URO BASLER

STARI GRAD SREBRNIK I PROBLEMATIKA NJEGOVE KONZERVACIJE

Stari grad Srebrnik, onakav, kakvog danas vi dimo, nosi obiljeje stratekog objekta. 1 Prvobitno je po svoj prilici bio izgraen kao feudalni zamak, ali je pored rezidencijalne funkcije imao karakter straara u sistemu utvrenog limesa iz meu ravne Panonije i preteno planinske Bosne, titei na taj nain podruje juno od Save od aspiracija potestata krune svetog Stjepana. Tu svoju ulogu brania irokih podruja on je, s vie manje uspjeha, igrao nekoliko stoljea, pa i u doba turske dominacije u naim krajevima, kada su politika stremljenja tendirala povremeno i u protivnim pravcima. Opis i historijat grada dali su dr. iro Truhelka i prof. Hamdija Kreevljakovi. 2 Srebrnik je u Srednjem vijeku pripadao upi Usori i leao nadomak njene istone granice. Naj stariji spomen o njegovom postojanju datira iz prve polovine XIV vijeka. Kad je, naime, 1332 godine dolo do spora o posjedu Stona izmeu bosanskog bana Stjepana II Kotromania i srp skog kralja Duana, Dubrovani su osjetili da je doao pogodan as da Ston uzmu pod svoju vlast. Republici je diplomatskim putem uspjelo da iz miri oba vladara, ali je Ston uzet kao cijena za uinjene usluge. Bosanski ban i srpski kralj su se sveano odrekli prava na ovaj posjed. Poetkom februara 1333 godine poe dubrovako poslanstvo u Bosnu da dobije pismenu potvrdu za dato obe anje. Ban Bosne, Usore i Soli je tada stolovao na Srebrniku. Na njegovu se dvoru slavilo posebno U starim dokumentima slavenske redakcije grad se naziva Sr'brnik' (1333). te Srebrnik' (XV vijek). U talijanskoj transkripciji piu Srebrnich (1333), u madarskim dokumentima Srebranich (1408), a njema kim Srebernick (1718) i Srebernik (1790). Truhelka pie Srebrnik, a Kreevljakovi Srebrenik. 2 Dr. iro Truhelka: Nai gradovi, Sarajevo 1904, str. 6974. Hamdija Kreevljakovi: Stari bosan ski gradovi. Nae starine I, 1953, str. 40. 3 Fr. Mikloi: Monumenta serbica, Wienae 1858, str. 105107.
1

slavlje: banu se upravo rodio sin. Bila je to odlina prilika da se u posebno prijatnoj atmosferi po stigne cilj. Poslanici su stigli pod Srebrnik, gdje im ban dne 15 istog mjeseca izdaje darovnicu sa zlatnim peatom, kojom Dubrovakoj Republici za siva vremena priznaje vlast u Stonskom rtu i Prevlaci. 3 Banski dvor tog doba bio je nesumnjivo jedno stavno opremljen, ali se to ipak moe smatrati najsjajnijim danima starog Srebrnika. Grad je, naime, kasnije vidio i mnogo tekih dana. Prvi put pada Srebrnik u madarske ruke 1393 godine, za vrijeme vojnog pohoda kralja Sigismunda. Na Srebrnik tada dolazi madarska po sada, ali tekom mukom zadrava taj posjed. 1405 godine bosanska je vojska u protunapadu, usmje rena izmeu ostalog i na srebrniku posadu. Na elu vojske nalazi se kralj Tvrtko II. Rat traje pune tri godine (do 1408), a svrava tekim pora zom bosanske vojske pod Doborom. Da bi oslabio Bosnu, kralj poklanja Srebrnik srpskom despotu Stefanu Lazareviu, no samo nominalno, budui da je madarska vojska i na dalje ostala kao posada na gradu.

Sl. 1. Geografski poloaj Srebrnika

119

Sl. 2. Srebrnik u drugoj polovini XVIII vijeka. Po kuaj rekonstrukcije retuom po modernoj fotografiji

U ljetu 1426 godine prodiru Turci dvaput u upu Usoru te dolaze i pod Srebrnik. 1430 godine vidimo na gradu jo uvijek madarsku posadu. Po elji Dubrovana, naime, madarski zapovjednik Srebrnika pljaka Pavlovia zemlje za vrijeme Konavojskog rata (14301433). 1463 godine Turci unitavaju srednjevjekovno bosansko kraljevstvo. Kralj Matija Korvin jo iste godine preotima vei dio Bosne iz turskih ruku, i na Srebrniku formira jedno od arita akcije za odbranu Madarske od turskih nasrtaja. U pogra ninim sukobima grad nesumnjivo mnogo trpi, do 1520 godine, kada slabo opremljen nakon 10-dnevne opsade pada pod tursku vlast. 4 Srebr nik time gubi nekadanji znaaj, budui da se velika bojita tursko-evropskih sukoba pomiu daleko na sjever. Stari bosanski utvreni limes gubi svoju vanost, a Srebrnik ostaje, po svoj pri lici, naputen, ili za jo neko vrijeme s manjom posadom. Kada je 1701 godine formirana Gradaaka ka petanija, u njen je sastav uao i Srebrnik. Nije nam poznato koja mu je uloga tada dodijeljena u igri koja je prethodila Poarevakom miru. 1718 godine austrijska granica potee se 1 sat (djelo mino i sata) hoda (jahanja) na jug od Save,
4

tako da podruje sjeverne Bosne ostaje strateki neosigurano. Srebrnik toga doba navodi se samo kao selo (vidi sliku br. 6), a iz toga se moe za kljuiti da je stari grad u to doba bio potpuno u ruevinama. U nastalim prilikama Srebrnik, me utim, dobiva ponovno znaaj nekadanjeg po graninog utvrenja, koji ne blijedi ni poslije povratka bosanske Posavine pod tursku vlast, Beogradskim mirom 1739 godine. 1756 godine po stoji na gradu posada iji je zapovjednik podloan gradakom kapetanu. 1777 godine javljaju o ne kim manjim popravcima, to znai da su se zgrade vremenom djelomino obruile. Anonimni izvje taj iz Bosne od 1790 godine spominje meutim 5 Srebrnik ve kao stari zamak, bez podrobnijeg opisa njegovog korienja. Godine 1804 na gradu se nalazi posada od 20 vojnika. Prilikom popisa ratnih zaliha 1833 godine ovdje je nabrojeno 7 topova. Oko 1835 godine Srebrnik naputa nje gova posljednja posada. Tri godine kasnije (1838) on je u ruevnom stanju, a oko 1850 dre se samo jo neki objekti. U gradskoj se damiji, koliko se sjeaju dananji stanovnici, klanjalo jo u drugoj polovini XIX vijeka, ne toliko zbog nedostatka pogodnih bogomolja u okolici, koliko zbog asti i stare slave ovog grada. Toliko nam, u grubim crtama skicirano, govori historija o gradu Srebrniku, a time smo dobili okosnicu za razumijevanje onih materijalnih osta taka, koji su sauvani od zuba vremena i ljud skog razaranja. Ipak nam je vrlo draga injenica da ni jedni ni drugi, mislim na vrijeme i ljude, nisu suvie mnogo otetili ovaj grad. Smjeten u vrlo povoljnim klimatskim uslovima, a za ljude gotovo nepristupaan, grad je do danas ostao odlino sauvan.

