Tehnički Elementi

Tehniki elementi
1

1. UOPTE O TEHNIKIM ELEMENTIMA U
TRANSPORTNIM SREDSTVIMA

1.1. UVODNA RAZMATRANJA

Do poetka dvadesetog vijeka sva transportna sredstva su pokretana prirodnim
silama: vjetrom, vodom ili ivotinjama. Poetkom devetnaestog vijeka u
lokomotive se ugrauju parni motori a krajem devetnaeestog vijeka lokomotive i
automobile pokreu motori sa unutranjim sagorjevanjem.
Njemaki istraiva N.Oto je konstruisao prvi etverotaktni motor sa
unutranjim sagorjevanjem 1877 godine iako princip rada motora je prvi izloio
Francuz A.Roa 1862 godine a Oto je konstruisao motor koji je radio na tom
principu da bi naredne godine u SAD poela proizvodnja motora (Francuzi
pronalaze, Nijemci razvijaju a Ameri koriste).
Do 1910 konstrukcija automobila je bila potpuno definisana a tridesetih godina
se pojavljuju prvi porodini automobili slika 1.

Slika1. Model automobila mercedes koji je konstruisao Dajmler (1901) sa
zapreminom motora 5,9 l i snagom 26 kW

1938 god. poinje proizvodnja u Folksvagenu po konstrukciji Porea.
Prvi tramvaj se pojavljuje 1837 u Njujorku (parni) i elektrini u Berlinu 1881 a
ubrzo i trolejbusi.
Rijena i pomorska sredstva takoe doivljavaju razvoj do nesluenih granica,
savremene podmornice na nuklearni pogon mogu da preu i do 600.000 km bez
uzimanja goriva.
U istoriji eljeznikog saobraaja znaajna je 1804 godina kada je Englez R.
Trevitik konstruisao i napravio prvu lokomotivu slika 2.

Create PDF files without this message by purchasing novaPDF printer (http://www.novapdf.com)

Tehniki elementi

2

Slika 2. Prva komercijalna lokomotiva Trevtika (1804 g) i lokomotiva
proizvedena u ekoj arganska osmica

Parne lokomotive su dostizale brzinu do 160 km/h uz vrlo mali koeficijent
iskorienja energije, svega 8%.
Dizel lokomotive sa ugraenim SUS motorom i hidraulikim ili elektrinim
prenosom snage se pojavljuju 1920 godine sa koeficijentom iskorienja od 25%
do 45% U savremenom eljeznikom saobraaju danas primjenu imaju
elektromotori jednosmjerne struje odnosno asinhroni motori sa visokofrekventnim
upravljanjem. Danas lokomotive dostiu brzinu i do 350 km/h sa konstrukcionim
rjeenjima na principu vazdunih jastuka ili magnetnog polja slika 3.

Slika 3. Vagoni na jednoj ini i vazdumom jastuku (a,b) i voz na jednoj
ini i elektromagnetnom polju (c)

Tehniki elementi

3

ICE 3 kod Dortmunda IC 1

Voz Maksimalna brzina
Broj
sedita
Jaina motora
ICE 1 328 km/h 345 9.600 kW
ICE 2 310 km/h 400 4.800 kW
ICE 3 368 km/h 415 8.000 kW
ICE T 253 km/h 367 4.000 kW
ICE TD 222 km/h 195 2.240 kW


Tehniki elementi

4
Braa Rajt su prvi poletjeli 1903 godine, a ve1909 god. Blerio je preleteo
Laman. Pojavom gasno turbinskog motora posle Drugog svjetskog rata nastala je
prava revolucija u gradnji aviona. Danas boing 747F za godinu dana moe da
preveze vie tereta nego svi avioni 1939 godine slika4.

Slika 4. Savremeni putniki avioni AIRBUS A 380 I BOEING 747

U procesu razvoja helikoptera javio se problem reaktivnog obrtnog momenta,
naime obrtanje helikoptera u jednom smjeru dovodi shodno III Njutnovom zakonu
do okretanja tijela helikoptera u suprotnom smjeru. Ova reakcija se reava sa
malim propelerom na repu ili postavljanjem dva redna propelera koji se obru u
suprotnim smjerovima. Transportna sredstva specijalne namjene koriste se za
razliite potrebe i na razliitim mjestima obino za podizanje tereta ( dizalice,
kiperi, kamioni, viljukari i td), kretanje ostvaruju preko pneumatika i gusjenica
koji imaju prednosti i nedostatke jedni u odnosu na druge.
Svako od ovih navedenih sredstava maina zavisno od sloenosti ima od
nekoliko desetina do nekoliko desetina hiljada dijelova gdje se neki elementi
ponavljaju. Slino kao to od trideset slova nihovim kombinacijama moemo dobiti
na 100.000 razliitih rijei tako i sa odreenim brojem tehnikih elemenata u
razliitim modifikacijama moemo dobiti razliite maine odnosno konstrukcije.

Tehniki elementi

5
Slino kao to se slova slau u rijei tako se i tehniki elementi se slau u
sklopove i podsklopove.
Sklop je sastavljen iz vie elemenata ili podsklopova i obavlja tano odreenu
funkciju u okviru maine odnosno sredstva (spojnica , reduktor i td.)Veina
elemenata maina ( transportnih sredstava) i jednostavnih sklopova i podsklopova
su sastavni dijelovi transportnih sredstava, to omoguuje da se izdvoje u posebnu
naunu disciplinu Mainski elementi (tehniki elementi).
Zadatak ove naune discipline je razrada metoda pravila i normi u
projektovanju i eksploataciji elemenata, polazei od uslova rada transportnog
sredstva odreuje se najpovoljniji oblik, dimenzije, materijal, stepen tanosti i
kvalitet obrade.
Elementi se dijele na opte i posebne.
Opti elementi su: osovine, vratila, zupanici, spojnice,vijci, podloke i td.i
nalaze primjenu kod svih transportnih sredstava.
Posebni elementi su: kolenasta vratila, klipnjae, kinetiki zglobovi, razni
elementi za prenos obrtnog momenta i sl.
U okviru predmeta tehniki elementi prouavaju se opti mainski elementi
kao neki posebni koji nalaze primjenu na transportnim sredstvima.
Cilj predavanja je da se ukae na one karakteristike na elementima bitne za
eksploataciju i odravanje transportnih sredstava a manje o temama bitnim za
projektovanje i konstrukciju imajui u vidu poslove koji oekuju budueg
saobraajnog inenjera.
Predavanja se nadovezuju na discipline iz mehanike, otpornosti materijala,
tehnikog crtanja i nacrtne geometrije, a u manjoj mjeri na matematiku i fiziku.
U razvoju tehnikih elemenata prisutna je tendencija primjene hidraulikih,
pneumatskih i elektrinih pogona umjesto mehanikih, smanjenja specifine mase ,
standardizaciji sklopova i podsklopova.
Specifina masa transportnog sredstva u odnosu na broj pitnika iznosi: za
automobile-363,avione-250, autobuse-317, eljznicu-1135 kg/putnik i td.

1.2. STANDARDIZACIJA

Na poetku razvoja tehnike svaki je dio maine bio konstruiran i proizveden
pojedinano za potrebe samo toe maine. Poveanjem broja razliitih maina u
toku dugogodinjeg razvoja, stvarali su se uslovi za smanjenje razliitosti oblika i
dimenzija mainskih dijelova elemenata iste namjene i funkcionalnosti. Na taj
nain poboljana je i olakana proizvodnja i eksploatacija maina, postignuta je
znatna uteda u uloenoj energiji, vremenu potrebnom za proizvodnju, materijalu,
uz poveanje pouzdanosti i sigurnosti.

Tehniki elementi

6
Savremena industrijska (masovna) proizvodnja je zasnovana na principu
zamjennjivosti. Zahvaljujui tome jedno sredstvo se montira u jednoj fabrici sa
elementima iz desetina drugih fabrika.
Standardizacija je proces donoenja i primjene propisa u odreenoj djelatnosti
sa ciljem ostvarenja rada, ekonominosti i bezbjednosti.
Standardizacija je zasnovana na provjerenim rezultatima nauke , tehnike i iskustva
na jednoj strani, te sporazuma svih zainteresiranih na drugoj strani.
Standard je dokument, koji je rezultat rada na odreenom podruju standardizacije,
a predstavljen je u obliku propisa koji su prihvaeni sporazumno i potvreni od
strane priznate institucije.
Standard nastaje konsenzusom i obuhvaa pravila, smjernice za projektni ili
kontrolni proraun, ili upotrebne karakteristike maine, sklopa ili mainskog dijela,
te je namijenjen za optu i viekratnu upotrebu. Usmjeren je ka dostizanju
optimalnog stepena ureenosti na datom podruju.

Standardi su naelno neobavezni dokumenti, koje svatko dobrovoljno
upotrebljava. Obvezatnost upotrebe standarda proizlazi iz tehnikih propisa,
ugovora, zakona ili drugih obavezujuih dokumenata.
Razlikuju se sljedei standardi:
osnovni standard obuhvaa iroko podruje i sadri opte odredbe za
odreeno podruje,
terminoloki standard obuhvata izraze, koji se koriste u definicijama,
objanjenjima, ilustracijama, primjerima itd.,
standard ispitivanja obuhvata metode ispitivanja, koje dopunjuju druge
odredbe, povezane s ispitivanjem, kao na primjer uzimanje uzoraka,
upotreba statistikih metoda ili raspored ispitivanja,
standard za proizvod propisuje zahtjeve, koje mora ispunjavati proizvod ili
skupina proizvoda da bi se osigurala njegova (njihova) namjena,
procesni standard propisuje zahtjeve, koje mora ispunjavati proces, da se
osigura njegova namjena,
standard za proraun propisuje postupak prorauna koji se mora provesti
da bi se osigurala funkcionalnost i radna sposobnost mainskog dijela,
proizvodni standardi propisuje zahtjeve, koje mora ispuniti proizvodnja, da
se osigura njena primjena.
Postupak prihvaanja standarda poinje s internom standardizacijom u fabrikama,
koji u suradnji sa srodnim fabrikama , vodi do prihvaanja nacionalnog standarda.
Globalizacijom proizvodnje pojavila se takoer potreba meunarodnog standarda,
pa je po zavretku drugog svjetskog rata
utemeljena meunarodna organizacija za standardizaciju ISO (International
Standardising Organisation).

Tehniki elementi

7
Osnivanjem evropske zajednice drava (EZ), ova je poela izdavati svoje standarde
(EN), koji su velikim dijelom temeljeni na DIN-u, ali i dobrim standardima drugih
zemalja EZ.U bivoj Jugoslaviji je bio JUS standard koji se i danas zadrao na
nekim prostorima a zbog industrijske razvijenosti poseban znaaj na naim
prostorima ima Njemaki DIN standard, Ruski GOST, Ameriki
ANSI,ASA, ili USAS
Znaajna primjena standardizacije je i univerzalna decimalna klasifikacija
(standardni meunarodni sistem klasifikacije pojmova, itavog ljudskog znanja.
Tako simbol DK 62 obuhvata mainstvo, DK 629 tehniku saobraajnih sredstava,
DK 621882 vijke i td.U industriji su esto potrebni mainski dijelovi istog tipa, ali
razliitih veliina (vijci, matice, klinovi, vratila, itd.). Dakako, njihovu raznolikost
treba smiljeno ograniiti na to manju mjeru, premda pri tom treba zadovoljiti
potrebe za razliitim veliinama. U tom smislu, pri konstruiranju i odreivanju
dimenzija mainskih dijelova tei se ka tome, da se duine, mjere, kote, povrine,
optereenja itd., parametriziraju upotrebom standardnog broja. Upotreba
parametriziranih dijelova omoguava ekonominiju proizvodnju, kontrolu i
zamjenu dijelova, te pojednostavnjuje i odravanje maina.
Standardni brojevi temelje se na vrijednostima lanova geometrijskoga reda. Pri
tom redu brojevi se srazmjerno poveavaju, a faktor prirasta (q) odreuje se po
izrazu:

gdje se vrijednost korijena bira kao x = 5, 10, 20, 40 ili 80. Niz standardnih brojeva
tvori se tako, da se osnovni lan reda (a) uzastopce mnoi s faktorom q (a, aq, a
q
2
, aq
3
aq
n
) i dobivene vrijednosti minimalno zaokruuju. Red standardnih
brojeva oznaava se sa slovom R, a pripadajui niz s 5, 10, 20, 40 ili 80.

Tabela 1. Standardni brojevi

Tehniki elementi

8
Tabela 1 daje brojane vrijednosti za veliinu a = 1 i decimalni interval od 1 do 10.
Standardni brojevi su dakle nizovi brojeva koje se preporuuju upotrebljavati u
svim primjerima kada se odlui dati prikaz u brojanim iznosima.
Upotreba standardnih brojeva je nuna prije svega kod modularne gradnje maina,
tipizaciji i sastavljanju standarda.

1.3. TOLERANCIJE I NALJEGANJA MAINSKIH DIJELOVA

Oblici mainskih dijelova su uglavnom kombinacije razliitih geometrijskih tijela,
omeeni s ravnim, vanjskim cilindrinim, konusnim, zavojnim i slinim
povrinama. Mainski dio niti je mogue izmjeriti, niti uraditi apsolutno tano
(prema crteu) na to utie mnotvo faktora (maina, alat, materijal, ljudi i sl.) Isto
tako, metode i alati mjerenja i kontrole, onemoguavaju apsolutno tano mjerenje
ostvarenih dimenzija proizvedenog dijela.Ponekad mjere i oblici doputaju vea, a
nekad manja odstupanja. Izbor pravilnog stepena tanosti pojedinih dimenzija i
oblika dijelova maine je zadatak konstruktora, koji mora uskladiti zahtjeve
funkcionalnosti mainskih dijelova sa ekonominou izrade. Pri izboru,
konstruktor mora potovati funkciju, za koju je pojedini dio namijenjen, mogunost
izrade, kontrole i montae, te zahtjeve ekonominosti.

Da bi elementi zadovoljili traenu funkciju dovoljno da je izraen u unapred
propisanim granicama. Tako propisana dozvoljena odstupanja oblika i dimenzija
mainskih dijelova od apsolutno tonih, nazivaju se tolerancije.
Razlikuju se sljedee tolerancije:
tolerancije duinskih mjera mainskih dijelova,
tolerancije oblika i poloaja pojedinanih povrina mainskih dijelova,
tolerancije kvalitete hrapavosti povrina mainskih dijelova.

U pravilu se propisuju tolerancije samo za dimenzije dijelova, koji su vani za
sparivanje s drugim dijelovima. Ostale dimenzije su tzv. slobodne mjere, ije
odstupanje nazivnih vrijednosti praktino ne utiee na funkcionalnost mainskih
dijelova, ukoliko su ta odstupanja u granicama koje su odreene uobiajenim
proizvodnim postupkom. Obino za njih vrijede tolerancije slobodnih mjera, koje
su odreene postupkom obrade i svrstane u klase, u zavisnosti o tanosti izrade,
proizvodnog procesa i upotrebljavanih radnih maina. Sistem tolerancija slobodnih
mjera tako daje konstruktoru povratne informacije o predvienim odstupanjima
dimenzija u odreenom proizvodnom procesu. Po potrebi se na radionikim
crteima mainskih dijelova daje primjedba o stepenu tanosti slobodnih mjera.
One se pri kontroli izratka naelno ne kontroliu, osim u iznimnim sluajevima
(upadljivo velika odstupanja, vea odstupanja teine, itd.). Izbor razliitih stepeni
tanosti izrade takoer zavisi o tipu proizvodnje. U procesu pojedinane i

Tehniki elementi

9
maloserijske proizvodnje, zakljuna faza obrade mainskih dijelova se obino
izvodi u postupku montae, ime se postie veliki stepen tanosti sastavnih
dijelova i same konstrukcije maine. To ima za posljedicu da je obino isti
postupak potrebno ponoviti i u sluaju zamjene dotrajalih i istroenih dijelova, to
svakako poveava trokove odravanja. U industriji s velikoserijskom
proizvodnjom zahtjevi ekonominosti nalau zavrnu obradu prije montae. Zato je
potrebno pojedinane elemente izraditi nezavisno jedan od drugog, uspjeno ih
sastaviti u cjelinu, i zamjenjivati bez naknadne obrade i prilagoavanja.

1.3.1. ISO sistem tolerancija duinskih mjera
ISO sistem tolerancija duinskih mjera je predvien za duinske mjere svih
dijelova maina u sklopovima, s iznimkom navojnih parova, valjnih leajeva i
zupanika. Za te elemente su propisani posebni sistemi tolerancija u skladu s
specifinostima njihovih oblika i funkcije. U osnovi je ISO sistem tolerancija
namijenjen za dimenzije krunih oblika, iako je upotrebljiv i za druge oblike.
Sistem razlikuje tolerancije vanjskih i unutranjih mjera. Vanjske mjere mainskih
dijelova su te, kod kojih se dodirne povrine mjernog pribora pri mjerenju
naslanjaju izvan mjerene duine (npr. promjer epa, duina vratila, itd.). U ISO
sistemu tolerancija, veliine koje se odnose na vanjske dimenzije, oznauju se
malim slovima abecede. Unutranje dimenzije su te kod kojih se dodirne povrine
mjernog pribora naslanjaju unutar mjerene duine (npr. provrt, duina utora za klin,
itd.)slika 5. Pripadajue veliine oznauju se velikim slovima abecede.

Slika 5: Definisanje tolerancija duinskih mjera a) mjere b) odstupanja

Spoljnje mjere u sistemu tolerancija predstavljaju se osovinom stablom,
epom.
Unutranje mjere u sistemu tolerancija se predstavljaju cilindrinim otvorom
aura, Rupa.

Tehniki elementi

10
Nazivna (nominalna ) mjera d,D je mjera koja se daje nacrteu i u odnosu na
koju se mjere odstupanja slika 6 i lei u oblasti ogranienoj maksimalnom i
minimalnom mjerom, prikazuje se grafiki nultom linijom (crta-taka)

Slika 6. Nazivna mjera, stvarna mjera, granine mjere, tolerancije za
a) osovine, b) otvore
Stvarna mjera (d
s
osovine, D
s
otvora ) se nalazi unutar podruja
graninih mjera (d
d
- d
g
) , (D
d
D
g
)
Gornje granino odstupanje a
g
za osovine i A
g
za otvore je algebarska
razlika gornje granine mjere i odgovarajue nazivne mjere a
g
= d
g
d,
A
g
= D
g
D.
Donje granino odstupanje a
d
za osovine i A
d
razlika donje granine mjere i odgovarajue nazivne mjere a
d
= d
d
d,
A
d
= D
d
D.
Stvarno odstupanje a
s
za osovine i A
s
razlika stvarne i nazivne mjere a
s
= d
s
d,
A
s
= D
s
D.
Tolerancija je razlika izmeu gornje i donje granine mjere t-za osovine i T-
za otvore.
Tolerancijsko polje je podruje ogranieno gornjom i donjom graninom
mjerom u kojem su dozvoljene varijacije stvarne mjere slika 7.

Tehniki elementi

11

Slika 7. Tolerancijsks polja za osovine i otvore

U procesu izrade tei se da stvarna mjera bude na sredini tolerancijskog polja,
ali zbog razliitih uticaja stvarne mjere se rasipaju oko srednje vrijednosti.
Oblik funkcije rasipanja stvarnih mjera odgovara normalnoj Gausovoj
raspodjeli slika 7.
Tolerancije su se nekad obeleavale tako to se pored nazivne mjere desno
iznad sitnijim ciframa pisale veliine odstupanja o100
+0,060 /-0,020
pri emu je d=100
mm, d
g
= 50,060 mm, d
d
= 49,960 mm. Ovakav nain obeleavanja se jo koristi
kod predmeta iji prenik nije kruni.
U ISO sistemu obeleavanja se umjesto brojnih veliina koristimo slovnom
oznakaom.Veliine ovih odstupanja zavise od nazivne mjere tako mjere do 500
mm su podjeljene na 13 podruja a oblast nazivnih mjera od 500 do 3150mm na 8
podruja.
Broj pored slova oznaava eljenu tanost mjere ili kvalitet obraene povrine.
Sama veliina tolerancijskog polja zavisi od kvaliteta i podruja nazivne mjere.
Za nazivne mjere do 500mm postoji 20 kvaliteta IT01, 0, 1, 2,..,18. Kvalitet do IT4
primjenjuje se u preciznoj mehanici a ostali u klasinom mainstvu.
Definisana mjera se sastoji od broja koji oznaava veliinu mjere, slovne
oznake koja oznaava poloaj tolerancijskog polja u odnosu na nazivnu mjeru
(nultu liniju) slika 8 i broja koji oznaava visinu tolerancijskog polja odnosno
kvalitet o100H7, o80h6 i td.Tablela 2 daje opte smjernice za izbor kvaliteta
tolerancije.

Tehniki elementi

12
Potrebne brojane vrijednosti odstupanja mogu se nai iz tablica, datih u standardu
ISO 286.
Slika 8: Poloaj tolerancijskih polja obzirom na nul-liniju

Tabela 2.Smjernice za izbor kvaliteta tolerancije

ISO sistem tolerancija predvia vrlo irok izbor razliitih poloaja tolerancijskih
polja, tako da konstruktor moe za istu nazivnu mjeru propisati takve tolerancije da
su obje granine mjere vee od nazivne, manje od nazivne, ili da je jedna granina
mjera vea, a druga manja od nazivne. Na taj nain je mogue u praksi zadovoljiti
sve konstrukcijske zahtjeve pri izradi mainski dijelova. Poloaj tolerancijskog

Tehniki elementi

13
polja s obzirom na nul-liniju je definiran slovnom oznakom, pri emu se za vanjske
mjere upotrebljavaju mala slova abecede (a...zc), a za unutranje mjere velika slova
(A...ZC), slika 8.

1.3.2. Nalijeganja
Naljeganje (Dosjed) je odnos dvaju oblikovanih elemenata (npr. provrt i osovina,
utor i klin, itd.), koji imaju jednake nazivne mjere (D = d). Pri tom je jedan element
odreen unutranjom nazivnom mjerom (provrt) i uvijek okruuje drugi, koji je
odreen istom nazivnom mjerom (osovina). Oba naljegajua dijela imaju svoje
tolerancije.
Elementi u spoju mogu da budu u razliitoj zavisnosti namjene. Tako izmeu
njih moe da postoji relativno pmjeranje (kretanje), a mogu da predstavljaju jedan
jedinstven sistem prikazano na slici 9.

Slika 9. Sklop 1-osovina, 2-otvor(aura)

U zavisnosti propisanih tolerancija osovine i otvora naleganja mogu biti: labava
(pokretna), vrsta (nepokretna), i neizvjesna (prelazna).
Kod labavih naljeganja stavarna mjera otvora uvjek je vea od stvarne mjere
osovine. Rzlika izmeu prenika otvora i prenika osovine naziva se zazor Z = D
s

- d
s
i fiziki predstavlja prazan prostor izmeu dijelova u sklopu prikazano na
slici 10.

Slika 10. Labavo (pokretno ) naleganje

Tehniki elementi

14
Sklapanjem otvora sa najveim prenikom i osovinom sa najmanjim
prenikom dobija se maksimalni zazor (Z
max
= Z
g
) a najmanji se zazor
(Z
min
= Z
d
)

ostvaruje kada se sklopi otvor najmanjeg prenika i osovina najveeg
prenika. Tolerancija naljeganja prema slici je T
n
= Z
g
- Z
d
= T+t.
vrsto (nepokretno) naljeganje prikazano na slici 11 odlikuje se time to je
prenik otvora manji od prenika osovine (D
s
< d
s
).Spoj ovakvih elemenata se
ostvaruje zagrevanjem aure odnosno hlaenjem osovine ili presovanjem na
mainama.

Slika 11. vrsto (nepokretno) naljeganje
Razlika izmeu prenika otvora i prenika osovine naziva se preklop (zador) P
s

=D
s
- d
s
<0. Najvei preklop se dobija sprezanjem najmanjeg otvora i najvee
osovine, a najmanji obratno. P
max
=D
d
d
g
, P
min
= D
g
d
d

Tolerancija naljeganja T
n
= P
g
- P
d
= T+ t
Neizvjesno (prelazno) naljeganje u zavisnosti sluajnih veliina-stvarnih mjera
otvora i osovine moe da bude labavo (D
s
> d
s
) ili vrsto (D
s
< d
s
) ili da nema ni
preklopa ni zazora (D
s
= d
s
) to je velika rijetkost prikazano na slici 12.

Slika 12. Neizvjesno (prelazno) nalijeganje

Tehniki elementi

15
Najvei zazor se dobije za najvei otvor i najmanji prenik:
Z
max
= Z
g
= D
g
- d
d
>0
Najvei preklop se dobije kada se otvor uradi na najmanju mjeru a osovina
na najveu. P
max
= P
g
= D
d
d
g
<0
Primjeri naljeganja: o50H7/f8, o30h6/P7 i o56H7/n6 prikazanina slici 13

Slika 13. Primjeri naljeganja a) labavih, b) vrstih, c) neizvjesnih

Naleganja se najee obrazuju na dva naina: sistem zajednike tolerancije
unutranje mjere (sistem zajednikog otvora sa tolerancijskom oznakaom H) i
sistem zajednike tolerancije spoljnje mjere mjere (sistem zajednike osovine sa
tolerancijskom oznakom h) slika14.

Izbor nalijeganja je u direktnoj zavisnosti od funkcije sklopa a preporuuju se
za labava naleganja H7/f7; H8/f8, H7/f6 i td. Za vrsta H7/r6, H8/u8, H8/x8 i td.
I za neizvjesna naljeganja H7/n6, H7/m6 i td.
Kod izbora kvaliteta tolerancije se uzima u obzir konstruktivno tehnoloke
mogunosti izrade sklopa tako se preporuuje da kvalitet osovine za jedan stepen
vii u odnosu na otvor, u principu boljim kvalitetom se postie bolje naljeganje
odnosno vea pouzdanost.


Tehniki elementi

16

Slika 14. Sistemi naljeganja a) zajednikog otvora, b) zajednike osovine

Izbor kvaliteta tolerancije bitno utie na troak izrade mainskog dijela slika
15. Tako uske tolerancije zahtijevaju precizniju izradu, a ova tonije radne strojeve,
mjerne naprave i kvalifikovanije strunjake koji uestvuju u proizvodnom procesu.
to je vea kvaliteta izrade, to je vea vjerojatnost poveanja procenta otpada. Sve
to poveava cijenu izrade mainskog dijela dijela. Uporedne analize pokazuju da
se prelazom kvalitete tolerancije mainskog dijela iz klase 7 u klasu 6 cijena
proizvodnje povea za 20-30%. Zadatak konstruktora je izabrati optimalni kvalitet
tolerancije tako da trokovi proizvodnje budu to manji, a da funkcionalnost
mainskog dijela ne bude umanjena.

Slika 15. Dijagram zavisnosti trokova proizvodnje od veliine tolerancije


Tehniki elementi

17
1.3.3. Tolerancije oblika i poloaja
Pored odstupanja duinskih mjera strojnih dijelova dolazi, u veoj ili manjoj mjeri,
i do odstupanja njihovih konturnih linija i povrina od idealnih geometrijskih
oblika. Zbog toga nije mogue postii tono nalijeganje povrina i podudaranje osi.
Uzroci odstupanja oblika i poloaja
su u osnovi isti kao i uzroci odstupanja duinskih mjera.
Kod tolerancija oblika toleriraju se sljedea svojstva:
paralelnost
ravnost
krunost
cilindrinost
oblik linije
oblik povrine
Kod tolerancija poloaja razlikuju se :
odstupanja po pravcu
- odstupanje paralelnosti (neparalelnost)- osi i povrina
-odstupanje okomitosti
-odstupanje ugla nagiba
odstupanja po mjestu:
-odstupanja od lokacije (npr. os provrta mora leati unutar cilindra promjera t
(vrijednost tolerancije), ija se os nalazi na idealnom mjestu
-odstupanje od koaksijalnosti (koncentrinosti)
-odstupanje simetrinosti
odstupanja rotacionih povrina:
-radijalno bacanje (radijalna ispupenost) pri rotaciji
-aksijalno kruno kretanje (aksijalna ispupenost) pri rotaciji.
Obzirom na zahtijevanu tanost izrade mainskih dijelova, odstupanja
oblika i poloaja je potrebno omeiti i propisivanjem potrebnih tolerancija. Ako na
radionikom srteu nije posebno propisana tolerancija oblika i poloaja, moraju se
dati potrebna odstupanja u sklopu tolerancija duinskih mjera. U luajevima kada
funkcionalnost zahtijeva veu tanost oblika i poloaja mainskih
dijelova, potrebno je tolerancije oblika i poloaja posebno propisati.

1.3.4. Tolerancije hrapavosti tehnikih povrina
Hrapavost povrine je u optem smislu mikrogeometrijska nepravilnost
povrine, koja nastaje tokom postupaka obrade ili drugih uticaja. Hrapavost
povrine u odreenim sluajevima bitno utie na radna svojstva mainskih strojnih
dijelova, posebno na mjestima meusobnog spoja pojedinih elemenata (trenje,
zranost, podmazivanje...). Uopte mainski dijelovi s manjom hrapavou imaju
veu dinamiku vrstou, veu otpornost na koroziju, veu sposobnost nalijeganja,
bolje prenose toplotu itd. Kako je postizanje niskog stepena hrapavosti uvijek

Tehniki elementi

18
povezano s duljim i skupljim postupcima obrade, ono ima za posljedicu poveanje
cijene mainskog dijela.Veliina hrapavosti obino se mjeri s obzirom na srednju
referentnu crtu profila neravnine (m), koja dijeli profil tako, da je unutar mjerne
duine (l) veliina svih kvadrata odstupanja profila od te crte najmanja, slika 16.
Mjerna duina 8 l) ovisna je o vrsti i kvaliteti obrade, te o metodi mjerenja.
Parametri hrapavosti odreeni su standardom DIN 4762,
Slika 16: Procjenjivanje hrapavosti povrine a) srednje aritmetiko odstupanje
profila (Ra) b) nain odreivanja srednje visine neravnine (Rz)

Za procjenjivanje hrapavosti povrine u mainskoj praksi najee se upotrebljava
srednje aritmetiko odstupanje profila (R
a
), koje je jednako srednjoj aritmetikoj
vrijednosti apsolutnih vrijednosti visine profila neravnina na mjernoj duljini (l).

Gdje je:
Ra [m] srednje aritmetiko odstupanje profila
l [m] mjerna duina hrapavosti povrine
y(x), yi [m] visina profila hrapavosti s obzirom na srednju referentnu crtu
x [m] duina uzdu mjerne duine
n broj toaka procjenjivanja visine profila uzdu mjerne duine
Kao parametar hrapavosti esto se upotrebljava srednja visina neravnina
( R
z
), koja je jednaka zbiru aritmetike sredine apsolutnih vrijednosti visine pet
najviih vrhova i aritmetike sredine apsolutnih vrijednosti pet najveih dubina
udubljenja na mjernoj duini (l).

Gdje je:
R
z
[m] srednja visina neravnina
y
pi
[m] visina i-tog najvieg vrha
y
vi
[m] udubina i-te najnie udoline

Tehniki elementi

19
Vaan parametar hrapavosti jest i najvea visina profila (R
y
), koja je
definirana kao udaljenost izmeu dva pravca paralelna sa srednjom linijom profila,
povuena tako da u granicama mjerne duine dodiruju najviu, odnosno najniu
taku profila. Ovaj parametar jednak je parametru (R
max
) (najvea visina neravnina)
definisana standardom. Priblino je R
max
= 6,4 R
a
.
Prema standardu DIN ISO 1302, hrapavosti tehnikih povrina su podijeljene u
12 stepeni, ovisno o najveoj vrijednosti srednjeg aritmetikog odstupanja (R
a
),
tabela 3. U istoj su tabeli, radi mogunosti poreenja, navedeni i razredi
hrapavosti, koji se jo mogu nai u starijoj literaturi i crteima.

Tolerancije hrapavosti se oznaavaju znakom za povrinsku hrapavost koji se
ucrtava na povrinama.
Osnovna oznaka propisuje hrapavost (R
a
) ili klasu N a esto se daju i
dopunske oznake date na slici 17.

Slika 17. Znak za obeleavanje povrinske hrapavosti sa mjestima za oznake


Tehniki elementi

20
Tabela 3: Stepeni i razredi hrapavosti povrina mainskih dijelova pri razliitim
obradama


Tehniki elementi

21
1.4. TRENJE ELEMENATA
Trenje je sloen fiziko hemijski proces koji se ogleda u uzajamnom
mehanikom dejstvu tijela koja se dodiruju. Efekti trenja mogu biti tetni i korisni
zavisno u kojoj je funkciji. Pojavu trenja uzrokuju mikroneravnine dodirnih
povrina, kao i molekularne sile privlaenja (adhezija). Trenje klizanja nastaje u
sluajevima kada iste take jednog elemanta se nalaze u dodiru sa raznim takama
drugog elementa. U trenutnim takama dodira brzine jednog i drugog elementa se
rzlikuju za veliinu brzine klizanja.
Dijelovi strojeva koji se kliu jedno po drugom, na mjestu dodira, pored
normalne sile F
N
, meusobno djeluju i tangencijalnim silama trenja F
tr
, slika 18. Te
su sile usmjerene tako da koe meusobno kretanje. One ne zavise o veliini
dodirne povrine, niti o njezinom obliku, nego samo o normalnoj sili F
N
i njoj su
proporcionalne. Prema Coulombovom zakonu je

Gdje je:
F
tr
[N] sila trenja
F
N
[N] normalna sila
koeficijent trenja, tabela 4.
Ukupna reakcija podloge sastoji se od dvaju komponenata (F
N
) i (F
tr
), a s
okomicom na dodirnu povrinu ini ugao () koji je odreen izrazom

Slika 18: Trenje na povrini a) ravnoj, b) cilindrinoj i c) krunoj


Tehniki elementi

22
Koeficijent trenja zavisi o materijalu, hrapavosti, veliini povrinskog pritiska,
podmazivanju dodirnih povrina, te brzini klizanja. Izraz za silu trenja vrijedi samo
ako tijela u dodiru kliu jedno po drugom i tada je po srijedi kinematiko trenje. Na
slici 19 je dat grafik zavisnosti koeficijenta trenja klizanja u

od brzine klizanja v
k
i
specifinog pritiska p. U klasinim proraunima koeficijent trenja je konstantna
veliina i vrijednosti su date u tabeli 4.

Slika 19.Zavisnost koeficijenta trenja od brzine kretanja i pritiska

Tabela 4. Vrijednosti koeficijenata trenja klizanja za neke materijale
Bez podmazivanja Sa podmazivanjem Materijali
vs1 m/s v>1 m/s vs1 m/s v>1 m/s
Aluminij-aluminij 0,7 0,6 - -
Aluminij-elik - - 0,06-0,12 0,03-0,08
Aluminij-liveno gv. - - 0,10-0,18 0,04-0,09
Bronza-bronza - - 0,07-0,14 0,04-0,09
Mesing-mesing 0,40-0,50 0,30-0,40 - -
Bakar-bakar 0,50-0,60 0,40-0,50 - -
elik-bronza 0,13-0,18 0,10-0,13 0,06-0,12 0,02-0,06
elik-azbest 0,35-0,40 0,30-0,35 - -
elik-tekstolit 0,15-0,18 0,14 0,06-0,12 0,03-0,06
elik-liveno gv. 0,16-0,20 0,12-0,16 0,07-014 0,04-0,07
Bronza-liv gv. 0,14-0,19 0,11-0,14 0,05-0,10 0,04-0,05
Libeno gv.-liv.gv. 0,20-0,25 0,15-0,20 0,08-0,12 0,06-0,08
Metal-kamen 0,26-0,40 0,20-0,26 - -


Tehniki elementi

23
No, sila trenja se moe pojaviti i kad nema relativnog kretanja (klizanja),
nego kad samo postoji tenja za tim kretanjem. Tada je rije o statikom trenju i
vrijedi izraz:

Gdje je:
0
-koeficijent statikog trenja ili koeficijent prianjanja.
Znak jednakosti vrijedi samo neposredno prije poetka kretanja. im pone
kretanje, statiko trenje prelazi u kinematiko. Koeficijent statikog trenja ili
koeficijent prianjanja vei je od kinematikog, tj. vrijedi:

Trenje klizanja moe da bude suvo kada izmeu dodirnih povrina elemenata
nema podmazivanja i okvaeno (mokro) kada su tarue povrine odvojene slojem
maziva i polusuvo ili poluokvaeno trenje se javljakod elemenata koji su
djelimino razdvojeni mazivom slika 20.

Slika 20. Suvo a) i mokro b) trenje

Na primjeru klizanja tijela po strmoj ravni mase (m) konstantnom brzinom (v)
uz strmu ravan iji je ugao nagiba o i koeficijentom trenja u je potrebno odrediti
veliinu aktivne sile F koja je nagnuta pod uglom | u odnosu na strmu ravan
slika21.

Slika 21. Kretanje tijela po strmoj ravni

Tehniki elementi

24

Iz statikih uslova ravnotee: EX = - F
u
- G sino + Fcos| = 0
Ey = N

- G coso + Fsin| = 0
odakle se dobija F
u
= Fcos|- G sino
N = G coso - Fsin| uzimajui da je F
u
= u N dobijama
| u |
o u o
sin cos
cos sin
G F
+
+
= za sluaj da je |=0 dobijamo ) cos (sin o u o + = G F
Pri kretanju tijela niz strmu ravan sila trenja ima suprotan smjer i za sluaj |=0
dobijamo veliinu sile F
|
= G (sino - u coso) .
Za sluaj kada je sila F = 0 dobijamo da je tgo = u (o = p) sluaj kada tijelo
samo to ne klizi niz strmu ravan. Ugao trenja odnosno koeficijent trenja se
odreuje eksperimentalno podizanjem strme ravni do granine vrijednosti kada
tijelo pone da klizi.
Rad sile pri kretanju uz strmu ravan je pozitivan a niz strmu ravan negativan
W
+
= F l = mgl (sino+u coso) , W
-
= -F l = -mgl (sino - u coso)
Prethodni izrazi se moe napisati kao W
+
=mgh+A, W
-
=-mgh+A,
Gdje je A=mghu ctgo, Odnos izmeu vrijednosti pozitivnog i i apsolutne
vrijednosti negativnog rada je: ,
_ p o
p o
tg tg
tg tg
mgh
mgh
W
W
k
+
=
A
A +
= =
+
Zbir apsolutnih
vrednosti ovih radova je:
W= W
+
+/ W
-
/= 2mgh, a koeficijent korisnosti (odnos ostvarenog i uloenog
rada) je
o u
n
ctg W
mgh
+
= =
+
+
1
1
, .
1
1 o u
n
ctg
mgh
W
= =

Primjer: Teret mase 1 kg ravnomjerno klizi po strmoj ravni u jednom sluaju
navie a u drugom nanie. Ugao nagiba strme ravni je 15, a koeficijent trenja
klizanja 0,15. Visina strme ravni je 1 m. Potrebno je odrediti napred razmatrane
veliine.
U ovom sluaju je p=arctg0,15=831'51, o=15 o>p,to znai da e teret da
klizi po strmoj ravni pod uticajem svoje teine.
Aktivne sile su:
F=mg(sino + ucoso) =1 9,81(sin15 +0,15cos15 )=3,96N,
F
|
=mg(sino - ucoso) =1 9,81(sin15 -0,15cos15 )=1,12N.
Odgovarajui radovi su:
W
+
=mgh+A=mgh+mghuctgo=1 9,81(1+0,15ctg15 )=15,30 J.
W
-
=-mgh+A=-mgh+mghuctgo=-1 9,81(1-0,15ctg15 )=-4,32 J.
Ukupni rad je W= W
+
+/ W
-
/=15,3+4,32 =19,62 J. Odnos pozitivnog i
negativnog rada je k= W
+
// W
-
/=15,30/4,32 =3,54

Tehniki elementi

25
n
+
=1/(1+u ctgo),=1/(1+0,15 ctg15 )=0,64
n
-
= (1-u ctgo)/1=1-0,15 ctg15=0,44.

1.4.1.Trenje kotrljanja
Otpor trenja pri meusobnom kotrljanju mainskih dijelova bez klizanja nastaje
kada se mainski dio cilindrinog oblika kotrlja po drugom mainskim dijelu, npr.
ravne povrine, slika 22. Djelovanjem teine toka G podloga se deformira i djeluje
na toak kontinuiranim optereenjem. Rezultanta tog optereenja prolazi kroz
toku Ce, a komponente su joj reakcije Fy = G i F
k
. Otklon e izmeu hvatita
reakcija u stanju mirovanja i stanju kretanja naziva se jo krakom otpora protiv
kotrljanja tabela 5, a nastali spreg sila stvara moment
koji se naziva momentom otpora trenja pri kotrljanju. Sila
otpora kotrljanja F
k
iznosi:

gdje se
k
=e/r naziva koeficijent trenja kotrljanja, tabela 6. Tako se sila otpora
kotrljanju rauna slino kao i sile otpora kretanja pri klizanju.

Slika 22. Trenje pri kotrljanju

Iz momentne jednaine ravnotee za taku C imamo M
c
=F
h
.r F
N
.e =0
Pa je G e =F
k
r
Gdje je T
k
moment sile trenja, e- krak trenja kotrljanja ima dimenziju duine i
zavisi od materijala podloge, stanja povrine, specifinog pritiska prenika toka i
td.


Tehniki elementi

26
Tabela 5. Krak trenja kotrljanja

Po analogiji sa trenjem klizanja otpor pri kotrljanju se moe izraziti sa silom trenja
kotrljanja.

gdje je
k
koeficijent trenja kotrljanja (pri kotrljanju toka po ini
k
=0,001, za automobilske gume
k
=0,015 pri brzini 30 km/h, a za brzinu 130
km/h
k
= 0,025, tabela 6

Kotrljanje je mogue kad nema proklizavanja tj, da je obimna sila manja od sile
prianjanja
N 0 t
F
r
T
F u < = , gde je
0
koeficijent prianjanja za eline tokove
0
=0,03, a za automobilske tokove po suvom
0
=0,07.
Toku koji se kree po podlozi suprotstavlja se moment T
k
= G . e
Rad kojim se savlauje otpor kotrljanja je W
k
= T
k
o = 2 t G . e.

Odnos rada pri klizanju (W
a
) i rada pri kotrljanju (W
b
) pri istim preenim
putevima 2tr prikazano na slici 23 biti e. ,
2
2
e
r
e G
r G
W
W
k
b
a
u
t
t u
= = = za
u=0,15 p=0,15 e=0,0005 odnos radova je k=24. tj za ove podatke rad trenja
klizanja je 24 puta vei od rada koji se troi na trenje kotrljanja, to pokazuje
zato se trenje kotrljanja zamjenjuje sa trenjem klizanja.Koeficijent trenja kotrljanja
je ovisan o hrapavosti dodirnih povrina i eformaciji dijelova u dodiru, o
materijalu, polumjeru kotrljajuih tijela, optereenju i brzini kotrljanja. Tabela 6
daje orijentacijske vrijednosti koeficijenta trenja kotrljanja. Da bi bilo mogue
kotrljanje bez klizanja, mora biti ispunjen uslov:

gdje je F
tro
sila trenja klizanja pri mirovanju.

Otpori pri kretanju kotrljanja su znatno manji od otpora pri trenju klizanja stoga
gdje god je to mogue trenje klizanja se zamjenjuje sa trenjem kotrljanja.
Materijal tijela Materijal oslonca e, mm
Nekaljen elik Nekaljen elik 0,4 do 0,6
Liveno gvoe Liveno gvoe 0,5
Guma trava 10 do 15
Meko drvo kamen 1,5

Tehniki elementi

27

Slika 23. Rad klizanja a) i rad kotrljanja b)

Tabela 6. Vrijednosti koeficijenta otpora kotrljanju
k

Vrsta podloge Stanje podloge Vrijednost
k

-cement Odlino
Srednje
loe
0,008 do 0.010
0,010 do 0,015
0,020
-asfalt Odlino
Srednje
loe
0,010 do 0,0125
0,0175 do 0,018
0,0225
-ploice Odlino
dobro
0,015
0,020
-kamena kocka slabo 0,033 do 0,055
-prirodna podloga Odlino
naputeno
0,045
0,080 do 0,160
-pijesak Suv
vlaan
0,05 do 0,3
0,10
-snijeg Visine 50 mm
Visine 100 mm
0,25
0.37
-led 0,018 do 0,020

Promatrajmo kretanje vozila teine Q i teine jednog para tokova G, po
inama gdje imamo trenje kotrljanja i trenje klizanja u leitima rukavaca
prikazano na slici 24.
Veliinu vune sile odreujemo iz uslova jednakosti radova sila i momenata
svedeni na jedan toak slika 24b.
F 2 t R = T
k
2 t +T
u
2 t gdje je:
T
k
= e(Q+2G) moment sila trenja kotrljanja
T
u
= u Q r moment sila trenja klizanja izmeu rukavca ileita
Kada ove vrijednosti uvrstimo u prethodnu jednainu dobija se vuna sila:

Tehniki elementi

28
rQ
R
G Q
R
e
F
u
+ + = ) 2 ( ,
Ako se zanemari teina tokova u poreenju sa teinom vozila dobijamo
veliinu vune sile F =fQ gdje je f= (e + ur)/ R koeficijent vue.

Slika 24. Vuna sila kod vozila a) vozilo, b) toak

Kod kretanja vozila kroz vazduh ili tene medije brzinom (v) nastaje otpor
kretanju veliine F
v
=C p A v
2
gdje je:
C koeficijent otpora vazduha i uzima u obzir oblik transportnog sredstva
odreuje se eksperimentalno (dat je u tabeli 7)
p - gustina medija ( p = 1,23 kg/m
3
za vazduh)
A projekcija povrine transportnog sredstva okomita na pravac kretanja
Utroena snaga na otpor vazduha je: P
v
= F
v
v = k v
3
gdje je k = C p A daje
neto vee rezultate pri malim brzinama i manje rezultate pri velikim.
Otpor kretanju tijela u vodi je:
2
2
v
A F
w
p
c = , gdje je c - koeficijent koji
zavisi od svojstva tenosti oblika tijela i njegove brzine.
Primjer: Voz mase 600t, sa tokovima vagona prenika D=800 mm, krakom
trenja kotrljanja e=0,8 mm,prenikom rukavaca d=100 mm i koeficijentom trenja
klizanja u leitima rukavaca u=0,02, kree se konstantnom brzinom v=80 km/h.
Odredit teorijsku snagu potrebnu za kretanje voza.
Koeficijent otpora kretanju je f = (e + ur)/ R=(0,8+0,2 50)/400=0,0045
Pa je vuna sila F=f Q= 0,0045 600 10
3
9,81 =26487N, a teorijska snaga za
vuu voza bez lokomotive P=Fv=2648780/3,6 =588,6kW


Tehniki elementi

29
Tabela 7. Koeficijent otpora vazduha

1.4.2. Inercione sile i momenti
Dijelovi strojeva su optereeni i s inercijskim silama i momentima, koji se
pojavljuju pri promjeni veliine i smjera njihovih brzina. Zbog tih promjena
pojavljuju se inercijske sile kao dodatna, cikliki promjenjiva optereenja, pri
pokretanju i pri zaustavljanju stroja. Kod pravocrtnog gibanja inercijska sila mase
m pri ubrzanju (ili usporenju) a jednaka je:

pri emu negativni predznak pokazuje da je smjer djelovanja inercijske sile
suprotan smjeru ubrzanja. Zbog toga je pri ubrzanju inercijska sila suprotna smjeru
gibanja, dok je pri usporenju u smjeru gibanja. Pri krunom gibanju inercijski
okretni moment jednak je:

J [kgm] moment inercije mase mainskog dijela, vidi prirunike
[s-2] ugaono ubrzanje

Pri prelazu iz pravolinijskog u kruno i pri krunom kretanju
neuravnoteenih masa, javljaju se dodatne inercijske sile zbog djelovanja
normalnog ubrzanja. One se nazivaju centrifugalnim silama. Centrifugalne sile
djeluju uvijek od sredita vrtnje prema van u smjeru ekscentrinosti mase.
Centrifugalna sila F
c
mase m, koja se giba po krivulji radijusa r s ugaonom brzinom
je jednaka:

1.4.3. Pritisak tekuina i gasova
U zatvorenim posudama pritisak gasa jednak je u svim smjerovima, a
odgovarajue optereenje F
t
povrine A, koja je podvrgnuta djelovanju pritiska p,
izrauna se kao:

Vrsta vozila C
-putnika, zatvorena uobiajene gradnje 0,20 do 0,35
-putnika posebne aerodinamike 0,15 do 0,20
-putnika otvorena 0,40 do 0,50
-teretna 0,60 do 0,70

Tehniki elementi

30

1.4.4. Optereenja promjenjiva s vremenom
Obzirom na vremensku promjenjivost, postoje:
statika optereenja,
dinamika optereenja.

Statika optereenja su optereenja, pri kojima se nakon postizanja nazivne
vrijednosti njihova veliina i smjer sa vremenom ne mijenjaju, slika 25. Pri
statikom optereenju su svi dijelovi u statikoj ravnotei (1. Newtonow zakon).
Statika optereenja se u mainskoj praksi rijetko javljaju, premda su esto temelj
prorauna vrstoe mainskih dijelova dijelova.

Slika 25: Statiko optereenje

Dinamika optereenja su ona optereenja koja se tokom vremena mijenjaju
po veliini i/ili po smjeru. Promjene veliine optereenja uopteno mogu biti
stohastike, periodike, ili harmonike, slika 26. Postoje takoer udarna dinamika
optereenja, pri kojima se veliina optereenja mijenja skokovito u vrlo kratkom
vremenskom intervalu, tako da imaju karakter kratkotrajnog impulsa.
Slika 26: Vrste dinamikih optereenja a) stohastiko b) periodiko c) harmonijsko


Tehniki elementi

31
S obzirom na smjer djelovanja optereenja razlikuju se:
istosmjerna i
izmjenina optereenja.
Pri proraunu mainskih dijelova periodika dinamika optereenja najee se
aproksimiraju s harmonikim dinamikim optereenjima, a dodatni nepoeljni
utjecaji zbog udarnih optereenja uzimaju se u obzir faktorom radnih uslova, Pri
harmonikim optereenjima veliina optereenja se mijenja u intervalu izmeu
najmanje F
min
i najvee vrijednosti F
max
, pri emu su amplituda dinamikog
optereenja F
A
i srednje optereenje F
sr
odreeni kao:

Karakter dinamikih optereenja uvijek se odreuje s obzirom na koeficijent
asimetrije r ciklusa optereenja, koji je definiran kao omjer minimalnog i
maksimalnog optereenja ciklusa:

U mainskoj praksi su esta dva posebna sluaja harmonikih dinamikih
optereenja:
pulzirajue optereenje (r = 0) je istosmjerno promjenjivo dinamiko
optereenje, kod kojeg je optereenje promjenjivo s amplitudom F
A
= Fmax/2
izmeu vrijednosti Fmin = 0 i Fmax oko srednje vrijednosti optereenja
Fsr = Fmax/2, slika 27b;
titrajue optereenje (r = -1) je isto (naizmjenino promjenjivo) dinamiko
optereenje, koje se mijenja s amplitudom F
A
= Fmax pri Fsr = 0, tzv. simetrini
ciklus optereenja, slika 27d.

Svi gornji izrazi i definicije vrijede i za momentna optereenja, kao i za naprezanja:
Potrebno je samo optereenje F zamijeniti s torzijskim momentom T, ili
momentom savijanja M, odnosno odgovarajuim naprezanjima.
Opti sluaj dinamikog optereenja uvijek se moe prikazati kao kombinacija
istog naizmjeninog (titrajueg) optereenja amplitude F
A
i statikog optereenja
F
sr
, slika 27a.
Treba primijetiti da se s porastom koeficijenta asimetrije ciklusa (dakle omjera
minimalnog i maksimalnog naprezanja ciklusa) dinamiko optereenje sve vie
pribliava statikom optereenju (r = 1)


Tehniki elementi

32

Slika 27: Vrste dinamikih optereenja a) opte jednosmjerno dinamiko
optereenje b) impulsno optereenje c) opte izmjenino optereenje d) isto
izmjenino optereenje


Tehniki elementi

33
1.5. MATERIJALI TEHNIKIH ELEMENATA

1.5.1.Odreivanje oblika i dimenzija strojnih dijelova

Oblici i dimenzije dijelova strojeva moraju zadovoljiti brojne zahtjeve.
Najvaniji su sljedei:
zahtjevi funkcionalnosti i namjene
zahtjevi radne sposobnosti
zahtjevi proizvodnosti
zahtjevi ekonominosti.
Svi navedeni zahtjevi su meusobno zavisni, esto u suprotnosti, tako da ih nije
mogue istovremeno u potpunosti ispuniti. Zadatak konstruktora je, da s obzirom
na date zahtjeve i mogunosti, nae najbolje rjeenje, pri emu prvenstveno treba
potivati zahtjeve, koji su za dati primjer najvaniji.
Zahtjev funkcionalnosti kao osnovni zahtjev, odreuju oblike i dimenzije mnogih
dijelova maina i specifian je za svaku mainu i za svaki njen dio. Oblik
mainskih dijelova je esto vezan za nain njihovog kretanja (kruno kretanje
cilindrini oblik, pravolinijsko kretanje ravne povrine, pretvorba pravolinijskog
kretanja u kruno vijani oblik itd.), dok su dimenzije vezane
za pripadajua optereenja. Dijelovi razliitih mehanizama imaju oblike i
dimenzije, koji su odreeni s obzirom na eljenu kinematiku kretanja (krivajni
mehanizmi, runi mehanizmi, zupani mehanizmi). Oblici razliitih opruga su
prilagoeni osnovnom zahtjevu namjene (to vee elastino deformisanje,
progresivna, degresivna ili linearna krutost). Cijevi i cijevna armatura moraju biti
oblikovani tako da su hidrauliki otpori najmanji. Aerodinaminost mainskog
dijela nalae oblik koji prua najmanje otpore pri kretanju kroz zrak ili te;nost.
Pri oblikovanju pojedinih sklopova treba se drati standardnih propisa, npr.
standardni razmak tranica kod eljeznikih vozila. Dijelovi maina moraju imati
takve dimenzije, da su sposobni obavljati svoju funkciju pravilno i sigurno. Isto
tako, mainski dijelovi trebaju imati dovoljno veliku vrstou i krutost, da bi u radu
mogli podnositi sva optereenja i druge utiecaje bez trajnih deformacija ili loma.
Najee nisu doputene niti pukotine, kontaktne povrine se ne smiju pretjerano
troiti, treba izbjei neeljene vibracije, zagrijavanje itd, to se uopteno svrstava u
zahtjeve radne sposobnosti.
Zahtjevi proizvodnje skupa sa zahtjevima montae znaajno utiu na oblike
mainskih dijelova, pri emu nisu od odluujueg znaaja za njegov opti oblik, ali
se odnose na detalje. Mainski dio, predvien za obavljanje odreene funkcije, ima
razliite oblike i dimenzije obzirom na postupak izrade (u cijelosti izraen
postupkom obrade odvajanjem estica, izraen od livenog poluproizvoda, zavaren,
itd.).

Tehniki elementi

34
Zahtjevi ekonominosti su u savremenoj mainogradni izuzetno vani, jer
konkurencija nalae to jeftiniju izradu i eksploataciju svake maine. Zato oblici
mainskih dijelova moraju biti to jednostavniji, a sve to poveava trokove
proizvodnje mora biti opravdano poboljanim svojstvima, duim vijekom trajanja,
veim stepenom pouzdanosti, itd. U tome standardizacija ima odluujui utjecaj na
zahtjev ekonominosti, tako da upotreba standardiziranih elemenata i pravila bitno
utie na snienje trokova proizvodnje.

1.5.2. Izbor materijala
Izbor odgovarajuih materijala za izradu dijelova maina je vana i
odgovorna zadatak konstruktora i tijesno je povezana s funkcionalnou i radnom
sposobnou dijelova maina u razliitim sklopovima. Izbor materijala je ovisan o
mehanikim svojstvima materijala, kao to su statika i dinamika vrstoa,
povrinska tvrdoa, otpornost na habanje i koroziju, svojstva trenja, masi itd., te u
velikoj mjeri utie na postupak i ekonominost izrade. Za to jednostavniju izradu i
obradu materijal mora imati dobru mehaniku obradivost, zavarljivost, livljivost,
kovnost, stiljivost i mora biti pogodan za toplinsku obradu.
Izbor odgovarajueg materijala u vezi s konstrukcijskim oblikom strojnog
dijela je esto vezan za broj proizvoda, koje je potrebno izraditi. Pri pojedinanoj
proizvodnji zahtjevi proizvodnje i ekonominost su manje otri, pa se prednost daje
pouzdanosti i funkcionalnosti mainskog dijela. Pri velikoserijskoj proizvodnji svi
zahtjevi moraju biti struno razmatrani i optimalno rijeeni. Vrlo vanu ulogu u
tom procesu ima primjena standardiziranih poluproizvoda, iz kojih je mogue
jednostavno, brzo i ekonomino, te s primjerenim postupcima, izraditi dijelove
maina konanog oblika. Takvi poluproizvodi su na primjer vuene ili valjane
grede razliitih presjeka, razni odljevci, itd.
Za izradu mainski dijelova najee se upotrebljavaju sledei materijali:
elik, elini lijev, sivi lijev, legirani obojeni metali i legirani laki metali, a
ponekad i polimerni materijali, keramika, drvo, tekstil, itd. Najee upotrebljavani
materijal je elik, koji u najveoj mjeri zadovoljava potrebe visoke volumenske i
povrinske vrstoe, temperaturne postojanosti, ilavosti, itd. Na svojstva elika u
velikoj mjeri utie se razliitim postupcima izrade i obrade, dodatkom legirnih
elemenata i s odgovarajuom kemijskom i termikom obradom.
Kod izbora materijala elemenata treba voditi rauna o sledeem
-veliini i vrsti optereenja
-gabaritima i konstruktivnom obliku
-tehnologiji izrade (kovanje, livenje,obrada rezanjem isl.)
-cijeni materijala koji se ugrauje.
Tehniki elementi u velikoj mjeri se izrauju od metala a u manjoj mjeri od
nemetala. Za izradu elemenata se prvenstveno koriste legure gvoa (elici,

Tehniki elementi

35
liveni elici, liveno gvoe) i obojeni metali (bakar, aluminij,magnezij,titan kao
i njihove legure).
elik je legura gvoa i ugljenika u odreenom procentualnom odnosu (0,05
1,70)% i drugih legirajuih elemenata. Poveanjem sadraja ugljenika u eliku
poveava se vrstoa i tvrdoa ali se poveava i krtost.
iroka upotrebljivost elika se ogleda u njegovim dobrim svojstvima
obradljivosti (rezanjem i deformisanjem) kao i toplotno hemijskom obradom kojom
se eliku mijenjaju kako mehanika svojstva tako i metalografska struktura i
hemijski sastav
Postoje razliiti standardi za oznaavanje elika a kod nas su jo u upotrebi
JUS i DIN
Podjela elika je na elike sa negarantovanim i garantovanim sastavom a
elici sa garantovanim sastavom se dijele na ugljenine i legirane.
Kod ugljeninih elika ugljenik je osnovni legirajui element i drugi elementi
ne utiu bitno na njegova svojstva.
Lgirani elici u svom sastavi imaju i druge legirajue elemente koji definiu
svojstva elika. (niskolegirani do 5% i visokolegirajui elici preko5% legirajuih
elemenata)
Razliiti legirajui elementi razliito utiu na pojedina svojstva tako da ih
poboljavaju ili umanjuju.
elini liv ili liveni elik po sastavu odgovara elicima a donekle i mehanikim
svojhstvima. Koristi se kod dijelova sloenog oblika koji su izloeni veim
optereenjima (blokovi motora,zupanici veih dimenzija dijelovi raznih maina,
kuitaisl.)
Liveno gvoe je legura gvoa i ugljenika sa sadrajem (1,7 do 4,5 %)i
drugih elemenata: mangana, silicijuma, nikla, sumpora, fosfora i td. Lako se
topi i dobro lije u kalupima. Koristi se u izradi sloenih dijelova (kuita, nosai
kao i drugi manje optereeni elementi). Liveno gvoe je krto tako da nije za
izradu elemenata koji su izloeni udarima.
Prema strukturi tehnolokog postupka dobijanja i hemijskom sastavu
razlikujemo: sivi liv, tvrdi, temperovani, nodularni, legirani i sl.
Bakar i njegove legure imaju dobru toplotnu i elektrinu provodljivost, dobre
osobine klizanja, dobre obrade. Kod izrade elemenata najvie u upotrebi su bakarne
legura mesing (bakar i cink), bronza (bakar sa kalajem, olovom, aluminijom itd)
Bronza se dosta koristi kod izrade kliznih leita punih prenosnika dok
mesing kod izrade raznih armatura i sl.
Aluminij i njegove legure se odlikuju malom teinom(tri puta laki od elika) ,
dobrom toplotnom i elektrinom provodljivosti, otpornou na koroziju, dobrom
obradivou. Najpoznatije legure u duraluminij i silumin. Zbog svoje velike
rasprostranjenosti i dobrih mehanikih svojstava legure aluminijuma se koriste za
izradu dijelova aviona, brodova, automobila, motora, dizalica i sl.

Tehniki elementi

36
Titan i njegove legure zbog svojih mehanikih svojstava, visoke vrstoe, male
teine nalaze primjenu u gradnji brodova i aviona.
Nemetali (guma, plastika, koa, keramika,drvo, azbest, staklo, tekstil i drugo)
nalaze sve veu primjrnu u izradi elemenata na transportnim sredstvima. Dovoljno
je pogledati danas novi automobil i uvjeriti se u veliko uee elemenata od
nemetalnih materijala (gume, ukrasni dijelovi, svjetiljke, unutranjost automobila,
sjedita i td.)
Danas sve vee uee u izradi elemenata imaju i kompozitni materijali a
dobijaju se zapreminskom kombinacijom hemijski raznorodnih materijala sa
jasnom granicom razdvajanja. Svojstva se im razlikuju od svojstava svake od
komponenti kojih moeda bude i vie slojeva. Proizvode se metodom prakaste
metalurgije, elektrolitiki ili livenjem pod pritiskom.
Keramika zbog svoje velike otpornosti na habanje i izdrljivosti na velikim
temprraturama nalazi primjenu u izradi frikcionih elemenata, kliznih leita,
konica kod vozila i sl.

1.6. MEHANIKA SVOJSTVA MATERIJALA

Mehanika svojstva materijala (granini naponi, ilavost, tvrdoa, vrstoa,
elastinost itd.) odreuju radnu sposobnost. Granicu mogue eksploatacije pri
razliitim oblicima optereenja. Vrijednosti mehanikih svojstava se dobija raznim
metodama ispitivanja u laboratorijama a njrasprostranjenija metoda je metoda
istezanja ili pritiska. Sa gledita mehanikih svojstava materijali se dijele na krte i
plastine. Jedna od metoda koja se koristi u definisanju mehanikih svojstava
materijala jeste metoda zatezanja kojom se definie dijagram napon dilatacija (o
- c) na kojem se uoavaju karakteristine take prikazano na slici 28.

