanik. Benu-Kurejze.. s.’ A nisu bile neza{ti}ene! Svaki koji je zatra`io dozvolu da se vrati dobio ju je. Allahov Poslani~e.” Huzejfe je ovako opisao opasnosti i pretrpljene strahote: “Bila je no}.a. Pona{ao sam se kao da sam jedan od njih. Na meni nije bilo ni{ta {to bi me za{titilo od hladno}e osim `eninog ogrta~a. koji mi je dosezao do koljena.s. otkloni od mene i strah i hladno}u koja me bila stegla. Ovaj njegov do`ivljaj nazvan je “Put prema smrti. Huzejfe je izvr{io {to se tra`ilo od njega. sa njegove desne i sa lijeve strane. izvidi {ta je uistinu. ~uvaj ga sprijeda i sa zada. pro{av{i kroz razne opasnosti. s. Dok sam i{ao. a Allah. rekao sam.. re}i }u vam ne{to za {ta se bojim da ne do|e do Muhammeda.’ Tada sam hitro uzeo ruku ~ovjeka koji je bio do mene i upitao ga: ‘Ko si ti?’ Pa mi re~e: ‘Taj i taj. Tada Allahov Poslanik. a bio sam najpla{ljiviji i najzimogri`ljiviji.

Ashabi Allahovog Poslanika 401 Zatim.a. izdao je naredbe starje{inama odreda islamske vojske za pripravnost. nije naredio da ni{ta ne poduzimam.v. Obavijestio sam ga o onom {to se desilo.a. skromno opremljenih ali oboga}enih velikim imanom. Kad je zavr{io i vidio me. te da se upute ka Nehavendu. ~vrstim kao stijena. .s. U njoj se pokaza Huzejfina ratna vje{tina koja zapanji ljude i zbi muslimanske redove u borbi na Allahovom putu..{.a. zapo~ela je `estoka bitka izme|u neravnopravnih strana s obzirom na njihov broj. Ako on pogine. U njegovoj li~nosti spojile su se dosjetljivost i hrabrost. {to strijelaca. sposobnosti da proni~e u ljudske misli. uz Bo`iju pomo}.. odrije{io joj noge.” Srele su se dvije vojske. dvije osobine koje se rijetko nalaze kod ljudi. a En-Nu’mana ibn Mukarrina. a njega to jako obradova. Bitka “Nehavend el-Kubra” imala je historijski zna~aj u {irenju islama i borbi protiv Perzijanaca i njihovoga idolopoklonstva. Od Huzejfe je tra`io da krene na ~elu svoje vojske iz Kufe.a.. Valeri i Validinur. zajahao je i udario da ustane. Kao {to vidite zadesila nas je nesre}a sa ovim vjetrom. Bitka koja se odvila bila je jedna od naj`e{}ih koje je zabilje`ila historija. Vratite se (u Meku) a i ja se vra}am. Perzijskih ratnika bilo je oko stotinu pedeset hiljada. Zveket oru`ja odzvanjao je cijelim prostorom. Da mi Resulullah. s. a Benu-Kurejza nas je napustio. Na strani muslimana trideset hiljada mud`ahida.. Pra{ina je obavila cijelo podru~je zakloniv{i vojske od sunca.s. Njegovu hrabrost i dosjetljivost muslimani su upoznali u bitkama sa Perzijanicima u toku islamskih osvajanja. generalni zapovjednik neka bude En-Nu’man ibn Mukarrin.” NOSILAC BAJRAKA Pored Huzejfinih. {to konjanika. Muslimana bje{e oko trideset hiljada. Na strani Perzijanaca stotinu pedeset hiljada vojnika. bio je neustra{iv i odva`an vitez u bitkama. neka bajrak preuzme Huzejfe. stradale su nam deve i konji. r. r. ponudio mi je da se pokrijem rubom ogrta~a.’ Uputio se tada prema svojoj devi. lijepom zahvalom. Njegovim u~e{}em i posredstvom. postavio za emira cjelokupne vojske. Vika i buka zaglu{ivale su u{i. Ebu-Sufjan nastavi: ‘O Kurej{ije. i zatekao ga kako klanja u ogrta~u neke od njegovih `ena. plus njihova bogata oprema i mnogobrojno oru`je. osvojeni su Hemzan.a. neka ga preuzme D`erir ibn Abdullah. neka svaki starje{ina vodi svoj odred. pa zahvali Allahu..v. a posebno u Bici “Nehavend el-Kubra”. s. tako|er je to tra`io i od ostalih starje{ina. Halifa je napisao pismo sljede}e sadr`ine: “Kad se vojska okupi. a ako i on pogine. Halifa Omer. Vratio sam se poslije toga do Allahovoga Poslanika. d`. r.. niste se usaglasili u odluci. {to pje{aka. ubio bih ga strijelom.

Govorio je: “O sljedbenici Muhammeda. Nije tra`io dvorac s mnogo posluge niti svilenu odje}u... Neka mu se dadne {to tra`i. `ele}i da osjeti `estinu njegove sablje. heroja u bitkama za Irak i Perziju. Posje}ivao ih je i obilazio. koju je stekao dru`e}i se sa odabranim Poslanikom. koji je dojahao na magarcu. postavio je Huzejfu za namjesnika El-Medaina. En-Nu’manovog brata i pozvao ga da mu preda bajrak. Ljudi su po~eli dolaziti u skupinama kod novoga namjesnika. Zatim je udario na naprijatelja gromoglasno izgovaraju}i: “Allahu ekber. Za~udi{e se prisutni toj skromnosti.”Neka se slu{a i neka mu se pokorava. pa ne odugovla~ite ulazak u njega.a. Dao je prednost skromnosti i jednostavnosti. Dosjetio se Huzejfa Neima ibn Mukarrina.s. Istinito je Allahovo obe}anje.. Halifa Omer ibnul-Hattab.a. r. kao ~ast i po{tovanje prema njegovom bratu {ehidu. odvratio je Huzejfe. udarao je na neprijatelja.v. a u pismu njegovoga naimenovanja napisao je: . Glas o njegovoj pronicljivosti i o{troumnosti bio se daleko pro~uo.samo hranu. r. namjesnici su postavljali temelje islamske dr`ave.” “Trebala bi hrana meni i ovome mome magarcu. NAMJESENIK EL-MEDAINA Situacija muslimana u Perziji ustalila se i u~vrstila.a. On poma`e robove Svoje!” Udarao je po neprijatelju i podstrekivao muslimane.” Pitali su: . r. I to je bilo sve {to je namjesnik tra`io od svojih podanika . tako jakom imanu i zuhdu prema ukrasima ovoga svijeta.” Muslimani pobjedi{e u ovoj bici i osvoji{e Perziju. prihvati ga Huzejfe. ^esto je govorio: “^uvajte se (izbjegavajte) mjesta smutnje. bio je uz njega sve dok En-Nu’man ne pade ubijen. a on je udovoljavao njihovim potrebama. sunce mu promijenilo boju. Navalite o ljudi Bedra. Allahu ekber.. i prije nego {to ispade bajrak iz njegove ruke. A kako je novi namjesnik stigao? Stanovnici El-Medaina do~ekali su skromnoga ~ovjeka. Po njoj se ra{iri svjetlo islama. spretno ih ubijaju}i.. ovo je Allahov d`ennet pripremljen za va{ do~ek.402                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Emir vojske En-Nu’man...a. Huzejfe. dok sam me|u vama”. te mu kaza{e: “Tra`i od nas {to ti treba.. vjetrovi nanijeli cijeli sloj pra{ine po njemu. pravde i jednakosti uzvi{ene vjere Muhammeda.. Putovanje ga je iscrpilo. narod je izi{ao da do~eka slavnoga ashaba. s..a. s.. pove}avaju}i njihov ushit i borbeni duh.s...” Kad je novi namjesnik trebao sti}i u El-Medain.v.. kako je halifa naredio..

. nemaju}i ni{ta uz sebe osim putnu opskrbu i mje{inu vode. Kada je trebao u}i u grad.a.. njegove izreke govore o `ivotu. halifa je iza{ao pred njega i prikrio se. licemjerja i munafikluka. Do{la si sa `udnjom prema meni.. Omer mu je prisko~io i rekao: “Ti si moj brat.” Kad ih je vidio da su novi. jeste srce vjernika. Huzejfi.” Njegova izreka o srcima jeste rezultat njegove mudrosti i znanja ljudskih karakteristika. ni ko{ulja mi nije potrebna.” Za njega je sredina bila najbolja u svim stvarima. o zabludi i dvoli~nosti: “^etiri su vrste srca..Ashabi Allahovog Poslanika 403 “A koja su to mjesta?” “To su namjesnikova vrata. do{lo je nekoliko ashaba da se oproste od njega. kad jedan od vas u|e kod njega pa povjeruje u njegovu la` i pohvali ga za ono {to nije. pa koje nadja~a. rastaju}i se sa plemenitom du{om..” Huzejfe. osjetio je dolazak meleka smrti. a primjer dvoli~nosti je poput primjera rane. nije mi `ao. po~etak je zablude slu`iti se la`i i dvoli~no{}u.” Umro je trideset {este godine po Hid`ri. Pa.. Namjesni{tvo.. kako ga je Huzejfe razumijevao. do{la si. a ja sam tvoj brat!” PRESELJENJE NA AHIRET Kada mu se pribli`io smrtni ~as. nije bilo ni{ta drugo do slu`enje muslimanima i {irenje ispravne islamske svijesti. o uputi. pozva ga u Medinu... Posljednje njegovo pitanje bilo je: “Jeste li mi donijeli }efine?” Oni reko{e: “Jesmo.. posljednje {to je kazao. o vjeri i vjerskim du`nostima.. odvratio im je: “Ovo nisu }efini. smrti. bile su rije~i: “Dobro do{la. nego su najbolji oni koji uzmu i od ovoga i od onoga. Vratio se u Medinu onako kako je iz nje i oti{ao. Dosta su mi dva bijela ~ar{afa.a. ili lo{ijima. r. da vidi u kakvom stanju }e biti Huzejfe. r. a to je prezirao.a.a. okru`uje je gnoj i krv. a niti oni koji prepuste ahiret dunjaluku. Jedna od takvih jeste i ova: “Nisu najbolji od vas oni koji prepuste dunjaluk ahiretu. Tako|er. nadvladalo (izra`eno) je nad drugim. Srce prekriveno talogom jeste srce dvoli~njaka..” Po njegovom mi{ljenju. Pa primjer je imana poput primjera drveta. i ne samo prezirao. Jednom prilikom halifa Omer... Ugledao ga je kako ja{e na magarcu. okru`uje ga ~ista voda. . u kojem sija svjetiljka. ^isto srce.. Njegova briga za islam bila je stalna. Zabilje`ena su njegova kazivanja o srcu.. ve} se svom snagom borio protiv toga. Srce u kojem je istovremeno dvoli~nost i iman. a on je bio stalni neprijatelj dvoli~nosti. vlasnika dva svjetla. r. ~etrdeset dana nakon ubistva halife Osmana. ne}u biti u kaburu dugo dok ih ne zamijene boljima od njih. r.

preseli svome Gospodaru..a. Bija{e jedan od slavnih ashaba koji je dao svoj doprinos izgradnji temelja uzvi{ene vjere. . r.404                                                      Ashabi Allahovog Poslanika I plemenita du{a Huzejfe ibn el-Jemana.

lijepe gra|e. mnogo je razmi{ljao. ~ak i do u`asnih napora i umora. a on Zejdov. a on sin Malika el-Evsijja el-Ensarijja. tolerantnom du{om i plemenitim bi}em. r. Bio je srednjega rasta. Allah. OSOBENOSTI Umejr ibn Sa’d. d`. Taj je odgoj obasjao njegovu du{u i u~inio da svjetlo vjerovanja prolazi kroz nju. obdario ga je velikim razumijevanjem. kao i vje{t borac na polju d`ihada. R.a. Njegov islamski odgoj omogu}io mu je da postane veli~anstvena li~nost vladanjem i pona{anjem. .. tamnoput.UMEJR IBN SA’D. mo}nim da podnosi bol i patnju. Amr je opet sin Avfov. a on Amrov. Pored toga.. Bio je miran i stalo`en. bio je ~ovjek sa rijetko vi|enom o{troumno{}u. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Umejr. a on Umejjin. sin je Sa’dov. finoga glasa. a on sin [ehidov. a on Amrov. pove}av{i mu ljepotu i blistavost. a on Zejdov. Nadimak mu je bio Ebu-Abdurrahman.{.A. mirnoga pogleda. a on Malikov. a on Avfov.