Pod utiskom sauvanih historijskih podataka, gledajui ruevine, lako bismo pomislili da se pred nama danas koi stari, srednjevjekovni Sre brnik. Vrlo brzo, meutim, moramo zapaziti da su ostaci starog, prvobitnog zamka vrlo oskudni i svedeni na najmanju mjeru. Ono to danas vidi mo, uglavnom je djelo turskog perioda. Na to nas prije svega upuuju detalji arhitekture, u ije po rijeklo ne moemo sumnjati. Zidine Srebrnika ine homogenu cjelinu. Oni su nainjeni u jednom za mahu, prema jednom cjelovitom planu, i od jedne skupine majstora, a to se kako vidimo nije moglo dogoditi prije dolaska Turaka u ove kra jeve. Iznimku ini kula br. III koja je starijeg datuma, moda jedini objekat srednjevjekovnog grada, koji je zbog posebne funkcije zadran u sklopu kasnijih graevina. Arheolokom istrai5 Genaue Localkenntnis des Konigreichs Bosnien, Wien 1790, str. 14. U Glasniku Zem. muzeja 1908, str. 95112, objavljeni rukopis ovog djela pogreno je datiran.

. Mazali: Teanj; Gl. Z. m. 1953, str. 289290.

120

Sl. 3. Stari grad Srebrnik. Pogled sa zapada preko uvale Srebrnikog Potoka. Kod mjesta A i lijevo odatle je podruje srednjevjekovnog podgraa, koje se kao Podsrebrnik spominje u povelji od 1333 go dine, a danas se naziva Varo. Kod B su nasipi s ostacima arheolokog materijala, vjerojatno nastali ruenjem starog grada u prvoj polovini XVIII vijeka. Ograeni izvor vode nalazi se kod mjesta C. Srebrnike graevine s lijeva na desno: zid sjevernog obora, kula br. II, kula br. III (damija), cisterna, glavna kula (br. IV), stambena zgrada i zid junog obora. vanju na ovom dijelu bie svakako posveena po sebna panja, budui da potezi njenih zidova pokazuju prepravke i dogradnje koje mogu baciti vie svjetla na pitanje arhitektonskih znaajki grada do XVIII vijeka. Namee nam se pitanje: kakav je izgledao grad Srebrnik u februaru 1333 godine, kada je u njego vom podgrau stolovao ban Stjepan II Kotromani, a poslanstvo Dubrovake Republike dolo s ljubaznim estitkama zbog roenja sina i pri krivenim strahom od ishoda pregovora o Stonu. Kako znamo, ban svoju povelju izdaje pod gradom, pod Srebrnikom, ili soto Srebrnich, kako se pie u dodatnoj primjedbi dubrovake dravne kancelarije. 6 Dvor se, dakle, nalazio u podnoju grada, u dnu uvale teatralnog oblika, a povie prodora potoka. Ne znamo kako je izgledao taj dvor, ali nije iskljuena mogunost da arheo lokim istraivanjem u budunosti dobijemo o njemu neke podatke. Gore na gradu, negdje na mjestu dananje glavne kule, stajao je moda donjon sa okru glom ili potkovastom osnovom, kako to vidimo na savremenim utvrdama u oblinjem podruju, na Doboru, starom gradu na Ukrini i slino. Uz njega se vezivala stambena zgrada, siva i oskudna oknima. Mali vrt uz june obronke unosio je neto
6

ivota i arenila u bezbojnost sivih graevina. Do zgrada se uzlazilo stepenicama, poto se prolo kroz vrata pored kule br. III. Tako je otprilike izgledao onaj gornji, za gospodara namijenjeni dio grada. U donjem dijelu (prostori IIII) nalazile su se pomone prostorije, za poslugu i gradsku strau. Sjeverno, ispod grada, u podgrau (suburbium, sotto borgo) bilo je smjeteno nase lje s banovim dvorom. Danas su na tom mjestu njive i panjaci koji nose naziv Varo. Jugu okrenute njive povie Varoi zovu se Kraljevac, a iroki kompleks juno od zamka Gradske njive. Graditelji starijeg Srebrnika nisu umjeli kori stiti majdan filita u blizini grada, iako je on zbog velikog postotka vapnenca vrlo podesan za gra enje. Zidarima koji su negdje drugo bili navikli na rad sa istim krenjakom, on nije ulijevao valjda dovoljno povjerenja. Graevine novijeg Srebrnika izgraene su, naprotiv, iskljuivo od ploastog filita. Kao to nam nije poznato vrijeme kada su udareni temelji prvih graevina na Srebrniku, isto tako nam je ostalo zasad nepoznato dokad je postojao stari zamak. Usavravanjem ratnih vje tina tokom XIV, a naroito XV vijeka, nuno je bilo da se izvre prepravke u fortifikacionim usta novama srednjevjekovnih gradova. U Jajcu vidi mo kako se uvelike popravlja i doziuje grad po-

Mikloi: Monumenta serbica, str. 107

121

Sl. 4. Stari grad Srebrnik. Pogled od istoka

slije 1463 godine, 7 iako je samo nekoliko godina ranije ondje postojala kraljevska rezidencija, u iju su izgradnju utroena nesumnjivo obilna sred stva. Stanje Srebrnika 1463 godine bilo je u fortifikacionom pogledu tee od Jajca. U pograninom podruju, daleko od politikih i kulturnih centara, Srebrnik je opadao, mijenjajui razne gospodare koji su odreda bili linosti perifernog znaaja. Srebrnik je kao sredinji grad bio nesumnjivo popravljan i prepravljan u doba Korvinove Ba novine, dakako u prilikama koje nisu dozvolja vale preveliko razmetanje. Ove popravke bismo mogli prije zamisliti kao obino krparenje na ve postojeim zidovima. Vrlo je vjerojatno da je Srebrnik ubrzo poslije pada u turske ruke, zbog stratekih uslova ostao pust i preputen propadanju. Neumorni putnik Evlija elebija ne nalazi potrebe da se ovamo navrati, a austrijska obavjetajna sluba biljei u prvoj polovini XVIII vijeka samo beznaajno selo Srebernick. Primicanje austrijske granice na obale Save svakako je uslovilo obnavljanje srebrnikog utvr enja. Radovi su tekli nezapaeno od oiju nepo eljnih putnika, dok su slubeni dokumenti o tom inu ukoliko su postojali danas ve zagu bljeni. Srebrnik je, takorei, ponovno izrastao iz zemlje. Da je to moglo biti izmeu dvadesetih i tridesetih godina XVIII vijeka, govori i injenica da su 1777 godine vreni popravci, a austrijska pijunaa ga 1790 godine naziva starim zamkom
7 oko Mazali: Stari grad Jajce, Glasnik Zem. muzeja 1952, str. 72.