Slika 28.Dijagram na zatezanje

Tehniki elementi

37
1 - granica proporcionalnosti ( izmeu napona i dilatacija postoji direktna
proporcionalnost i vrijedi Hukov zakon (o = E c) gdje je E- modul elastinosti
ili Jungov modul. Napon u ovoj taki je o
p
.
Poto je c =Al/l
0
bezdimenzionalan broj to je dimenzija modula elastinosti E
ista kao napona | N/m
2
| | Pa | i veliina istog zavisi od vrste materijala. ZA elike
E = 2,1 10
11
| Pa |, za liveno gvoe E = 0,8 10
11
| Pa |.
Posle take 1 materijal se vie ne istee po pravoj liniji ali su do take
2 deformacije u elastinom podruju. to po prestanku sile materijal se vraa u
prvobitni poloaj.Taka 2 je garnica elastinosti anapon o
E
.
Od take 2 do take 3 dolazi do pojaanog izduenja gdje se pored
elastinih pojavljuju i plastine deformacije i taka 3 predstavlja gornju granicu
teenja a kojoj odgovara napon teenja o
T
(oznaka po ISO standardu R
eH
) poetak
razvlaenja a kod ispitaivanja pritiskom granica gnjeenja.
Od ove take izduenje se poveava iako napon opada ili je konstantan sve do
take 4 donje granice teenja.
Ako bismo u ovom trenutku odstranili optereenje epruveta bi bila trajno
plastino deformisana. Ove pojave razvlaenja kod krtih materijala nema i kod njih
se napon poetka teenja definie kao napon pri trajnom jedininom izduenju od
0,2% (o
0,2
ili po standardu ISO R
e0,2
)
Od take 4 do take 5 poveavaju se i napon i deformacija da bi u taki 5
dostigao maksimalnu vrijednost o
M
jaina kidanja ( zatezna vrstoa ) Po ISO
oznakama R
m.
Od ove take na epruveti nastaju vidljive deformacije koje se nastavljaju do
take 6 u kojoj dolazi do kidanja epruvete a napon u ovoj taki je o
K.
Ovo razmatranje vrijedi u

sluaju kada se pretpostavlja daje epruveta
konstantnog poprenog presjekas to u stvarnosti nije. Ukoliko bi uzeli u obzir
promjenu poprenog presjeka dijagram bi imao drugaiji oblik (isprekidane linije)
Ako smo na poetku imali povrinu poprenog presjeka A
0
a posle nekog
suenja A tada je veliina relativnog suenja v = (A-A
0
)/ A
0
i ista je u zavisnosti od
podune deformacije c i vrijedi v =u c gdje je u - Poasonov koeficijent i isti zavisi
od vrste materijala (za elik u elastinom podruju je 0,3 a u plastinom podruju
0,5).
Pored ovih ispitivanja materijala se provode na savijanje , uvijanje,
izvijanje,smicanje itd.U mehanici se prouavaju kruta tijela kao idealizacija realnih
tijela kod kojih pod dejstvom spoljnjih sila rastojanja izmeu estica ostaju
nepromjenjena to je apstraktan pojam.


Tehniki elementi

38
1.6.1. Stanje naprezanja i deformacija mainskih dijelova

Realna tijela se pod dejstvom spoljnjih sila deformiu odnosno mijenjaju oblik i
dimenzije i takva tijela se nazivaju vrsta (deformabilna) tijela.
Radna optereenja mainskih dijelova nastoje
promijeniti njihov oblik i dimenzije, emu se suprotstavlja materijal
dijela djelovanjem unutranjih sila izmeu svojih estica. Ove sile svedene na
jedinicu povrine nazivaju se naprezanje. Naprezanje se definira pomou
slike 29 , na kojoj je prikazano tijelo proizvoljnog oblika optereeno
vanjskim silama F
1
do F
n
, presjeeno proizvoljnom ravninom. Ako je tijelo bilo u
ravnotei pod djelovanjem vanjskih sila, bit e i svaki dio tijela u ravnotei pod
djelovanjem vanjskih i unutranjih sila koje djeluju na mjestu presjeka. Na svakom
od i elementarnih povrina Ai presjeka djeluju elementarne unutranje sile
naelno u razliitim smjerovima i razliite veliine. Omjer sile i povrine Ai
definira se kao vektor naprezanja:

Komponenta vektora naprezanja okomita na presjek predstavlja normalno
naprezanje, koje se oznaava sa , a komponenta poloena u ravninu
presjeka je posmino ili tangencijalno naprezanje, koje se oznaava sa
, a moe se rastaviti na dvije meusobno okomite komponente . Treba
napomenuti da u fizikalnom smislu naprezanje nije vektor.

Slika 29: Vektor naprezanja, normalna i tangencijalna naprezanja


Tehniki elementi

39
U nekoj toki tijela mogue je postaviti po volji mnogo presjeka, dakle i po
volji mnogo vektora naprezanja. Ako su poznate komponente naprezanja za tri
presjeka, slika 30, moe se pomou izraza za transformaciju odrediti naprezanje u
svim presjecima.
Naprezanje u promatranoj toki je dakle tenzorska veliina definirana s devet
komponenti: tri normalne i est tangencijalnih, a od toga est nezavisnih, jer su
tangencijalna naprezanja na dva meusobno okomita presjeka jednaka po veliini i
predznaku. Istovremeno su oba usmjerena ka bridu ili od brida elementa. Ovih
devet komponenti naprezanja tvore matricu tenzora naprezanja
koja se skraeno oznauje sa [ij], tj.:

Slika 30:Komponente naprezanja (na vidljivim stranama diferencijalnog elementa)

Komponente normalnih naprezanja sadre indeks koji oznaava
koordinatnu os s kojom je komponenta paralelna. Komponente tangencijalnih
naprezanja sadre dva indeksa od kojih prvi oznaava presjek na kojem djeluje, a
drugi koordinatnu os s kojom je paralelna.

Tehniki elementi

40
U optem sluaju, tj. pri troosnom stanju naprezanja, postoje tri meusobno
okomite ravnine u kojima tangencijalna naprezanja iezavaju, a normalna
naprezanja poprimaju ekstremne vrijednosti, koje se nazivaju glavnim
naprezanjima 1, 2 i 3. Dogovorno se uzima da je 1 > 2 >3. Za dvoosno
(ravanjsko) stanje naprezanja je z =0. Za jednoosno stanje naprezanja je
y = z = 0, tj. postoji samo komponenta x.Pod djelovanjem optereenja tijelo se
deformira, odnosno mijenja svoj oblik i dimenzije. Pojam deformacija u nekoj taki
tijela vezan je uz promjenu oblika i veliine neposredne okoline te take.
Deformacija svake take tijela opisuje se sa tri duinske i tri ugaone deformacije
koje izraavaju relativno produenje tri meusobno okomite duine (duinske
deformacije), odnosno promjene pravih uglova koje oni ine (ugaone deformacije).
Oito je onda da je i deformacija tenzorska veliina definisana s devet
komponenata.
Odgovarajua matrica tenzora deformacija slina je matrici tenzora
naprezanja, s indeksima komponenata koji imaju isto znaenje kao i oni kod
komponenata tenzora naprezanja. Umjesto naziva duinska deformacija ponekad se
upotrebljava i naziv normalna deformacija, a umjesto naziva ugaona deformacija
naziv smiua deformacija. Ti nazivi potiu otuda to kod izotropnih materijala
normalno naprezanje izaziva samo duinsku, a smiue naprezanje samo ugaonu
deformaciju.

1.6.2. Veza izmeu naprezanja i deformacije
Veina materijala se do veeg ili manjeg optereenja ponaa elastino. To
znai da se pod djelovanjem odreenog nivoa optereenja epruvete iz takvih
materijala deformiu, da bi se nakon rastereenja vratila u prvobitan oblik. U tom
podruju naprezanje i deformacija su linearno povezani. Za jednoosno stanje
naprezanja ta ovisnost je data Hookeovim zakonom:

[N/mm2] normalno naprezanje u jednoosno napregnutom tapu
E [N/mm2] modul elastinosti materijala tapa, tabela 1.7
(duljinska) deformacija u smjeru naprezanja.

Slina zavisnost vrijedi i za tangencijalna naprezanja:

[N/mm2] tangencijalno naprezanje u ravnini smicanja

ugaona -kutna deformacija (ugao smicanja) u ravnini smicanja
G [N/mm2] modul smicanja, klizanja konstanta materijala

Tehniki elementi

41

Poissonov koeficijent, konstanta materijala jednaka omjeru poprene i uzdune
deformacije pri uzdunom (vlanom ili tlanom) optereenju.
Za opte troosno stanje naprezanja meusobna zavisnost naprezanja i
deformacije data je sa est relacija (Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja):

Svaki dio maine ili konstrukcije sastavljen je od jednostavnijih oblika, ili
ga se aproksimira s jednim ili vie jednostavnih oblika. Zbog toga Mehanika
materijala, kao dio Teorije elastinosti, prouava uglavnom vrstou i elastinu
stabilnost tapova, ploa, ljuski i rotirajuih diskova. U tom smislu, tehniki
elementi u ovom udbeniku promatrat e se preteno kao tapovi, pa e
vrijednosti naprezanja izraunatih pod tom pretpostavkom biti tim dalje od stvarnih
vrijednosti, to je oblik elementa manje slian tapu.
Osnovne vrste optereenja tapa su:
aksijalna naprezanja istezanje (vlak) i sabijanje (tlak)
savijanje
smicanje
uvijanje (torzija).
izvijanje
Upraksi su esti sluajevi kombinacije ovih naprezanja - sloena naprezanja

1.6.3. Istezanje i sabijanje

Kada je element ukljeten na jednom kraji a na drugom optereen silom koja
djeluje du ose isti je izloen aksijalnom naprezanju zatezanju ili ako je element
optereen sa dvije kolinearne aksijalne sile suproetnog smjera. Ovim se duina
elementa poveava a popreni presjek smanjuje.

Tehniki elementi

42
Za sluaj da je dejstvo sila suprotnog smjera u odnosu na istezanje elemen je
optereen na pritisak prikazano na slici 31.

Slika 31. Asijalna naprezanja zatezanje, pritisak

Popreni presjek tapa je izlien normalnom naponu:
o
z
=F/A, o
p
=F/A | Pa | Z zatezanje, p prtisak.

Zateue sile uzrokuju u posmatranom presjeku isteua naprezanja (+), a
sabijajue sile uzrokuju sabijajua naprezanja (-), pri emu se pretpostavlja da su ta
naprezanja jednakomjerno rasporeena po presjeku, U tom je sluaju linearna
deformacija:

l [mm] produljenje ili skraenje mainskog dijela,
l
0
[mm] poetna duina prije deformacije.

Normalne deformacije mogu nastati i zbog temperaturnih promjena mainskog
dijela. Pri tome je produenje posljedica pozitivne, a skraenje negativne
temperaturne razlike, i izraunava se prema izrazu:

T
[K-1] temperaturni koeficijent linearnog produljenja,
T [K] razlika temperatura (+ zagrijavanje, - hlaenje)


Tehniki elementi

43
Kod zagrijavanja ili hlaenja ukljetenog mainskog dijela pojavljuju se u njemu
normalna sabijajua ili zateua naprezanja.

1.6.4. Savijanje

Vanjske sile koje optereuju dijelove maina u ravnini koja sijee njihovu
uzdunu os, uzrokuju momente savijanja Ms. Pod utjecajem momenata savijanja u
dijelovima maina se pojavljuju istovremeno isteua i sabijajua naprezanja, koja
su u posmatranom presjeku linearno rasporeena u odnosu na neutralnu os n-n.
Ova naprezanja nazivaju se naprezanjima od savijanja
s
. slika 32. Neutralna os
prolazi kroz teite posmatranog presjeka, i predstavlja graninu liniju izmeu
sabijajuih i isteuih naprezanja. Pri tome su uzdu neutralne osi naprezanja od
savijanja jednaka nuli. Najvee naprezanje
smax
se nalazi u taki presjeka, koja je
najudaljenija od neutralne osi i jednako je:

M
s
[Nmm] moment savijanja u promatranom presjeku;
I
y
[mm
4
] moment inercije poprenog presjeka za os y koja prolazi kroz
njegovo teite, okomito na ravninu crtanja,
W
y
[mm
3
] moment otpora poprenog presjeka za os y,
e [mm] udaljenost od neutralne osi najudaljenijeg vlakna presjeka

Najvea deformacija
xmax
u smjeru osi x nalazi se na mjestu najveeg
normalnog naprezanja, data je izrazom:

Kada je element, nosa ili greda optereena momentima (spregom) jednakog
intenziteta a suprotnog smjera koji djeluju u vertikalnoj ravni nastaje savijanje
grede prikazano na slici 32 kojeg nazivamo isto savijanje.

U sluaju kada na gredu djeluju transverzalne sile takoe dolazi do savijanja
grede stim da se pored normalnih napona du elementa javljaju i tangencijalni
naponi smicanja i ova vrsta savijanja se naziva savijanje silama.

Tehniki elementi

44

Slika 32. Savujanje grede

U sluaju da sile djeluju koso u odnosu na vertikalnu ravan yAz nastaje sluaj
kosog savijanja pa se proraun vri na osnovu rezultujueg momenta
M
r
2

= (M
x
2

+ M
y
2
) | Nm |
est sluaj optereenih elemenata u praksi na savijanje je kod osovina,
konstrukcija, mostova, raznih postolja i sl.

1.6.5. Torzija (uvijanje)

Momenti okomiti na povrinu u kojoj djeluju, uzrokuju u toj povrini
(presjeku) dijela maine ili konstrukcije tangencijalna torzijska
naprezanja slika 33.Ona rastu linearno od nule u teitu presjeka do maksimalne
vrijednosti u vlaknu presjeka najvie udaljenom od teita. Ovi
momenti nazivaju se momentima torzije M
t
, a kada djeluju u osi
obrtnih elemenata maina (vratila, spojke, zupanici itd.) nazivaju se obrtnim
momentima. Najvea torzijska naprezanja koja oni uzrokuju u (okruglim)
poprenim presjecima raunaju se prema izrazu:

I
0
[mm
4
] polarni moment inercije presjeka;
W
0
[mm
3
] polarni otporni moment presjeka;
r [mm] poluprenik poprenog presjeka

Tehniki elementi

45

Slika 33: Uvijanje tapa okruglog presjeka

Pod utjecajem momenta torzije Mt dolazi do uvijajuih deformacija, pri emu se
presjek mainskog dijela na duini l relativno zakrene za ugao slika 33a:

G [N/mm2] modul klizanja (smicanja) materijala.
Na uvijanje su optereeni mnogi elementi u transportnim sredstvima
prvenstveno vratila, spojnice, zavrtnji i sl.

1.6.6. Izvijanje

Pri postupnom poveanju sabijajuih optereenja vitkih elemenata (kod
kojih je duina mnogo vea u odnosu na njihovu debljinu), dolazi kod odreenih
kritinih optereenja do gubitka njihove elastine stabilnosti, koja se manifestira
kao izvijanje. Izvijanje je karakteristino po savijanju vitkih elemenata u smjeru
najmanjeg momenta inercije poprenog presjeka. Pri tome se u poprenom
presjeku, pored normalnih sabijajuih naprezanja zbog sabijajuih sila, javljaju i
dodatna savijajua naprezanja zbog izvijanja. Izvijanje uzrokuje gubitak stabilnosti
elementa, pri emu mala dodatna optereenja iznad kritinog vode do velikog
porasta naprezanja i do loma.
Normalno naprezanje u elementu u trenutku kada doe do izvijanja, naziva se
kritino naprezanje izvijanja
k
. Kritino naprezanje izvijanja odreuje se
analitiki, posebno za elastino i neelastino izvijanje, a ovisno je o vitkosti
elementa , koja se odreuje izrazom.


Tehniki elementi

46

l
izv
[mm] slobodna duina izvijanja, slika 34
i
min
[mm] najmanji polumjer inercije

I
min
[mm4] najmanji moment inercije presjeka
A [mm2] povrina poprenog presjeka.

Slobodna duina izvijanja ovisi o nainu ukljetenja elementa, kako je prikazano na
slici 34.

Slika 34: Slobodne duine izvijanja za razliite sluajeve uvrenja vitkih
Elemenata

Pri elastinom izvijanju, tj. u sluaju kada izvijanje nastaje prije nego to
naprezanja u elementu preu granicu proporcionalnosti, kritino naprezanje
izvijanja
k
odreuje se po Eulerovom izrazu

pri emu je kritino optereenje, tj. kritina sila izvijanja F
k
odreena kao

Dati izrazi vrijede za vitkost veu od kritine, koja vrijedi za
k
= R
p
. Za
vitkosti manje od kritine dolazi do plastinog izvijanja kod kojeg je naprezanje
u elementu izmeu granice proporcionalnosti i granice teenja, pri emu se za
odreivanje kritinih naprezanja izvijanja upotrebljava u podruju 60
kr


Tehniki elementi

47
dolazi do neelastinog izvijanja, pri emu se za odreivanje kritinih naprezanja
izvijanja upotrebljava Tetmajerova empirijska formula:

0
[N/mm2] karakteristino naprezanje materijala, odreuje se eksperimentalno
R
p
[N/mm2] granica proporcionalnosti
k
kritina vitkost, iz izraza za
k
= Rp.

Svaki materijal ima drugaiju formulu za raunanje
k
. Za neke vanije materijale
ovi izrazi su dati u tabeli 9.

Tabela 9. Tetmajereve formule za naprezanje
k
pri plastinom izvijanju

Granina vitkost ispod koje nema izvijanja moe se izraunati iz izraza za

k
= R
p0,2
, i za eline elemente iznosi priblino
k
= 60. U tom podruju vitkosti
prije e doi do gnjeenja (teenja) nego do izvijanja.
Doputeno optereenje F
dop
, s kojim se moe opteretiti mainski dio bez opasnosti
od izvijanja, odreuje se izrazom

stepanj sigurnosti protiv izvijanja
= 5...10 u elastinom podruju
= 3...8 u neelastinom podruju.
Na izvijanje se provjeravaju tanki i vitki tapovi, razliiti stubovi, tornjevi,strele
kranova i td.

1.6.7. Smicanje
Transverzalne sile koje djeluju upravno na popreni presjek nastoje da smaknu
jedan u odnosu na drugi dio elementa i takvo naprezanje zovemo smicanje
(sjeenje limova makazama, probijanje , prosjecanje, smicanje kod zavarenih
konstrukcija i sl

Tehniki elementi

48
Smiua naprezanja uzrokuju sile koje djeluju du promatranog presjeka.
isto smicanje, prikazan na slici 35a je vrlo rijedak sluaj. Najee se smina
naprezanja javljaju u kombinaciji s naprezanjima savijanja. Ako je udaljenost
hvatita poprenih sila od promatranog presjeka mala sobzirom na veliinu
presjeka, naprezanja od savijanja se zanemaruju, slika 35b.

Slika 35: Smiua optereenja i naprezanja a) isto i b) inenjersko smicanje

Raspored tangencijalnih naprezanja uslijed smiuih optereenja ovisi o
obliku presjeka i esto ga nije lako odrediti. Zbog toga se najee rauna s
njihovomsrednjom rijednou , koja se odreuje po izrazu:

F [N] smiua sila
A
s
[mm2] povrina smicanja, odreuje se posebno za svaki presjek.

Mjera za deformaciju pri smicanju je ugao smicanja , koji se odreuje se iz
Hookeovog zakona za smicanje,

Naprezanje na povrinski pritisak nastaje na dodirnim
povrinama dvaju elemenata koji imaju meusobno sprezanje. Ovo je naroito
bitno kod zupanika, kliznih i kotrljajnih leajeva, sklopova toak ina, bregastih
mehanizama.
U zavisnosti od oblika kontaktnih povrina razlikujemo:
-elementi se dodiruju po konanim povrinama
-elementi se dodiruju u jednoj taki ili du linije u neoptereenom stanju.
Veliina povrinskog pritiska u bilo kojoj taki povrine jednaka je:

Tehniki elementi

49
p = F/A
U sluajevima dodira elemenata u jednoj taki ili po liniji kontaktni naponi se
odreuju iz teorije elastinosti sa pretpostavkom da se u zoni dodira deavaju samo
elastine deformacije.
U sluaju dvaju kugli pritisnutih silama F slika 36b radijusa R
1
i R
2

maksimalni pritisak biti e. , 388 , 0
3
2
2
max
p
E
F p =
Za sluaj dva cilindra slika 36c) pritisnuta silom F maksimalni pritisak:
, 418 , 0
3
max
b
E
F p
p
= gdje se sredni prenik p i sredni modul elastinosti E
odreuju po formulama: ,
1 1 1
2 1
r r
+ =
p

|
|
.
|
\
|
+ =
2 1
1 1
2
1 1
E E E

Proraunata vrijednost se uporeuje sa doputenim vrijednostima tvrdoe ije
se vrijednosti odreuju razliitim metodama (Brinelov i Rokvelov postupak)

Slika 36. Povrinski pritisak a) dvije ravne povrine, b)dvije kugle,
c)dva cilindra

U normalnom funkcionisanju mnogih elemenata i sklopova bitan je
temperaturni reim rada. Oslobaanje velike koliine toplote sa temperaturama
iznad dozvoljenih dovodi do toplotnih deformacija, loeg podmazivanja. Zbog
ovoga se vri proraun toplotnog bilansa pri emu razvijena toplota u jedinici
vremena treba da je manja od odvedene toplote.
Q
n
s A k (T
2
T
1
) gdje je :

Q
n
osloboeni toplotni fluks
k koeficijent prolaza toplote, k=8,7 ...17,5 W/(m
2
K)

Tehniki elementi

50
T
2
dozvoljena temperatura odreena temperaturom ulja T
2
=348...358 K
T
1
temperatura okolne sredine
Poboljanje temperaturnog bilansa se ostvaruje smanjenjem osloboene toplote
ili poveanjem reima odvoenja toplote.

1.6.8.Sloena stanja naprezanja

U praksi se vrlo rijetko pojavljuju osnovni sluajevi optereenja tapa. ee se
pojavljuje vie vrsta optereenja istovremeno. Takvo stanje naprezanja u presjeku
izazvano istovremenim djelovanjem nekoliko komponenata unutranjih sila, naziva
se sloenim stanjem naprezanja. Za ilustraciju svih moguih naprezanja nastalih u
poprenom presjeku tapa, na slici 37a je prikazan ravni tap pravougaonog
presjeka koji se, optereen silama F
i
, kontinuiranim optereenjima q
i
i momentima
torzije M
ti
, nalazi u statikoj ravnotei. Ako se tap presijee na bilo kojem mjestu,
lijevi i desni dio nee biti u ravnotei pod djelovanjem samo vanjskih sila, pa se na
mjestu presjeka pojavljuju unutranje sile i Fi . Ako se rezultanta tih sila
svede na teite presjeka, u njemu e se pojaviti i rezultirajui moment ,
slika 37b. Rezultantna sila i moment rastavljeni su na po tri komponente u
smjerovima x, y, i z, slika 37c. Komponenta Fx naziva se uzduna sila. Ona je
normalna na popreni presjek, tj. paralelna s uzdunom osi tapa i oznauje se sa N.
Komponente Fy i Fz su poprene sile i oznauju se sa Qy i Qz. Komponenta
momenta Mx uzrokuje uvijanje tapa, pa se naziva moment uvijanja ili moment
torzije i oznauje se sa Mt.
Komponente My i Mz su momenti savijanja, koji uzrokuju savijanje tapa oko osiju
y i z. Dakle, u poprenom presjeku tapa u optem sluaju postoji est komponenti
unutranjih sila: uzduna sila N, poprene sile Qy i Qz, moment uvijanja M
t
, te
momenti savijanja M
y
i M
z
. Njihov predznak definie se isto kao i predznak
komponenata naprezanja: on je pozitivan ako na pozitivnom presjeku djeluje u
pozitivnom smjeru, ili ako na negativnom presjeku djeluje u negativnom smjeru.
Svaka od ovih komponenti optereuje presjek odreenim naprezanjem: uzduna
sila uzrokuje normalno (isteue) naprezanje
x,v
u smjeru osi x, jednoliko
rasporeeno po presjeku, slika 38a, poprene sile uzrokuju tangencijalna (smina)
naprezanja
xy,s
i
xz,s
, za pravougaoni presjek rasporeena po paraboli, slika 38e i f;
moment torzije uzrokuje tangencijalna naprezanja
xy,t
i
xz,t
, slika 38d; momenti
savijanja uzrokuju normalna naprezanja
x,s1
i
x,s2
, slika 38b i c.


Tehniki elementi

51
Slika 37: Opti sluaj optereenja tapa

Slika 38: Razlaganje naprezanja u presjeku tapa

Tehniki elementi

52
Sva normalna naprezanja djeluju u smjeru osi x, pa se ukupna vrijednost
normalnog naprezanja
x
u proizvoljnoj toki poprenog presjeka dobije
algebarskim zbrajanjem komponenti:

vodei pri tome rauna o predznaku pojedine komponente. U proraunima vrstoe
vano je odrediti najveu vrijednost naprezanja, posebno zateueg, jer je najvei
broj materijala otporniji na sabijajua nego na zateua naprezanja. U
promatranom presjeku tapa najvea vrijednost normalnog naprezanja je u toki u
kojoj se spajaju gornji i desni rub presjeka. To znai da maksimalna vrijednost
normalnog naprezanja u presjeku iznosi:

Tangencijalna naprezanja istog smjera, npr.
xy,s
i
xy,t
, se algebarski zbrajaju u
odreenoj toki presjeka, a ukupno tangencijalno naprezanje
x
u toj toki je onda
geometrijski zbroj dviju okomitih komponenti
xy
=
xy,s
+
xy,t
i
xz
=
xz,s
+
xz,t
:

Kada je dio maine ili konstrukcije optereen tako da u njemu vlada
jednoosno naprezanje ili isto smicanje, njegova vrstoa se lako provjerava
usporedbom s graninim naprezanjem (koje bi izazvalo nedoputeno optereenje)
dobivenim odgovarajuim pokusom (rastezanja, sabijanja, savijanja, smicanja,
torzije). Ovaj princip provjere vrstoe bi se teko mogao primijeniti na dvoosno,
odnosno troosno stanje naprezanja. Naime, bilo bi potrebno eksperimentalno
imitirati sve mogue kombinacije naprezanja, tj. eksperimentalno odrediti granino
naprezanje za razliite kombinacije
1
,
2
i
3
, to bi bilo skupo, dugotrajno i teko
provedivo. Zbog toga se uvode teorije vrstoe pomou kojih se odreuje
ekvivalentno normalno jednoosno naprezanje, koje se pri proraunu vrstoe moe
usporediti s graninim naprezanjem (tj. mjerodavnom karakteristikom vrstoe
materijala). Ekvivalentno (reducirano) naprezanje je dakle ono normalno jednoosno
naprezanje, koje na konstrukciju u pogledu vrstoe ima jednaki uinak kao
djelujue vieosno naprezanje.
Prema teoriji najveih normalnih naprezanja, koja je najprikladnija za krte
materijale, do nedozvoljenog optereenja dolazi kada najvee normalno naprezanje
dostigne graninu vrijednost. Zbog toga se za ekvivalentno naprezanje uzima po
apsolutnoj vrijednosti najvee glavno naprezanje:


Tehniki elementi

53
Po hipotezi najveih tangencijalnih naprezanja (Mohr, Tresca) ekvivalentno
naprezanje se rauna prema:

U novije vrijeme ee je u upotrebi teorija najveeg deformacijskog rada
(energetska hipoteza po von Misesu), kod koje se ekvivalentno naprezanje odreuje
prema izrazu:

Proizvoljna toka presjeka tapa, u opem sluaju, napregnuta je sa est osnovnih
vrsta naprezanja od est komponenata unutranjih sila, ili, kako je pokazano gore,
sa tri komponente tenzora naprezanja:
x
,
xy
i
xz
. To znai da vlada ravninsko
stanje naprezanja za koje su glavna naprezanja:

Sada se lako mogu izraunati vrijednosti ekvivalentnih naprezanja:
Prema teoriji najveih normalnih naprezanja:

Prema teoriji najveih tangencijalnih naprezanja:

Prema teoriji najveeg deformacijskog rada:

Uslov vrstoe tapa u posmatranom presjeku jest da najvee ekvivalentno
naprezanje bude manje od graninog naprezanja. Poloaj i veliina maksimalnog
ekvivalentnog naprezanja moe se odrediti analitiki ili numeriki. No, kod tapova
on je najee na mjestu najveeg normalnog naprezanja, a rijetko na mjestu
najveeg tangencijalnog naprezanja, pa je konstruktoru olakan posao. Uz to,
tangencijalna naprezanja
xy,s
i
xz,s
od poprenih sila se najee mogu zanemariti.
Niti jedna od hipoteza vrstoe ne slae se u potpunosti s rezultatima
eksperimenata, pogotovo ne za sve vrste materijala i za svaki vremenski karakter
optereenja. Zbog toga je za izraun ekvivalentnog naprezanja u poprenom
presjeku tapa predloen iskustveni izraz, koji uzima u obzir i mehanika svojstva
materijala:

Tehniki elementi

54

0
- omjer mjerodavnih karakteristika vrstoe za normalna i tangencijalna
naprezanja

R
- [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja,

R
- [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja.

1.7. RADNA SPOSOBNOST MAINSKIH DIJELOVA I KONSTRUKCIJA

Zahtjevi za radnom sposobnou vae za sve dijelove maina i
konstrukcija, a pri ispunjenju tih zahtjeva treba voditi rauna o dva stanja u kojima
se oni mogu nai:
radno stanje odgovara predvienim radnim (pogonskim) uslovima;
kritino stanje odgovara graninim radnim uslovima, pri emu se pojavljuju
kritina oteenja (kvarovi), koji onemoguavaju pravilan i pouzdan rad mainskih
dijelova.
Poznavanje vrijednosti fizikalnih veliina koje odgovaraju kritinim stanjima
mainskih dijelova, omoguava definisanje opteg kriterija radne sposobnosti:
radne karakteristike (vrijednosti fizikalnih veliina) ne smiju nikako dostii
kritine. Mainski dijelovi moraju biti projektovani i dimenzionisani tako da su, pri
propisanim radnim uslovima, radne karakteristike dovoljno daleko od kritinih.
Radna sposobnost mainskih dijelova se procjenjuje sobzirom na kritine pojave,
kojima se moraju dijelovi maina uspjeno suprotstaviti. Pri tomu je na prvom
mjestu vrstoa, zatim krutost i elastinost, vibracije, otpornost na troenje,
otpornost na koroziju, pouzdanost u radu, itd.

1.7.1. vrstoa
vrstoa je sposobnost suprotstavljanja pojavi nedozvoljenih oteenja koja mogu
nastati zbog optereenja. Ta, granina optereenja, zbog naprezanja i deformacija
koja proizvode, uzrokuju dvije osnovne vrste nedozvoljenioh oteenja: lom (ili
nastanak pukotine, koja vodi ka lomu) i plastinu deformaciju. Kroz istoriju
mainstva, sve do novijeg vremena, smatralo se da obje vrste nedozvoljenih
oteenja uzrokuje nedozvoljeni, granini nivo naprezanja. Iako je poznato da i
pri plastinim deformacijama u razliitim pogonskim uslovima, uvijek postoji neka
veza izmeu optereenja, naprezanja i deformacija, danas se tano zna, da npr. lom
usljed zamora materijala u podruju visokih vremenski promjenjivih optereenja ne

Tehniki elementi

55
zavisi o visini naprezanja, nego samo o nivou deformacija. U veini sluajeva
pojava nedozvoljenog oteenja je uzrokovana pojavom graninih naprezanja.
Zbog toga, uslov da na odreenom, kritinom mjestu optereenog mainskog dijela
ili konstrukcije ne doe do nedozvoljenih oteenja, najee jest da na tom mjestu
naprezanja budu manja od onih (graninih) naprezanja
gr
, koja bi uzrokovala ta
nedozvoljena oteenja. Dakle:

Naravno, granina naprezanja su mjerodavne karakteristike vrstoe
materijala, koje se oznaavaju sa R. To znai da ih treba odabrati prema onoj
(karakteristinoj) vrijednosti vrstoe, koja se ne smije dostii. Ako su naprezanja
npr. statika (mirna), a vano je npr. samo da ne doe do loma, mjerodavna
karakteristika vrstoe e biti statika vrstoa materijala R
m.
Ako pri statikim
naprezanjima nisu dozvoljene plastine deformacije, mjerodavna karakteristika
vrstoe e biti granica teenja R
e
. Ako su naprezanja vremenski promjenjiva
(dinamika), mjerodavna karakteristika vrstoe e biti dinamika vrstoa R
D

(granica zamora materijala). U sluaju dugotrajnih statikih optereenja, posebno
pri povienim temperaturama, mjerodavna karakteristika vrstoe e biti granica
puzanja ili dugotrajna statika vrstoa, itd. Jasno je da su vrijednosti ovih
graninih naprezanja razliite za razliite vrste optereenja (zatezanje, pritisak,
savijanje,smicanje, uvijanje i td.).

1.7.2. Stepen sigurnosti i doyvoljeno naprezanje
Odnos mjerodavne karakteristike vrstoe i radnog naprezanja, koji pokazuje
koliko je puta mjerodavna karakteristika vrstoe R vea od radnog naprezanja
naziva se stepenom sigurnosti:

Stepen sigurnosti mora biti vei, ili barem jednak, vrlo paljivo i vrlo odgovorno
odabranoj vrijednosti tzv. potrebnog stepenu sigurnosti
potr

Po ovom izrazu se kontrolie vrstoa na kritinom mjestu mainskog
dijela, pa stoga on predstavlja uslov vrstoe. Pri tome se potrebni stepen
sigurnosti odreuje na osnovi iskustva i znanja, a granice su mu odreene
procjenom visine tete, koja bi nastala nedozvoljenim oteenjem (gornja granica),
te to manjim utrokom materijala, tj. cijenom proizvoda (donja granica).
Vrijednost mu naroito raste, ako bi oteenjem bili ugroeni ljudski ivoti.

Tehniki elementi

56
Projektant treba biti sposoban procijeniti pouzdanost metoda, teorija i
podataka kojima se slui, te vrstu i nivo tehnologije koja e se primijeniti pri izradi
mainskog dijela. Nije svejedno npr.odrediti naprezanje metodom Nauke o
vrstoi, metodama Teorije elastinosti, ili pak nekom od numerikih metoda uz
kvalitetan, pouzdan i provjeren softver. U prvom sluaju, budui da Nauka
o vrstoi daje pribline rezultate, projektant treba biti svjestan mogue greke, i
zbog toga mora poveati potrebni stepen sigurnosti. Pored toga, u svim
spomenutim metodama, ukljuivi i numeriku, pretpostavlja se da su mainski
dijelovi izraeni iz idealnog materijala: homogenog koji ima jednaku strukturu u
svim takama, i izotropnog- koji se ponaa jednako u svim smjerovima i svim
takama. U stvarnosti materijali koji se upotrebljavaju za izradu mainskih
dijelova, nisu ni homogeni niti izotropni, pa vrijednosti izraunatih naprezanja i
deformacija nisu pouzdane. Dalje, Teorija elastinosti i Otpornost materijala
vrijede samo za elastine materijale, to konstrukcijski materijali optereeni iznad
granice elastinosti nisu. Neki materijali uopte nemaju podruje elastinosti, tj.
proporcionalnosti optereenja i deformacije. Niti prorauni ili podaci o
optereenjima nisu sasvim pouzdani, budui da su najee dobiveni za apsolutno
kruta tijela, to konstrukcijski elementi zapravo nisu. Budui da projektant ne moe
biti siguran da li je greka "na strani sigurnosti" ili ne, on uvijek mora poveati
stepenj sigurnosti! Zato se potrebni stepen sigurnosti ponekad naziva i "koeficijent
neznanja". Uz pomo savremene mjerne tehnike, te primjenom prikladnog
kvalitetnog softvera, mogue je danas - kada je to potrebno, vrlo precizno odrediti
veliine optereenja i naprezanja. No, svako poveanje pouzdanosti prorauna
lako moe biti porueno nekvalitetnom tehnologijom izrade zaostalim
naprezanjima ili koncentracijom naprezanja nakon loeg zavarivanja itd). Sve ovo,
a najvie vlastito i tue iskustvo, projektant mora imati u vidu prilikom odreivanja
vrijednosti potrebnog stepena sigurnosti.
Prethodni izrazi mogu se saeti u jedan izraz:

Odnos vrstoe R i stepena sigurnosti
potr
na desnoj strani ovog izraza predstavlja
granicu koju pogonsko naprezanje ne smije nikada prei, i naziva se dozvoljeno
naprezanje:

Sada se uslov vrstoe moe pisati, i najee se pie kao


Tehniki elementi

57
Kod sloenog stanja naprezanja ekvivalentno naprezanje
ekv
mora biti manje ili
jednako dozvoljenom normalnom naprezanju:
Uvrtenjem, proizlazi novi izraz za uslov vrstoe u sluaju
ekvivalentnih naprezanja:

Odavde proizlazi jo jedan izraz za raunanje stepena sigurnosti:

gdje je:
-
parcijalni stupanj sigurnosti za samo normalna naprezanja
R
- [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja

-[N/mm2] normalno naprezanje na mjestu na kojem se kontrolira vrstoa

- parcijalni stupanj sigurnosti za samo tangencijalna naprezanja.

R
-[N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja

-[N/mm2] tangencijalno naprezanje na mjestu na kojem se kontrolira vrstoa.

1.7.3. vrstoa u sluaju statikih naprezanja
Kada su mainski elementi izloeni statikim, vremenski nepromjenjivim
optereenjima, naprezanja u njihovim najnapregnutijim takama ne smiju prei
mjerodavnu karakteristiku statike vrstoe. Osnovne karakteristike statike
vrstoe dobivaju se iz tzv. dijagrama istezanja koji predstavljaju vezu izmeu
naprezanja i deformacija za odreeni materijal. Zavisnost naprezanja i uzdune
relativne deformacije je zavisno o vrsti materijala. Za razliite vrste materijala ta
veza se odreuje jednostavnim statikim testiranjima standardnih epruveta.
Pri odreivanju statike vrstoe materijala epruvete se optereuju mirnim
optereenjem, koje se poveava sve dok ne doe do njihovog loma. Karakteristini
dijagram, snimljen pri zateuem optereenju mekog elika, prikazan je na slici 39.
Analizom dijagrama je uoljivo da poslije poetnog proporcionalnog (linearog)
rasta naprezanja s deformacijom, dolazi do nelinearnog rasta, tj. deformacija raste
bre od naprezanja. Pri deformaciji
m
dostie se najvee naprezanje
koje materijal moe podnijeti, i naziva se (statika) vlana vrstoa R
m
. Nakon
take vlane vrstoe, deformacija raste uz smanjenje naprezanja, do najvee
deformacije
u
, pri kojoj dolazi do loma, slika 39.
Najvee naprezanje pri kojem jo postoji linearna ovisnost deformacije i
naprezanja naziva se granicom proporcionalnosti R
p
. Do granice proporcionalnosti
materijal se ponaa linearno elastino i u tom podruju veza izmeu deformacija i

Tehniki elementi

58
naprezanja data je Hookovim zakonom, Do odreenog nivoa naprezanja
ponaanje materijala je elastino, to znai, da se pri rastereenju epruveta vraa u
svoj prvobitni poloaj tj. na prvobitnu dimenziju. Zbog toga se to podruje naziva
elastino podruje, deformacije su elastine tj. povratne. Granica elastinih
deformacija je granica proporcionalnosti, ali je nju teko odrediti iz dijagrama. Zato
se definira tehnika granica elastinosti R
p0,01
, koja je definirana kao ono
naprezanje, nakon prestanka djelovanja kod kojeg, na epruveti ostaju trajne
(zaostale) deformacije veliine = 0,01%.
Naprezanje pri kojem dolazi do znatnih plastinih deformacija naziva se
granica plastinosti ili granica teenja (jer se na tom nivou naprezanja materijal
ponaa kao tekuina- tee bez poveanja optereenja) R
e
. Granica teenja je izrazita
kod mekih elika, gdje se razlikuje gornja granica teenja R
eH
, pri kojoj se javlja
prva plastina deformacija, i donja granica teenja R
eL
, pri kojoj se odvija daljnje
deformisanje, slika 40a.

Slika 39: Dijagram rastezanja za meki elik

Iz praktinih razloga kod tih materijala odreuje se samo gornja granica
plastinosti, na koju se moe bitno utjecati brzinom optereenja. Kod materijala
kod kojih nije jasno vidljiva granica teenja (npr. tvrdi elik), dogovorno se
(tehnikom) granicom teenja naziva ono naprezanje, pri kojemu nakon
rastereenja ostane trajna deformacija = 0,2%, a oznaava se s R
p
0,2, slika 40b.
Plastine deformacije veine metalnih materijala vode do njihovog otvrdnua, te je
za daljnje deformisanje potrebno vee optereenje.

Po obliku njihovih dijagrama rastezanja, razlikuju se sljedei materijali:
krti materijali, koji se nakon poetnih elastinih deformacija lome bez izrazitijeg

Tehniki elementi

59
plastinog deformiranja (npr. elici visoke vrstoe, sivi lijev, titan, keramika);
rastezljivi materijali (materijali s viskoznim lomom), kod kojih se nakon poetne
(linearne) deformacije javlja izrazita plastina (trajna) deformacija, slika 40a,
plastini materijali, koji se samo neznatno elastino deformiu, a cijela je
deformacija praktiki plastina, npr. bakar, slika 40c.
Dijagram zavisnosti deformacije o sabijajuim, savijajuim i torzionim
naprezanjima kvalitativno je jednak dijagramu rastezanja, slika 40. Odgovarajue
karakteristike statike vrstoe za neke vanije konstrukcijske materijale daju se
tabelarno.

Slika 40: Karakteristini dijagrami istezanja materijala
a) granica teenja za meki elik b) dogovorna (tehnika) granica teenja
c) naprezanje-deformacija krivulje za razliite vrste materijala

1.7.4.vrstoa u sluaju promjenjivih naprezanja
Mainski dio koji je due vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u
vremenu, lomi se pri naprezanjima koja su znatno manja od statike vrstoe i
granice teenja. Ovo je posljedica tzv. zamora materijala. Za razliku od lomova pri
statikom optereenju, lomovi zbog zamora materijala uglavnom nastaju bez
prethodnog razvlaenja materijala (dakle bez trajne deformacije i kontrakcije
presjeka), bez obzira na vrstu i osobine materijala i na vrstu naprezanja. Razlog
ovome je to to su naprezanja koja uzrokuju zamorni lom, znatno ispod granice
teenja. Proces zamaranja uvijek poinje zaeem inicijalne (mikro) pukotine
duljine reda veliine kristalnog zrna (oko 0,05 mm), a proces zaea pukotine
zapoinje ciklikim gomilanjem plastinih deformacija na mjestima mikro
koncentracije naprezanja. Izvori mikrokoncentracije naprezanja su najee na
povrini napregnutog elementa, i to pri dnu udubina povrinskih neravnina, u
okolini oksida koji djeluju kao strano tijelo (ukljuina), te na mjestima svih ostalih

Tehniki elementi

60
nehomogenosti izazvanih okoliem i obradom (npr. gubitak ugljika pri kovanju ili
ukljuine pri livenju). Vaan uzrok zaea pukotine na povrini jest i injenica da
su nominalna naprezanja uvijek najvea na povrini. Ustvari, pukotina se uvijek
zainje na mjestu najveih stvarnih naprezanja. Oko kristalnih zrna s ovako
nagomilanim plastinim deformacijama formiraju se klizne ravnine, najee na
granici sa nedeformisanim zrnima. Daljnja ciklika optereenja uzrokuju i samo
klizanje - poetak rasta kratkih mikropukotina. Ovo se lijepo vidi na slici 41, gdje
je lijevo-gore od mikropukotine zrno niskougljinog elika s plastinim
deformacijama tj. dislokacijama, a desno-dole zrno praktiki bez dislokacija. Gore
desno se vidi ishodite budue pukotine na dnu povrinske neravnine. Inicijalna
pukotina se dakle najee zainje transgranularno (izmeu dvaju kristalnih zrna),
ali se moe zaeti i intergranularno (kroz jedno kristalno zrno). U zoni visokih
naprezanja zapoinje se vie pukotina, ali se poinje iriti samo jedna od njih, i to
ona, iji faktor intenziteta naprezanja premai svoju graninu vrijednost, tzv. prag
irenja pukotine. Tada se pukotina poinje iriti, intergranularno ili ransgranularno,
ali makroskopski uvijek u smjeru maksimalne vrijednosti faktora intenziteta
naprezanja.

Slika 41: Formirana klizna ravnina na granici plastino i elastino deformisanog
zrna

Proces irenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da
naprezanja u njemu dostignu vrijednost statike vrstoe materijala, pa se on
odjednom nasilno prelomi. Tako povrina loma usljed zamora materijala ima dvije
jasno izraene zone: zonu irenja pukotine, koja je glatka (hrapavost na nivou

Tehniki elementi

61
kristalnih zrna), i zonu statikog loma vrlo grube i nepravilne povrine,
karakteristine za statiki lom, slika 42. Shematski izgledi povrina zamornog loma
za razliite vrste optereenja prikazani su na slici 43.

Slika 42: Opti izgled povrine loma uslijed zamora materijala

Slika 43: Prikaz lomova usljed zamora materijala a) aksijalno optereenje,
b) istosmjerno savijanje, c) izmjenino savijanje, d) kruno savijanje,
e) torzija

Statistika analiza lomova mainskih dijelova pokazuje da preko 80 % svih
lomova nastaje kao posljedica zamora materijala. Pokretni dijelovi maina redovno
su izloeni promjenjivim naprezanjima bez obzira na karakter vanjskog
optereenja. Tako npr. rotirajua osovina optereena u odreenom presjeku
konstantnim momentom savijanja oko osi x-x bit e izloena naizmjenino
promjenjivim normalnim naprezanjima, slika 44. Naime, svaka taka konture
presjeka u jednom okretaju osovine trpi naprezanja od nule (u poloaju a) do -
max

(u poloaju b), te preko nule (u poloaju c) i +
max
(u poloaju d) , te ponovno do
nule u poloaju a. Mjerodavna karakteristika vrstoe pri promjenjivim
naprezanjima strojnih dijelova jest dinamika vrstoa (ili granica zamora)
mainskog dijela, koja se dobije ispitivanjem na zamor samog mainskog dijela, ili
ee, izrauna se na temelju ispitivanja na zamor probne epruvete, izraene od

Tehniki elementi

62
materijala jednakog materijalu mainskog dijela. Epruvete su definisane
odgovarajuim standardom, ali ako su okrugle, prenik im je najee 7 mm, a
povrina polirana. Epruvete su izloene periodino promjenjivim optereenjima
odreenog intenziteta, sve do pojave loma. Ispitivanja se provode za odreeni
koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja:

r koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja
min
[N/mm2] minimalno naprezanje ciklusa naprezanja
max
[N/mm2] maksimalno naprezanje ciklusa naprezanja

Slika 44: Naizmjenino promjenjivi ciklus normalnog naprezanja pri statikom
savijanju rotirajue osovine

Najee r = -1 i r = 0, ali za nekoliko razliitih nivoa maksimalnih
naprezanja. Za svaki od ovih nivoa naprezanja biljei se broj ciklusa naprezanja N,
nakon kojeg je dolo do loma epruvete. Rezultati ispitivanja unose se u N
dijagram, a dobivena krivulja odgovara eksponencijalnoj krivulji poznatoj pod
imenom Whlerova krivulja (po njemakom inenjeru, koji je prvi izveo opisane

Tehniki elementi

63
eksperimente), ili krivulja dinamike vrstoe materijala (krivulja zamaranja), slika
45a.
Whlerova krivulja se asimptotski pribliava pravcu = R
r
, pri emu se R
r
naziva
trajnom dinamikom vrstoom materijala izloenog cikliki promjenjivim
naprezanjima s koeficijentom asimetrije ciklusa r. Oito, trajna dinamika vrstoa
materijala je ono maksimalno naprezanje ciklusa asimetrije r pri kojem epruveta
doivi beskonano mnogo ciklusa, tj. neogranienu trajnost. Whlerova krivulja se
obino crta u logaritamskim koordinatama, gdje postaje karakteristini pravac s
"koljenom" u toki N
gr
, slika 45b. Jednadba Whlerove krivulje se obino pie u
obliku

R
rN
[N/mm2] vremenska dinamika vrstoa za trajnost u ciklusima N
N broj ciklusa do loma pri maksimalnom naprezanju ciklusa R
rN

N
gr
broj ciklusa na prijelazu izmeu vremenske i trajne dinamike vrstoe. Za
elike obino oko 10
7
ciklusa, za obojene metale oko 10
8
ciklusa, a varira s
asimetrijom ciklusa i vrstom naprezanja. m eksponent Whlerove krivulje tj.
nagib Whlerove krivulje u logaritamskim koordinatama, m = 3...13 ovisno
o materijalu, obliku strojnog dijela ili vrsti spoja, te vrsti naprezanja.

Vrijednosti dinamike vrstoe zavise o vrsti naprezanja i o asimetriji
ciklusa naprezanja, a za vanije konstrukcijske materijale date su u tabeli 1.8 za
ciklika naprezanja s koeficijentom asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0, zajedno s
vrijednostima granice teenja za pojedine vrste naprezanja.

Slika 45: Whlerova krivulja


Tehniki elementi

64

1.7.5. Ovisnost dinamike vrstoe o srednjem naprezanju (Smithov dijagram)
Ispitivanja dinamike vrstoe se uglavnom izvode za probne epruvete ili
strojne dijelove izloene ciklikim promjenjivim naprezanjima na zatezanje,
pritisak, savijanje i uvijanje s koeficijentima asimetrije ciklusa r = -1 i r = 0, a
samo iznimno sa r 0. Budui da mainski dijelovi u svom radu mogu biti
izloeni ciklusima naprezanja s koeficijentima asimetrije ciklusa u rasponu od
- 1 r < 1, potrebno je na osnovi poznavanja obino dviju mehanikih
karakteristika vrstoe (jedne dinamike i jedne statike), odrediti dinamiku
vrstou materijala (ili mainskog dijela) za proizvoljni r, odnosno proizvoljno
srednje naprezanje. Za tu svrhu slui Smithov dijagram, a ponekad (naroito u
Sjedinjenim amerikim dravama) i Haighov dijagram. Izvorno, Smithov dijagram
se dobiva unoenjem u njegove koordinate (
max
= R
r
,
m
)
vrijednosti maksimalnog
max
= R
r
i minimalnog naprezanja
min
na nivou trajne
dinamike vrstoe za pripadajuu srednju vrijednost naprezanja
m
, za nekoliko
ciklusa razliitih asimetrija r, slika 46. Simetrala dijagrama ucrtava se pod uglom
od 45
0
i predstavlja pravac, ije su ordinate jednake apcisama tj. srednjim
naprezanjima ciklusa. Oito je da konture Smithovog dijagrama omeuju polje
trajne dinamike vrstoe. Prelaz maksimalnog ili minimalnog naprezanja izvan
konture dijagrama znai zamorni lom! Razumljivo je takoer, da su Smithovi
dijagrami razliiti za razliite vrste naprezanja, slika 47a. Najveu povrinu
zauzima Smithov dijagram za savijanje, a najmanju za torziju. To znai da su
dinamike vrstoe na savijanje najvee, a na torziju najmanje. Pri tome gornja
krivulja (maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja liniju
trajne dinamike vrstoe, pa se najee crta sama ta linija. Na taj nain se
Smithov dijagram aproksimira kao linija koja povezuje obino samo jednu
(najee R-1) karakteristiku dinamike vrstoe i jednu (R
m
ili R
e
) karakteristiku
statike vrstoe, slika 47. Najslinija izvornom Smithovom dijagramu jest
aproksimacija u obliku (Gerberove) parabole izmeu toaka (0, R-1) i (R
m
, R
m
)
(slika 28a), ali se on ipak najee aproksimira pravcem izmeu istih taaka (slika
48b), u kojem sluaju se taj pravac naziva Goodmanovom linijom. Kod rastezljivih
materijala se ova linija trajne dinamike vrstoe obino ograniava granicom
teenja, jer plastine deformacije najee nisu doputene niti kod dinamikih
naprezanja.
Shematizacija Smithovog dijagrama se tada najpreciznije provodi prema slici 47b.

Tehniki elementi

65

Slika 46: Nastanak Smithovog dijagrama trajne dinamike vrstoe

Slika 47: Smithov dijagram trajne dinamike vrstoe a) za razliite vrste
naprezanja b) konstrukcija Smithovogdijagrama
za poznate tri karakteristike vrstoe: R-1, R0 i Re


Tehniki elementi

66
1.7.6. Dinamika vrstoa mainskog dijela
Dinamika vrstoa mainskog dijela manja je od dinamike vrstoe
materijala (tj. standardne probne epruvete od istog materijala) zbog itavog niza
utjecaja, od kojih su najvaniji oblik mainskog dijela, njegove apsolutne
dimenzije i kvaliteta njegove povrinske obrade.
Uticaj oblika - koncentracija naprezanja
Utjecaj oblika mainskog dijela na njegovu dinamiku vrstou svodi se na
(ne)ravnomjernost rasporeda naprezanja po presjeku. Naime, presjeci mainskih
dijelova se mijenjaju, pa se mijenjaju i naprezanja u njima. No, ne samo promjena
presjeka, nego i svaka druga promjena oblika izaziva skok naprezanja na mjestu
promjene, tj. prelaza. U takvim sluajevima, raspodjela naprezanja po presjeku
bitno se razlikuje od sluaja tijela konstantnog presjeka, slika 48a. Dijagram
rasporeda naprezanja po presjeku pokazuje nagli porast naprezanja na mjestu
prelaza, utoliko izrazitiji, ukoliko je prelaz nagliji. Ovakva pojava naglih skokova
naprezanja na mjestima promjene oblika, naziva se koncentracija naprezanja.
Koncentracija naprezanja se moe pojednostavnjeno opisati iskrivljavanjem
strujnica sile (silnica - zamiljenih linija po kojima djeluje sila) do koje dolazi na
mjestu skokovite promjene oblika, tj. na mjestu na kojem postoji
koncentrator naprezanja - tzv. zarez, slika 48b. Zbog toga broj silnica u odreenom
dijelu presjeka kvalitativno ukazuje na veliinu naprezanja. U takvim takama
naprezanja su znatno vea od nominalnih naprezanja, izraunatih prema nauci o
vrstoi. Faktor koji pokazuje koliko puta je maksimalno naprezanje u odreenoj
taki tijela iz idealnog (elastinog, izotropnog i homogenog) materijala, vee od
nominalnog naprezanja u toj taki, naziva se teoretski (geometrijski) faktor
koncentracije naprezanja i definie se kao:

Slika 48. Koncentracija napona pri zatezanju (pritisku)


Tehniki elementi

67
U sluajevim naprezanja na savijanje slika 49 na prelazima poprenog presjeka
dolazi do koncentracije napona odnosno maksimalna veliina napona je u krajnjim
vlaknima o
max
= o
k
o
n
, gdje je o
n
= M
x
/W
x
= F l/W
x
Vrijednost geometrijskog koeficijenta koncentracije o
k
zavisi od odnosa
prenika d/D kao i od radijusa krivina p na mjestu promjene prenika ije se
veliine uzimaju iz iskustvenih tabela p = 0,1 d.

Slika 49. Primjer koncentracije napona pri savijanju

I pri uvijanju usled nagle promjene poprenog presjeka ili ljebova pojavljuje
se koncentracija napona slika 50 gdje je vrijednost maksimalnog tangencijalnog
napona t
max
=

o
k
t
n
gdje je: t
n
= M
u
/W
0

Slika 50. Koncentracija napona pri uvijanju

Na primjeru cilindra sa promjenljivim poprenim presjekom dolazi do
koncentracije napona i za slual kada je D/d =2 i 2p /d = 0,04 geometrijski
koeficijent koncentracije je o
k
=2,4.
Koncentracija napona je naroito izraena kod dinamikih optereenja sa
velikim vrijednostima napona kao i kod krtih materijala.


Tehniki elementi

68
max
[N/mm2] najvee naprezanje zbog uinka koncentracije,
n
[N/mm2] nominalno naprezanje

Vrijdnosti geometrijskog faktora koncentracije odreuje se teortski ili
eksperimentalno i daju se u vidu dijagrama i isti su razliiti za razliite kvalitete
materijala. Neki su materijali veoma osjetljivi na koncentraciju i obratno.
Pri statikom optereenju dijelova iz razvlaivih materijala, prilikom dostizanja
granice teenja na mjestima koncentracije naprezanja, materijal se na tim mjestima
plastino deformira (razvlai) bez poveanja optereenja. To uzrokuje
ravnomjerniji raspored naprezanja, tj. efekt koncentracije naprezanja se poniti.
Obiaj je da se koncentracija naprezanja pri statikim optereenjima uzima u obzir
samo kod izrazito krtih materijala,
Kod dinamikih optereenja, koncentracija naprezanja vodi do smanjenja
dinamike vrstoe mainskih dijelova izraenih kako od krtih, tako i od istezljivih
materijala. Ovo je uzrokovano injenicom da pri promjenjivom naprezanju efekat
poravnanja naprezanja ne moe sasvim doi do izraaja kao pri statikom
naprezanju. Naime, materijal nema vremena za vee poravnanje naprezanja, jer je
ve u iduem trenutku napregnut mnogo manje, esto i naprezanjem suprotnog
predznaka. Svojstvo materijala da pri promjenjivom naprezanju, lokalnim
plastinim deformacijama ipak donekle smanji koncentraciju naprezanja,
procjenjuje se faktorom osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja. Oito
je da su istezljivi materijali manje osjetljivi na koncentraciju naprezanja nego li krti
materijali. Kod izrazito nehomogenih materijala, kao to je sivi lijev, unutranji
izvori koncentracije (zbog nehomogenosti) u velikoj mjeri ponitavaju efekte
vanjske koncentracije naprezanja (zbog oblika), tako da se dinamika vrstoa
dijelova izraenih od ovakvih materijala malo razlikuje od dinamike vrstoe
polirane probne epruvete iz istog materijala. Kae se da su takvi materijali malo
osjetljivi, ili neosjetljivi na koncentraciju naprezanja. Faktor osjetljivosti materijala
na koncentraciju naprezanja
k
definie se omjerom stvarnog lokalnog poveanja
naprezanja poslije lokalnog razvlaenja, prema lokalnom poveanju naprezanja za
homogen, izotropan i elastian materijal, u odnosu na nominalno naprezanje. Ako
je najvee lokalno naprezanje za sluaj idealnog materijala
k
n
, a za sluaj
stvarnog materijala
k
n
, onda je faktor osjetljivosti materijala na koncentraciju
naprezanja dat izrazom.

k
teoretski (geometrijski) faktor koncentracije naprezanja


Tehniki elementi

69

k
efektivni (stvarni) faktor koncentracije naprezanja
ef
[N/mm2] stvarno (efektivno) naprezanje na mjestu koncentracije naprezanja
n
[N/mm2] nominalno naprezanje na mjestu koncentracije naprezanja

U praksi za odreivanje stvarne vrijednosti naprezanja na mjestu koncentracije,
ili efektivni faktor koncentracije naprezanja procjenjuje se prema izvedenom.

Ako je materijal neosjetljiv na koncentraciju naprezanja, bit e
k
= 0, pa je
k
= 1
bez obzira na veliinu
k
. Za materijale ije su osobine sline osobinama idealnog
materijala, je
k
= 1, pa je
k
=
k
. U tom sluaju kae se da je materijal apsolutno
osjetljiv na koncentraciju naprezanja. Osjetljivost ugljinih konstrukcijskih elika
na koncentraciju naprezanja kree se u granicama od 0,40 do 0,85, legiranih elika
od 0,65 do 0,95, dok je u elika za opruge od 0,95 do 1,0. Kod lakih metala
osjetljivost je od 0,40 do 0,80, u elinom lijevu 0,30 do 0,40, dok je kod sivog
lijeva, zbog opisanih uzroka, ona vrlo mala, i kree se u granicama od 0,01 do 0,20.
Za sve materijale vai pravilo da osjetljivost prema koncentraciji naprezanja raste s
poveanjem statike vrstoe.

Utjecaj apsolutnih dimenzija
S poveanjem apsolutnih dimenzija mainskih dijelova njihova vrstoa se
smanjuje. Uzrok tome jest to je u veem volumenu vea vjerovatnoa
nehomogenosti, te greaka u materijalu i obradi, a time je i vea vjerovatnoa
nastanka i irenja pukotine. Ovo se naroito odnosi na dinamika optereenja, kod
kojih se negativan utjecaj poveanih dimenzija na vrstou mainskog dijela
procjenjuje faktorom dimenzija b
1
njegova vrijednost se moe orijentaciono
odrediti prema tabeli 1.9 za eline strojne dijelove proizvoljno optereene.

.
Utjecaj duine na dinamiku vrstou jo nije dovoljno prouen, iako su uzroci
jednaki kao i kod poveanja promjera. Neka ispitivanja su pokazala da se
poveanjem duine mainskih elemenata njihova dinamika vrstoa smanjuje za
najvie 15...20%, ovisno o vrsti elika i nainu njegove mehanike i termike
obrade.


Tehniki elementi

70
Tabela 9: Ovisnost faktora dimenzija o promjeru strojnih dijelova

Utjecaj kvaliteta povrine
Utjecaj stanja povrine mainskog dijela na njegovu dinamiku vrstou vrlo je
znaajan, jer inicijalna pukotina redovno nastaje na povrini i to zbog slijedeih
razloga:
Koncentracija naprezanja je redovno na povrini
Povrinske mikroneravnine i lokalne plastine deformacije nastale u procesu
obrade uzrokuju lokalne koncentracije naprezanja
Utjecaj vanjske sredine je najvei na povrinske slojeve
Nominalna naprezanja su najvea na povrinama mainskih dijelova.
Smanjenje dinamike vrstoe mainskih dijelova zbog navedenih upliva
obuhvaeno je faktorom kvaliteta povrine mainskog dijela b2, date u tabeli10.

Tabela 10: Orijentacijske vrijednosti faktora kvalitete povrine

Tehniki elementi

71
Znatno poveanje vrijednosti ovog faktora, a time i dinamike vrstoe
mainskog dijela, postie se naknadnom posebnom mehanikom obradom tj.
povrinskim ovrenjem sabijajuim plastinim deformacijama (kuglienje,
pjeskarenje, valjanje tokom i sl.). Slian efekt ovravanja dobiva se svakom
vrstom plastinog oblikovanja (valjanje, kovanje, provlaenje itd.), nakon koje
uvijek ostaju sabijajua naprezanja na povrini. Termikom i termiko-kemijskom
obradom (kaljenje, cementiranje, nitriranje, cijaniranje itd.) mogue je postii i
100% poveanje dinamike vrstoe (b
2
= 2).

1.7.7. vrstoa u sluaju naprezanja promjenjive amplitude
Mainski dijelovi su esto izloeni djelovanju naprezanja promjenjive amplitude, a
odreivanje njihove vrstoe ili vijeka trajanja i dan danas predstavlja jedan od
najteih problema u mainstvu. Osnovu za rjeavanje ovog problema postavili su
Palmgren i Miner poznatim pravilom o linearnom gomilanju oteenja uslijed
zamora materijala: Za strojni dio izloen ciklikim naprezanjima promjenjive
amplitude, koja ostaje konstantna kroz n
i
ciklusa, slika 51, doi e do loma uslijed
zamora kada se ispuni uslov.

D
i
zamorno oteenje od n
i
ciklusa na nivou maksimalnog naprezanja
i

n
i
broj ciklusa na nivou maksimalnog naprezanja
i

N
i
broj ciklusa do loma na nivou maksimalnog naprezanja
i
,jednadba
Whlerove krivulje
D ukupno oteenje uslijed zamora materijala, empirika konstanta.
D = 0,3...3,0; izvorno prema Mineru D = 1,0.