Zbog toga je Poslanik. Poslije toga. Umejr je osjetio gor~inu siro~eta i bijedu siroma{tva. imovinu i jaha}e `ivotinje.v. a bio je jo{ dje~ak. nakon {to su naslutili u njemu duboko vjerovanje. umro. Klanjao je za njim. pa je stekao nadimak Sa’d-u~a~. El-D`ulas je dao uto~i{te Umejru sa njegovom majkom i pridru`io ga svojoj porodici..s. koji je ina~e imao izuzetno lijep glas. osjetio svu udobnost `ivota.v..406                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NJEGOV ISLAM Umejr. s. odrastao je u ku}i koja je znala za islam. Po tome je bio poznat u cijeloj Medini. daju}i ono {to posjeduju od imetka: zlato. dao mu je mnogo imetka i odnosio se prema njemu kao dobri otac prema uma`enom sinu. otac ga je poveo sa sobom u d`amiju Bo`ijeg Poslanika. koji je u sjeni El-D`ulasa. s.a.. Islam El-D`ulasa nije bio iz uvjerenja.a. zatim naoru`anjem i drugim izdacima na du`i period. Svi su ga voljeli i ~ak su mu po~eli praviti mjesto me|u sobom. TE@AK ISPIT Kad je Sa’d. s. Jednoga dana Poslanik. svjetlost imana je ispunila njegovo srce. Od tog momenta bio je uz Poslanika. ~istu narav i izuzetnu bistrinu.a.. Objasnio je muslimanima veli~inu tog pohoda i njegov utjecaj na njihovu budu}nost i {irenje Allahove rije~i. srebro.v.a. On je primio islam nerado. . r.s. njegova majka udala se za jednog od bogata{a Medine iz Beni-el-Evsa.a. Umejrova du{a bila je puna strahopo{tovanja i sre}e kada bi ~uo u~enje Kur’ana njegovoga oca..s. objavio je da sprema veliku vojsku za pohod na Tebuk. s. Takav pohod trebao je velike izdatke i tro{kove za potrebe muslimana.. slu{ao ga i pravio mu dru{tvo gdje god je i{ao.{. Po~eli su mu dolaziti. Ostavio je sina bez imetka i opskrbitelja.s. Muslimani su se odazvali pozivu istine i Poslanikovoj plemenitoj volji. Vidio je `ene muhad`ira i ensarija kako dolaze do Bo`ijeg Poslanika.v. Na njega je dosta uticao njegov otac.s. objavio proglas za d`ihad . niti iz vjerovanja. po imenu El-D`ulas ibn Suvejd. nakon {to je ~itava Medina primila islam. ^esto ga je gledao kako klanja i moli se Allahu.a. Zbog velike daljine izme|u Medine i Tebuka bila je velika potreba za jaha}im `ivotinjama. r. s. daju}i ih kao prilog.tra`io je priloge i dobrovoljce. Nadoknadio mu je sve patnje jetimstva i siroma{tva. Kada je napunio deset godina. d`. Umejr je od svoga djetinjstva bio privr`en ocu.v. Pratio ga je i opona{ao. Umejr je bio tek stasali mladi}. i u njegovoj ku}i.a. gdje je objavio njegovo primanje islama. ali ga to nije odvratilo od dubokoga vjerovanja i pokornosti Allahu. i skidaju sa svojih ruku i vratova narukvice i ogrlice od srebra i zlata. Umejr je bio svjedok blistavosti muslimana koji se odri~u svoga imetka od sveg srca i sa zadovoljstvom du{e.

iskren. a te lijepe slike bile su nagomilane u njegovoj svijesti. niko na zemlji nije bio dra`i mome srcu i bli`i mojoj du{i.s. od tebe. Resulullah. s. u `elji da slome volju i umanje zanos. Odlu~io sam saop}iti Poslaniku.v.s. s. Ni{ta nisam izgovorio od onoga {to je on prenio. a ti.v. polo`io je kesu od hiljadu zlatnih dinara. Kada je do{ao. Umejr se vratio amid`inoj ku}i. dao je dvije stotine oka zlata. koji je u~inio da zaboravi gor~inu siro~eta. s. r.. Da li ovo treba saop}iti Poslaniku.a. razmi{ljaju}i o onome {to je ~uo i o onome {ta je trebao da uradi. pa u momentu srd`be re~e: “Ako je Muhammed. istakli se i dali sve od sebe na Allahovom putu. nakon {to je spoznao te`inu svoje pozicije. El-D`ulas bio je slabog vjerovanja i nije mogao da se suzdr`i. i ispri~ao mu {ta se desilo izme|u njega i njegovoga amid`e. sa namjerom da ga upozori na licemjerstvo muslimana.s. u onom {to poziva od poslanstva.a.. `rtvovali su se.s.a.a. mi smo gori od magaraca. pokazala se dubina vjerovanja u srcima muslimana.. upita ga Resulullah. prigrlio i bio dobar prema njemu. Zato se vratio svome amid`i i rekao mu smireno i jasno. iznevjerit }u svoje uvjerenje i upropastit }u sebe. on je slagao i izmislio na mene. Osman ibn Affan. Poslanik.s. s prigu{enim tonom srd`be u svome glasu: “Amid`a.a.Ashabi Allahovog Poslanika 407 [to se ti~e imu}nih ljudi Medine: muhad`ira i ensarija.v.: “Kakve je rije~i od tebe ~uo Umejr ibn Sa’d?” El-D`ulas se uzruja i uskome{a na mjestu.a. r.v.v. Ali. Tako mi Allaha. razotkrit }e te.. a suze radosti kvasile su njegovo lice. Abdurrahman ibn Avf. pa mu je po~eo sa ushi}enjem i zanosom opisivati {ta je vidio. pa re~e: “Boga mi.” Oti{ao je Umejr ka mesd`idu Bo`ijeg Poslanika.s. s. El-D`ulasa je zatekao kako sjedi sam. s. zatra`io je da ostane s njim. Poku{a odbiti optu`bu od sebe. s. ove tvoje rije~i ako ka`em Allahovom Poslaniku.a.. ono {to si rekao. Ali.” . pa makar to bio i njegov amid`a koji je prema njemu bio veoma dobar ili pre{utjeti da ne bi bio dou{nik u pogledu ~ovjeka koji ga je primio. bio je zadovoljan onim {to su muslimani pokazali i sretan zboga onog {to je vidio. Me|utim.v.. a ako ih sakrijem. a poslao je jednog od svojih ashaba da pozove El-D`ulasa. Bilo je nekoliko munafika koji su izostali od poziva.a..s. s. poslije Muhammeda ibn Abdullaha.. Zanos je vjerovanja poplavio njihova srca. tako mi Allaha. I pobijedio je iman u njegovom srcu. neki su ~ak {irili glasine. Htio je da i njegov amid`a u~estvuje i pomogne sa svojim imetkom kao i ostali muslimani. rekao si ~udan i pogrdan govor. neka zna{.v.a. muku siroma{tva i li{enosti? Umejr je u{ao u strahovitu borbu sa sobom i po~eo je sagledavati posljedice u oba slu~aja. eto.” Za~udio se Umejr tom ru`nom govoru pa se povukao iz dru{tva svoga amid`e. pretegla je iskrenost prema vjeri naspram onoga koji je bio dobar prema njemu. plemenitog vjerovanja u du{ama muslimana bilo je dovoljno.

O Bo`e. s.v. a suze radosti zasvjetluca{e na njegovom licu.” El-D`ulas je stao i zagrlio mladi}a. s. a Vjerovjesnik. Umejr je ispri~ao ono {to je ~uo i u ovoj te{koj situaciji nije imao ni{ta drugo osim oslanjanja na svoj duboki iman.. d`. a zatim je Allahov Poslanik.a.a.{. preobrazio u pravoga muslimana.v. lice mu je poblijedjelo. a bojazan ga u~ini blijedim. govorili su drugi. a Umejr je rekao istinu.a. Bo`e. i htjeli su da u~ine ono {to nisu uspjeli. a na Zemlji ni za{titnika ni pomaga~a ne}e imati.a. pru`io je svoju blagoslovljenu ruku prema Umejrovom uhu.s. uzeo ga za ruku i poveo u pravcu svoje ku}e.” . Srce mu je po~elo jako kucati. i tvoj Gospodar je potvrdio da govori{ istinu. El-D`ulas se.” “On je iskren mladi}! Nikada ne la`e! Odgojen je u Poslanikovoj d`amiji. a obilne suze poteko{e niz njegove obraze.” Tada je El-D`ulas u~inio sed`du pred o~ima Poslanika. Njegovu je du{u obuzeo strah. Pa ako se pokaju. Bo`iji Poslanik.” Na Umejrovom licu ukazali su se znakovi radosti.{. To je potrajalo kratko. s. El-D`ulas htjede iskoristiti priliku u svoju korist i obmanuti prisutne optu`uju}i mladi}a da la`e i izmi{lja na njega. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. d`. pa je molio: “O Bo`e.a. spusti Tvome Poslaniku saop}enje o onome {to sam govorio. pa iznese svoju spremnost da se zakune ispred Allahovog Poslanika. On me je izbavio iz nevjerovanja i spasio moj vrat od vatre.. a Umejrovim posredstvom. s. ~as Umejra. istinoljubiv i vjeran”. da on nije ni{ta rekao od onoga {to je prenio mladi}. El-D`ulas je slagao.s. uzeo ga blago i nje`no i rekao: “Tvoje je uho ispunilo ono {to si ~uo. Prisutni su spoznali da je to objava i u{utjeli su na mjestu. pa re~e glasom punim iskrene tevbe: “Naprotiv. s. Allahovom voljom. ~as El-D`ulasa. kajem se Allahu.s. o~iju uprtih u Poslanika. Neki od njih reko{e: “Mladi} je neposlu{an! Po~eo se lo{e odnositi prema onome koji ga je prihvatio i bio dobar prema njemu. Allah }e ih i na ovom i na onom svijetu na muke nesnosne staviti. citirao kur’anski ajet: “Licemjeri se zaklinju Allahom da nisu govorili. nasmija{e se njegove usne. s.v.. o Bo`iji Poslani~e. Nestalo je svakoga traga nedoumice i zbunjenosti. otkrij istinu.. o~i mu zablista{e.408                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Umejr se uko~io na mjestu. a ako glave okrenu.s.v. a sigurno su govorili nevjerni~ke rije~i i pokazali da su nevjernici nakon {to su javno primili islam.. zanesenoga borca i iskrenoga vjernika koji iz ~asa u ~as ponavlja: “Da Allah nagradi Umejra dobrim.” Umejr skoro da nije ni zavr{io sa svojom dovom. Prisutni su po~eli da zagledaju.a.s.s. bit }e im dobro.v. A prigovaraju samo zato {to su ih Allah i Poslanik Njegov imu}nim u~inili.v. obra}aju}i mu se rije~ima zahvale zbog ulaska pravog vjerovanja u njegovo srce. odjednom se umiri. Zatim se zakleo Allahom.

a.” Pozvao je Umejra i zadu`io ga namjesni{tvom u Himsu. r. i u onom gdje stanuje. izabran je za vo|u muslimana i zastupnika njihovih potreba.Ashabi Allahovog Poslanika 409 NAMJESNIK HIMSA Bo`iji Poslanik. s.a.s. u~enoga mud`tehida.a.v. s. Nakon Ebu-Bekra. nakon {to je odrastao i u{ao u fazu mu`evnoga doba. ali jasnih. Odlu~io je da u svom `ivotu slijedi put kojim je i{ao plemeniti Poslanik. r. htio je za namjesnika postaviti ~ovjeka koji je neuporediv me|u muslimanima. a zatim bi tra`io odgovaraju}ega ~ovjeka u svjetlu osobina koje je postavio. kada bi htio da imenuje namjesnika. Odlu~io se za imenovanje iskrenog muslimana.a.. izgleda kao emir. i koji se prema podanicima pona{aju pravedno i jednako.{. pa se posvetio vjerovanju i produbljivanju vjerskoga znanja.s..a. Umejr se pokorio jer je u tome vidio nastavak borbe na Allahovom putu. Nije na{ao u njoj ugled ni vlast. Kada je stigao.Umejra ibn Sa’da.v. da vodi njihove poslove. r... uzeo svoju putnu opskrbu i krenuo prema Himsu. dijeliti me|u njima istinito i presu|ivati pravedno i koji ne}e zatvarati svoja vrata pred njihovim potrebama. r. Omer. osje}aju}i prazninu i samo}u. Emirul-mu’minin. Rekao bi: “Ho}u ~ovjeka koji. prvo je pozvao stanovnike da klanjaju namaz u d`ematu. s. r. zapadno i sjeverno. precizno i ~isto.. Stanovnici Himsa bili su ve}inom oni koji su pravili zabunu i nered: u svom pona{anju li~ili su stanovnicima Kufe.. a da emir nije.. objasnio je svoje mi{ljenje i na~in na koji }e suditi. velikom zahvalom na Njegovoj blagodati i Njegovoj uputi i .v. Hims je zbog toga dobio nadimak “Mala Kufa”. prvo bi postavio odre|ene osobine koje on treba ispunjavati.. . Uzjahao je svoju jahalicu. i rade na {irenju islama. koji je od djetinjstva odgajan pod okriljem Bo`ijeg Poslanika. a zatim je ustao i odr`ao kratak i sa`et govor. Nakon dugog razmi{ljanja i stalnog istra`ivanja stigao je do saznanja ko je tra`eni ~ovjek. Islamska dr`ava postala je velika i pove}ao se njen ratni plijen i zekat. kada je me|u narodom. U njegovo vrijeme pro{irila su se osvajanja muslimana isto~no. upravlja njihovim interesima. da izgleda kao jedan od njih. Tako|er. Rekao je vrlo malo rije~i. A ako je me|u njima kao emir.. vjernika. pa je stalno postojala potreba za namjesnicima koji primjenjuju pravila vjere. Omer ibn el-Hattab. Rekao je: “Hvala Allahu. u hrani koju jede.a. upu}uje ih i okre}e pravom putu. borca. pa se Umejr mnogo ra`alostio.a. Pro{irila se njena teritorija. Onoga koji }e ih predvoditi u namazu. preselio je na ahiret.s. d`. Ho}u namjesnika koji se me|u narodom ne razlikuje u odje}i koju obla~i.a. bio je redovan u safovima na polju d`ihada u danima vladavine Ebu-Bekra es-Siddika..