(ein altes Schloss). Mislim da je ovim izrazom izreen sud vie o sistemu utvrde, koji je za evrop ske pojmove tog doba bio zaista zastario. Na temelju ovih podataka moemo otprilike sebi predoiti stanje Srebrnika tokom XVIII sto ljea. Grad ponovno dobiva strateki znaaj. Stari, prepravljeni i krpljeni srednjevjekovni zamak to liko je, meutim ruevan, da se o jednom novom popravljanju praktino nije moglo vie govoriti. Graditelji su bili naistu s tim da prokisli i mra zom razbijeni zidovi nisu u stanju da sami sebe dre, a kamoli da odolijevaju prodornosti novih topova, tim prije to su se, sigurno, kao i kod mnogih gradova, sastojali od dva niza zidova: sta rog, srednjevjekovnog, a pored njega dozidanog pojaanja iz doba modernizacije oruja, naroito u XV vijeku. Takve prilike zahtijevale su temeljitu rekonstrukciju. Ostaci zamka su porueni i baeni u provaliju. Od razaranja je ostala sauvana kula br. III koja je, valjda jo poetkom XVI vijeka pretvorena u damiju, i kao takva moda odra vana kroz cijelo vrijeme, dakle i onda kada su ostala zdanja bila potpuno ruevna. Ne bi inae bilo razloga da se zgrada ostavi netaknuta prili kom ponovne izgradnje zamka u XVIII vijeku. Novi Srebrnik je, kako se ini, sagraen u sta rim obrisima, jer je to, moda, bilo jedino mogue u uslovima koje je prualo ovo mjesto. Razumljivo je da mu kao takvom nije bila osigurana aktivna egzistencija za dugi period vremena. U prvoj po lovini XIX vijeka on je naputen od vojske i pre puten propadanju, izuzev damije koja se odra vala jo nekoliko decenija.

122

Srebrnik je smjeten u planini Majevici na nadmorskoj visini oko 500 metara. Ruevine su poloene na stijenama povie usjeka Srebrnikog Potoka, koji tu u blizini ima svoj izvor. Radom potoka erodiran je sjeveroistono od grada veliki prostor u uvalu teatralnog oblika, iji rub nad visuje gradinu za oko 200 metara. Tu se posebno istiu Golo Brdo (kota 719) i Karahum (kota 662). Usjek to ga je prosjekao potok ispod grada du bok je oko 100 metara. Na taj nain Srebrnik je zatien od sjevera i istoka, a otvoren prema jugu i zapadu, kamo se sputaju breuljci do potoka Tinje (nadim. visina 190 m) koji protjee oko 2,5 km daleko na zapad odavde. eljeznika stanica Srebrnik, na pruzi Tuzla Brko, lei oko 4 km zapadno od grada. Skala termikih promjena u atmosferi oko Srebrnika odgovara uslovima umjereno kontinentalne klime. Grad bi bio povremeno izloen jaim udar cima periferne kontinentalne klime, koja u ove krajeve prodire dolinom Save od istoka i sjevero istoka, ali maloas opisani poloaj uveliko ubla ava uslove u tom pogledu. Zadravanje magle u blizini grada svedeno je na najmanju mjeru, pa je tako reducirana i opasnost od prevelikog no nog zamrzavanja vlagom zasienih zidova. Gra evinski materijal donoen je iz majdana u Karahumu, dakle iz prilika koje su klimatski povoljne za poloaj Srebrnika. I ovo se nesumnjivo povoljno odrazilo na sauvanost graevina. Mnoge vrste kamena, a naroito porozni krenjak, neobino su osjetljive na promjenu klimatskih uslova, a na roito u sluajevima kada se iz visoko poloenog majdana snose na graevine u doline rijeka, gdje su u slabom strujanju zraka izloene raza ranju vlagom zasienog zraka u vrijeme nonog smrzavanja. * Konzervacija grada u obliku pripremnih ra dova otpoela je 1954 godine na inicijativu Sreskog narodnog odbora u Tuzli, ijem je administra tivnom podruju Srebrnik pripao u novije doba. Prije nego to je pristupljeno radovima, rije eno je pitanje budue namjene spomenika. Inve stitor je rado prihvatio sugestiju da se iz ove ak cije eleminiraju trgovaki profiti. Zakljueno je. naime, da grad nakon konzervacije bude ureen kao izletite za nedjeljni odmor graana tuzlan skog industrijskog bazena, a za uenike kao jedan od objekata oigledne nastave. Zbog udaljenosti od eljeznike pruge, a poto u blizini nema po godnog svratita, bie potrebno da se na gradu osigura krov da bi posjetioci koji dolaze da ga razgledaju, bili zatieni u sluaju nevremena. Treba predvidjeti i opremiti prostorije za noivanje i za dui, viednevni boravak posjetilaca, ako i to bude ustrebalo. Odlueno je, dakle, da se konzervatorski radovi orijentiraju u pravcu ob nove krovova i najnunije adaptacije prostorija za novu funkciju. Obnova kako emo kasnije

Sl. 5. Stari grad na Ukrini (Gla ?). U oblikovanju izgraenog prostora zapaa se tipska srodnost sa Sre brnikom. Moe se zakljuiti da su se graditelji novog Srebrnika povodili za nekim starijim uzorom. Na zi dovima ovog grada zapaaju se dvije graevinske epohe, zapravo naknadno pojaanje postojeih odbrambenih zidova, nesumnjivo u vezi s usavravanjem ratnih vjetina u drugoj polovini XIV i tokom XV vi jeka. Sudei po arheolokim nalazima zamak je na puten i razoren u drugoj polovici XV vijeka