Slika 51: Definiranje parametara vrstoe kod ciklikih naprezanja promjenjive
amplitude

Tehniki elementi

72
1.7.8. Krutost mainskih dijelova
Krutost je sposobnost suprotstavljanja mainskih dijelova elastinim
deformacijama, kao posljedici radnog optereenja. Kod mnogih mainskih dijelova
mora biti ograniena veliina elastinih deformacija, jer velike deformacije bitno
utiu na funkcionalnost mainskih dijelova. Zahtjev krutosti je mnogo stroi od
zahtjeva vrstoe. Zahtjev krutosti je posebno vaan kod alatnih maina, jer je
ispunjenje zahtjeva stepen tanosti obrade i kvaliteta obraenih povrina mogue
dostii jedino pod uslovom, da se glavni dijelovi alatne maine pod optereenjem
minimalno deformiu. U odreenim sluajevima zahtijeva se da dijelovi maina
imaju to manju krutost, tj. to veu elastinost (opruge, elastini vijci, itd.). Vea
elastinost je posebno vana za dijelove maina, koji su izloeni udarnim
optereenjima, jer je za ocjenjivanje njihove radne sposobnosti mjerodavan
deformacioni rad, s kojim je potrebno apsorbovati to vei dio kinetike energije
udara.
1.7.9.Pouzdanost
Pouzdanost je svojstvo mainskog dijela, elementa maine ili konstrukcije, ureaja
ili itavog tehnikog sistema, da u predvienom vremenu ispunjava svoju funkciju,
sauvavi pri tome svoja eksploatacijska svojstva u odreenim granicama.
Pouzdanost je vjerovatnoa ispravnog rada (rada bez kvara, oteenja, loma). Moe
se opisati i srednjim vremenom ispravnog rada, intenzitetom kvarova, uestalou
kvarova itd. Danas su razraene metode koje analizom parametara pouzdanosti, uz
primjenu odgovarajueg kvalitetnog programskog paketa, pomau strunjacima
organizovati kvalitetno preventivno i drugo odravanje i najsloenijih tehnikih
sistema.. Budui da su naprezanje i vrstoa R u optem sluaju sluajne varijable
zadane svojim razdiobama, a oteenje nastupa kada naprezanje dostigne kritinu
vrijednost (vrstou), onda se ova pouzdanost definie kao
vjerovatnoa da naprezanje bude manje od vrstoe. Budui da je vjerovatnoa
oteenja (rizik)

P
f
vjerovatnoa oteenja (rizik)
P oznaka za vjerovatnou
R [N/mm2] vrstoa kao sluajna varijabla
[N/mm2] naprezanje kao sluajna varijabla

Pri tome je Z sluajna varijabla, jednaka razlici vrstoe i naprezanja kao sluajnih
varijabli:

Sada je pouzdanost

P
f
vjerovatnoa oteenja (rizik)

Tehniki elementi

73
P oznaka za vjerovatnou
R [N/mm2] vrstoa kao sluajna varijabla
[N/mm2] naprezanje kao sluajna varijabla

Pri tome je Z sluajna varijabla, jednaka razlici vrstoe i naprezanja kao sluajnih
varijabli:
Sada je pouzdanost

oigledno jednaka vjerovatnoi da vrstoa bude vee od naprezanja, koje bi
izazvalo nedozvoljeno oteenje. Ako se R i podvrgavaju zakonu normalne
razdiobe, slika 52, tada se vjerovatnoa oteenja moe izvui iz tablica normalne
razdiobe za sluajnu varijablu jedinine normalne razdiobe u. Rizik je tada

gdje je indeks pouzdanosti

indeks pouzdanosti
Z
[N/mm2] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable Z
S
Z
[N/mm2] standardna devijacija sluajne varijable Z
R
[N/mm2] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable R
[N/mm2] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable

S
R
[N/mm2] standardna devijacija sluajne varijable R
S
[N/mm2] standardna devijacija sluajne varijable .

Slika 52: Funkcije gustoe vjerojatnosti sluajnih varijabli naprezanja i vrstoe
R distribuirane po zakonu normalne razdiobe. rafirano podruje
predstavlja vjerojatnost oteenja

Tehniki elementi

74
Indeks pouzdanosti je temeljni parametar pouzdanosti pri projektiranju
inenjerskih konstrukcija, i ve danas je npr. u arhitekturi sasvim istisnuo stepen
sigurnosti. Evropski standard Eurocode 3 propisuje njegovu vrijednost na = 3,8
za predvienu trajnost konstrukcije od 50 godina.
Odnosi dinamike izdrljivosti i zatezne vrstoe kod naizmjenino
promjenljivih i jednosmjerno promjenljivih optereenja za najee koriene
materijale dati su u tabeli 10.

Tabela 10.Odnosi dinamike i zatezne vrstoe
zatezanje savijanje uvijanje materijal
s
Dn
/s
M
s
Dj
/s
M
s
Dn
/s
M
s
Dj
/s
M
s
Dn
/s
M
s
Dj
/s
M

Ugljenini elik 0,31 0,57 0,45 0,81 0,26 0,50
elini liv 0,26 0,47 0,40 0,72 0,23 0,50
Sivi liv 0,25 0,40 0,50 0,80 0,37 0,53
Temper liv 0,28 0,50 0,40 0,72 0,25 0,48

U toku eksploatacije elementi ugraeni u transportno sredstvo treba da imaju
projektovanu radnu sposobnost i pouzdanost, tj. da zadre svoje eksploatacione
karakteristike u predvienom vijeku trajanja.
Radna sposobnost i pouzdanost se odreuju: vrstoom, krutou
(elastinou), statikom i dinamikom stabilnou, habanjem (troenjem),
zagrevanjem. Na osnovu ovih kriterija se vri proraun dimenzija na osnovu
izabranog materijala.
vrstoa je osnovni kriterij radne sposobnosti bilo elementa ili konstrukcije a
predstavlja svojstvo materijala da primi optereenje bez deformacija (promjena
oblika ,loma). Najee korieni metod je poreenje raunskih vrijednosti veliina
napona sa dozvoljenim pri emu mora biti: o s o
d ,
t

s t
d
,
Krutost je sposobnost elementa ili konstrukcije da se suprotstevi deformaciji tj
da zadri oblik pri optereenju. Veliina suprotna krutosti je elastinost.
esto su dimenzije elemenata znatno vee od proraunskih iz razloga krutosti
konstrukcije (opruge , gibnjevi). Za ocjenu krutosti slue koeficijenti koji
predstavljaju odnos sile i deformacije (linearni koeficijent krutosti c
l
),
Ili odnos momenta prema ugaonoj deformaciji (ugaoni koeficijent krutosti c
u
)
Reciprona vrijednost krutosti je koeficijent elastinosti (m =1/c )
Na primjer koeficijent krutosti tapa konstantnog presjeka A i duine l koji je
optereen aksijalnom silom F je: c
l
=F/ = oA/Al =cEA/l =EA/l, | N/m |
Gdje je: -deformacija (skraenje tapa), E-modul elastinosti materijala.
Koeficijent krutosti cilindra prenika d i duine l koji je opteren momentom
uvijanja T
u,
c
u
= T
u
/o, | Nm/rad |.

Tehniki elementi

75
Pod dinamikom stabilnosti elementa ili konstrukcije podrazumjeva se
sposobnost da rade u zahtjevanim reimima sa dozvoljenim oscilacijama, naroito
kada je rije o elementima koji se kreu u dananje vrijeme sve veim brzinama.
Proraun dinamike stabilnosti moe se vriti za smo jedan element koji su
bitni u sklopu ili se proraunava kompletna konstrukcija i isti je u principu sloeniji
u odnosu na statiki.

Primjer: Za konstrukciju prikazanu na slici 53 dimenzija a=0,4 m i b=0,3m
optreenu taki B silom Q=6 kN.Materijal konstrukcije je .0370 a stepen
sigurnosti v =2,3 zanemarena sopstvena teina. Potrebno je odrediti
a) povrinu presjeka grede i zatege
b) izduenje (skraenje) zatege i grede
c) vrijednost ugla o pri kojoj zatega ima najmanju masu

Slika 53. Primjer prorauna konstrukcije

Iz jednaina ravnotee sila u zategi Z= Q/sino =10000N, F = Q ctgo =8000N Za
dati elik napon teenja je o
T
=230 Mpa iz ega je doputeni napon na zatezanje i
pritisak o
d
= |o |/v = o
T
/v 230/2,3 =100 MPa,Popreni presjek zatege je
A
z
= Z/o
d
=1cm
2
, A
g
=F/o
d
=0,8 cm
2
.
Izduenje zatege Al
z
=Zl
z
/EA
z
= 0,238mm
Skraenje grede Al
g
=Fl
g
/EA
g
= 0,190mm
Koeficijenti krutosti: c
lz
=Z/Al
z
=42,0 10
6
| N/m |.
c
lg
=Z/Al
g
=42,1 10
6
| N/m |.
Masa zatege je minimalna za minimalni popreni presjek
V
z
= A L
z
=Ql
z
/o
d
sino coso =2Ql /o
d
sin2o odnosno za sin2o =1, o=t /4


Tehniki elementi

76
2. ZAVARENI SPOJEVI

Zavareni spojevi spadaju meu nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije
svega za spajanje noseih mainskih dijelova i konstrukcija. Zavarivanje je spajanje
metalnih, ili nemetalnih dijelova toplinskim postupkom topljenja ili omekavanja
na mjestu spoja, sa ili bez dodavanja materijala. Spoj nastaje topljenjem osnovnih i
dodatnih materijala, ili pritiskanjem omekanih osnovnih materijala. Podruje u
kojem nastaje spoj naziva se zavar. Zavari i dijelovi koji se zavaruju predstavljaju
zavareni spoj.
Dijelovi koji se zavaruju su obino iz istih ili srodnih materijala, koji imaju
priblino jednaku temperaturu topljenja, ali mogu biti i iz raznorodnih materijala.
Primjena zavarenih spojeva kod izrade mainskih dijelova i metalnih konstrukcija
stalno raste, jer postupci zavarivanja postaju sve bolji i danas je ve mogue postii
da mehanika svojstva zavarenih spojeva budu jednaka onim osnovnog materijala,
a ponekad ak i bolja. Pored elika, pod posebnim uslovima mogu se zavarivati
bakar i bakarne legure, aluminijeve legure, umjetne mase itd. Zavarene
konstrukcije u mainogradnji imaju prednost u odnosu na livenje, ukoliko se radi o
pojedinanoj izvedbi. Zavareni spojevi omoguavaju da se materijal konstrukcije
optimalno iskoristi sobzirom na vrstou. Oblik konstrukcije se nastoji prilagoditi
optereenju, kako bi se poveala vrstoa. Kombinacijom zavarenih i livenih
dijelova, mogue je dobiti jednostavnu, vrstu i jeftinu konstrukciju. Zavarene
konstrukcije su skoro nezaobilazne u hemijskoj industriji, gdje je potrebno
upotrijebiti materijale postojane na viim i niim temperaturama, koji moraju
istovremeno imati odgovarajuu vrstou i ilavost, te biti otporni na koroziju.
Posebni zahtjevi postavljaju se kod zavarivanja cjevovoda, te u nuklearnoj tehnici.

Prednosti zavarenih spojeva su:
u usporedbi s ostalim spojevima, nosivost zavarenih spojeva moe biti priblino
jednaka nosivosti osnovnog materijala
visoka nosivost se postie pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara
zavarivanja, te dobivanjem zavarenog spoja bez signifikantnih greaka ,
u odnosu na livene, kovane i zakovane konstrukcije, zavarene konstrukcije imaju
tanje stjenke i do 30 % manju teinu,
za manji broj proizvoda, zavareni spojevi su najekonominiji

Nedostaci zavarenih spojeva su:
zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednak ili
priblian kvalitet i sastav i koji su dobro zavarljivi,
na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i
skupljanja, to prilikom hlaenja uzrokuje zaostala naprezanja. Posebno su opasna
vlana naprezanja, jer smanjuju vrstou, a u prisustvu vodonika i lokalno

Tehniki elementi

77
zakaljene strukture mogu dovesti do nastanka tzv. hladne pukotine. Deformacije i
zaostala naprezanja mogu se smanjiti pogodnim smjerom i redoslijedom
zavarivanja, a ak potpuno odstraniti naknadnim arenjem (kod elika priblino
500 - 700C),
mjesto zavarivanja treba odgovarajue oblikovati, pripremiti i oistiti od neistoa
i oksida,
zavareni spojevi imaju manju sposobnost priguenja vibracija, te manju otpornost
prema koroziji. Zato ih se mora nakon zavarivanja zatiti protiv vanjskih utjecaja,
zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju.

2.1. NASTANAK ZAVARENOG SPOJA
Zavareni spojevi openito se temelje na kohezijskim silama u zavaru, tako
da poslije zavarivanja zavareni spoj ini neraskidivu cjelinu. Obzirom na nain
nastanka kohezijskih sila u zavarenom spoju razlikuje se:
zavarivanje toplinskom energijom (zavarivanje topljenjem)
zavarivanje s mehanikom energijom, toplo i hladno

Slika 54: Zavar nastao topljenjem
.
Pri zavarivanju s toplinskom energijom spajani dijelovi iz jednakog ili srodnog
materijala (osnovni materijal), te dodatni materijal, zagrijava se na temperaturu
koja je via od temperarture topljenja materijala dijelova koji se zavaruju. Pri tome
dolazi na mjestu spoja do stapanja taline osnovnog i dodatnog materijala. Zavareni
spoj nastaje zbog kohezijskih veza koje postoje meu atomima nakon hlaenja
zavara u vrsto stanje.
Materijal u zavarenom spoju ima strukturu liva, i nakon potpunog
otvrdnua gradi vrst, nerastavljiv spoj izmeu spojenih dijelova. Donji dio zavara
na dnu lijeba naziva se korijen, gornji dio na vrhu naziva se lice zavara, slika 54.
Zbog brzog lokalnog zagrijavanja i hlaenja na mjestu zavara velik dio topline
prelazi u osnovni materijal, tako da u odreenom podruju u okolini zavara dolazi
do promjene mikrostrukture osnovnog materijala dijelova koji se zavaruju. To se
podruje naziva zona utjecaja topline (ZUT). Kod elika ZUT zahvata podruje

Tehniki elementi

78
izmeu linije topljenja i podruja u kojem temperatura pri zavarivanju prelazi
temperaturu rekristalizacije (oko 40 % temperature topljenja). Promjena
mikrostrukture u ZUT moe dovesti do slabljenja zavarenog spoja (krta zakaljena
struktura ili pogrubljenje zrna), a brzo lokalno zagrijavanje i hlaenje izmeu
zavarivanja vodi do nastanka zaostalih unutranjih naprezanja u okolici zavara.
Jedno i drugo se moe ukloniti arenjem. Pri tome se, za odstranjivanje unutranjih
naprezanja, eline materijale zagrijava na priblino 600C. Dijelove koji se
zavaruju potrebno je u odreenim sluajevima predgrijavati na 100 do 150C, ili
prethodno deformirati s posebnim ureajem.
Pri zavarivanju toplinskom energijom na zraku, kod odreenih vrsta
materijala dolazi do vezivanja sa slobodnim elementima iz atmosfere (kisik, vodik)
u rastopu zavara, to nakon hlaenja nepovoljno utie na nosivost zavara (korozija,
poroznost). To se izbjegava zavarivanjem u zatitnoj atmosveri (vakum, zatitni
plin, troska, itd.), gdje se zavar kod zavarivanju titi od reakcije s vanjskim
elementima. S dodatnim sredstvima (npr. obloene elektrode, praak, itd.) utie se
metalurki na rastopinu (umirenje, dezoksidacija, legiranje, itd.) i produuje
vrijeme. hlaenja. Time se utie na poboljanje mikrostrukture u zavarenom spoju i
na pravilni oblik korijena i lica zavara. Zavar se naknadno takoer moe obraditi
(oblikovanje tjemena i korijena zavara, arenje, itd.) i tako poboljati kvalitetu
zavarenog spoja.
Pri zavarivanju s mehanikom energijom dijelovi se spajaju bez dodavanja
materijala. U podruju spoja spajani materijali su izloeni velikim plastinim
deformacijama. To dovodi do izmjene atoma i time do difuzije na dodirnim
povrinama, lokalne rekristalizacije, te do nastanka adhezijskih i kohezijskih veza
meu dijelovima koji se spajaju. Zavarom se naziva dio materijala, koji se
deformacijski omekao i pri tome rekristalizirao. Kod toplog zavarivanja dodirne
povrine dijelova se prije zavarivanja na razliite naine zagrijavaju do tjestastog
stanja tj. lokalno do talita, ime se pospjeuje proces difuzije atoma preko
kontaktnih povrina i rekristalizacije pod djelovanjem mehanike sile pritiska. Pri
hladnom zavarivanju su za nastanak zavarenog spoja potrebne vee sile pritiska, jer
su kontaktne povrine na sobnoj temperaturi.
Dubina difuzijskog prodiranja je od 2 m do 1 mm i ovisna je o vrsti
spajanog materijala. Jednakomjernost difuzijskog prodiranja je od presudne
vanosti za nosivost zavarenog spoja. Zbog toga zavarivane povrine moraju biti
po mogunosti glatke (hrapavost R
z
20 m) i dobro oiene (mehaniko i
kemijsko ienje). Upotrebom dodatnih sredstava pospjeuje se difuzija atoma i
poboljavaju svojstva zavarenog spoja. Upotrebom razliitih plinova sprjeava se,
odnosno smanjuje mogunost oksidacije spajanih povrina pri zavarivanju. U
usporedbi sa zavarivanjem topljenjem, zavarivanje pritiskom je jednostavnije i
ekonominije, i zato je primjereno za velikoserijsku proizvodnju.


Tehniki elementi

79

2.2. ZAVARLJIVOST MATERIJALA

Zavarljivost je svojstvo materijala da se spajanjem zavarivanjem njegovih
dijelova dobije upotrebljiv spoj. Materijal je dobro zavarljiv ako je standardnom
opremom i procedurom zavarivanja mogue ostvariti upotrebljiv spoj, pri emu je
ponovljivost postupka vrlo visoka. Materijal je slabo zavarljiv ako se spoj ostvaruje
sloenom opremom i procedurom zavarivanja ija je ponovljivost problematina.
Veina metala i umjetnih materijala je dobro zavarljiva, ako se izabere
odgovarajui postupak zavarivanja. Na zavarljivost utie sastav materijala, njegova
hemijska i mehanika svojstva, te krutost konstrukcije. U daljem tekstu su navedeni
neki najee upotrebljavani materijali, koji se dobro spajaju zavarivanjem. Za
zavarivane mainske dijelove najvaniji materijal je elik.

Tabela 11: Zavarivanje termoplastinih polimernih materijala

elici. Zavarljivost elika zavisna je o njegovom kemijskom sastavu, tj. o postotku
osnovnih elemenata (C, Si, Mn, P, S) i legirnih dodataka (Cr, Ni, Mo, V, W, Ta,
Nb, Al, Ti, Cu, Co), te o istoi (razne primjese i gasovi kisika, duika, vodika).
Pored toga na zavarljivost velik uticaj ima i debljina dijelova koji se zavaruju, jer o
njoj yavisi brzina hlaenja zavara. Kod elika je vrlo vano, da je kao materijal
osjetljiv na pukotine (tople i hladne), uticaje zareza, starenje, otvrdnue, itd.
Bitan element, koji utie na zavarljivost elika je ugljik (C). Poveana koliina
ugljika u eliku uzrokuje da se elik na mjestu zavarivanja i u neposrednoj okolici
zavara pri hlaenju zakali (visoka tvrdoa, krhka struktura, manja ilavost), pa se

Tehniki elementi

80
svojstva tog dijela razlikuju od osnovnog materijala. Konstrukcijski elici, sa
sadrajem do 0,23 % C imaju najbolju zavarljivost. Pri veem sadraju ugljika
zavarljivost je slabija, to utie na postupak zavarivanja. Prisutnost sumpora i
fosfora u eliku takoer slabi zavarljivost elika. Sadraj sumpora i fosfora ne
smije prelaziti 0,045% (ali 0,07% zajedno), a za dobru zavarljivost ne bi trebao
prelaziti 0,02%. I drugi legirni elementi, prije svega Si i Mn, slabe zavarljivost.
Ostalih neistoa u eliku treba biti manje od 0,01%. Najbolju zavarljivost imaju
nelegirani i niskolegirani konstrukcijski elici, koji se upotrebljavaju za gradnji
mostova, rezervoara, vozila, strojeva, itd. Visokolegirani elici, koji sadre ukupno
vie od 10% svih legiranih elemenata, zavaruju se samo uz posebne postupke. Za
zavarene konstrukcije uglavnom se upotrebljavaju sljedei elici:
konstrukcijski elici: dobro zavarljivi elici su 0260, 0360, 0460 i 0560,
tim bolje to im je vrstoa manja.
elici za poboljanje: za zavarivanje topljenjem su najpogodniji elici 1330,
4730, 3139, te 28Cr4 (prema DIN-u); potrebno predgrijavanje i naknadna
obrada.
elici za cementaciju su svi dobro zavarljivi, ali u necementiranom stanju.
elini lijev ima dobru zavarljivost kao srodni elici, iako je potrebno uzimati u
obzir grublju i manje ilavu strukturu, te velike debljine dijelova koji se zavaruju,
to utie na brzinu hlaenja. Uopte su dobro zavarljivi elini ljevovi L0300 i
L0400, ostali uz odreene potrebne mjere.
Sivi lijev ima slabu ilavost i ne prenosi unutranja naprezanja. Zbog visokog
postotka C u ZUTu moe doi do poveanja tvrdoe. Mogue je hladno zavarivanje
bez predgrijavanja s elektrodama na bazi nikla, ali i na toplo. Kod toplog
zavarivanja potrebno je dijelove zagrijati na 600...650C i postepeno hladiti nakon
zavarivanja. Zavaruje se plamenom ili lukom s istovrsnim dodatnim materijalom
(ipke ili obloene elektrode iz sivog lijeva). I u jednom i u drugom sluaju
potrebno je ekiati zavar da bi se smanjila vjerojatnost nastanka pukotina.
Zavarljivost nodularnog i temper lijeva je bolja negoli sivog lijeva zbog njihove
vee rastezljivosti i ilavosti zavarivanje se provodi slino kao i kod sivog lijeva.
Laki metali. Aluminij (Al) i aluminijeve legure, te magnezijeve (Mg) legure su
tee zavarljive nego elici, jer se brzo hlade i oksidiraju. Zbog toga dolaze u obzir
postupci zavarivanja MIG i TIG.
Teki metali. Bakar (Cu), mesing (CuZn legure) i bronza (CuSn legure) su dobro
zavarljivi. Mesing ima bolju zavarljivost pri manjem sadraju cinka (Zn). Za
zavarivanje je preporuljiv MIG i TIG postupak. Nikal (Ni) i njegove legure (NiFe,
NiMn, NiCr, NiCu, NiMoCr) su zavarljivi pod odreenim uslovima. Titanove (Ti)
legure dobro su zavarljive, a Ti u dodatnom materijalu poboljava svojstva zavara.
Polimerni materijali su vrlo razliiti s gledita izvornih sirovina i naina
proizvodnje. Sa stanovita zavarivanja je vana podjela na termoreaktivne polimere
duroplasti, koji se nakon proizvodnje ne daju toplinski oblikovati i zato su

Tehniki elementi

81
nezavarljivi, te termoplastine polimere (termoplasti), koji se pri povienoj
temperaturi smekaju ili tope, te su dobro zavarljivi.

2.3. VRSTE ZAVARENIH SPOJEVA I ZAVARA
Zavareni spojevi dijele se obzirom na meusobni poloaj dijelova koji se
zavaruju. Osnovni oblici zavarenih spojeva prikazani su u tabeli 12.
Zavari se uopteno dijele na:
sueone zavare, slika 2.8a i b.
ugaone zavare, slika 2.8c i d.
posebne zavare, slika 2.8e i f.
Ovisno o debljini dijelova koji se zavaruju, postupku zavarivanja, nainu
zavarivanja, zahtjeva i mogunosti, topljenjem se zavaruju:
bez lijeba (bez pripreme ruba) sueoni spojevi tankih limova i dijelova, manja
optereenja, slika 55a,
Tabela 12. Oblici zavarenih spojeva obzirom na poloaj dijelova

u prirodnom lijebu s meusobnim nalijeganjem dijelova (bez posebne obrade
rubova) obini ugaonii zavar, slika 55c i d, te
u posebno oblikovanom lijebu (posebno obraeni rubovi prije zavarivanja)-
debeli dijelovi odnosno zavari s posebnim zahtjevima, vea optereenja, slika 55b,
e,f .


Tehniki elementi

82
sueoni zavari ugaoni zavari posebni zavari

Slika 55: Opta podjela zavara s obzirom na poloaj dijelova koji se zavaruju
a) sueoni V-zavar b) sueoni X-zavar c) ugaoni zavar d) dvojni ugaoni zavar
e) sueoni K-zavar ugaoni T-spoj f) polovini Y-zavar s ugaonim zavarom u
korijenu.

Po poloaju zavarivanja razlikuju se etiri osnovna poloaja:
horizontalni, slika 56a,
horizontalni na zidu, slika 56b,
vertikalni, slika 56c,
nad glavom, slika 56d.
Svi drugi poloaji su kosi.
Tabela 13 daje neke vrste i oblike topljenih zavara, te potrebne oznake na
radionikim crteima.
Tabela 14 prikazuje vrste i oznake zavara spojenih pritiskom.

Slika 56. Osnovni poloaji zavarivanja a) horizontalni b) horizontalni na zidu
c ) vertikalni d) iznad glave

Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti. Kod zavarivanja
topljenjem zavarivaki postupci teku od ruba ili ka rubu. U prvom nainu zavar se
pone izvoditi na rubu zavarivanih dijelova, kod drugog na sredini, odakle, sa ili

Tehniki elementi

83
bez prekida, nastavlja prema oba ruba. Pri tome treba znati da su kvaliteta i
nosivost zavara najslabiji na njegovom poetku i kraju. Zato se kvaliteta i nosivost
zavarenog spoja moe znatno poboljati, ako se zavaruje s produnom
ploicom jednake debljine, slika 57. Zavarivanje se zapoinje i zavrava na
produnoj ploici. Nakon hlaenja zavara, produne ploice se odreu, pa se dobije
jednakomjerna kvaliteta zavara po itavoj njegovoj duini. Ako zavar prenosi
optereenja koja djeluju uzdu njegovog poloaja, naziva se uzduni zavar. Ako
pak optereenja djeluju okomito na njegov smjer, naziva se popreni zavar,

Slika 57 Zavarivanje s produnom ploicom

Tabela 14 Vrste i oblici mehaniki spojenih zavara po EN 22553


Tehniki elementi

84

Kvaliteta zavara ovisi o tipu i koliini greaka koje u njemu nastaju pri
zavarivanju. U te greke spadaju zrani ili plinski mjehuri u zavaru, zaostala troska,
hladno naljepljivanje izmeu zavara i osnovnog materijala, pukotine u zavaru ili
ZUT-u, neprovaren korijen, itd. Vanjske greke se lako zapaze prostim okom, ili se
otkriju pomou magnetskog praha ili penetrirajue boje.
Ultrazvunim ili rendgenskim postupkom mogue je otkriti i unutranje greke.
DIN EN 729-1 i 729-2 razvrstava greke u zavaru i propisuje odgovarajue metode
za njihovo otkrivanje.
Prema ISO 10721 i DIN 18800 zavareni spojevi se razvrstavaju u etiri klase
kvaliteta:
1. klasa kvaliteta U tom razredu moraju sve vrste sueonih zavara imati
provareni korijen, a ugaoni kutni i krini zavari provarene presjeke.
Upotrebljeni osnovni i dodatni materijal moraju imati atest. Zavari moraju biti bez
greaka, izvode se 100% kontrola (radiografska, ultrazvuna).Zavar izvode samo
struno osposobljeni zavarivai s atestom za taj razred kvalitete.
2. klasa kvaliteta U drugom razredu kvaliteta su sve vrste spojeva i zavara.
Materijali su atestirani, manje su greke dozvoljene, ali u zavaru ne smije biti
pukotina. Obavezna je 50% kontrola. Zavaruju zavarivai s atestom za postupke i
poloaje zavarivanja, koji su mogui na konstrukciji.
3. klasa kvaliteta Sueone zavare te klase moraju izraditi atestirani zavarivai.
Zahtjeva se - na 10% kontrola zavara s ultrazvukom, te na 100% vizualna i
dimenzijska kontrola.
4. klasa kvaliteta Nema posebnih zahtjeva, vrijedi samo za jednostavne
konstrukcije.
Prema DIN EN 25817, za namjene prorauna zavari se razvrstavaju u tri skupine,
kako slijedi:
skupina B - zavari visokog kvalitete (1. i 2. razred kvalitete); izabire se pri visokim
optereenjima, gdje je lom zavara opasan po ivot, ili uzrokuje ispad (otkaz) glavne

Tehniki elementi

85
funkcije maine ili naprave, zatim pri velikim dinamikim optereenjima. (npr.
vozila, radni strojevi, prese, dizalice, itd.), odnosno prema posebnim zahtjevima
kod rezervoara i tlanih posuda pod pritiskom u mainogradnji i gradnji kotlova
(dimnjaka).
skupina C - zavari srednjeg kvaliteta (3. razred kvaliteta); izabire se pri srednjim
iznosima optereenja gdje lom zavara ne uzrokuje ispad glavne funkcije maine ili
naprave, i pri srednje velikim iznosima dinamikih optereenja (npr. potpore,
odreeni dijelovi kuita, kuita leajeva, itd.)
skupina D - zavari niskog kvaliteta (4. razred kvalitete); izabire se pri manjim
optereenjima, gdje lom zavara nema bitnih posljedica, i pri statikim i manjim
dinamikim optereenjima (npr. ureaji, sanduci, ograde, itd.).

2.4. PRORAUN VRSTOE ZAVARENIH SPOJEVA

Proraun vrstoe zavarenih spojeva izvodi se prema osnovnim izrazima
vrstoe. Pri tome se usporeuju radna naprezanja s dozvoljenim naprezanjima u
zavaru. Proraun zavarenih spojeva u optoj mainogradnji nije propisan
standardom, pa se naprezanja raunaju slino kao u gradnji elinih konstrukcija,
kako je to propisano evropskim standardom ENV 1993-1-1. Posebnu panju treba
posvetiti pravilnom odreivanju sila i momenata, koji optereuju zavareni spoj. Pri
udarnim optereenjima, stohastiki (sluajno) optereenih konstrukcijskih dijelova,
te u sluajevima kada su optereenja samo priblino poznata, potrebno je pri
proraunu zavarenih spojeva u optoj mainogradnji uzeti u obzir vrijednost
optereenja .U proraunu vrstoe zavarenih spojeva zavari se smatraju
samostalnim elementima, u emu se odreuju radna naprezanja u pojedinim
kritinim presjecima zavara. Kod sueonih zavara to je okomit presjek zavara
uzdu njegove osi, slika 58 a, a kod ugaonih zavara to su prikljune ravnine zavara
na spajanim dijelovima, slika 58 b.
Kod prorauna je najvanije pravilno odreivanje ukupne nazivne nosive povrine
zavara Azv =alzv, , gdje je a raunska debljina i lzv nosiva duina pojedinog
zavara u zavarenom spoju koji prenosi vanjska optereenja.
Slika 58. Raunska debljina zavara a) sueoni zavar b) sueoni ugaoni zavar c)
izboeni ugaoni zavar d) udubljeni kutni zavar e) raznostranini kutni
zavar

Tehniki elementi

86
Kod sueonih zavara raunska debljina a zavara jednaka je debljini dijelova koji se
zavaruju (a=t), odnosno debljini najtanjeg dijela u spoju razliito debelih dijelova
(a = tmin), slika 59a.
Slika 59. Raunska duina zavara lzv a) sueoni zavar b) ugaoni zavar

Kod ugaonih zavara za raunsku debljinu zavara uzima se visina
jednakokrakog trougla ucrtanog u popreni presjek zavara.
Za nosivu duinu zavara lzv uzima se duinu na kojoj zavar ima punu
debljinu a. Ako se zavaruje s produnom ploicom, slika 57, puna debljina zavara
je po cijeloj duini spoja l i vrijedi lzv =l. Kod zavarivanja bez dodataka na poetku
i kraju zavara ne postie se puna debljina, i mora se duinu zavara l smanjiti na
svakoj strani za po jednu debljinu zavara a, slika 59. Stoga je u tom primjeru
nosiva duina zavara lzv = l 2a. Kod krunih zavara smatra se da je debljina
zavara po cijelom obodu jednaka. Nastalu upljinu u zavaru na krajevima
zavarivanja je potrebno popuniti navarivanjem. Openito vrijedi, da je duina
zavara u granicama max(6a, 40 mm) lzv 150a.

Tehniki elementi

87
Slika 60. Kritini presjeci i osnovna naprezanja u zavaru sueoni zavar
b) ugaoni zavar

Pod djelovanjem vanjskih optereenja u prikljunim ravninama sueonih i kutnih
zavara mogu nastati razliita naprezanja, slika 60.
o
normalno naprezanje, koje djeluje okomito na raunsku ravninu zavara

o
''
normalno naprezanje, koje djeluje okomito na popreni presjek zavara,
t
smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini okomito na duinu zavara i

nastoji zavar smino prekinuti po debljini,
t
''
smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini uzdu zavara i nastoji zavar
smino prekinuti po duini.
Kod ugaonog zavara potrebno je uzeti u obzir da je normalno naprezanje o

na
jednoj prikljunoj ravnini jednako poprenom sminom naprezanju t
na drugoj
prikljunoj ravnini t
= o
i obratno, slika 60. Uzduna smina i normalna

naprezanja t
''
i o
''
su jednaka na objema prikljunim ravninama.

2.4.1. Sabijajua, zateua i smina optereenja zavarenih spojeva
Za zateue, sabijajue ili smino (popreno i uzduno) optereenje
zavarenih spojeva silom F, koje uzrokuje pojedino stanje naprezanja, odreuju se
pripadajua naprezanja po izrazu:


Tehniki elementi

88
n
[N/mm2] normalno zateue/sabijajue naprezanje okomito na raunsku
ravninu zavara, slika 61
s
[N/mm2] smino naprezanje popreno na duinu zavara, slika 62
t
''
[N/mm2] smino naprezanje uzdu zavara, slika 62
F [N] sila optereenja
A
zv
[mm2] raunski presjek zavara; A
zv
= alzv
zv,dop
[N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara,
zv dop
[N/mm2] doputeno smino naprezanje zavara,
Slika 61 prikazuje primjer vlanog optereenja sueonog i kutnog zavarenog spoja.
Kod kutnog zavarenog spoja potrebno je uzeti u obzir, da pod optereenjem
vlanom silom F nastaju vlana naprezanja
n
na normalnoj prikljunoj ravnini i
istovremeno poprena smina naprezanja
s
na poprenoj prikljunoj povrini.
Oba se naprezanja provjeravaju posebno.
Slika 61 Zateue optereeni zavareni spojevi a) sueoni zavar b) ugaoni zavar

Slika 62 prikazuje primjer istovremeno smino optereenih uzdunih i poprenih
kutnih zavara. Pod optereenjem, u uzdunim zavarima duine l
zv1
pojavljuju se
uzduna smina naprezanja
s''
, a u poprenom zavaru l
zv2
nastaju poprena
smina naprezanja
s.
Naprezanja se raunaju kao jednako vrijedna. Prema izrazu
izrauna se ukupno smino naprezanje tako da se u prikazanom primjeru odredi
nosea povrina A
zv
= al
zv
= 2 a
1
l
zv1
+ a
2
l
zv2
. Ako je u prikazanom primjeru l
zv1
>
1,5l
zv2
, nosivost poprenog zavara u proraunu ne uzima se u obzir.

Slika 62. Smiue optereeni zavareni spoj
Slika 62. Smiue optereeni zavareni spoj

Tehniki elementi

89
U primjeru optereenja uzdunog zavara uzdunom silom F (bez momenta
savijanja), normalnouzduno naprezanje
' '
u poprenom presjeku zavara jednako
je normalnom naprezanju u samom konstrukcijskom dijelu:

A [mm2] raunski presjek cijelog konstrukcijskog dijela
zv,dop
[N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara.

2.4.2. Optereenje savijanjem zavarenih spojeva
U sluaju optereenja zavara momentom savijanja Ms odreuje se najvee
normalno naprezanje od savijanja u zavarenom spoju po izrazu, slika 63:

Slika 63: Zavareni spojevi optereeni savijanjem a) sueoni zavar b) ugaoni zavar

M
s
[Nmm] moment savijanja okomit na raunsku ravninu zavara; Ms = F L
I
zv
[mm4] moment inercije raunske povrine zavarenog prikljuka
Y
zv
[mm] udaljenost zavara od teine linije zavarenog prikljuka
zv,dop
[N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara,

Kod uzdunih zavara optereenih na savijanje slika 64 nastaju naprezanja od
savijanja
' '
koja su jednaka naprezanjima savijanja dijelova konstrukcije i ona se
na mjestu najveeg momenta savijanja uzdu zavara odreuju po izrazu:


Tehniki elementi

90
M
s
[Nmm] uzduni moment savijanja zavara
I [mm
4
] moment inercije poprenog presjeka zavarenog nosaa
y
zv
[mm] udaljenost zavara od teine linije presjeka zavarenog nosaa
zv,dop
[N/mm
2
] doputeno normalno naprezanje zavara,

Slika 64: Savojno optereeni uzduni zavareni spojevi zavarenih profila
a) sueoni zavar b) ugaoni zavar

Uzduna naprezanja od savijanja obino nisu kritina, pa ih se u praksi rijetko
provjerava. Kritina su uzduna smina naprezanja u raunskim ravninama zavara,
koja se pojavljuju zbog savijanja zavarenih nosaa, slika 64. Ta se naprezanja
moraju provjeriti na mjestu najveih poprenih sila uzdu zavara po izrazu:

F
p
[N] poprena sila u promatranom presjeku
H [mm3] statiki moment poprenog presjeka zavarenog nosaa nad
raunskom povrinom zavara
H = y
1
A
1
+ y
2
A
2
za uzduni sueoni zavar, slika 64a
H = y
1
A
1
za uzduni ugaoni zavar, slika 64b
I [mm
4
] moment inercije poprenog presjeka zavarenog nosaa
a [mm] ukupna debljina svih uzdunih zavara
a = a za uzduni sueoni zavar, slika 64a
a = 2a za uzduni dvojni kutni zavar, slika 64b
zv,dop
[N/mm2] doputeno smino naprezanje zavara,

Tehniki elementi

91
2.4.3. Torzijska optereenja zavarenih spojeva
Pri torzionim optereenjima krunih zavarenih spojeva (obino ugaoni
zavar) pojavljuju se na prikljunim ravninama smina torziona naprezanja, koja
djeluju u obodnom smjeru zavara. Jednostavni torzioni optereeni kruni zavareni
spojevi, slika 65, provjeravaju se po izrazu:

Slika 65: Torzijski optereen kruni zavareni spoj

t' '
[N/mm
2
] tangencijalno naprezanje od torzije uzdu zavara, slika 65
T [Nmm] moment torzije zavara
W
tzv
[mm
3
] polarni moment otpora raunske povrine zavara;

zv,dop
[N/mm2] dozvoljeno smiue naprezanje zavara,

Treba provjeriti i smiue naprezanje uzdu zavara:

Uopteno, kod torzijski optereenih zavarenih spojeva (obino s ravnim ugaonim
zavarima) tangencijalna naprezanja
t
nisu rasporeena ravnomjerno po povrini
zavara, nego su najvea u vlaknima materijala najudaljenijima od teita zavarenog

Tehniki elementi

92
prikljuka, slika 66. Njihova raspodjela aproksimira se kao proporcionalna s
udaljenou r od teita i rauna se po izrazu:

Slika 66: Torzijski optereen zavareni spoj s ravnim i ugaonim zavarima

Pri tome je potrebno uzeti u obzir da se zbog djelovanja sile F u zavaru
pojavljuju i poprena smiua naprezanja
s,
koja se moraju dodati sminim
naprezanjima od torzije
t
. Zato se vrstoa provjerava prema izrazu


Tehniki elementi

93
3. VIJANI SPOJEVI

Vijani spojevi spadaju u rastavljive spojeve, a pored spajanja, koriste se za
zaptivanje, zatezanje, regulaciju, mjerenje i prijenos gibanja. Osnovni elementi
vijanog spoja su vijak i navrtka (matica), pri emu vijak ima vanjski navoj, a
matica odgovarajui unutranji navoj. Matica moe u vijanom spoju biti
samostalan dio, ili je zamjenjuje dio spajanog mainskog dijela , u kojemu onda
treba izraditi unutranji navoj. Obzirom da su vijak i matica najee korieni
mainski dijelovi na svim podrujima tehnike, njihov oblik, veliina i materijal su
standardizovani. Vijani spojevi se mogu razvrstati u sledee skupine:
Nosivi vijani spojevi. Najei su, a koriste se za privrivanje rastavljivih
mainskih dijelova koji su izloeni raznovrsnim optereenjima. Izvode se sa ili bez
prednaprezanja.
Dosjedni vijani spojevi. Koriste se za privrsne, rastavljive veze raznih
mainskih dijelova podesivim vijcima, koji dobro podnose smiua optereenja i
istovremeno centriraju spajane dijelove. ee se izvode bez nego li sa
prednaprezanjem.
Pokretni navojni spojevi. Namijenjeni su za prenos i pretvorbu krunog gibanja u
pravolinijsko, ili obrnuto. npr. kod vijanih vretena alatnih strojeva, u vijanim
dizalicama i sl.
Vijani spojevi za zatezanje. Koriste se kod zatega s jednim ili dva vijka. Kod
zatega sa dva vijka jedan vijak ima lijevi, a drugi desni navoj.
Brtveni vijani spojevi. Namjena im je zatvaranje ulaznih i izlaznih otvora
posebno oblikovanim vijcima, npr. kod kliznih leajeva, u rezervoarima i sl.
Diferencijalni vijani spojevi. Koriste se za podeavanje raznih naprava, te kod
regulacije ventila.
Mjerni vijani spojevi. Slue za mjerenje duina kod mehanikih mjerila.
Prednosti vijanih spojeva su slijedee:
mogu se meusobno spajati svi materijali,
vijani spoj se moe proizvoljno rastaviti i ponovno sastaviti bez bitnih posljedica
za spajane dijelove,
visoki stepen standardizacije vijaka i matica osigurava niske trokove nabave i
jednostavnu zamjenu,
nosivost vijanog spoja proporcionalna je veliini i kvaliteti korienog vijka i
navoja,
vijani spojevi vrlo dobro podnose dinamika optereenja.
Nedostaci vijanih spojeva su:
slabljenje presjeka spajanih dijelova i veliko zarezno djelovanje zbog uzdunog
provrta ili provrta s navojem.
visoka koncentracija naprezanja na mjestima nalijeganja glave vijka ili matice na
povrinu spajanih dijelova.

Tehniki elementi

94
neprestana napregnutost u okolini prednapregnutih vijanih spojeva.

3.1. ZAVOJNICA I NAVOJ
Navoj je osnovni dio vijka i matice preko kojega se prenose spojne sile.
Temelj navoja je zavojnica. Zavojnica je krivulja koja se dobije obavijanjem kosog
pravca oko cilindra promjera d
2
, slika 67.a. Ako se kosi pravac obavija oko stoca
dobije se konusna zavojnica. Smjer obavijanja pravca moe biti lijevi ili desni, pa
se razlikuju lijeva i desna zavojnica. Desna zavojnica se dobije obavijanjem pravca
oko rotacijskog tijela u smjeru kazaljke na satu, slika 3.1b, dok se lijeva zavojnica
dobije obavijanjem u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, slika 67c.

Slika 67: Zavojnica a) nastanak zavojnice b) desna zavojnica c) lijeva zavojnica

Ako se oko valjka obavija dvije ili vie paralelnih zavojnica dobije se
dvohodna ili viehodna zavojnica. Udaljenost izmeu dvije toke iste zavojnice
koje lee na istoj osi naziva se visina zavoja ili korak zavojnice P. Dio zavojnice
izmeu tih taaka je jedan zavoj. Ugao nagiba obavijenog pravca, koji je jednak
uglu izmeu tangente zavojnice i normalne ravnine na njezinu os, naziva se ugao
uspona zavojnice, te, prema slici 67, za njega vrijedi:

[] ugao uspona zavojnice (navoja)
P [mm] korak zavojnice (navoja)
d
2
[mm] prenik zavojnice (srednji prenik navoja)

Navoj nastaje kretanjem geometrijskog tijela odreenog profila po zavojnici.
Obzirom da se razlikuje lijeva i desna zavojnica, razlikuje se desni i lijevi navoj.
Navoj koji se obavija po vanjskoj povrini valjka naziva se vanjski navoj, a navoj
koji se obavija po unutranjoj povrini cilindrine upljine naziva se unutarnji
navoj. Vijak je svaki mainski dio koji ima vanjski navoj, a matica je dio koji ima

Tehniki elementi

95
unutranji navoj. Kako bi se vijak mogao spojiti s maticom, navoji vijka i matice
moraju biti usklaeni. Glavna dimenzija navoja je nominalan prenik navoja.
Nominalan prenik navoja je uvijek vanjski prenik navoja, te je oznaen s d za
vijke i D za matice.

3.1.1. Vrste navoja
Profili navoja dijele na plosnate i trokutaste. Profil plosnatog navoja, slika 68 a, je
kvadrat zato se takav navoj naziva i kvadratni navoj, slika 68 a. Navoji kojima je
teorijski profil trokut dijele se na vie vrsta: metriki navoj, cjevasti
(Whithworthov) navoj, trapezni navoj, pilasti navoj, obli navoj itd., slike 68 b do g.

Slika 68: Osnovni profili navoja a) kvadratni navoj b) metriki normalni navoj c)
metriki fini navoj d) cjevasti (Withworthov) navoj e) trapezni navoj f) pilasti navoj
g) obli navoj

Metriki navoj s trokutastim ISO profilom. Ima teorijski profil istostranog
trougla s uglom profila navoja 2 = 60, slika 68 b i c. Razlikuju se normalni i fini
metriki navoji. Normalni metriki navoji se najvie upotrebljavaju u optoj
mainogradnji, a prvenstveno kod privrsnih vijaka i matica. Fini metriki navoji
koriste se u sluajevima kada se trai to manje slabljenje elemenata vijanog
spoja, velika sigurnost od odvijanja, mali i tani pomaci vijka ili matice u
aksijalnom smjeru itd. Osnovni profil navoja vijaka s metrikim navojem
standardiziran je prema ISO 261, a dimenzije navoja prema ISO 724, odnosno DIN
13 T1 (normalni navoj) i DIN 13 T12 (fini navoj). navodi neke vrijednosti
metrikih navoja koji se preteno koriste u optoj mainogradnji. Navoji su
podijeljeni u tri reda prioriteta. Prvenstveno se koriste navoji prvog reda prioriteta,
u posebnim sluajevima navoji drugog reda prioriteta, a samo iznimno treeg.
Normalni metriki navoji oznaavaju se slovom M i nominalnim prenikom
navoja d u mm, npr. M 20. Kod finih metrikih navoja uz oznaku se jo dodaje i
veliina koraka P u mm, npr. M 20 1,5. Ako se radi o lijevom navoju, oznaci
navoja dodaje se i meunarodna oznaka LH (left-hand), npr M 20 X 1,5 LH.
Cjevasti navoj (Whithworthov navoj) ima teorijski profil jednak istostranom
trouglu s uglom profila navoja 2 = 55, Slika 68 d. Profil navoja zaobljen je na

Tehniki elementi

96
tjemenu i u korijenu navoja, te je standardizovan prema ISO 228, DIN 2999 i DIN
3858. Zbog mogunosti dobrog brtvljenja upotrebljavaju se za spajanje cijevi
vodovodnih ili plinskih instalacija i raznih armatura. Nominalni prenik cjevastog
navoja slae se s unutarnjim prenikom cijevi. Oznauje se slovom R i
nominalnim prenikom u colovima, npr. R 1/2. Aksijalni profil i dimenzije
cjevastih navoja dati su u navedenim standardima i raznim prirunicima.
Trapezni navoj. Osnovica trapeznog navoja je istokraan trokut s uglom profila
2 = 30, a teorijski profil mu je trapez, slika 68 e. Trapezni navoj zamjenjuje
nekada esto korien kvadratni navoj, jer se zbog automatskog centriranja vijak s
trapeznim navojem lake pomie nego vijak s kvadratnim navojem. Najvie se
koristi za pokretne navojne spojeve, npr. vretena u dizalima, kripovima, presama i
sl. Oblik trapeznog navoja standardizovan je prema ISO 2901, a osnovne dimenzije
prema ISO 2902 i DIN 103. Standardi razvrstavaju navoje prema nominalnom
preniku navoja d u tri reda prioriteta, pri emu navode za svaki nominalan sluaj
preporuene i mogue korake navoja P. Trapezni navoj oznaava se slovima Tr, te
nominalnim prenikom navoja d i korakom navoja P u mm, npr., Tr 20 4.

3.2. ODNOS SILA I DEFORMACIJA U PREDNAPREGNUTIM VIJANIM
SPOJEVIMA
Sadraj ovog poglavlja ogranien je na eline vijke i matice, kojima se
spajaju metalni strojni dijelovi u optoj mainogradnji. Radi jednostavnijeg prikaza
odnosa u prednapregnutim vijanim spojevima, prvo se odreuje rastezljivost
vijaka i spajanih mainskih dijelova, a zatim su obraeni pojedini primjeri
optereenja koji se mogu pojaviti kod ovih vijanih spojeva.

3.2.1. Krutost vijaka i spajanih mainskih dijelova
Prema Hookeovom zakonu, za mainske dijelove konstantnog presjeka A
optereene s zateuom/tlanom silom F, njihov koeficijent krutosti C (ee
nazivan "krutost"), definisan kao odnos sile F i duinske deformacije l, odreuje
se prema izrazu:

C [N/mm] krutost elementa
l [mm] promjena duine (+rastezanje, -skraenje)
l [mm] duina prije deformacije
E [N/mm
2
] modul elastinosti materijala,
A [mm
2
] povrina poprenog presjeka


Tehniki elementi

97
Produenje vijka pod uticajem sile u vijku F
V
moe se jednostavno odrediti prema
izrazu :

l
V
[mm] promjena duine vijka
F
V
[N] aksijalna sila u vijku
C
V
[N/mm] krutost vijka,

3.2.2. Neoptereeni prednapregnuti vijani spoj
Nakon pritezanja vijanog spoja, spajani dijelovi se skrauju l
P
, a
istovremeno se vijak rastee za l
V
, uslijed reakcijske sile prednaprezanja F
pr
,
kojom podloga djeluje na maticu, a ova preko svog navoja na navoj vijka. Zbog
toga aksijalna sila u vijku iznosi F
V
= F
pr
. Istovremeno su zbog ravnotee spajani
dijelovi meusobno pritisnuti jednako velikom silom brtvljenja F
B
= F
pr
= F
V
.
Prema izrazu rastezanje vijka pri ovoj sili iznosi l
V
= F
pr
/C
V
, a prema izrazu
podloga se skrauje za l
P
= F
pr
/C
P
.
Proces deformacije prednapregnutog vijanog spoja moe se bolje opisati
dijagramom deformacije prednapregnutog vijanog spoja slika 69 u kojega se
ucrtavaju karakteristike vijka (linija a) i spajanih dijelova (linija b), odnosno omjer
izmeu sile F i deformacije l za pojedini element. Karakteristike, odnosno
elastinosti spajanih strojnih dijelova i vijka su razliite, radi ega je rastezanje
vijka, uz istu silu prednaprezanja F
pr
, razliito od skraenja podloge, te u pravilu
vrijedi l
V
l
P
. Radi lakeg daljnjeg razmatranja procesa u prednapregnutom
vijanom spoju, karakteristika podloge se pomie iz poloaja c u poloaj d.

Slika 69: Deformacijski dijagram neoptereenog prednapregnutog vijanog spoja

Tehniki elementi

98
3.2.3. Prednapregnuti vijani spoj optereen statikom aksijalnom radnom
silom
Odnose u prednapregnutom vijanom spoju, dodatno optereenom
statikom aksijalnom radnom silom F
r
, najlake je pojasniti ako se najprije
pretpostavi da je hvatite radne sile na vanjskoj povrini spajanih strojnih dijelova,
to je u praksi vrlo rijetko. Na slici 70 dat je prikaz sila i deformacija
prednapregnutog (pritegnutog) vijanog spoja, neoptereenog vanjskim
optereenjem. Pod djelovanja statike zateue radne sile F
r
, vijak je dodatno
optereenjem zbog ega je sila u vijku F
V
> F
pr
, a istovremeno se pritezani dijelovi
rastereuju po itavoj debljini. Radnu silu F
r
vijak ne preuzima u cijelosti, nego se
ona dijeli na dodatnu silu u vijku F
rV
, koja uzrokuje dodatno rastezanje vijka lr, te
na rastereivanje spajanih dijelova F
rP
, koje uzrokuje smanjenje skraenja za lr i
slabljenje sile brtvljenja F
B
= F
pr
F
rP
, slika 70 c. Ukupna sila u vijku tako iznosi
F
V
= F
pr
+ F
rV
. Nakon prestanka djelovanja radnog optereenja, u vijanom spoju
se opet uspostavlja prvobitno stanje.

Slika 70: Sile i deformacije u vijanom spoju s prednaprezanjem
a) neoptereeni vijani spoj s prednaprezanjem
b) dodatno optereenje vlanom silom Fr
c) deformacijski dijagram vijanog spoja

Prema deformacijskom dijagramu slika 70 mogu se zapisati slijedei odnosi
sila i deformacija vijka C
V
= F
pr
/l
V
= F
rV
/lr i pritezanih dijelova C
P
= F
pr
/l
P

=F
rP
/lr, iz ega slijedi, uzimajui u obzir F
r
= F
rV
+ F
rP
, da dodatna sila u vijku
iznosi:


Tehniki elementi

99

F
rV
[N] dodatno aksijalno optereenje vijka
F
r
[N] statino aksijalno radno optereenje prednapregnutog vijanog spoja
C
P
[N/mm] krutost spajanih strojnih dijelova,
C
V
[N/mm] krutost vijka,
omjer sila; = F
rV
/ F
r

= F = 1/ (1+ C
P
/C
V
) za hvatite radne sile na vanjskoj povrini spajanih
dijelova = k
F
F
za hvatite radne sile po debljini spajanih dijelova
Iz gornjih izraza vidi se kako dodatno optereenje vijka F
rV
opada s poveanjem
krutosti spajanih dijelova C
P
i smanjenjem krutosti vijka C
V
. Na slian nain sila
rastereenja spajanih mainskih dijelova F
rP
moe se odrediti kao:

Preostala sila brtvljenja F
B
izmeu spajanih mainskih dijelova tako iznosi:

Ukupna sila u vijku je:

F
max
[N] cjelokupno optereenje vijka
F
pr
[N] sila prednaprezanja
F
B
[N] sila brtvljenja izmeu spajanih strojnih dijelova

Ukupno zateue optereenje vijka F
V
mora, za stepen sigurnost
T
, biti
manje od optereenja F
e
, odnosno F
p0,2
, koje odgovara granici teenja materijala
vijka, slika 70 c. S druge strane, pod djelovanjem statike pritiskujue radne sile
F
r
, odnosi su sasvim suprotni. Pritezani dijelovi po itavoj su debljini dodatno
pritisno optereeni, a vijak se istovremeno rastereuje, te je F
V
< F
pr
. Radna
sabijajua sila F
r
dijeli se na dodatno sabijajuu silu u spajanim mainskim
dijelovima F
rP
, koja uzrokuje poveanje skraenja za l
r
i poveanje sile brtvljenja
F
B
= F
pr
+ F
rP
, te na rastereenje vijka F
rV
, koje uzrokuje smanjenje rastezanja
vijka za l
r
, slike 71 a i b. Ukupna sila u vijku tako iznosi F
V
= F
pr
F
rV
. Ukupno
sabijajue optereenje podloge F
B
mora uvijek, za odreeni stepen sigurnosti
F
,
biti manje od optereenja F
e
, odnosno F
p0,2
, koje odgovara nastajanju trajnih
deformacija u pritezanim mainskim dijelovima, slika 71c. Nakon prestanka
djelovanja radnog optereenja, u vijanom spoju se opet uspostavlja prvobitno
stanje, slika 71a. Opisani odnosi vidljivi su iz deformacijskog dijagrama vijanog
spoja, slika 71c.

Tehniki elementi

100

Slika 71: Odnosi u prednapregnutom vijanom spoju optereenom statikom
sabijajuom radnom silom F
r

a) neoptereeni vijani spoj s prednaponom
b) dodatno optereenje tlanom silom F
r

c) deformacijski dijagram vijanog spoja

3.2.4. Prednapregnuti vijani spoj optereen dinamikom aksijalnom radnom
silom
Radna sila u dinamiki optereenom prednapregnutom vijanom spoju
kree se izmeu najnie vrijednosti F
r,min
i najvie vrijednosti F
r,max
, pri emu
moe imati pulzirajui (r = 0), titrajni (r = -1) ili proizvoljni (-1 r 1) izmjenini
karakter. Kod postrojenja rijetko, a kod metalnih konstrukcija redovno, radno
optereenje moe imati i stohastiki karakter.
Kod pulzirajueg zateueg radnog optereenja, F
r,min
0 i F
r,max
> 0, slika 72a,
dodatno optereenje u vijku kree se izmeu vrijednosti F
rVmin
i F
rVmax
s
amplitudom:

F
a
[N] amlitudna sila u vijku
F
rVmax
[N] najvea dodatna sila u vijku, izraz za Fr,max
F
rVmin
[N] najmanja dodatna sila u vijku, izraz za Fr,min
F
r,max
[N] najvea radna sila
F
r,min
[N] najmanja radna sila
omjer sila


Tehniki elementi

101
Srednje dinamiko optereenje vijka iznosi:
Prema izrazu najvee optereenje vijka iznosi F
Vmax
= F
pr
+ F
rVmax
, dok je
najmanja sila zaptivanja - brtvljenja jednaka: F
Bmin
= F
Vmax
F
r,max
.

Slika 72: Deformacijski dijagrami dinamiki optereenih prednapregnutih vijanih
spojeva a) pulzirajue vlano optereenje b) naizmjenino promjenjivo optereenje
(r < 0)

Kod dinamikog izmjeninog radnog optereenja, F
r,min
< 0 i F
r,max
> 0,
slika 72b, dodatno optereenje u vijku kree se izmeu vrijednosti F
rVmin
< 0 i
F
rVmax
> 0 sa amplitudom odreenom izrazom pri emu se dosljedno uzima u obzir
negativni predznak za tlano optereenje F
rVmin
. Ukupno optereenje vijka varira
izmeu vrijednosti F
Vmax
= F
pr
+ F
rVmax
> F
pr
i F
Vmin
= F
pr
F
rVmin
< F
pr
oko
srednje vrijednosti, gdje se ponovno uzima u obzir predznak F
rVmin
. Najvee
tlano optereenje podloge iznosi F
Bmax
= F
Vmin
+ 'F
r,min
', a
najmanja sila brtvljenja F
Bmin
= F
Vmax
F
r,max
.

3.2.5. Prednapregnuti vijani spoj optereen poprenom silom

S obzirom da su u prednapregnutim vijanim spojevima spajani dijelovi
meusobno pritisnuti silom brtvljenja F
B
, silom trenja koja se stvara izmeu
nalijegajuih povrina moe se prenositi statika ili dinamika poprena sila F
s
.
Ako prednapregnuti vijani spoj prenosi samo poprenu silu, tada je sila brtvljenja
(normalna sila) jednaka sili prednaprezanja F
B
= F
pr
. Sila trenja mora uvijek
ispunjavati uslov.


Tehniki elementi

102

F
tr
[N] sila trenja meu povrinama
spajanih dijelova
F
B
[N] normalna sila brtvljenja, izraz
(3.10)
n broj tarnih povrina
koeficijent trenja meu povrinama
spajanih dijelova, tabela 1.5
F
s
[N] poprena sila
k
sigurnost protiv proklizavanja:
k
1,3 za statiko optereenje

k
1,5 za dinamiko optereenje
Slika 73: Popreno optereeni
prednapregnuti vijani spoj

3.3. PRITEZANJE VIJANOG SPOJA

O pritezanju vijanog spoja se govori kada se okretanjem matice ili vijka
poveava optereenje vijka. Odvijanjem (odvrtanjem, otputanjem) vijanog spoja
rastereuje se vijak. U nosivim vijanim spojevima pritezanje se obino podudara s
okretanjem matice ili vijka u smjeru zavojnice navoja. Zbog toga se nalijue
povrine vijka i matice primiu i stiu mainske dijelove koji se spajaju.
Sobzirom da su nain pritezanja i veliina momenta pritezanja od temeljnog
znaaja za nosive vijane spojeve, u nastavku su detaljnije obraeni odnosi u
vijanom spoju prilikom pritezanja.

3.3.1. Odnosi sila na navojima

Zbog djelovanja aksijalne sile u vijku F
V
, nalijeue povrine vanjskog
navoja (vijka) i unutarnjeg navoja (navrtke) A
N
meusobno su pritisnute dodirnim
pritiskom p
N
. Njega se moe zamijeniti s ekvivalentnom normalnom silom meu
navojima F
n
= p
N
A
N
. Prilikom pritezanja vijanog spoja, zbog trenja meu
navojima
N
, stvara se sila trenja F
tr
= F
n
N
, koju je potrebno savladati.


Tehniki elementi

103
Osnovne odnose sila prilikom pritezanja i odvijanja najjednostavnije je objasniti na
primjeru plosnatog navoja, kod kojega se promatra element navoja matice. On je,
priblino na srednjem promjeru navoja d
2
, optereen aksijalnom silom u vijku F
V
,
obodnom silom F
2
i reakcijskom silom dodira meu navojima F
R
, slika 74 a.
Sila F
R
rezultanta je normalne sile F
n
i sile trenja meu navojima F
tr
, slike 74c, d i
e. Ugao kojega u dijagramu sila zatvaraju normalna sila F
n
i sila trenja F
tr
naziva
se ugao trenja , te za njega vrijedi odnos tan =
N
.

Slika 74: Odnosi sila na navoju prilikom pritezanja i odvijanja
a) odnosi na plosnatom navoju b) odnosi u normalnom presjeku navoja s
trokutastim profilom c) pritezanje d) automatsko odvijanje (nesamokoivost) e)
odvijanje silom (samokoivost)

Odnose sila prilikom pritezanja (uspon matice po nagibu navoja) prikazuje
slika 74c. Potrebna obodna sila na navoju F
2
proizlazi iz ravnotenog poligona sila,
te iznosi F
2
= F
V

tan(+). Slika 74d pokazuje odnose prilikom odvijanja
(sputanja matice po nagibu navoja) iz ega je vidljivo kako je za uspostavljanje
ravnotenog stanja potrebna obodna sila F
2
= F
V
tan(), koja djeluje u smjeru
pritezanja, dakle u suprotnom smjeru od kretanja matice. Oito, bez prisutnosti

Tehniki elementi

104
obodne sile F
2
matica bi se automatski kretala niz nagib navoja (odvijala), jer je
sila trenja F
tr
premala da bi mogla sprijeiti to kretanje. U tom sluaju vijani spoj
odnosno navoj, se naziva nesamokoivim. Oito, navoj nije samokoan kada je
> . U graninom sluaju, kada je = , naizgled postoji ravnotea, jer je sila
trenja upravo dovoljno velika za uspostavljanje ravnotee.
bez obodne sile F
PN
. Takvu ravnoteu moe naruiti i najmanja sila u smjeru
odvijanja, pa i dolazi do odvijanja vijanog spoja. Zbog toga se u praksi uzima da
je i u ovom sluaju navoj nesamokoan. Ako je < , slika 74e, tada je i F
2
< 0.
Prema tome, za odvijanje je potrebna dodatna obodna sila u smjeru odvijanja. U
takvom sluaju vijani spoj odnosno navoj se naziva samokoivim. Dakle, uslov
samokonosti je < . Uopteno, samokoivost vijanog spoja definie se kao
stanje pri kojem se vijani spoj pod djelovanjem aksijalnog optereenja ne odvije.
Dakle, nakon pritezanja vijanog spoja, do otputanja npr. matice ne dolazi
momentalno (samo po sebi), bez djelovanja vanjskog optereenja.
U navojima s trokutastim profilom, slika 74 b, odnosno profilom sa uglom nagiba
, potrebno je uzeti u obzir da se u normalnom presjeku navoja normalna sila meu
navojima Fn, zbog nakoenosti profila, raspodijeli na normalnu komponentu
F
n
' = F
n
cos , koja je okomita na zavojnicu vijka, te na radijalnu komponentu F
h
,
koja pokuava navoj matice radijalno odmaknuti od navoja vijka. U ravnini uzdu
zavojnice navoja, slika 74 c,d i e, sila F
n
' zatvara sa silom trenja F
tr
= F
n
N
ugao
', iz ega slijedi tan' = F
tr
/ F'
n
=
N
/ cos = '
N
, gdje se '
N
naziva
reducirani koeficijent trenja navoja. Odnosi u navojima s nagnutim profilom
jednaki su onima u navojima s plosnatim profilom, osim to se mora u poligonima
sila i odgovarajuim izrazima raunati s F
n
' umjesto s F
n
, a umjesto ugla trenja ,
s reduciranim uglom trenja navoja '. Kod metrikih navoja s trokutastim
profilom i uglom 2 = 60 je '
N
1,155
N
.
Samokonost navoja je ovisna o trenju meu navojima
N
i uglu uspona navoja .
Kod obinih nosivih vijaka s metrikim normalnim navojem i trokutastim ISO
profilom, ugao uspona navoja je u podruju = 3,6 (M4) 1,8 (M60), dok je
reducirani ugao trenja meu navojima u granicama ' = 5,2 (N = 0,08) 16,1
(
N
= 0,25),. Dakle, kod metrikih navoja s trokutastim profilom je << ', pa su
navoji uvijek samokoni. Prema pretpostavci da obodna sila pritezanja F
2
djeluje
na polumjeru r
2
= d
2
/2, moe se zapisati
moment na navoju vijka T
V
potreban za postizanje eljene aksijalne sile u vijku F
V

(podizanje tereta).