uzeo svoje koplje i krenuo pje{ke u pravcu Medine. I predade se svom poslu. d`. bio je u nedumici u pogledu Umejra. prebacio je preko ramena.a.Kada ti do|e ovo moje pismo. “Sa mnom je ranac u kome nosim putne potrebe. Umejr je uzeo putne namirnice i posudu za abdest.a. Napunio je mje{inu vodom. u d`amiju Bo`ijeg Poslanika.. Umejre?” Umejr mu odgovori: “O Vo|o muslimana. napusti Hims i kreni ovamo sa plijenom koji si sabrao.a. nije do{la ni jedna vijest ni `alba na njegova namjesnika u Himsu. Pojasnio im je da }e to biti njegova politika prema njima i njegov na~in u upravljanju njihovim poslovima.” Omer ga upita: “Jesi li do{ao pje{ke?” “Da”. a snaga oslabila. sa mnom nije ni{ta. . Tvr|ava je islama pravednost.. Omer.” Omer ga upita: “[ta je od dunjaluka s tobom?”. izgubila se za{tita ove vjere.” Zavr{io je svoje obra}anje nakon {to je postavio temelje sebi i stanovnicima Himsa: pravda i istina.s. zaista je islam neosvojiva tvr|ava i pouzdana kapija.a. Kada ga je vidio u takvom stanju. misle}i na imetak muslimana za koji je mislio da ga nosi sa sobom. Razdaljina izme|u Medine i Himsa bila je velika. Umejra ibn Sa’da. s. Sa mnom je moj ~anak iz kojeg jedem i pijem. Sa mnom je ~itav dunjaluk i svo njegovo blago. r. a oni su bili ti koji su se stalno `alili i stalno bili u nemirima. Zato je pozvao svoga pisara i rekao mu da napi{e Umejru ibn Sa’du u Hims sljede}u poruku: “. a Vo|i pravovjernih. Kosa mu je porasla.s. pogotovo za onoga ko je prelazi hodaju}i. Kada je stigao u Medinu. halifa mu re~e: “[ta je s tobom. zaista je sav dunjaluk skupljen u mom imetku. re~e on.a.410                                                      Ashabi Allahovog Poslanika neka je mir i spas na Njegovoga Poslanika. sa mnom je posuda za abdest u kojoj perem svoju glavu i odje}u.{. Ja sam zdravoga tijela i ~iste krvi. Pro{la je godina dana. O ljudi.v.. Pa ako se zatvori kapija i sru{i tvr|ava. Sa mnom je moje koplje na koga se oslanjam u putu i borim se protiv neprijatelja ako budem napadnut. njegovo tijelo je izmr{alo i poblijedjelo.. Odmah je u{ao kod Emirul-mu’minina.” Kada je primio pismo. bez jaha}e `ivotinje. a pra{ina prekrila ~itavo tijelo.v. a strogost vladara nije udarac bi~em niti ubistvo sabljom nego pravedno i istinito su|enje. koji je bio u Medini.. Tako mi Allaha. a ljudi su bili zadovoljni na~inom njegova rasu|ivanja. bilo mu je ~udno {ta se to doga|a... pogotovo zbog toga {to mu nije stiglo ni{ta od ratnoga plijena i zekata. a njegova kapija je istina. r. r. Zaista je islam neosvojiv ako je vladar strog.. s.

r.. napusti Omera.a. Dosta mu je ~asti u onome {to je rekao Omer.a. iskrenom vjerniku. poku{ao ga je odvratiti od njegove odluke i vratiti u Hims da nastavi svoje namjesni{tvo na na~in kako je to dosad radio. u ~istom i blistavom `ivotu. r. povukao se iz javnoga `ivota.a. pa naredi svome pisaru: “Produ`i ugovor Umejru!” Umejr ga je pogledao pogledom izvinjenja i rekao mu mirnim glasom: “Ti dani su pro{li. on je bio uporan u ne}kanju.. r.” Omer. Da je ostalo i{ta od njega. donio bih ga tebi. r. Imao je ispred sebe ~estitoga namjesnika i rijetko sposobnoga ~ovjeka u rje{avanju ljudskih pitanja i upravljanju njihovim poslovima.. dje~aku vjerniku.{. Allah. Ovo jako obradova Omera. Nisam radio ni za tebe ni za drugoga. re~e Umejr. upita Omer.” Omer ga ponovo upita: “Gdje je imetak kojeg si nam donio u dr`avnu kasu?” Umejr odgovori: “Nisam ni{ta donio.a. Me|utim. mimo Allaha. smilovao se Umejru ibn Sa’du.a. za njega: “Volio bih imati ljude kao {to je Umjer da se s njima pomognem u ~injenju dobra muslimanima.. r.. savjetovao sam se s njima i potro{io ga gdje je bilo potrebno. pobo`nom namjesniku. . Kada su skupili. umro je u Palestini gdje je i ukopan.” Omer ga upita za{to. a on odgovori: “Do{ao sam stanovnicima Himsa.. “Ne!”. Uputio se u Palestinu da u njoj provede svoje dane u pobo`nosti i bogobojaznosti.a. pa sam sakupio ~estite predstavnike njenoga stanovni{tva i imenovao ih da ubiru zekat.Ashabi Allahovog Poslanika 411 Omer ga ponovo upita: “Zar ti nije data jahalica da je koristi{?” On re~e: “Ja je nisam tra`io od ljudi niti su oni meni ponudili drugu kada je moja `ivotinja uginula. r.” Umejr. r. i takav nepokolebljiv. d`. PRESELJENJE NA AHIRET Umejr. ~asnom ~ovjeku.” “Zar nam nisi donio ni{ta?”.a.

.

a on Mizhied`a ez-Zubejdija el-Mizhed`ija. a on Husmov. Sa ko`e je ~itao raznovrsne tekstove i pri~e saznavaju}i razmi{ljanja i poglede drugih ljudi. na konju se utrkivao.{. a on Zubjeda el-Asgara. . a on Munebbiha. d`. a on Amrov. Volio je jahanje konja. ponos i bogatstvo. R. daje mu svoje blago. Tako|er. a on S’abov.A. a on Mazinov. OSOBENOSTI Amr ibn Ma’d Jekrib bio je pustinjak i vitez. a on Zejda el-Ekbera. nau~i ga da ne zna za poraz. a on je sin Abdullahov. gdje je obitavalo njegovo pleme Zubejd i spominjan po posjedovanju najpoznatijih vrsta ~istokrvnih konja. Me|u ljudima je u`ivao veliki ugled. a u pustinji je na{ao snagu. Bio je poznat na podru~ju Jemena. lovio i borio. a on El-Harisov. Nadimak mu je bio Ebu-Sevr. Bio je spretan jaha~. a li~nost Amra gradila se u takvim uvjetima. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Amr. Pustinjaka osokoli pustinja. Sin je Ma’da Jekriba. Rebi’a je sin Seleme. bogobojaznost i spoznaju Allaha. Odlikovao se nad ostalima po mnogoborojnim stihovima koje je spjevao u d`ahilijetu i u islamu.AMR IBN MA’D JEKRIB. a on Amrov. a on Sa’da el-A{ireta. bio je poznat po svojim bitkama i pohodima u d`ahilijetu. Bio je jedan od malobrojinih koji su poznavali ~itanje i pisanje. a on Rebi’e. a on Munebbiha. U njima je opisivao ushit i ponos. a on Rebi’e.

osme godine po Hid`ri. Bio je vje{t u rukovanju sabljom.. ti si poglavar svoga naroda. Imao je gustu kosu i bradu. pa ako bude Poslanik.a. ja ti savjet davah jasan. sitnih o~iju. Nakon osvojenja Meke. jer ga nikada niko nije porazio u borbi.. @ivot ispunjen razonodom i zabavom i veliki imetak koji se sastojao od konja. s. dok je. Dolazili su u Medinu u vidu delegacija.s. PRIMANJE ISLAMA Amr ibn Ma’d Jekrib je pokasno primio islam. slijedit }emo ga. daju}i i potvr|uju}i prisegu. objavljuju}i svoj islam i priklju~uju}i se safovima mud`ahida Muhammeda. arapska plemena uvidjela su ispravnost poziva Muhameda.a.a.s. a ako bude ne{to drugo osim Poslanik. Hajde s nama do njega da vidimo ~emu on to podu~ava.v. a pri~a se da se neki ~ovjek od Kurej{ija. U d`ahilijetu je prisustvovao provodima i plesu ropkinja.. Bio je visok.s.s. ~vrste gra|e. skrbni{tvo siromaha. pa je `elio da i on po|e s njim u Medinu.v.a. Tu se Amr s njim susreo. Hodao je sporo.v. dijelio je sve {to je imao za spas nevoljnika. s. i veli~inu i snagu islama. kao soko.414                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Odlikovao se velikodu{no{}u. smjestio se u ku}i svoga prijatelja Sa’da ibn Ubade. smatraju}i njegov prijedlog suludim. po imenu Muhammed. kao {to to govori. Slijede}eg dana Sa’d je zajedno sa Amrom oti{ao Poslaniku.s.a. s. i na taj na~in shvatiti poruku islama i prihvatiti je. pa mi takve dobro znamo. s. potvrdio njegovo poslanstvo i primio islam. a on sklon rasko{i i u`ivanjima.. duguljastoga lica.” Kajs je odbio zahtijev Amra. tamnoput. do~ek gosta. Ali. Nakon {to je stigao u Medinu. s oprezom posmatrao ljude. s. Ostavio je Kajsa i sam krenuo ka Resulullahu. naginju}i svoje tijelo prema naprijed. ~esto ih je knio. Rekao mu je: ”O Kajse. a `ivio je od borbe i plijena. Imao je prisnoga prijatelja. to }e biti o~evidno i ako se sretnemo s njim. Amr je po`elio oti}i u Medinu i saznati ne{to o Poslaniku. Amr je ostao ustrajan u svojoj ideji. a i njega je odvra}ao od puta u Medinu. Imao je jake mi{i}e i krupne {ake. Njegova sablja bila je poznata na cijelom Arapskom poluotoku. Kajsa ibn Mek{uha el-Muradija. deva i razli~ite stoke u~inio je da njegovo pona{anje bude puno egoizma. Ime te sablje bilo je “Samsame”. u kome je spas ti du{i .v.. odgovorio je u stihovima: Jo{ u gradu dru`e stari.v. Kajs se `estoko razljutio zbog Amrova postupka govore}i: “Suprotstavio mi se i ostavio me!” Kada je ovo do{lo do Amra. pojavio u Hid`azu i tvrdi da je Poslanik.

po{to nije ~uo ezan.. zarobi one u njemu. Bo`iji Poslanik. a u njemu se ne u~i ezan. tzv..” Halid re~e: “Poklanjam ti ih. pa je pokloni Halidu.vidio je u njemu velikoga heroja. “Samsamu”. Amr je saznao {ta se desilo njegovom plemenu i do{ao Halidu ibn Se’idu govore}i: “O Halide. meni iz po~asti. Amra je odu{evio Halid ibn Se’id. a na tebi je da ih poziva{ u islam!” “Tako }u i raditi!”. juna{tvo i vjeru. te izre~e stihove: Drug mi vjeran. Me|utim. U jednom od stihova ka`e: I dobrome svakom rekoh: “Ako do|e{ ti Halidu sretan ti si i pohvaljen i spominjan u narodu.. Amr je posjedovao sablju kojoj nije bilo sli~ne na cijelom Arapskom poluotoku. zarobio ih je.pred Njega AMROVA SABLJA “SAMSAME” Amr se vratio u Jemen.a. a obi~no su heroji zadivljeni herojima.. opisuju}i njegovu vrijednost. Moj savjet je: Boj se Boga Gospodara.. Hvalio ga je u svojim mnogobrojnim pjesmama. u bogobojaznosti i ibadetu.s. Svevi{njega i znaj da stat }emo svi Na Mah{eru . zbog kasnoga primanja islama i osje}aja koji su ga vezivali za d`ahilijet.a. . u borbama stalno bje{e pa je pazih i o~uvah nek’ me selami na nju tje{e.” . ukazuju}i mu tako zahvalu i po~ast. Tamo je `ivio me|u pripadnicima svoga plemena Zubejd.a.Poziv glasan. r.” Halid je do{ao do plemena Zubejd i. r. njegova je vjera jo{ bila nestabilna. odvrati Amr. sablja moja. poznato ti je da sam ja musliman i smatram da bi. s. trebao osloboditi ovaj moj narod. iako je redovno obavljao namaz i postio. dobro~instvo. Halida ibn Se’ida ibnul-’Asa.Ashabi Allahovog Poslanika 415 I Uputa .v. redovno je slao namjesnike u sve krajeve islamske dr`ave radi skupljanja zekata od muslimana i poziva ostalih ljudi u islam. poslao je u Jemen i rekao mu: “Kada do|e{ u neko naselje.

Amr ibn Ma’d Jekrib priklju~i se El-Esvedovoj vojsci.” El-Esved je nakon toga iza{ao iz Kehf Dana i uputio se na ~elu svoje vojske ka Ned`ranu. opremio je vojsku i poslao je u sve krajeve Arapskoga poluotoka radi gu{enja pokreta odmetni{tva i dokraj~ivanja njegovih vo|a. Kada je Amr saznao da se muslimanska vojska uputila ka Jemenu. Tako su i namjesnici Allahova Poslanika. ostavio je oru`je i napustio Kajsa ibn Mek{uha.. s.a.a. . On je tada ve} bio u islamu. da ubije El-Esveda. kaju}i se zbog onog {to je u~inio (odmetni{tva). Skupio je vojsku od sedam stotina boraca.s.a. Nakon {to je dobro organizirao svoju vojsku i ovladao jednim dijelom Jemena. Zbog toga se odmetnu{e od islama i pristado{e uz El-Esveda. a vi imate svoju zemlju i imetak.. u Jemenu. . a dio zarobio.v.. Me|u njima je bio i Amr ibn Ma’d Jekrib. El-Esvedova vojska napala je Bazana. r..v. Sklonio se u svoju ku}u.a. Ovaj ga je postavio za poglavara Mazhid`a. pa su ga po~eli slijediti mnogi ljudi poznati po ugledu i bogatstvu. Njegovo puno ime je Abhele ibn Ka’b ibn Gavs. provalila u grad. u Jemenu se pojavio ~ovjek koji je tvrdio da je poslanik. Muhad`ira ibn Umejja. a njegov prijatelj Kajs ibn Mek{uh bio je desna ruka El-Esvedu. El-Esved je nastavio put ka Sani kojom je vladao Bazan. U me|uvremenu. kada je Bo`iji Poslanik.. s. sa vojskom koja je bila pod njegovom komandom. r. Kada je Ebu-Bekr. To se desilo pred kraj Resulullahovog.s.a.a.a.a.s.: Mu’az ibn D`ebel. r.iruz ed-Dejlemi uspio se dogovoriti sa El-Esvedovom `enom. `ivota. biv{om Bazanovom `enom. a bio je iz mjesta Kehfu Dan. Ime mu je bilo El-Esved el-Ansi. mi imamo najve}e pravo na to.. preuzeo hilafet. u{la u njega i ubila vladara. uputio je pisma namjesnicima Bo`ijeg Poslanika. El-Esved se o`enio Bazanovom `enom koja bija{e veoma lijepa.v. nare|uju}i im da napuste Jemen i ostave sav prikupljeni zekat. napustili ta podru~ja i vratili se u Medinu. r. nakon ~ega su se njegovi stanovnici predali.416                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ODMETNIK Desete godine po Hid`ri. opkolio ga je i dr`ao u opsadi deset no}i. s.a.v. poslao je El-Esvedu el-Ansiju i novom vo|i Kajsu ibn Mek{uhu. preselio na ahiret. Dio ih je pobio.. r. s. Ebu-Musa el-E{’ari. i Halid ibn Se’id. ostavite zauzetu zemlju i isplatite sabrani zekat. Napisao im je: “O pobunjenici.s. El-Esved je uspio obmanuti narod svojim la`nim govorom o poslanstvu. Predvodnici muslimana u Jemenu vidjeli su da bi pobjeda mogla pripasti El-Esvedu i da bi mogao ovladati cijelim Arapskim poluotokom..