Sl. 6. Isjeak iz geografske karte I. Berndt-a od go dine 1718. Srebrnik je zabiljeen kao selo na brijegu. Jedini utvreni grad u ovom kraju je Sokol (Zokol) kod Graanice. (Na karti se jo vide neka majevika sela: Iablanitza = Jablanica, Biperi = Piperi, Wacup = Vakuf, Birotzi = Perkovci, Luegwitza = Lukavica, Schelic = eli, Katcowic = Ratkovi,) (Karta precrtana iz Glasnika Zem. muzeja za godinu 1907, str. 190)

123

Sl. 7. Stari grad Srebrnik. Orijentaciona skica. Grad jo nije u cjelini snimljen, a ovaj kroki treba da prui samo priblinu sliku rasporeda graevina o kojima se govori u radu

vidjeti u ovom sluaju pretstavlja zapravo sa mo neznatan korak dalje od konzervacije u vrlo strogom smislu rijei. Budui da se Srebrnik sastoji od nekoliko odvojenih objekata, mi nismo u mogunosti da o konzervaciji grada govorimo kao o jednom jedin stvenom postupku. Svaki pojedini njegov dio pret stavlja u konzervatorskom smislu problem za sebe, za ije su lijeenje potrebni individualni recepti. Pokuaemo, stoga, da ukratko analiziramo sku pine pojedinih objekata. ULAZNA KULA (br. I) je jedini objekat s otro modeliranim bridovima uglova. Kula je izgraena na dva sprata koje rastavlja zidani luni svod. S vanjske strane u prizemlju se nalaze iroka po lukruno zasvedena vrata. U dovratniku se vide rupe na mjestima gdje su bile utaknute baglame. Pod je poploan kamenom. Stropni luk stradava zbog atmosferilija, koje se budui da je kula otkrivena sakupljaju u gornjem spratu, a za tim cijede kroz svod u prizemlje. Prema unutranjosti je ulazni otvor kule jo vei. Gledajui od grada prema kuli, s desne strane se vide ostaci strmih i uskih kamenih ste penica koje su vodile na prvi sprat. Svjetlost u prostoriju na spratu dopirala je kroz dva okna na vanjskom proelju kule. Prozori su maleni i nisko poloeni. Izmeu njih je u zid umetnuta ploa na kojoj je valjda bio zapisan kronogram gradnje, koji je u meuvremenu stradao, jer je kako izgleda posluio kao meta puanih metaka ne kim neodgovornim licima u novije doba. Koso povie lijevog okna nalazi se mala pukarnica. Zidovi kule su gotovo potpuno sauvani, tako da

sadanja niveleta potkrovlja moe uz manje po pravke da poslui kao podloga za krovnu kon strukciju. Krov je neophodno potreban, jer se je dino njegovim postavljanjem moe s uspjehom da zatiti cijeli objekat. Stari krov je bio piramidal nog oblika. Druga se dokumentacija o njemu nije sauvala tako da se ne moe sa sigurnou tvrditi da li je on bio izveden od koso poloenih letvica (indre) ili od kamenih ploa. Na Srebrniku se naime, radilo na jedan i na drugi nain. Prema vrsti pokrova izgledao bi i njegov oblik. Krov od ploe bio je nizak, dok pokrivanje daicama izi skuje strme strane, pa tako i neto laku, ali obino visoku konstrukciju. Postavljanje vrata i umetanje prozora moe se naknadno rijeiti. Pored kule postoji mali prigradak s osnovom trapezastog oblika, zasveden emerom. Prema tra diciji je ovdje bila gradska kuhinja. Postavlja njem krova od filitnih ploa i dozidom uruenog unutranjeg zida, ova bi se prostorija ponovno osposobila za neku korisnu namjenu. Od ulazne kule sputa se prema sjeveru zid koji nakon de setak metara zaokree u pravcu kule br. II. Udno tog zida, kod pregiba izgraen je sporedni izlaz, koji danas slui za komunikacije s gradom, bu dui da je glavna kapija s vanjske strane potpuno nepristupana. I ovom se ulazu teko prilazi, pa je stoga izgraen podzid za mali put i nekoliko stepenica. U unutranjosti zamka izgraene su u okviru pripremnih radova 1954 godine rustine kamene stepenice do ulazne kule. Na taj je nain omoguen prelaz u grad. Stepenice su izvedene od grubo pritesanih ploa filita, umetnutih u sa krivenu betonsku masu. Stepenice se kreu u luku, tako da se odaklegod se gledale samo djelo mino vide. Na taj je nain postignuta njihova nenametljivost kod promatranja gradine. Poseban nacrt za stepenice nije nainjen, ali je radnicima obiljeena trasa. Na gradu, naime, ve postoje jedne originalne stepenice, kojima se od damije uspinjalo ka stambenoj zgradi i glavnoj kuli. Iz voa je, prema tome, imao pri ruci vjerodostojan uzorak za svoj rad. U beton za podlogu novih ste penica primijean je filitni pijesak, da bi se na taj nain ispitale mogunosti za upotrebu slinog morta na delikatnijim konzervatorskim zahvatima, koji e se izvoditi ovdje u budunosti. Eksperimenat je uspio, budui da je zelenkasto-sivi ce ment, izmijean sa plavkasto-sivim filitnim pije skom, dao kvalitetnu masu koja je ne samo po svojoj tvrdoi srodna staroj buci Srebrnika nego se i svojom bojom potpuno pribliila staroj pati niranoj povrini zidova. Od uskog meuprostora s unutarnje strane ulazne kule izgraen je 1954 godine podzid za uski puteljak prema kuli br. II. Na tom je mjestu kre tanje bilo gotovo nemogue zbog teko prohodnih stijena. I pored sveg traganja za ostacima starog prolaza, nisu se mogli otkriti nikakvi ostaci. Po stojala je mogunost da je taj prilaz bio izveden