F
2
[N] obodna sila na srednjem preniku navoja, F
2
= F
V
tan(')
F
V
[N] aksijalna sila u vijku; kod prednaprezanja F
V
= F
pr

d
2
[mm] srednji prenik navoja
[] ugao uspona navoja,

Tehniki elementi

105
' [] reducirani ugao trenja, tan' =
N
/ cos
N
koeficijent trenja meu navojima, tabela 3.10
[] ugao profila navoja,
predznak + vrijedi za pritezanje, a za odvrtanje navoja.
Usled momenta pritezanja T
V
, vijak je prilikom pritezanja vijanog spoja dodatno
optereen torzijskim naprezanjem, koje je potrebno uzeti u obzir kod prorauna
vrstoe vijka.

3.3.2. Moment pritezanja vijanog spoja
Pored momenta na navoju vijka T
V
, prilikom pritezanja vijanog spoja potrebno je
savladati i moment trenja izmeu nalijeuih povrina glave vijka ili matice i
podloge T
P
= F
trP
d
m
/2 F
pr
P
(s+d
0
)/4, slika 75. Ukupni moment pritezanja (tzv.
moment kljua) za postizanje potrebne sile prednaprezanja prilikom montae F
pr

iznosi T
K
= T
V
+ T
P
ili:

T
K
[Nmm] potreban moment pritezanja vijanog spoja (moment kljua)
F
pr
[N] sila prednaprezanja u vijku
P
koeficijent trenja izmeu glave vijka ili matice i podloge, tabela 3.10
d
m
[mm] srednji promjer nalijene povrine glave vijka ili matice na podlogu
d
m
(s+d
0
)/4 ; kod esterokutnih ili cilindrinih glava d
m
0,65d
d
0
[mm] prenik otvora u kojoj je vijak,
s otvor kljua kod esterokutnih i etverokutnih vijaka,
d [mm] nominalni prenik navoja.

Slika 75. Moment pritezanja vijanog spoja

Tehniki elementi

106
Uzimajui u obzir geometrijske odnose normalnog metrikog navoja s trokutastim
profilom, i srednje vrijednosti koeficijenta trenja
sk
=
N
=
P
0,12, , moe se
dobiti pojednostavljeni, inenjerski izraz za odreivanje potrebnog momenta
pritezanja kod nosivih vijanih spojeva s normalnim metrikim navojem s
trokutastim profilom.

Prilikom ocjene veliine pojedinih udjela u izrazu moe se ustanoviti kako je vei
dio (80-90%) momenta pritezanja vijanog spoja namijenjen savladavanju trenja
meu navojima, te izmeu glave vijka ili matice i podloge. Samo manji dio
momenta pritezanja stvarno je namijenjen savladavanju sile prednaprezanja F
pr
,
odnosno savladavanju nagiba navoja. Zbog toga je vrlo bitno pravilno odabrati
koeficijente trenja
N
i
P
, ije vrijednosti, dobivene eksperimentalno. Vrijednosti
koeficijenta trenja kreu se u prilino irokim granicama, a mijenjaju se takoer i
od jedne do druge montae istog, rastavljivog vijanog spoja. Zbog toga se,
prilikom odreivanja potrebnog momenta pritezanja T
K
, mora uvijek raunati sa
Nmin
i
Pmax
. Ako bi se za oba koeficijenta uzimale u obzir njihove najvee
vrijednosti
Nmax
i
Pmax
, tada bi s tolikim momentom pritezanja T
K
postigli
preveliku silu prednaprezanja F
pr
, redovno veu od granice teenja materijala
vijka.
Omjer k
pr
izmeu najmanje i najvee postignute sile prednaprezanja F
pr,min
i
F
pr
,
max

naziva se koeficijent pritezanja, i odreuje se eksperimentalno. Prilikom prorauna
prednapregnutog vijanog spoja potrebno je, provjerom najveih optereenja vijka,
uvijek uzeti u obzir najveu moguu silu prednaprezanja prilikom montae F
pr,max

3.3.3. Vijani spojevi s prednaprezanjem
Kod vijanih spojeva s prednaprezanjem proraunom vrstoe provjeravaju
se naprezanja u vijku koja nastaju prilikom montae (pritezanja) vijanog spoja i
djelovanja vanjskog radnog optereenja F
r
. U oba sluaja u vijku se, zbog
momenta na navoju vijka, osim normalnog naprezanja
v
, javlja i torzijsko
naprezanje
t
. Sloeno stanje naprezanja provjerava se preko ekvivalentnog
naprezanja:

e
[N/mm
2
] ekvilvalentno naprezanje vijka

Tehniki elementi

107
v
[N/mm
2
] vlano naprezanje vijka
t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje u vijku
R
p0,2
,R
e
[N/mm2] najnia granica teenja materijala vijka.

Torzijsko naprezanje u vijku iznosi:

t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje vijka
T
V
[Nmm] moment pritezanja navoja,
W
tN
[mm
3
] polarni moment otpora odgovarajueg poprenog presjeka vijka
F
V
[N] aksijalna sila u vijku
d
2
[mm] srednji prenik navoja,
[] ugao uspona navoja
' [] efektivni ugao trenja, tan' =
N
/ cos
N
koeficijent trenja meu navojima,
[] ugao nagnutosti profila navoja,
d
N
[mm] nosivi prenik navoja, d
N
(d
2
+d
3
)/2
d
3
[mm] prenik jezgre.

Kontrola naprezanja u vijku prilikom pritezanja vijanog spoja
Prilikom montae (pritezanja) vijanog spoja vijak je optereen montanom
silom prednaprezanja F
pr
. Ako se trai postizanje najmanje sile brtvljenja meu
spajanim strojnim dijelovima F
Bmin
, te ako se poznaje radno optereenje vijanog
spoja F
r
, najmanja potrebna sila prednaprezanja prilikom montae F
pr
,min odreuje
se izrazom 3.19. Sloeno stanje naprezanja nakon pritezanja provjerava se prema
izrazu 3.30, gdje se prilikom odreivanja normalnog montanog naprezanja
v
prema izrazu 3.29 i torzijskog naprezanja prema izrazu 3.31, uzima u obzir da je
sila u vijku F
V
jednaka montanoj sili prednaprezanja F
V
= F
pr
koja se odreuje
prema izrazu 3.24.
Novija istraivanja vijanih spojeva s prednaprezanjem pokazuju kako se
nakon montae vijanog spoja zbog elastinih povratnih deformacija torzijska
naprezanja
t
ponitavaju, pa u vijcima ostaje samo normalno naprezanje
v
. Ono se
dodatno smanji zbog usjedanja vijanog spoja i smanjenja sile prednaprezanja s
montane vrijednosti F
pr
na radnu vrijednosti F'
pr
, pa ih tako nije potrebno posebno
provjeravati.

Kontrola naprezanja u vijku pri djelovanju vanjskog radnog optereenja
Sloeno stanje naprezanja u vijku s prednaprezanjem pri djelovanju
vanjskog optereenja F
r
takoer se provjerava izrazom 3.30, u kojoj se prilikom

Tehniki elementi

108
odreivanja normalnog naprezanja
v
prema izrazu 3.29 uzima u obzir najvea sila
u vijku F
V,
koja se odreuje prema izrazu 3.11.
Kod dinamikog aksijalnog optereenja s vremenom moe doi do loma vijaka
zbog zamora na mjestima koncentracije naprezanja, koja su najvea na prvom
navojku vijka u matici ili u provrtu s navojem. Kod vijaka s visokim
prednaprezanjem lom zbog zamora je vrlo rijedak, jer su vijci optereeni malim
dinamikim optereenjima. Dinamika vrstoa vijka provjerava se kontrolom
amplitude naprezanja, slika 3.32:

a
[N/mm
2
] amplitudno normalno naprezanje vijka
F
a
[N] amlitudno optereenje vijka, izraz 3.12
A
3
[mm
2
] presjek jezgre tijela vijka s navojem, tabela 3.1 i tabela 3.2
d
3
[mm] promjer jezgre tijela vijka s navojem, tabela 3.1 i tabela 3.2
a,dop
[N/mm
2
] doputeno amplitudno naprezanje jezgre vijka.

Trajna dinamika vrstoa vijka prednapregnutog s ekvivalentnim naprezanjem
pr,e
(zbog pritezanja) i optereenog ciklikom radnom silom (pulzirajuom, tj. s
koeficijentom asimetrije ciklusa r = 0), dobije se, u Smithovom dijagramu prema
poglavlju 1.9.1.3.2.4, kao presjecite linije trajne dinamike vrstoe vijka (koja
zasigurno prolazi tokom (R
A,tabl
, 2 R
A,tabl
)) i pravca optereenja koji prolazi kroz
toku (
pr,e
,
pr,e
) pod kutem arctan2 (za r = 0), slika 3.32. Tako definirana
amplituda trajne dinamike vrstoe vijka R
A
rauna se prema izrazu 1.114,
poglavlje 1.9.1.3.2.4:

R
Atabl
[N/mm
2
] amplituda trajne dinamike vrstoe vijka za koeficijent
asimetrije ciklusa r = 0, k
koeficijent smjera linije trajne dinamike vrstoe vijka

u Smithovom dijagramu, k
= 0,85 do 1,0; k
0,85 za vijke klase vrstoe 12.9 i

14.9; k
1,0 (R
A
=R
Atabl
) za vijke klase vrstoe 5.6 i manje
pr,e
[N/mm
2
] ekvivalentno naprezanje jezgre vijka nakon pritezanja vijanog spoja.

Tehniki elementi

109

Slika 3.32: Odreivanje trajne dinamike vrstoe prednapregnutih vijaka
u Smithovom dijagramu

Vijani spojevi s dosjednim vijkom
Smik i povrinski pritisak u tlano
optereenim
vijcima (slika 3.34) raunaju se kao u
zakovicama Smina naprezanja u
dosjednom vijku moraju
zadovoljavati uvjet vrstoe:

Slika 3.33: Popreno optereeni dosjedni
Vijak

s
[N/mm
2
] naprezanje vijka na smik
F
s
[N] poprena sila
m broj ravnina smicanja vijka
A
p
[mm
2
] presjek dosjednog dijela vijka
d
p
[mm] promjer dosjednog dijela vijka
sdop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje vijka na smik

Tehniki elementi

110
sdop
0,6R
e
kod statikog optereenja
sdop
0,5R
e
kod istosmjernog dinamikog optereenja
sdop
0,4R
e
kod izmjeninog dinamikog optereenja
R
e
[N/mm
2
] granica teenja materijala vijka, tabela 3.7

Povrinski pritisak izmeu dosjednog vijka i spajanih strojnih dijelova
provjerava se izrazom

p [N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu dosjednog vijka i spajanih strojnih
dijelova
F
s
[N] optereenje vijka na smik
A
proj
[mm
2
] normalna projekcija povrine dodira, Aproj = dplp
d
p
[mm] promjer dosjednog dijela vijka
l
p
[mm] najkraa dodirna duina dosjednog dijela vijka i strojnog dijela
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak spajanih strojnih dijelova, tabela
3.13 za druge materijale iznosi
pd
op
= 1,2R
e
ili 0,75R
m
pri statikom optereenju
p
dop
= 0,9R
e
ili 0,60R
m
pri dinamikom optereenju
R
e
[N/mm
2
] granica teenja materijala vijka ili strojnih dijelova, tabele 3.7 i
1.7
R
m
[N/mm
2
] vlana vrstoa materijala vijka ili strojnih dijelova, tabele 3.7
i 1.7.

POKRETNI NAVOJNI SPOJEVI
Pokretni navojni spojevi koriste se za prijenos i pretvorbu krunog gibanja
u pravocrtno i obrnuto. Uz njihovu pomo postiu se velike aksijalne sile pri malim
momentima vrtnje, npr. U vijanim vretenima i napravama za posmak u strojevima
za obradu, vijanim preama, vijanim dizalima, ventilima, kripcima i sl. Pokretni
navojni spoj ine: navojno vreteno, koje je obinovee duine i odgovarajua
pomina matica. slika 3.36 prikazuje tipian primjer upotrebe pokretnog navojnog
spoja u napravi za posmak tokarskog noa.


Tehniki elementi

111

Slika 3.36: Primjer upotrebe pokretnog navojnog spoja za pravocrtno pomicanje
draa tokarskog noa
Slika 3.38: Jednovojni i vie vojni navoj vretena a) jednovojni trapezni navoj
b) 5- vojni trapezni navoj

Navojna vretena obino su izraena od konstrukcijskih elika 0545 i 0645 ili
elika za cementiranje s cementiranim i kaljenim navojima. Posebno povoljni
klizni uvjeti navoja postiu se naknadnim bruenjem. Pomine matice obino su od
mekih materijala. Razlog tome je to se u fazi razraivanja navoji matice
prilagode navojima vretena, ime se postie bolji raspored optereenja na navojima
i povoljniji klizni uvjeti, te stoga manje gubici trenja. Za mala optereenja i brzine,
pomine matice su obino od lijevanog gvoa ili umjetnih tvari, a za srednja i
velika optereenja i brzinu od legura bakra, aluminija i kositra.

Iskoristivost pokretnog navojnog spoja
Prilikom podizanja tereta F
D
, za jedan okret vretena mora se dovesti rad
W
do
= F
t
d
2
= F
D
tan(+'
G
)d
2
. Pri tome se matica, a s njom i teret F
D
,
pomakne za korak navoja P
h
, dakle odveden je rad jednak W
od
= F
D
P
h
. Uzimajui
u obzir da je P
h
= d
2
tan, iskoristivost
GK
pokretnog navoja prilikom
pretvaranja krunog gibanja u pravocrtno moe se zapisati kao


Tehniki elementi

112

Iz izraza 3.45 proizlazi da je iskoritenje navoja prilikom podizanja tereta vee to
je vei kut uspona navoja i to je manje trenje meu navojima. Ako se uzmu u
obzir i gubitci zbog trenja u aksijalnom leaju, ukupna iskoristivost pokretnog
spoja moe se zapisati kao

P
h
[mm] korak navoja, izraz 3.42
, '
G
, d
2
,
L
, d
m
kao u izrazu 3.43

U sluaju kada na maticu djeluje optereenje F
D
, a navojno vreteno moe slobodno
rotirati, matica se poinje sputati s teretom, a vreteno automatski vrtjeti (odvijati).
Pri jednom okretu vretena teret se spusti za korak navoja P
h
, dakle doveden je rad
W
do
= F
D
P
h
. Sila F
D
u jednom dodiru navoja prouzroi nastanak obodne sile na
vretenu F
t
= F
D
tan('
G
) koja prilikom jednog okreta vretena obavi rad
W
od
= F
t
d
2
= F
D
tan('
G
)d
2
. Tako iskoritenje pokretnog navoja
prilikom pretvorbe pravocrtnog gibanja u kruno iznosi

GP
[Nmm] iskoritenje pokretnog navoja prilikom pretvorbe
pravocrtnog gibanja u kruno gibanje
W
od
[Nmm] odveden rad, W
od
= F
t
d
2
= F
D
tan(
G'
)d
2

W
do
[Nmm] potreban doveden rad, W
do
= F
D
P
h

, '
G
kao u izrazu 3.43

Automatsko sputanje matice, odnosno tereta, mogue je samo u sluaju
nesamokonosti pokretnog navoja, kada je > '
G
. Ako je navoj samokoiv, <
'
G
, tada je G
P
u izrazu 5.47 negativan. U tom sluaju nije mogue postii
automatsko odvijanje pokretnog vijanog spoja ni uz veliku sile F
D
. Za sputanje
tereta mora se dovesti odgovarajui moment na navojno vreteno. Osiguravanje od
automatskog sputanja tereta ili odvijanja vretena sa samokonim pokretnim
navoja vee je to je manji kut uspona navoja i vee trenje meu navojima.

Proraun vrstoe pokretnih navojnih spojeva
Prilikom prorauna vrstoe pokretnih navojnih spojeva provjeravaju se naprezanja
u navojnom vretenu, a kod dugih i vitkih vretena i opasnost od savijanja, te
povrinski pritisak na navojima matice.
Dimenzioniranje navojnih vretena

Tehniki elementi

113
Najmanji potreban presjek jezgre kratkih, tlano optereenih navojnih vretena, kod
kojih nema opasnosti od savijanja odreuje se s obzirom na najvea doputena
naprezanja izrazom.

A
3
[mm
2
] presjek jezgre navojnog vretena, tabela 3.2
F
D
[N] najvee tlano aksijalno radno optereenje navojnog vretena
dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje
pri statikom optereenju:
dop
= 0,7R
e

pri titrajnom optereenju:
dop
= 0,20R
m
trapezni navoj
dop
= 0,25R
m
pilasti navoj pri izmjeninom optereenju:
dop
= 0,13R
m
trapezni
navoj
dop
= 0,16R
m
pilasti navoj
R
e
,R
m
[N/mm
2
] granica teenja i vlana vrstoa materijala vretena, tabela 1.7.

Potreban promjer jezgre dugih, tlano optereenih navojnih vretena, kod kojih
postoji opasnost od gubitka elastine stabilnosti, odreuje se na temelju izraza za
izvijanje, iz ega proizlazi

d
3
[mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2
F
D
[N] najvee tlano aksijalno radno optereenje navojnog vretena
faktor sigurnosti, = 68
l
ukl
[mm] slobodna duina izvijanja navojnog vretena, slika 1.14
E [N/mm
2
] modul elastinosti materijala navojnog vretena, tabela 1.7.

Iz odgovarajuih tabela odabire se najblii vei promjer navoja, odnosno navoj s
najbliim veim presjekom jezgre. Primjerenost ovako dimenzioniranog navojnog
vretena mora se u svakom sluaju provjeriti proraunom vrstoe.

Kontrola naprezanja u navojnom vretenu
Zbog aksijalnog radnog optereenja F
D
navojno vreteno optereeno je na
vlak ili tlak , pri emu se u vretenu pojavljuju normalna naprezanja
v
, koja se
odreuju izrazom

v
[N/mm
2
] normalno naprezanje u navojnom vretenu
F
D
[N] najvee vlano ili tlano aksijalno optereenje navojnog vretena

Tehniki elementi

114
A
3
[mm
2
] presjek jezgre navojnog vretena, A
3
= d
3
2
/4, tabela 3.2
d
3

Zbog okretnog momenta T
G
u jezgri vretena pojavljuju se i torzijska naprezanja

t
[N/mm
2
] najvee torzijsko naprezanje u presjeku jezgre navojnog vretena
T
G
[Nmm] potreban moment za podizanje tereta, izraz 3.43
W
t3
[mm
3
] torzijski moment otpora jezgre vretena, W
t3
0,2d
3
3

d
3

Za takvo sloeno stanje naprezanja provjerava se ekvivalentno naprezanje u jezgri
navojnog vretena:

e
[N/mm
2
] ekvivalentno normalno naprezanje
v
[N/mm
2
] normalno naprezanje u navojnom vretenu, izraz 3.50
t
[N/mm
2
] torzijsko naprezanje u presjeku jezgre navojnog vretena, izraza 3.51
dop
[N/mm
2
] doputeno normalno naprezanje, kao u izrazu 3.48

Kontrola opasnosti od izvijanja navojnog vretena
U tlano optereenim dugim navojnim vretenima uvijek se mora provjeravati
opasnosti od izvijanja, 1.7.3. Prema izrazima 1.36 i 1.37 vitkost vretena moe se
odrediti kao

l
ukl
[mm] duina izvijanja vretena, slika 1.14
d
3
[mm] promjer jezgre navojnog vretena, tabela 3.2.

S obzirom na vitkost vretena, u sluaju elastinog izvijanja, npr. 105 za elik
0360 i 0460, odnosno 89 za elik 0545 i 0645, odreuju se kritina
naprezanja zbog izvijanja k prema izrazu (1.37), a kod neelastinog savijanja
prema Tetmajerjevim izrazima u Tabeli 1.6 (npr. < 105 za 0360 i 0460
odnosno < 89 za 0545 i 0645). Kako bi bila osigurana primjerena
sigurnost od gubitka elastine stabilnosti, kritino naprezanje kod kojega dolazi do
izvijanja, mora biti vee od sloenog naprezanja u navojnom vretenu. To se
provjerava izrazom:


Tehniki elementi

115

sigurnost od savijanja
k
[N/mm
2
] kritino naprezanje na izvijanje elastino savijanje, izraz (1.37)
neelastino izvijanje, izraza u Tabeli 1.6
v
[N/mm
2
] tlano naprezanje u vretenu, izraz 3.52 dop najmanja doputena
sigurnost od izvijanja
dop
= 36 elastino izvijanje
dop
= 24 neelastino izvijanje

Kod vitkosti vretena < 20 ne postoji opasnost od izvijanja, pa ga nije potrebno
provjeravati.

Kontrola povrinskog pritiska navoja pokretne matice
Prilikom upotrebe pokretnog vijanog spoja navoj matice klizi po navoju
vretena, te se zbog djelovanja sile trenja polako troi. Radi kontroliranog troenja
navoja matice povrinski pritisak meu navojima p
G
mora biti u dozvoljenim
granicama to se provjerava izrazom

p
G
[N/mm
2
] povrinski pritisak meu navojima
F
D
[N] najvee vlano ili tlano aksijalno optereenje navojnog vretena
A
proj
[mm] aksijalna projekcijska povrina svih navoja u dodiru
k
G
koeficijent ne ravnomjernog rasporeda povrinskog pritiska po navojima
k
G
1,3
h [mm] korak navoja; h = P/i
P [mm] uspon navoja
i [mm] broj poetaka navoja istoj osi ili korak jednostupanjskog navoja, izraz
(3.42)
m [mm] visina matice
d
2
[mm] srednji promjer navoja
H
1
[mm] nosiva dubina navoja
p
Gdop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala matice.

Uz poznat navoj i doputeni povrinski pritisak p
Gdop
, moe se iz izraza (3.55)
odrediti i najmanja potrebna visina matice m. Zbog neravnomjerne raspodjele

Tehniki elementi

116
povrinskog pritiska po navojima, pri emu su poetni nosivi navoji vie
optereeni, visina matice mora biti nia od m
max
2,5d.

SVORNJACI, ZATICI, USKONICI I RASCJEPKE

U ovom poglavlju obraeni su jednostavni i jeftini strojni elementi
(svornjaci, zatici, uskonici i rascjepke) koji slue za spajanje, pozicioniranje,
centriranje i osiguranje poloaja strojnih dijelova. Oblik i dimenzije obraenih
strojnih elemenata standardizirani su i prilagoeni potrebama u svakodnevnoj
strojnoj praksi.
4.1 SVORNJACI
Svornjaci se upotrebljavaju za zglobno spajanje strojnih dijelova. Pri tome jedan
dio moe biti pokretljiv oko svornjaka, dok drugi miruje ili su oba dijela
pokretljiva. Pokretljivi dio svornjaka mora biti uvijek podmazivan. Promjer
svornjaka obino je izraen s tolerancijom h11, dok je tolerancija provrta, s
obzirom na propisanu zranost, D9, D11, C11, B12 ili A11. Svornjaci za
opu upotrebu prvenstveno se izrauju od elika za automate s tvrdoom 125 do
245 HV, a za velika optereenja upotrebljavaju se elici za poboljanje, te elici za
cementiranje i kaljenje.

4.1.1 Oblik i dimenzije standardnih svornjaka
Oblici i dimenzije svornjaka su standardizirani. Glatki svornjaci standardizirani su
prema DIN 1433, jeftini su i najvie se upotrebljavaju. Od ispadanja svornjaka
osigurani su rascjepkom (slika 4.1a) ili uskonikom (slika 4.1b). Svornjaci s
glavom standardizirani su prema DIN 1434, a upotrebljavaju se kada to zahtjeva
dostupnost montae. S jedne strane su od osnog pomaka osigurani glavom
svornjaka, a s druge strane uskonikom ili rascjepkom, slika 4.1c. Svornjaci s
navojem standardizirani su prema DIN 1445, a upotrebljavaju se uglavnom kao
osovine trkaih bicikla i kolotura. S jedne strane su od osnog pomaka osigurani
glavom svornjaka, a s druge strane maticom i podlokom, slika 4.1d

U fazi konstruiranja oblik i veliina svornjaka obino se odabiru prema
dimenzijama sastavnih dijelova koje svornjak povezuje. Za promjer svornjaka d
tako se, ovisno o irini poluge l
1
i irini kuita l
2
(vidi Sliku 7.2), preporuuju
vrijednosti:
l1/d = 1,0 1,6
l2/d = 0,4 0,6
S obzirom na gornje preporuke, odnosno s obzirom na druge konstrukcijske
zahtjeve, odabire se standardizirani promjer svornjaka d iz tablica, a zatim se
odabranom svornjaku provjerava vrstoa.


Tehniki elementi

117

Slika 4.1: Spojevi strojnih dijelova sa svornjacima standardnih oblika
a) glatki svornjak s rascjepkom b) glatki svornjak s uskonikom c) svornjak s
glavom d) svornjak s navojem

Proraun vrstoe svornjaka
Slika 4.2 pokazuje uobiajen spoj strojnih dijelova sa svornjakom. Svornjak
se promatra kao nosa s dva potpornja koji je preko poluge optereen pogonskom
silom F i poduprt na obje strane u kuitu. Sila F uzrokuje:
naprezanje na smik s u presjecima I i II,
naprezanje na savijanje s na mjestu najveeg momenta savijanja Ms,max,
povrinski pritisak p
1
izmeu svornjaka i poluge, te povrinski pritisak p
2
izmeu
svornjaka i kuita.
Izmeu svornjaka i pokretnog dijela, koji moe biti poluga ili kuite, dolazi do
troenja dodirnih povrina. Troenja se u pravilu ne provjeravaju raunski, nego se
za pokretne dijelove predvide odgovarajui materijali i podmazivanje dodirnih
povrina. U posebnim sluajevima izmeu svornjaka i pokretnog dijela umee se i
tuljak koji se jednostavno zamjeni kada se istroi.


Tehniki elementi

118

Slika 4.2: Optereenja u spoju strojnih dijelova svornjakom

Naprezanje na smik u svornjaku

s
[N/mm
2
] naprezanje na smik u svornjaku
F
s
[N] pooprena sila; F
s
= F/2
A [mm
2
] popreni presjek svornjaka; A = d
2
/4
F [N] vanjsko optereenje svornjaka
d [mm] promjer svornjaka
s, dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na smik materijala svornjaka,

Naprezanje na savijanje u svornjaku

s
[N/mm
2
] naprezanje na savijanje u svornjaku

Tehniki elementi

119
M
s,max
[Nmm] najvei moment savijanja, slika 4.2
W
x
[mm
3
] moment otpora na savijanje svornjaka; W
x
= d
3
/ 32
l
1
[mm] irina poluge
l
2
[mm] irina kuita
s, dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje na savijanje materijala svornjaka.

Povrinski pritisak izmeu svornjaka i poluge te izmeu svornjaka i kuita

p
1
[N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu svornjaka i poluge
p
2
[N/mm
2
] povrinski pritisak izmeu svornjaka i kuita
A
proj
[mm
2
] projekcijska dodirna povrina, slika 4.2
A
proj
= l1 d izmeu svornjaka i poluge
A
proj
= 2 l
2
d izmeu svornjaka i kuita
l
1
[mm] irina poluge
l
2
[mm] irina kuite
p
dop
[N/mm
2
] doputeni povrinski pritisak materijala poluge, odnosno kuita.

ZATICI
Zatici se upotrebljavaju za vrsti spoj strojnih dijelova koji se prema potrebi
moe i rastaviti. Prema svojoj funkciji mogu sluiti za spoj glavine s vratilom,
ogranienje hoda, centriranje, pozicioniranje, fiksiranje meusobnog poloaja
strojnih dijelova i sl. Zatici se proizvode od istih materijala kao i svornjaci, dakle
od elika za automate s tvrdoom 125 do 245 HV, a za velika optereenja i od
poboljanog elika, te elika za cementiranje i kaljenje.
Oblik i dimenzije standardnih zatika
Oblik i dimenzije zatika su standardizirani (standardne promjere zatika navodi
Tabela 4.1). Sobzirom na upotrebu zatici imaju razliite oblike:
cilindrini zatici, slika 4.3
stoasti zatici, slika 4.5
zasjeeni zatici, slika 4.6


Tehniki elementi

120

Slika 4.3: Standardne izvedbe cilindrinih zatika
a), b) i c) cilindrini zatici prema DIN 7 d) elastini cilindrini zatik prema DIN
1481 i DIN 7346

Cilindrini zatici imaju nominalan promjer d, prema namjeni upotrebe izraen s
razliitim tolerancijama.
Cilindrini zatici s tolerancijom m6 (slika 4.3a) upotrebljavaju se prvenstveno za
meusobno pozicioniranje strojnih dijelova. U jednom dijelu dosjed mora biti
vrst, a u drugome labav, kako bi se spoj mogao rastaviti. Primjer upotrebe takvog
zatika pokazuje slika 4.4a. Cilindrini zatici s tolerancijom h8 (slika 4.3b)
upotrebljavaju se za spajanje, odnosno privrenje strojnih dijelova, Slika 4.4b.


Tehniki elementi

121

Slika 4.4: Primjeri upotrebe cilindrinih i stoastih zatika
a) pozicioniranje strojnih dijelova b) spajanje strojnih dijelova c) fiksiranje
poloaja strojnih dijelova d) spoj glavine i vratila
U oba sastavna dijela ovi zatici imaju vrst dosjed, pa ih se prilikom demontae
mora izbiti silom. Zatici s tolerancijom m6 i h8 zahtijevaju dodatnu obradu provrta
nakon buenja. Cilindrini zatici s tolerancijom h11 (slika 4.3c) upotrebljavaju se
kao zakovini zatici, koje se nakon ugradnje na oba kraj zakuje, ili kao lankasti
zatici s labavim dosjedom D11/h11. Elastini cilindrini zatici (slika 4.3d) su uplji
s debljinom stjenke s. Uzduan lijeb daje im dobra elastina svojstva zbog kojih
nisu potrebne uske tolerancije izrade, a provrti u strojnim dijelovima mogu biti
samo izbueni. Prvenstveno se upotrebljavaju za osiguravajue zatike, slika 4.4c.

Stoasti zatici imaju konus 1:50, a nominalni promjer d im se mjeri na donjoj strani
zatika, slika 4.5. Njihova dobra svojstva su to dobro centriraju meusoban poloaj
dva dijela, vrlo dobro podnose optereenja na smik, a obratno od cilindrinih zatika
mogu se vie puta sastaviti i rastaviti. Slaba strana im je skuplja izvedba jer provrt
mora imati jednak konus kao i zatik, a osjetljivi su i na dinamika optereenja.
Osim osnovne izvedbe (slika 4.5a) izrauju se i stoasti zatici s vanjskim (slika
4.5b) ili unutarnjim (slika 4.5c) navojem koje se moe upotrebom matice
ili vijka jednostavno demontirati. Uglavnom se upotrebljavaju za pozicioniranje
strojnih dijelova, a slue i kao vezni elementi (npr. spoj glavine s vratilom, slika
4.4d).

Slika 4.5: Standardne izvedbe stoastih zatika
a) stoasti zatici prema DIN 1 b) stoasti zatici s vanjskim navojem prema
DIN 258 c) stoasti zatik s unutarnjim navojem prema DIN 7978


Tehniki elementi

122

USKONICI
Uskonici slue kao osigurai od osnog pomaka osovine ili vratila, odnosno
dijelova koji lee naosovini ili vratilu, ili su umetnuti u odgovarajue kuite.
Najee se upotrebljavaju kao osigurai od ispada svornjaka (Slika 4.1b), za
pozicioniranje valjnih leajeva na vratilu i u kuitu (Slika 4.12a), te za osno
pozicioniranje raznih strojnih elemenata (koloture, ramenice, zupanici, itd) na
osovine ili vratila, Slika 4.12b. Dijele se na:
vanjske uskonike koji se umeu u odgovarajue oblikovan lijeb na
osovini ili vratilu; dimenzije vanjskih uskonika i ljebova u osovini ili vratilu
standardizirane su prema DIN 471, Tabela 4.4
unutarnje uskonike koji se umeu u odgovarajue oblikovan lijeb u
kuitu; dimenzije unutarnjih uskonika i ljebova u kuitu standardizirane su
prema DIN 472, Tabela 4.4


Tehniki elementi

123

Slika 4.12: Primjeri upotrebe uskonika a) pozicioniranje valjnog leaja na
vratilu i u kuitu b) pozicioniranje zupanika na vratilu
Uskonici se izrauju od elika za opruge (npr. C55E, C60E prema EN
10027-1) s vlanomvrstoom Rm 1200 N/mm2, koja osigurava potrebna
svojstva elastinosti uskonika. Naime, prilikom montae uskonike je potrebno
posebnim klijetima primjereno elastino deformirati (vanjske uskonike
rastegnuti, a unutarnje suziti), kako bi ih se moglo umetnuti u lijeb na osovini ili
vratilu, odnosno u kuitu. U smjeru prema slobodnim krajevima uskonici imaju
neto smanjen poprean presjek (vidi Tabelu 4.3), ime je osigurana jednakomjerna
elastinostuskonika po itavom obodu, te time jednakomjeran povrinski pritisak
na stjenke ljebova u radijalnom smjeru. Uskonicima se ne provjerava posebno
vrstoa, nego se samo provjerava mogua aksijalna sila F
a
(npr. iz djelovanja
cilindrinih zupanika s kosim zubima, stoastih zupanika, itd) kojaoptereuje
uskonik na povrinski pritisak, savijanje i smik. Ta sila mora biti manja od
doputenog osnog optereenja uskonika Fadop (Fa Fadop), koje se obzirom na
odabrani uskonik oitava iz Tabele 4.4. Za velike osne sile umjesto uskonika
radije se upotrebljavaju odstojni tuljci, matice, poklopci leajeva i druga
konstrukcijska rjeenja koja osiguravaju snanije osiguranje osnog poloaja
strojnih elemenata.
RASCJEPKE
Rascjepke su jednostavni i jeftini strojni elementi koji se upotrebljavaju
prvenstveno kao osigurai od ispadanja svornjaka i osigurai od odvijanja matice u
vijanim spojevima, slika 4.13. Standardizirane su prema DIN 94 (ISO 1234).
Rascjepke se izrauju prvenstveno od mekih konstrukcijskih elika, a rjee od
bakra, bronci i legura aluminija. Rascjepka ima manji promjer od promjera rupe u
svornjaku ili vijku, to osigurava jednostavnu montau. S obzirom da materijal
rascjepke ima nisku granicu teenja, oba njezina kraka mogu se nakon namjetanja
u svornjak ili vijak lako plastino deformirati i time sprijeiti ispad rascjepke. m
demontaekrakovi rascjepke ponovno se izravnaju i rascjepka se izvue. U pravilu
se pojedina rascjepka upotrebljava samo jednom.


Tehniki elementi

124

Slika 4.13: Rascjepka i njezine primjene

VEZE S GLAVINAMA
Vratila nose razne strojne dijelove (zupanike, lananike, ramenice,
spojke itd.), s kojih preuzima, ili na koje prenosi gibanje i optereenje, a koji se
vrte skupa s vratilom. Dio strojnog elementa koji nalijee na vratilo naziva se
glavina. Za spoj vratila i glavine koriste se takvi elementi koji omoguuju prijenos
okretnog momenta s glavine na vratilo ili obrnuto, te u posebnim sluajevima i
pomicanje glavine u smjeru osi. Prema nainu prijenosa okretnog momenta izmeu
vratila i glavine razlikuju se spojevi oblikom i spojevi trenjem, tabela 5.1.

Tabela 5.1 Spojevi vratila i glavine i njihova svojstva

Tehniki elementi

125

Spojevi oblikom uglavnom prenose okretni moment oblikom preko povrinskog
pritiska neposredno izmeu vratila i glavine (lijebljeni i zupasti spojevi,
poligonski spojevi), odnosno posredno preko dodatnih elemenata (popreni klinovi
i pera). Spojevi naponskom vezom prenose okretni moment iskljuivo trenjem koje
nastaje neposredno izmeu vratila i glavine zbog meusobnog pritiska (spoj
steznom glavinom, rastavljivi i nerastavljivi stezni spojevi). Za ove spojeve
openito mora biti ispunjen uvjet:

F
tr
[N] sila trenja na dodirnim povrinama
F
N
[N] normalna sila na dodirnim povrinama
0
(statiki) koeficijent trenja na dodirnim povrinama, tabela 1.5


Tehniki elementi

126
F [N] rezultanta aktivnih sila

F
o
[N] obodna sila; F
o
= 2T/d (T- okretni moment, d- promjer vratila)
F
a
[N] aksijalna sila
k
sigurnost protiv klizanja;
k
= 1,0 do 2,5.

Prilikom prijenosa okretnog momenta, dijelovi vratila i glavine, te
upotrijebljeni vezni elementi (klinovi i pera) na dodirnim povrinama su optereeni
povrinskim pritiskom p, koji mora biti manji od doputenoga, p p
dop
. Doputeni
povrinski pritisak se odreuje pomou izraza.


Tehniki elementi

127

Falkirki toak (engl. Falkirk Wheel) je obrtna prevodnica koja spaja Fort i Klajd
kanal sa Junion kanalom u kotskoj. Ime je dobilo po oblinjem gradu u centralnoj
kotskoj. Razlika nivoa dva kanala iznosi 24 metra (priblina visina
osmospratnice). Toak je konstruisan kao poluga duine 35 metara sa osovinom u
sredini, odnosno kraci duine oko 15 metara su montirani jedan nasuprot drugom
na centralnoj osovini. Oblik toka je namerno prilagoen da podsea na keltsku
dvoseklu sekiru. Dve ovakve poluge su montirane na udaljenosti od 25 metara na
centralnoj osovini prenika 3,5 metara. Na krajevima poluga su kruni otvori u
kojima su montirana korita kapaciteta 302 tone vode.
Korita za prihvat plovila uvek tee isto, sa i bez broda. Ovo je zato to je teina
korita sa vodom 600 tona, a brod koji uplovi istisne vode upravo koliko je teak,
zbog Arhimedovog principa potiska. Ovo omoguava da su kraci poluge uvek u
ravnotei te uprkos velikoj masi rotira za 180 za pet i po minuta koristei veoma
malo energije. Koriste se motori snage svega 22,5 kW, koji potroe oko 1,5 kWh za
etiri minuta, to je koliina energije priblino potrebna za kuvanje osam lonia
vode.
Ovaj rotacioni lift-prevodnica je jedini ove vrste u svetu, i predstavlja vodei
graditeljski poduhvat i turistiku atrakciju kotske. Meutim, okretni mehanizam
kod Falkirkog toka je jedinstveno reenje.

Tehniki elementi

128
2. MEHANIZMI

Transportna sredstva kao i sve maina imaju imaju svoje pogonske i izvrne
elemente.Osnovna komponenta sredstva je motor (sa unutranjim sagorjevanjem,
gasna turbina, hidromotor, pneumatski motor i td). Izvrni dijelovi su zavisno od
vrste maine: toak, propeler,,traka i sl.
Pogonski i radni dijelovi imaju razliite vrste kretanja sa razliitim parametrima
i esto je potrebno sa nekim ureajem transformisati jedan oblik kretanja u drugi
kao i premostiti rastojanja izmeu pogonskog i radnog elementa transportne maine
a to se postie ureajima koje zovemo mehanizmi.
Mehanizam je vjetaki stvoren sisterm krutih tijela namjenjen za
transformaciju kretanja jednog elementa ili vie u potrebno kretanje drugih tijela u
skladu sa funkcijom maine (transportnog sredstva)
Spoj dva elementa koji mogu relativno da se pomjeraju naziva se kinematiki
par od kojih je jedan vodei (pogonski) i voeni (gonjeni) lan. Na vodei djeluje
sila odnosno izvor energije a vodei obavlja kretanje za koje je mehanizam i
predvien.
Prema trajektoriji lanova mehanizmi se dijele na prostorne i ravanske, a na
osnovu kinematskih svojstava i konstruktivnih karakteristika mehanizmi se dijele
na: polune i bregaste mehanizme i mehanike prenosnike u koje spadaju:
frikcioni, zupasti, kaini i lanani prenosnici ili kao kombinacija razliitih
mehanizama.
Naj rasprostranjeniji poluni mehanizam ovog tipa je zglobni etverougaonik,
krivajno klipni i krivajno kulisni mehanizam. Ovim mehanizmom prikazanim na
slici 38a se obezbjeuje transformacija obrtnog kretanja vodeeg lana u
oscilatorno kretanje voenog i obrnuto.

Slika 38. a) zglobni etverougaonik, b)krivajno-klipni mehanizam


Tehniki elementi

129
lan (2) vri potpuno obrtno kretanje ili oscilatorno a voeni lan (4) vri
oscilatorno zavisno od konstrukcije.
Na slici 38b dat je primjer krivajno klipnog mehanizma koji ima primjenu kod
klipnih motora kompresora i sl gdje se obrtno kretanje transformie u pravolinijsko
i obrnuta gdje sila sa klipa prenosi preko klipnjae na vratilo motora.
Kulisni mehanizmom se obrtno kretanje pretvara u oscilujue cbrtno.
Brgasti mehanizmi imaju iroku primjenu psebno kod ventila motora sa
unutranjim sagorjevanjem zatim kod automata za obradu metala i sl. Jednostavan
bregasti mehanizam se sastoji od brega 1, poluge podizaa 2, vodilice 3. Za
smanjenje trenja izmeu brega i podizaa na vrhu se postavlja toki. Breg je
najee vodei lan a podiza voeni mada ima mehanizama gdje je breg
nepokretan a vodei lan je podiza koji se obre oko brega.
Bregastim mehanizmom se mogu ostvarivati razliite transformacije kretanja,
a najei sluaj je pretvorba obrtnog kretanja u pravolinijsko oscilatorno kretanje
podizaa slika 39a.
Na slici 39 je prikazana primjena bregastog mehanizma kod motora sa
unutranjim sagorjevanjem.

Slika 39. ema trolanog bregastog mehanizma


Tehniki elementi

130
2.1. OSNOVNI POJMOVI

Prenosnici snage mogu da budu mehaniki hidrauliki, pneumatski i elektrini.
Uprimjeni su sve vie hidrauliki i pneumatski prenosnici koji imaju niz prednosti
u odnosu na mehanike posebno u pogledu kompaktnosti i teine. Ipored toga
mehaniki prenosnici imaju svoju primjenu u sluajevima gdje su nezamjenjivi i u
daljnjem dijelu se isti i prouavaju.
Prema principu rada mehaniki prenosnici se dijele na:
-frikcione, -kaine (remene), -zupaste, -lanane slika40.
Princip rada frikcionih i kainih prenosnika je na pojavi trenja, a princip rada
zupastih i lananih prenosnika je na principu prinudnog zahvata odgovarajuih
elemenata.
Kaini i lanani prenosnici pored vodeeg i voenog elementa imaju i posredni
element (ramen , lanac). Kod frikcionih i zupastih prenosnika postoji samo vodei
i voeni element.

Slika 40. Osnovni mehaniki prenosnici a)frikcioni, b)kaini c)zupani, d)lanani

Osnovna namjena mehanikih prenosnika je promjena dinamikih i kinematski
parametara. Na primjeru jednostepenog prenosnika prikazanog na slici 41 gdje je
vodei pogonski toak 1 i voeni ili gonjeni 2. Isti se obru ugaonim brzinama e
1
(rad/s) i e
2
(rad/s) odnosno brojevima obrtaja n
1
i n
2
.

Tehniki elementi

131
Odnos ulazne i izlazne energije u jedinici vremena odnosno odnos ulazne i
izlazne snage predstavlja karakteristiku prenosnika i naziva se mehaniki stepen
iskorienja prenosnika.
1
2
u
i
P
P
P
P
= = n n, gdje je:
- P
i
-snaga na izlazu prenosnika
- P
u
-snaga na ulazu u prenosnik
Mehaniki stepen iskorienja je manji od jedinice i veliina razlike zavisi od
tipa konstrukcije i uslova rada prenosnika.
Snaga pri obrtnom kretanju je: P= Te, gdje je T-obrtni moment, na predajnom
odnosno prijemnom toku: ,
n
30
P
P
T
1
1
1
1
1
t
=
e
= ,
2 n
30
P
P
T
2
2
2
1
t
=
e
=

Slika 41. Osnovni kinematski i dinamiki parametri prenosnika

Obimne sile na predajnom i peijemnom toku su:
2 2
2
2
2
2 t
1 1
1
1
1
1 t
d n
P 60
d
T 2
F ,
d n
P 60
d
T 2
F
t
= =
t
= = , |N|
Ako se zanemare mehaniki gubitci P
1
=P
2
, n= 1, i ukoliko nema proklizavanja
izmeu tokova tj ukoliko su obimne brzine v
1
= v
2
, biti e i obimne sile F
t1
= F
t2

Najvaniji kinematski parametar prenosnika je prenosni odnos koji se definie
kao odnos ugaone brzine pogonskog i gonjenog toka to se poklapa sa smjerom
prenosa snage.
2
1
2
1
n
n
i =
e
e
= (radni prenosni odnos)

Tehniki elementi

132
Ako je obimna brzina v = r e =de /2 = tdn/60, to je pri uslovu da nema
proklizavanja (zupasti ili lanani prenosnici)
v
1
= v
2
, r
1
e
1
=r
2
e
2
pa je prenosni odnos
1
2
2
1
2
1
d
d
n
n
i = =
e
e
=

Za prenosnike kod kojih dolazi do proklizavanja v
1
> v
2
gdje je brzina
proklizavanja v
k
= v
1
- v
2,
uvoenjem faktora proklizavanja
1 1
2 2
1
2 1
1
k
k
r
r
1
v
v v
v
v
f
e
e
=
= = dobijamo prenosni odnos .

1
2
k 1
2
k 1
2
2
1
d
d
) f 1 ( d
d
) f 1 ( r
r
i
c
=
=
e
e
= ,

i njegova vrijednost je obino manja
od 0,03 (3%) a koeficijent klizanja c je vei od 0,97.
Prenosni odnos moe da bude i vei od jedan (i >1, e
1
>e
2,
d
2
>d
1
) kao i manji
od jedan, u prvom sluaju je to reduktor a u drugom sluaju multiplikator.
Prenosnici kod kojih je i=1 se rijetko koriste izuzev u sluajevima promjene smjera
okretanja prenosnika.
I izlazni obrtni moment se moe izraziti u funkciji prenosnog odnosa iz izraza
P
2
= T
2
e
2
= n P
1
= n P
1
e
1
iz ega proizilazi da je: T
2

= i n T
1
Vano je istai da se snaga prenosnika neznatno smanjuje od ulaza prema
izlazu ali su moment, obimna sila i ugaona brzina promjenjive veliine, kod
reduktora se moment poveava a smsnjuje kod manipulatora. Ovim ce objanjava
ukljuivanje u nii stepen prenosa kod vozila sa poveanjem optereenja. Na
primjeru reduktora na slici 42 ukupan prenosni odnos je jednak proizvodu
parcijalnih prenosnih odnosa.


Tehniki elementi

133

Slika 42. etverostepeni prenosnik snage (reduktor)

5
4
4
4
3
3
3
2
2
2
1
1
i , i , i , i
e
e
=
e
e
=
e
e
=
e
e
= ,
5
1
4 3 2 1
e
e
= = i i i i i
u
. Analogan obrazac se
dobija i za koeficijent iskorienja:
1
2
1
P
P
= n
,
2
3
2
P
P
= n

,
3
4
3
P
P
= n ,
4
5
4
P
P
= n

n
u
=n
1
n
2
n
3
n
4
= P
5
/ P
1

Za razliku od redne veze prenosnika imamo i prenosnike sa paralelnom vezom
gdje je koeficijentom o
k
odreen raspored snage na izlaznim vratilima pojedinih
prenosnosnika.
Ukupni mehaniki koeficijent iskorienja prenosnika zavisi ne samo od
parcijalnih stepena iskorienja ve iod rasporeda snage na pojedine prenosnike.
Ako su stepeni iskorienja jednaki biti e:n
u
= n
1
= n
2
= n
3
= n
n

2.2. FRIKCIONI PRENOSNICI

Princip rada je zasnovan na trenju keje se javlja izmeu elemenata koji su u
neposrednom dodiru i zahvaljujui trenju vri se prenos obrtnog momenta odnono
snage.
Na primjeru dva spregnuta frikciona toka slika 43 daje se objanjenje
dinamikih i kinematskih parametara.
Potrebna sila trenja se ostvaruje normalnom silom F
n
a ista se obezbjeuje
silom opruge, tereta ili na drugi mehaniki nain.
Da bi se obezbjedio prenos snage, momenta potrebno je da sila trenja bude
vea od obimne sile na tokovima.


Tehniki elementi

134

Slika43. a) cilindrini frikcioni par, b) toak sa ljebom

Fu >vF
t ,
u F
n
>vF
t ,
gdje je :
Fu - sila trenja
u - koeficijent trenja za uslove bez podmazivanja elik po eliku ili sivom
livu u=0,15 do 0,20, elik po tekstolitu u=0,20 do 0,30, plastina masa po eliku
ili sivom livu u=0,30 do 0,4, sivi liv po sivom livu u=0,1 do 0,15, guma po eliku
ili sivom livu u=0,5 do 0,8.
v - stepen sigurnosti protiv klizanja (v =1,25 do 1,50, a kod specijalnih
prenosnika do 3,0).
F
t
- obimna sila na tokovima koju odreujemo iz:
nd
P 60
d
P 2
d
T 2
F
t
t
=
e
= = ,
Sila F
n
dovodi do savijanja vratila i preporuljivo je da bude to manja i jedno
od rjeenja je izvedba vratila sa ljebovima trapeznog profila ugla
2 o=30 slika 43b.
Rjeenja sa oljebljenim tokovima znatno smanjuje silu na vratilu ali se javlja
mogunost zaklinjavanja tokova to se onemoguava sa 2 o > 30
Ukoliko sila F
n
nije dovoljna dolazi do proklizavanja odnosno promjene
prenosnog odnosa to ponekad ima i pozitivne efekte kod preoptereenja
pogonskog motora ili eventualne druge posledice. Stoga se frikcioni prenosnici
koriste za snage do 20 kW i za obimne brzine v <10 m/s i za prenosne odnose i<7.
Prednosti frikcionih prenosnika je u sledeem:
- jednostavna konstrukcija
- ravnomjerno obrtanje za velike ugaone brzine
- tite pogonski motor od preoptereenja
- postoji mogunost kontinuirane promjene broja obrtaja, promjenu
prenosnog odnosa (varijatori)
Nedostatci frikcionih prenosnika
- poveana opterenja vratila i leajeva zbog dejstva normalne sile
- neophodni ureaji za obezbjeenje sile pritiska
- veliki gubitci snage usled trenja (od5 do 25%)
- netaan prenosni odnos

Tehniki elementi

135
- habanje i zagrijevanje spregnutih elemenata
Kod vratila kod kojih se ose sijeku koriste se konini frikcioni prenosnici.
Za nosivost radnih povrine frikcionih tokova mjerodavan je povrinski
pritisak koji treba da bude manji od od odgovarajue doputene vrijednosti koji na
primjer za tekstolit po eliku iznosi 78 do 90 Mpa za sluaj guma po eliku ili
sivom livu 17Mpa i td.
Materijali za izradu frikcionih tokova moraju da zadovolje dva uslova koji su
u sutini suprotni: da imaju dobra mehanika svojstva, a istovremeno i veliki
koeficijent trenja. Stoga su esto u primjeni kombinacije elinih materijala sa
gumom , fiberom ,tekstolitom i sl. Navedenim materijalima se oblau tokovi od
elika.

Prenosnici koji obezbjeuju kontinuiranu promjenu broja obrtaja se naziva
varijator kojih ima u razliitim oblicima konstruktivnih rjeenja zavisno od
primjene odnosno fabrika koja je iste razvijala prikazano na slici 44.

Tehniki elementi

136

Slika 44. Frikcioni varijatori (cilindrini , konini, sverini )

2.3. KAINI PRENOSNICI

Predstavljaju jednostavne prenosnike snage pogodne za relativno udaljena
vratila a sastoji se od dva glatka, oljebljena ili nazubljena toka (kainika,
remenice) preko kojih je postavljen i dovoljno zategnut remen- kai prikazano na
slici 45. Snaga odnosno obrtni moment se prenosi silom trenja ili zahvatenjem
zubaca.
Kaini prenosnici se prema obliku profila kaia dijele na: pljosnate, klinaste
(trapezne, remeni prenosnici) i zupaste.

Tehniki elementi

137
Kaini prenosnici se odlikuju tihim odnosno beumnim radom i velikom
elastinou, pa stuga priguuju spoljnje dinamike uticaje, momente ,sile u udre.
Spadaju u ekonomine prenosnike jer se jednostavno odravaju.

Nedostatci su: veliki gabariti (prenik kainika ne sme biti manji od doputenih
veliina za odreeni presjek kaia). Prenosni odnos nije konstantan zbog
proklizavanja kaia po kainiku, poveanih sila na vratilo i leajeve zbog zatezanja,
potrebe za dodatnim ureajima za zatezanje i td

Slika 45.Kaini prenosnici a) prenos trenjem, b)prenos pomou zubaca

Osobine kainih prenosnika opredeljuju njhovu prinmjenu i eksploatacione
parametre. Koriste se za prenosne odnose do i s 7 za prenos snage do do 100kW (u
sluaju sintetikih kaia i znatno vee), za obimne brzine do
30 m/s. Snaga je ograniena otpornou kaia i silama pritiska koja se javlja na
vratilu.
Kai se sastoji iz dva dijela: vunog i slobodnog ogranka i isti se razlikuju po
stepenu zategnutosti. Kai dodiruje kainik po luku koji se naziva obvojni ugao.
Obimne brzine na kainicima su:v
1
= r
1
e
1
= td
1
n
1
/60 |m/s|,
V
2
= r
2
e
2
= td
2
n
2
/60 |m/s| pri emu su r
1,
r
2
poluprenici kainika,
n
1,
n
2
|0/min|

brojevi obrtaja kainika u minuti.
Slino frikcionim prenosnicima zbog klizanja izmeu kaia i kainika V
2
< v
1

odnosno v
2
=cv
1
gdje je c - koeficijent klizanja (0,97 do 0,99). Za pljosnate kaie se
uzima c =0,98 a za trapezne kaie c =0,99.
Prenosni odnos kainog prenosnika je i
1
= e
1
/e
2
=n
1
/n
2
=d
2
/cd
1
Duina kaie se odreuje iz formule:
) d d (
180
) d d (
2
cos L 2 L
1 2
o
2 1 k

|
t + +
t
+ | =

Tehniki elementi

138
Ozubljeni kaii takoe imaju miran rad ali im je prenosni odnos konstantan i
koriste se za prenos snaga do 200 kW pa i vie i za obimne brzine do 80 m/s.
Kaini prenosnici prenose snagu uglavnom izmeu paralelnih vratila koja se
obru u istom smjeru-otvoreni prenosnici. Ukrtanjem plosnatih remenova mogue
je obrtanje u suprotnim smjerovima ime se poveava dodirna povrina na
kainicima i proklizavanje je manje. Nepovoljnost je ta to je kai izloen uvijanju,
veem savijanju odnosno poveanom habanju.
Plosnatim kaiima je mogue ostvariti stepenastu promjenu brojeva obrtaja,
prenossnage navratila koja se mimoilaze i td. prikazano na slici 46.

Slika46. Stepenasti, ukrteni i poluukrteni prenosnici
Klinasti kaini prenosnici imaju odreene prednosti u odnosu na pljosnate
kaine prenosnike: manje meuosno rastojanje, vee prenosne odnose, manje
radijalne sile pritiska na vratilo. Zbog manjih dimenzija sa korienjem veeg broje
kaia mogu se prenositi znatne obimne sile.
Nedostatak je: velika naprezanja naroito kod kaia sa poveanim poprenim
presjekom i veim brzinama, vee cijene itd. Rjeenje ovog problema se daje u
korienju vie remenova manjih poprenih presjeka.
Pljosnati kaii imaju malu debljinu u odnosu na irinu ime su smanjeni naponi
usled savijanja i dimenzije su im standardizovane.
Materijali iz kojih se izrauju kaii moraju imati dobra dinamika svojstva,
otpornosta na habanje, dovoljan koeficijent trenja, veliku elastinost, otporan na
atmosverske i hemijske uticaje.
Pljosnati kaii se najee izrauju od koe ili od pamuno gumiranih
materijala, poliamida, poliestera, pri emu je unutranji sloj sa dobrim svojstvima
trenja.
Mogu da budu u zatvorenom obliku ili iz trake koje se razliitim postupcima
nastavlja (lijepljenje, specijalne spojnice itd.)

Tehniki elementi

139
Klinasti kaii se izrauju od platnom gumiranih materijala. Oblik mjere kaia
su propisane standardom.
Ugao ljeba klinastog kainika (m) i ugao profila klinastog kaia je potrebno
pravilno odrediti da bi kai nesmetano izlazio iz ljeba odnosno da ne bi dolazilo
do zaklinjavanja.Za standardne kaieve m=40 1.
Relativno malom silom F
r
koja nastaje zatezanjem se ostvaruje dovoljna sila F
n

a iz toga i velika sila trenja slika 47.

Slika 47. Klinasti kainik i kai

Iz uslova statike ravnotee: F
n
= F
r
/sin( m/2) pa je ukupna sila trenja, Fu = u
F
n
= u F
r
/sin( m/2). Da bi se izbjeglo zaglavljivanje potrebno je da sila trenja u
radijalnom pravcu bude manja od radijalne sile.
r r
F
2
sin
2
cos
F s
m
m
u ,.Odavde se dobija
da je tg ( m/2) > u. Za prosjenu veliinu
u =0,30 dobijamo vrijednost m a ija se vrijednost kod kainika kree m=32 do
38.

Tehniki elementi

140
Kainici za ravne kaie a isto tako i klinaste mogu da budu razliitih
konstrukcionih oblika zavisno od mjesta ugradnje a u principu se sastoje od vijenca
, glavine i paoka ili ploe kojom jevezan vijenac sa glavinom prikazano na slici
48. Izrauju se kao livena ili zavarena konstrukcija ili iz plastinih masa

Slika 48. Ravni i klinasti kainici
Da bi se preneo odreeni moment odnosno obimna sila kainim prenosnikom
mora se obzbjediti dovoljan otpor protiv klizanja to se postie stalnim zatezanjem
kaia uz korienje razliitih konstruktivnih rjeenja zatezaa slika 49.
Slika 49. Naini zatezanja kaia

Pri radu kainog prenosnika sile u ograncima su razliite tako u vunom
ogranku sila je vea od sile prethodnog zatezanja a u slobodnom ogranku sila je
manja od sile prethodnog zatezanja, ali je zbir ovih sila isti slika50.
F
1
+ F
2
= 2F
p
Razlika sila predstavlja trenutni otpor klizanja izmeu kaia i
kainika a koji jednak obimnoj sili. F
1
- F
2
= vF
t .
Na osnovu navedenih relacija
sile u ograncima kaia su: F
1
= F
p
+vF
t
/2
,
F
2
= F
p
- vF
t
/2 a iste veliine se mogu
izraziti preko jednaine ravnotee kaia na kainiku kao

Tehniki elementi

141
F
1
= F
2
e
u o
sile u ograncima se mogu izraziti na osnovu prethodnih relacija kao:
,
1 e
e
F F
t 1
v =
uo
uo
,
1 e
1
F F
t 2
v =
uo

Slika 50. Sile zatezanja kaia i optereenje vratila

Zadatak proraunavanja kainog prenosnika je provjeravanje napona u kaiu
koji je izloen sloenom naprezanju od istezanja i savijanja. Napon zatezanja
stvaraju sile prethodnog zatezanja F
p
i radne sile u kaiima F
1
i F
2
kao i sile koje su
posledica djelovanja centrifugalne sile.
Napon savijanje kaia je posledica obavijanja kaia oko kainika. Za proraun
je mjerodavan vuni ogranak jer je optereen veom silom pa je napon u njemu
A 2
F
A
F
A
F
t
p
1
1
v + = = o
Sila nastala centrifugalnom silom optereuje kai na zatezanje:
o
c
=
2 ck
A
F
pv =

Savijanje kaia je u elastinom podruju pa je napon savijanja
prema Hukovom zakonu srazmjeran relativnoj deformaciji c.
o
s
= c E = E
d
h
gdje je E-modul elastinosti kaia pri savijanju,h-debljina kaia,
d-prenik kainika. Obzirom da su ovi naponi normalni isti se mogu sabrati te je
najvei napon:
o
max
= o
1
+ o
c
+ o
s
= E
d
h
A 2
F
A
F
1
2 t
p
+ pv +
v
+
Nosivost kaia je jedan od najznaajnijih parametara i predstavlja silu odnosno
snagu koju kai moe da prenese u odreenim uslovima.

Tehniki elementi

142
Za odreivanje nosivosti pljosnatog remena koristi se formula, korisni napon:
kd
t
d k
A
F
k o s = o , gdje je k
d
-dinamiki koeficijent, A- povrina poprenog
presjeka, o
kd
-dozvoljeni korisni napon kaia.
Maksimalna obodna sila kod pljosnatog kaia mora da bude manja od granine
vrijednosti obimne sile k
d
F
t
s F
td.
Kod klinastih kaia odreuje se broj kaiau zavisnosti od snage koju je
potrebno preneti i snage koju prenosi jedan kai z = k
d
P/P
1
gdje je :
P- nominalna snaga koju je potrebno preneti, P
1
snaga koju prenosi jedan kai
pri radnim uslovima.
Kaii su elementi sa relativno kratkim vijekom jer su isti izlieni naprezanjima
po nepravilnim zakonima. Najvei napon je pri obilasku kaia oko manjeg
kainika.
Broj promjena napona savijanja je: f
s
= (v/L
k
)x gdje je : v- brzina kaia, x- broj
elemenata oko kojih se kai savija (kainici, zatezai, usmjrivai i sl.). Za pljosnate
kaie f
s
s 5, a za klinaste f
s
s 10. I za kaie vrijedi Velerova kriva zamora
, const N
m
max
= o gdje je o
max
maksimalni napon u kaiu u toku ciklusa, N broj
promjena savijanja do kidanja kaia, m eksponent za pljosnate kaie (5..6) a za
klinaste (6..11).
Dinamika izdrljivost kaia se odreuje ispitivanjem pri prenosnom odnosu
i=1 sa kainicima minimalnog prenika.
Radni vijek kaia je T =N/f
s
|s|.
Poly-V ili poliklinasti kaini prenosnici sa kaui sa podunim klinastim (V)
rebrima na unutranjoj radnoj povrini slika51. Ovi kaii sjedinjuju prednosti
klinastih i ravnih kaia. Obzirom da su male visine samnjen je uticaj napona
savijanja, a povean je otpor klizanja to omoguava manje zatezanje i imaju manje
gabarite i rade sa veim brzinama (do 65 m/s) i veim prenosnim odnosima i s 10.
Standardom su odreene dimenzije ovih prenosnika.

Slika 51. Poly-V kaia sa kainikom popreni presjek

Tehniki elementi

143

Zupasti kaini prenosnici zadravaju svojstva kainih prenosnika a imaju neke
dobre osobine zupastih prenosnika. Kao i ostali kaini prenosnici vre prenos
snage na vee udaljenost imaju tih rad i dovoljno su elastini. Slini zupastim
prenosnicima prenosni odnos im je konstantan.
Prenose snage do 100 kW pri obimnim brzinama (do 80 m/s). Zupci kaia
odnosno kainika su trapeznog ili polukrunog oblika. Kai moe biti nazubljen sa
jedne a ponekad sa obe strane u zavisnosti od kinematike samog prenosnika.
Materijali za izradu su sintetiki kauuk ili poliuretan koji se armiraju sa
elinom icom zahvaljujui kojoj kai ima veliku nosivost. Spoljnja strana je
obloena gumom impregniranom tekstilnim vlaknima.
Zupani kaii mogu da budu sa razliitim koracima na osnovu ega se
izraunava modul m=p/t a zatim prenik kainika d=m z.
Iz kataloga proizvoaa se bira korak a za potrebnu veliinu snage koju prenosi
se odreuje irina kaia kao i ostale dimenzije duina L, broj zubaca-z, a nakon
toga se proraunavaju dimenzije kainika.