Amr se ponosio {to je izgubio oko na Allahovom putu. ali Amr se pokaja i vrati dini-islamu. s. podu~io nas je telbiji: ‘Odazivam Ti se. koji je ubrzo pre{ao na islam i bio jedan od junaka u osvajanju Perzije. sa isukanom sabljom. Halifa je po~eo pozivati ljude u d`ihad. koji ga je prekorio i gotovo odlu~io kazniti smr}u. Halifa je u to vrijeme slao vojsku u osvajanja. a u po~etku tih osvajanja s vojskom nije slao nijednog koji je bio odmetnik od vjere. Kada je osjetio opasnost koja mu se pribli`ila. na konjima brzim.. ispri~avaju}’ se. r. podu~io. Imao je bogato ratno iskustvo.s.’ Sada.. I do~ekao je zlatnu priliku . Poslije. glasno vi~u}i i udaraju}i svojom sabljom kako rijetko koji ~ovjek umije. r.’.. a spojio je vje{tinu i hrabrost u napadima. veoma sli~noj njegovoj “Samsami”. Halifa je uvidio njegovu iskrenost i oprostio mu. mole}i Ga da mu to primi kao nadoknadu. Odjednom se na{ao usred redova bizantijske vojske.. Moje pleme Zubejr do|e ponizno. odazivam. govorili: ‘Odazivam ti se i veli~am te. zajedno sa nekim svojim suplemenicima i priklju~io se muslimanskoj vojsci u pohodu na Jermuk. mole}i Allaha.{. d`. Krenuo je Amr. doline i pustinje prevaljuju}’. oti{ao je do Amra.Ashabi Allahovog Poslanika 417 Nakon {to je muhad`ir Ibn-Umejje dokraj~io El-Esvedov pokret. obavljaju}i had`. jedan Bizantijac odape strijelu prema njemu i pogodi ga u oko i izbi ga.v. . Sve brda. U toj velikoj historijskoj bici pokazao je rijetko vi|eno juna{tvo i izazvao divljenje muslimana. zarobio ga i poveo sa sobom u Medinu.. Jahao je svoga konja.{.s.. moj Gospodaru.a. `ure}’.” Poslije nekog vremena Amr se vratio u Medinu. govorimo kako nas je Allahov Poslanik. hvala Allahu.Bizantijci su se stacionirali na Jermuku sa vojskom koja je brojala vi{e od stotinu hiljada ratnika. NADOKNADA Amr je ostao u Medini. vratio se u Jemen kaju}i se svome Gospodaru i o~ekuju}i pogodnu priliku da nadoknadi svoju gre{ku i odmetni{tvo.a. d`. ku}i mu. po~eo se povla~iti.v. Tako|er je zarobio Kajsa ibn Mek{uha..a. van Arapskog poluotoka. Amr ibn Ma’d Jekrib izveden je pred halifu Ebu-Bekra.a. a grizla ga je savjest zbog grijeha koji je po~inio. s. `ele}i i nadaju}i se od njega velikoj koristi za islam. kose}i lijevo i desno. Kada se bio ve} pribli`io muslimanskim safovima. Me|u prvima odazvao se Amr ibn Ma’d Jekrib. Amr se nije mogao strpiti u Medini. a nisu bili daleko dani d`ahilijeta kada smo. [urahil ibnul-Ka’ka’ prenosi da je Amr ibn Ma’d Jekrib rekao: “Bo`iji Poslanik.. tra`e}i {ehadet kao nadoknadu za ono {to je prije po~inio. da ga halifa uvrsti u vojsku koja je krenula u osvajanja na Allahovom putu.

Prema uputama halife prije bitke.a. Hamlea ibn D`unejju el-Kinanija. Nakon {to je prou~io teren i polo`aje gradova.. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. sa oko sedam stotina mud`ahida. Po~eo je ispitivati podru~je i praviti plan po kojem bi postupao u svojim osvajanjima.a. Sa’dov plan.” Sa’d je postavljen za zapovjednika cjelokupne islamske vojske na podru~ju Perzije. Poslije smrti halife Ebu-Bekra. trebalo je krenuti prema Perziji. r. Pomo} je po~ela stizati Sa’du. pozvan je u islam. Sabrao je veliki broj mud`ahida. i nakon {to je preispitao halifin plan i Musennin savjet.. perzijski kralj. pa krenu{e ka Iraku. r.a. Bojne safove je ustrojio za po~etak bitke.a. nakon {to Halid ibn Velid. Sa’d je odabrao zapovjednike odreda vojske i poglavare plemena koji su se odlikovali mudro{}u.a. i Musenna ibn Haris e{-[ejbani... koji se temeljio na savjetu Musenne ibn Harisa. Sa’d je uvidio da je kadisijska dolina najpogodnije mjesto za odlu~uju}u bitku. r. r. Po~eo je razmi{ljati i savjetovati se sa ashabima o izboru jednog od njih kao vo|e koji }e preuzeti zapovjedni{tvo muslimanskih snaga u oblasti Perzije. r.. Jezded`ird. Taj plan je podrazumijevao precizno odabran raspored vojske. Zatim su mu se priklju~ili muslimani stanovnici Iraka... predvi|ao je borbu sa Perzijancima {to je mogu}e bli`e granici. Sa’d ibn Ebi-Vekkas. na ~elu skupine plemena Mazhid` i Zubejd..a. hilafet je preuzeo Omer ibn el-Hattab. Sa’d se ulogorio na podru~ju mjesta Zerud.a. Sa’dovoj vojsci priklju~i se i Amr ibn Ma’d Jekrib. Perzijanci su se smjestili nasuprot muslimana. re~e: “Na{ao sam ga. bit }e im olak{ano osvajanje cijele Perzije.. Lav sa kand`ama. Muslimani su se odazivali.. skupilo se oko dvadeset hiljada mud`ahida. Tada mu Abdurrahman ibn Avf. Izabrao je nekoliko ljudi koji su bili posebno cijenjeni i po{tovani. Halifino pismo upu}eno Sa’du je podrobno govorilo o na~inu organiziranja napada. re~enom prije njegove smrti. nosa~e bajraka i poglavare plemena. r.a.irasa ibn Hajjana es-Sehnija. osvoje Emgi{iju i ostale ira~ke gradove do El-Hire. a nikako u sredi{tu Perzije. koji su pre{li na islam poslije prvih osvajanja. Ako pobjede muslimani. pronicljivo{}u i velikim zalaganjem: En-Nu’mana ibn Mukarrina el-Mezenijja. opremali i pristupali pod zastavu Sa’da.418                                                      Ashabi Allahovog Poslanika JUNAK KADISIJJE Nakon velike pobjede koju su muslimani ostvarili na Jermuku i na podru~ju [ama. Halifa je obilazio sva podru~ja pozivaju}i ljude da se priklju~e Sa’dovoj vojsci koja uskoro kre}e ka Perziji. r. Hanzalu ibn er-Rebi’u et-Temimija i . Tu je ~ekao dolazak podr{ke i daljnje upute od halife. r.. a bili su i fizi~ki najspremniji . podijelio je du`nosti i imenovao zapovjednike odreda. r.a. Bisera ibn Ebi-Rehma el-D`uhenija.

Dohvatio je svoj luk. sko~iv{i sa njega. podsti~u}i ih: “O skupino mud`ahida.Ashabi Allahovog Poslanika 419 ljudi ~ija su se mi{ljenja duboko uva`avala. ko mo`e da uradi ono {to si ti uradio?”. sve ukopati u kanalima Kadisijje.a. vo|a njegove vojske. Na drugoj strani.. Amr ibn Ma’d Jekrib hodao je izme|u mud`ahidskih safova. sa vije{}u o borbi. Borio se s njim sve dok mu nije izbio sablju iz ruke. Kada ovi stranci pobacaju svoje oklope.. jo{ zapanjeni od prizora. bio je uistinu jedan od velikih junaka Kadisijje. Perzijanci su vodili slonove koji su grunuli i sru~ili se tako da se zemlja tresla. a zatim ga zbacio s konja. bacio ga na zemlju i odsijekao mu glavu. ili }e ih vratiti u njihove krajeve. govore}i svojoj bra}i: “Ja }u napasti na slona i na one oko njega. Amr ibn Ma’d Jekrib ez-Zubejdi i El-Mugire ibn [u’be es-Sekafi. r. Amr se okrenuo prema vojniku i potr~ao vi~u}i borbene poklike zaglu{uju}im glasom.. Obi~aj je bio da se na po~etku bitke odigra dvoboj radi ispitivanja snage protivni~ke vojske i radi ubacivanja straha u njene redove. Izaslanica se okupila kod Jezded`irda. hvala neka je Allahu na tome. El-E{’as ibn Kajs el-Kindi. slomio je Perzijancu vrat. uzvrati{e mu oni. a on odbi primiti islam i odbi da izdvaja d`izju. stavio strijelu u njega i odapeo je prema Amru..” Suprotstavio mu se jedan od Perzijanaca na svom konju govore}i na perzijskom: “Merd. budite lavovi. Haris ibn Hassan ez-Zuheli. Rustem je rasporedio vojsku koja je brojala {ezdeset hiljada pje{aka i {ezdeset hiljada konjanika. Odabrao je borbu. Amr je udario svoga konja. pa je Sa’d po~eo skupljati ljude i vr{iti zavr{ne pripreme. Vo|a ove skupine bio je Nu’man ibn Mukarrin. Na{ao se ispred jednog od slonova. Kada im se pribli`io. Oni su: Atarid ibn Had`ib et-Temimi. zato nemojte zaostajati da ne bi izgubili Ebu-Sevra. Amr se okrenuo muslimanima i rekao: “Ovako radite sa njima!” “E Ebu Sevre. imao je dvije zlatne narukvice. r. jer lav je postojan. pa mu se pribli`io i uhvatio ga za vrat i pojas. Ono {to je bilo s njim uzeo je kao ratni plijen. Amr ibn Ma’d Jekrib. pokazali primjere juna{tva i odva`nosti. na}i }ete . r. Izaslanica se vratila Sa’du ibn Ebi-Vekkasu. merd64. U istom tenutku dok je odapinjao strijelu. Zatim je povedena velika i stra{na bitka. Vidjelo se da }e bitka ubrzo po~eti. a bio je jedan od najboljih njihovih strijelaca. zlatnu ogrlicu i ogrta~ od najljep{e svile.a.. Vojske su se izmije{ale. U isto vrijeme broj muslimanske vojske je bio trideset tri hiljade spremnih mud`ahida. Zaprijetio je muslimanima da }e ih Rustem. ne broje}i ratnike na slonovima. Asim ibn Amr et-Temimi.a. ponosa i dostojanstva. a muslimani su. a strijela se zabi u njegov tobolac.. Ako do|ete na vrijeme.a. r.”. li~e jarcima. S njim se uputio ka muslimanima..

r. kao malobrojni junaci. Amra ibn Ma’da Jekriba.a. krenu Rebi’a sa mud`ahidima. zatim uhvatio i za drugu. Prema Amru je. r. Ubijen je i Rustem..{.{. napali su na konjanika i oborili ga s konja.a. pojahao jedan Perzijanac. zapovjednik perzijske vojske. u osvit zore. Sumnjali smo u tri osobe. a Amr ibn Ma’d Jekrib.. D`abir ibn Abdullah. r. osim Koga drugog boga nema. uprkos tome {to je bio za{ao u godine. U~estvovao je u Bici na Nehavendu.” [EHID Amr. r. d`... nastavio je sa borbom na Allahovom.” Zatim je krenuo na svome konju prema slonu udaraju}i sabljom po perzijskoj vojsci. na{li su Amra ibn Ma’da Jekriba ranjenog. Amr je ovako opisao ovu bitku: Kadisijja doba kada Rustem napade. Milostivome pokorni. hvala neka je Allahu {to je tako bilo. Na kraju bitke. pa reko{e jedni drugima: “[ta ~ekate? Jeste li sposobni da ga stignete? Ako ga izgubite. pa kad su to muslimani vidjeli. putu.420                                                      Ashabi Allahovog Poslanika me sa sabljom u ruci. odnijeli su ga i lije~ili. dok je bio na zemlji. Amr re~e: “Dajte mi njegove uzde!” Oni su mu pomogli. ali kasnije ne vidjesmo nikog povjerljivijeg i skromnijeg od njih: Tulejha ibn Huvejlida. u kojoj su muslimani izvojevali pobjedu. a on je uhvatio za nogu njegova konja. koga su oborili s konja.. d`. okretni i spretni. zaustavio ga. sve vitezovi sna`ni. muslimani }e ostati bez velikog junaka!” Njegovi prijatelji istupi{e naprijed i vidje{e perzijsku vojsku okupljenu oko Amra. pa je tako uhvatio konja za uzde.a. bio je jedan od njih. Neprestano se kajao zbog nekada{njega odmetanja od islama. a imao je vi{e od devedeset godina. u d`ihad.a. r. pa ka`e: “Tako mi Allaha. nismo vidjeli nijednog borca sa Kadisijje da vi{e `udi za ahiretom. i Kajsa ibn Mek{uha. kao i prije... Pra{ina ga je prekrila tako da ga njegova bra}a nisu mogla vidjeti. Borio se u svom stilu i po obi~aju. popeo se na njega i nastavio boj. r. .a. probijaju}i se kroz neprijateljske redove. Historijska bitka na Kadisijji zavr{ila se pobjedom muslimana.a. prenosi ono {to je re~eno poslije Bitke na Kadisijji o trojici koji su se vratili u islam. Brzo ih rastjera{e.

u kojem je i preselio.Ashabi Allahovog Poslanika 421 Prenosi Halid ibn Katn. Ustao je. Ukopan je u gradu Revzi.” Pjesnik Da’bel el-Huzai izrecitirao je sljede}e stihove: Iz boja nam se vrati{e hrabri. smiluje Amru ibn Ma’du Jekribu. konjaniku.{. vjerniku. junaku Kadisijje. mud`ahidu. jedan od onih koji su prisustvovali Amrovom preseljenju na ahiret: “Ve} je bio zaspao. Probudili su ga. d`. pjesniku. sna`ni pobjednici.” Neka se Allah. Nosili su tijelo znanog i odva`nog u konjici. pa su ga htjeli prenijeti. Poslije toga je ubrzo preselio. a njegova usta i jezik bili su mu se oduzeli. ~ak Zubejda obavijesti i Mizhed`a: “Mi `alimo {to nejmamo Ebu-Sevra mu`dahida. .. Reci svima.