124

u drvetu, u obliku stepenica koje su se mogle unititi u asu opasnosti. Zid je izveden od filitnih ploa, povezanih betonom, pa se po svom vanjskom izgledu potpuno prilagoava starim graevinama. KULA br. II je u obliku polukruga. Zbog oblika svoje osnove, ona je mogla biti pokrivena visokim krovom od letvica. Kula je lakom drvenom konstrukcijom bila po dijeljena u dva sprata. Jedini otvori bili su pukarnice. Za njenu obnovu potrebna je, prije svega, izgradnja novog krova, budui da kia i otopljeni snijeg nemaju kamo da otiu, nego prokapljuju u temelje, a time ugroavaju stabilitet graevine. SJEVERNI OBOR sluio je kako izgleda za smjetaj topova. Konzervatorski rad sastoji se u izradi zatitnog betonskog sloja na povrini zi dova. Prostor obora treba ostaviti kao travnjak, malu livadu sa nekoliko bunova niskog ukrasnog bilja. Posebnu panju treba posvetiti drenai i odvodima suvine kinice i snijenice. Obino je ve stari graditelj ostavio u zidovima otvore za odvod vode, ali su se oni u mnogo sluajeva za epili i ne vre vie svoju funkciju. Hidrofilna tla, kakva obino susreemo na starim gradovima, reagiraju na ljetne pljuskove pojaanim pritiskom na bone zidove. Ako takvi zidovi nisu ugraeni u ivac kamen, onda po razvlaenoj zemljinoj podlozi lagano klize u pravcu odakle nema pri tiska. Arheoloko iskopavanje u dvoritu ovog obora nee dati sigurne podatke o smjenama kultura na Srebrniku. Zatitni zid ovog obora izgraen je, naime, u XVIII vijeku, pa moramo pretpostaviti da je prije njegove izgradnje bio oien sav pro stor u dvoritu. Konstrukcija zida ne pokazuje, naime, nikakve tragove pregradnje ili nadogradnje na neke ve postojee zidove, a po svojoj struk turi on je istovjetan sa objektima izrazito turskog perioda. KULA br. III. Posebnu panju konzervatora zahtijeva k u l a br. III. Zgrada je po prianju starih ljudi bila jo koncem XIX stoljea aktivna bogomolja. Danas je to, meutim, najslabije sau vani objekat grada Srebrnika, iako to nije moralo da se dogodi s obzirom na doskoranju upotrebu. ta se, zapravo, krije u zidovima i odbaenom ma terijalu ove kule, to emo saznati tek arheolokim istraivanjima. Po nainu gradnje ona se potpuno razlikuje od ostalih graevina. U podu se zapaa okrugli otvor u razmjerima obinog manjeg bu nara. Temeljni zidovi tekli su u raznim pravcima, pa nam se kula priinja samo kao nadgradnja ne kog drugog, ranije poruenog objekta. Kao gra evni materijal upotrebljen je svjetlosivi krenjak, povezan krenim mortom. Po nainu gradnje

to je po svoj prilici srednjevjekovni objekat. U prilog tome govori naoko neznatni detalj u kon strukciji zidova. Za njihovu izgradnju je, naime, upotrebljen sistem drvene armature (vidi sliku br. 8).

Sl. 8. Stari grad Klju. Kontrafor na vanjskom zidu. Sistem zidanja pomou drvene armature tipian je za domau arhitekturu Srednjeg vijeka i turskog doba. Zbog veliine, naina obrade i slaganja kamena u lice zida, nije, naime, dobiven statiki dovoljno sigu ran oklop koji bi izdrao pritisak kae od gaenog krea i sitnog kamena, ime je popunjavana sr zida.

Sl. 9. Stari grad Srebrnik. Osnova stambene zgrade i glavne kule

125

jo vie dogaa kada se podloga zida, zbog utje caja kie i snijega, raspada s vanjske strane zida, dakle na mjestima koja su vie izloena pritisku mase lica zida. U prilikama u kojima smo zatekli kulu br. III, nema smisla govoriti o konkretnim zahvatima koji treba da se poduzmu na njoj. Njih e diktirati rezultati arheolokog pretraivanja koji se nee ograniiti samo na ui prostor oko kule, nego i na nasip odbaene zemlje u podnoju grada. Ovdje su povrinskim pretraivanjem otkriveni brojni ulomci srednjevjekovne keramike, a nisu isklju eni ni drugi nalazi. Zgrada je, kako se sjeaju svjedoci, bila pokrivena piramidalnim krovom od drvenih letvica. GLAVNA KULA. Stepenicama koje odavde vode pored cisterne, dolazimo u gornji dio grada. Njega sainjavaju glavna (donjon) kula, stambena zgrada za posadu i cisterna za zahvatanje kinice. Juno se na stambenu zgradu nadovezuje manji ograeni prostor, i opet jedan obor, koji je ukoliko je postojao u Srednjem vijeku sluio kao mali gradski vrt. Ovaj dio grada ini jednu cjelinu. Tokom po stojanja, on je bio namijenjen za boravak gospo dara. Kod obnove u XVIII vijeku zadran je, kako izgleda, osnovni raspored starog zamka, sada pri lagoen novim prilikama i izmijenjenoj kulturi stanovanja. Glavna (donjon) kula (br. IV) ima osnovu u obliku pravokutnog trokuta s polukruno zasvedenom hipotenuzom. irina ozidanog prostora kree se izmeu 9,5 i 11 metara. Temelji zidova dosiu mjestimino debljinu od 2,85 metara, a debljina u potkrovlju iznosi 1,6 metara. Osim donje, pri zemne prostorije postojala su jo dva sprata, odi jeljena drvenom konstrukcijom. Kula je vjero jatno bila pokrivena drvenim krovom. Na spratove se uzlazilo takoer drvenim stepenicama. Obnova meuspratne konstrukcije ne pretstavlja poseban problem. Leita greda ostala su sa uvana, a kao materijal dolazi u obzir tesana hrastovina, kakav je ovdje obiaj jo i danas. Krov je bio poloen neposredno na zid. Pri dnu mu je data obino blaa kosina. Uz krovni iljak treba u budunosti, kao novost, postaviti gromo bran, koji, dakako, ranije nije postojao. Srebrnik, istina, nije poznat po katastrofalnim udarcima groma, kao, naprimjer, Teanj i Poitelj, gdje su se ti udarci ne samo ponavljali, nego i priinili mnogo tete. Ova se kula moe opremiti za smje taj male zbirke srednjevjekovnih i turskih anti kviteta. Graevina nije sluila za stalan boravak, pa tako nema odgovarajuih instalacija kao, napri mjer, abdestluka, kamina i slino. Sudei po osta cima, zidovi nisu bili obukani.