2.4. ZUPANI PRENOSNICI

Predstavlja mehanizam kojeg ine dva nazubljena toka zupanika. Zupci
zupanika rasporeeni po obimu toka naizmjenino se dodiruju (spreu) prenosei
na taj nain obrtni moment sa jednog na drugo vratilo.
Sprezanjem se obrtno kretanje sa jednog pogonskog lana pretvara u obrtno ili
pravolinijsko kretanje drugog gonjenog lana uz promjenu kinematskih i
dinamikih parametara.
Prenos se moe ostvariti izmeu paralelnih, kosih i mimoilaznih vratila

Tehniki elementi

144
slika 52.

Slika 52. Zupani parovi a)paralelne ose, b)ose koje se sijeku,
c)mimiilazne ose

U sluaju paralelnih vratila prenos snage se ostvaruje cilindrinimm zupanicima
sa spoljnjim i unutranjim ozubljenjem sa pravim kosim i strelastim zubima.
Zupanici sa unutranjim ozubljenjem su sa pravim zubima.
Primjena ovih zupanika je mnogostruka od najobunijih prenosnika, reduktora,
mjenjakih kutija na automobilima, prenosnika na mainama alatkama i slino. Na
slici 53 su dati primjeri nekih od primjena ovih tipova zupasti prenosnika.


Tehniki elementi

145

Slika 53. Primjeri primjene cilindrinih zupanika: mjenjai, reduktori

Za vratila ije se ose sijeku koriste se konusni zupanici iji zubi mogu da budu
pravi kosi i luni slika 52b. Primjena ovih zupastih parova je u diferencijalnim
prenosnicima koda automobila , kamiona i na svim mjestima gdje se ose vratila
sijeku. Na slici 54 dati su primjeri primjene konusnih ztupanika.

Za prenos snage izmeu mimoilaznih vratila koriste se hiperboloidni zupasti
parovi. Kinematske povrine su hiperboloidi. Mogu da budu sa helikoidnim
(zavojnim ) i hipoidnim zupcima, kao i puni prenosnici koji se zbog svoje
specifine konstrukcije esto posebno klasificiraju slika 52c. Na slici 55 dati su
primjeri primjene nekih od ovih zupasti parova.

Tehniki elementi

146

Slika 55. Puni i hipoidni prenosnik za vratila koja se mimoilaze

Zupasti prenosnici svih oblika imaju iroku primjenu u tehnici od najobinijeg
sata (fini prenosnici) do reduktora mjenjaa automobila velikih energetskih
postrojena. Zajednika im je karakteristika mali gabariti za veliine momenata i
prenosnih odnosa koje prenose, visok stepen iskorienja, trajnost, pouzdanost i
konstantan prenosni odnos. Nedostatci su u buci, vibracijama naroito pri velikim
brzinama i td.

2.4.1. CILINDRINI ZUPANICI

Zupanik je sastavljen od tijela koja su razliitog oblika, zubaca i meuzublja po
obodu zupanika. Na slici 56 dati su lementi koji definiu zubac i bitni su kod
prorauna: teme ,bok , podnoje i elo.

Tehniki elementi

147

Slika 56.a) Zupci zupanika, b)osbovne geometrijske mjere cilindrinih
zupanika

Pored temenog ili vanjskog prenika i podnonog prenika za proraun je bitan
podeoni prenik zupanika koji se nalazi izmeu ova dva prenika na udaljenosti
h
a
i

h
f .
d = d
a
-2h
a
=d
f
+2h
f
.
Korak zupca (p) predstavlja duinu luka na podeonom preniku izmeu dva
istoimena boka (profila) susjednih zubaca a jednak je zbiru debljine i meuzublja
p= s+e. Debljina zupca i irina meuzublja teoretski su jednaki to u praksi neje
zbog netane izrade i neprecizne montae s<e. Veliina zazora f =e-s
Ako sa (z) oznaimo broj zuba zupanika tada je obim podeonog kruga dt=p z
odakle je d=z p/t =m z.
Veliina m=p/ t =d/z je modul zupanika kao najvanija geometrijska veliina
zupanika ima jedinicu duine i predstavlja polazni podatak kod prorauna
konstrukcije , izrade i mjerenja zupanika.
Spregnuti zupanici moraju imati jednake korake odnosno module koji su
standardizovani i u dijapazonu veliina su od 0,3 do 75 |mm|. Uklasinom
mainstvu koriste se veliine od 1 do 15 |mm|.
Visina zupca je jednaka zbiru podnone h
f
i tjemene visine h
a
h= h
f
+ h
a
a
razlika predstavlja tjemeni zazor c= h
f
h
a
Po standardu h
a
= m i h
f
=1,2 m to su
podnoni i tjemeni prenici d
f
=d -2 h
f
= m z-2 1.2m = m(z-2,4), d
a
=d -2 h
a
=
m z+2 m = m(z+2)

Tehniki elementi

148
Iz poslednjeg izraza za mjeru vanjskog prenika zupanika nalazimo brijednost
modula
2 z
d
m
a
+
= .
Duina zubca (b) koja je u veini sluajeva jednaka irini zupanika se izraava
u funkciji modula i podeonog prenika manjeg zupanika tj: b s m. Veliina
uzima u obzir tanost izrade ( = 10...30).Odnos irina zubca i podeonog prenika
manjeg zupanika b/d
1
s 0,5...1,6.
Osno rastojanje dva spregnuta zupanika, odnosno rastojanje izmeu njihovih
osa je:
2 2
1 2 1 2
) z z ( m d d
a

=
= . Znak (+) se odnosi na spoljnje a znak(-) na

unutranje sprezanje.
Prenosni odnos jednog zupastog pare je:
1
2
1
2
2
1
2
1
z
z
d
d
n
n
i = = = =
e
e

indeks
(1) se odnosi na pogonski a indeks(2) na gonjeni zupanik.
Kada je poznat prenosni odnos i osno rastojanje mogu se odrediti veliine
podeonih prenika zupastog para .
i
ai
d ,
i
a
d
1
2
1
2
2 1
+
=
+
=
Jednostruki prenisnici se koriste za prenosne odnose i s 6. Z a vee se koriste
viestepeni pri emu je ukupni prenosni odnos i = i
1-2
i
2-3
i
3-4
...
Profil zuba mora da zadovolji osnovni kinematski uslov da je prenosni odnos
konstantan. Ovaj uslov ispunjavaju mnoge krive ali pored toga profil zuba treba da
ima male brzine klizanja, dovoljne radijuse krivina u takama kontakta, potrebnu
otpornost na savijanje i jednostavnost izrade.
Sve ove uslove najbolje ispunjavaju (rulete) krive koje opisuje neka taka krive
ili prave koja se kotrlja bez klizanja po drugoj krivoj. Jena od najboljih krivi za
ovaj sluaj pokazala se evolventa i donekle cikloida.
Evolventa nastaje kotrljanjem proizvoljne take tangente po krugu, a cikloidu
opisuje proizvoljna taka kruga koji se kotrlja po pravcu.
Zbog svojih prednosti kao to su relativno jednostavna izrada zupanika i
neosjetljivost prijenosnog omjera na manje promjene osnog razmaka, profil boka
zuba zupanika se najee izrauje u obliku evolvente. Evolventa je krivulja koju
opisuje svaka toka pravca koji se bez klizanja odvaljuje po osnovnoj krunici
polumjera rb: Kinematika evolventnog ozubljenja neosjetljiva je na promjenu
osnog razmaka. To slijedi iz izraza i = rb2/rb1 = const. Promjenom a mijenja se
zahvatni kut i promjeri kinematskih krugova:


Tehniki elementi

149

Danas se iskljuivo koriste evolventna ozubljena a cikloidni profil se zadrao
kod satova. U specijalnim konstrukcijama koriste se ozubljenja (Novikova,
Flendera i sl.)
Kad promjer zupanika tei beskonanom, njegov bok zuba postaje pravac.
Zato se takav zupanik, koji se naziva ozubljena letva, bez problema spree sa
svakim evolventnim zupanikom. Lako je uoiti da je tada kut zahvata jednak kutu
nagiba profila ozubljene letve, koji po standardu treba biti jednak kutu osnovnog
profila ozubljenja n.

Ako bi se broj zubaca poveavao do (z ) zupanik bi se transformisao u
zupastu letvu a evolventni profil bi postao pravolinijski te bi bio pogidniji za
izradu i mjerenja.
Zupasta letva obezbjeuje jednoznanost svih mjera cilindrinih evolventnih
zupanika i naziva se osnovna zupasta letva-profil i oznake standardnog profila
imaju indeks (n) . Na slici 57 prikazane su najvanije veliine standardnog profila.
-Korak standardnog profila koji se mjeri po srednjoj liniji (p
n
=m
n
t)
-standardni modul (m
n
)
-ugao nagiba standardnog profila ( o
n
=20 )
-visina pravolinijskog dijela standardnog profila (h
n
)
-faktor visine zaobljenog dijela standardnog profila (c
n
)
-faktor visine pravolinijskog dijela standardnog profila (y
n
)
-poluprenik zaobljenja standardnog profila ( p
n
)


Tehniki elementi

150

Slika 57. Standardni profil zupanika

Osnovni uslov koji zupasti parovi moraju da ispune u topku rada je da
prenosni odnos bude konstantan.Taj uslov se moe da iskae kroz osnovno pravilo
sprezanja koji glasi : zajednika normala u taki dodira dvaju spregnutih zupanika
mora uvjek da prolazi kroz dodirnu taku dodirnih kinematskih krugova koja
predstavlja trenutni pol brzina- kinematski pol
slika 58.


Tehniki elementi

151

Slika 58. Osnovno pravilo sprezanja

Neka se pogonski zupanik(1) okree oko svog sredita O
1
a gonjeni oko svog
sredita O
2
a taka M predstavlja trenutnu taku dodira dvaju spregnutih profila.
Brzine profila zupanika (1) i (2) u taki M su: v
1
=O
1
M e
1
= r
1
e
1,
v
2
=O
2
M e
2
=r
2
e
2
,
Pritisak izmeu profila se prenosi po zajednikoj normali (n) pa je projekcija
brzna na normali jednaka v
1
cos v
1
=v
2
cosv
2
odnosno
r
y1
cos v
1
=r
y2
cosv
2

Trouglovi O
1
CN
1
i O
2
CN
2
su slini a odgovarajue stranice proporcionalne pa
prethodna formula dobija oblik
1 1
2 2
2
1
v
v
e
e
cos r
cos r
i
y
y
= = odavde slijedi da je O
2
Ce
2

=O
1
C e
1
.
Proizilazi da su brzine u taki C jednake u istoj nema klizanja i predstavlja
trenutni pol brzina.Kroz taku C se mogu povui kinematske krunice i kada je
prenosni odnos konstantan taka C je nepomina. Ukoliko bi se prenosni odnos
mijenjao i trenutni pol bi se pomjerao prema O
1
ili O
2
.
Tangentne komponente brzina u taki dodira su razliite pa usled toga dolazi do
klizanja za veliinu v
k
=v
1
sinv
1
v
2
sinv
2.

U toku perioda spregnuti profili se dodiruju od take A sve do take E
slika 59 u kojoj se prekida kontakt profila i ciklino ovaj proces se ponavlja
Geometrijsko mjesto dodira dvaju spregnutih profila u toku jednog dodirnog
perioda, naziva se
dodirnica
prava linija N
1

N
2.


Tehniki elementi

152

Slika 59. Dodirnica

Dio dodirnice koji se nalazi izmeu tjemenih krugova spregnutoh zupanika
(du AE) naziva se aktivna duina dodirnice. Utoku sprezanja dolazi do klizanja i
kotrljanja zuba po zubu. Najvee klizanje je u takama A i E a u taki C je isto
kotrljanje.
Ugao izmeu dodirnice i tangente u kinematskom polu naziva se ugao
dodirnice i ova veliina je standardizovana (o
w
=20)
Da bi se obezbjedilo kontinuirano prenoenje obrtnog momenta bez udara
neophodno je da u svakom trenutku bude spregnut jedan par zubaca, a taj uslov e
biti ispunjen ukoliko je duina dodirnog luka vea od koraka (g
a
>p) gdje je (g
a
)
dodirni luk po podeonoj krunici.
Stepen sprezanja c
o
= g
a
/p je odnos dodirnog luka i koraka i vrijednost je
uvje k >1,1 a najee u granicama c
o
=1,3 1,8. Sa poveanjem stepena sprezanja
poboljava se kvalitet prenosnika.

Ako je broj zubaca zupanika manji od graninog (minimalnog ) dolazi do
podsjecanja podnoja zuba na zupaniku sa graninim brojem slika 60. Posledica
ovoga je slabljenje zubca kao i skraenje aktivne duine evolventnog profila.
Podsecanje zubi manjeg zupanika se eliminie sa pomjeranjem profila alata
(korekcija zupanika) kod izrade. Odmicanjem alata od ose zupanika za veliinu
(xm) podsjecanje se eliminie gdje je x- koeficijent pomjeranja.

Tehniki elementi

153
Slika 60. Podsjecanje zubaca, granino sprezanje i pomjeranje profila

Podsjecanje zubaca nastaje kada tjemeni krug veeg zupanika sijee dodirnicu
van njenog aktivnog dijela.Najmanje pomjeranje profila pri kome ne dolazi do
podsjecanja je mx
min
(x
min
= 0) dobija se granini broj zubaca pri kome jo nema
podsjecanja
o
=
2
g
sin
2
z to za o =20 daje z
g
=17. U praksi su dozvoljena
neznatna podsjecanja koja ne utiu na ispravno sprezanje zupanika tako da je z
g
>
14 zubaca.

Cilindrini zupanici sa pravim zubima imaju relativno jednostavnost u izradi
ali imaju odreene nedostatke. Koeficijent sprezanja varira u uskim granicama, to
znai da dva zuba prenose optereenje i stoga isti nisu preporuljivi za prenos
velikih obrtnih momenata. Prenosnici rade buno sa udarima to im smanjuje vijek
trajanja.
Sve ove negativnosti se eliminiu sa cilindrinim zupanicima sa kosim zubima
slika 61. Poreenjem sa pravim zupcima ovi imaju veu duinu zupca i vei stepen
sprezanja zazim vei modul i debljinu zupca, manji granini broj zubaca, vee
dozvoljene brzine.
Negativnisti zupanuka sa kosim zupcima jeste aksijalna sila koja optereuje
vratilo i leita to se eliminie manjim nagibom ili primjenom zupanika sa
strelastim zubima. Nedostatak je i taj to se koriste u parovim nisu razmjenjivi.

Tehniki elementi

154
Slika 61.Cilindrini zupanici sa kosim zubima

Uglovi nagiba zubaca spregnutih zupanika su jednaki po veliini ali su
suprotnog smjera. Bokovi ovih zupanika su oblika evolvente zavojne povrine
odnosno ine dio evolventnog helikoida. Zbog ovoga ovi zupanici se zovu
helikoidni zupanici .
Kod zupanika sa pravim zubima profil na elu zuba se poklapa sa profilom
zuba u normalnoj ravni, to kod zupanika sa kosim zubima to nije gdje se ova dva
profila razlikuju slika 62.
Profil u normalnoj ravni ( n-n ) je standardan i veliine su sa indeksom (n) dok
u eonoj ravni (t-t) koja je pod uglom | u odnosu na normalnu ravan veliine
profila su oznaene sa (t).
Izmeu normalnog modula m
n
koji odgovara normalnom profilu i koji je
mjerodavan za proraun i izradu i eonog odnosno bonog modula m
t
postoji
sledei odnos
| cos
m
m m
n
t
= = Normalan korak ili korak standardnog profila:
p
n
=tm
n
a eoni (boni) korak
|
t
| cos
m
cos
p
p p
n n
t
= = = eoni ugao dodirnice
je jednak
|
o
o
cos
tg
tg
n
t
= . Ugao bonih linija se usvaja u granicama | =8...25

Tehniki elementi

155

Slika 62.Osnovna zupanica kosozubih zupanika

Ostale geometrijske mjere cilindrinih zupanika sa kosim zubima kada nema
korekcije su:
-prenik podeonog kruga d
t
= m
t
z = m
n
z/ cos|
-prenik podeone krunice d
ta
= d
t
+2h
a
= d
t
+2m
n
-Prenik podnone krunice d
tf
= d
t
2h
f
= d
t
-2,4m
n
-prenik osnovne krunice d
tb
= d
t
coso
t
-osno rastojanje
| cos
) z z ( m d d
a
n t t
2 2
2 1 2 1
+
=
+
= gdje je:
h
a
= m
n
tjemena visina zupca, h
f
= 1,2 m
n
-podnona visina zupca
Stepen sprezanja helikoidnih zubaca je vei nego kod zupanika sa pravim
zubcima jednakih dimenzija
t t t
t
b a
p
btg
cos p
g |
o
c c c
o
+ = + = , gdje je : c
o
-
stepen sprezanja pravih zubaca.
c
|
- dopunski stepen sprezanja helikoidnih zubaca

ot
- aktivna duina dodirnice
p
t
- eoni korak
o
t
- ugao dodirnice u eonoj ravni
b - eona duina zupca

Tehniki elementi

156
Zupanici sa kosim zubima u odnosu na zupanike s ravnim zubima
imaju slijedee prednosti:
- Zubi postepeno ulaze u zahvat. Zahvat poinje na jednojstrani zuba i
postepeno se iri po cijeloj irini zuba.
- U zahvatu se istovremeno nalazi vei broj zubi.
- Zubi se optereuju postepeno, tako da je rad tii.
- Mogua je vea opteretivost.
- Granini broj zubi (zbog podrezivanja korijena) je manji.
Nedostatak je pojavljivanje aksijalne komponente sile, koju mora preuzeti vratilo i
leajevi, pa problem uleitenja postaje sloeniji. Kut nagiba boka zuba se
definira u odnosu na os. Dva elnika s kosim zubima u zahvatu imaju suprotne
kutove nagiba boka zuba . Ako na primjer pogonski zupanik ima desni
kut nagiba boka, onda gonjeni zupanik ima lijevi kut nagiba boka.Kut nagiba boka
zuba se kree izmeu 8o i 20o. Kod vrijednosti manjih od 8o gubile bi se gotovo
sve prednosti koje pruaju elnici s kosim zubima, a kod vrijednosti veih od 20o
aksijalna sila bi bila prevelika.

Zupci kosih zupanika izraeni metodom kotrljanja imaju teoretski profil
evolvente samo u eonoj ravni. To odstupanje u veini sluajeva se zanemaruje i
smatra se da normalni profil odgovara uslovnom profilu. Broj zubaca tog
ekvivalentnog zupanika dobija se izjednaavanjem veliine normalnog modula
(m
n
) sa modulom ekvivalentnog zupanika (m
e
):
|
=
|
=
3 2
n
t
e
cos
z
cos m
d
z a granini broj zubaca:
Zgk
= Z
eg
cos
3
| gdje je : Z
eg
=
17 bez podsjecanja odnosno Z
eg
= 14 sa minimalnim podsjecanjem iz ega se vidi
da je granini broj zubi manji u odnosu na cilindrine zupanike.

2.4.2. KONINI ZUPANICI

Za prenos snage odnosno obrtnig momenta kod vratila ije se ose sijeku
koriste se konini zupanici. Odlikuju se sloenom geometrijom , stoga je izrada
istih dosta tea u odnosu na cilindrine.
Zbog umanjenih svojstava nosivosti obino se koriste kao prvi prenosni par
kod reduktora i prenosnika.
Konini zupanici se izrauju sa pravim, kosim i krivim (lunim, spiroidnim)
zupcima. Sa pravim zubcima se koriste za brzine do (3 m/s).
Prenosni odnos na osnovu jednakih obimnih brzina je:
1
2
1 m
2 m
1
2
2
1
2
1
sin
sin
d
d
z
z
n
n
i
o
o
= = = =
e
e
= gdje su: d
m2
i d
m1
-srednji prenici podeonih
krunica zupanika. U sluaju kada je osni ugao E =o
1
+ o
2
=t/2, biti e:

Tehniki elementi

157
2 1
1 1
1
1
2
1
2
1
2
2
1
2
1
1 2
o o
o o
o t
o
o
e
e
tg ctg
tg sin
) / sin(
sin
sin
d
d
z
z
n
n
i
m
m
= =
= = = = = = =

Da bi se razumjela geometrija koninih zupanika uveden je pojem dopunskog
fiktivnog konusa slika 62 to su konusi 1
d
i 2
d
iji se vrhovi nalaze na presjeku
geometrijski osa osnovnih konusa O
1
i O
2.
Izmeu poluprenika osnovnih i
dopunskih konusa postoji sledea zavisnost slika 63 :
r
1
=r
d1
coso
1
, r
2
=r
d2
coso
2

Slika 63. Osnovni i dopunski konusi koninih zupanika

Korak p je isti na stvarnom i dopunskom konusu ali su kinematski prenici
razliiti pa im je razliiti broj zubaca. Sobzirom da je korak stvarnog zupanika i
korak zupanika koji bi bio razvijen na dopunskom konusu isti, biti e: p=p
d
,
d
d
z
r
z
r
= gdje se indeks (d) odnosi na dopunski konus.
Broj zubaca zupanika na dopunskim konusima su:
1
1
1
o cos
z
z
d
= ,
2
2
2
o cos
z
z
d
=
.
Ovi brojevi zubaca su mjerodavni za odreivanje nekih
geometrijskih veliina koninih zupanika. (stepen sprezanja, faktor pomjeranja
profila, granini broj zubaca)
Osnovni parametri ozubljenja koninog para su: modul na spoljnjom
dopunskom konusu m
et
(ili modul m) brojevi zubaca zupanika z
1
i z
2
i ugao
nagiba zubaca |. Na slici 64 date su geometrijske veliine

Tehniki elementi

158

Slika 64. Osnovne geometrijske veliine koninog zupastog para

Prenik podeone krunice je d=mz, gdje je: m-modul na spoljnjem konusu.
Izmeu modula na spoljnjem konusu modula na sredini zupca (m
mt
) i modula u
normalnoj ravni ( m
mn
) postoji sledea zavisnost.
m
mn
mt
cos
m
z
sin b
m m
|
o
= = , gdje je:b-irina ozubljenja, d
m
= z d
mt

srednji prenik podeone krunice, d
a
=d+2h
a
cos| - prenik temene krunice, d
f
=d-
2h
f
cos| - prenik podnone krunice,
o sin
d
r
e
2
= - spoljanje konusno
rastojanje,
o sin
d
r
m
m
2
= - srednje konusno rastojanje, b=(0,28...0,35) r
m
irina
ozubljenja. Kod koninih zupanika visina zupca nije precizno definisana. Moe
se uzeti da je h
a
=m, h
f
~ 1,2m. Uglovi konusa koninih zupanika (o
1
, o
2
) zavise
od prenosnog odnosa (i) pa se odreuju iz formule o
1
=arctg(1/i), o
2
=arctg( i).
Granini broj zubaca koninog zupanika z
gk
odreuje se iz raunskog broje
zubaca na dopunskom konusu z
g
koji je jednak graninom broju zubaca
cilindrinog zupanika sa pravim zupcima (17 ili sa manjim podsjecanjem 14)
Z
gk
=z
g
coso
1
. U tabeli 7 su dati granini brojevi zubaca koninih zupanika.

Tehniki elementi

159

Tabela 7. Granini brojevi zubaca koninih zupanika (z
gk
)
Prenosni odnos
i
Ugao nagiba zubaca
|
m

0..15 20..25 30..40
1,0 17 17 17
1,6 15 15 14
2,0 13 12 11
Preko 3,15 12 10 8

2.4.3. OPTEREENJE ZUBA ZUPANIKA

U toku rada zupci pogonskog zupanika potiskuju zupce gonjenog zupanika u
pravcu dodirnice. Time se prenosi obrtni moment sa jednog zupanika na drugi.
Sile koje djeluju na bokove zubaca odreuju se iz poznatih obrtnih momenata
odnosno snaga i broj obrtaja slika 65.
o o cos d
T
cos r
T
r
T
F
b
n
1
1
1
1
1
1
1
2
= = = ,
o o cos d
T
cos r
T
r
T
F
b
n
2
2
2
2
2
2
2
2
= = = , gdje
su:
T
1,
T
2
, Nm odgovarajui obrtni momenti
r
b1 ,
r
b2
, m poluprenici osnovnih krunica zupanika
d
1
, d
2
, m - prenici podeonih krunica zupanika
o - ugao napadne linije
Izmeu obrtnih momenata postoji zavisnoost za veliinu stepena iskorienja n
koji je priblino jednak (n=1 ) P2=nP1 odnosno T
2
e
2
= nT
1
e
1
Izmeu momenata zupanika (1) i (2) postoji sledea relacija T
2
= i nT
1
.
Normalnu silu razlaemo na dvije komponente obimna u pravcu tangente F
t
i
radijalnu u pravcu radijusa F
r .
Smjer obimne sile je uvjek suprotan smjeru okretanja zupanika kod
pogonskog a kod gonjenog u smjeru sa obimnom brzinom.
Radijalne sile su u smjeru prema centru obrtanja i tee da razdvoje zupanike.
Obimna sila je jednaka
nd
P
d
T
r
T
F
t
t
60 2
= = =
Radijalna sila je u funkciji obimne i jednaka je F
r
=F
t
tgo =0,364 F
t
Kod prorauna se prvo odreuje obimna sila na osnovu obrtnog momenta i
broja obrtaja, a zatim radijalna iz ega se odreuje normalna sila
t
t t
r t n
F ,
cos
F
cos
F
F F F 06 1
20
2 2
= = = + =

o


Tehniki elementi

160

Slika 65. Spoljanje sile na pravim zupcima
U praksi je esta pojava neravnomjernog rada odnosno dinamikih optereenja
tj faktorom spoljnjih dinamikih optereanja (K
A
), tabela 8.


Tehniki elementi

161

Kod cilindrinih zupanika sa kosim zubima ukupna normalna sila lei u
pravcu dodirnice u normalnom presjeku slika 66.
Sila F
n
se moe rastaviti na radijalnu F
r
i komponentu normalnu na bok zupca
'
n
F a ova komponenta se razlae na aksijalnu F
a
i tangentnu odnosno obimnu F
t
. I
ovdje se prvo izrauna obimna sila a zatim ostale komponente:
d
T
F
t
2
= ,
| cos
F
F
t
n
=
,
| o o cos cos
F
cos
F
F
n
t
n
n
n
=
=
F
r
=F
n
sino
n
=
n
F
'
tgo
n
=
|
o
cos
tg
F
n
t
, Fa =
n
F
'
sin| =F
t
tg|

Tehniki elementi

162
Smjer aksijalne sile zavisi od smjera obrtanja zupanika kao i od smjera bonih
linija i od toga dali je zupanik pogonski ili gonjeni.
Eliminisanje aksijalne sile na zupanicima sa kosim zubima se ostvaruje
korienjem strelastih zubi gdje je Fa =0.

Slika 66. Sile na cilindrinim zupanicima sa kosim zubima


Tehniki elementi

163
Kod koninih zupanika sa pravim zubima slika 67 takoe prvo odreujemo
obimnu silu F
t
.
Slika 67.Sile na koninim zupanicima sa pravim zubima

Na bok u sredini zuba zupanika djeluje normalna Fn i ista se razlae na dvije
komponente F
t
= F
n
coso i
n
F
'
n
F
'
=F
n
sino
Ako osu zupanika uzmemo kao osnovicu tada silu
n
F
'
razlaemo na dvije
komponente F
r
=
n
F
'
cos o = F
n
sino cos o= o o
o
o o
cos tg F
cos
cos sin F
t
t
= i
aksijalnu F
a
=
n
F
'
sino = F
t
tgo sino .
Prema tome konini zupanik optereuje vratilo silama:

Tehniki elementi

164
-obodnom silom
m
t
d
T 2
F = , -radijalnom silom

F
r
= F
t
tgo cos o
-aksijalnom silom F
a
= F
t
tgo sino
Obimna (tangencijalna) sila se izraunava na osnovu obrtnog momenta
T|kNmm| ili na osnovu snage P izraene u |kW| ili |ks| i broja obrtaja.
2 2 2
955 2
n d
P
d
T
F
m m
t
= = za P u |kW| odnosno
2 2
702
n d
P
F
m
t
=

za P u |ks|
Sile na zupaniku izlau vratilo naprezanjima to se mora uzeti u obzir kod
prorauna kako vratila tako i uleitenja

Kod projektovanja zupanika odreene veliine :irina zuba zupanika, ugao
nagiba zubca, broj zubaca, prenosni odnos, materijal i dr usvajaju se na osnovu
iskustava , preporuka, standarda dok se ostale veliine u prvom redu modul kao
polazna i najvanija karakteristika zupanika proraunava.
Kod izbora irine zupanika odnosno duine zupca osnovni kriterij je
raspodjela optereenja po duini dodirne linije. Kao mjerilo za irinu zupanika
uzima se odnos irine zupanika prema podeonom preniku manjeg zupanika date
u tabeli 15.
Ugao nagiba (| ) kod cilindrinih zupanika sa kosim zubima treba birati to
vei ime se istiu prednosti.Poveanjem ugla poveava se i aksijalna sila koja
optereuje vratilo i leajeve. Stoga se izabire optimalna vrijednost u granicama 10
..15, kod irih zupanika bira se manji ugao i obratno.Kod strelastih zupanika taj
ugao je (| <45)

Broj zubaca (z) manjeg zupanika kod prenosnika (tip reduktora) koji je
uglavnom pogaonski bira se slobodno vodei rauna o minimalnom broju i
korekciji. Vei broj ima odreene prednosti ali zavisno od prenosnog odnosa
dovodi do poveanje gabaritnih mjera prenosnika.
Preporuka je kod brzohodnih prenosnika i veih optereenja da broj zubaca
(z>25).
Nije preporuljivo ii sa brojem zubi ispod (z>8).
Broj zubaca zuanika u paru je z
2
=i z
1
i usvaja se najblii prirodan broj.


Tehniki elementi

165
Tabela 15. Vrijednosti odnosa irine zupanika i podeonog prenika
manjeg zupanika (b/d)
max

Simetrini zupasti par Asimetrini zupasti par
Normalizovani zupanici
(HBs180)
1,6 Asimetrija u odnosu na
oslonce
0,8(b/d)
sim

Poboljani zupanici
(HB>200)
1,4 Zupanik na prepustu 0,5(b/d)
sim

Cementirani i ppovrinski
kaljeni zupci
1,1
Nitrirani zupanici 0,8
Prenosnik sa smanenom
krutou
0,6(b/d)
sim

Prenosni odnos (i) se bira u zavisnosti od namjene zupastog prenosnika,
periferne brzine, raspoloivog prostora, materijala itd. Ukoliko prenosni odnos nije
tano propisan treba izbjegavati cijele brojeve jer dovodi do sprezanja jednih te
istih zubi periodino i ako se deavaju udari isti se zubci bre habaju i troe.
Za cilindrine zupanike sa pravim i kosim zubima preporuuju se prenosni
odnosi iz tabele 16. Za vee prenosne odnose primjenjuju se dvostepeni (i<60) ili
trostepeni prenosnici (60< i <300 )

Materijali za izradu zupanika su razliiti i izbor materijala je bitan faktor a
zavisi od namjene, optereenja, brzine, naina obrade, predvienog vijeka, teine
cijene itd. Najee korieni materijal je elik (tabela 13)
Za umjereno optereene prenosnike malih brzina koriste se (.0545, .0645,
itd) .Usluajevima kada se trai zbijena i kompaktna konstrukcija gdje se od
materijala zahtjeva velika tvrdoa i vrstoa koriste se legirani elici, termiki
obraeni: poboljanjem, cementacijom ili kaljenjem.
Za sluaj zupanika sa veim dimenzijama i manjim optereenjima koristi se
(SL) a u novije vrijeme za izradu se koriste i nemetali posebno plastine mase koje
se koriste usluajevima izloenosti hemijskim uticajima kao i tamo gdje se trai
miran i beuman rad.

Tehniki elementi

166
Manji zupanik u principu je za 20% optereeniji od veeg i stga se kao
kombinacija izima da je manji izraen od cementiranog elika a vei od
ugljeninog.


Tehniki elementi

167


Tehniki elementi

168


Tehniki elementi

169
2.4.4. PRORAUN ZUBA ZUPANIKA

Postoje razliite metode prorauna zupanika a najee se koriste dvije
metode: provjera naprezanja u podnoju zubca i proraun na osnovu vrstoe
bokova zubaca.
Kod prorauna se pretpostavlja da cjelokupno optereenje prima jedan zubac
optereen silom F
n
koja se moe razloiti na dvije komponente F
'
u pravcu ose
zupca i F okomita na osu slika 68.

Slika 68. Optereenje zupca sa naponima u podnoju

Komponenta F' stvara napone pritiska a komponenta F izaziva napone
savijanja i smicanja. Naponi smicanja i pritiska su znatno manji i njihov uticaj se
uzima faktorom koncentracije napona.
Naj nepovoljniji sluaj je kada sila F
n
djeluje na vrh zupca a moment savijanja
je M= F h
f
=F
n
h
f
coso = F
t
f
h
m
n

gdje je: f
h
koeficijent visine zupca.
Otporni moment za osu kritinog presjeka koji je pravougaonog presjeka sa
stranicama b,s
F
je:
6 6
2 2 2
n s f
m f b s b
W = = , pri emu je f
s
- koeficijent
debljine zupca u kritinom presjeku.

Tehniki elementi

170
Napon savijanja u podnoju zupca je:
n
Fa t
Fa
m b
Y F
= o ,

gdje je y
Fa
faktor
oblika zupca ije vrijednosti se odreuju iz tabele 19, a zavisan je od oblika profila
zubaca, koeficijenta pomjeranja profila i broja zubaca z
n
.
Uzimajui u obzir sve uticajne faktore napon u podnoju zupca se izraunava
po formuli: :
m b
F
KY
t
Fa
= o
Kritini napon u podnoju zupca dovodi do loma itavog zupca a njegova
veliina se izraunava iz |o
F
|=Y
sT
o
Fd
a kod naizmjeninog optereenja savijanja
zubaca |o
F
|=0,70 o
Fd

Stepen sigurnosti se definie odnosom kritinog i radnog napona za mali i
veliki zupanik S
F1
=|o
F
|
1
/o
F1
, S
F2
=|o
F
|
2
/o
F2


Tehniki elementi

171

Na optereenim i brzohodnim zupanicima posle dueg rada na radnim
povrinama mogu se primjetiti tragovi troenja zbog kontaktnog pritiska i trenja
klizanja (gnjeenja) slika 69. Brazde na bokovima nastaju kada radni naponi-
kontaktni pritisak pree dinamiku izdrljivost materijala.
Dodir bokova se moe tretirati kao dodir dva valjka sa odgovarajuim
poluprenicima krivine evolvente. Kontaktni pritisak na dodirnoj povrine je
najvei u sredini elastino deformisane povrine prema Hertz-ovom obrazcu
p
o
b
E F
,
n
H
418 0 =

gdje je:
F
n
- normalna sila u trenutnoj taki dodira,
E-modul elastinosti,
b-duina zupca,
p -ekvivalentni prenik krivine u trenutnoj taki dodira.

Tehniki elementi

172

Slika 69. a) istroenost bokova, b) optereenja i naponi

2.4.5. KONSTRUKCIONI OBLICI I NAIN IZRADE ZUPANIKA

Zupanik u principu ima tri funkcionalna dijela: (1) vijenac , obod sa
zupcima, (2)-trup, i(3) glavinu slika 70a.

Tehniki elementi

173
Slika 70. Konstrukcioni oblici zupanika

Vijenac je dio zupanika koji njegove zupce povezuje u jednu cjelinu a pomou
glavine zupanik se postavlja na vratilo ili osovinu, trup zupanika koji je u vidu
diska ili paoka povezuje vijenac sa glavinom.
Ako je razlika prenika podnone krunice i vratila mala tada se zupanik
izrauje izjedna sa vratilom. Prednosti takve konstrukcije su vea krutost , tanost
sprezanja, manja mehanika obrada itd. Nedostatak je gubitak materijala.Na slici
70 dati su razliiti primjeri konstrukcije zupanika a koje su uglavnom zavisne od
veliina tako zupanici iji je prenik manji od 600 mm izrauju se kovanjem ili
presovanjem u zavisnosti od veliine serije.
Zupanici dimenzija d>2000 mm) sklapaju se od posebnih elemenata koji su iz
razliitih materijala.Zbog olakanja konstrukcije trup izmeu vijenca i glavine se
obino izrauje sa otvorime.

Tehniki elementi

174
Vei liveni zupanici se izrauju sa paocima iji popreni presjek moe da
bude razliit.
Kod pojedinane proizvodnje zupanici se izrauju kao zavarena konstrukcija
koja se odlikuje malom teinom.
U upotrebi su esto i zupanici od plastinih masa i tekstolita sa metalnom
glavinom prikazano na slici 70g.
Zupci zupanika se uglavnom izrauju obradom rezanjem a postupci su
glodanjem ili randisanjem slika 71. U zavisnosti od koliine mogu da se koriste
alati za pojedinanu ili produktivniju proizvodnju.
Slika 71. Osnovni postupci izrade zupanika


Tehniki elementi

175
Izrada cilindrinih zupanika
Postupci izrade zupanika mogu biti:
a) Lijevanje
b) Sinteriranje
c) Hladno izvlaenje
d) Valjanje
e) Obrada odvajanjem estica slika 73, koja se dijeli na
e1) Fazonske postupke oblik alata odgovara obliku uzubine
e2) Odvalne postupke alat ima oblik osnovnog profila ili zupanika
U Fazonske postupke spadaju:
e1.1) Provlaenje (pomou profilirane igle) za izradu zupanika s unutranjim
ozubljenjem
e1.2) tancanje iz limova debljine do 1,3 mm
e1.3) Profilno ploasto glodalo ili profilno vretenasto glodalo slika 72. profil
glodala odgovara meuzublju za svaki modul i broj zubi trebalo bi drugo glodalo
pa se radi ograniavanja broja potrebnih glodala odustaje od teoretski tonog
profila boka koriste se tamo gdje se ne trai velika tanost.

Slika 72 Prstasto profilno glodalo za zupanike velikih promjera zbog velike
cijeneodvalnih punih glodala


Tehniki elementi

176

Slika 73. Odvalno blanjanje Maagov postupak alat u obliku ozubnice (zupane
letve), Fellows postupak alat ima oblik zupanika

Da bi se zupanici pravilno sprezali i postojala njihova zamjenjivost potrebno
je da se izrauju u propisanim tolerancijama koje su propisane odreenim
standardima za zupanike.
Zupanici koji se skidaju odnosno ne pomjeraju postavljaju se na vratilo u
sklopu vrstog naljeganja, a ukoliko je potrebna zamjena odreenih elemenata
primjenjuje se neizvjesno naljeganje.

2.4.6. PUNI PRENOSNICI

Primjenjuju se za prenos snage izmeu vratila koje se mimoilaze najee pod
pravim uglom Na slici 72 dat je puni prenosnik koji se sastoji od punog vijak (1)
i punog toka (2). U principu skoro redovno puni vijak je pogonski a puni toak
gonjeni element. Ima slinosti sa sklopom vijak navrtka.


Tehniki elementi

177
Slika 72. Konstruktivni crte punog prenosnika (1)puni vijak,
(2) puno kolo

Smjer u kretanja punog toka je zavisan od smjera zavojnice na punom vijku
i njegovog smjera.
Puni parovi se koriste za velike prenosne odnose (5>i<70). Odlikuju se malim
dimenzijama samokoivou, mirnim radom,velikom nosivosti itd.
Osnovni nedostatak je veliko klizanje i trenje usled ega imamo velike gubitke
praene velikom koliinom toplote, stepen iskorienja (0,90 u podmazanim
uslovima)
Postoje cilindrini i globuidni puni parovi slika 73. ee su u upotrebi
cilindrini puni parovi zbog jednostavnije izrade a u zavisnosti od oblika punog
vijka razlikuju se: arhimedov,evolventni i konvolutni profil. U korienju je ee
prisutan cilindrini, arhimedov puni par.


Tehniki elementi

178

Slika 73. Oblici punih parova i profila navoja punog vijka

Na slici 74 je prikazan presjek cilindrinog punog para pri emu poduni
presjek punog vijka podsjea na zupastuletvu.Zupci pua imaju oblik trapeza a
zupci punog zupanika u srednjem poprenom presjeku oblik evolvente.
Translatornim pomjeranjem zamiljene zupaste letve odgovara obrtanju
punog vijka to se koristi u kinematskoj analizi.
Obimna brzina pua je
60
n
d
2
d
v
1
1 m
1 m
1 t
t
= e = , |m/s| gdje je:
d
m1
prenik podeone krunice pua,
e
1 -
ugaona brzina
n
1
broj obrtaja pua u minuti.
Obimna brzina pua se moe izraziti i u funkciji parametara navojnice pua.
Ako je korak punog vijka p=t m, a hod navojnice punog vijka
L=z
1
p =z
1
t m, gdje je:z
1
broj poetaka punog vijka

Tehniki elementi

179
Tangens ugla zavojnice na srednjem preniku d
m
je:
m m
m
d
m z
d
L
tg
t
t
t
1
= =

odakle je srednji prenik qm
tg
z
m d
m
m
= =
1
gdje je: q= z1/tg
m
puni broj
(standardna veliina u granicama (8<q<20).
Broj poetaka pua je u granicama (1<z
1
<6) zavisi od punog broja i prenosnog
odnosa.
Obimna brzina pua u funkciji parametara zavojnice je:

m m
t
tg
z m
tg
L
v
e
t
e
2 2
1 1 1
1
= =
Aksijalna brzina punog vijka je:
v
a1
=v
t1
tg
m
=(dm/2) e
1
tg
m
= L e
1
/2 t=( mz
1
e
1
/2) tg
m
Brzina klizanja (tangentna brzina) je v
k
=v
t1
/cos
m
= L e
1
/2 tsin
m

Slika 74. Presjek punog prenonika

Obimna brzina punog kola je
60 2 2
2 2 2
2
2
2
n d mz d
v
t
t
e e = = = , pa je odnos
obimnih brzina punog vijka i punog toka:
m
t
t
tg
v
v
=
1
2


Tehniki elementi

180
Uslov sprezanja je da aksijalna brzina punog vijka bude jednaka obimnoj
brzini punog kola (v
a1
=v
o2
) odnosno:

2
2
2
2 1 1 1
1
2
2 2 2 2 2
e e
e
t
e
e
z m d
tg
z m L
tg
d
m m
m
= = = = ,

Prenosni odnos
1
2 2 2
2
1
2
1
z
z
L
d
tg d
d
n
n
i
m m
= = = = =
t
e
e

Proizilazi dok se puni vijak okrene jedanput (kada je navojnica jednohodna)
puni toak se okrene za jedan korak.
Dimenzione veliine punog vijka i punog toka iz slike 74.
-prenik srednjeg cilindra punog vijka d
m
=mq,
-prenici podeonih krunica punog zupastog para:d
1
=d
m
+2xm, d
2
=mz
2
-prenici tjemenih krunica d
a1
=d
m
+2m, d
a2
=d
2
+2m(1+x)
-prenici podnonih krunica d
f1
=d
m
-2m(1+c), d
f2
=d
2
-2m(1+c-x)
gdje je (c=0,1...0,3) faktor tjemenog zazora
-osno rastojanje mimoilaznih vratila a=0,5(d
1
+d
2
),
-irina punog toka b=(0,75...0,80)d
1
,
-ugao nagiba zavojnice punog vijka na podeonom preniku
q
z
tg
m
1
= ,

U procesu kretanja i prenosa energije puni vijak i puni toak meusobno
djeluju silom F
n
u pravcu normale na povrinu kontakta. Ta sila se moe rastaviti
na tri meusobno upravne komponente prikazano na slici 75.
Slika 75. Optereenje zupca punog vijka, optereenje pua i punog toka


Tehniki elementi

181
Aksijalna sila punog vijka koja je po intenzitetu jednaka obimnoj sili punog
toka
) ( tg
F
d
T
d
T
F F
m
t
m m
t a
p
n u
+
= = = =
1
2
1
2
2
2 1
2 2
,
Obimna sila na punom vijku jednaka je intenzitetu aksijalne sile na punom
zupaniku ) ( tg F
d
T
d
T
F F
m a
m m
a t
p
n u
+ = = = =
1
2
1
1
1
2 1
2 2

Radijalne sile koje tee da razdvoje puni vijak i puni toak:
F
r1
=F
r2
=F
t2
tgo=
) ( tg
tg
F
m
t
p
o
+
1

Obimna sila svojim momentom dovodi do uvijanja punog vijka kao i
savijanja. Obzirom da je puni vijak pogonski element to je smjer obimne sile F
t1

suprotan smjeru okretanja punog vijka.
Iz razloga djelovanja aksijalnih sila vrtilo punog vijka mora biti aksijalno
uleiteno.
Koeficijent iskorienja punog prenosnika jednak je odnosu snage na punom
toku prema snazi na punom vijku.
) ( tg
tg
v
v
) ( tg F
F
v F
v F
m
m
t
t
m a
a
t t
t t
p

p
n
+
=
+
= =
1
2
1
1
1 1
2 2
pri emu je>
p=arctgu ugao trenja.
Koeficijent iskorienja punog para raste do svoje maksimalne vrijednosti koja
se postie pri
m
=45 - p/2. Puni vijci se ipak izrauju sa manjim uglom
zavojnice (
m
<27 ) jer se u oblasti veih uglova koeficijent iskorienja neto
poveava, a s drug strane oteava se izrada i imaju manji prenosni odnos jer su
obino viehodni.
Koeficijent trenja zavisi od spregnutih materijala punog vijka i punog toka
ali i od obimnih brzina ( pri manjim brzinama koeficijent trenja je vei dok pri
velikim brzinama kojeficijent trenja se naglo smanjuje usled hidrodinamikog
plivanja dodirnih povrina). U tabeli 21 su date vrijednosti koeficijenta trenja
izmeu elinog punog vijka i punog toka od bronze.
Ukupni mehaniki koeficijent iskorienja punog prenosnika koji uzima u
obzir i ostale gubitke nalazi se u sledeim granicama

z1 1 2 4
n 0,65...0,80 0,83...0,87 0,89...0,91

I kod punih parova zupci su izloeni savijanju i povrinskom pritisku-
gnjeenju. Obzirom da se puni vijak izrauje od elika a puno kolo od bronze
oekivati je kritino naponsko stanje kod punog kola.

Tehniki elementi

182
Stepen sigurnosti protiv kritine istroenosti (pohabanosti) bokova zubaca
punog kola je: S
H
=|o
H
|/o
H
kree se u granicama (1,0...1,3).
Veliki gubitci snage kod punih prenosnika su usled trenja iji rad se pretvara u
toplotu koja zagreva elemente i ulje. Ne odvoenje toplote dovodi do deformacije
pojedinih elemenata.

Tabela 21. Vrijednosti koeficijenta trenja u i ugla trenja p punih prenosnika
Brzina Koeficijent
trenja
Ugao trenja Brzina Koaeficijent
trenja
Ugao trenja
v m/s
u p
v m/s
u p
0,01 0,10-0,12 5,71-6,84 2,0 0,035-0,045 2,0-2,58
0,10 0,008-0,09 4,57-5,14 2,5 0,030-0,040 1,72-2,29
0,25 0,065-0,075 3,72-4,29 3,0 0,028-0,035 1,6-2,0
0,50 0,055-0,065 3,15-3,72 4 0,023-0,030 1,32-1,72
1,00 0,045-0,055 2,58-3,15 7 0,018-0,024 1,03-1,37
1,50 0,045-0,055 2,58-3,15 10 0,018-0,024 1,03-1,37
Vrijednosti se odnose na puni vijak od elika i puno kolo od olovne bronze

Proraun se svodi na poreenje stvorene (osloboene) i odvedene
toplote.Koliina toplote koja zagreva ulje je: Q
1
=(1-n )P
1,
|W| gdje je:
P1 snaga na vodeem vratilu (pogonskom)
n - mehaniki koeficijent iskorienja prenosnika
Koliina toplote koja se odvodi sa povrine kuita prenosnika u okolnu sredinu
odreuje se iz formule: Q
2
= oA(T
u
-T
o
), |W| gdje je:

Tehniki elementi

183
o - koeficijent prelaza toplote sa kuita na okolinu kod prirodne konvekcije
o=12...19 |W/m
2
K| a kod prinudne o=21...28 |W/m
2
K| i pri hlaenju sa
tenpu o=116...209 |W/m
2
K|
A povrina kuita koja je spolja u dodiru sa vazduhom a iznutra sa uljem
T
u
maksimalno doputena temperatura ulja izma se 353K (80C)
T
o
temperatura okolnog vazduha
Povrine kuita se odreuje priblino tako to se kuite aproksimira sa
geometrijskim tijelom slika 76.

Slika 76. a) Priblino odreivanje povrine kuita prenosnika, b) uticaj rebara,

Tehniki elementi

184
c)vazduno hlaeni prenosnik

esto se kuita izrauju sa rebrima na povrini koja poveavaju povrinu
hlaenja i ista se postevljaju prema smjeru kretanja vazduha.
Uslov dobrog hlaenja je da stvorena koliina toplote bude manja od odvedene
koliine Q
1
sQ
2.
Iz graninog uslova Q
1
=Q
2
moe se odrediti radna temoeratura ulja ili snaga P
1
koju prenosnik moe trajno da prenosi a pri tome ne doe do prekoraenja
temperature.
U eksploataciji se pokazalo da materijali za izradu punih prenosnika su
razliite otpornosti na habanje i obino puno kolo se izrauje od relativno mekih
materijala sa dobrim kliznim svojstvima.
Puni vijak se izrauje od elika termiki obraenog do potrebne tvrdoe.
Najee su to elici za cementaciju i poboljanje zavrno brueni i polirani. Kod
prenosnika sa veim brzinama (5<v<25 m/s) i duim periodima rada koriste se
kalajne i fosforne bronze, a za manje brzine aluminijske bronze dok za vrlo male
brzine primjenjuje se liveno gvoe.

Prednosti punih prijenosnika:
Vrlo veliki prijenosni omjeri (do 100 i ); P1 do 1000 kW, n1 do 40000 min-1.
Tihi rad prijenosnika, jer kod punih prijenosa nema valjanja zuba po zubu, nego
samo klizanja zuba po zubu.
Visoka opteretivost, jer je istovremeno u zahvatu vei broj zubi. Mogui su
samokoivi prijenosi, kada je kolo pogonsko, ali u tom sluaju znatno loiji stupanj
djelovanja 50% .
Manji su i laki od prijenosnika s cilindrinim i koninim zupanicima.
Nedostaci:
Stepen djelovanja manji od stepena djelovanja prijenosnika s cilindrinim i
koninim zupanicima.
Zahtjeva precizno izradu, fine i glatke povrine bruenje.
Zbog niske iskoristivosti razvija se toplina koju treba odvesti prisilnim hlaenjem
(ventilator).

2.4.7. PLANETARNI PRENOSNICI

esto se u praksi sreu prenosnici kod kojih je najmanje jedan zupanik sa
pokretnom osom. Takvi prenosnici se zovu planetarni jer im je kretanje slino
kretanju planeta. Na slici 77 su prikazani razliiti tipovi planetarnih prenosnik

Tehniki elementi

185

Slika 77. Planetarni prenosnici

Centralni zupanik (1) je nepokretan i naziva se sunani, a zupanik (2) koji se
naziva satelit vri sloeno kretanje oko svoje geometrijske ose oli sa dreem (d)
istovremeno se kree oko zupanika (1). Zupanik (1) moe da ima spoljanje ili
unutranje ozubljenje.
Planetarni prenosnici se dijele u dvije vrste: epicikloidne i diferencijalne.
Epicikloidni planetarni prenosnici su jednostavnije konstrukcije i imaju jedan
stepen slobode.
Kod diferencijalnih prenosnika sva vratila su slobodna i prenosnik ima dva
stepena slobode gdje se brzine mogu da slau ili razlau.
Analiza kinematike planetarnih prenosnika se svodi na odreivanje kinematike
alanova prenosnika ( ugaone brzine i prenosnog odnosa ).
Postoji nekoliko metoda za analizu kinematike planetarnih prenosnika meu
kojima je naj rasprostranjenija metoda Vilisa. Sutina metode je to se svim
lanovima prenosnika saoptava fiktivno dopunsko okretanje sa ugaonom brzinom
koja jednaka ugaonoj brzini nosaa ali suprotnog znaka. Ovim se dobije tzv.
redukovani mehanizam kod kojeg dre postaje nepokretan a planetarni prenosnik
se transformie u obini standardni sa nepokretnim geometrijskim osama.
Prenosni odnos se oznaava sa tri indeksa.

Tehniki elementi

186
Dva donja indeksa oznaavaju lanove izmeu kojih se rauna prenosni odnos
a gornji indeks oznaava koji je lan nepokretan odnosno koji lan ima ugaonu
brzinu jednaku nuli.
Na primjeru prenosnika na slici 78a primjenjujui metodu Vilisa imamo
1
3
3
1
13
z
z
i
d
d ) d (
= =
e e
e e
gdje su: e
1
,e
3
,e
d
-ugaone brzine zupanika (1), (3) i
draa (d),z
1
,z
3
- brojevi zubaca zupanika (1) i (3) dok znak (-) oznaava da se u
redukovanom mehanizmu lanovi okreu u suprotnom smjeru.
Kod prenosnika ovog tipa obino je e
3
=0 pa je prenosno odnos stvarnog
prenosnika
1
3
13
1 3
1
1 1
z
z
i i
) d (
d
) (
d
+ = = =
e
e

Slika 78. Primjeri planetarnih prenosnika sa dva stepena slobode kretanja

Obzirom da je z
3
>z
1
to proizilazi da je (i>2). Prenosni odnos zavisi od tga koji
je lan mehanizma pokretan (nepokretan) a koji pogonski odnosno gonjeni.
Primjena planetarnih prenosnika ima svoje prednosti u odnosu na ostale
zupaste prenosnike a ogledaju se u velikim prenosnim odnosima sa malim
gabaritnim mjerama prenosnika, slaganju ili razlaganju kretanja kao u lakim
upravljanjem i regulisanjem brzine.
Najvea im je primjena im je kod maina alatki, dizalica aviona (pogon
propelera), diferencijla kod motornih vozila, planetarnih mjenjaa, servo sistema,
transmisija i td.

Tehniki elementi

187
Diferencijalni prenosnik kod motornih vozila slika 79 omoguava da se vozilo
kree kroz krivine bez klizanja zadnjih tokova.

Slika 79. Diferencijalni prenosnik motornog vozila

Kada se vozilo kree prvolinijski po ravnoj podlozi zuanici (1),(2) i (5),(6) se
okreu zajedno sa kuitem diferencijala i izmeu njih nema relativnog kretanja.
Kod kretanja u krivini tokovi prelaze razliitu putanju i zupanici (1) i (2)
nemaju istu ugaonu brzinu a to se postie preko zupanika (5) i (6) sateliti koji se
istovremeno obru oko ose zupanika (1) a i oko svoje ose diferencirajui na taj
nain ugaonu brzinu zupanika (1) i (2).
Ako je jedan od tokova potpuno nepokretan onda e se drugi okretati
dvostruko veom brzinom u odnosu na kuite diferencijala to predstavlja
nedostatak.
Jedna vrsta planetarnih prenosnika je talasni zupani prenosnik iji rad je
zasnovan na novom princiou transformacije obrtnog kretanja posredstvom talasne
deformacije jednog od kinematskih lanova mehanizama.
Prenosnik sadri dva meusobno spregnuta zupanika jedan krut a drugi
elastini kojim se transformie kretanje i prenosi obrtni moment.
Prenosni odnos ovakvog zupastog prenosnika je jednak je odnosu broja
zubaca satelita i razlici brojeva zubaca satelita i talasnog zupanika. Iz ovog
proizilazi da pri maloj razlici brojeva zubaca ova dva zupanika dobijamo velike

Tehniki elementi

188
prenosne odnose samo sa jednim zupastim parom, obino do 400 a nekada i do
desetak hiljada pri malim gabaritnim masama.
Talasni prenosnici imaju visoku kinematsku tanost zbog toga to je veliki
broj zubaca istovremeno u zahvatu za (i=100) istovremeno je u zahvatu 80 zubi i
stoga je poveana sposobnost i prenosa veih optereenja.
Pored dobrih prednosti ovi prenosnici imaju svojih i nedostataka odkojih su
relativno mali vijek trajanja (mali moduli 0,15 ...2,0 mm), ne smeju da prenose
velike ugaone brzine (max n=3500 o/min)
Talasni prenosnici mogu da budu zupasti i frikcioni ali zupasti su nali
daleko veu primjenu u transportnim sredstvima gdje se zahtjevaju mali gabariti
(avioni, rakete, konvejeri, motorna vozila itd.)
Principjelna ema jednog talasnog prenosnika data je na slici 80.

Slika 80. Principjelna ema talasnog prenosnika

Prenosnik se sastoji iz tri osnovna kinematska lana: generatora talasa (H)
elastinog zupanika (F) i krutog zupanika (C) iji je prenik vei od elastinog
zupanika (F) za veliinu (2w
o
)gdje je w
o
radijalno pomjernje elastinog
zupanika ili veliina deformacije d
c
-d
f
= 2w
o
.
lan (H) se naziva generator talasa i moe da bude jedno talasni, dvo i tro
talasni prenosnik.
Pri okretanju generatora (H) talasa za jedan obrt voeni lan se obrne za ugao
koji odgovara razlici brojeva zubaca (z
c
-z
f
), ova razlika moe da bude vrlo mala, a
time i ugaona brzina zupanika (C) pri nepokretnom (F) ili obrnuto.
Prenosni odnos i ovdje se kao i kod planetarnih prenosnika odreuje metodom
Vilisa.
Poto se radi sa zupanicima, zupanik (F) se kotrlja bez klizanja tako da je
rzlika obimnih krunica td
c
-td
f
=t2w
o
. Za sliaj da se elastini zupanik (F) ne

Tehniki elementi

189
obre
f c
c
f c
c
0
c
c
h ) h (
hc
z z
z
d d
d
w 2
d
i
= =
e
e
= , gdje je: z
c
broj zubaca krutog
zupanika, z
f
broj zubaca elastinog zupanika.
Analogno ovom bi se izraunao prenosni odnos kada se kruti zupanik ne
okree.
Razlika broja zubaca zupanika mora da bude jednaka ili deljiva sa brojem
talasa.
Do otkaza kod ovakvih prenosnika daolazi najee zbog kvara kotrljajnih
leaja generatora talasa, preskoka generatora talasa pri velikim momentima
uvijanja, loma elastinog zupanika zbog zamora, habanja i istroenosto zubaca.
Materijali za izradu talasnih prenosnika su razliiti, tako za elastini zupanik
koriste se elici za opruge .2133, 2331, ili plastine mase .
Kruti zupanik je znatno manje napregnut od elastinog stoga se isti moe da
izrauje od .1530 ili .4130 i td.

2.4.8. REDUKTORI

Reduktori predstavljaju zupaste mehanizme u vidu zasebnih agregata koji
slue za smanjenje (redukciju) broja obrtaja a time poveanje obrtnog momenta.
Za razliku od varijatora imaju konstantan prenosni odnos i nalaze iroku primjenu
u transportnim sredstvima , kamionima, dizalicama i svim drugim mjestima gje je
potrebna redukcija brzine.
Osnovna karakteristika reduktora je nominalni obrtni moment na izlaznom
vratilu a u zavisnosti od tipa i eme mogu da budu: sa cilindrinim, koninim,
puni, planetarni, talasni i kombinacija ovih zupastih parova, a prema broju
parova : jednostepeni, dvostepeni, i viestepeni.
Najvanije konstrukcione veliine na reduktorima u mnogim zemljma su
odreene standardima. Na slici 81. dati su primjeri sa emama najee korienih
reduktora. a) jednostepeni reduktori se koriste za irok dijapazon sanga ali za male
prenosne odnose (i<10), b,c,d) dvostepeni reduktori za prenosne odnose (10<i<60)
sa razliitim varijantama u zavisnosti od mjesta ugradnje, e) trostepeni reduktori
(50<i<500) i meusobnom rastojanju do 5m.
Za sluajeve gdje se ose sijeku koriste se rduktori sa koninim zupanicima (f)
ili u kombinaciji sa cilindrinim zupanicima (g) iji se prenosni odnos kree
(6<i<35) odnosno trostepeni (h) sa prenosnim odnosom (25<i<210).
Za sluajeve gdje se ose mimoilaze koriste se puni prenosnici (i) a u jednom
stepenu mogu da imaju prenosni odnos (10<i<80) i koriste se dosta kod liftova i
drugih dizala.

Tehniki elementi

190
Mogu da se koriste i u kombinaciji sa cilindrinim zupanicima stim da se
puni par postavlja na ulazu jer je mehaniki stepen iskorienja na veim
brojevima obrtaja vei.
Zbog svojih prednosti u odnosu na ostale prenosnike (mala masa i veliki
prenosni odnos) koriste se planetarni prenosnici slika 82 a postoji vie ratliitih
ema ovih reduktora za prenos razliitih snaga i do 1000 kW a za prenosne odnose
do 100. Primjena im je kod letilica i i transportnih maina.


Tehniki elementi

191

Slika 81. Konstrukcioni oblici zupanih reduktora

Slika 82.Planetarni (planetary )reduktor

U novije vrijeme sve veu primjenu nalaze razliita rjeenja talasnih reduktora
koji prevazilaze planetarne prenosnike u pogledu malih masa i velikog prenosnog
odnosa i velikog momenta. Na slici 83 dat je popreni presjek talasnog reduktora

Tehniki elementi

192
firme (USM-United Shoe Machineri)
Slika 83. Prikaz konstrukcije talasnog (billowy) reduktora.

Obrtni moment se prenosi sa pogonskog vratila (1) na gonjeno vratilo12 a ista
su oslonjena na leajeve (3,10,11).
Na pogonskom vratilu je preko elastine spojnice vezan generator talasa
bregasti disk (5). Na disku je postavljen leaj 6 koji je u kontaktu sa elastinim
zupanikom (8). Elastini zupanik je u dvije zone spregnut sa krutim zupanikom
(7) a ovaj je vezan za kuite (9) odnosno postolje (13).
Danas veliku primjenu imaju konstrukcije motor reduktor gdje je
elektromotor kruto spojen za reduktor prikazano na slici 84.

Slika 84. Primjeri motor reduktora

2.4.9. MJENJAI

Mjenjai su prenosni mehanizmi kod kojih se prenosni odnos i obrtni moment
izlaznog vratila mjenjaju u toku vremena stepenasto ili kontinuirano

Tehniki elementi

193
Imaju veliku primjenu kod transportnih sredstava posebno vozila i svih drugih
maina koje zahtjevaju promjenu broja obrtaja ili momenta. Najee u primjeni su
stepenasti reduktori (mjenjai)
Prema nainu prenosa obrtnog momenta mjenjai se klasifikuju na : mehanike,
hidraulike, elektrine i kombinovane a u zavisnosti od promjene prenosnog
odnosa mogu da budu: stepenasti,kontinualni i kombinovani
Kod savremenijih motornih vozila ugrauju se mehaniki stepenasti zupasti
mjenjai i automatski mjenjai (hidro mjenjai)
Sama promjena stepena prenosa moe da bude runa, poluautomatska i
automatska.
Kod mehanikih prenosnika u posebnoj menjakoj kutiji se sprezanjem
ostvaruje promjena prenosnog odnosa slika 85 i ista se ostvaruje spajanjem ili
razdbvajanjem kinematskih lanaca to se postie odgovarajuim spojnicama.
Ovakav sistem promjene je mogu ako je prenosnik neoptereen odnosno
zaustavljen. Ukljuivanjem stepena prenosa pod optereenjem se ostvaruje
frikcionim spojnicama to poveava gabarite mjenjaa.
Slika 85. Prikaz jednostavnog mehanikog mjenjaa sa etiti stepena
prenosa

Shodno odgovarajuem kinematskom lancu postiu se razliiti izalazni brojevi
obrtaja.