.

a on S’alebov. a on Tarifov. s.SA’D IBN UBADE R.a. LI^NOST O li~nosti Sa’da ibn Ubade najbolje govori veliki autoritet koji je u`ivao. . tako i u islamskom periodu.a. a on Ebu-Huzejmov. Bio je dare`ljivi plemi} koji je volio prite}i u pomo} nevoljniku i odbraniti one kojima je nanesena nepravda. d`. ~vrst.. kako u predislamskom. a odluka presudna. a on El-Hazred`a el-Ensarijja el-Saidijja. Rije~ mu je bila slu{ana. Kada je do njega doprla Muhammedova. Bio je stasit.s. da’wa sa svojim uzvi{enim ciljevima koji iskorjenjuju nevjerstvo i vi{ebo{tvo i pozivaju vjeri u Jednog Jedinog Boga. shvatio je da se ti principi podudaraju sa ljudskom naravi i duhom. Potla~enik i bespomo}nik je znao da }e kod njega na}i uto~i{te.. krupnih ruku i stopala.s.v. Iraka i Jemena. Bio je predstavnik plemena. a on Dulejmov. Za njegovo mi{ljenje pitalo se i po njemu radilo. krupan. Ogromno bogatstvo koje je naslijedio od oca pove}avao je ula`u}i ga u trgovinu. bijele puti pro{arane crvenilom. Njegov spolja{nji izgled odisao je vedrinom i izazivao po{tovanje. a on Harisov.{. povjerovao je u Allaha. prodaju}i plodove iz vo}njaka i {alju}i karavane put [ama. a on Saidov. a njegov nastup je zra~io ja~inom njegove li~nosti. NJEGOVO IME I PORIJEKLO Njegovo ime je Sa’d. a on El-Hazred`ov. primaju}i Njegovu vjeru i slijede}i Njegovoga Poslanika. njegov prvak i velikan.v. a on K’abov.A. Bio je pri ruci slabom protiv jakog. sin je Ubadin. s. Zvali su ga Ebu-Sabit.

.s. Stanovnici Medine. ti }e{ biti najugledniji me|u njima. bez zaobila`enja.. odgovori{e.a.s. Nakon {to se ~asni Poslanik. makar privremeno. pogotovo u strelja{tvu. Hazred`lije su po~eli {iriti Muhammedovu poruku. Vrativ{i se u Medinu.424                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d se proslavio u borila~kim vje{tinama. Koristio je sezone had`a da ga predstavi arapskim plemenima i da objasni su{tinu i ciljeve poziva. Pa ako Allah u~ini da se izmire. s..a. bili su u stalnoj zavadi i neprestanim ratovima od davnina. te u~e}i Kur’an uvjeri ih da je on o~ekivani Poslanik.v. Vratit }emo se njima i pozvati ih u ono u {ta si ti nas pozvao. okoli{anja i prevare. s. Potom su rekli: “Ostavili smo narod koji nema premca u me|usobnom trvenju. u prisustvu svoga amid`e Ebu-Taliba. mu{rici prestanu sa provokacijama i zlostavljanjima.a. Oni mu se odazva{e i primi{e islam.v.s. Navra}ali su mu ljudi sa svih strana. kod njega jeli. Sjeo je s njima i pozvao ih u vjeru Uzvi{enoga Allaha. Ljubav prema dobru ukorijenila se u njemu i postala dio njega dok njegov odnos prema ljudima nije dostigao vrhunac plemenitosti. Govorio je ono {to misli. pili. ponovo sastanu slijede}eg . Njegova dobrota i plemenitost su navo|ene za primjer. s. Istupiv{i pred njih. jasno}e. Govorili su o dogovoru da se sa Poslanikom. odredba htjela da stanovnici Medine budu Resulullahovi.s. dini islama. Prije rastanka dogovorili su se da se slijede}e had`ske sezone na|u na istom mjestu. pripadnici plemena Hazred`a i Evsa.a. [est ~lanova Benu-Hazred`a krenuli su iz Medine put Meke da obave had`. sa mekanskim mu{ricima dogovorio da.” On ih ponovo upita: “Ho}ete li sjesti da porazgovaramo?” “Naravno”.v.. Ljudi su ga voljeli i po{tovali zbog njegove otvorenosti. a posebno se isticao u kaligrafiji gdje je njegov divan rukopis odslikavao prefinjenost njegovoga ukusa i umjetnosti. poja{njavaju}i principe nove vjere i prenose}i ono {to se njima desilo.v. kao i ~istote du{e. Allahov Poslanik. upita ih: “Ko ste vi?” Odgovorili su: “Grupa iz Benu-Hazred`a. po~eo je sa {irenjem i dostavljanjem poslanice koja mu se objavljivala. s. i izlo`iti im novu vjeru. Usavr{io je ~itanje i pisanje. Tako|er.. d`. Sa’d nije zaboravio ni na svoj udio u nauci.{. Mo`da }e Allah dati da ti bude{ taj koji }e ih izmiriti. u plivanju je bio me|u prvima. pomaga~i i za{titinici Allahove vjere. PRELAZAK NA ISLAM Allahova je. spavali i nalazili za{titu.

ZAROBLJENIK Vijest o ugovoru na Akabi izme|u Muhammeda.a.Ashabi Allahovog Poslanika 425 had`a na Akabi. putu. a me|u njima ~ovjek svijetle puti.a.’ Onda je on rekao: ‘Pozovi glasno tu dvojicu i spomeni to {to je bilo me|u vama..s. ‘[titio sam trgovca D`ubejra ibn Mut’ima i branio da mu se nanese bilo kakvo zlo u mojoj zemlji. Kurej{ije su bili kao ludi. Doveden je u Harem.. istina je to {to je rekao’.s. Prilikom “Drugog ugovora na Akabi”.v. [titio sam i Harisa ibn Harba ibn Umejju. ali je ime ~asnoga Poslanika.s. Bilo ih je sedamdeset troje. me|u prisutnim prvacima koji su primili islam i obaveze koje proisti~u iz toga bio je i Sa’d ibn Ubade. i primili islam. Zarobljen je i kao zarobljenik doveden u Meku gdje ga do~eka graja djece i robova. Kurej{ije nisu znale da u rukama imaju starje{inu Hazred`a i jednog od najuglednijih Medinelija. rekao sam. vi{i od ostalih. pa do|o{e i oslobodi{e me iz ruku Kurej{ija.{. Sastali su se sa Poslanikom. Allah. Onda je iza{ao neki ~ovjek i razglasio kako tuku ~ovjeka iz Hazred`a koji ih doziva i spominje njihove me|usobne veze i za{titu. prikupljaju}i vijesti o ensarijama koji su se usudili slijediti novu vjeru i napustiti pagansku vjeru njihovih djedova. slijede}i Njegovoga ~asnoga Poslanika. razbjesnili su se poput razjarenih zvijeri.’ Ali kada se pribli`io i obratio mi se o{trim tonom. taj sastanak je poznat pod imenom “Prvi ugovor na Akabi”. s.a. htio je. a potom su ga po~eli gurati..{. i kada im on re~e: ‘Sa’d ibn Ubade’. pri{ao mi je jedan od njih i rekao: ‘[ta ti je? Ima{ li nekoga me|u Kurej{ijama. to je ovaj ~ovjek. Kontrolirali su trgova~ke puteve. i primio islam. a oni me vukli po zemlji.v. s. To nam je najbolje opisao sam Sa’d: “Dok sam bio u njihovim rukama.v.a. da u jednom karavanu koji su presreli na izlazu iz Meke bude i Sa’d ibn Ubade. Pozivu su se odazvali samo malobrojni pojedinci iz oba plemena. Od toga mubarek dana Sa’d se stavio u slu`bu islama i d`ihada na Allahovom.. nema u njima hajra nakon ovoga. rekao sam: ‘Tako mi Boga. r. i stanovnika Medine pro{irila se brzo po Meki. pa sam pomislio: ‘Ako iko od njih ima dobra u sebi. u dogovoreno vrijeme.’ Pa sam to i uradio.v.. udarati i psovati. da u|e{ pod njegovu za{titu?’ ‘Naravno!’. d`.a. postalo poznato u svakoj medinskoj ku}i. s.a.v. reko{e: ‘Tako nam Boga.’ Dok sam bio u njihovim rukama.. od toga tri `ene.s. s. izbila je grupa Kurej{ija. d`. s. Kada su ga upitali za ime tog ~ovjeka. Sljede}e godine.s. iz Medine je pristiglo dvanaest uglednih ~lanova Hazred`a i Evsa. `eljni zgrabiti svakog ko je u{ao u ugovor sa Poslanikom.” .

.s. a za naknadu im obe}a tre}inu medinskih prihoda hurmi sljede}e tri godine.a. Pleme Gatafan. vje{tini i mnogobrojnosti.s. s. hrabrost i uva`eno mi{ljenje.a.v.s. O slavi koju je u`ivao.a. s. Nakon {to su ga po~astili.. @ele}i ih udaljiti od bitke i saradnje sa Kurej{ijama. i njegovim ashabima.s.a.a. . na svakom boji{tu imao je dva bajraka. jer nisu znali koga imaju u rukama. bilo je poznato po o{trini u bitkama.v. krenuo je na put za Medinu.v.a. i pokazali hrabrost i prodornost. a Sa’d ibn Ubade bajrak ensarija.v.s. Kurej{ijama se u~inilo da je s njima dobro sklopiti ugovor. Allahov Poslanik.v.a. tajno se dogovori s njima da odustanu od bitke na strani Kurej{ija.426                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NOSILAC BAJRAKA D`ubejr ibn Mut’im i El-Haris ibn Harb poveli su Sa’da sa sobom tra`e}i u ime njihovog naroda ispriku za ono {to su u~inili.v. a ina~e je bio poznat po inatu i nepokolebljivosti. Spremiv{i ogromnu vojsku na ~elu sa Ebu-Sufjanom. nastanjeno blizu Medine. uz privla~nu ponudu u ratnom plijenu koji ih ~eka nakon pada Medine i u plja~ki svega {to na|u. Kurej{ije su odlu~ile napasti Medinu i ubiti Poslanika.. Tako|er. u ~emu nije imao premca.s. a njegova britka sablja sjekla je nevjerni~ke i mu{ri~ke glave. je o tome rekao: “Allahov Poslanik. s.s.s. udru`io se sa vo|om Evsa Sa’dom ibn Mu’azom na u~vr{}ivanju muslimana i ja~anju i popunjavanju njihovih redova. Smatrali su to neophodnim korakom i posljednjim poku{ajem da se zaustavi Muhammed.. s.a. Odlu~io je da im se suprotstavi sa svim {to posjeduje. saznao je za dogovor Kurej{ija sa Benu-Gatafanom. Kurej{ijske vo|e su `eljele da sva arapska plemena sklope zavjeru protiv Resulullaha. r.v. Sa’d ibn Ubade pro~uo se po svojoj vje{tini u rukovanju kopljem. Abdullah ibn Abbas.v. I{li su u ratne pohode sa Poslanikom. Vjerovjesnik.v..a. uo~io je njegove plemenite osobine. hu{kaju}i ih na Poslanika. Tako su dva Sa’da na najbolji na~in slu`ili islamu. i njegove strijele probadale su njihova tijela.a.s.v.” Sa’d je strogo vodio ra~una da ensarijski bajrak bude u prvim bojnim redovima i da se vihori nad glavama mud`ahida. ugostili i opremili svim potrep{tinama..s... Tu je Sa’d doku~io dubinu prezira u du{ama Kurej{ija i veli~inu neprijateljstva koje nose prema Allahovom Poslaniku. prije nego {to on uni{ti i posljednji kip na Poluotoku. s. s. dovoljno govori ~injenica da je on bio vo|a ensarija u svim ratnim pohodima koje je vodio Resulullah. s. Sa’dovu odanost islamu i spremnost na `rtvu najbolje je pokazala Bitka na Hendeku. Po~eli su sklapati ugovore sa nekim plemenima kako bi bitka bila odlu~uju}a i pobjeda sigurna. s. Alija ibn Ebi-Talib nosio je bajrak muhad`ira.a. s. s. te se s njim savjetovao u ve}ini va`nih stvari.