Sl. 10. Stari grad Srebrnik. Stambena zgrada i glavna kula, presjek AB

Nastali u skromnim tehnikim uslovima, srednjevjekovni gradovi izgraivani su od amorfnog kamena uz obilatu upotrebu krenog morta, kao sredstva za vezivanje. Vezna mo vlanog krea, bez obzira na eventualne druge primjese, razvila se, meutim, suenjem u vrlo dugom periodu od nekoliko godina (pa i decenija). Kamena obloga lica debelih zidova sluila je esto puta samo kao oplata amorfnoj masi od nabacanog kamena i krene buke u unutranjoj sri, a ni u kom slu aju kao sredstva za osiguranje jaine zida. Uspo redno s podizanjem zida u visinu, nije se moglo raunati sa suenjem, pa tako i stvrdavanjem osnove i njegovih dijelova. Kao posljedica toga, novi dio zida bi se slijegao, pucao i raspadao. Da bi se sprijeilo ovo raspadanje, graditelji su doli na ideju da drvenom armaturom (narod je danas zove hatula) pojaaju stabilitet i nosivost zida. U prvo doba zaposjedanja Bosne, Turci se kod gradnje velikih utvrenja jo slue ovim srednjevjekovnim dostignuem, ali ga vremenom napu taju. Prilikom rekonstrukcije Srebrnika ovaj je nain zidanja bio ve potpuno naputen. Solidno graeni zidovi dananjeg Srebrnika nisu doveli do pucanja i otkidanja lica zidova, to je gotovo normalna pojava kod gradova iz Sred njeg vijeka. Ve otsustvo drvene armature (hatula) govori da su zidovi konstruirani ravnomjerno, tj. da je u njihovu sr kamen ulagan tako da se sa vanjskim licima mogao stopiti u jednu cjelinu. Kod srednjevjekovnih gradova lica zidova izvedena su od relativno veih komada kamena, povezanih ta njim slojevima buke, dok u njihovoj sri prevla dava obino krena buka. Ukoliko je kamen tvr eg kvaliteta, postoji opasnost da doe do otre razlike u specifinim teinama izmeu mase lica (u kojoj preovladava kamen) i sri takvih zidova (u kojoj preovladava krena buka). Kao poslje dica nejednolikog pritiska to ga obje mase ine na svoju podlogu, a i slijeganja zida, dolazi esto do otkidanja lica od sri zidova. Ovakav lom se

126

CISTERNA pored kule moe da zahvati oko 3 2 m vode. Unutranja obloga od crvenog hidra ulinog vapna je ve uglavnom otpala. Nova buka za oblogu moe da se uini od smjese cementa i istog rjenog pijeska. Stari stanovnici Srebrnika koristili su se, pored ove cisterne, i izvorom ive vode u podnoju grada. To sudimo po debelom zidu kojim je taj izvor bio okruen i zatien. Zid je u prilinoj mjeri oteen od jednog kopaa blaga koji je oko 1930 godine ondje uzalud rovio. Moe se pretpostaviti da je do tog izvora vodio sa grada neki tajni put, koji se za vrijeme opsade mogao nou koristiti za snabdijevanje posade pit kom vodom. U selu Gornji Srebrnik postoji neda leko grada izvor sa slabim mlazom vode. Moda bi se pogodnom kaptaom mogao ovdje izgraditi re zervoar za dodatno snabdijevanje ovog grada. STAMBENA ZGRADA zajedno sa glavnom ku lom pretstavlja sredinji objekat grada, pa, prema tome, zahtijeva punu panju konzervatora. Nema sumnje da je i tokom Srednjeg vijeka ovdje sta jao najistaknutiji objekat Srebrnika, od koga nam, meutim, nije preostao nikakav neposredni trag. Sadanja zgrada je po svojim osobinama objekat arhitekture turskog perioda, ali nas po svom po loaju u odnosu na glavnu kulu, i po potezima osnovnih zidova, potsjea na neke starobosanske gradove, kao, naprimjer, na stari grad na Ukrini (vidi sliku br. 5). Moramo, stoga, pomiljati da je graditeljima Srebrnika u XVIII vijeku sluio kao uzor objekat koji je tipski srodan gradovima kao

to je stari grad na Ukrini i Dobor, a to je, sva kako, bio prvobitni Srebrnik, tada jo sauvan u ruevinama. U takav okvir oni su umetnuli i ra sporedili prostorije prema potrebama svoga vre mena. Izgled grada prilagoen je plastici terena, dok su raspored prostorija diktirali uslovi smjetaja posade. Zgrada je izduenog oblika. Istonim dije lom proveden je dugi hodnik, osvijetljen sa dva prozora pored sjeveroistonog ugla. Na junom njegovom kraju instalirana su u niama dva nunika sa odgovarajuom kanalizacijom. Iz hodnika se ulazi u etiri sasvim identino ureene prosto rije, od kojih je svaka imala po jedan prozor, veliku glinenu pe i abdestluk u niskoj zidnoj nii. Sjeverna soba imala je jo i prozor u sje vernom zidu, kome u junoj sobi odgovaraju dva dolafa u junom zidu. Pregrade meu sobama bile su od vrlo lakog materijala. Armaturu su, naime, inile grede ija su leita ostala sauvana i pokazuju nam veliinu pojedinih soba. Pod je bio od drveta, a i strop je po svoj prilici bio oblo en daskama. Zgrada je bila pokrivena ploama koje su do bivene u istom majdanu gdje je pribavljen i ka men za zidove. Krov je bio nisko poloen. Nije se moglo ustanoviti u kolikoj je mjeri njegova streha ispadala preko zida. Odvod tekuine iz abdestluka sprovoen je kamenim ljebovima koji su za oko 15 do 20 cm ispadali iz zida. Nekadanja loita vatre bila su prema zidu izolirana ploama od sedre. Preveliki procenat krenjaka u kamenu,

Sl. 11. Stari grad Srebrnik. Stambena zgrada, presjek CD

127

od koga je izgraen grad, uinio ga je neotpornim prema vatri, a to je svojstvo, kako vidimo, bilo poznato graditeljima. Ispod ovih prostorija protee se cijelom du inom zgrade podrum koji je prezidom podijeljen u manju pretkomoru i jednu dugaku dvoranu. Zbog prevelikih padavina svod ove prostorije je u prilinoj mjeri rastresen, ali jo uvijek dovoljno stabilan da moe izdrati teret gornjih prostorija. Kao mjera zatite za ovu zgradu dolazi u obzir izgradnja krova. Budui da na konzerviranom Srebrniku elimo namjestiti uvara, ova zgrada treba da se uredi za stanovanje. Njeno osposobljavanje sastojalo bi se u dodavanju drvne graevinske stolarije, lakih pregradnih zidova, podova i stropa, a sve to u materijalu kome je ogranien vijek tra janja. Dovoenje elektrine struje bi se moralo izvesti vrlo paljivo, tako da ne bi bio naruen starinski izgled zamka. ZGRADA IZVAN GRADA. Ostaje sasvim otvoreno pitanje svojedobne namjene zgrade koja se nalazi i z v a n g r a d a, pri usjeku nasuprot glavnog ulaza. Zgrada je relativno tankih zidova i nema nikakvih otvora. Takoer se ne moe primijetiti nikakva povezanost s ulaznom kulom zamka. Kombinacije . Truhelke 8 u vezi s njenom prvobitnom namjenom nisu prihvatljive. Prije svega, na zgradi nema otvora, pa se tako u nju nije moglo ui, izuzev kroz krov. Na zidovima se, nadalje, ne vide nikakva arhitektonska oblikova nja koja bi bila nuna za podravanje konstruk cije viseeg mosta. Izgleda kao da na Srebrniku XVIII vijeka nije postojao visei most, nego se uzlazilo stepenicama. Oblik zemljita unutar grada nije pruao mogunost za dovoenje konja i kola, tako da su na gradu nalazili zaklona samo ljudi, pa zbog toga nije ni bio potreban visei most. Kao i na kuli br. III i ovdje e se tek naknad nim istraivanjem dobiti osnove za donoenje ko nanih zakljuaka o konzervatorskim mjerama koje treba da se poduzimaju.