Tehniki elementi

194
Kod novijih konstrukcija zupanici su stalno uzubljeni a ukljuivanje stepena
prenosa se ostvaruje pomou sinhro spojnica (sinhrona).Zadatak sinhrona je da
izjednai brzine elemenata koji se spajaju tako da se spajanje zupanika ili vratila
ostvaruje bez udara i bezumno. Na slici 86 je prikazana klasina sinhro spojnica
tipa warner.
Sutina rada se sastoji u tome da se prethodno izmeu zuanika koji treba da
se spoje ostvari konini frikcioni spoj tako da se ugaone brzine praktino izjednae.
Sinhro spojnica se postavlj izmeu zupanika a spoljni prsten se pomjera
lijevo ili desno ukljuujui jedan ili drugi stepen prenosa. Kod nekih automobila
primjenjuju se kombinovani naini promjene prenosnog odnosa pomjeranjem i
zupanika i zupastih spojnica.

Slika 86. Mehaniki stepenasti mjenja sa sinhro spojnicama- detalj sinhrona

Automatski mjenjai su sloeni prenosnici snage u kojima se automatski
mijenja prenosni odnos, odnosno obrtni moment. Kod savremenih vozila i
transportnih maina sve se vie koriste hidromjenjai (turbomjenjai), gdje se
posredstvom fluida koji cirkulie kroz strujni prostor lopatica radnih kola.
Transformacija obrtnog momenta i ugaone brzine se vri kontinualno,
automatski zavisno od optereenja izlaznog vratila. Kod vozila je u upotrebi
hidromehaniki mjenja. Automatska promjena se ostvaruje u zavisnosti od
potrebne brzine kretanja vozila i potrebnog obrtnog momenta odnosno obimne sile
na pogonskim tokovima.


Tehniki elementi

195

2.5. LANANI PRENOSNICI

Lanani prenosnici pripadaju grupi posrednih mehanikih prenosnika koje
ine jedan pogonski i jedan i vie gonjenih lananika spregnuti sa posrednim
elementom lancem slika 87.
Primjenjuju se kod prenosa obrtnog (snage do 100kW) momenta izmeu
paralelnih vratila koja su relativno udaljena a pri konstantnom prenosnom odnosu
(i<7),.
Nalaze primjenu kod transportera , elevatora , konvejera, bicikla, motor bicikla,
raznih poljoprivrednih maina, ureaja i postrojenja.
Prednosti lananog prenosa su mali gabariti, povoljan stepen iskorienja
( n=0,98...0,99),mali trokovi odravanja, odsustvo klizanja, neosjetljivost prema
temperaturama, manje optereenje vratila i relativno dug vijek.
Nedostatci su: habanje elemenata lanca to dovodi do istezanja,
neravnomjernost rada kod lananika sa malim brojem zubi i cijena im je vea u
odnosu na kaine prenosnike.

Tehniki elementi

196
Slika 87. Lanani prenosnici sa priguivaem oscilacija (c) i zatezaem (b)

Prema svojoj namjeni dijele se na: teretne, vune i pogonske.
Teretni lanci se jo nazivaju i galovi lanci slue za vjeanje i podizanje tereta i
prvenstveno se primjenjuju kod dizalino transportnih maina. Koriste se za velike
terete i male brzine (do 0,5 m/s). Izrauju se u vidu spregnutih karika ili ploa.
Karakteristike su definisane standardima.
Vuni lanci primjenjuju se za transport tereta kod dizalica, konvejera raznih
grabuljara i sl.Koriste se za srednje brzine(2...4 m/s). Sastoje se iz jednostavnih
ploica koje su povezane osovinicama i valjiima izrauju se u standardnim
veliinama.
Pogonski lanci nalaze najveu primjenu kod prenosnika i rade sa znatno veim
brzinama (v<35 m/s). Mogu da budu razliitog konstrukcionog oblika ali su
najee valjani i zupani slika 88.


Tehniki elementi

197

Slika 88. a) valjani , b) zupani lanci
Valjani lanci sesastoje iz niza lanaka, a sam lanak je sastavljen od dvije
unutranje (1) i dvije spoljanje lamele (2). Kroz otvor spoljanjih lamela
upresovana je osovinica (3) a kroz ozvor unutranjih aura (4) oko koje se
slobodno obre valjak (5).
Valjci su element lanca koji ulaze u meuzublja lananika i kotrljjui se
prenose obrtno kretanje.
Valjani lanci mogu da budu jednoredni, dvoredni i troredni i mogu biti
izraeni u razliiti varijantama prema standardima.
Elementi lanca se izrauju od kvalitetnih materijala otpornih na habanje to se
postie termikom obradom elika (elici za poboljanje i cementaciju).
Zupani lanci slika 88b se sastoje od niza lamela spojenih osovinicama. Svaka
lamela ima po dva zupca ije spoljnje radne povrine zaklapaju ugao od 60.
Pogodni su za prenos manjih snaga pri veim brzinama(v>5 m/s) imaju miran rad
(kod motoea SUS)
Lananici kao vaan element lananog prenosnika znatno utiu na sposobnost
prenosnika slika 89. Stoga je bitna njihova izrada, kvalitet materijala, kvalitet
povrine i tanost.
Lananici treba da imaju dui vijek od lanaca to pri izboru materijala treba
imati u vidu, najee je to elik .1212, .1530, .4120 i td. Manje optereeni se
mogu izraivati od SL.20 ili nekih nemetala.


Tehniki elementi

198

Slika 89. Lananici za valjane a) i zupane b) prenosnike

Kod kretanja lanca preko lananika brzina se mijenja i ista osciluje a veliina
oscilacija je zavisna od broja zubaca lananika (z) i istroenosti samog lanca
(istegnutost)
Preporuljva brzina za lance je (v<17 m/s) a kod brzohodnih prenosnika sa
velikim brojem zubaca i lancima malog koraka (v>35 m/s).
Srednja rzina lanca je
60
n
zp
2
zp
2
d
v =
t
e = e = , gdje je
d- podeoni srednji prenik lananika,
e -ugaona brzina lananika
n- broj obrtaja lananika,
p- korak lanca (lananika) ili rastojanje izmeu osa osovinica jednog lanka.
Izjednaavanjem obimnih brzina pogonskog i gonjenog lananika dobija se
prenosni odnos prenosnika
1
2
2
1
2
1
z
z
n
n
i = =
e
e
= . Minimalni broj zubaca lananika
zavisi od prenosnog odnosa i brzine lanca i preporuuju se vrednosti iz tabele 22.
Zbog oscilovanja brzine pri velikim brojevima obrtaja javljaju se velika
ubrzanaj i usporenja to stvara velike inercijalne sile. Stoga broj zubaca ugaona
brzina i korak moraju biti u korelaciji tabela 23.
Preporuka je izabrati neparan broj zubaca lananika posebno manjeg to u
kombinaciji sa parnim brojem lanaka dovodi do manjeg habanja elemenata.

Tehniki elementi

199
Da bi se obezbjedilo dobro sprezanje izmeu lananika i lanca obvojni ugao na
manjem lananiku traba da bude min 120
Korak lanca (p) se bira na osnovu raspoloivog prostora za smjetaj lananog
para potrebne nosivosti lanca i ogranienog broja obrtaja manjeg lananika.
Minimalno meusobno rastojanje a
min
odreuje se iz uslova da je obvojni ugao
kod manjeg lananika vei od 120
is3 a
min
=0,5(d
1
+d
2
) + (30...50), |mm|
i>3 a
min
=0,5(d
1
+d
2
) (i+9)/10 , |mm| gdje su d
1
,d
2 -
podeoni prenici
lananika ija vrednost je d=p/sin(t/2)
Optimalno meuosno rastojenje se uzima a=(30...50)p a maksimalno
a=80 p.
Potreban broj lanaka lanca (Z) kod prethodno poznatog osnog rastojanja (a),
koraka (p) i brojeva zubaca lananika z
1
i z
2
slika 90 je:
p
cos a 2 ) z z (
2
z z
Z
1 2 2 1

+
t

+
+
= , gdje je
a 2
p ) z z (
a 2
d d
sin
1 2 1 2
t
=

Slika 90.Geometrijski i mehaniki parametri lananog prenosnika

Tehniki elementi

200
Za poznati broj lanaka (Z) osno rastojanje
je:
t
=
1 2 2 1
z z
2
z z
Z
cos 2
p
a Snaga koju lanac moe da prenese u
radnim uslovima
P
L
=P
o
K
E
gdje je:
Po- snaga koju lanac moe da prenese u toku 15000 asova rada sa
parametrima: z
1
=19, Z=100 lanaka, prenosnim odnosom i=3, osnim rastojanjem
a=40p, tako da poveanje duine usled istroenja ne bude vee od 3%
K
E
- zbirni koeficijent koji ukljuuje itav niz faktora, koji zavise od uslova
rada, konstrukcije itd.

Pogonski ogranak lananika je optereen silom koja je posledica
tangencionalne sile, sile zatezanja usled pojave centrifugalne sile, kao i spoljanjih
i unutranjih dinamikih sila.
Dinamike sile nastaju usled neravnomjernog rada a to je izraeno pri malom
broju zubaca lananika.
Sila u vunom ogranku je F
1
=K
v
(K
A
F
t
+F
c
), gdje je:
K
v
-faktor unutranjih dinamikih sila (tabela 24)
K
A
-faktor spoljanji dinamikih sila, koji moe da se uzme kao za kainike
(tabela 6)
F
t
-obimna sila
F
c
zatezanje lanca usled dejstva centrifugalne sile F
c
=qv
2
gdje je:
q-masa jedinice duine lanca, v -brzina lanca.

Pri nailasku lanca na pogonski lananik sila u lancu se poveava od nule do
svoje maksimalne vrijednosti, a zatim se smanjuje do nule pri naputanju gornjeg
lananika.

Tehniki elementi

201
Stepen sigurnosti usled zamora lamela se provjerava na mjestu otvora za
osovinicu.
Tabela 6. Veliine faktora spoljnjih dinamikih sila kod kainih i lananih
prenosnika K
A

Promjenljivost radnog optereenja Pogon
laki tei
I Laki spektar optereenja: turbopumpe, kompresori, trakasti
transporteri za lake materijale, ventilatori, pumpe,strugovi,
brusilice i druge maine sa ravnomjernim optreenjem
1,0 1,1
II Sredni spektar optereenja: lanani i trakasti transporteri,alatne
maine prese, makaze za lim, elektrini generatori, tamparske
maine, ventilatori, pumpe i sl
1,1 1,2
III Teak spektar optereenja: manje optereeni mlinovi, klipni
kompresori, puni transporeteri, dizalice, tekstilne maine,
maine za hartiju, testere, gateri, escentar prese i td
1,2 1,4
IV Vrlo teak spekta optereenja: jako optereeni mlinovi, drobilice,
mjealice, vitla, kranovi ,bageri
1,3 1,5
Pod lakim pgonom se podrazumjevaju se elektromotori sa normalnim polaznim
momentom (Tmaxs2T), motori sa unutranjim sagorjevanjem i turbine sa n>600
o/min a teki pogon za elektromotore sa Tmax>i motori sa unutranjim
sagorjevanjem i turbine pri nso/min


Tehniki elementi

202

Pored napona na zatezanje dijelovi lanca su izloeni i povrinskom pritisku koji
intenzivno dovodi do habanja u kliznim parovima i zglobovima lanca usled ega se
poveavaju zazori to dovodi do istezanja lanca i nemogunosti sprezanja.
Dozvoljeno poveanje duine lanca usled istroenosti je do 3%.
Lanani prenosnici zbog intenzivnog habanja zahtjevaju dobro podmazivanje
ime se smanjuju udari lanaka o zupce, smanjuje zagrevanje i poveava stepen
iskorienja.
Nain podmazivanja prvenstveno zavisi od mjesta ugradnje i uslova rada tako
za brzine ( is4 m/s ) dovoljno je periodino podmazivanje mau, za brzine (4<i<7
m/s) kristi se podmazivanje kapanjem dok za brzine
(v>7 m/s) zahtjeva se potapanje gdje se ogranak lanca potapa u ulje ali najvie
do visine lamela jer u protivnom dolazi do pjenuanja i breg starenja ulja.
Najbolji nain podmazivanja je pod pritiskom pogodan za velike brzine stim da
taj nain zahtjeva posebne instalacije za hlaenje ulja i sl.
3. ELEMENTI ZA OBRTNA KRETANJA

Tehniki elementi

203

Elementi za obrtna kretanja vre obrtno kretanje ili obezbjeuju uslove za
takva kretanja. Primaju snagu i optereenja ali se razlikuju od elemenata za prenos
snage (zupanici, frikcioni, kaini ili drugi parovi) koji mjenjaju dinamike i
kinematike parametre (obrtni moment, ugaonu brzinu).
U elemente za obrtna kretanja spadaju: osovine, vratila, leajevi, spojnice i
konice. Svi oni imaju odreenu funkciju u odreenom mehanikom prenosniku.
Osovine slue za noenje i uleitenje mirujuih, njiuih ili rotirajuih dijelova, te
za preuzimanje poprenih i eventualno uzdunih sila koje na te dijelove djeluju.
Osovine mogu biti mirujue (dijelovi na njima rotiraju ili se njiu), slika 7.1a, ili
rotirajue (dijelovi su na njima privreni i rotiraju zajedno s njima), slika 7.1b, a
optereene su na savijanje i rjee aksijalnim silama. Dakle, osovine ne prenose
okretni moment.

3.1. OSOVINE I VRATILA

Predstavljaju osnovne nosae drugih obrtnih dijelova: zupanika,kainika,
frikcionih tokova, lananika, zamajaca i sl.
Osovine i vratila su slinog konstrukcionog oblika a u osnovi su to cilindri
stepenasto promjenljivog poprenog presjeka pri emu promjena poprenog
presjeka odgovara promjeni optereenja du vratila ili osovine.
Razlika osovina i vratila je ta to su osovine izloene poprenim ili aksijalnim
silama i ne prenose obrtni moment odnodno snagu.
Zbog ove razlike karakter njihovog naprezanja je bitno drugaiji tj. osim
savijanja izloeni su i uvijanju to je posledica djelovanja obrtnih momenata.
Na sledeem primjeru je data razlika izmeu osovine i vratila slika 91.


Tehniki elementi

204
Slika 91. Primjeri osovine i vratila

U sluaju a) obrtni moment se prenosi od zupanika (1) na zupanik (2) a zatim
na dobo (D) koji je vrsto vezan za zupanik (2). Osovina u ovom sluaju ne
prenosi obrtni moment ali je izloena savijanju i ne obre se.
Osovine mogu biti pokretne (obrtne ili oscilujue) i nepokretne, dok vratila
moraju biti obrtna slika .

Slika Konstrukcijske izvedbe osovina i vratila a) mirujua osovina
b) rotirajua osovina c) vratilo


Tehniki elementi

205

U sliaju slika 91b iamamo da je zupanik (2) vezano za vratila i preko istog
prenosi obrtni moment na dobo(D).
esto se kae da je osovina specijalan sluaj vratila kod kojeg je uvijanje
jednako (0). Osovine su cilindrinog oblika sa krunim konstantnim ili
promjenljivim poprenim presjekom po duini.Ako im je presjek konstantan
nazivaju se glatke osovine. Znaajnu primjenu imaju na vagonima slika 92, kod
motornih vozila, prikolica, dizalica, uetnjaa i td.
Dijelovi osovine koji se oslanjaju na leita nazivaju se rukavci kojih je
najee dva ali moe biti i vie.

Slika 92. Skliop vagonske osovine i tokova 1) rukavci, 2)glavine
osovine, 3)glavine toka, 4) vijenac toka (bandaa)

U mnogim sluajevima se koriste kratke osovine jednostavnog oblika koje
zovema osovinice, takoe mogu da budu nepokretne, obrtne i oscilujue.
Vratila u zavisnosti od namjene mogu da budu (vratila mehanikih
prenosnika,pogonska vratila rotora, energetskih maina itd.) a prema podunoj osi
mogu da budu (prava, kolenasta, zglobna, kardanska, teleskopska, gipka itd.),
prema promjeni poprenog presjeka, kao i prema broju oslonaca (konzolna,
poluvratila, sa dva ili vie oslonaca itd.)
Vratila mehanikih prenosnika snage slika 93 su nosai zupanika, kainika,
lananika, frikcionih tokova, spojnica i sl. Izloena su savijanju i uvijanju,
ponekad se izrauju zajedno sa elementom za prenos snage, kao jedna cjelina.


Tehniki elementi

206

Slika 93. Vratilo reduktora

Vratila rotora energetskih maina slika 94 primjenjuju se kod turbina,
elektromotora, pumpi, ventilatora, za prenos obrtnog momenta od mjenaa do
tokova na vozilima i ova vratila su izloena uvijanju a savijanje se moe
zanemariti.

Slika 94. Oljebljena vratila

Kolenasta vratila slika 95 primjenu nalaze kod motora sa unutranjim
sagorjevanjem, klipnih kompresora itd. Pored prenosa obrtnog momenta ona
obavljaju funkciju pretvorbe pravolinijskog oscilatornog kretanja u obrtno.
Sastavljena su iz vie leteih rukavaca i odreen broj oslonjenih.


Tehniki elementi

207

Slika 95. Kolenasto vratilo

Zglobna kardanska vratila slika 96 omoguuju prenos obrtnog momentana
drugi element pri emu ose nisu u istom pravcu. Primjenjuju se kod alatnih maina
a posebno su nala primjenu kod motornih vozila za prenosmomenta od mjenjaa
do diferencijala. Karakteristina su po tome to na krajevima imaju ugraene
zglobne spojnice kojima se omoguava takav specifian prenos.

Slika 96. Kardansko vratilo

Teleskopska vratila imaju promjenljivu duinu prema potrebi a kod gipkih
vratila osa se moe deformisati u prostoru. Izraena su iz vie namotaja elinih
ica naizmjenino upredenih slika 97,
Primjenjuju se za male obrtne momente, kod upravljkih mehanizama, kod
pokretnih brusilica za ienje kotlovskih vodogrevnih cijevi, aposebno u
stomatolokoj praksi.


Tehniki elementi

208
Slika 97. Gipko vratilo

Pri izboru materijala za osovine i vratila potrebno je, osim karakteristika
vrstoe, uzeti u obzir i otpornost materijala na koncentraciju naprezanja, te
otpornost na koroziju. Posebno je karakteristino za elike visoke vrstoe da su
osjetljivi na koncentraciju naprezanja koja nastaje uz prelaze s jednog na drugi
prenik, uz ljebove za pera i klinove, ljebove za uskonike i slino. Za izradu
osovina i vratila upotrebljavaju se konstrukcijski elici, poboljani elici i elici za
cementaciju.
Za izradu odovina i vratila koriste se razliiti materijali a najee elici koji su
pgodni za mehaniku i termiku obradu a otporni na habanje.
Osnovni materijali su ugljenini i legirani elici namjenjeni termikoj obradi
za poboljanje .1530, .1730.
Za vratila koja su izloena jakim dinamikim optereenjima ili kada se trae
minimalne dimenzije koriste se legirani elici za poboljanje: .3230, .4231,
.4730, 47323,.
Vratila iji rukavci se okreu u kliznim leitima zahtjevaju veliku tvrdou
iizrauju se od elika namjenjenih cementaciji: .4320, .4321, .4721, .5421
itd.
Najveu otpornost na habanje imaju hromirana vratila kojima se vijek trajanja
poveava i (3...5)puta.
Vratila veih prenika se izrauju u obliku prstena (cijevni presjek).Polazni
materijal za vratila do prenika 150 mm je okrugli valjani elik a preko tog
prenika vratila se izrauju kovanjem. Zavrne obrada je struganje, glodanje
ljebova, bruenje rukavaca i sl.

3.2. PRORAUN OSOVINA

Proraun osovina se svodi na odreivanje prenika u karakteristinim
presjecima kod poznatog optereanja, materijala osovine i duine.
Proraun se svodi na prorain proste grede iz mehanike ili otpornosti
materijala.


Tehniki elementi

209

Slika 98. Primjer optereenja osovine

Na primjeru osovine koja je oslonjena na krajevima u takama A i B
slika 98 optereena transverzalnim silama F
1
F
2
F
3
, na rastojanjima l
1
, l
2
, l
3
, kao
prvo odreujemo reakcije oslonaca F
A
i F
B
,
Iz jednaine ravnotee momenata za taku A odreujemo veliinu reakcije
oslonca F
B
. EM
A
= 0, F
B
l - F
1
l
1
- F
2
l
2
- F
3
l
3
=0, odakle je
F
B
=( F
1
l
1
+ F
2
l
2
+ F
3
l
3
)/l
Iz ravnotee transverzalnih sila odreujemo otpor drugog oslonca,
EF
vi
= 0, F
A
+ F
B
- F
1

- F
2
- F
3
=0 odakle je F
A
= - F
B
+ F
1
+ F
2
+ F
3
Iz EM
B
= 0, vrimo provjeru izraunatih veliina.
Veliine momenata u pojedinim presjecima izraunavamo iz postavljenog
momenta za taj presjek bilo sa jedne ili druge strane presjeka tako imamo da je:
M
s1
= F
A
l
1
, M
s2
= F
A
l
2
- F
1
(l
2
l
1
), M
s3
= F
B
(l- l
3
) .
Prenici osovine u presjecima se odreuju iz jednaine savijanja
M
s
= W
x
o
sd
=
sd
3
d
32
o
t
~ 0,1d
3
o
sd
gdje je
W
x
-otporni moment za osu oko koje se vri savijanje
o
sd
-dozvoljeni napon na savijanje

Tehniki elementi

210
Prema tome prenik osovine je jednak 3
sd
s
M 32
d
to
= ,

|mm|.
Dozvoljeni napon o
sd
uzima se kao kolinik kritinog napona (jaina
materijala) i stepena sigurnosti v. Kritini napon je jednak dinamikoj izdrljivosti
materijala o
D
kada je osovina obrtna (naizmjenino promjenljivo optereenje),
odnosno naponu teenja o
T
(R
eH
) kada je osovina nepokretna (jednosmjerno
promjenljivo optereenje).
Za putnike vagone v=9, a za teretne v=7 pa je dozvoljeni napon
o
sd
=o
D
/9(7) Na slici 99 je data ema vagonske osovine sa optereenjima.
Za vagonske rukavce pored prorauna napona na svijanje vri se i provjera
napona na povrinski pritisak. Konstruktivna karakteristika
d
sd
p 5
o
= m

.Dozvoljeni povrinski pritisak se kree u granicama
p
d
= 2...4 MPa. U polju izmeu oslonca A i mjesta (1) na rastojanju (X)
moment savijanja je M
s
=F
A
X . Uzimajui u obzir osnovnu jednainu savijanja i
uslov da je raunski napon o
s
= o
sd
biti e M
s
=W
x
o
sd
, F
A
X=
sd
3
d
32
o
t
,
zamjenom d=2r dobija se zavisnost poluprenika r i duine (X) u obliku:
r
3
=32F
A
X / 8 o
sd
t odnosno r
3
=C X to predstavlja jednainu kubnog
paraboloida sa tjemenom u taki (O) Izvoenje ovakvog oblika u praksi je teko i
takav oblik ne bi imao smisla stoga se osovine izrauju stepenasto, pri emu
prenik u bilo kojem presjeku ne smije da bude manji od idealnog prenika
Geometrijski oblik osovine je cilindar konstantnog ili promjenljivog presjeka
po duini. Interesantno je pitanje koji je optimalan geometrijski oblik osovine kako
bi se ostvarila maksimalna uteda u materijalu i kako bi raunski napon bio jednak
u svakom poprenom presjeku.


Tehniki elementi

211

Slika 99. Vagonska osovina sa dijagramom optereenja


Tehniki elementi

212
3.3. PRORAUN VRATILA
Pri dimenzionisanju osovina i vratila priblino se odreuje njihov najmanji
potrebni prenik, pri emu se uzimaju u obzir samo optereenja na savijanje i
uvijanje . Nakon odabira primjerenih prenika mora se izvriti i detaljan proraun
vrstoe, gdje se uzimaju u obzir i eventualne aksijalne sile, te neki drugi uticaji
kao to su koncentracija naprezanja uz ljebove i prelaze, kvaliteta povrine i
utjecaj veliine (promjera) osovine i vratila.
Proraun se sastoji u odreivanju prenika u karakteristinim poprenim
presjecima pri zadatom optereenju, materijalu i duini vratila. Iz uslova vrstoe a
na osnovu veliine optereenja proraun se svodi na proraun grede oslonjene na
dva ili vie oslonaca izloenesloenom naprezanju: savijanje, uvijanje, pritisak
odnosno zatezanje.

Slika 100. ematski prikaz prenosnika i vratila

Na primjeru prorauna vratila (II) iz mehanikog prenosnika snage prikazanog
na slici 100 gdje se obrtni moment prenosi sa vratila (I) preko zupastog para (1-2)
na vratilo (II) a sa vratila (II) zupastim parovima (3-4) i (5-6) na radne maine.
Redosled prorauna je: Prvo se nacrta tok i bilans prenosa sanage du vratila
odnosno momenata jer izmeu momenta i snage postoji direktana zavisnost (P=Te
,T=P/e ) poto je ugaona brzina konstantna du vratila. Ako zanemarimo gubitke
u leajevima snaga koja se dovodi na vratilo jednaka je snazi koja se odvodi tj:

Tehniki elementi

213
P
2
=P
3
+P
5
. T
2
= T
3
+T
5
. Ako se uzmu u obzir gubitci u prenosnicima tada se
dovedena snaga uveava za faktor gubitaka u odnosu na snagu radne maine.
Da bi se izvrio proraun elemenata koji su postavljeni na vratilu potrebno je
definisati ematski i analitiki sva optereenja koja djeluju na elemente koji se
nalaze na vratilu
Za odreivanje smjera obimnih sila treba razlikovati pogonske od gonjenih
zupanika. Na slici 101 prikazan je raspored sila koje djeluju na vratilo prenosnika
sa slike 100. Kada je proizvoljan raspored zupanika i elemenata prenosnika tada je
potrebno sve sile projektovati na dvije upravne ose odnosno ravni.
Intenziteti sila u odnosnu na momenat su:
F
ti
=2Ti/d
i
, F
ri
=F
ti
tg20/cos|, Fa=F
t
tg| (i=2,3,5) gdje su di podeoni
prenici zupanika, | - ugao cilindrinih zupanika sa kosim zubima.
Na slian nain se odreuju i sile ako su postevljeni konini zupanici.
Na osnovu slike 102 iz poznatih jednaina ravnotee sila u vertikalnoj (V) i
horizontalnoj (H) ravni odreuju se otpori oslonaca.
EM
A
=0, EM
B
=0, EF
vi
=0, EF
ai
=0,
Prva jednaina daje:
F
BV
l
B
-(Fr
2
+G
2
)l
2
-(F
r3
+G
3
)l
3
+(F
r5
-G
5
)l+F
a2
r
2
+F
a5
r
5
-F
a3
r
3
=0.

Na osnovu druge jednaine dobija se:
F
AV
l
B
- (Fr
2
+G
2
)(l
B
- l
2
) - (F
r3
+G
3
) (l
B
l
3
)+( G
5
- F
r5
) l
5
+F
a2
r
2
+ F
a5
r
5

F
a3
r
3
=0.
Iz ovih momentnih jednaina se odreuju otpori oslonaca F
AV
,F
BV

Na analogan nain se odreuju i otpori oslonaca u horizontalnoj ravni

F
BH
l
B
+F
t5
l-F
t3
l
3
+Ft2l2=0. F
AH
l
B
+F
t2
(l
B
- l
2
)- F
t3
(l
B
l
3
)- F
t5
l
5
=0.
Kod odreivanja momenata savijanja u vertikalnoj ravni u takama(2,3,5) treba
uzeti u obzir skok momenta za veliinu momenta aksijalne sile. U tim sluajevima
imamo moment sa lijeve odnosno desne strane.

M
V2
l
=F
AV
l
2
, M
V2
d
=F
AV
l
2
-F
a2
r
2
, M
V3
l
=F
AV
l
3
-(F
r2
+G
2
)(l
3
-l
2
) F
a2
r
2

M
V3
d
=F
AV
l
3
-(F
r2
+G
2
)(l
3
-l
2
) F
a2
r
2
+ F
a3
r
3
, M
VB
=(F
r5
-G
5
)l
5
+ F
a5
r
5

M
V5
l
=F
r5
r
5
, M
V5
d
=0

Momenti savijanja u karakteristinim presjecima u horiztontalnoj ravni:
M
H2
=F
AH
l
2
, M
H3
=F
AH
l
3
+ F
t2
(l
3
-l
2
), M
HB
= F
t5
L
5
, M
H5
= 0.


Tehniki elementi

214
Ukupni rezultujui moment u karakteristinim presjecima se dobije sabiranjem
momenata savijanja u vertikalnoj i horizontalnoj ravni, kao okomitih vektora. M
s

=
2
H
2
V
M M +

Slika 101. ema optereenja zupanih parova.


Tehniki elementi

215

Slika 102. Optereenja vratila i dijagrami momenata savijanja u
vertikalnoj (V) i horizontalnoj (H) ravni

Tehniki elementi

216

Momenti uvujanja u posmatranim presjecima vratila se odreuju na osnovu
obrtnih momenata sa lijeve odnosno desne strane. Za primjer
prenosnika bilo bi: T
u2
l
=0, T
u2
d
=T
2
, T
u3
l
=T
2
, T
u3
d
=T
5
, T
uB
=T
5
, T
u5
l=T
5
, T
u5
d
=0

Slika 103. Dijagram obrtnih momenata

Na mjestima gdje je vrijednost momenta dvoznana uzima se vea vrijednost
tako u presjeku (3) uzela bi se vrijednost T
u3
l
=T
2
,
U sluajevima kada je vratilo izloeno savijanju uvijanju istezanju , karakter
napona se u toku obrtanja mijenja zavisno od broja okretaja. Najvei naponi su u
povrinskom sloju vratila.
Napon uvijanja zavisi od naina promjene obrtnog momenta, obino je ta
veliina konstantna ili jednosmjerno promjenljiva.
Napon pritiska (zatezanja) je posledica djelovanja aksijalnih sila , pa je
uglavnom konstantan.
Momenti savijanja i uvijanja se slau prema hipoteci o deformacionom radu u
izvedene (sloene, idealne) momente savijanja.
2
u
2
s i
2
M M |
.
|
\
|
t
o
+ =

Ovaj obrazac iskljuivo vrijedi za kruni popreni presjek i moe se shvatiti
kao vektorsko sabiranje momenata savijanja i svedenog momenta uvijanja, gdje je
o
o
= o
sd
/t
ud
, koeficijent svoenja, o
sd
- doputeni napon savijanja, t
ud
-
doputeni napon na uvijanje.
Prenici idealnog vratila se dobijaju iz osnovne jednaine savijanja:
M
i
= W
x
o
sd
,= d
i
3
o
sd
t/32, odakle je, 3
sd
i
3
sd
i
i
M 10 M 32
d
o
=
to
=
Ovim se dobijaju prenici idealnog vratila u karakteristinim presjecima oko
kojeg se konstruie stepenasto promjenljivo vratilo.
Na mjestima gdje se postavljaju utori za klinove prenici vratila se poveavaju
za (10...20)% odnosno stvarni prenik vratila je d=(1,10...1,20)d
i


Tehniki elementi

217
3.3.1. LAKA VRATILA

Laka vratila su ona kod kojih je savijanje malo izraeno i moemo ga
zanemariti (kratka vratila) kaemo da su laka vratila i ista se proraunavaju na
uvijanje: T
u
= W
o
t
ud
= t
ud
t
16
3
d
. Pretpostavlja se da je
T
u
~ T=
t e n
P P 30
= , odakle se dobija veliina prenika

3
16
ud
P
d
tet
= =3,65
3
ud
n
P
t

Dozvoljeni napon na uvijanje se djelimino koriguje za kompenzaciju
savijanja. Na primjer za .0545 se uzima da je t
ud
=20 Mpa izalzi da je prenik
D=13,45 10
-3

3
n
P

|m|.
Kut torzije jest deformacija nastala djelovanjem okretnog momenta T. Njegova
veliina vana je prvenstveno kod dugih vratila i kod vratila s estim promjenama
smjera vrtnje, jer veliki kut torzije uzrokuje neeljene vibracije. Za vratila s
konstantnim poprenim presjekom slika ugao torzije vratila iznosi:

[rad] ugao uvijanja
T [Nmm] okretni moment vratila
l [mm] duina izmeu dva usporedna presjeka vratila,
G [N/mm
2
] modul klizanja materijala vratila
I
0
[mm
4
] polarni moment inercije presjeka vratila,


Tehniki elementi

218
Slika 7.18: Torzije vratila s konstantnim poprenim presjekom

Razmotrimo okretanje vratila (V) oslonjenog na dva oslonca, na kojem se na
sredini nalazi disk (D) i ije teite (T) je pomjereno za veliinu (e) u odnosu na
obrtnu osu vratila slika 104.
Kod brzohodnih maina rotacioni elementi prethodno balansiraju ime se
smanjuje veliina ekscentriciteta.
Tanost balansiranja se karakterie veliinom zaostalog debalansa,
D=me, gdje je m-masa diska

Slika 104. Vratilo sa ekscentrinim diskom

Da bi se objasnila pojava nestabilnosti vratila pretpostavimo da se u toku
okretanja javlja ugib na sredini vratila jednak (y) odnosno ugib teita diska
jednak(y+e).
Na disk djeluje centrifugalna sila F
c
= m(y+e) e
2
, gdje je m (kg) masa diska,
e (rad/s) ugaona brzina vratila.
Ugib vratila uzrokuje silu elastinosti koja tei da vratilo vrati u poetno
nedeformisano stanje. F
e
=cy, gdje je c=1/ o
11
(N/m)-krutost vratila, a o
11
-ugib
presjeka vratila usled jedinine sile koja djeluje u tom poprenom presjeku. Za
vratilo konstantnog poprenog presjeka oslonjenog kao na slici c=48EI/l
3
pri emu
je I- moment inercije za osu poprenog presjeka vratila.
Pojam stabilnosti podrazumjeva da se vratilo vraa u poetno stanje- stanje
dinamike ravnotee F
c
= F
e
odnosno m e
2
(y+e) = cy odakle je
2
2
m c
me
y
e
e
=

Tehniki elementi

219
Ugib vratila postaje bekonaan (y ) kada nazivnik u prethodnom izrazu
tei (0) a ugaona brzina postaje kritina, odnosno c-me
2
=0 ,
e =e
kr
=(c/m)
1/2
, odnosno kritini broj obrtaja
n=n
kr
=
m
c 30
t

Ako se zanemari ekscentricitet diska (e=0) okretanje vratila e biti stabilno pri
uslovu (Fc<Fe), odnosno kada je e <
m
c

.
Zavisnost vrijednosti ugiba vratila od ugaone brzine data je na slici 105.

Slika 105. Zavisnost ugiba vratila od ugaone brzine

Za stabilno obrtanje i i priguenje oscilacija potrebno je obezbjediti posebne
uslove u prvom redu elastine oslonce. NO i pred dobrog balansiranja
preporuljivo je izbjegavanje oblasti kritinih brojeva obrtaja. Ta oblast je:
0,7 n
kr
<n<1,3 n
kr

U realnim uslovima oslonci vratila (leajevi) nisu apsolutno kruti pa je pri
analizi potrebno i tu injenicu uzeti u obzir. Kritini broj obrtaja je:
0
kr kr
c 2
c
1
1
+
e = e
-
gdje je n
kr
kritini broj obrtaja pri krutim osloncima, c
o

- krutost oslonca.

Tehniki elementi

220
Uobiajena norama je da ugib vratila ne smije prei vrijednost (l/5000), gdje je
l-rastojanje izmeu oslonaca. Da bi se ugib smanjio preporuljivo je postavljati
elemente na vratilu blie osloncima, dobro ih balansirati i olakati.

Primjer: Vratilo oslonjeno na krajevima ima na sredini disk mase m=12 kg,
ije je teite ekscentrino udaljeno od aksijalne ose vratila za veliinu e=2 mm.
Krutost vratila je 420 kN/m. Odrediti ugib vratila pri broju obrtaja n=1500 o/min (
=157,3 rad/s). Koliki je kritini broj obrtaja ovog vratila.
Ugib vratila pri datom broju obrtaja je y=mee
2
/(c-me
2
) =12 2 10
-3

157,3
2
/(420000-12 157,3
2
) =4,8 10
-3
m=4,8 mm.
Kritini broj obrtaja ovog vratila je n
kr
= (30/t)(c/m)
1/2
= (30/t)(420000/12)
1/2
=1786,5 o/min.
Centrifugalna i elastina sila u ovom sluaju: F
c
= m(y+e) e
2
= 12(4,8+2)10
-3
157,3
2
=2014N, F
e
=cy=420000 4,8 10
-3
=2016 N, odnosno F
c ~
F
e

pa je rad vratila u nestabilnoj oblasti

3.4. RUKAVCI OSOVINA I VRATILA

Rukavci su dijelovi osovina i vratila kojima se oni oslanjaju na leita
(leajeve). Time se optereenje sa vratila prenose na (obino) nepokretne dijelove
konstrukcija.
Rukavci su najee zavretci osovina ili vratila a mogu se nalaziti i unutar
raspona (unutranji rukavci).
U zavisnosti od karaktera optereenja i mjesta ugradnje rukavci mogu biti za
klizna i kotrljajna leita.
Rukavci za klizna leita izloeni su veim optereenjima usled ega se
pojavljuje povrinski pritisak,savijanje,uvijanje,habanje i zagrijavanje rukavca.
Kod rukavaca za kotrljajna leita nema habanja pa ni zagrijavanja, ali je
koncentarcija napona izraenija na uem dijelu.
Rukavci za klizna leita mogu da primaju optereenja razliitog pravca i
smjera pa se klasifikuju na: radijalne,aksijalne i radijalno aksijalne.
Naj rasprostranjeniji su rukavci sa jednim naslonom na vratilu slika 106a,b koji
prenose radijalne i manje aksijalne sile u jednom smjer.
Oni mogu biti razliito oblikovani (slika 7.2), a prije svega moraju imati glatku
povrinu koja se postie finim tokarenjem, bruenjem ili poliranjem. Za ostale
dijelove osovine ili vratila obino nije potrebna tako fina obrada. Kod sjedala leaja
radijus prijelaza vratila mora biti manji od zaobljenja rubova leajeva kako bi se
leaj mogao potisnuti do odgovarajueg naslona,


Tehniki elementi

221
Dimenzije radijalnih rukavaca iz iskustvenih podataka, l=(0,8...1,2)d, r=0,1d,
veliina naslona s=(0,15...0,20)d, h=(1,0...1,5)d.

Slika 106. Rukavci za klizne leajeve

Konini rukavci (c) mogu da prime radijalnu silu kao i manje jednosmjerno
aksijalne sile.
Loptasti rukavci (d) u sluajevima promjenljivog optereenja u razliitim
smjerovima (kod upravljakih poluga na automobilima i sl.)
Aksijalni rukavci (e) primjenjuju se kod prenosa veih aksijalnih sila. Najvee
habanje je na periferiji rukavca jer je na tom dijelu najvea brzina (v=r e) dok
veliina pritiska se poveava prema osi rukavca. Zbog toga se ovirukavci izrauju
sa prstenastim dodirnim povrinama.
Grebenasti rukavci (f) se koridte za jako izraena ksijalna optereenja tako da
svaki greben predstavlja jednu dodirnu povrinu.
Rukavci za kotrljajna leita su cilindrini i imaju naslon samo sa jedne strane a
veliina i zaobljenje naslona je u zavisnosti od tipa leaja i njegovih
dimenzija.


Tehniki elementi

222
Proraun rukavaca zavisi od toga da li su u pitanju unutranji ili spoljnji
rukavci kao i od toga da li jerukavac oslonjen na klizno ili kotrljajno leite.
Unuranji rukavci su izloeni savijanju ili uvujanju pa se proraunavaju u
okviru prorauna vratila.
Spoljanji rukavci za klizne leajeve izloeni su povrinskom pritisku i habanju
i veliina pritiska je jednaka odnosu transverzalne sile (otpor oslonca)i projekcije
naljegajue povrine rukavca. P=F/A = F/bd s p
d
,gdje je d-prenik rukavca,b-
duina naljeganja rukavca, p
d
- dozvoljeni povrinski pritisak, ija veliina zavisi od
od kvaliteta materijala i obraene povrine( tabela 25).

Odnos duine rukavca prema preniku naziva se konstrukciona karakteristika i
iskustveno se uzima da je (m=b/d =0,5..0,7) za veoma optereene rukavce,
(0,7...1,1) za srednje optereene i (1,1...1,2) za malo optereene.
Iz prethodnih relacija imamo da je
d
p
F
d
m
= ija se vrijednost usvaja prema
standardnim vrijednostima prenika.
Napon savijanja se provjerava prema jednaini savijanja iji je najvei moment
savijanja M
s
=Fl/2, odnosno
sd
3
3
x
s
d
Fl 16
d
32
2
l
F
W
M
o s
t
=
t
= = o
Izmeu rukavca i posteljice kliznog leaja dolazi do intenzivnog habanja i
zagrijavanja rukavca i leita. Deo snage koja se troi na otpore usljed trenja je, P
u

=T
u
e = u F e
2
d
=u F v gdje je:T
u
- moment trenja, e-ugaona brzinarukavca, u-
koeficijent trenja, F-optereenje rukavca, v-obimna brzina rukavca.

Tehniki elementi

223
Specifina ili svedena snaga se dobija kada se sanga koja se troi na trenje
podijeli sa povrinom rukavca koja je u kontaktu sa leitem.
) pv (
bd
Fv
A
P
t
u
=
t
u
=
u
u

Zakljuak je da snaga trenja uglavnom zavisi od proizvoda (pv) koji se naziva
karakteristika zagrijevanja. Doputena vrijednost karakteristike zagrijevanja iznosi:
(0,8...2,0 MW/m
2
) za dobro podmazane rukavce,
(1,5...2,0 MW/m
2
)za rukavce vratila prenosnika i (3,5...5,0 MW/m
2
) za prinudno
hlaene rukavce.

3.5. SPOJEVI OBRTNIH ELEMENATA SA VRATILIMA I
OSOVINAMA

Na vratila i osovine postavljaju se razni elementi ija finkcija moe biti
razliita, a uglavnom im je funkcija da prenesu odreeni obrtni moment i li
aksijalnu i radijalnu silu.
Konstruktivna rjeenja su razliita u skladu sa vrstom i intenzitetom
optereenja tako imamo: presovani spojevi, spojevi sa ljebom, spojevi sa klinom,
profilisani spojevi i spojevi sa ivijama.
Presovani stezni spojevi nastaju spajanjem elemenata u nepokretan presovan
sklop. Ovo se obezbjeuje sa osovinom iji je prenik vei od prenika otvora na
elementu koji se spaja.
Otporom protiv klizanja se obezbjeuje prenoenje obrtnog momenta. Prema
nainu spajanja i geometriji elemenata stezni spojevi mogu da budu: uzduno
presovani, popreno presovani, konusni, i stezni spojevi sa rasjeenom
dvodijelnom aurom.
Uzduno presovani spoj slika 107 se ostvaruje presovanjem elemenata u
hladnim stanju. Proraunom se dolazi do veliine pteklopa kojim se obezbjeuje
sila trenja neophodna za prenoenje aksijalne sile.

Tehniki elementi

224

Slika 107.Uzduno presovani spoj, a)elementi spoja, b)spoj

Popreno presovani spoj ostvaruje se zagrijavanjem spoljnjeg dijela (2) i
hlaenjem vratila (1) ime se postie nepokretno naljeganje sa potrebnim
preklopom slika 108. U zavisnosti od veliine preklopa odreuje se temperatura
zagrijavanja u zavisnosti od vrste materijala. Temperatora ne smije prei odreenu
vrijednost jer mogu nastupiti nepoeljne promjene u strukturi materijala.


Tehniki elementi

225
Slika 108. Popreno presovani spoj: a) stanje pre, b)posle presovanja
Spojevi ljebovima se ostvaruju tako to se i vratilo i glavina izrauju sa
utorima istog profila slika 109.
Osnovne prednosti ovakvih spjeva su da mogu prenjeti velike obrtne momente
zahvaljujui velikoj dodirnoj povrini bilo kao pomjerljivi ili nepomjerljivi.
Glavni nedostatci su koncentracija napona kod ljebova sa pravim povrinama,
neravnomjerna raspodjela optereenja, relativno sloena izrada.
Ovi spojevi mogu biti aksijalno pomjerljivi i nepokretni (primjer pomjerljivih
spojeva je kod mjenjaa automobila, gdje se zupanik pomjera po vratilu da bi se
ostvarioo odgovarajui stepen prenosa.
Sila na boku najoptereenijeg leba koji prenosi obrtni moment:
F
t1
=
m
r A
zd
TK 2 c
, gdje je: K
A
-faktor spoljnjih dinamikih sila, c
r
-faktor
neravnomjernosti zavisi od tanosti izrade, z-broj lebova (4...20), d
m
-srednji
prenik, d
m
=0,5(d
a1
+d
a2
).
Pritisak na boku je p=
a
1 t 1 t
lh
F
A
F
= <p
d
, gdje je: l- duina spoja, ha-visina noenja
h
a
=0,5(d
a1
-d
a2
)-(g
1
+g
2
), p
d
-doputeni povrinski pritisak koji zavisi od matreijala,
njihove termike obrade, kao i od toga dali je spoj pomjerljiv ili ne.


Tehniki elementi

226

Slika 109. Spojevi sa ljebovima

Spojevi sa klinovima obezbjeuju vrstu vezu izmeu glavinei i vratila
(osovine) i predstavljaju prizmatine elemente koji e jednim dijelom smjetaju u
vratilo a drugim dijelom u leb glavine slika 110.
Klinovi se klasifikuju prema geometrijskom obliku na klinove bez i sa
nagibom.
Klinovi bez nagiba se koriste za vezu glavine i vratila i izloeni su
povrinskom pritisku i smicanju na dodirnim povrinama klina i glavine.
Povrinski pritisak je: p=K
A
) b l ( h
F
a
t
gdje je: l-duina klina, b-irina klina, h

a
-
visina noenja h
a
=h-r-t,Stepen sigurnosti protiv pojave plastinih deformacija je
S
T
= o
T
/p > 2,8, gdje je o
T
napon teenja za najslabiji materijal elementa u
kontaktu. Napon smicanja je t
s
=K
A

)
2
b
l ( b
F
t
, Stepen sigurnosti protiv plastinog

deformisanja usled smicanjaje:
S= t
t
/t > 2, gdje je t
t
-smiui napon teenja materijala klina.


Tehniki elementi

227

Slika 110. Klin bez nagiba

Klinovi sa nagibom slika 111 su namjenjeni za prenos obrtnih momenata kao i
veih aksijalnih sila u jednom smjeru. vrsta veza se ostvaruje utiskivanjem klina
sa svojom koso ravni u dno leba glavine. U poreenju sa klinovima bez nagiba
ovi imaju veu nosivost, anedostatak je to se spajajui element dovodi u debalans
pri veim ugaonim brzinama. Kao i ravni klinovi i ovi su standardizovani.

Slika 111. Klin sa nagibom: 1)klin, 2)vratilo, 3)glavina

Tangentni klinovi slika 112 slue za prenos veih obrtnih momenata
promjenljivog smjera. Klin se postavlja tangencijalno na vratilo i glavinu i stoga
se postavljaju dva klina pod uglom od 120. Ovi klinovi su optereeni prvenstveno
na pritisak i pogodni su za vea dinamika optereenja.


Tehniki elementi

228

Slika 112. Tangentni klin

Segmentni klinovi slika 113 su prostog oblika i lee u utoru na vratilu
segmentnog oblika. Ovi klinovi se esto koriste na alatnim mainama i dobro s
prilagoavaju glavini i vratilu. Nedostatak im je to slabe vratilo sa relativno
dubokim ljebom. Dimenzione veliine su standardizirane.

Slika 113. Segmentni klin

STEZNI SPOJEVI
Nerastavljivi stezni spoj
U nerastavljivom steznom spoju vratilo i glavina su izraeni s vrstim dosjedom, s
potrebnim preklopom. Zbog toga nakon ugradnje na dodirnom povrinama nastaje
povrinski pritisak p koji osigurava silu trenja F
tr
, potrebnu za prijenos vrtnje.
Istovremeno, takav spoj podnosi i odreenu aksijalnu silu. Stezni spoj je primjeren
za velika izmjenina i udarna optereenja, pa ga se moe koristiti svugdje tamo
gdje ostali spojevi vratila i glavine nisu dovoljni za prijenos velikih okretnih
momenata. Zbog vrstog dosjeda izmeu vratila i glavine za stezni spoj je potrebno
upotrebiti odgovarajui postupak montae.
Montaa nerastavljivog steznog spoja
U praksi se upotrebljavaju tri postupka montae i demontae steznog spoja:
mehaniki, toplinski I hidrauliki postupak, slika 5.12. Odabrani postupak ovisi
prvenstveno o zahtjevanom preklopu steznog spoja i montanim sredstvima koja su
na raspolaganju.

Tehniki elementi

229
U mehanikom (uzdunom) postupku vratilo i glavina sastavljaju se u hladnom
stanju s odreenom montanom silom F
m
i brzinom utiskivanja vratila u glavinu
2 do 5 mm/s, slika 5.12a. Kako bi se olakala montaa, dio s viom granicom
teenja (obino je to vratilo) je skoen pod

kutom = 5 na duini , mm a dodirne povrine obino su jo i

nauljene, osim ako je jedan dio iz bronze. Kod veih preklopa izvodi se dvostruko
skoenje vratila. Ovako montiran stezni spoj postie radnu sposobnost nakon
priblino 48 sati.

Slika 5.12: Naini montae (demontae) steznog spoja a) mehaniki
b)i c) toplinski d) hidrauliki

U toplinskom postupku montae koriste se svojstva materijala da se prilikom
zagrijavanje rastee, a prilikom hlaenja skuplja. Glavina se rairi kada se zagrije
na odgovarajuu temperaturu, a izmeu dijelova nastane zranost Z
m
, pa ih se moe
sastaviti bez upotrebe dodatne mehanike sile, slika 5.12b. Kada se glavina nakon
montae ohladi na sobnu temperaturu, skupi se, a zbog preklopa na dodirnim
povrinama nastaje odgovarajui povrinski pritisak za postizanje sile trenja.
Glavina se obino zagrijava u ulju, ali ako se zahtijevaju suhe dodirne povrine
radi veih koeficijenata trenja, tada se glavina zagrijava u pei s vruim zrakom.
U oba sluaja glavina se zagrijava do 400C. Vie temperature nisu preporuljive,
jer mogu lako uzrokovati strukturne promjene u materijalu i smanjenje vrstoe.
Slini odnosi postiu se i hlaenjem vratila, slika 5.12c. Na nioj temperaturi
vratilo se skupi, pa se lako umetne u glavinu. Kada se nakon montae
vratilo ponovno zagrije na sobnu temperaturu, rairi se, te zbog vrstog dosjeda
pritie na glavinu s potrebnom silom za savladavanje eljenih vanjskih
optereenja. Vratilo se hladi u suhom ledu u kojemu se postiu temperature do 78

Tehniki elementi

230
C, a nie temperature (do 196 C) postiu se u tekuem duiku. Glavinu je
potrebno zagrijati ili vratilo ohladiti za:

P
max
[mm] najvea mogua vrijednost preklopa za odabrani dosjed, tabela 5.10
Z
m
[mm] potrebna zranost pri montai; Z
m
0,1 mm, Z
m
0,001d
d [mm] nominalni promjer steznog spoja; slika 5.13
[K1] koeficijent toplinskog rastezanja glavine (vratila), tabela 1.7.
U hidraulikom postupku na dodirne povrine izmeu vratila i glavine dovodi se
ulje pod pritiskom zbog ega se vratilo skupi, a glavina rairi, slika 5.12d. Na taj
nain mogu se montirati samo dijelovi s blago koninim povrinama (konus 1:30),
gdje se vratilo najprije potisne u glavinu do odreenog poloaja, a konani poloaj
se postie tek uz pomo pritiska ulja. U sluaju cilindrinih dodirnih povrina
spomenuti postupak se koristi za demontau leajeva koji su prethodno montirani
mehanikim ili toplinskim postupkom, slika 5.12d. Vrijednosti za najmanji
potrebni pritisak ulja za montau, te pritisak ulja za demontau, mogu se nai u
specijaliziranoj literaturi ili u katalozima proizvoaa leajeva. Pri svakom, a
naroito pri uzdunom postupku montae steznog spoja, dolazi do tzv. zaglaivanja
(uglaavanja) povrina vratila i glavine (Hv i Hg na slici 5.13), zbog ega je stvarni
preklop nakon montae neto manji od teoretskog. Oito je gubitak preklopa
P = 2(H
v
+H
g
), pa se, prema slici 5.13b, moe procijeniti izrazom:

P [mm] izgubljena preklop zbog uglaavanja povrina
R
zv
[m] srednja visina neravnina vratila; tabela 1.4
R
zg
[m] srednja visina neravnina glavine; tabela 1.4

Slika 5.13: Shematski prikaz postignutog preklopa u steznom spoju
a) teorijski za sistem jedinstvenog provrta b) praktino

Tehniki elementi

231
Vrijednosti za R
zv
i R
zg
mogu se, ovisno o stupnju hrapavosti povrina vratila i
glavine, oitati iz tabele 1.4, ili se uzimaju preporuene vrijednosti prema DIN
7190:
d 500 mm R
zv
= 0,8 m; R
zg
= 1,6 m
d > 500 mm R
zv
= 1,6 m; R
zg
= 3,2 m
Dakle, stvarne vrijednosti najveeg i najmanjeg preklopa su:

P
min
[mm] teorijska vrijednost minimalnog preklopa
P
max
[mm] teorijska vrijednost maksimalnog preklopa
P
min,st
[mm] stvarna vrijednost minimalnog preklopa
P
max,st
[mm] stvarna vrijednost maksimalnog preklopa
P [mm] izgubljeni preklop zbog zaglaivanja povrina, izraz (5.13)
Prilikom odabira stvarnog dosjeda, odnosno odreivanja odgovarajuih tolerancija
promjera glavine i vratila, treba raunski dobivene preklope poveati za gubitak
preklopa:

Teorijski, u steznom spoju preklop P je razlika izmeu unutarnjeg promjera
glavine D
n
i vanjskog promjera vratila d
z
koja imaju jednaku nominalnu dimenziju
d i pripadne tolerancije. Za proizvoljne tolerancije mogu se izraunati najvei
(D
max
, d
max
) i najmanji (D
min
, d
min
) promjeri preklop prema izrazu (1.5). U pravilu
se tolerancije vratila i glavine ne odabiru proizvoljno, nego se upotrebljavaju
preporueni vrsti dosjedi koji se, prema ISO preporukama, mogu odabrati iz
tabele 5.5. U njoj se, s obzirom na nominalni promjer steznog spoja d i odabrani
dosjed, navode pripadajue vrijednosti za P
min
i P
max
. Tabela 5.8 izraena je za
sistem jedinstvenog provrta (tolerancija glavine H7) i vrijedi za nominalne
promjere d 500 mm. Za promjere d > 500 mm tolerancija glavine je H8, stepen
tolerancije vratila IT 7, a vrijednosti za P
min
i P
max
mogu se
oitati iz specijalizirane literature.
U sluaju kada nijedan dosjed iz tabele 5.8 ne odgovara uslovima (5.30), odabire se
neki drugi dosjed prema ISO 286, odnosno promjene se geometrijske veliine
vratila i glavine, ili se odabire drugi materijal.
Proraun steznog spoja
Proraun vrstoe i odreivanje odgovarajueg preklopa, odnosno tolerancije
vratila i glavine,standardizirani su npr. prema DIN 7190. U steznom spoju vratilo i

Tehniki elementi

232
glavina imaju jednak nominalni promjer d razliitih tolerancija, koje osiguravaju
postizanje preklopa P, tj. vrstog dosjeda. Zbog preklopom nastalog (radijalnog)
povrinskog pritiska p glavina je nakon montae optereena u radijalnom smjeru
tlanim naprezanjima
rg
, a u obodnom (tangencijalnom) smjeru vlanim
naprezanjima
tg
. Zbog istog pritiska vratilo trpi naprezanja
rv
i
tv
. Radijalna
naprezanja glavine i vratila na promjeru d steznog spoja jednaka su povrinskom
pritisku p, te opadaju (do nule) s udaljenou od d. Tangencijalna naprezanja
tg
i
tv
glavine i vratila vea su od radijalnih i opadaju s promjerom. Radijalna i obodna
normalna naprezanja, budui meusobno okomita, su ujedno i glavna naprezanja,
pa je za proraun vrstoe prema hipotezi najveih tangecijalnih naprezanja
mjerodavna njihova razlika, koja predstavlja ekvivalentno naprezanje. Kvalitativni
rasporedi ekvivalentnih naprezanja
eg
za glavinu i
ev
za vratilo prikazani su na
slici 5.13a. Uoljivo je da ona u glavini imaju vlani, a u vratilu tlani karakter.
Zbog toga, ali jo vie zbog toga to su u glavini naprezanja vea a materijal
slabiji, obino se provjerava samo vrstoa glavine:

eg,max
[N/mm
2
] najvee ekvivalentno naprezanje u glavini, na promjeru steznog
spoja
tg,max
[N/mm
2
] najvee obodno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja
rg,max
[N/mm
2
] najvee radijalno naprezanje u glavini, na promjeru steznog spoja
p [N/mm
2
] srednji povrinski pritisak na steznim povrinama
g
omjer dimenzija glavine,
g
= d/D
v

dop
[N/mm
2
] doputeno naprezanje materijala glavine,
dop
= R
e
/
T
0,9R
e
za
eg,max
< R
e
.
Povrinski pritisak p na steznim povrinama ovisi o veliini preklopa P. Prema
teoriji cilindara s debelim ljuskama, ta veza je dana sljedeim izrazom:

gdje je K pomona proraunska veliina definirana svojstvima materijala obaju
stegnutih
dijelova, te njihovim omjerima dimenzija:


Tehniki elementi

233

E
g
, E
v
[N/mm
2
] moduli elastinosti materijala glavine i vratila
g
,
v
Poissonovi koeficijenti materijala glavine i vratila
v
omjer dimenzija vratila,
v
= d
u
/d
faktor utjecaja duljine glavine na stezanje vratila, tabela 5.9.

Ovaj izraz strogo vrijedi samo za beskonano dugaki stezni spoj. U stvarnosti,
stezanje, tj. stvoreni pritisak ovisi o omjeru duljine glavine i promjera steznog
spoja, te o omjeru
v
promjera vratila. On se uzima u obzir tako da se za vanjske
dijelove ija je duina manja od promjera vratila (to su rjee glavine, a ee
prstenovi), pomona proraunska veliina K pomnoi s faktorom duljine glavine
. Tako stvarna vrijednost K
st
proraunske veliine K postaje:

Tabela 5.9 Faktor duljine glavine
Odnos l/d
o
v

0,1 0,2 0,3 0,4 0,5 0,6 0,7 0,8 0,9 1,0
0 0,33 0,55 0,69 0,78 0,83 0,87 0,9 0,92 0,94 0,95
0,2 0,32 0,53 0,67 0,78 0,83 0,87 0,90 0,92 0,94 0,95
0,4 0,31 0,52 0,65 0,76 0,81 0,85 0,88 0,91 0,93 0,94
0,6 0,29 0,50 0,62 0,73 0,78 0,82 0,86 0,89 0,92 0,93

Ukoliko maksimalno ekvivalentno naprezanje
eg
,max premauje
vrijednost granice teenja, ulazi se u elastino plastino podruje, raspored
naprezanja za razvlaive (duktilne) materijale prikazan je na slici 5.14b, a gore
prikazani nain prorauna ne vrijedi. Postupak prorauna za elastino-plastino
podruje moe se pronai u specijaliziranoj strunoj literaturi ili npr. u standardu
DIN 7190. U daljnjem tekstu se proraun steznog spoja odnosi samo za naprezanja
u elastinom podruju, tj. za
eg,max
< R
e
.


Tehniki elementi

234

Slika 5.14: Raspored naprezanja u steznom spoju a) elastino optereenje
b) elastino-plastino optereenje

Stezni spoj u opem sluaju podnosi obodnu silu F
t
, kao posljedicu okretnog
momenta T i aksijalnu silu F
a
koja proizlazi iz djelovanja elemenata kao to su
stoasti zupanici, cilindrini zupanici s kosim zubima, aksijalni leajevi itd. U
proraunu steznog spoja potrebno je uzeti u obzir rezultirajue optereenje F
R
na
nominalnom promjeru steznog spoja d prema izrazu:

Da bi stezni spoj mogao prenijeti rezultirajue optereenje F
R
,, na dodirnim
povrinama izmeuglavine i vratila treba postii silu trenja F
tr
> F
R
, slika 5.15,
odnosno

k
sigurnost protiv klizanja
k
= 1,5 za mirno optereenje
k
= 1,8 za istosmjerno promjenjivo optereenje
k
= 2,2 za izmjenino optereenje.
Da bi se dobila tolika sila trenja povrinski pritisak mora biti

p
min
[N/mm2] najmanji potrebni povrinski pritisak izmeu vratila i glavine
F
r
[N] radijalna sila na dodirnoj povrini; F
r
= F
tr
/
k

Tehniki elementi

235

F
tr
[N] sila trenja na dodirnim povrinama izmeu vratila i glavine, izraz (5.23)
A [mm2] dodirna povrina izmeu vratila i glavine; A = d l
d [mm] nominalni promjer steznog spoja, slika 5.13
l [mm] nosiva duina steznog spoja (obino duina glavine)
0
(statiki) koeficijent trenja steznog spoja.

Slika 5.15: Stezni spoj zupanika s vratilom a) uzduni presjek b) popreni presjek
c) diferencijalne sile na diferencijalnoj povrini
Ako je povrinski pritisak manji od ovog, sigurnost protiv klizanja e biti manja od
prije odabrane, to nije doputeno. U suprotnom, sigurnost protiv klizanja e biti
vea od
k
. Budui da je stvarna vrijednost preklopa sluajna veliina, onda su i
stvarne vrijednosti povrinskog pritiska, sile trenja, sigurnosti protiv klizanja i
naprezanja takoer sluajne veliine. Vjerojatnost da se ove veliine nau u
odreenim granicama lako se moe odrediti ako se poznaje srednja vrijednost i
varijanca preklopa. Takav, vjerojatnosni proraun steznog spoja, moe se nai u
specijalistikoj literaturi, a ovdje e se problem nemogunosti odreivanja tonih
vrijednosti sluajnih veliina odrediti na klasian nain: raunati e se uvijek samo
s jednom vrijednou preklopa, minimalnom P
min
ili maksimalnom P
max
. Pravilo je
da se uzima ona vrijednost koja e, kad se preko nje izrauna traena fizikalna
veliina, rezultirati s veom stvarnom sigurnou steznog spoja. Tako npr, ako se
za poznati dosjed kontrolira vrstoa steznog spoja, naprezanja e se

Tehniki elementi

236
raunati za P
max
, jer e tako stvarna naprezanja biti manja od raunskih, a stvarni
stupanj sigurnosti vei. Ako se rauna sigurnost protiv klizanja, sila trenja e se
raunati za P
min
, pa e tako njezina stvarna vrijednost biti vea, kao i sigurnost
protiv klizanja. Ako je potrebno odrediti dosjed, tj. preklop za traenu sigurnost
protiv klizanja, tada raunski dobivena vrijednost preklopa mora priblino
odgovarati vrijednosti P
min
odabranog dosjeda. Tada e stvarna sigurnost
protiv klizanja biti vea, jer e stvarni preklop biti vei od potrebnog. Pri proraunu
potrebne sile utiskivanja kod mehanike (uzdune) montae, uzima se P
max
.
Kod steznih spojeva koji brzo rotiraju potrebno je uzeti u obzir i utjecaj
entrifugalne sile koja kod veeg broja okretaja vodi k smanjenju povrinskog
pritiska. U praksi, proraun steznog spoja najee tee tako da se za poznata
vanjska optereenja (T, F
a
) trai odgovarajui vrsti dosjed (P
min
i P
max
), kojim e
se na dodirnim povrinama izmeu vratila i glavine postii potreban povrinski
pritisak p
min
, odnosno sila trenja F
tr
za prijenos eljenih optereenja. U tom sluaju,
nakon to se prema izrazu 5.23 izrauna potrebna sila trenja F
tr
, prema izrazu 5.24
potrebni minimalni pritisak p
min
, potrebna vrijednost P
min,st
minimalnog preklopa
rauna se iz izraza 5.19:

Za izbor dosjeda prema tabeli 5.8, potrebno je ovoj vrijednosti dodati vrijednost
zaglaivanja P. Ako su u steznom spoju na glavini predviena rebra za ojaavanje
(slika 5.16), ona koe elastinu deformaciju u radijalnom smjeru. Spomenuti
utjecaj uzima se u obzir tako da se modul elastinosti glavine ojaane s rebrima,
povea za 30%. Ako je glavina nazubljena, tada se za vanjski promjer glavine mora
uzeti promjer jezgre (npr. prilikom montae zupanika sa steznim spojem vanjski
promjer glavine jednak je promjeru kruga preko korijena kruga zupanika).
U proraunu steznog spoja potrebno je odrediti i potrebne parametre montae. U
sluaju mehanike montae (slika 5.12a) potrebna sila utiskivanja iznosi:

F
m
[N] potrebna sila utiskivanja kod mehanike montae steznog spoja
p
max
[N/mm2] najvei povrinski pritisak izmeu vratila i glavine
D [mm] nominalni promjer steznog spoja; slika 5.13
l [mm] nosiva duina (obino duina glavine)
kinetiki koeficijent trenja, tabela 1.5, 0,15 do 0,2.