s.v.s. Sa’d ibn Ubade nosio je zastavu ensarija me|u muslimanskom vojskom koja je brojala deset hiljada mud`ahida.v. pozva ga u stranu i re~e: “Bo`iji Poslani~e. pa reko{e: “Bo`iji Poslani~e.. poluglasno je rekao: “Danas }e se odigrati krvavi boj...v. uputi dovu za njih i obradova ih pobjedom. Na dan osvajanja Meke. visoki polo`aj i pobjedu islama. posebno tamo gdje mogu pokazati ja~inu.a. ne}e dobiti od nas ni{ta osim sablji. a kamoli sada kad nas je Allah. `ele}i umanjiti Sa’dov zanos i urazumiti ga da su oprost i samilost obilje`je muslimana. s. s.a. I jedan i drugi Sa’d reko{e: “Bo`iji Poslani~e.v. danas }e Allah poniziti Kurej{ije”. uradi. pozvao je Sa’da i tra`io da bajrak preda svome sinu Kajsu ibn Sa’du. to {to sam vam predo~io jeste samo moje mi{ljenje. te da }e ukoliko pristanu na davanje jedne tre}ine plodova.. iskazuju}i Poslanikov. nisu nikada mogli ni pomisliti da to dobiju od nas kada smo bili u d`ahilijetu.. obrati Ebu-Sufjanu rije~ima: “Danas je dan milosti. tako mi Boga.a. prolazio pored njega u grupi ensarija. s. d`.s. a pogotovo njihovoga Poslanika. uputio tobom.a. hvale}i i slave}i Allaha. uzvikuju}i tekbire.s.{. d`. Nije bilo lahko zaboraviti one koji su se borili protiv Allahova Poslanika.s.” Resulullaha. bit }e dozvoljeno i ono {to nije bilo.” Poslanik. pa kada je Poslanik..a.{. Sa’dova snaga i o{trina spram mu{rika pokazala se i kod osvajanja Meke.s. d`.. s.” Utom se Poslanik. ne mo`emo garantirati za Sa’da da se ne}e upustiti u sukob sa Kurej{ijama. Upoznao ih je sa pregovorima sa Benu-Gatafan. posavjetova sa ashabima. koriste}i sve na~ine da mu napakoste. odabra Sa’da ibn Ubadu i Sa’da ibn Mu’aza i sasta se s njima da se dogovore o datom pitanju...v. nije htio sam donijeti odluku. Prolaze}i pored Ebu-Sufjana. s.v. im re~e: “Nije mi ni{ta nare|eno.a. . ve} se. koga je malo podalje ugledao.” Oni reko{e: “Bo`iji Poslani~e. Ebu-Sufjanu se nije svidjelo {to je ~uo. ako ti je ne{to nare|eno da uradi{. jesi li ti naredio da se ubija tvoj narod? Sa’d misli ratovati i ubijati.{. Izme|u ostalih.Ashabi Allahovog Poslanika 427 Znaju}i za zahtjev Benu-Gatafana..a.” U isto vrijeme. pa zahvali Allahu. s.s. Ali ako nije. a ve} su ~uli {ta je rekao Sa’d i vidjeli reakciju Ebu-Sufjana. s. obradova{e njihovi stavovi. kako je imao obi~aj u dunjalu~kim stvarima..” Utom do|o{e Osman ibn Affan i Abdurrahman ibn Avf.v.. istupiti iz pakta sa Kurej{ijama..

s..v.” Sa’dov otac Ubade naslijedio je od svog oca navike hizmeta i pomo}i drugima. d`.v. da u|e?’ Odgovorio mi je: ‘Pusti da jo{ koji put ~ujem njegov selam. zavolio ga je zbog plemenitih i prefinjenih osobina koje je posjedovao.428                                                      Ashabi Allahovog Poslanika URO\ENA DARE@LJIVOST Sa’d je bio o{tar na bojnom polju i nemilosrdan prema Allahovim neprijateljima..v. Resulullah. s. U njoj su gladni hranjeni. sav usplahiren od radosti. neko dvojicu. s.. koji se raznosio po ku}ama njegovih `ena. Odrastao je u ku}i dare`ljivosti i plemenitosti. Pa sam upitao oca: ‘Zar ne}e{ pozvati Poslanika. njegovoj porodici i imetku.s.” Allahov Poslanik. otvorenoj za sve. neka je na njih selam Allahov.s. s. Rijetko se plemenitost naslije|uje s koljena na koljeno. s. Nema slave bez djelovanja. ali njegovi postupci odlikovali su se plemenito{}u koja je bila ukorijenjena u njemu. rije~ima: “Gospodaru moj. a ni ja malom nisam pristojan. te serjed65 . a onda bi mu dao pe{kir natopljen {afranom.. a siroma{ni i putnici namjernici nalazili uto~i{te.v.{.{.a.s. jer je taj islamski pozdrav smatrao dovom blagoslova. obaspi Tvojim salavatom i milo{}u Sa’da ibn Ubadu.a. A kada bi se u Medini okupio veliki broj ljudi.. d`.. neko bi poveo da ugosti jednoga.’” Jedne no}i ulicama Medine prolomi se glas: ... a on ga je tro{io na Njegovom putu ne broje}i utro{eno. Sa’dov sin Kajs bio je jedan od najdare`ljivijih Medinelija. Gospodaru moj.v. upu}uju}i dovu Allahu..: ‘Gospodaru moj. neko grupu. s. A opet. s. Njegov djed Dulejm bio je najplemenitiji ~ovjek svoga vremena. meni ne pristoji malo. pa bi ga primio i naredio da mu se donese voda za kupanje.a. a ni djelovanja bez imetka. Rado je ulagao u sve vidove dobrotvorne pomo}i.a.{. Obradovao bi ga svaki selam Allahovog Poslanika.s. kao {to je to bio slu~aj sa Sa’dovom porodicom. Prenosi Kajs ibn Sa’d: “Posjetio nas je jednom Allahov Poslanik. razmi{ljanja i brige o stanju muslimana.a.’ Otac mu je na to samo tiho odgovorio. Allah. pa mu je slao veliku koli~inu hrane s mesom.’ Onda bi pohitao pred Poslanika..a.s. posjeti jer je znao da donosi blagoslov njemu.s. s. podari mi slavu. Odredio je telala da svaki dan objavljuje me|u ljudima: “Ko voli mast i meso neka svrati u kuhinju Dulejma ibn Harisa.s. a Sa’d osamdesetericu. Ta je ku}a bila poput uto~i{ta u kome bi se odmorio nakon dana prepunog obaveza.a. digao bi potom ruke i zamolio Allaha. d`.v.s.a. U Sa’dovoj bi ku}i na{ao mir i podr{ku nakon dugih razgovora. Sa’d je uzeo sebi obavezu da svaki dan po~asti ili ugosti Vjerovjesnika. i ulaze}i nazvao selam: ‘Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. dao mu je ogroman imetak.v.v. Sa’d se radovao svakoj Poslanikovoj.

v.. suprotstavi{e se na putu tom neda}ama. Znate da }ete cilj kome stremite.Ashabi Allahovog Poslanika 429 O Sa’de. Nije propu{tao priliku da razjasni ili prokomentira stvari koje su to zahtijevale. d`. pored onih koji su za{titili i pomogli.. poglavar Hazred`a.{. tra`e}i od Allaha d`ennete . Njegove osobine. s. Posebnu pa`nju obratio je na pojedine arapske prvake koji su neposredno prije toga pre{li na islam-one ~ija srca treba pridobiti za islam-kako bi se osjetili po~a{}enim i da bi njihovim ulaskom oja~ao islam.s. Nakon bitke i pobjede na Hunejnu. koje sigurnost zna~i svakom vjerniku.. o Sa’de Evsi. o Sa’de Hazred`i..v. Dva Sa’da opjevana ovim stihom jesu Sa’d ibn Mu’az. me|u njima i ensarije na ~elu sa Sa’dom ibn Ubadom.a.s. s.irdevsa. s.irdevsa ~ekaju.v. ^ISTOTA DU[E @ustrina i odlu~nost u postupcima ocrtavale su Sa’dov karakter. A nakon {to bi mu Resulullah. podijelio je ratni plijen.a. znanijim od svih i kaju}i se Allahu.v. . pogotovo ensarije. postupcima. pojasnio kako je ispravno. suprotstavi.s.s.. a to je i od drugih zahtijevao. Smjesta je reagirao na sve {to je u suprotnosti sa njegovim uvjerenjem. s. Uprkos njegovoj neopisivoj ljubavi prema Allahovom Poslaniku.a. dosti}i. odavale su i oslikavale ~isototu du{e i plemenitost duha.s.a. bez straha i bojazni od pote{ko}a. Bio je jasan i odre|en u svakoj prilici. bez sumnje. ~esto je znao postavljati pitanja koja su se kosila sa nekim Resulullahovim. priznaju}i Poslanika. Allahov Poslanik.a. ili da im se. Bilo je to na ra~un predvi|enog dijela za prve muslimanske borce. i spremnosti da polo`i `ivot za njega. s. kod Allaha Ljepote . pjesnik Hasan ibn Sabit tu je situaciju zabilje`io ovim stihovima: Pri|i Resulu i zovni ga imenom. odazvaste se uputi vje~noj. s. budi nam za{titnik.v.v.. tako ih nazva Allah zbog svega {to su ~inili. Ve}ina je osje}ala nelagodu zbog ovakvog postupka.a. starje{ina Evsa. za Njegovu vjeru dok su ratovi bjesnili. a Poslanikov. na {ta pozva Sulejm 66 iako su udaljeni. i Sa’d ibn Ubade. eventualno. smirio bi se i prihvatio to. vo|o na{ juna~ki. jer one koji iskreno za uputom tragaju.s.

s... i bez igdje i~ega.. s. njegovom podjelom i udjelom. “Tako mi Allaha. grupa ensarija nije zadovoljna onim {to si uradio s plijenom.v. i razgovara s njim.. {ta ovo ~ujem o vama i {ta mi to zamjerate? Zar vas nisam na{ao u zabludi.s. i briga za muslimanskim vo|stvom. Tu su odr`ali sastanak i dogovorili se da .. i protjeran pa smo te prihvatili.v.v. obrati: “Ensarije.” Nakon ovih Poslanikovih rije~i mnogima se bilo te{ko suzdr`ati da ne zapla~u i pokaja{e se. pa vas je Allah obogatio. s.a. Allahov Poslani~e i jo{ bolje i vrednije od toga”. Onda je Resulullah. s.a.v. Rekao mu je: “Bo`iji Poslani~e.s. Allahov Poslani~e?”... Nakon {irenja vijesti o Poslanikovoj. nastavi: “Ensarije. pa jednoglasno reko{e: “Zadovoljni smo Allahovim Poslanikom. pa smo ti povjerovali. pa vas je Allah uputio. pa smo te utje{ili. i u oskudici. u~inili vi ensarije.s.v.. pa ensarije ni{ta od toga nije zapalo. s druge.a.v. Poslanik. da ste.. s. preselio na ahiret.” SEKI.a. rekli biste i bila bi to istina koju bih i sam potvrdio. s jedne strane. sve {to sam spomenuo. pa smo ti pomogli.” @ele}i da zna njegov stav. s njima)”. s..a.’ Znate.v. Allahov Poslanik... Sastala se tuga za Poslanikom.s.s. da ho}ete.E BENU-SA’IDE Me|u najtegobnijim situacijama kroz koje je pro{ao Sa’d ibn Ubade bio je dan kada je Allahov Poslanik. Po{to se okupi{e. odgovori Sa’d otvoreno. i odba~en.a. s... reko{e. i razjedinjene. smrti. Podijelio si ga svojim ljudima i jo{ uz to dao pozama{ne poklone nekim plemenima.a. zatra`io da mu sakupi ensarije kako bi im objasnio i pokazao visoko mjesto koje zauzimaju u njegovom srcu. s.. zar ne}ete odgovoriti?” “[ta da odgovorimo. s.” “Recite: ‘Bio si smatran la{cem.. im se sa osmjehom..v. po`urile su ensarije na ~elu sa Sa’dom i ostalim prvacima i uglednicima na mjesto zvano “Sekife Benu Sa’ide”. odgovori{e.s.s.a.. upita ga: “A gdje si ti tu.430                                                      Ashabi Allahovog Poslanika Sa’d je gledao ensarije dok se do{aptavaju i `ale jedni drugima. pa je Allah zbli`io va{a srca?” “Jesi. Resulullah. nakon {to su shvatili veli~inu njegove ljubavi prema njima i duboko priznanje za sve {to su u~inili. lica ozarenog imanom. pa ga njegova otvorenost i iskrenost ponuka da direktno ode do Poslanika. Ibn-Ubade?” “Ja sam jedan od njih (tj.

a ensarijski predstavnik zapo~e: “Mi smo Allahovi pomaga~i.. Neka se Allah.a. Su|eni ~as stigao ga je za vrijeme hilafeta Omera ibn el-Hattaba. izvrsnom mud`ahidu. a kad je Usejd ibn Hudajr od njih zatra`io da Ebu-Bekru daju prisegu na pokornost.Ashabi Allahovog Poslanika 431 Sa’da proglase halifom. oni to redom i u~ini{e. `estokom ratniku. a ukopan je na mjestu zvanom El-Meniha u blizini Damaska. pa neka bude jedan vo|a od nas. govore}i: “Daj svoju ruku. a Omer. uze Ebu-Bekra za ruku i podi`e je. a drugi od vas. Ensarije su jedno vrijeme {utjeli. dajem ti prisegu na pokornost. PRESELJENJE NA AHIRET Sa’d je osjetio da je izgubio uva`avanje i polo`aj koji je u`ivao. posvetiv{i se ibadetu. dare`ljivom vjerniku. a vi muhad`iri ste dio nas. Posjedali su naokolo. Napustio je Medinu i pre{ao `ivjeti u [am. . da rasprave tu stvar.” Tako uradi{e i ostali muhad`iri.{. Povukao se iz javnog `ivota. Kada je vijest doprla do Omera ibn el-Hattaba. pa Ebu-Bekru nije dao prisegu na pokornost. d`. on ode po Ebu-Bekra pa se uputi{e na mjesto sastanka.. namazu i u~enju Kur’ana.” Na ovo se za~uo `amor. r. odred za islam. smiluje Sa’du ibn Ubadi.