Sl. 12. Stari grad Srebrnik. Stambena zgrada, presjek E-F

*
Ako elimo baciti pogled na cjelokupni pro blem koji se odnosi na konzervaciju Srebrnika, treba da sagledamo sutinu toga zahvata. Ovdje nam se, naime, namee prije svega pitanje da li sve zahvate koji stoje pred nama moemo da pro vedemo u okviru koji bismo nazvali konzervacijom, ili se neto od toga mora okvalificirati kao rekonstrukcija, tavie i kao restauracija. Grad Srebrnik, onako kako ga danas uglavnom vidimo, nastao je vjerojatno u prvoj polovini XVIII vijeka, poslije 1720 godine, i to poto su uklonjeni ostaci tada ve potpuno ruevnog sta rog srednjevjekovnog zamka.
8

Dr. iro Truhelka: Nai gradovi, Sarajevo 1904.

Novo utvrenje se u mnogoemu povodi za srednjevjekovnim, za novo oruje tada zastarjelim sistemom gradnje. Bez veeg stratekog znaaja, Srebrnik ionako ostaje izvan dogaaja, budui da je u XVIII i XIX vijeku (granica prema Austriji bila ve potpuno smirena. Postepeno naputan, on je u svom propadanju povremeno gubio jedan po jedan od svojih rastrkanih objekata. Sretna je okolnost da je od unitenih krovova, a na njih se, uglavnom, misli kada se govori o propadanju, ostao izvjestan trag koji dozvoljava autentinu re konstrukciju. Vidimo, naime, da je njihov izgled bio u svemu jednak poznatim oblicima bosanskohercegovakih krovova turskog perioda. Da bismo spasli zgrade Srebrnika od daljeg propadanja, moramo prvenstveno staviti krovove na kule broj I, II i IV, kao i na stambenu zgradu. Naisto smo s tim da je to jedini prikladan lijek u ovom sluaju. Ako, dakle, treba da stavimo neki zatitni krov, onda je jasno da tu prije svega do lazi u obzir rekonstrukcija po uzoru na stari ori ginalni krov od koga se sauvao trag u junom bonom zidu stambene zgrade (vidi crte br. 12). Na kulama se nisu sauvali tragovi krovova, pa se stoga moramo posluiti analognim situacija ma na slinim objektima u Bosni i Hercegovini. Moda je ulazna kula bila pokrivena kamenim plo ama, o emu se, dakako, nismo mogli uvjeriti, ali su kule broj II i IV bile nesumnjivo pokrivene letvicma. Krov od kamenih ploa ne bi se, naime, mogao prilagoditi oblinama osnova, a osim toga je raspon glavne kule (br. IV) suvie velik, a da bi mogao dozvoliti izradu jednostavne konstruk cije koja bi izdrala njegov pritisak. Krov od

128

letvica je obino dosta strmih stranica, kako se to otprilike vidi na rekonstrukciji, slika br. 3. Meuspratne konstrukcije bile su od drveta. Leita greda vide se jo kao udubine u zidu. Te udubine nam dozvoljavaju da moemo vjerno re konstruirati stare konstrukcije, pridravajui se pritom i starih mjera. Kula br. III i sjeverni obor mogu se nakon arheolokog istraivanja konzervirati u stanju u kome su danas zateeni. Ta konzervacija bi se izvela uglavnom izradom zatitnog betonskog na maza pri povrini zidova. U krunu zida ulae se kamenje na taj nain da se dobije vjerna slika konstrukcije zida, tako da se zadrava izgled ruevnosti, dok se posjetiocu prua slika o kon strukciji starih zidova. Dakako da se kod tog po laganja mora postii kosina kojom e otjecati voda. Lokve na povrini zida opasne su zbog zimskog smrzavanja, kada se zbog pritiska leda stvaraju pukotine u zidu. Pedagoke prednosti takve konzervacije pobijaju primjedbe da se ona ponekad granii s teaterskim namjetanjem. Mislim da je izvan diskusije pitanje upotrebe cementa za radove na uvrivanju oslabljenih dijelova zidova Srebrnika. Pitanje je samo u to me k a k o emo se njime koristiti. Mort starih gradova danas je obino dostigao vrstinu kame na, izuzev u sri debelih zidova gdje u veini slu ajeva zadrava uglavnom svoju staru strukturu. Konzervatorske zidarske radove ne moemo vie izvoditi u starim mortovima (istom gaenom kreu, kreu uz primjesu ulomaka opeke, hidrau linom vapnu i t. d.), ne samo zato to nam nije uvijek sasvim tono poznat tehnoloki proces u kom je on nainjen, nego je za vrijeme od neko liko stoljea, otkada postoji jedan zid, u njemu kemijskim procesom dobivena vrstoa morta go tovo ravna cementu. Naa akcija treba, dakle, da se izvodi u materijalu koji je adekvatan postoje em. Konzervator treba da nakon uviaja na sva kom mjestu donese odluku o vrsti morta kojim treba da se zalijei nastala rana. Skala kvaliteta tih mortova je velika poam od lakog produ enog, pa do istog betona. Pri tome treba voditi rauna o koloristikim efektima koji se dadu re gulirati bilo primjesom prirodne materije (lokal nog pijeska), bilo raznobojnim dolomitnim bra nom, koji se proizvodi za izradu modernih fasadnih buka. Pokus na Srebrniku pokazao je da je prirodni filitni pijesak kvalitativno i koloristiki prikladan za mijeanje u betonsku masu. Beton u zamiljenoj konzervaciji Srebrnika ne igra posebno naglaenu ulogu. Njime se, izuzev na dva-tri mjesta, sluimo na sasvim sporednim uvrivanjima pojedinih zidnih povrina. Iznim no e biti potrebno neto vee zidanje oko unu tranjeg lica ulazne kule i njenog prigradka, kao i oko ulaznih vrata u stambenu zgradu.
9
Nae starine IV