Tehniki elementi

237

Rastavljivi stezni spojevi
Rastavljivi stezni spojevi prenose okretni moment s vratila na glavinu ili obratno
trenjem, tj.pomou naponske veze. Zbog toga se praktiki neogranien broj puta
mogu rastaviti i ponovno sastaviti. Najpoznatiji je stezni spoj s koninim dosjedom.
Od elastinih elemenata koji se umeu izmeu vratila i glavine da bi se jelovanjem
aksijalne sile stvorio na njihovim obodima radijalni pritisak, najee se
upotrebljavaju stezni prstenovi, stezni uloci, naponske ploe I Spieth ahure.
Stezni spoj s koninim dosjedom
Konini dosjed prenosi okretni moment silom trenja izmeu konino oblikovanog
zavretka vratila i glavine. Pri tome se potrebna radijalna sila, odnosno povrinski
pritisak, stvara preko aksijalne sile prednapona Fv pritezanjem vijka, prema slici
5.17a. Prednost koninog dosjeda je u tome to dobro centrira glavinu na vratilo,
pa se moe koristiti za vee brzine vrtnje. Koninom dosjedu se, prvenstveno kod
dinamikih optereenja, dodaje i odgovarajue pero kao dodatno osiguranje protiv
klizanja, slika 5.17b. Kod manjih kutova konusa (/2 < , gdje je kut) konini
dosjed je samokoan, to znai da spoj ostaje vrst i nakon prestanka djelovanja
sile Fv, pa se mora rastaviti silom. U koninom dosjedu vratilo i provrt u glavini na
mjestu spoja imaju oblik konusa, koji je definiran omjerom:

D [mm] vei promjer konusa, slika 5.17
d [mm] manji promjer konusa, slika 5.17
L [mm] duina konusa, slika 5.17
[] kut konusa, slika 5.17
U opem strojarstvu, za privrivanje zupanika, remenica, spojki i drugih strojnih
elemenata, najvie se upotrebljava konus 1:10, a za drae alata koriste se Metriki
konus 1:20 i Morseov konus 1:19,212 do 1:20,02.


Tehniki elementi

238
Slika 5.17: Konini dosjed a) bez pera b) sa perom
Slika 5.17 prikazuje odnose sila u koninom dosjedu. Zbog pojednostavljenja
pretpostavlja se da sile djeluju na srednjem promjeru Dsr. Kao posljedica
pritezanja matice, javlja se prednaponska sila Fv koja nabiva glavinu na vratilo,
stvarajui na dodirnim povrinama povrinski pritisak p, odnosno normalnu silu
FN = pAN (slika 5.18a). U ravnini dodirnih ploha djeluje sila trenja Ftr =FN
0.

Sile FN i Ftr mogu se sastaviti u rezultantu F (slika 5.18a), koja se rastavlja na
radijalnu komponentu Fr i aksijalnu komponentu (slika 5.18b). Zbog ravnotee
sila, ta aksijalna komponenta mora biti jednaka prednaponskoj sili Fv. Uzimajui u
obzir izraze (slika 5.18a) i (Slika
5.18b), iz izraza (5.1) slijedi
izraz za nastalu sila trenja:

0
koeficijent trenja na dodirnim povrinama
F
r
[N] radijalna sila zbog pritiska
kut trenja; = arctan
0
.
0
koeficijent trenja;
0
0,1 ( 6) za suhe i glatke povrine.

a) b)

Slika 5.18: Odnosi sila u koninom dosjedu a) normalna sila FN i sila trenja Ftr
b) radijalna sila Fr i sila prednapona Fv


Tehniki elementi

239
Da ne bi dolo do proklizavanja steznih povrina, sila trenja mora biti vea od
rezultante djelujuih aktivnih sila koje stezni spoj prenosi, tj.

k stepen sigurnosti protiv klizanja
F
0
[N] obodna sila
F
a
[N] aksijalna sila koja se prenosi
k,potr
potrebni stupanj sigurnosti protiv klizanja;
k,pot
r= 1,3.
Ukoliko se ne prenosi aksijalna sila,
k
je (za sve vrste steznih spojeva) jednak:

T
tr
[Nmm] moment trenja na dodirnoj povrini; T
tr
= F
tr
D
sr
/2
T [Nmm] okretni moment koji se prenosi; T = F
o
D
sr
/2.
D
sr
[mm] srednji promjer steznog spoja; D
sr
= (D+d)/2.
D [mm] vei promjer konusa, slika 5.17
d [mm] manji promjer konusa, slika 5.17.
U fazi konstruiranja steznog spoja potrebno je odrediti prednaponsku silu vijka
potrebnu za siguran prijenos optereenja. Iz gornjih izraza slijedi:

Za F
a
= 0 slijedi:

Ovolika sila prednapona dobije se pritezanjem matice momentom kljua, koji se
izrauna prema izrazu (6.21). Normalna sila F
N
, kao posljedica djelovanja aksijalne
sile F
v
, uzrokuje povrinski pritisak p=F
N
/A
N
F
r
/A
sr
, kojega je potrebno
kontrolirati:

Fv [N] prednaponska sila montae koninog dosjeda, izraz (5.31)
pdop [N/mm2] doputeni povrinski pritisak, izraz (5.2).

Stezni spoj pomou steznih prstenova

Tehniki elementi

240
Par steznih prstenova kao elastini vezni element glavine i vratila, sastavljen je od
unutranjeg ili vanjskog koninog prstena od poboljanog elika koji se umee u
odgovarajui otvor izmeu
vratila i glavine, slika 5.19. Ako na prstene djeluje dovoljno velika aksijalna sila
Fa, na dodirnim povrinama izmeu vratila i unutarnjeg prstena, te izmeu glavine
i vanjskog prstena, stvara se povrinski pritisak p koji uzrokuje potrebnu silu trenja
za prijenos vrtnje. Potrebna aksijalna sila F
a
obino se postie s jednim (slika
5.19a) ili vie (slika 5.19b) vijaka za pritezanje. Zbog velikog polukuta konusa (/2
= 1642') ovakav spoj nije samokoan, pa se nakon prestanka djelovanja aksijalne
sile F
a
lako moe rastaviti.

Slika 5.19: Primjeri veza glavine i vratila sa steznim prstenima
a) s jednim priteznim vijkom i jednim parom prstenova b) s vie priteznih
vijaka i etiri para prstenova

Na slici 5.20 prikazani su odnosi sila na kosini, tj. na dodirnim povrinama steznih
prstenova. Iz poligona sila na vanjskom i unutranjem prstenu, oito je:

F
a1
[N] aksijalna sila na prvom paru steznih prstenova
F
tr,o
[N] sila trenja izmeu unutranjeg prstena i vratila, za prvi par prstenova
F
r1
[N] radijalna sila na prvom paru steznih prstenova
kut konusa steznih prstenova
kut trenja; = arctan
0

0
koeficijent trenja.
Uz F
tr,o
F
tr,g
, takoer slijedi:

F
a2
[N] aksijalna sila na prvom paru steznih prstenova
F
tr1
[N] sila trenja za prvi par steznih prstenova

Tehniki elementi

241
pa je, uz F
tr1
=
0
F
r1
, lako izraunati silu trenja na prvom paru steznih prstenova,
stvorenom aksijalnom silom F
a1
jednakoj sumi aksijalnih sila svih vijaka. Dakle:

Za svaki idui par steznih prstenova prikazani odnosi sila ostaju isti, ali je, u skladu
s izrazom (5.33), aksijalna sila manja od prethodne za dvije sile trenja. Dakle, za
drugi par steznih prstenova vrijedi:

Ova relacija vrijedi i za svaki idui par steznih prstenova, samo to se redni broj u
indeksu oznake za silu poveava za jedan. Pri tome je potrebno napomenuti da
obodna (ili svaka druga) sila trenja stvorena istim povrinskim pritiskom, tj. istom
radijalnom silom, ima istu vrijednost kao ova, aksijalna sila trenja, a smjer suprotan
rezultanti obodne F
o
i aksijalne sile F
A
koje se prenose. Usporedbom izraza (5.32) i
(5.33) dolazi se do omjera

koji pokazuje da mo noenja svakog idueg para steznih prstenova opada po
geometrijskom nizu. Vrijedi i


Tehniki elementi

242

Slika 5.20: Sile na prvom paru steznih prstenova a) sile na dodirnim povrinama
b) poligon sila na vanjskom prstenu
c) poligon sila na unutranjem prstenu

Ukupna sila trenja F
tr
za n pari steznih prstenova jednaka je zbroju sila trenja svih
parova prstenova, tj. sumi lanova geometrijskog niza, kojemu je q kvocijent:

Slian izraz vrijedi i za ukupni moment trenja T
tr
, ako je F
A
= 0.
No, kako je vrijednost omjera q za /2 = 1642' i za
0
= 0,15 prema izrazu (5.30)
jednaka q = 0,5, proizlazi da je sposobnost noenja svakog para steznih prstenova
otprilike upola manja od prethodnog para, slika 5.21. Tako bi npr. peti par nosio
svega oko tri posto ukupne sile (ili momenta), to je neisplativo. Zato se nikada ne
ugrauje vie od etiri para steznih prstenova.


Tehniki elementi

243

Slika 5.21: Raspodjela povrinskog pritiska na pojedine vezne elemente

Sigurnost protiv klizanja je dakle:

F
r
[N] aktivna radijalna sila koja se prenosi
F
A
[N] aktivna aksijalna sila koja se prenosi
Stezni prstenovi se ugrauju s labavim dosjedom kako izmeu vanjskog prstena i
glavine, tako I izmeu unutranjeg prstena i vratila. Za uklanjanje ove inicijalne
zranosti potrebno je stezne prstenove opteretiti poetnom aksijalnom silom F0.
Tek poveanjem aksijalne sile na vrijednost
prednaponske sile F
pr
=F
0
+F
v
postie se na dodirnim povrinama eljeni povrinski
pritisak p za prijenos vrtnje.
Pri odreivanju dimenzija steznih prstenova odluujui je povrinski pritisak p
1

izmeu vanjskog prstena prvog para prstenova i glavine, koji mora biti u
doputenim granicama:


Tehniki elementi

244

3.6. SPOJNICE

Spojnice su mainski sklopovi kojima se omoguuje spajanje dva vratila i time
omoguuje prenos obrtnog kreatanja sa jednog na drugo vratilo.
Cilj spajanja vratila je da se prenos snage odnosno momenta sa jednog sklopa
prenese na drugi skliop ili postrojenje.
Zadatak spojnice je pored spajanja i razdvajanje prenosa momenta sa jednog
dijela maine na drugi to je sluaj kod vozila ili kada se neka vratila ne
upotrebljavaju u odreenom vremeu na nekoj radnoj maini.
Pored ovog zadatka spojnicama se reavaju i odreeni dopunski zadaci.
- priguenje udarnih optereenja i mogunost postepenog poveanja obrtnog
momenta
- eliminacija kritinih brojeva okretaja u opsegu radne brzine
- ispravljaju se netanosti i nepravilnosti u radu vratila uzrokovanih
montaom i sl.
- Osiguranje sklopova ili pogonskog motora od preoptereenja.
Da bi u potpunosti odgovorile svojoj namjeni spojnice se najee postavljaju
iza motora i ispred radne maine (to blie osloncu vratila) slika114.

Slika 114. Spojnica u sistemu prenosa snage PM-pogonska maina, RM-radna
maina, L-leajevi.

Osnovni parametar spojnice je obrtni moment koji prenosi i ugaona brzina (broj
okretaja)
Glavne konstrukcione karakteristike spojnice su: masa, moment inercije,
gabaritne dimenzije i brlo bitna dimenzija prenikotvora za vratilo.

Tehniki elementi

245
esto se spojnice proizvaode za jednu veliinu momenta i za itavu familiju
prenika vratila. Osnovni tipovi spojnica su standardizovani.
Proraun spojnica se provodi uglavnom kod ugradnje na odgovorne maine u
ostalim sluajevima spojnice se biraju na osnovu katalokih vrijednosti
proizvoaa a prema momentu koji je jednak T=K
A
T
n
,gdje je K
A
- dinamiki
koeficijent, faktor spoljnjih uticaja, T
n
-nominalni obrtni moment spojnice.
Na veliinu faktora K
A
utie krutost spojnice ali prvenstveno neravnomjernost
rada maine tako za maine sa malim inercionim masama i pri tihom radu (K
A

=1...1,5), za maine sa srednjim inercionim masama i pri promjenljivom
optereenju (K
A
=1,5...2,0), a kod maina sa velikim i udarnim optereenjima (K
A

=2,5...3,0), pa i vee vrijednost.

Prema svojim karakteristikama u toku rada- eksploatacije spojnice mogu biti:
A) Nerazdvojive kod kojih u toku rada su vratila stalno spojena i prenos snake
je stalan, ovdje spadaju: krute, elastine i zglobne spojnice.
B) Razdvojive spojnice kod kojih u toku rada se veza moe razdvojiti bez
rasklapanja spojnice, od ovih najvie u primjeni su: kandaste, zupaste, frikcione,
i sinhro spojnice.
C) Specijalne spojnice koje su uglavnom razdvojivog tipa i pored prenosa
obrtnog momenta imaju i odreenu specifinu funkciju. Ovdje spadaju: sigurnosne,
centrifugalne, hidrodinamike, jednosmjerne i td.
Sigurnosne spojnice imaju zadatak da kod prekoraenja odreene veliine
momenta dolazi do prekida odreenog sigurnosnog elementa (vijak, ivija itd.) koji
je proraunat za tu veliinu momenta.
Centrifugalne spojnice se ukljuuju i iskljuuju tek kada centrifugalna sila
dostigne odreenu vrijednost (ugaona brzina) (automobili , motorne pile i sl).
Jednosmjerne spojnice prenose obrtni moment samo u jednom smjeru dok u
suprotnom smjeru okretanje je slobodno (pogon bicikla, valaki stanovi).
U mainstvu uopte koriste se razliiti tipovi, ovdje e mo posebnu panju
posvetiti oni spojnicama koje nalaze primjenu u transportnim sredstvima.

3.6.1. KRUTE SPOJNICE

Krutim spojnicama se ostvaruje kruta veza kod potpuno saosnih vratila i kod
istih nema pomjeranja vratila.
Pored obrtnog momenta ove spojnice mogu da prenesu i moment savijanja kao
i transverzalne i aksijalne sile. Stoga iste se postavljaju gdje moment savijanja
vratila prolazi kroz (0) ili blizu oslonaca.
aurasta spojnica (spojnica sa naglavkom) slika 115 je naj jednostavnija
kruta spojnica a sastavljena je iz aure postavljene na vratila i uvrena najee
klinovima sa nagibom.

Tehniki elementi

246
Spojnicu karakteriu mali gabariti naroito u radijalnom pravcu.
Nedostatak je komplikovana montaa jer se zahtjeva aksijalno pomjeranje
vratila odnosno prenosnika ili radnih maina a radi izbijanja klinova nemoe se
postavljati neposredno do leajeva.
Zbog relativno male krutosti na savijanje ove spojnice nemaju znaajnu
primjenu.
Koriste se za vratila od (d=10...100 mm) a uobiajene dimenzione veliine su
D=(1,5...1,8)d, a duina L=(2,5...4,0)d,
Izrauju se od .0445, .0545 ili od livenog gvoa za sluaj veih gabarita.

Slika 115. aurasta spojnica

Spojnoice sa obodima slika 116 su krute spojnice sastavljene od dva oboda
(prirubnice) koji se sa klinovima ili u presovanom sklopu spajaju sa vratilima.
Obodi se najee izrauju zasebno i meusobno se spajaju zavrtnjima koji vre
prenos obrtnog momenta.


Tehniki elementi

247

Slika 116. Spojnica sa obodima

Karakter optereenja zavisi od taga da li se koriste podeeni ili nepodeeni
zavrtnji. Ako se koriste podeeni zavrtnji onda se proraun vri prema naponu
smicanja, a u sluaju nepodeenih zavrtnjeva isti se proraunavaju prema sili
zatezanja kojom je potrebno ostvariti silu trenja na dodirnim povrinama oboda.
Centriranje spojnice se izvodi sa stepenastim elementima izraenim na spojnici
koji se uklapju jedan u drugi ili posebnim prstenom za centriranje.
Dimenzije spojnice se odreuju u zavisnosti od prenika vratila i obrtnog
momenta i iste su standardizovane. Primjenjuju se za prenike do160 mm.

3.6.2. ELASTINE SPOJNICE

Elastine spojnice spadaju u grupu prilagodljivih (kompenzirajuih) spojnica,
gdje je omoguena kompenzacija odstupanja vratila u aksijalnom i radijalnom
pravcu kao i ugaona odstupanja.
Prvenstvena namjena: elastino prenoenje momenta torzije uz kutno uvijanje
izmeu obje polovine spojke. Mogua je kompenzacija manjih odstupanja izmeu
osovina.
- spreavaju prenoenje torzionih udaraca
- pomiu kritinu brzinu okretaja i smanjuju torzione vibracije
priguivanjem.
Najvanija elastina torziona karakterisika

Energija deformacije udara u oba sluaja je jednakaili je amplituda udarnog
momenta manja.Elastine spojke obino nemaju linearne karakteristike i esto
imaju znatno unutarnje priguenje.

Tehniki elementi

248

Ova odstupanja su nastala u toku izrade , montae ili deformacija vratila.
Pored osnovnog zadatka da prenesu obrtni moment istovremeno priguuju
dinamika i udarna optereenje. Ugradnjom ovih spojnica mogu se izbjei pojave
rezonantnih oscilacija.
Elastine spojnice se sastoje od dvije poluspojke i elastinih elemenata najee
od gume slika
117gdje je dat
primjer elastine
spojnice sa
gumenim
prstenovima.


Tehniki elementi

249

Slika 117.Elastina spojnica sa gumenim prstenovima

Postoji niz vrsta elastinih spojnica koje nalaze primjenu kod transportnih
sredstava.
Spojnica sa elastinim torusom Periflex je sastavljena iz dva oboda koje
povezuje elastini gumeni ili plastini torus slika 118. Ovaj element obezbjeuje
elestini rad spojnice. Isti je najee rasjeen da bi montaa bila jednostavnija a za
obode se uvruje pomou metalnih prstenova i zavrtnja.
Za sluaj preoptereenja moe doi do proklizavanja a stepen sigurnosti protiv
proklizavanja je:
T K
T
T
T
S
A s
max
u
2
= = > 2, gdje je: T
max
-najvei obrtni moment
koji spojnica moe da prenese, T
s
-najvei obrtni moment koji se prenosi u toku
rada, K
A
-faktor spoljnjih dinamikih sila, T

-nazivni obrtni moment,T
u
-moment
trenja na jednoj dodirnoj povini oboda i elastinog torusa koji
je jednak
2 2
1
m m
D
zF
D
F T u
u u
= = gdje je:F
u
-ukupna sila trenja izmeu prstena
i elastinog torusa,D
m
-srednji prenik dodira torusa i oboda, Dm=0,5(Ds+Du), u-
koeficijent trenja za gumu po eliku u=0,35, z -broj zavrtnjeva,F
1
-sila u zavrtnju
posle pritezanja.

Slika 118.Spojnica sa elastinim torusom Periflex


Tehniki elementi

250
Elastina spojnica sa trakama Bibi se sastoji iz dva oboda koji po obimu
imaju niz zubaca specijalnog oblika slika 119. U ljebove po obodu se postavlja
elina elastina traka-opruga koja spojnici daje potrebnu elastinost.

Slika 119.Elastina spojnica sa trakom BIBI

U neoptereenom stanju opruga je pravna a kada se optereti poprima oblik
zubaca. Veoma dobro kompenzira odstupanja vratila (aksijalna, radijalna, ugaona) i
podesna je za veoma veliki opseg obrtnihmomenata (T<8500kNm,n<20000
o/min)

3.6.3. ZUPASTE SPOJNICE

Zupaste spojnice pripadaju grupi ukljuno iskljunih spojnica i iste mogu da
kompenziraju odstupanja kako linijska tako i ugaona.
Prednosti su im to imaju pouzdan prenosni odnos veih obrtnih
momenata(700...10
6
Nm) pri relativno malim gabaritima, koriste se za velike
brojeve obrtaja vratila, za prenike vratila od (40..560 ) mm,
Najea primjena im je kod mjenjakih prenosnika kod vozila, dimenzione
veliine i osnovne karakteristike su im propisane standardima.
Postoje razliite konstrukcije ovih spojnica a princiojelna ema je data na
slici120 gdje se spojnica sastoji iz dvije polutke sa unutranjim i spoljnjim
zupanjem. Jedna od polutki se aksijalno kree po uzdunom klinu dok je druga
polutka slobodna i tek sprezanjem prenosi obrtni moment.

Tehniki elementi

251
Spojnica se ukljuuje odnosno iskljuuje samo u stanju mirovanja ili kada su
ugaone brzine iste.

Slika 120. ema zupaste spojnice

3.6.4. ZGLOBNE SPOJNICE

Zglobne ili zglavkaste spojnice prenose obrtni moment izmeu vratila ije su
ose pod uglom i koji se utoku rada moe mijenjati. Osnovna primjena im je kod
transportnih maina odnosno vozila.
Najpoznatija zglobna spojnica je kardan-hukov zglob slika 121 koji se sastoji
od dvaju viljuki (1,2)Koje su vezane za vratila I i II a meusobno zaokrenute za
ugao od 90.
U viljukama se nalaze najee igliasta leita (3) ili klizna i koja se spreu
rukavci krstastog elementa (5).
Pri obrtanju rukavci osciluju u leitima viljuki a ose teoretski mogu da
zaklapaju ugao do 45 iako je na primjerima konstrukcija koje se koriste taj ugao
5...30.
Pri konstantnim veliinama (e
1
,T
1
) trenutni prenosni odnos nije konstantan
odnosno ugaona brzina i obrtni moment (e
2
,T
2
) su promjenljivi.
Ovo je osnovni nedostatak kardan hukove spojnice koji je izraeniji kada je
ugao izmeu vratila vei.
Trenutni prenosni odnos jednak je
o
m o
e
e
cos
cos sin
u
1
2 2
2
1
1
= = , gdje je:
o-ugao izmeu osa vratila, m
1
-promjenljivi ugao koji zaklapaju viljuke jednak
uglu zaokretanja pogonskog vratila.

Tehniki elementi

252
Dakle odnos ugaonih brzina zavisi od uglova o i m
1
od kojih je prvi konstantan
a drugi promjenljiv.
Ekstremne vrijednosti prenosnog odnosa ili obrtnih momenata su:
o e
e
e
e
cos T
T
u
min min
max
max
1
2
1
2
1
2
1
= = = = za vrijednosti o=t/2 i
m
1
=3t/2 .
o
e
e
e
e
cos
T
T
u
max max
min
min
= = = =
2
1
2
1
2
1
za vrijednosti o=0 i m
1
= t.

Slika 121. Kardan-hukova zglobna spojnica
Koeficijent neravnomjernosti prenosnog odnosa
o o e e
e
sin tg
v
min max
1
2 2
1
= =
Kod malih uglova o koeficijent neravnomjernosti je v ~ 1/o
2
, gdje je o-ugao
izmeu osa vratila u radu. Tako ako je ugao izmeu osa
o =30, U
max
= 1,155 , U
min
= 0,866 a v =1,91 .
Pri stalnoj brzini pogonskog vratila e
1
ugaona brzina gonjenog vratila e
2
je je
data izrazom
1
2 2 1 2
1 m o
o
e e
cos sin
cos
=

Tehniki elementi

253
Ugaona brzina gonjenog vratila se mijenja po harmonijskom zakonu u funkciji
ugla m
1
, slika 122, pri emu za jedan pun okretaj pogonskog vratila

ugaona brzina gonjenog vratila e
2
ima dva maksimuma i dva minimuma. ije
su vrijednosti jednake o e e
o
e
e cos ,
cos
min max 1 2
1
2
= = .

Stepen nejednakosti prijenosa:

Slika 122. Funkcija promjene ugaone brzine gonjenog vratila kod
kardan-hukove spojnice

Prenosnici sa ovakvim neravnomjernim okretanjem nazivaju se asinhroni ili
homokinetiki prenosnici. Zbog neravnomjernog rada su izloeni velikim
dinamikim optereenjima.
Sinhronizacija obrtnog kretanja se moe postii ugradnjom dvije zglobne
spojnice sa meuvratilom, tako da druga spojnica kompenzira neravnomjernosti u
okretanju koja izaziva prva. oVakav prenosnik se naziva kardanovo vratilo i ima
iroku primjenu kod motornih vozila.
Da bi se ostvarila sinhronizacija potrebno je ispuniti dva uslova slika123:
a) Ose pogonskog i gonjenog vratila treba da zaklapaju jednake uglove sa
meuvratilom odnosno ta dva vratila moraju biti paralelna.
b) Viljuke na krajevima vratila moraju biti postavljene u jednoj ravni.


Tehniki elementi

254

Slika 123. Kardansko vratilo a)ematski prikaz, b)primjena na Automobilu
(1-mjenja,2-kardanski zglob, 3-teleskopsko vratilo,
4-kardansko vratilo, 5-glavni prenosnik

3.6.5. FRIKCIONE SPOJNICE
Frikcione spojnice slue za povremeno ukljuivanje u rad radne (gonjene)
maine pri neprekidnom radu pogonske maine. Kod ukapanja (pokretanja) dolazi
do klizanja pri emu se gubi snaga
koja se pretvara u toplinu, a manifestira kao vee ili
manje troenje ploha.

U normalnom pogonu brzine se moraju izjednaiti i spojke rade bez klizanja.Vrlo
sline po konstrukciji (a esto identine) su frikcione konice.

Rad frikcionih spojnica je zasnovan je trenju izmeu frikcionih povrina od
kojih je jedna spojena sa pogonskim vratilom a druga sa gonjenim vratilom.
U procesu ukljuivanja brzina gonjenog vratila se postepeno poveava iz
proklizavanje frikcionih elemenata sve dok se ne izjednae.
Veliina sile trenja se regulie sa odgovarajuom silom koja djeluje na
frikcione povrine.
Ove spojnice se odlikuju laganim ukljuivanjem i iskljuivanjem pri bilo kojoj
brzini sa laganim proklizavanjem.
Dinamika optereenja i buka kod frikcionih spojnica su svedeni na minimum
to im daje primjenu kod transportnih sredstava.

Tehniki elementi

255
Frikcione spojnice su sastavljene iz tri cjeline: spregnutih frikcionih povrina,
ureaja kojim se prenosi obrtni moment, i mehanizma za ukljuivanje i
iskljuivanje.
Kod prorauna neophodno je poznavati veliinu obrtnog momenta, maksimalni
povrinski pritisak, kao i koliinu apsorbovane energije (koliinu odvedene
toplote).
Nedostatak frikcionih spojnica je odvoenje osloboene koliine toplpte.
Prema obliku tarnih povrina ove spojnice mogu biti sa: ravnim , koninim i
cilindrinim povrinama.
Prema nainu ukljuivanja odnosno iskljuivanja mogu da budu : mehanike,
hidrauline, pneumatske i elektrine.
Frikcione povrine su izliene jakom habanju pa se stoga izrauju od
specijalnih frikcionih materijala koji imaju velik koeficijent trenja a istovremeno
otpornost na habanje (azbestna vlakna, metalo keramika, vjetaka smola i sl.)
Spojnica sa ravnim frikcionim povrinama (diskosna) koja je esto u primjeni
je sastavljena od jednog ili vie pari lamela (diskova).
Diskosna spojnica sa stalno ukljuenom lamelom se primjenjuje kod motornih
vozila slika 124. Pritiskom na pedalu posredstvom polunog mehanizma potisna
ploa se odvaja od od lamele odnosno spojnica se iskljuuje ime se prekida prenos
obrtnog momenta sa pogonskog na gonjeno vratilo.
Da bi se obezbjedio prenos obrtnog kretanja, moment trenja na spojnim
povrinama(T
u
) mora biti vei od obrtnog momenta (T). T
u
>T, T
u
=vT,pri emu je
stepen sigurnosti v=1,3...1,5.
Moment trenja se moe poveati sprezanjem vie pari frikcionih povrina
(lamela).
Sila trenja kod frikcionih ravnih spojnica jednaka je F
u
= uF
a
=T
u
/(D
sr
/2) gdje
je: u- koeficijent trenja izmeu frikcionih povrina tabela 27, D
sr
-srednji prenik
frikcionih povrina (prstena) jednak D
sr
=2(D
3
-d
3
)/3(D
2
-d
2
) gdje je D-najvei i d-
najmanji prenik frikcione povrine (krunog prstena).
Aksijalna sila pritiska:
F
a
=2T
u
/u D
sr
=2vP/u D
sr
e= 60vP/t u D
sr
n=3vP(D
2
- d
2
)/ u e(D
3
-d
3
)
Gdje je P-snaga koju spojnica treba da prenese, e, n -ugaona brzina, odnosno
broj okretajalamele pri ustaljenom radu.
Povrinski pritisak na na frikcionim povrinama je:
p=F
a
/A=4F
a
/t(D
2
-d
2
)sp
d
, pri emu povrinski pritisak zavisi od vrste
spregnutih materijala tabela27.

Tehniki elementi

256

Slika 124.Spojnica sa ravnim frikcionim povrinama (diskosna): 1)-motor,
2)vratilo motora, 3)-aksijalno pomjerliv disk, 4)-disk sa ferodama,
5)-pedala, 6)-opruga, 7)-glavno vrtilo mjenjaa, 8)-ferode.
Kod ukljuenja spojnice u periodu neustaljenog kretanja- klizanja spojnice, sve
dok se brzine ne ujednae sva kinetika energije se troi na toplotne gubitke koji u
sluajevima loeg odvoenja moe da umanji radne sposobnosti spojnice.
Kinetika energija koja se apsorbuje u spojnicama je jednaka:
t T E
k
2
e
= , gdje je: T- moment potreban za ubrzanje obrtnih masa, e/2-
srednja ugaona brzina pri neustaljenom kretanju, t-vrijeme ukljuenja spojnice.
Moment T potreban za ubrzanje zavisi od momenta inercije J i ugaonog
ubrzanja obrtnih masa c , T=J c =
t
n
J
t
J
30
t e
= , odakle je kinetika energija
2
2
e
J E
k
= ,
Koliina toplote koja se oslobaa pri svakom ukljuenju spojnice je:
Q=E
k
=m
f
c(T
2
-T
1
), gdje je: m
f
- masa frikcionih elemenata, c-specifini toplotni
kapacitet (specifina toplota) koji je za elik i liveno gvoe priblino c=154 J/(kg
K), T1,T2-temperature frikcionih elemenata na kraju i na poetku neustaljenog
kretanja.

Tehniki elementi

257
Iz prethodnog izraza dobija se temperatura frikcionih elemenata na kraju
neustaljenog kretanja.
1
2
1 2
2
T
c m
J
T
c m
E
T
f f
k
+ = + =
e

Dinamiki procesi prilikom ukljuivanja frikcione spojnice
Moment trenja tarnih povrina djeluje na pokretne dijelove radnog stroja kao
moment ubrzanja, a na okretna dijelove pogonskog stroja kao moment usporenja.

gdje su:
- T
P
, T
R
- okretni momenti pogonskog i radnog stroja
- T
tr
- moment trenja
- J
1
, J
2
- momenti inercije (reducirani) pogonskih i gonjenih pokretnih
dijelova
-
1
,
2
- kutne brzine pogonskog i radnog stroja
Integracijom gornjih izraza dobije se:

- za pogonsku mainu

- za gonjeni stroj

Onosno za pogonski

za konjeni

Da bi se rijeili ovi integrali potrebno je poznavati funkcionalnu zavisnost
T
tr
= T
tr
( ), T
P
= T
P
( ) i T
R
= T
R
( ).
Za moment trenja tarne spojke moe se raunati priblino s T
tr
= const. ili sa
srednjomvrijednou


Tehniki elementi

258

Zavisnost okretnog momenta pogonskog i radnog stroja zavisi o vrsti stroja:

1- sinhroni EM
2- asinhroni EM
3- istosmjerni poredni EM
4- kompaudni EM
5- istosmjerni serijski uzbueni
EM
6- diesel motor
7- parna turbina

Slika Zavisnost okretnog momenta pogonske i radne maine o vrsti maine

Slika Zavisnost obrtnog momenta kod nekih radnih maina:
1) dizalini mehanizmi, transportni ureaji s konstantnim teretom, valjaoniki
strojevi 2)motalica za papir 3) centrifugalne pumpe i kompresori, ventilatori i
propeleri 4) mehanizmikonstantne snage: strojevi za obradu metala, ljutilice,
kalanderi i sl.


Tehniki elementi

259


Tehniki elementi

260

Kod estih iskljuenja i ukljuenja elementi spojnice posle jednog ukljuenja
nemogu se potpuno ohladiti to prouzrokuje njihovo intenzivno zagrijevanje. Tda
je proces zagrijavanja i odvoenja toplote sloeniji.
Kod frikcionih koninih spojnica radne povrine su konine. Kod pogonskog
elementa unutranji konus akod gonjenog spoljnji slika 125.

Tehniki elementi

261
Za obezbjeenje sile frikcije kojom se prenosi obrtni moment potrebna je
znatno manja aksijalna sila ali zbog zbog zahtjeva preciznosti centriranja koninih
elemenata ove spojnice se rjee koriste.

Slika 125 Frikciona konina spojnica: a) ema spojnice, b)poligon sila


Tehniki elementi

262
Sila trenja je jednaka
sr sr sr
n
nD
P
D
P
/ D
T
F F
t
v
e
v
u
u
u
60 2
2
= = = = ,
Aksijalna sila pritiska F
a
=F
n
sino +uF
n
coso, gdje je o-polovina ugla konusa
koja iznosi 8...15 i zavisi od materijala frikcionih povrina.
Iz prethodne formule izraunava se normalna sila F
n
za zadatu vrijednost
aksijalne sile F
a
. F
n
=F
a
/(sino + ucoso ). Za sluaj da je o =t /2, (sluaj ravnih
obloga) imamo da je F
a
=F
n
/u ,
Potrebna radna irina dodirnih povrina moe se odrediti iz uslova dozvoljenog
povrinskog pritiska, b=F
n
/tD
sr
p
d

3.6.6. HIDRODINAMIKE SPOJNICE

Hidrodinamike spojnice (turbo spojnice) pripadaju grupi speijalnih spojnica
i primjenjuju se kod velikog broje maina posebno kod sistema prenosa snage kod
motornih vozila slika 126.
Odlikuje se specifinim principom rada u odnosu na ostale, naime prenos snage
se ostvaruje posredstvom fluida najee ulja pa je veza pogonskog i gonjenog
vratila veoma elastina.
Prednosti ove spojnice u odnosu na ostale je:
- meki prenos opbrtnog maomenta,
- velika mogunost regulacije izlazne brzine i momenta,
- priguenje udara i vibracija,
- pouzdan rad,
- automatsko odvajanje pogonskog i radnog dijela maine pri malim ugaonim
brzinama.
Ova posljednja karakteristika jeznaajna kod vozila jer pri estim
zaustavljnjima nije potrebno iskljuivati motor od transmisije. Posebno je
pogodna primjena kod vozila gradskg saobraaja gdje voza na 100 km iskljui
frikcionu spojnicu i do 2000 puta.

Tehniki elementi

263

Slika 126. Hidrodinamika spojnica sa sa planetarnim dvosmjernim
mjenjaem namijenjna za viljukare, tretna i inska vozola.
Ovakva konstrukcija obezbjeuje minimalna udarna optereenja ,
zatitu komponenata i elemanata transmisije kao i beztrzajno
ukljuivanje
Rad hidrodinamike spojnice je uvijek praen proklizavanjem odnosno
razlikom vrijednosti ugaonih brzina pogonskog (e
1
) i gonjenog (e
2
) vratila.
Kod velikih proklizavanja veoma je mali stepen korisnosti to predstavlja
osnovne nedostatke, ovo proklizavanje je najvee na poetku rada te je tada i
stepen iskorienja najmanji to je nepovoljno u sitemu rada vozila. Ovaj
nedostatak se otklanja regulacijom obrtnog momenta.
Hidrodinamika spojnica nikada potpuno ne odvaja i pri praznom hodu se
prenosi neki manji obrtni moment to je nepovoljno za sluaj ukljuenja menjakog
prenosnika kod vozila. Ovo se neutralie ili ugradnjom dodatne frikcione spojnice
ili ugradnjom specijalnog planetarnog prenosnika.

Tehniki elementi

264
Hidrodinamika spojnica se sastoji od dva osnovna podsklopa: pumpnog kola i
turbinskog kola smjeteni u istom kuitu slika 127. koje je ispunjeno radnim
fluidom (uljem)
Slika 127. ematski prikaz hidrodinamike spojnice b) pumpno i turbinsko
kolo

Pumpno kolo je u direktnoj vezi sa pogonskim vratilom a turbinsko sa
gonjenim vratilom.
Pumpno kolo predaje kinetiku energiju radnom fluidu ubrzavajui ga pod
dejstvom centrifugalne sile od unutranjeg prema spoljanjem dijelu pumpnog
kola.Ova kinetika energija se u turbinskom kolu pretvara u obrtno kretanje turbine
odnosno gonjenog vratila pri emu se fluid usporava.
Ovim dolazi do proklizavanja (1...3)% tj. ugaona brzina turbinskog kola je
manja od ugaone brzine pumpnog kola odnosno centrifugalna sila u radnom fluidu
u pumpnom kolu je vea od reaktivne sile fluida u turbinskom kolu.
Proklizavanje hidrodinamike spojnice je uslov njenog rada. Jednake brzine
pumpnog i turbinskog kola su u sluaju kada nema prenosa obrtog momenta.
Prenos snage je bez posrednika te su obrtni momenti na pumpnom i turbinskom
kolu isti odnosno T
p
=T
t
.
Stepen iskorienja hidrodinamike spojnice
je:
p
t
p
t
p p
t t
p
t
n
n
T
T
P
P
= = = =
e
e
e
e
n

Tehniki elementi

265
, gdje je P
t
-snaga na turbinskom kolu, P
p
-snaga na pumpnom kolu, e
t
-
ugaona brzina turbinskog kola, e
p
-ugaona brzina pumpnog kola.
Stepen proklizavanja (s) jednak je
p
t
p
t p
s
e
e
e
e e
1 = = , odakle je n=1-s,
Stepen iskorienja hidrodinamike spojnice je u direktnoj vezi sa odnosom
ugaonih brzina turbinskog i pumpnog kola odnosno od proklizavanja spojnice.
Tako za stepen proklizavanja s=0,02 (2%) stepen korisnosti spojnice je 0,98.
Obrtni moment koji spojnica moe da prenese zavisi od vrste fluida i reima
strujanja fluida ukljuujui i otpore koji nastaju, ugaone brzine i gabarita spojnice,
T=T
p
=T
t
=
mh
pe
p
2
D
5
, gdje je: p-gustina fluida, e
p
-ugaona brzina
pumpnog kola, D-maksimalni prenik kruga cirkulacije fluida u pumpnom kolu
spojnice,
mh
-koeficijent hidraulikog momenta odnosno obrtni moment koji
prenosi radni fluid pumpnog kola pri D=1m, e=1rad/s, p=1kg/m
3
. Ovaj
koeficijent zavisi od konstrukcije hidrauline spojnice i njenog proklizavanja, a
odreuje se eksperimentalno i daje se kao bezdimenzionalna karakteristika.
U toku rada hidrodinamike spojnice dolazi do zagrijavanja srazmjerno
proklizavanju.
Jedna od prednosti hidrodinamike spojnice je i mogunost regulacije obrtnog
momenta, promjenom ulazne ugaone brzine pumpnog kola ili promjenom koliine
fluida u spojnici. Karakteristike ovih spojnica su date standardima.

4. LEAJI I LEITA

4.1. LEAJI

Leaji i leita su elementi na koje se oslonjaju vratila i osovine ime se
omoguava njihovo slobodno okretanje. Na ovaj nain se prenosi sila sa osovine na
leite a dalje na konstrukciju

Tehniki elementi

266
Poto su vratila a i osovine uglavnom obrtni elementi to se u osloncima javlja
trenje koje moe da bude kao trenje klizanja ili trenje kotreljanja.
Kod trenja klizanja rukavac je u neposrednom kontaktu sa posteljicom leaja
dok je kod trenja kotrljanja izmeu pokretnog i nepokretnog elementa postavljeno
niz kotrljajnih elemenata.
Kotrljajni leaji (leaji) se u mainogradni i uopte vie koriste od kliznih
leita. Osnovni parametri (tip, dimenzije, nosivost) su standardizovani i daju se u
katalozima proizvoaa (SKF-vedska, FAG-Njemaka, RHP-Engleska, IKL-
Beograd, FKL-Temerin i drigi) to omoguava njhov izbor i zamjenjivost u toku
eksploatacije.
Kotrljajni leajevi u odnosu na klizne imaju niz svojih prednosti:
- mimaju malen koeficijent trenja,
- Otpori u poetku rada su neznatno vei nego u toku eksploatacije,
- Kompaktne su konstrukcije i male irineto omoguava laku ugradnju,
- Jednostavno se odravaju, i troe malo maziva,
- U sluaju otkaza lako se zamjenjuju poto su standardizovani itd.

Osnovni nedostatak kotrljajnih leajeva je i velikim kontaktnim naponima usled
male povrine dodira radnih elemenata, to trai veliku krutost, imaju odreenu
bunost, vijektrajanja je odreen, postoje odreeni problemi kod montae, osjetljivi
na udarna optereenja itd.
U zavisnosti od pravca i smjera sila koje djeluju na rukavac vratila leaji se
dijele na:
- radijalne kod kojih sila djeluje okomito na podunu osu rukavaca,
- aksijalne leaje kod kojih sila djeluje du ose
- radijalno aksijalne kod kojih su prisutne i jedne i druge sile.

Osnovni elementi leajeva su dijelovi prikazani na slici 128 : unutranji prsten
(1) koji je uvren za vratilo, spoljnji prsten (2) koji je obino nepokretan i
uvren za kuite, (3) kotrljajna tijela tijela, postavljena u kavez(4).
Zadatak draa (kaveza) je da opbezbjeuje pravilno kotrljanje i jednako
rastojanje


Tehniki elementi

267

Slika 8.18: Kavez za voenje valjnih tijela a) limeni kavez za kuglice
b) masivni kavez za valjke

Kotrljajna tijela se kotrljaju po svojim stazama koje mogu biti na prstenima ili
kolutima.
Kada su staze kotrljanja na prstenima radi se o radijalnim ili radijalno
aksijalnim leajima.
U sluaju koluta staze su na bonim ravnim povrinama kod aksijalnih
leajeva.
Kotrljajna tijela mogu da budu razliitog oblika: sferina,(kuglina), konina sa
pravim izvodnicama i lunim izvodnicama i valjiasta, bavasta,spiralna i igliasta.
Slika 128: Konstrukcija leaja:a)prstenasti radijalni, b)kolutni aksijalni,
c) kotrljajana tijela

Prema tipu kotrljajna leita se dijele na: Kugline, valjaste, bavaste i
igliaste slika 129, osim toga mogu biti postavljena u jedan i vie redova pa se
dijele na jdnoredne i dvoredne leajeve

Tehniki elementi

268

Slika 129. Osnovni tipovi leajeva u zavisnosti od kotrljajnih tijela: a)kuglini,
b)valjasti, c)konini, d)bavasti, e)igliasti leaj

Izbor leaja je diktiran njegovom primjenom odnosno eksploatacionim
karakteristikama. U narednim tabelama 30 i 31 dati su pregledi leajeva koji su
ee u primjeni sa izgledom i karakteristikama primjene.


Tehniki elementi

269
Tabela 30. Leita sa kuglicama


Tehniki elementi

270
Tabela 31. Leita sa valjcima

Tehniki elementi

271
Leaji su standardni sklopovi i standardima je propisan nain njihovog
oznaavanja. Oznaka leaja je sastavljena od osnovne oznake koja se u cjelosti
navodi u tehnikoj dokumentaciji kod narudbe i dopunske oznake koja se navodi
prema potrebi.
Osnovna oznaka valjnih leajeva je sastavljena prema DIN 623 od odgovarajue
kombinacije brojeva i slova, kao to to prikazuje slika 8.22.

Slika 8.22: Osnovna oznaka valjnih leajeva prema DIN 623
Prvi broj ili slovo u osnovnoj oznaci predstavlja vrstu leaja, koja moe biti:
0 dvoredni kuglini leaj s kosim dodirom
1 samopodesivi kuglini leaj
2 radijalni i aksijalni bavasti leajevi
3 konini leajevi
4 jednostavni dvoredni kuglini leajevi

Tehniki elementi

272
5 aksijalni kuglini leajevi
6 jednostavni jednoredni kuglini leajevi
7 jednoredni kuglini leajevi s kosim dodirom
8 aksijalni valjkasti leajevi
N jednoredni valjkasti leajevi (s obzirom na izvedbu moe i NJ, NU, NUP, itd.)
172
NA igliasti leajevi
NN dvoredni ili vieredni valjkasti leajevi
QJ kuglini leajevi s dodirom u etiri toke

Drugi i trei broj zajedno predstavljaju dimenzijsku seriju. Pri tome trei broj znai
red vanjskog promjera (brojevi 8, 9, 0, 1, 2, 3 i 4), prema kojoj odabranom
promjeru uvrta d odgovara precizno odreeni vanjski promjer leaja D. Broj na
drugom mjestu definira za svaki pojedini red vanjskog promjera odgovarajui red
irine za radijalne leajeve (brojevi 0, 1, 2, 3, 4 i 5 koji definiraju irinu leaja B ili
T), odnosno red visine za aksijalne leajeve (brojevi 7, 9 i 1 koji definiraju
visinu leaja H). Geometrijske dimenzije valjnih leajeva, koje moraju odgovarati
dimenzijskoj seriji, standardizirane su prema DIN 616. Vrsta leaja i dimenzijska
serija zajedno predstavljaju seriju leaja. Zadnja dva broja osnovne oznake
oznauju unutranji promjer leaja (jednak promjeru rukavca) d, koji istovremeno
definira veliinu leaja. Promjeri od 17 mm do 480 mm oznaavaju se tako
da se brojana vrijednost promjera podijeli s 5. Promjeri iznad 480 mm oznaavaju
se stvarnim brojem milimetara, a za promjere manje ili jednake 17 mm vrijedi:
00=10 mm, 01=12 mm, 02=15 mm, 03=17 mm.

Proraun valjnih leajeva
Leajevi su oslonci osovina i vratila. Na osovine djeluju sile od razliitih tereta, a
na vratila jo i sile od zupanika, remenica, lananika, spojki itd., koje leaj mora
preuzeti na sebe. Proraunati valjni leaj znai pronai (odabrati) takav leaj koji e
biti u stanju da, uz odreenu pouzdanost, ostvari taj zadatak.
Nosivost i vijek trajanja leaja
Potrebna veliina leaja za odreeno leajno mjesto odreuje se na temelju vrste
leaja i njegove nosivosti, prisutnih optereenja, projektnog vijeka trajanja i
pogonske sigurnosti. Kao mjerilo nosivosti leaja pri njihovom dimenzioniranju
upotrebljavaju se dinamika (C) i statika (C
0
) nosivost leaja. Obje veliine
predstavljaju osnovna obiljeja leajeva i nalaze se u odgovarajuim katalozima
proizvoaa (FAG, SKF, INA, itd.).
Dinamika nosivost leaja
Dinamika nosivost je kriterij nosivosti pri odabiru dinamiki optereenih leajeva,
odnosno leajeva kod kojih je prisutna rotacija pod optereenjem. Ona se odreuje
na osnovi vijeka trajanja leaja. Naime, na stazama valjanja pojavljuju se nakon

Tehniki elementi

273
izvjesnog vremena, ovisno o visini optereenja, inicijalne pukotine prvi znakovi
zamora materijala. Rasipanje vremena do pojave zamora materijala ( rasipanje
vijeka trajanja) je vrlo veliko i kree se u rasponu od 1:30 do 1:40, kao i kod ostalih
ispitivanja na zamor. Ovo je ponajvie uzrokovano neizbjenim razlikama
u promjerima valjnih tijela (tolerancije), to izaziva nejednoliku raspodjelu
pritisaka na njih. Utjee jo veliina vanjskog promjera leaja, kvalitet povrinske
obrade, promjenjivost vanjskog optereenja i drugo. Utjecaj svih ovih faktora
nemogue je raunski obuhvatiti. Zato se niti ne moe odrediti trajnost pojedinog
leaja, ve je ona definirana kao nominalna trajnost temeljem vjerojatnosti
dobivene iz rezultata velikog broja pokusa: Nominalna trajnost N
n
valjnog leaja je
onaj ukupni broj okretaja kojeg dostigne ili premai 90 % leaja jedne serije
podvrgnutih istim uvjetima pogona. Terminom pogonske vrstoe, kae se:
Nominalna trajnost valjnog leaja pri odreenom, konstantnom optereenju, je broj
ciklusa kontaktnih naprezanja za vjerojatnost preivljavanja 90 %. Iz jednadbe
ove (preureene) Woehlerove krivulje za vjerovatnou vijeka trajanja od 90 %

Osnovna oznaka se sastoji iz tri skupa brojeva ili iz jednog skupa slova i dva
skupa brojeva. Prvi skup brojeva i slova oznaava tip leaja. Drugi skup oznaava
mjernu seriju, odnosno irinu i spoljnji prenika. Trei skup brojeva oznaava
unutranji prenik (prenik otvora).
Dodatne oznake ispred i iza osnovne oznake oznaavaju materijal iz kojeg je
leaj izraen odnosno specifinost konsrukcije u odnosno na osnovno izvoenje. -
0- normalni unutranji zazor, -6- tolerancija klase izrade, -B- antikoroziona mast, -
J-elini dra (kavez).
Materijali za izradu kotrljajnih leajeva (prstenovi i kotrljajna tijela) su
visokolegirani hrom nikl elici iji je srednji sadraj ugljenika (1,0...1,1)%C.
Dosta se koriste i elici za cementaciju, a za uslove rada na visokim temperaturama
koriste se termootporni elici.
Prstenovi i kotrljajna tijela se kale do tvrdoe (60...66)HRc.
Drai, kavezi se izrauju od meko ugljeninih elika, bronze, duraluminija,
metalokeramike, tekstolita, poliamida i sl.

Tehniki elementi

274
U pogledu konstrukcije leaji su jednostavni sklopovi koji zahtjevaju sloenu i
veoma preciznu tehnologiju izrade, ugradnje i odravanja.
Najea odstupanja su u pogledu oblika i prenika kotraljajnih staza i
kotrljajnih tijela.
Kvalitet i uske tolerancije podrazumjeva sloenu i skupu proizvodnju, stoga se
u procesu proizvodnje koriste metode odabira odnosno grupisanja prema stvarnim
mjerama a nakon toga se izvodi montaa elemanata kojima se omoguuju mali
zazori.
Proizvoa leaje isporuuje sa odstupanjima i spoljnjeg i unutranjeg prstena u
(minus) tolerantno polje. Izborom odgovarajueg tolerntnog polja za rukavac i
otvora kuice obezbjeuje se eljeno naljeganje.
U principu obrtni prsten se uzima sa malim preklopom K/g,h,j,k,m,n,p i
kvalitetom 5 ili 6 a mirujui sa zazorom h/P;N;M;K;J;H;G i kvalitetom 6 ili 7,
specijalne preporuke se daju posebnim uputstvima.
Nakon odreenog vremena rada kotrljajnih leajeva u povrinskom sloju se
pojavljuju tragovi zamora slika 130. Povrine postaju neravne i pinju se ljuspati.
Leaj funkcionie oteano uz buku i vibracije i u daljnjem korienju dolzi do
zaribavanja odnosno loma.
Iz iskustva najpre otkazuje cpoljnji prsten kod kuglinih leaja po osi ljeba a
kod valjastih leajeva po osi leaja odnosno osi valjia. Ovo je prikazano
uproeno na slici 130b
Kod leaja sa veliki brojem obrtaja dolazi do razaranja draa (kaveza) i
naroito je izraeno kod aksijalno optereenih leaja.
Kod mnogih maina leaji su izleni abrazivnoj sredini i pored dobrog
zaptivanja to dovodi do ubrzanog habanja.
Kod transportnih sredstava leaji su izlieni kako statikim tako i dinamikim
optereanjima koja dovode do lokalnih plastinih deformacija.


Tehniki elementi

275

Slika 130. a)oteen prsten leaja, b)mehaniki model leaja

Kriterijum radne sposobnosti je dinamika (zamorna) vrstoa povrinskog
sloja kotrljajnih tijala ili prstenova. Na osnovu velikog broja izvrenih
eksperimenata ustanovljena je zavisnost izmeu optereenja i ukupnog broja
miliona obrtaja do pojave prvih znakova zamora. ) obrtaja ( T
N
N
F
C
6
0
10 = =
o

gdje je:
C- dinamika nosivost leaja koja se definie kao konstantno optereenje
(sila) koje leaj moe da prenese
F- ekvivalentno dinamiko optereenje, tj sila ije je dejstvo u pogledu
zamora ekvivalentno zajednikom dejstvu radijalne i aksijalne sile u
osloncu
N- broj ciklusa do pojave vidljivih oteenja
N
o
=10
6
- normirani broj ciklusa za vrijeme kojeg ne smije da bude vie od
10% razorenih leaja.
o -eksponent odreen eksperimentima u zavisnosti od vrste leaja: za kugline
leaje je o =3, za valjaste leaje je o =3,33.
Proizlazi izraz za odreivanje nominalnog vijeka trajanja valjnog leaja:

Iz izraza je vidljivo da je Nn = 10
6
za C = F. Odatle slijedi definicija dinamike
nosivosti valjnog leaja: to je ono ekvivalentno dinamiko optereenje pri kojem
nominalni vijek trajanja iznosi milijun okretaja. Pri tome se pretpostavlja da je
optereenje konstantno po smjeru i po veliini i da djeluje centralno na leaj. U fazi
projektovanja potrebno je, za poznati vijek trajanja, odrediti dinamiku nosivost
leaja, na osnovu koje e se, iz kataloga proizvoaa, odabrati odgovarajui leaj s
najmanje tolikom nosivou:

Budui da je vijek trajanja leaja obino zadan u satima, a njegova veza s vijekom
trajanja u okretajima iznosi


Tehniki elementi

276

L
h
[h] vijek trajanja valjnog leaja, u satima,
n [okr/min] broj okretaja jednog prstena u odnosu na drugi, obino jednaka broju
okretaja vratila supstitucijom N
n
dobije se uobiajeni izraz za dinamiku nosivost
valjastog leaja

Gdje je f
L
faktor trajnosti

a f
n
faktor brzine vrtnje

U veini sluajeva optereenja valjastih leajeva nisu jednaka onima pri kojima su
leajevi ispitivani. Zbog toga je potrebno izraunati ekvivalentno dinamiko
optereenje leaja. Ono je definirano kao virtualno, po veliini i smjeru
konstantno, radijalno ili aksijalno optereenje koje ima jednak utjecaj na ivotni
vijek leaja kao i optereenje koje stvarno djeluje.
Za radijalne leajeve koji prenose samo radijalno optereenje i za aksijalne leajeve
koji prenose samo aksijalno optereenje ekvivalentno dinamiko optereenje
leaja jednako je stvarnom (radijalnom ili aksijalnom) optereenju. Za kombinirano
optereene radijalne valjne leajeve, koji istovremeno prenose radijalno i aksijalno
optereenje, ekvivalentno dinamiko optereenje leaja
odreuje se po izrazu:

F [N] ekvivalentno dinamiko optereenje leaja
V proraunski faktor
V = 1 ako se unutranji prsten okree ili ako su leajevi samopodesivi
V = 1,2 ako se vanjski prsten okree
F
r
[N] radijalno optereenje leaja
F
a
[N] aksijalno optereenje leaja
x faktor radijalnog optereenja
y faktor aksijalnog optereenja.


Tehniki elementi

277
Faktori x i y ovisni su o vrsti leaja, nainu optereenja i omjeru aksijalnog i
radijalnog optereenja, a navedeni su u katalozima proizvoaa leajeva. Njihove
vrijednosti mogu se nai u katalozima proizvoaa. Ako aksijalni leajevi mogu
prenositi i radijalne sile, tada se njihovo ekvivalentno aksijalno optereenje rauna
prema izrazu:

Dinamika nosivost leaja se ispituje pri uslovima normalne sobne temperature
20 (293K). Ako je leaj izloen temperaturi iznad 100, smanjuje mu se nosivost
usled promjene mehanikih karakteristika materijala.
Faktor temperature k
t
predstavlja odnos dinamike nosivosti leaja na
povienoj i dinamike nosivosti na normalnoj temperatur.
k
t
0,95 0,9 0,75 0,60
tC
150 200 250 300

Ako faktor k
t
uzmemo u posljenji iraz
6
0
10
60
h
nT
N
N
F
C
= =
o
gdje je
N=60nT
h
, N
0
=10
6
, n- broj obrtaja vratila u minuti,T
h
radni vijek leaja u
asovima.
Na osnovu prethodnog izraza odreuje se minimalno potrebna dinamika
nosivost (C), odnosno ako je poznata dinamika nosivost odreujemo radni vijek
leaja
o
=
F
C k
n
T
t
h
60
10
6
.Potreban radni vijek zavisi od vrste maine tabela 26.
Kod izbora leaja je potrebno poznavati polazne parametre: intenzitet i karakter
optereenja, prenik rukavca vratila i spoljnje gabaritne mjere leajnog sklopa,
eljeni radni vijek leaja, da li se okree vanjski ili unutranji prsten, i kojom
ugaonom brzinom, radnu temperaturu leaja i osnovna svojstva okoline (vlanost,
praina), posebni zahtjevi u pogledu krutosti, tanost)
Izbor leaja leaja se vri obino sledeim redosledom. Odreuje se tip leaja
izraunava ekvivalentno dinamiko optereenje, odreuje potrebna dinamika
nosivost (C) na osnovu koje se iz kataloga proizvoaa ili iz tablica bira
odgovarajui leaj.
Ovim moraju biti zadovoljena dva osnovna uslova:
- kataloka dinamika nosivost (C
k
) treba da je neto vea od potrebne
prethodno izraunate dinamike nosivosti leaja(C)
- nazivni prenik otvora leaja mora da odgovara preniku rukavca vratila.
Ukoliko ni jedan leaj ne zadovoljava uslov (C
k
> C) potrebno je poveati
otvor leaja (prenik rukavca), ako ni to nije dovoljno potrebno je promjeniti tip
leaja idui prema teim serijama ili pak udvostruiti.

Tehniki elementi

278
Neki kotrljajni leajevi su optereeni preteno statikim silama jer je ugaona
brzina mala (n<10 o/min). Takav sluaj je kod dizalino transportnih maina
(aksijalni leaj kod obrtnih kranova, leaj kuke itd.), u ovom sluaju izbor leaja se
vri prema njegovoj statikoj nosivosti.

Tabela 26. Preporuene vrijednosti radnog vijeka leaja
Vrsta maine Radni vijek leaja T 10
3
h
Elektromotori za domainstvo 1,5...4,0
Elektromotori male snage (do 4 kW) 8...20
Elektromotori srednje snage 13...30
Elektromotori velike snage 20...45
Reduktori opte namjene 6...15
Reduktori manjih dizalica 5...10
Motori lakih drumskih vozila 2...4
Motori tekih motornih vozila 3...5
Brodski klipni motori 60...100
Vodene turbine 50...60
Alatne maine za obradu metala 10...45
Maine za obradu drveta 20...30
Poljoprivredne maine 4...8
Mlinovi 10...20
Zupasti prenosnici opte namjene 10...20
Centrifugalne pumpe i ventilatori 10...45
Transporni ureaji 50...60
Vibratori 2....4
Putniki eljezniki vagoni 25
Teretni eljezniki vagoni 35
Lokomotive 20...40
Tramvaji 20..25
Automobili 1...2
Kamioni 1,5...2,5
Autobusi 2...5
Graevinske maine 12...20


Tehniki elementi

279

Statika nosivost leaja je statiko optereenje pri kome nastaju trajne
deformacije kotrljajnih tijela ili prstenova jednake do 10
-4
prenika kotrljajnih
tijela. Deformacije te veliine i vee znatno pogoravaju rad leaja.
Potrebna statika nosivost C
o
mora da bude: C
o
>k
o
F
o
, gdje je: k
o
statika
karakteristika leaja koja pri deformaciji do 10
-4
za prstenaste leaje iznosi k
o

=0,8...1,2 za kolutne konino valjaste k
o
>2, F
o
- efektivno statiko optereenje.
Efektivno statiko optereenje kod prstenastih leaja se izraunava po obrazcu
F
o
=X
o
F
r
+Y
o
F
a
gdje je F
r
radijalna komponenta statikog optereenja, F
a
-
aksijalna komponenta statikog optereenja, X
o
- faktor radijalnog statikog
optereenja, Y
o
- faktor aksijalnog statikog optereenja.

Tehniki elementi

280
Kada se proraunom dobije da je F
o
<F
r
, tada se uticaj aksijalne komponente
optereenja zanemaruje i uzima se da je F
o
=F
r
.
U sluaju konino bavastih leajeva, ekvivalentno statiko optereenje se
izraunava po obrazcu F
o
=2,7F
r
+F
a
pri emu mora biti zadovoljena nejednakost
F
r
s0,37 F
a
.
Primjer: Kotrljajni leaj 6210 (stara oznaka 50BC02) vratila reduktora
transportera optereen je radijalnom silom F
r
=3200N i aksijalnom silom
F
a
=1470 N. Proraunati radni vijek ovog leaja, ako je broj obrtaja vratila n=420
o/min. Temperatura leaja je normalna.
Ekvivalentno dinamiko optereenje je F=XV F
r
+Y F
a
. Faktor V=1(praktikum
tabela 4.21), a faktori X i Y se odreuju iz iste tabele.
5 0
3200 1
1600
,
VF
F
r
a
= = , kao i na osnovu odnosa F
a
/ C
o
=1470/2110
3
=0,07, jer
je za leaj 6210 dinamika nosivost C=27kN, a statika nosivost
C
o
=21 kN, Za izraunati odnos F
a
/C
o
= o,07, iz tabele se dobija da je e=0,27.
Poto je F
a
/VF
r
=0,5>e, biti e za vrijednost e=0,27X=0,56, Y=1,6. Ekvivalentno
optereenje je F=0,56 1 3200+1,6 1470=4144 N.
Prema tome radni vijek leaja e biti,

o
=
F
C k
n
T
t
h
60
10
6
= h 10976
4144
27000 1
420 60
10
3
6
= ,to se uklapa u
prporuene vrijednosti tabela26.