.

ajet 90. Sura En-Nahl. ajet 144. Birk El-Gimad je grad u Abesiniji. rec.ikh . Sura Et-Tevba. Sura El-Bekara. za {ta je nagrada potvr|ena sahih hadisima. Kelala: onaj koji umre.Ashabi Allahovog Poslanika 433 BILJE[KE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 “Usdul-Gabeh”. Sura En-Nisa. Emvas: ime oblasti u Palestini. Sura Zilzal. ajet 1-6. Sura Ali-Imran. ajet 45-46. ajet 123. Rje~ju “pratilac” mislio je na Allaha. Aludira se na nostalgiju za vremenom Allahova Poslanika. Mezarje u Medini. i na dono{enje salavata i selama na njega. (prim. [ti}enik islamske dr`ave.{. Ebtah: dolina u Meki.uzeto iz ajeta. Sura El-Kehf. Sunenu Et-Tirmizi. prev. (prim. Sura En-Nisa. a. a nema uzlazne niti silazne loze da ga naslijede. U~a~ Kur’ana. ajet 53. ajet 90-91.). ajet 1-2. ajet 33. ajet 219. . ajet 43. ajet 125-128. ajet 128. Sura Ez-Zumer. Sura El-Maira. glavni grad Palestine. Kuds ili Jerusalem. Ovo je govorio iz svoje skromnosti.s. ajet 255. Sura En-Nahl. ajet 176. d`. “El-Mustedrek ala Es-Sahihajni”. Sahihu Muslim.). ajet 7-8. O tome je detaljnije govoreno pod naslovom “Iskreni savjetnik”. a ovdje se aludira na to na koliko dalek i naporan put su muslimani spremni krenuti. Sura-Mud`adela. Ma’reketul-D`isr: Bitka na mostu. Sura El-Bekara. Sura:Ta-ha. Koji je sva~iji pratilac. 314/3. Sura El-Bekara. “Kurziv”. . Sura Et-Tevba.{erijatski pravni odnos.. jer ga je ve} Resulullah obavijestio da je d`ennetlija. ajet 22. Iftitahi tekbir: tekbir kojim se otpo~inje s namazom. Sura Er-Rahman. Mjesta u ju`nom dijelu Iraka..

Muhammed ibn Mesleme. s. [ehadet: u ovom kontekstu upotrebljena. s. 160. Sura Ali-Imran. i da ne}e mu`evima tu|u djecu podmetati i da ti ne}e ni u ~emu {to je dobro poslu{nost odricati. rasplakavalo ljude. Misli se na prisegu koju su `ene dale Poslaniku. Arapi.a. {to aludira na daljinu i te`inu puta.s. Ehlu-bejt: Porodica Allahovoga Poslanika.. gdje ina~e sjedi njegov brat.434                                                      Ashabi Allahovog Poslanika 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 Ebu-Kubejs: brdo na isto~noj strani Meke. tj. pjesni{tvo je toliko bilo jako i dojmljivo da je izazivalo ratove. zbog na{eg insistiranja ti izlazi{ iz Medine mada to ne voli{. objavio je Kur’an. Tj. prev.a. i da ne}e djecu svoju ubijati.v.s. kada ti do|u vjernice da ti polo`e prisegu: da ne}e Allahu nikoga ravnim smatrati. Arapsko ime .. Simbolika koja donosi sje}anje na veli~anstvene bitke pod vo|stvom Allahovog poslanika. Prisega na rat: spremnost na borbu do smrti protiv svakog ko se bori protiv njih. merd : na perzijskom jeziku zna~i ~ovjek na ~ovjeka Serjed je ger{lo sa mesom. naime. i da ne}e bludni~iti. d`.da budem ponovo ubijen. uveseljavalo tu`ne. str. Telbija: dova koju izgovara musliman prilikom posjete Kabe. .{. Sihr: obmana napravljena vra~anjem. Odnosi se na Osmanovog amid`i}a Umejja ibn Halefa. tako da svi ti mnogobrojni pjesnici nisu mogli.v.) Pti~ije srce: u smislu prefinjene nje`nosti i mehko}e. “. ajet 51.. bili su vrsni pjesnici i govornici. i On je Milostiv.s. da }e poslati poslanika kog su du`ni slijediti (prim. odabrao da bude rival pjesnikinjama. Ova Hinda je `ena Amra ibn D`emuha.v. ajet 169. zaista.53 Izraz za kratko vrijeme Merd. Mjesto u Etiopiji. a koja se spominje u suri El. ova rije~ zna~i pogibiju na Allahovom putu Ehvaz je oblast izme|u Iraka i Perzije.. ka`e: “O Vjerovjesni~e. mnogo pra{ta. da sro~e ni jedan jedini stih ravan makar jednom kur’anskom ajetu. gdje Allah. . a bili su pozvani da to poku{aju. u doba u i prije objave Kur’ana. njihova prisega bila je istog sadr`aja kao prisega i `ena koje su dale prisegu na dan osvojenja Meke. Pogledajte o ovome u “Zape~a}enom d`enetskom napitku”.(prim.. End`e{e el-Habe{i bio je jo{ dje~ak kada ga je Allahov Poslanik.ti prisegu njihovu prihvati i moli Allaha da im oprosti.52. ni{ta nije promijenilo njegova brata.” Zna~i.) Sura El-Maida. Va Muhammedah: Simbolika podsje}anja na veli~anstvene bitke koje je vodio odabrani poslanik Muhammed. s.a. Tj..Mumtehine 12. Iz ovoga zra~i mudrost Allahova. Tj. El-Emin: jedan od nadimaka Allahovoga Poslanika. da ponovo poginem na Allahovom putu i da ponovo do`ivim po~asti koje sljeduju {ehida. Bekijja: ime mezarja. to {to je sjeo na prijestolje.s. a sestra Abdullaha ibn Amra ibn Harama. a. rec. Allah.itnet: u gornjem kontekstu misli se na nevolje i smutnju. u zna~enju “Povjerljivi”.s. a.

.... 41 EL-KADISIJJA I PERZIJANCI .A.....................................................................................................................................................A .................... 31 VO\A PRAVOVJERNIH .............................................. 46 VRLINE OMERA..................................................................................................................... 9 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................................................................................................................................................... ............ 10 PRIMANJE ISLAMA ...... 29 LI^NOST ...............RONT ..................................................................... 10 EBU-BEKR KAO ASHAB ...................................................................... 9 LI^NOST ........................................................................................................................................................................................ 58 NASTAVAK OSVAJANJA NA ISTOKU .......................................A.......................................................................................................................................................... 29 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................... 63 ...........................................................................AN................................................... R..... 27 OMER IBN EL-HATTAB................................... 20 OSVOJENJE [AMA .................................................................................. 52 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................................... ............... 51 OSOBENOSTI ........................................................... 44 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................Ashabi Allahovog Poslanika 435 SADR@AJ PREDGOVOR .. 54 HILA........................................... 51 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................ 35 DALJA OSVAJANJA IRAKA I PRIBLI@AVANJE PERZIJI .................................................... ................................................................................................................. 18 OSVAJANJE IRAKA ..... .............................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. R..................... R... 62 U [AMU ..... R........................................................................................... 11 PRVI HALI........A.................................................. 30 PRIMANJE ISLAMA .......................................................................................................... 15 RAT PROTIV ODMETNI[TVA ...............................................................................................................................................................................................................................................ET ................................................................................................................................................................. 42 OSVAJANJE EGIPTA .................................................... 53 ZUN-NUREJN .........................A... 48 OSMAN IBN A........................................................................................................ 26 VRLINE EBU-BEKRA ............................ 39 POVRATAK NA [AMSKI ........................................................................................... 7 EBU-BEKR ES-SIDDIK..........................................................................................................EMIRUL-MU’MININ ................................. 22 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................

................................................................................................................................ ........................................ 105 VELIKA ^AST ....................................... 96 TE@AK ISPIT ........................................................................................ 103 HID@RA ............... 95 LI^NOST .............................................................................. 103 PRIMANJE ISLAMA ............... 68 ALIJA IBN EBI-TALIB................................................................................................436                                                      Ashabi Allahovog Poslanika OSVAJANJE A.............................. 71 PRIMANJE ISLAMA ............. 106 STALNI D@IHAD .................................................................. 104 U MEDINI ...................................................................................................................................................... 67 VRLINE ..... 81 BITKA NA SI...S................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 65 OPSADA I UBISTVO ............................................................ R................................................. ............................................................................. 98 “BITKA PALMINOGA LI[]A” ........................................................................................................................ 99 PREMA [AMU .......................................................................E BENU-SAIDE ............................. 88 PRESELJENJE NA AHIRET ....................................................... R.................................................................. 103 NJEGOVO IME .........................................................................................................................................................................................................INU ....... 103 LI^NOST .................................................................................................................. 98 SEKI....................................................... 99 BITKA KOD ZATIS-SELASILA ........................................................................................................ 76 HILA.........................................A...................................... 95 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................ 73 U^ENI SUDIJA ......................................................................................................................................... 85 SUD ...........................................................................................................................................A........................................................................................................................................................................................ 100 MUSLIMAN KUREJ[IJA .....................................................................ET ...........................................................................................................................................................A.............................. ................................................. 72 U DRU[TVU POSLANIKA ............................................................................ 102 ABDURRAHMAN IBN AV............................................................ 97 EHTEM ............................................................................................................................................................................................................................................................................................................ A............................................................................................................................................................................................................................................. 90 VRLINE ................................. 95 PORIJEKLO ................ 64 POBUNA ............................................................................. 71 OSOBINE ...............................................................................................................................................................................................RIKE ....................... 101 PRESELJENJE NA AHIRET ...................................................... 96 POVJERENIK UMMETA ALLAHOVA POSLANIKA............................................................... 93 EBU-UBEJDE AMIR IBN EL-D@ERRAH... 106 .................................................................................... 77 “BITKA KOD DEVE” .............................................. R............................................................. 71 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............. .................................................................................................................

.............................................................................................................. 143 .................................... 141 VELIKA SMUTNJA ................................ 122 ALLAHOV LAV ....... 140 LAV SA KAND@AMA .............................................................................................................................................A..................................................................................................................................... 110 SE’ID IBN ZEJD.....................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 437 VELIKI DOBROTVOR ............................. 109 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................... 116 OSVAJANJE [AMA ........ 111 LI^NOST ......................................................... 140 OSVAJANJE PERZIJE ............ 111 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................................................................ 134 TE[KO ISKU[ENJE ................................................................................................................................ 121 AMID@A..................................................................................................................... 119 PRESELJENJE NA AHIRET .............................................. 142 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... ............................. 138 DVA ORU@JA ..................... R.......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 121 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .... .......................... 133 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................ 125 PRVAK [EHIDA .............VEKKAS...................... 112 PRIMANJE ISLAMA ..........A........ 113 NA BOJNOM POLJU ............................................................................................ 108 SKROMNI ...............................................................................................................................................................A............................................................................................................... 124 HEROJ BEDRA .... ...................................................................................................................... 107 POTRES U MEDINI ................. 111 U IBRAHIMOVOJ VJERI .. R........................................................................................................................................................................................................... 127 VELI^ANSTVENOST ISLAMA ......... 119 HAMZA IBN ABDUL-MUTTALIB.............................................................................................................. 109 SLUGA MAJKI VJERNIKA ................................. 130 SA’D IBN EBI ...................................................................................................... R.. 139 @ELJA ZA UDJELJIVANJEM ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 133 LI^NOST ....... 113 OMEROVO PRIMANJE ISLAMA ............................................................................................................................... 121 OSOBENOSTI ..................................................................................................................................... 134 POSLANIKOV DAJD@I] .................................................................................................................................................................................................................................................................................. 137 ZA TEBE BIH @RTVOVAO I OCA I MAJKU ........... 117 USLI[ANA DOVA ........................ BRAT I PRIJATELJ ................................................................................................................................................................................................................ 122 PRELAZAK NA ISLAM ...................... 133 PRIMANJE ISLAMA ................................ 115 ^LAN SAVJETODAVNOGA VIJE]A ...........

.......................................... 149 VELIKODU[NI DOBRO^INITELJ .....................................................................................438                                                      Ashabi Allahovog Poslanika ZUBEJR IBNUL-AVVAM.................................................................................................................................................................................... 175 PRIMANJE ISLAMA ................................................. ....................................................... R....... 145 ^VRSTA VJERA ................................................................. 148 JUNAK U TE[KIM OKR[AJIMA ...................................................................... ............. R.................................................. 165 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................................................................ R.. 147 JUNAK BEZ PREMCA ...................................................................................................................................... 160 BOGOBOJAZNI U^ENJAK ............... 145 LI^NOST ............................................................................ 166 SVJETLOST @ERAVICE ......................................... R.......................................................................................................................................................................................................................... 165 HABBABOVE OSOBENOSTI ........................................................................................................................................................................................................... 178 ............................................................................. 157 “SUDIJA” EBU-D@EHLU ....................................................A.................................................... 173 TALHA IBN UBEJDULLAH..................................................................................................................................... 146 PRVA SABLJA U ISLAMU ............................................................................ 155 IZ POSLANIKOVE PORODICE ................................................................................................................................... 175 OSOBENOSTI ........................................................................................................ 151 PRESELJENJE NA AHIRET ............... 153 POVJERLJIVI DJE^AK . 153 NJEGOVO IME ..... .............. 145 ISLAM ......................................................................................................................................................................................................... 165 TE[KO DJETINJSTVO ..................................................................................... 167 PRAVEDNA OSVETA ................................................................................................................................................................................................... 145 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................................... 159 POVJERENIK BEJTUL-MALA KU................................. 170 U^ITELJ MUSLIMANA .............................................. 176 ^VRSTINA VJERNIKA ....................................... 160 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................ 154 PRVI KARIJA ...................................................................................E ....................................................... 156 PRAVNIK UMMETA ................................................................. 153 PRELAZAK NA ISLAM ................................... 151 ABDULLAH IBN MES’UD................................................................................................................ 175 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................A.................. 170 STRPLJIVI MUD@AHID .................................................................................... 153 LI^NOST ............................................................................................................................................A................................................................................................... 177 TALHIN DAN ..................................................................................................................A............................................................... 158 TE@I OD UHUDA ...................................................................... 162 HABBAB IBN EL-ERETT................... ........................................................................................................................................................................................................................... 172 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................