Kod postavljanja krovova dolazi takoer u pi tanje upotreba jednog modernog proizvoda: cementno-azbestnih krovnih ploa. Ukoliko bude mogue u majdanu kod Srebrnika proizvesti pri rodne ploe za krovove stambene zgrade i even tualno ulazne kule, moramo pomiljati na izradu sa modernim spomenutim sredstvom. Umjetno pro izvedene ploe razlikuju se od originalnog starog prirodnog materijala zbog svoje male debljine i pravilnog oblika. U sutini su oba naina pokriva nja bliska. Konzervacija koja bi se osnivala iskljuivo na upotrebi betonskih namaza ima svojih mana. Istina je da bi se u tom sluaju vizuelno sauvao zateni status starog grada, ali bi ti namazi mo rali mjestimino biti toliko obilati da bismo arhi tekturi u znatnoj mjeri oduzeli dokumentarnost. U sluaju da se ne bismo odluili za krovove, bili bismo prisiljeni da u tri velika i znaajna objekta stavimo hidroloke izolatore u obliku ljevanih be tonskih ploa sa premazima bitumena. Sakriva njem takvih ploa, improvizacijama kamenih po dova, mi bismo, moda, dobili na obliku, ali ne na sadraju, a mislim da nam je sadraj u ovom slu aju daleko vaniji. Stavljanjem krovova, prozo ra i vrata, mi niim ne mijenjamo bit zateene arhitekture, nego joj samo naglaavamo prvotnu funkciju. Na gradu se moraju stvoriti potrebni uslovi ne samo za ivot gradskog kustosa nego i za posje tioce koji e krae ili due vremena ovdje bora viti. Za potrebe tog boravka moraju da se opreme prostorije u stambenoj zgradi. Njihova oprema treba svakako da bude kompletirana nekim insta lacijama moderne stambene kulture, na koju smo navikli (elektrina struja i slino). elimo da u var grada bude naobraen ovjek, dakle ne samo straar na zidovima, nego i tuma Srebrnika. Takvog ovjeka, jasno, ne moemo prisiliti na i votne uslove iz prve polovine XVIII vijeka, ali isto tako ne smijemo dozvoliti da tekovine moder ne civilizacije tite svojim prisustvom ambijent koji nam prua stara arhitektura, koju elimo oivjeti. Rjeenje lei u rukama spretnog arhitek ta, koji e pomiriti ove dvije suprotnosti. Konzervacija na izloeni nain dozvoljena je u prilikama koje jo danas vladaju u Bosni i Her cegovini. U pripremi izvedbenih nacrta mi se, naime, moemo sluiti brojnim komparativnim primjerima na postojeoj bosanskoj arhitekturi, a izvedbu moemo bez ustezanja prepustiti vjetini naslijeenog umjea naih dunera koji ponekad mogu detaljima dati vie topline nego to to mogu pruiti i sami nacrti. Mi ovdje i danas jo raspo laemo takvim majstorima koji, s naslijeenim poznavanjem zanata, umiju da stvaraju u duhu domae arhitekture turskog perioda, dakle u lan cu tradicija ija je jedna karika i na Srebrnik.

129

ZUSAMMENFASSUNG

DIE BURG SREBRNIK UND DIE PROBLEMATIK

IHRER KONSERVIERUNG

Das Bezirksamt von Tuzla beabsichtigt konservatorische Arbeiten an der Burg von Srebrnik durchzufhren. Die Vorbereitungsarbeiten sind seit dem Jahre 1954 im Gange, und ab 1956 mssten die ersten direkten Arbeiten an den Bauten vorgenommen werden. Die erste urkundlich besttigte Nachricht ber die Burg' datiert vom Jahre 1333, also aus der Zeit, als Banus Stephan II Kotromanic in seinem Suburbium eine Schenkungsurkunde an die Republik von Dubrovnik herausgab. Ende des XIV und whrend des XV Jahrhunderts wird Srebrnik hufig in den Zusammenstssen zwischen Ungarn und Bosnien erwahnt und 1463 sie zur Zentralfestung der Srebrniker Banschaft erhoben. In der Zeit zwischen 1512 und 1526 fllt die Burg, entgltig unter trkische Oberhocheit. Seit dieser Zeit wird Srebrnik ganze 2 Jahrhunderte nicht erwhnt, Bei Errichtung einer Art trkischer Militargrenze, wurde die Lokalfhrung fr das Gebiet um Srebrnik in der Burg von Gradacac errichtet, Srebrnik selbst findet aber nur als kleines Dorf Erwahnung. Die Burg war also eine schwerbeschadigte Ruine, dessen Stand sich erst nach 1718 wieder gebessert hat. Um die Mitte des Jahrhunderts wird ein Aga als Festungskommandant von Srebrnik erwahnt, und 1777 wurden kleinere Reparaturen an den Mauern vorgenommen, die also auf ein nochmaliges Bestehen der Burg hinweisen. Da die architektonischen Details der heutigen Ruine zweifellos trkische Formen aufweisen, kann mit grosser Bestimmtheit angenommen werden dass die jetzt bestenenden Bauten in der ersten Halfte des XVIII Jahrhunderts errichtet

worden sind, etwa um 17201730. Dies ist auch verstndlich, da zu dieser Zeit die sterreichische Grenze bis sdlich des Saveflusses vorgeschoben worden war. Um das Jahr 1850 war Srebrnik ziemlich zerstrt, und bis Ende des XIX Jahrhunderts stand nur noch die Moschee. Auf steilen, fr Menschen schwer zuganglichen Felsen, sowie in gnstigen klimatischen Verhltnissen gelegen, blieb die Ruine von Srebrnik sehr gut erhalten. Konservierungsarbeiten bestehen vor allem in der Errichtung von Dachern ber einigen Gebauden, besonders ber den Trmen Nr. I, II, IV und dem Wohngebude beim Bergfried. Das Moscheengebude (Turm III) in dem wir die einzigen Reste der alten mittelalterlichen Burg sehen, sowie der nrdliche Zwinger (zwischen Turm II und III) werden in der heute bestenenden Lage konserviert. Da auf Wunsch des Investitors Unterknfte fr einen Wchter, und fremde Besucher errichtet werden sollen, wre es notwendig das Wohngebaude in diesem Sinne wiederherzustellen. Dies ist leicht mglich, nachdem alle Elemente der alten Architektur (Dach, Fenster, Ofen, Badenischen, usw.) in besser oder schlechter erhaltenen Resten heute anzutreffen sind, auf diesen Grund eine treue Wiederherstellung gegeben werden kann. Es ist ein glucklicher Zufall dass heute noch die volkstmlichen Baumeister berall in Bosnien in altberlieferter Bauweise ihr Gewerbe ausben mit deren Hilfe eine Wiederherstellung der Architektur des XVIII Jahrhunderts ohne grosseren Schwierigkeiten durchzufhren ist.

130