.......................................... 192 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................. 204 NEPRIJATELJ KIPOVA .................................................................................................................................................................................................... R.................. 186 PRIMANJE ISLAMA ........................................................ ...........................................................................A..................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 206 SKROMNI DOBROTVOR ........................ 182 VELIKA SMUTNJA .................................. 213 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................ .........................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 439 @IVI [EHID ................... 195 NJEGOV ISLAM .............. 185 OSOBENOSTI ................................................................................................ 199 OSVAJA^ D@UNDI SABURA. 213 PRIMANJE ISLAMA .................... ................................................................................ 207 U^ITELJ ..... 213 NJEGOVA LI^NOST ......................................................... 180 U TAZBINSKOJ VEZI S POSLANIKOM...................................................................... R................... ....................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................S......................................................... 203 OSOBENOSTI ......................POZNAVALAC [ERIJATSKOG PRAVA ..................A................................................................ 195 LI^NOST ................................................................................................................................................. R................................ 209 PRESELJENJE NA AHIRET ................................ 185 PREDISLAMSKI PERIOD ... ............. 184 EL-MIKDAD IBN AMR... 180 DARE@LJIVI TALHA .......................................................................................................... 204 POZNAVALAC HALALA I HARAMA ......................................................................................................................................A............................................................... A................................................................................. 196 VO\A ZA IZBAVLJENJE .......... 185 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................................... 189 MILJENIK BO@IJEG POSLANIKA..................................................A...................................................... ........................................................................................................ 186 VITEZ BEDRA ............................. R......................................................... 191 NA POLJU D@IHADA ................................................... 197 ZAROBLJAVANJE HURMUZANA .. 214 .... 200 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................ 211 ABBAS IBN ABDUL-MUTTALIB........................................................................................................................ 195 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................. 187 MUDRI POBO@NJAK .............................................................. 201 MU’AZ IBN D@EBEL.................... 183 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................. 203 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................................... 193 EBU SEBRE IBN EBI-RUHM EL-ESLEMI................................................................S.................................................................................... 203 PRIMANJE ISLAMA ..................................................................................................................................... .................................................................. 196 NA BOJNOM POLJU .................................................................................................................................................................................... A.................................

................................................................................................................................................................. 249 PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................................................................. 241 NJEGOVO PRIMANJE ISLAMA .................................... ................................................................................................................................... 223 ODGOJ U ISLAMU ................................... 253 .............................................................. 246 KA’KA’ IBN AMR ET-TEMIMI................................................................................ ..................................... 237 OSVOJENJE NEHAVENDA ................................... 218 HEROJ BITKE NA HUNEJNU ............................................................... 232 ISKRENI BORAC ........................................................ 217 ZAROBLJENIK U BICI NA BEDRU ........................................................................................................................A............................................................................................................ 224 RANA BORBA NA ALLAHOVOM PUTU ...................................................................................................... 250 NAJPRIJE IRAK ................................................................................A................................................................................................................ 223 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................................................................................................................................ 224 VOLJENI SIN VOLJENOG .................................................................................... 251 PREMA [AMU .................. 228 PRESELJENJE NA AHIRET ............................. 239 SIMAK IBN HAR[E............................................................................................................ 238 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................... 232 HISTORIJSKI SUSRET .......................................................................................................................................................................................................................................................................................... R.............................................. 249 POKORAN MUD@AHID ......................................................................................................................................................................................................................................................... R..................................................................................................................................... 242 CRVENI POVEZ ...................................... R..................................................................................................................................... ................................. ...................................................................................................................................... 241 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................A..................... 242 JEDAN OD JUNAKA BITKE NA BEDRU ................... 231 EL-MUGIRIN PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................ 220 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................................................................... 226 MLADI VOJSKOVO\A .................................................................................................................................................................................................................................................................. 216 ISKRENI SAVJETNIK ............................... 231 OSOBENOSTI ...........................440                                                      Ashabi Allahovog Poslanika NAPAJA^ HAD@IJA .......................................... 223 LI^NOST .................................. 221 USAME IBN ZEJD........................................................................................................ 234 NA KADISIJJI ........................... 227 OKRUTNA LEKCIJA ... 249 IME I OSOBENOSTI ............ R............................................................................... 231 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................................................................................................................... 219 PLEMENITI ........................................................................................................................................................................A...................................................................................................................................... 241 OSOBENOSTI ........ 229 EL-MUGIRE IBN [U’BE... 244 PRESELJENJE NA AHIRET .............

............................. R................................................................................................................................... 257 MUHAMMED IBN MESLEME.................................................................................................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 441 PONOVO U IRAKU ..................................................................... 275 NAMJESNIK MEDAINA ....................................A................................................................................................................................ 259 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................. 292 MEDINSKI MU.............................. 285 SELEME IBN EL-EKVE’A..................................... . 293 .............................................................................. 265 POVJERLJIVI .............ARISI............... 279 NJEGOVA LI^NOST .................... 272 MUBAREK-RJE[ENJE .................................................................................................................................................................................................................................... 284 PRESELJENJE NA AHIRET ...................... R......... 271 PRIMANJE ISLAMA ...................................................................................................................................................................... 266 DRVENA SABLJA ............................................................................................................................................................................................................................................... 268 SELMAN EL-.. 288 PRISEGA NA SMRT ................... 287 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................A.......................................................................................................................................................................................... 280 PRELAZAK NA ISLAM ............................................................................................ 288 JUNAK VRIJEDAN KAO ODRED ......................... 280 VELIKA USLUGA ............................................................................................ 269 NJEGOVA LI^NOST ........................................................................................................................................................................................................................ 255 PRESELJENJE NA AHIRET .................................................................................................................................................................... . 270 KR[]ANIN ................................................................................................................................................................. R..................................................................... 287 SELEME U ISLAMU .......................................................................... R............................................A........................................ 276 PRESELJENJE NA AHIRET ..... 279 SAVEZNIK JEVREJA .................................................................................................................................................. 279 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ......................................... 269 VATROPOKLONIK ........................................................................................................................ 287 OSOBENOSTI .. 278 NU’AJM IBN MES’UD...................................................................................................... ........................................................................................................................................................................................................................................................................ 261 PRVI DOBROVOLJAC ...................... 259 PRIMANJE ISLAMA ................................................................................................................. 282 NOSILAC BAJRAKA ..... 259 NJEGOVA LI^NOST ................................................................. 268 PRESELJENJE NA AHIRET ...........................................................................................................................A.......TIJA .................................................................................................................................................. 260 ASHABSKA PORODICA ..................................................................... 273 SELMAN JE OD NAS .................................................................................................................................. 261 PRAVEDNA OSVETA .................................................................. ........................................................ 269 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................................

.................................... 304 [UTLJIVI MUD@AHID ...................... 295 OSOBENOSTI ......................................................................[................................................................................................................ 329 ...... 303 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..........442                                                      Ashabi Allahovog Poslanika PRESELJENJE NA AHIRET ............................................. 327 ABDULLAH IBN AMR IBN HARAM EBU-D@ABIR............................................................................................................... 312 PRIMANJE ISLAMA ............................................. 311 LI^NOST ...........................................................................A........ .....................................................A. 294 EL-BERA’ IBN MALIK..................................................................................................................................................A....................................A................................................................................................................................ 315 ^VRSTA VJERA ..... .................................... 311 RESULULLAHOV.......................... 323 SU\ENJE HURMUZANU ...................................................................................................................................................................... ................................ 303 OSOBENOSTI ................................................................................................ 320 ^VRSTO VJEROVANJE ...... D@..................................................A.................................... 296 BITKA NA JEMAMI ............................................. NEPRIJATELJ ......................................................................... 304 DEVMETUL-D@ENDEL ............................................... PUTU ........ R................................................................................... R.................................................. R................. 311 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ........................................................................................................................................................... ........................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 322 JUNAK TUSTURA ................ 319 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................. 320 DOBROVOLJAC KOJI PRITI^E U POMO] .............................. 310 PRESELJENJE NA AHIRET ..........................S................................ A. 299 [EHADET ..................................................................................................... R................................................................................................................................................................................................................ 305 OSVAJA^ POLUOTOKA ............... ................ 298 BITKA KOD EHVAZA ............................. 325 POGLAVAR PLEMENA ............................. 296 @ELJA ZA [EHADETOM NA ALLAHOVOM..... 319 PRELAZAK NA ISLAM ..................................................................................................................................................................................................... 295 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................................................................................................................................................................................................... 313 PRVA TELBIJA ....................................................................................................................................................................................................................................................................... 310 SUMAME IBN USAL.......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 301 IJAD IBN GANM..................... 319 OSOBENOSTI ........................................................................ 308 NAMJESNIK [AMA .................................................................................................... 303 PRIMANJE ISLAMA ................. R................................... 295 PRIMANJE ISLAMA ................................... 316 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................... 318 MED@ZE’ET IBN SEVR.................

............................. R............................ R............................................................................................................................................................................................................................................................... 355 POBO@NJAK ........................................................ ............................................................................................................................................................ 354 U ALLAHOVOJ. 335 NJEGOVA LI^NOST ........................................................................................ 363 OSLOBODILAC LATAKIJE .................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................. 336 USTRAJNI U ISLAMU .............................. ...................................................................... 344 SALIM-[TI]ENIK EBU-HUZEJ....................[.................... 340 JUNAK NEHAVENDA ............................ 338 U SA’DOVOJ VOJSCI .................................................... 364 .......................... 335 MUBAREK-KU]A ..................................................................................................................................................... 353 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .............................................................................................................................................................................................. 332 HLAD OD KRILA MELEKA ................................................................... 334 EN-NU’MAN IBN MUKARRIN..........................A................. 353 NJEGOVA LI^NOST .................................................................................................... 347 HRABRO DR@ANJE ......... D@................................................................................................................. ZA[TITI ...............................A......... 353 PRIMANJE ISLAMA .................................. 346 U D@IHADU ............................................................................................................ D@................................................................................................................................................................................................. R...........A..........................................................................................................................................................................................................................................................................................................A.................. 354 MUHAD@IR ....................................................................... 361 ZASTUPNIK .........Ashabi Allahovog Poslanika 443 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ....................................................................... 329 STARJE[INA ............................................................................................................................................................ 359 SAIB IBN OSMAN ................................................................... 360 UBADE IBN SAMIT........................... 342 NAIM NASTAVLJA ZADATAK ........................................................................................... D@........................................................................ 346 NAUKA I PO[TENJE ....... 335 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .. 361 LI^NOST ................................................................................................................................................ ....................................[.................... 345 PRIMANJE ISLAMA ......................... 330 [EHID ...................... R.......................................................E.......................................................................................................................................................................................... 337 U HALIDOVOJ VOJSCI ................................[.................................. PUTU ............................. 339 HISTORIJSKI SASTANAK . ....................................................... 361 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................... 345 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............................................................. 348 [EHADET NA ALLAHOVOM................................................................................................................................................... 358 PRESELJENJE NA AHIRET ..................................................................................................................................................................... 349 OSMAN IBN MEZ’UN............................. 345 NJEGOVA LI^NOST . 362 ODANOST ALLAHU............ .............

. 403 ................................................................................................................ R......................................................................................................................... 387 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..................................................... 395 LI^NOST ..............................A................................................... 396 OBE]ANJE I ISPUNJENJE .................................................................URAT IBN HAJJAN.......................................................... 379 LI^NOST ..............JANOV VODI^ .......................................................................................E IBN EL-JEMAN....................................................... 379 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .... R............................................................................... 367 SE’ID IBN AMIR EL-D@UMEHI................................. 395 PRELAZAK NA ISLAM .............................................................................................................................................................................. 391 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................................................................................................................................................................................................................... 380 POVJERENIK ODGOVORNIH POSLOVA ......................................................................................................................... ......................................................... 371 SKROMNI VJERNIK ............ 387 OSOBINE ........................................................................................ 398 OBAVJE[TAJAC ..........................................A................................................................................................................................................................................................................................................ ............................................................................................................................................................................................................................................................................... 382 EL-KADISIJJA .............................................................. 374 NAMJESNIK HIMSA .... 399 NOSILAC BAJRAKA ................................. 386 ................444                                                      Ashabi Allahovog Poslanika BISTRI U^ENJAK .......................................................................................................................................................................................................................... 397 POZNAVALAC TAJNE ............... 366 PRESELJENJE NA AHIRET ........................................................... 377 GALIB IBN ABDULLAH................. PUTU ............................................................................................................................................. 402 PRESELJENJE NA AHIRET ......... 379 PRIMANJE ISLAMA ......................... 384 PRESELJENJE NA AHIRET ............................................... 388 KUREJ[IJSKI UHODA ................................................................................ 387 EBU-SU....................................................................................................................................................................................................................................................... 380 ISKU[ENJE ............................. D@............................ R......................................................................... 369 NJEGOVE OSOBENOSTI ..............................................A...........................................................................................[....................................................... 396 TEGOBNA NESRE]A .............................. 369 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ...................................................................... ................................................ 390 U VOJSCI PREMA IRAKU .......................................................................................................... 389 ^ESTITI VJERNIK ......................................................................................................................................... R.............................................................................................................. 393 HUZEJ............................................................................ 369 KUREJ[IJSKA ZVJERSTVA . 369 BORBA NA ALLAHOVOM............................................... 401 NAMJESENIK EL-MEDAINA ..................................................... ................A.................................................................................................................................................................................................... 395 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ..... 381 JUNAK EL-BUVEJBA .............................................................................................. 375 PRESELJENJE NA AHIRET ..........

......................................................................................................................................................................................................................... 411 AMR IBN MA’D JEKRIB.................................................................................................................. 420 SA’D IBN UBADE............................................................................................................................................................................ 415 ODMETNIK ....... 413 NJEGOVO IME I PORIJEKLO .................... 433 .......................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................... 423 PRELAZAK NA ISLAM ......... 424 ZAROBLJENIK ...................................................... 423 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ................................................ 414 AMROVA SABLJA “SAMSAME” ...................... R............................................................. R................................................................... 417 JUNAK KADISIJJE .............................................................. 429 SEKI........................................................................... .............................................. 425 NOSILAC BAJRAKA .......................................................................................... 416 NADOKNADA ........ 405 NJEGOVO IME I PORIJEKLO ............... 406 NAMJESNIK HIMSA ........................A...................... 405 NJEGOV ISLAM ................................ ..... 418 [EHID ................................................................... 430 PRESELJENJE NA AHIRET .......................................... ................................. 431 BILJE[KE .............................................................................................................................................. 413 OSOBENOSTI ....................................................................................Ashabi Allahovog Poslanika 445 UMEJR IBN SA’D...........................................................................A...................................................................................................... 405 OSOBENOSTI ......................... R....................................................A................. 428 ^ISTOTA DU[E ....................................................... 423 LI^NOST ..............................................................................................................................................................................................................................................E BENU-SA’IDE ................................ 409 PRESELJENJE NA AHIRET ........ 426 URO\ENA DARE@LJIVOST ................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................................ 406 TE@AK ISPIT ........................................................................................... 413 PRIMANJE ISLAMA ........................................................................................................