Tehniki elementi

281

Leaji se ugrauju tako da bude obezbjeeno uleitenje vratila (radijalno i
aksijalno). Za aksijalno uleitenje postoji veliki broj raznovrsnih rjeenja koja su
zasnovana na:a) aksijalno uvrenje vratila u jednom osloncu, b)aksijalno
uvrenje vratila u oba oslonca.
Duga vratila naroito kada je izraena temperaturna dilatacija uvruju se u
jednom osloncu dok je u drugim osloncima vratilo slobodno slika 131.
Prednost ovakvog naina uleitenja je to se leaj prilagoava promjenama
duine vratila, tolerancije vratila i rastojanja izmeu kuita su dosta iroke, grake
u izradi i montai nemaju veliki uticaj na rad leaja.

Tehniki elementi

282
Ovaj nain uleitavanja se primjenjuje kod vratila reduktora i zupastih
prenosnika ija je duina l>350 mm i kod vratila punih prenosnika kada je duina
vratila l>250 mm.

Slika 131. Osnovni nain ugradnje leaja

Za aksijlno slobodan leaj uzima se najee radijalni cilindrino valjasti leaj
ili radijalni kuglini leaj sa slobodnim spoljnjim prstenom.
Kada su oslonci nejednako optereeni, za slobodni leaj se bira onaj koji je
manje optereen. Time se smanjuje trenje i habanje kuita pri aksijalnom
pomjeranju tog leaja. Da ne bi dolo do zaglavljivanja kotreljajnih tijela pri
termikim deformacijama potrebno je obezbjediti dovoljan zazor koji zavisi od
rastojanja izmeu leaja, temperaturne razlike izmeu vratila i kuita i od vrste
leaja.
Unutranji prsten leaja prenosi radijalna i eventualna aksijalna optereenja pa
se za vratilo uvruje i u radijalnom i aksijalnom pravcu. Nain aksijalnog
uvrenja leaja zavisi od veliine aksijalnog optereenja i ugaone brzine vratila,
vrste leaja idr. Na slici 132 dati su primjeri razliitih naina uvrenja
unutranjeg prstena.

Tehniki elementi

283
Slika 132. Nain uvrenja unutranjeg prstena leaja

Spoljanji prsten leaja ne mora ivijek biti uvren za kuite a ako se
uvruje onda to uvrenje moe biti na razliite naine prikazano na slici 133.

Slika 133. Naini uvrenja spoljnjeg prstena leaja


Tehniki elementi

284
Otpor okretanju kod leajeva je posledica trenja koje se javlja izmeu
kotrljajnih tijela i draa, draa i prstenova, zbog netanosti izrade itd. Proces
kotrljanja uvijek je praen izvesnim klizanjem to za posledicu ima habanje,
zagrijavanje i gubitak energije.
Moment trenja je najvei u poetku okretanja leaja kada ne postoji
podmazivanje i kada se javlja suvo trenje. Dovodom maziva trenje se smanjuje da
bi pri poveanju broja obrtaja i optereenja poeo rasti.
Veliina koeficijenta trenja zavisi od tipa leaja optereenja i naina
podmazivanja iznosi u=0,001 za prstenasti kuglini leaj do u=0,0018 za
prestenasti konino-valjasti leaj i igaliasti leaj u=0,0045.
Za podmazivanje se koriste sve vste maziva: tena ulja, mazive masti a na izbor
utie ugaona brzina, optereenje i veliina leaja, radna temperatura, karakteristike
radne sredine i dr.
U uslovima dobrog zaptivanja i velikih brojeva obrtaja leaja visokih
temperatura ili centralnog podmazivanja koriste se maziva ulja, a izbor se vri
prema radnim uslovima i ulja mogu da budu mineralna i sintetika.
Mineralna ulja se dobivaju destilacijom ili rafinacijom nafte , a sintetika
hemijskim postupkom sinteze vie organskih materija. Osnovna karakteristika ulja
je njegova viskoznost i u sluajevima veih optereenja, manjih ugaonih brzina i
viih temperatura leaja primjenjuju se ulja vee viskoznosti i obratno.
Podmazivanje uljem se moe izvesti na razliite naine: uljne kade gdje se
propisuje nivo ulja tako kod n<2000 o/min nivo je do polovine najnie kuglice
leaja.
Kod velikih brojeva obrtaja i manje optereenih leaja primjenjuje se
podmazivanje maglom a kod optereenih leajeva koristi se podamazivanje sa
prinudnom cuirkulacijom (pumpom).
Mazive masti takoe imaju veliku primjenu u podmazivanju jer se pored
podmazivanja ostvaruje i dobro zaptivanje i iskljuuje potreba stalnog nadzora i
odraavanja.
Masti su smjea mazivog ulja i sapuna masnih kiselina i prama tome mogu da
budu: kalcijumove, natrijumove, litijumove, i silicijumove mazive masti.
Masti se ne preporuuju za visoke temperature i ekstremno niske i vlane
sredine. Preporuuju se kada je radna temperatura umjerena.
Normalnim punjenjem masti koje moe biti i u toku rada je za n<500 o/min je
ako je ispunjeno 2/3 slobodne zapremine a pri veim brzinama 1/2 zapremine
leajnog prostora.
Zaptivanje kotrljajnih leaja se vri da bi se spreilo isticanje maziva iz leaja i
onemoguilo prodiranje neistoa i vlage. Izbor sistema zavisi od vrste maziva i
naina podmazivanja, potrebae za hermetinou i radnih uslova.
Postoji velik broj razliitih konstruktivnih rjeenja slika 134, u principu se
dijele na tri vrste.

Tehniki elementi

285
a) kontaktno zaptivanje, primjenjivo za niske i srednje brzine obezbjeuje
se stalnim kontaktom radnih povrina i zaptivnih elemenata.
b) Lavirintsko zaptivanje koje se primjenjuje za sve brzine, gdje se sa
uskim ljebovima spreava prolaza maziva odnosno prljavtine.
c) Centrifugalno zaptivanje koje se koristi kod srednjih i velikih brzina gje
se mazivo na podmazujue elemente nanosi centrifugalnom silom.

Slika 134. Naini zaptivanja leaja

Zaptivanje sa filcom (a) primjenjuje se kod podmazivanja sa mau i pri
manjim brzinama (max 5...10 m/s). Pre postavljanja zaptivke se potapaju u
zagrijano ulje zemp 80 a tarue povrine moraju biti visokog kvaliteta obrade.
Zaptivanje je jeftino ali nije dugog vijeka.
Manetne (b) zaptivke izraene od gume ili specijalnih plastinih materijala
koja pritiska vratilo elastinom silom opruge. Primjenjuje se kod podmazivanja sa
uljem (v<10 m/s) ili mazivom i radnim temperaturama do 150C (423K)
Lavirintski zaptivai (c,d,e) nemaju dodira pokretnih i nepokretnih elemenata.
Primjenjuju se kod podmazivanja sa uljem i pri veim brzinama. Kod ovog naina
zaptivanja potrebna je naizmjenina smjena malih i velikih zazora. Zazori trba da
budu veliine (0,2..0,5 mm) smjer navojnih lebova treba da je suprotnog smjera
od okretanja vratila i lebovi se najee izvode na prirubnicama nego na vratilu.
Centrifugalno zaptivanje je jednostavno i racionalno ali nije efikasno kada
maina ne radi (vratilo miruje) i obino je u kombinaciji sa nekim drugim
zaptivkama.esto se zaptivanje leajeva izvodi sa zaptivnim diskovima na samom
leaju sa koliinom maziva koja je dovoljna za radni vijek leaja.

Tehniki elementi

286

4.2. LEITA

U tehnici postoje takvi uslovi rada gdje primjenu nalaze klizna leita.
To su takvi sklopovi u kojima se oslonjaju obrtni dijelovi vratila ili osovina uz
direktni kontakt rukavca i leita izmeu kojih se javlja trenje klizanja.
Prema karakteru optereenja i ova leita se dijele na: radijalna, aksijalna i
radijalno aksijalna.I pored odreenih prednosti ovih leajeva znatno se manje
primjenjuju u odnosu na kotrljajna leita.
Prednosti su u mirnom radu, amortizuju udare, pogodna su za velike brzine.
Nedostatci su gubitci energije zbog trenja klizanja i habanja kao i zagrijavanja
dodirnih povrina.
Osnovna namjena podmazivanja kliznih leajeva jest smanjenje trenja i time
smanjenje gubitaka snage, smanjenje troenja i time poveanje vijeka trajanja
leaja, te smanjenje zagrijavanja i time spreavanje zaribavanja leajeva. Ova tri
cilja ostvaruju se dobrim podmazivanjem, pri kojem su povrina rukavca i
blazinice leaja razdvojene tankim slojem ulja, tzv. uljnim filmom u kojem vlada
tekue trenje. Prema tome, kod idealnog kliznog leaja nema troenja. Dobri
leajevi mogu pod povoljnim okolnostima raditi bez vidljivog troenja, tj. s
praktiki neogranienom trajnosti. To je posljedica razvoja tribologije znanosti o
trenju, troenju i podmazivanju. Za postizanje tekueg trenja potrebno je u sloju
maziva osigurati pritisak koji omoguava ravnoteno stanje s vanjskim
optereenjem leaja. Ovo se postie hidrostatikim ili hidrodinamikim nainom
podmazivanja:
Kod hidrostatikog podmazivanja se potrebni pritisak u sloju maziva postie s
uljnom pumpom koja tlai ulje na p
0
20 MPa ( 200bar). Bez obzira na to da li
klizne povrine miruju ili se gibaju, pritisak ulja osigurava meu njima uvijek
odreenu debljinu uljnog filma h, slika 8.3. Gubitci trenja su kod ovih
leajeva manji nego kod ostalih vrsta, ali unato tome se klizni leajevi s
hidrostatikim podmazivanjem u praksi malo upotrebljavaju. Osnovni razlog za to
je, prije svega, dodatni troak investicije na pumpu za visoki pritisak.

Slika 8.3: Princip hidrostatikog podmazivanja

Tehniki elementi

287

Kod hidrodinamikog podmazivanja, nosivi uljni film se meu kliznim
povrinama stvara automatski, ako je meu kliznim povrinama dovoljno velika
relativna brzina klizanja v i ako klizne povrine imaju oblik klina, slika 8.5.
Promjenu pritiska u sloju maziva u smjeru relativne brzine klizanja dviju povrina
opisuje Reynoldsova jednadba

Odnosi u sloju maziva izmeu dviju kliznih povrina opisuju se Stribeckovom
krivuljom koja pokazuje utjecaj dinamikog viskoziteta sredstva za podmazivanje
, srednjeg pritiska psr u leaju i kutne brzine rukavca na koeficijent trenja
klizanja . Utjecaj produkta tih veliina na koeficijent trenja pokazuje slika 8.5 na
kojoj su takoer prikazana tri osnovna naina podmazivanja dvaju tijela i to:
granino podmazivanje (I),
mjeovito podmazivanje (II),
hidrodinamiko podmazivanje (III),

Slika 8.5: Stribeckova krivulja i naini podmazivanja

Tehniki elementi

288

Kod jednostavnih radijalnih kliznih leajeva s rukavcem i blazinicom krunog
oblika (slika 8.6) nastaje samo jedna klizna povrina sa svojim uljnim klinom
koji osigurava hidrodinamiko podmazivanje. Odgovarajuim oblikom blazinice
leaja, koji odstupa od kruga, moe se osigurati vie uljnih klinova po obodu
leaja, ime su rukavci osovine ili vratila poduprti u vie toaka, slika 8.7. U tom
sluaju radi se o radijalnim kliznim leajevima s vie toaka, koji dobro centriraju
rukavac u odnosu na blazinicu leaja (miran hod). Prvenstveno se upotrebljavaju u
vratilima turbina, vratilima preciznih obradnih strojeva i svugdje tamo gdje se
zahtijevaju velike brzine vrtnje.
1- uljni klin, 2- uljni film jednake debljine, 3- utor za podmazivanje

Slika 8.7: Radijalni klizni leajevi s hidrodinamikim podmazivanjem u vie toaka
a) u dvije toke b) u etiri toke c) u tri toke d) u pet toaka
Utori za podmazivanje uvijek su izvedeni u mirujuem dijelu leaja (obino u
blazinici leaja), a kod mirujuih osovina nalaze se u rukavcu osovine koji mora
imati odgovarajue kanale za dovod maziva, slika 8.8.


Tehniki elementi

289

Slika 8.8: Smjetaj utora za podmazivanje u rukavcu mirujue osovine

Primjenu nalaze kod konstrukcija gdje se trai povremeno rasklapanje
(koljenasta vratila), kod vratila gdje se trai taan pravac, kod tekih i brzohodnih
vratila kao i kod vratila ekstremno malih d<15 mm i ekstremno velikih prenika
d>300 mm.Na slici 135 prikazani su primjeri kliznih radijalnih i aksijalnih leita.
Kuite ili tijelo leita je sastavljeno od posteljice koja moe biti jeda cjelina ili
sastavljena iz dva dijela.

Slika 135. ematski prikaz a)radijalno, b)aksijalno leite

Kontaktne povrine dvaju elemenata bez obzira kako fino bile obraene imaju
mnogo mikro neravnina slika 136. U uslovima kada su te dvije povrine pritisnute
velikom silom dolazi do otpora kretanju i imamo suvo trenje.
Najjednostavniji nain da se razdvoje dodirne povrine je dovoenje
podmazujue tenosti u prostor neravnina (podmazivanje). Za relativno kretanje
jednog elementa u odnosu na drugi potrebna je sila koja savladava trenje u

Tehniki elementi

290
slojevima maziva (teno trenje)
Slika 136. Kontakt povrina kliznih elemenata a)suvo trenje, b)teno trenje,
c)poluokvaeno

Kada izmeu povrine nema dovoljne koliine maziva pa su dodirujui dijelovi
djelimino razdvojeni to se deava na poetku procesa govori se o trenju
poluokvaenih povrina.
Da bi se ostvarilo hidrodinamiko podmazivanje (plivanje) u leitu potreban je
odreeni zazor u leitu koji je jednak Z=D-d. Umjesto stvarnog zazora Z obino
se propisuje relativni zazor v=Z/d koji se bira u zavisnosti od materijala posteljice
i radnih uslova tabela 28.
Za ispravan rad radijalnih kliznih leajeva vrlo je vana zranost izmeu rukavca i
blazinice leaja. Razlikuje se apsolutna Z i relativna zranost leaja. Apsolutna
zranost leaja je razlika stvarnih mjera promjera leajne blazinice i rukavca:

Obino se procjenjuje, za poznati dosjed, kao srednja zranost:

Z
max
[mm] maksimalna zranost leaja
Z
min
[mm] minimalna zranost leaja

Relativna zranost leaja definirana je omjerom:

Z [mm] apsolutna zranost leaja, slika 8.6
d [mm] promjer rukavca osovine.
Zranost leaja ovisna je o povrinskom pritisku, brzini klizanja i mazivu. Za
postizanje jednake nosivosti pri razliitim brzinama klizanja, zranost leaja mora
biti pri velikim brzinama velika, a pri malim mala. Obrnuti su odnosi kod
povrinskih pritisaka. Poveanjem zranosti leaja mora se poveati i viskozitet
maziva. Uz veu zranost manje je trenje, dakle manje je i zagrijavanje leaja, ali
prevelika zranost dovodi do pojava vibracija i nemirnog hoda. Veu zranost
potrebno je predvidjeti za leajeve iji materijali imaju veliku toplinsku
rastezljivost. Za metalne radijalne klizne leajeva s hidrodinamikim
podmazivanjem preporuena relativna zranost iznosi 0,001 0,002, pri emu
vrijedi preporuka prema DIN 31652:


Tehniki elementi

291

v [m/s] obodna brzina rukavca
d [m] promjer rukavca
n [min-1] brzina vrtnje rukavca.
Za klizne leajeve od sinteriranih metala uzima se 0,0015 0,0025, a za
klizne leajeve od umjetnih masa 0,003 0,0045. Kod transmisijskih vratila
relativna zranost je obino u granicama od 0,2 do 4,0, kod leaja reduktora 0,5 do
1,5 a kod leajeva elektromotora, generatora i centrifugalnih pumpi 1,0 do 1,5
promila. Ovako dobivenu relativnu zranost treba jo kontrolirati da li udovoljava
uvjetima vezanim za toplinsko rastezanje materijala blazinice.
U stacionarnom (ustaljenom) pogonu kliznog leaja s hidrodinamikim
podmazivanjem rukavac se odigne od leaja i pomakne u smjeru obodne brzine,
stvarajui tako uljni klin s razvijenim hidrodinamikim pritiskom koji nosi
optereenje leaja F, slika 8.32a.

Slika 8.13: Karikirani prikaz poloaja rukavca u leaju kod hidrodinamikog
podmazivanja
Udaljenost izmeu centra rukavca i centra leaja naziva se ekscentricitet leaja e.
Oigledno, na pravcu koji spaja centar leaja i centar rukavca nalazi se najmanja
debljina uljnog filma h0, ija je vrijednost izuzetno vana pri proraunu radijalnog
kliznog leaja. Da bi se Reynoldsova jednadba mogla primijeniti na proraun
radijalnog kliznog leaja s hidrodinamikim podmazivanjem, potrebno je pronai
analitiki izraz za udaljenost kliznih povrina, tj. za debljinu uljnog filma h na

Tehniki elementi

292
proizvoljnoj poziciji u leaju definiranu kutem . Postavljajui Pitagorin pouak za
pravokutni trokut sa slike 8.13b

R [mm] polumjer blazinice leaja, R=D/2
r [mm] polumjer rukavca, r=d/2
h [mm] debljina uljnog filma na proizvoljnoj poziciji definiranu kutem
[rad] kut kojeg zatvara proizvoljni radijus-vektor polumjera blazinice sa
spojnicom centar rukavca - centar leaja te rjeavajui kvadratnu jednadbu po h,
uz zanemarivanje lanova drugog reda, dobiva se ovisnost debljine uljnog filma o
zranosti i ekscentricitetu leaja:

r [mm] polovina zranosti radijalnog kliznog leaja, r = Z/2 = R-r.
Za = dobije se izraz za najmanju debljinu uljnog filma:

Iz izraza (8.8) takoer slijedi:

gdje je relativni ekscentricitet radijalnog kliznog leaja

A omjer h
0
/r relativna vrijednost najmanje debljine uljnog filma.

Tabela 28. Vrijednost povrinskog pritiska, karakteristike zagrijavanja i
relativnog zazora leita
Materijal posteljice
(rukavac kaljen i bruen)
P
d

MPa
v
m/s
(pv)
d

MN/ms
v 10
-3

Sivi liv 4 1,5 4 1...2
Legura cinka 2 3,5 6 1,3...1,7
Bijeli metal 8 4,5 20 0,4...0,9
bronza 12 5 35 2...3

Na slici 137 je prikazan je poloaj rukavca pri mirovanju na poetku okretanja i
sa poveanjem broja okretaja ekscentrinost se sve vie smanjuje da bi na kraju bila

Tehniki elementi

293
jednaka nuli. Granini sloj ulja priljepljen na povrinu posteljice ima brzinu
jednaku nulii a sloj ulja na rukavcu ima brzinu rukavca na taj nain nastaje potpuno
hidrodinamiko podmazivanje.

Slika 137. Meusobni poloaj rukavca i posteljice u zavisnosti od ugaone brzine

Pri mirovanju rukavca njegovo sredite je pomjereno za veliinu
e=Z/2.Veliina ekscentriciteta se samnjuje sa poveanjem ugaone brzine da bi pri
velikim brzinama bila jednaka (0).
Granini sloj ulja koji se lijepi uz povrinu ima obimnu brzinu rukavca a sloj
prilepljen uz posteljicu ima brzinu nula. Izmeu ova dva sloja nalazi se veliki broj
slojeva koji se ukljuuju u okretanje i podilaze ispod rukavca u vidu uljnog klina
debljine (h) slika138.
Na ovaj nain nastaje potpuno hidrodinamiko podmazivanje, a koeficijent
trenja zavisi od brzine okretanja rukavca, pritiska i viskoznosti ulja.
Na slici 138 dati su dijagrami promjene pritiska du posteljice a i koeficijent
trenja u zavisnosti od brzine rukavca. Oblast a) odgovara trenju suvih i polu
okvaenih povrina, a oblast b)trenju okvaenih povrina. Taka A odgovara
poetku reima hidrodinamikog podmazivanja.


Tehniki elementi

294

Slika 138. Raspodjela pritiska u leitu, zavisnost koeficijenta trenja
(u )od brzine rukavca (v)

Ugaona brzina koja odgovara taki (A) odnosno potpunom odvajanju rukavca
od posteljice odreuje se prema Falcu na osnovu izraza:
n
v
= e
d 10
h p 383
6
g
, rad/s,
gdje je: p |Pa|-srednji povrinski pritisak, v- relativni zazor, h |m|- debljina sloja
maziva u najuem dijelu zazora,
h ~ 0,25(D-d), D|m|- prenik leita, d|m|-prenik rukavca, n|Pas|
dinamika viskoznost.
Klizna leita se kao i kotrljajna podmazuju mai uljem a specijalne
konstrukcije sa velikim brojem obrtaja vodom ili vazduhom.
Ulje je najpogodnije i najee sredstvo za podmazivanje posebno brzohodnih i
veoma optreenih a izloenih i visokoj temperaturi.
Izbor ulja je u zavisnosti od pritiska ulja u leitu, ugaone brzine,, temperature i
kvaliteta obraenih povrina rukavca i posteljice.
Kvalitet ulja jeodreen njegovom viskoznou, otpornou prema starenju,
temperaturi zapaljenja i ovravanja i istoi (sadraj vode, pepela i smole).
Najvanija karakteristika ulja je njegova viskoznostili unutranje trenje koje se
ogleda u otporu kojim se jedan sloj tenosti suprotstavlja relativnom pomjeranju
susjednog sloja.Veliine viskoznosti se daju u tabelama i priblino odgovaraju
radnim uslovima prema vrsti ulja.Sa porastom temperature viskoznost se znatno
smanjuje o emu treba voditi rauna pri izboru u procesu podmazivanja.
Ulja vee viskoznosti se biraju kada je pritisak u leitu vei, temperatura via,
a ugaona brzina vratila manja.
Jedinica dinamike viskoznosti je |Pas|. Viskoznost se mjeri viskozimetrom
iji princip rada je zanovan na mjerenju vremena isticanja tenosti odreene

Tehniki elementi

295
zapremine kroz standardnu kapilarnu cijev pri datoj temperaturi. Ovako izmjerena
viskoznost predstavlja kinematiku viskoznost, to jest odnos dinamike viskoznosti
i gustine tenosti pri odreenoj temperaturi: v= n/p |m
2
/s|..
Proraun kliznih leita se provodi u dva sluaja sa poluokvaenim i
hidrodinamikim podmazivanjem.U sluaju kada je povrina rukavca u
neposrednom kontaktu sa posteljicom radi se o klizanju poluokvaenih povrina
gdje dolazi do intenzivnog habanja posebno posteljice obzirom da je ista od mekih
materijala.
Za odreivanje nosivosti leita mjerodavan je dozvoljeni povrinski pritisak
(p
d
) ije vrijednosti zavise od vrste materijala rukavca i posteljice, dozvoljenog
troenja, predvienog vijeka trajanja leaja i ista je u granicama (2...12) MPa
(tabela 28).Na slici 139 dati su sluaji radijalnog i aksijalnog leita.

Slika 139. Odreivanje srednjeg povrinskog pritiska radijalnih kliznih leajeva
Omjer optereenja leaja i projekcije dodirne povrine bd (slika 8.34) definira se
kao srednji povrinski pritisak:

U sluaju aksijalnog imamo:
2
u
2
s
a a
d d
F 4
A
F
p
= = sp
d
.
Ove formule omoguavaju da se odredi nosivost leaja odnosno najvea sila
koju leaj moe da prenese u odreenom vijeku trajanja a da pri tome temperatura i
troenje ne pree odreenu vrijednost.
U sluajevima veeg povrinskog pritiska dolazi do pregrevanja, stoga se vri
provjera reima zagrijevanja analogno kao kod rukavaca preko karakteristike
zagrijevanja odnosno: pvs(pv)
d
.

Tehniki elementi

296
Doputena vrijednost karakteristike zagrevanja zavisi od vrste materijala i
mjesta ugradnje i obino se nalazi u granicama (pv)
d
=(6...35)MN/ms
(tabela 28) a kod leita automobilskih motora do 35 MN/ms a kod leita parnih
turbina ak i do 100 MN/ms.
Na osnovu formule za za povrinski pritisak odreuje se unutranji prenik
leita
d
r
p
F
d
m
= , gdje je
d
l
= m geometrijska karakteristika leaja
U sluaju aksijalnog leita unutranji prenik leita d
u
se odreuje prema
preniku rukavca, a spoljnji na osnovu izraza za povrinski pritisak:
) d d (
i
pd
F
A
u s
a 2 2
4
t
= = ,
2
4
u s
d
i
A
d + =
t
, gdje je i broj dodirnih
povrina rukavca i leita.

Proraun leita sa hidrodinamikim podmazivanjem se zasniva na teorijsko-
eksperimentalnim metodama Somerfilda, Falca i dr. A sastoji se u odreivanju
minimalne debljine sloja maziva, koeficijenta tenog trenja, prirataja temperature,
protoka ulja u funkciji zadanih veliina: dinamike viskoznosti, povrinskog
pritiska, broja obrtaja i dimenzija leaja.
Ovi odnosi su obino dati u vidu grafikona pri emu se kao polazni parametar
koristi bezdimenzionalna veliina- Somerfildov broj
2
p
S
v
ne
= , gdje je:
n|Pas| - dinamika viskoznost,
e|rad/s| - ugaona brzina rukavca,
p|Pa| - srednji povrinski pritisak,

d
z
= v relativni radijalni zazor,
z=D-d- radijalni zazor, D|m| - prenik otvora leita,
d|m| - prenik rukavca.

Na dijagramima su date u funkciji Somerfildovog broja sledee veliine:
minimalna debljina maziva (dijagramX), koeficijent trenja pri hidrodinamikom
podmazivanju (dijagram XI), protok maziva (dijagramXII), konstrukciona
karakteristika leaja (l/d) i dr.

Primjer. Poznati su sledei podaci leita: dinamika viskoznost

Tehniki elementi

297
n=0,027|Pa s| , broj obrtaja rukavca n=1750 o/min, prenik rukavca d=38
mm, radijalni zazor Z=0,076 mm, radijalno optereenje leaja F
r
=2668 N,duina
leita l=50,8 mm.
Odrediti: koeficijent trenja, gubitke snage, minimalnu debljinu sloja maziva,
protok ulja i granini broj obrtaja rukavca pri poetku hidrodinamikog
podmazivanja.
Povrinski pritisak je
dl
F
A
F
p
r r
= = =
3 3
10 8 50 10 38
2668
,
=1,382 10
6

Pa =1382 kPa,
Somerfildovbrojje
2
v
ne
p
S =
3
2
10 1382
38
076 0
3 183 027 0
=
,
, ,
=0,895, jer je ugaona
brzina rukavca s / rad ,
n
3 183
30
175
30
= = =
t t
e .
Na osnovu dijagrama XI parametar trenja je 3 =
v
u
, pa je koeficijent tenog
trenja
38
076 0 3 ,
= u =0,006.
Moment trenja je T
u
= u F
r
2
d
=0,006 2668 10
-3

2
38
=0,3Nm.
Gubitci snage su Ap=T
u
e=0,3 183,3 =55 W
Za istu vrijednost Somerfildovog broja iz dijagrama X odreuje se minimalna
debljina sloja h
min
=0,033 mm, a iz dijagrama XII zapreminski protok ulja V=0,19
l/min.
Granina ugaona brzina jeprema (obrazacFalca)
n
v
e
d
h p
g 6
10
383
=
027 0 038 0 38 10
033 0 076 0 10 1382 383
6
3
, ,
, ,
= =34,05, rad/s pa je granini
broj obrtaja n
g
=
t
e
g
30
=30 34,5/t =325 o/min.

Pri okretanju rukavca vratila usled trena dolazi do zagrijavanja pri emu nastaje
oslobaanje toplote, atime zagrijavanje i leita posebno kod brzohodnih vratila.
Osloboena toplota se odvodi konvekcijom preko ulja i kombinovano
konvekciom i kondukciom preko tijela leita.
Kod prinudnog cirkulacionog podmazivanja skoro sva toplota se odnosi preko
ulja.

Tehniki elementi

298
Proraun se zasniva na toplotnom bilansu da osloboena toplota mora biti
jednaka odvedenoj toploti. Sa ovim se odreuje temperatura leita i koliina ulja
potrebna za podmazivanje i hlaenje.
Osloboena koliina toplote u leitu u jedinici vremena toplotni protok
(fluks), Q
d
=u Fv, W, gdje je F |N| - optereenje leita upravno na ravan trenja,
u- koeficijent trenja, v |m/s| brzina klizanja.
Toplota koja se odvodi u jedinici vremena preko ulja:
Q
o1
=m
u
c
u
AT =p
u
V
u
c
u
AT, W, gdje je: m
u
|kg/s| - maseni protok maziva u
leitu, p
u
gustina ulja =870...89 kg/m
3
, V
u
-|m
3
/s| zapreminski protok maziva,
AT |K| - razlika temperature ulja na izlazu iz leita i na ulazu u leite.
Toplotni protok koji se odvodi kroz kroz tijelo leita i vratilo:
Q
o2
= k A(T
l
-T
o
), W, gdje je T
l
|K| -temperatura leita koja nebi trebalao da
pree 373 |K|, T
o
|K| - temperatura okolnog vazduha.
Koeficijent prolaza toplote (k) kroz tijelo leita i sa povrine leita na okolni
vazduh zavisi od povrine i brzine strujenja okolnog vazduha v (m/s), odreuje se
iz obrazca k=7+12 v , W/(m
2
K) ili za uobiajene konstrukcije
k=30...40 W/(m
2
K)
Povrina tijela leita se moe odrediti po priblinom obrazcu
A= t H(l+0,5H), m
2
, gdje je: H visina, l duina leita.
Uslov dobrog hlaenja je: Q
o >
Q
d
Konstrukcija leita se sastoji od tijela leita, posteljice, ureaja za
podmazivanje i zatitu.
Kuite tijelo predstavlja posebno izlivenu ili zavarenu konstrukciju u sklopu
maine i moe da bude iz jednog dijela ili kao rasklopiva dvodjelna konstrukcija
prikazano na slici 140.


Tehniki elementi

299
Slika 140.Konstrukcija leita: a)jednodijelna, b)dbvodijelna

Materijali za klizne leajeve
Pri odabiru materijala za klizne leajeve, potrebno je, pored o materijalu blazinice
leaja, voditi rauna i o materijalu rukavca i materijalu maziva. Ova tri materijala
tvore triboloki sustav ija svojstva su presudna za ispravan rad kliznih leajeva pri
graninom i mjeovitom trenju.Triboloki sustav bi trebao imati slijedea svojstva:
da omoguava meusobno uglaavanje materijala rukavca i osovine
da ulje dobro prianja na materijale rukavca i osovine
da pri radu na suho ne doe do zaribavanja
prilagodljivost leaja elastinim i plastinim deformacijama,
otpornost na troenje,
otpornost na nagrizanje kliznih povrina,
sposobnost razraivanja leaja,
otpornost na utiskivanje krutih (otpalih) dijelova u povrinu,
Ova svojstva se zajednikim imenom nazivaju antifrikciona svojstva tribolokog
sustava. Pored njih, leajni materijali moraju imati slijedea openita svojstva:
sposobnost odvoenja vika topline
otpornost na dodirni pritisak
odgovarajuu dinamiku vrstou
da se to jednolinije rasteu pri povienim temperaturama i da ne bubre
da se kao materijal za platiranje dobro veu za podlogu
Openito je nemogue udovoljiti svim gornjim zahtjevima. Zbog toga se u praksi
odluuje za takav materijal rukavca i blazinice leaja kojim e se uz upotrijebljeno
sredstvo podmazivanja postii najbolja svojstva tribolokog sustava.

Materijali za rukavce
Kod kliznih leajeva se tei tome da povrina rukavaca bude priblino tri do pet
puta tvra od povrine blazinice leaja. Time se troenja leaja ogranie prije svega
na troenje blazinice leaja, koji se u sluaju kritinog troenja jednostavno
zamijeni. Trokovi su u tom sluaju mnogo manji nego kada bi troenje nastalo na
rukavcu osovine ili vratila. Obzirom da su rukavci leajeva obino i dijelovi
osovine ili vratila, izraeni su od jednakih materijala (konstrukcijski elici,
poboljani elici i elici za cementiranje i kaljenje, 10.1).
Najvanije je da se rukavci mogu kvalitetno obraditi, obzirom na odabrani
materijal, te da se tako na njima moe postii to tvra i glatkija povrina
(preporuuje se tvrdoa 64 HRc 810 HV). S ovog aspekta, elici za cementiranje
i kaljenje bolji su nego konstrukcijski elici i poboljani elici, iako se i
povrinskim kaljenjem poboljanih elika mogu postii zadovoljavajua svojstva.

Tehniki elementi

300
Konstrukcijski elici, koji se ne kale, primjereni su samo za nisko optereene
klizne leajeve. Rukavci kliznih leajeva se nakon grube mehanike obrade
(struganje, grubo bruenje, itd.) i
toplinske obrade (cementiranje i kaljenje, poboljanje, povrinsko kaljenje, itd.)
prije ugradnje jo i fino mehaniki obrade (fino bruenje, honovanje, lepovanje,
itd.) ime se postiu vrlo glatke klizne povrine. Za poboljanje svojstava vrstoe
obzirom na povrinski pritisak, rukavci kliznih leaja se, posebno u zadnje vrijeme,
jo i dodatno kromiraju, ime se postiu bolja antifrikciona svojstva i vea
otpornost protiv nagrizanja kliznih povrina.
Materijali za blazinice leaja
I kod materijala za blazinice leaja bitno je da se klizne povrine mogu precizno
obraditi i tako postii dobra antifrikciona svojstva. Poseban problem pri obradi
predstavljaju dijelovi koji otpadaju jer se pri obrade utiskuju u povrinu, te je
oteuju. S ovog aspekta, za blazinice leaja primjerenije je upotrijebiti legure za
gnjeenje, a ne legure za lijevanje, koje se inae lakeobrauju. Za blazinice leaja
najvie se koriste neeljezni metali (kositar, cink, olovo, bakar, aluminij) i
njihove legure zbog dobrih kliznih svojstava pri nedovoljnom podmazivanju.
Obzirom da su njihova svojstva vrstoe ovisna o temperaturi, upotrebljavaju se
samo u odreenom temperaturnom podruju:
legure olova i kositra: do 80 C
legure cinka: do 100 C
legure aluminija: do 150 C
legure bakra (bronce) za lijevanje: do 250 C
legure kositra za gnjeenje: do 300 C
Kositar (Sn) se legira prvenstveno olovom (Pb), bakrom (Cu) i antimonom (Sb).
Blazinice leaja od legura kositra imaju odlina antifrikciona svojstva, neosjetljivi
su na geometrijska i radna odstupanja, te penetraciju sitnih produkata troenja.
Dobro svojstvo kositra je i to to ga se moe u tankim slojevima (nekoliko m)
galvansko nanijeti na druge materijale. Zbog male vrstoe (vrlo su mekani)
blazinice leaja od legura kositra uvijek je potrebno ugraditi u odgovarajue
kruto kuite.
Cink (Zn) se legira prvenstveno aluminijem (Al) i bakrom (Cu). Blazinice leaja od
legura cinka imaju prije svega dobra antifrikciona svojstva. Obzirom da su jeftini,
izrauju se u masivnijim izvedbama, ime se dobiva na krutosti i vrstoi.
Upotrebljavaju se za manje zahtjevne klizne leajeve.
Olovo (Pb) se legira prije svega bakrom (Cu), kositrom (Sn) i cinkom (Zn).
Blazinice leaja od legura olova imaju vrlo dobra svojstva podmazivanja. Obzirom
da su vrlo mekani neosjetljivi su na geometrijska i radna odstupanja, ali su slabo
otporni na troenje. Upotrebljavaju se prvenstveno u velikim i grubim leajevima
(npr. uleitenje osovina vagona).

Tehniki elementi

301
Bakar (Cu) se upotrebljava za blazinice leaja prvenstveno u obliku raznih bronci
(udio bakra je iznad 50%). Bronce imaju vrlo dobru toplinsku vodljivost te time
dobru sposobnost hlaenje leajeva. Takoer imaju i zadovoljavajuu vrstou i
dobru sposobnost deformiranja. Raznim nemetalnim dodacima (fosfor)
poboljavaju im se i antifrikciona svojstva. Obzirom da su slabo otporni na
penetraciju produkata troenja, u ovim leajevima potrebno je osigurati dobar
protok maziva. Upotrebljavaju se prije svega slijedee bronce: Kositrene bronce
sadre 5 do 14% kositra (Sn). Uz pomo malih dodataka fosfora (P) poboljavaju
im se svojstva podmazivanja (mazivo se bolje hvata kliznih povrina). Primjereni
su za klizne leajeve u uvjetima mijeanog podmazivanja, visokih povrinskih
pritisaka i visoke radne temperature.
Olovne bronce sadre 10 do 28% olova (Pb). Obzirom da su vrlo mekane,
neosjetljive su na geometrijska odstupanja i rubne pritiske, ali su slabo otporne na
troenje. Primjerene su prvenstveno za male brzine klizanja. Upotrebljavaju se za
manje zahtjevne leajeve, u kojima nije potrebno da je rukavac osovine ili vratila
povrinski kaljen.
Kositreno-olovne bronce sadre 5 do 14% kositra (Sn) i 3 do 25% olova (Pb). Pri
veem udjelu olova imaju dobru prilagodljivost materijala rukavca i blazinice
leaja, ali slabu otpornost na troenje.
Aluminijeve bronce sadre oko 10% aluminija (Al) i manje udjele nikla (Ni),
mangana (Mn) i eljeza (Fe). Razmjerno su tvrde i time otporne na troenje.
Upotrebljavaju se prije svega tamo gdje postoji opasnost od korozije.
Crvena kovina je legura bakra (Cu), kositra (Sn), cinka (Zn) i olova (Pb), a
predstavlja poseban sluaj kositrene bronce. Crvena kovina ima najbolja
antifrikciona svojstva pri 10% Sn, 4% Zn i 1% Pb ili pri 6 % Sn, 7 % Zn i 1 % Pb.
Jeftinija je nego osnovna kositrena bronca.
Mjed je zapravo cinkova bronca s 30% cinka (Zn) i s malim udjelima aluminija
(Al), nikla (Ni), fosfora (P) i silicija (Si). Ima slina antifrikciona svojstva kao i
kositrena bronca. Upotrebljava se samo pri niim temperaturama.
Aluminij (Al) se legira prije svega s bakrom (Cu), eljezom (Fe), cinkom (Zn),
manganom (Mn),silicijem (Si) i kositrom (Sn). Blazinice leaja od legura aluminija
upotrebljavaju se prvenstveno tamo gdje je i kuite od lakih metala. Obzirom da
dobro provode toplinu imaju dobru sposobnost hlaenja.
Od eljeznih materijala za blazinice leaja prvenstveno se upotrebljava sivi lijev, jer
njegova struktura (grafitne lamele) omoguuje dobra svojstva podmazivanja. S
druge strane, sivi lijev ima slabija antifrikciona svojstva pri nedovoljnom
podmazivanju, slabo je otporan na rubne pritiske, te ima slabiju sposobnost
razraivanja leajeva. Dobra svojstva podmazivanja blazinica leaja postiu se
sinteriranim metalima, koji su porozni ilako upijaju ulje (do 30% svog volumena).
Pri radu ulje izlazi kroz pore zbog optereenja i poviena temperature, te
podmazuje klizne povrine. Pri mirovanju, kada se leaj ohladi, ulje opet

Tehniki elementi

302
otjee natrag u pore. Sinteriraju se prije svega legure eljeza te kositrene i olovne
bronce.
U zadnje vrijeme se za blazinice leaja sve vie upotrebljavaju umjetne mase.
Primjerene su prvenstveno tamo gdje nije dovoljno podmazivanje uljem ili mau
(npr. u tekstilnoj industriji) i gdje postoji opasnost od korozije. Upotrebljavaju se
prvenstveno slijedei materijali:
Termo- i duroplasti imaju dobra antifrikciona svojstva, ali im je slaba strana
puzanje podoptereenjem i veliko toplinsko rastezanje (priblino 10 puta vee nego
kod metala). Od termiplasta poliamid i nylon imaju veliku vrstou, dobra
antifrikciona svojstva, dobre priguuju vibracije, te su otporni na troenje. Slaba
strana im je to upijaju vodu, naroito duroplasti. Poliuretani su po svojstvima
slini polamidima, ali su manje osjetljivi na upijanje vode. Primjereni su za radne
temperature od 25 C do + 80 C. Poliacetali imaju vrlo dobra antifrikciona
svojstva. Mogu se lako obraditi i do vrlo preciznih dimenzija.
Fluorirani ugljikovodici (posebna vrsta voska) su otporni na kiseline i luine.
Primjereni su za radne temperature od 270 C do + 260 C. Slaba strana im je
puzanje pod optereenjem ineto slabija otpornost na troenje. Antifrikciona
svojstva gore navedenih umjetnih masa mogu se bitno poboljati dodacima ugljika,
grafita, olova i raznih bronci.
Oblikovanje radijalnih kliznih leajeva
Blazinice leajeva u pravilu su izraeni u nedijeljenoj izvedbi, ako je mogue
rukavce osovina ili vratila u njih umetnuti s eone strane. Standardizirani su npr.
prema DIN 1850, tabela 8.1. Nabavljaju se kao samostalni elementi, utisnuti u
kuite ili fiksno privreni na rukavac osovine ili vratila. Obino su izraeni od
bronce, sinteriranih kovina ili nemetalnih materijala, a mogu biti i od elika
presvuenog povrinskim slojem od legura olova, legura kositra ili olovne bronce.
Na unutarnjoj strani imaju izraene utore za podmazivanje uljem ili mau. Ovo ne
vrijedi za blazinice leajeva od sinteriranih kovina koji se podmazuju automatski,
Klizni leajevi se esto izrauju kao kompletan sklop koji je potrebno samo
privrstiti na kuite stroja ili naprave. Razlikuje se stojea izvedba prema DIN 504
(slika 8.9a) i izvedba s prirubnicom prema DIN 502 (slika 8.9b).


Tehniki elementi

303

Slika 8.9: Radijalni klizni leaj kao kompletan sklop stroja ili naprave
a) stojea izvedba b) izvedba s prirubnicom
Oblikovanje aksijalnih kliznih leajeva
Najjednostavniji aksijalni klizni leaj je okrugli eoni leaj s ravnim klizim
povrinama, slika 8.10. Sastavljen je od eone klizne ploe, privrene na kuite,
i rukavca osovine. Obino se podmazuje mau, a rjee uljem. Sredstvo za
podmazivanje se dovodi preko dovodnih kanala do utora za podmazivanje, koji su
po kliznoj povrini rasporeeni radijalno (slika 8.23a), ili su izvedeni u obliku
ekscentrinog krunog utora za podmazivanje,slika 8.23b. Pri vrtnje leaja
sredstvo za podmazivanje se iz utora za podmazivanje raspodijeli po itavoj kliznoj
povrini. Takvi leajevi rade prvenstveno u podruju mijeanog podmazivanja, pa
su primjereni samo za manje brzine klizanja i manje povrinske pritiske. Ako je
klizna ploa izraena od umjetne mase ili ako je na nju nanesena odgovarajua tvar
za kruto podmazivanje ( 8.1.1.3), leajevi moguraditi i bez sredstva za
podmazivanje.
Slika 8.10: Jednostavni aksijalni klizni leaj a) utori za podmazivanje u radijalnom
smjeru b) ekscentrini kruni utori za podmazivanje
Za visokooptereene pogone u kojima se moe oekivati kutni pomak osovine,
upotrebljavaju sesamopodesivi aksijalni klizni leajevi s nagibnim segmentima (4,
5) koji u radu zauzmu optimalninagib prema grebenu osovine (1) u smjeru obodne
brzine, slika 8.8. Segmenti su oslonjeni nanosae segmenata (6, 7) koji nalijeu na
kuite leaja (14, 15) sa kuglastom povrinomomoguujui tako samopodesivost,
tj. ispravan rad leaja i pri malim kutnim pomacima osovine.Ovakova klasina
izvedba aksijalnog kiznog leaja omoguuje preuzimanje aksijalne sile iz oba
smjera i obino ukljuuje i dva radijalna leaja (12, 13) u isto kuite, a poznata je
pod imenomsvog izumitelja: Mitchellov leaj. Neizbjeno se primjenjuje kao
brodski odrivni leaj koji preuzima (iz oba smjera) porivnu silu brodskog propelera

Tehniki elementi

304
i prenosi je na brodsku konstrukciju.Nekoliko naina uvrenja nagibnih
segmenata prikazano je na slici 8.12.

Slika 8.11: Mitchellov leaj (brodski odrivni) 1- greben osovine, 2,3- prirubnice,
4,5- segmenti za vonju napred i natrag, 6,7- nosai segmenata, 8,9- gnijezda sa
sfernom povrinom, 10,11- brtve, 12,13- radijalni leajevi, 14-donje kuite
(postolje) leaja, 15- gornje kuite leaja, 16- poklopac leaja


Tehniki elementi

305

Slika 8.12: Nekoliko naina uvrenja nagibnih segmenata kod aksijalnih kliznih
leajeva a) za vrtnju osovine u samo jednom smjeru b) za vrtnju u oba smjera

Dvodjelne konstrukcije leita imaju znaajnu primjenu u mainogradnji jer
omoguavaju jednostavnu montau vratila i dozvoljeno podeavanje i izraena su
kao livene konstrukcije (elini liv ili sivi liv)
Posteljice se izrauju od posebnih antifrikcionih materijala kako bi se
omoguio jednostavan remont posle granine istroenosti. Obino su izraene od
bimetala tj. na osnovu elika se nanosi tanki antifrikcioni sloj sa malim
koeficijentom trenja od kalajne ili aluminijske bronze, belog metala
metalokeramike. U novije vrijeme sve se vie koriste bimetalne trake deblljine
1,5...2,5 mm sa antifrikcionim slojem 0,2..0,3 mm. Debljina posteljice se
izraunava po obrazcu o
p
=(0,035...0,50)d+2,5 mm, gdje je d prenik vratila u
mm. Debljina antifrikcionog sloja koja se nanosi na posteljicu o
1
=0,01d.
Bitan element za konstrukciju leaja je optimalni odnos duine leita (l) prema
preniku rukavca (d). Vei odnos smanjuje povrinski pritisak ali poveava trenje i
zagrijavanje.Kod manjih odnosa manja je nosivost leaja i postoji mogunost
isticanja ulja.
Kod veine maina ovaj odnos je u granicama 0,5...1,0, kod motora sa
unutranjim sagorjevanjem odnos je 0,5...0,6 a kod leita dizel motora 0,5...0,9.
Podmazivanje leita kao i leaja se ostvaruje mastima i uljima sti da je
podmazivanje mastima jednostavnije i racionalnije. Ovdje viak maziva izlazi iz
leita stvarajui zatitni sloj od prodora neistoa i praine.
Naini podmazivanja mogu da budu razliiti a ee koriene mazalice su
tauferova i mazalica sa kuglinim ventilom slika 141. Svi ovi tipovi mazalica su
standardizovani.


Tehniki elementi

306
Slika 141. Mazalice: a) tauferova, b)kuglina

U sluaju podmazivanjem sa uljem mogue je centralno i pojedinano
podmazivanje.
Kod centralnog podmazivanja ulje se pumpom pod pritiskom dovodi u leite
(cirkulacija ulja, motori sa unutranjim sagorjevanjem, turbina itd).
Kod pojedinanog podmazivanja koriste se metalni prstenovi koji okretanjem
oko rukavca zahvata i dovodi ulje na rukavac i timr vri podmazivanje. Ovaj nain
nije pogodan kod malih ugaonih brzina(n<100 o/min) i velikih ugaonih brzina
(n>2000 o/min).

5. OPRUGE

Opruge su elementi kojima se elastino vezuju mainski dijelov ili drugi
elementi maina. Osnovno svojstvo im je izraeno kroz elastinost koja se postie
posebnim konstrukcijskim oblicima i posebnim materijalima.
Pod uticajem optereenja u oprugama se stvaraju deformacije uz akumulaciju
potencijalne energije to je ini primjenjivom za razliite svrhe.
Glavna primjena opruga je:
- amortizacija, priguenje energije udara (kod vozila asija se oslonja na
tokove preko opruga-gibnjeva, odbojnici kod vagona i td.)
- akumulisanje energije kod asovnika, naoruanja i td
- mjerenje i ogranienje sile kod ventila sigurnosti, kotlovim ,
dinamometrima i td
- za ostvarivanje prinudnog kretanja u okviru nekog mehanizma,(ventili
motora sa unutranjim sagorjevanjem klipnih kompresora itd. )
i niz drugih razliitih sluajeva primjene.

Tehniki elementi

307
Prema naponu koji se javlja u oprugama mogu da budu optereene na savijanje-
fleksione, optereene na uvijanje-torzione i opruge izloene sloenim
naprezanjima.
Prema obliku opruge mogu da budu: lisnate, zavojne, torzione, tanjiraste, ravne,
prstenaste itd.

5.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE OPRUGA

Opruge se pod dejstvom spoljnjeg optereenja (sila F i moment T ) elastino
deformiu u zavisnosti od vrste opruge i vrste optereenja. Ova deformacija moe
biti ugib (f) ili ugao torzije (m).
Zavisnost optereenja od deformacije predstavlja osnovnu karakteristiku
opruge koja moe biti linearna ili kod realnih konstrukcija ee nelinearnog
karaktera slika 142.

Slika 142. Karakteristike opruge: 1-linearna, 2,3-nelinearna (degresivna,
progresivna)

Ugao nagiba karakteristike opruge predstavlja najvaniji parametar opruge-
krutost opruge: c
f
=tgo =
df
dF
, N/m, c
v
=tgo =
v d
dT
, Nm/rad, gdje je c
f
krutost
fleksione, a c
v
krutost torzione opruge.
Reciprona vrijednost krutosti opruge je deformacija, to predstavlja elastinost
opruge ili jedinini ugib.
c
1
c = , m/N ili rad/Nm.
Za opruge ija je karakteristika linearna c i c su konstante.

Tehniki elementi

308
Pri optereenju opruge nastaje deformacioni rad koji je u sluaju fleksione
opruge jednak. W
d
=
1 f
0
df ) f ( F , to u dijagramu na slici 142 predstavlja povrinu
izmeu karakteristike opruge i apcisne ose.
Kada je karakteristika linearna onda je ova povrina trougla W
d
=F
2
f
1
.

5.2. OPRUGE IZLOENE SAVIJANJU

Gibnjevi su predstavnici opruga izloenih savijanju koji mogu da budu u vidu
grede ili konzole. Jednostavan primjer konzolnog gibnja pravougaonog poprenog
presjeka prikazan je na slici 143.

Slika 143. Opruge izloene savijanju, konzolnog oblika

Naponi u gibnju i ugib se dobijaju na osnovu poznatih obrazaca iz otpornosti
materijala.
Napon savijanja na rastojanju (z) od mjesta ukljetenja je:
o
s
=
x x
s
W
) z l ( F
W
M
=

, gdje je: M
s
=F(L-z)-moment savijanja u tom presjeku, W
x

- otporni moment presjeka za osu x-x koji za pravougaoni popreni presjek irine
(b) i visine (h) jednak W
x
=bh
2
/6,
Najvei napon je na mjestu ukljetenja (z=0) i iznosi o
smax
=
2
bh
Fl 6
,
Najvei ugib kod konzolnog noasaa je na kraju (z=l),
f=
x
3
EI 3
Fl
, gdje je E modul elastinosti materijala gibnja, a I
x
moment
inercije poprenog presjeka za x osu, za pravougaoni presjek I
x
=bh
3
/12, pa je
maksimalni ugib na kraju (z=l) f=
3
3
Ebh
Fl 4
,

Tehniki elementi

309
Karakteristika ovakvog gibnja je prava linija (linearna) jer je iz izraza zavisnost
sile i ugiba linearna. Osim toga kod ovakvog gibnja su konstantni popreni presjek
i otporni moment pa su naponi savijanja direktno srazmjerni momentu savijanja.
Poto je moment savijanja promjenljiv i najvei na mjestu ukljetenja to je i
napon savijanja najvei na tom mjestu. Ovo pokazuje da materijal gibnja nije dobro
iskorien.
Iz tih razloga gibanj se formira iz vie ploa ili traka koje se postavljaju jedna
iznad druge i na ovaj nain se postie priblino isto naponsko stanje u svim
presjecima gibnja.
Sloeni dvostruki gibanj koji se primjenjuje kod vozila slika 144 predstavlja
zbir dva prethodna konzolna gibnja povezana uzengijom ija irina je do (1/10)
duine glavne trake.

Slika 144.Sloeni gibanj u optereenom stanju

Za gibanj kao to je na slici koji je na sredini optereen silom 2F i ija je duina
2l, maksimalni napon savijanja je o
smax
=
2
bh
Fl 6
, a maksimalni ugib iznosi f=
EI 3
Fl
3
,
dakle vae isti obrazci kao i u sluaju konzolnog gibnja pod uslovom dvosrruko
vee duine i dvostruko vee sile u odnosu na konzolni.
Kod gibnjeva karakteristika opruge je prava linija ali je rastereenje usled trenja
izmeu listova kriva linija odnosno pojavljuje se histerezis odnosno gubitak
akumulirane energije.
U postupku prorauna sloenog gibnja obino se usvajaju osnovne mjere gibnja
(b,h), a zatim se odreuje broj traka iz uslova savijanja.

Tehniki elementi

310
2
sd
bh
Fl 6
z
o
> , gdje je o
sd
- doputeni napon na savijanje. Na slici 145 prikazan
je gibanj za eljeznika vozila i za automobile.

Slika 145. a)gibanj za eljeznika vozila, profil trake sa ljebom za voenje i
podmazivanje, b)automobilski gibanj
Spiralna opruga
Spiralne opruge su savojne opruge namotane u obliku Arhimedove spirale, slika
6.12. Za izradu spiralnih opruga najee se upotrebljavaju okrugla ica za opruge
prema DIN 17223 (tabela 6.2) i eline trake od toplo valjanog elika za opruge
prema DIN 17211, tabela 6.1. Openito se ove opruge koriste kod satnih
mehanizama, kazaljki mjernih instrumenata, elastinih spojki i slino. Krajevi
spiralnih opruga voeni su s odgovarajuim nastavcima, pri emu optereenje
djeluje samo na vanjskom (slika 6.12a) ili samo na unutarnjem kraju (slika 6.12b).
Pri optereenju opruge pojedini navoji jednakomjerno se pomiu prema sreditu
opruge, tako da razmak izmeu navoja ostaje itavo vrijeme jednak za sve navoje.
Ovisno o broju navoja i udaljenosti meu njima, takva opruga moe se okrenuti za
vrlo velike kutove (i za vie navoja). Pri tome meu navojima mora jo uvijek
ostati odreena zranost jer bi u sluaju doticanja navoja nastali preveliki gubici
zbog trenja.
Pri optereenju opruge silom F, opruga se okrene za kut , koji se rauna pomou
izraza


Tehniki elementi

311

Slika 6.12: Spiralna opruga a) optereenje na vanjskom kraju b) optereenje na
unutarnjem kraju

5.3 OPRUGE IZLOENE UVIJANJU

Najjednostavnija opruga izloena uvijanju je ukljeten elastini tap optereen
na slobodnom kraju spregom slika 146.Najvei napon je na spoljnjoj ivici
poprenog presjeka koji se odreuje prema osnovnoj jednaini uvijanja:


Tehniki elementi

312
Slika 146.Jednostavna torziona opruga

t
u
=
0
u
W
T
=
3
d
16
a F
t

, gdje je F- sila, a krak sile, d prenik ice,
T
u
=F a moment uvijanja,W
o
polarni otporni moment.
Pod dejstvom momenta T
u
opruga se uvija tako da je ugaona deformacija
jednaka (0) na mjestu uljetenja, a najvea je na slobodnom kraju (v): v=
G I
l T
0
u

gdje je: l duina opruge, I
o
polarni moment inercije,koji za kruni popreni
presjek iznosi I
o
=
4
d
32
t
, G modul klizanja koji je jednak G=
) 1 ( 2
E
v +
, tabela 29,
v- Poasonov koeficijent.

Karakteristika jednostavne zavojne opruge, to jest zavisnost momenta uvjanja
od ugla(v) je prava linija, jer su vrijednosti:l, I
o
, G konstantne. Zbog toga je rad
koji torzioni tap moe da ostvari W= T
u
v /2.

Tabela 29.Modul elastinosti i modul klizanja materijala za opruge
Materijal E
MPa
G
MPa
Opruge od hladno vuene ice i od hladnovaljane trake
2,1 10
5
83 10
3

Toplo oblikovane opruge
2,1 10
5
83 10
3

Opruge od nerajuih elika
1,94 10
5
73 10
3

Opruge od bronze
1,12 10
5
42 10
3

Opruge od mesinga
0,94 10
5
35 10
3

Sabijajue (Tlane) zavojne torzijske opruge
U sabijajuim zavojnim torzijskim oprugama optereenje djeluje u aksijalnom
smjeru tako da se opruga sabija (njena duina se prilikom optereenja smanjuje).
Obzirom da postoji opasnost od loma, prvenstveno kod duih opruga, opruge su
voene sa svornjakom za voenje promjera D
d
(unutarnje voenje) ili s ahurom za
voenje s promjerom D
h
(vanjsko voenje),. Vrijednosti D
d
i D
h
prilikom
unutarnjeg voenja uzeti D
d
(0,8 0,9)D
u
, gdje je D
u
unutarnji promjer
opruge, a prilikom vanjskog voenja D
h
(1,1 1,2)D
v
, gdje je D
v
vanjski
promjer opruge. Tlane zavojne torzijske opruge mogu se izraivati u hladnom ili
toplom stanju.

Tehniki elementi

313
Konstrukcijska izvedba hladno oblikovanih tlanih zavojnih torzijskih opruga
standardizirana je prema DIN 2095. Za ove opruge vrijede slijedea konstrukcijska
ogranienja:
promjer ice: d 17 mm
srednji promjer navoja: D 200 mm
duina neoptereene opruge: L
0
630 mm
broj aktivnih navoja: i
a
2
indeks opruge: e = D/d = 4 20

Toplo oblikovane tlane zavojne torzijske opruge izrauju se na toplome,
prvenstveno od toplo valjanih elika za opruge prema DIN 17221, Za ove
opruge vrijede prema DIN 2096 slijedea konstrukcijska ogranienja:
Tabela Konstrukcijska ogranienja za zavojne opruge izraene toplim postupkom

Zavojna opruga koja moe da bude konina ili ee cilindrina slika 147, ima
veliku primjenu kod transportnih sredstava i uopte u mainstvu.
Izrauje se od ice krunog ili pravougaonog poprenog presjeka uvijene po
zavojnoj liniji. Pod dejstvom aksijalne sile (F) koja sabija oprugu ona se skrauje
za veliinu (f).
Proraun vrstoe zavojnih torzijskih opruga (vlanih i tlanih, hladno i toplo
oblikovanih) standardiziran je prema DIN 2086. Optereenje F opruge uzrokuje
uvijanje ice opruge zbog momenta torzije T
u


Tehniki elementi

314
Pored napona na pritisak koji je neznatan daleko je vei i mjerodavan napon na
uvijanje, kao posledica dejstva ekscentrine sile (F) u odnosu na osu presjeka
zavojne opruge slika147b. Moment uvijanja jednak je T
u
=0,5FD.

Slika 147.Zavojna opruga izloena uvijanju (torziji)

Navojci opruge predstavljaju krivi tap, pa napon po povrini nije rasporeen
kao kod pravog tapa. Naponi na unutranjoj strani su poveani a na spoljanjoj
smanjeni. To poveanje napona na unutranjoj strani se uzima u obzir
koeficijentom (k). Dakle najvei napon uvijanja u presjeku opruge je
3
0
u
d
FD 8
k
W
T
k
t
= = t , gdje je koeficijent (k) odreen formulom,
( ) D
d
615 , 0
d D 4
d D 4
k +
+
=
Da bi se odredila deformacija opruge (skraenje ili izduenje), pretpostavlja se
da je ugao uvijanja zavojne opruge isti kao i ugao uvijanja pravog tapa
ekvivalentne duine jednake duini navojnice, odnosno
l
a
= tD z
a
, gdje je
z
a
aktivni broj zavojaka odnosno broj zavojaka koji uestvuje u deformisanju

Tehniki elementi

315
Ugao uvijanja opruge iznosi v= F
Gd
z D
G I
l T
a a u
4
2
0
16
= , pa deformacija opruge
iznosi f=
3
2
=
d
D
Gd
Fz D
a
v , odnosno broj zavojaka u funkciji deformacije
z=
3
8 D
d
F
Gdf
.
Krutost torzione opruge, kao veoma vaan parametar opruge je jednaka
c=
3
a
D
d
z 8
Gd
f
F
|
.
|
\
|
=
.

U praksi se esto susreu primjeri kada je u pojedinom sklopu istovremeno
ugraeno vie opruga koje su povezane u takozvani sustav opruga, ime se
omoguuje traena funkcija tog sklopa.Pojedine opruge mogu biti povezane u
sustav opruga na razliite naine, slika 6.2.

Slika 6.2: Sistavi opruga a) paralelni b) serijski c) kombinirani

a) Paralelni sustavi opruga
Opruge su ugraene tako da se ukupna sila rasporeuje na pojedine opruge, pri
emu je progib svih opruga jednak. Dakle, u sustavu opruga na slici 6.2a ukupna
sila F se rasporeuje na sile F1 i F2 (F=F1+F2), to se moe, uzimajui u obzir
krutosti opruga c1 i c2, te jedinstveni progib (s1= s2 =s), zapisati i u obliku
cs = c1s + c2s. Iz ovoga slijedi da je ukupna konstanta opruge ugraenih

Tehniki elementi

316
opruga na slici 6.2a jednaka c = c1+ c2. Slino se moe izvesti i za proizvoljan broj
opruga, pa tako za n sporedno ugraenih opruga vrijedi:

b) Serijski sustavi opruga
Opruge su ugraene tako da na pojedine opruge djeluje jednako velika sila F.
Progibi pojedinih opruga openito nisu jednaki, te su ovisni o konstantama opruge.
U sustavu opruga na slici 6.2b ukupan progib s jednak je zbroju pojedinih progiba
s1 i s2 (s = s1 + s2), to se moe, uzimajui u obzir konstante opruga c1 i c2 te
jedinstvenu silu (F1=F2=F), zapisati i u obliku F/c= F/c1+ F/c2.
Ukupna konstanta opruge serijski ugraenih opruga na slici 6.2b tako iznosi 1/c =
1/c1+1/c2. Slian izvod bi slijedio i za proizvoljan broj opruga, pa tako za n serijski
ugraenih opruga vrijedi:

c) Kombinirani sustavi opruga
U kombiniranim sustavima opruga, opruge su u razliitim kombinacijama ugraene
paralelno I serijski. U sustavu opruga na slici 6.2c gornje i donje paralelno
ugraene opruge povezane su u zajedniki serijski sustav opruga. Iz gornjeg
obrazloenja moe se zakljuiti kako je ukupna konstanta opruge sustava na slici
6.2c jednaka 1/c = 1/(c1+c2) + 1/(c3+c4). Na isti nain bi se dobila konstanta
opruge s proizvoljnim brojem paralelno i serijski spojenih opruga.


Tehniki elementi

317
Slika 148. Primjena zavojnih opruga na obrtnim postoljima vagona

Vlane zavojne torzijske opruge
U vlanim zavojnim torzijskim oprugama sila djeluje u aksijalnom smjeru
tako da se opruga pod utjecajem te sile rastee (njena duina se prilikom
optereenja poveava), slika 6.16. Izrauju se u hladnom ili toplom stanju.

Slika 6.19: Zateua zavojna torzijska opruga

5.4. OPRUGE IZLOENE

SLOENIM NAPREZANJIMA
Tanjuraste opruge
Tanjuraste opruge su konino oblikovani metalni prstenovi koji prenose
optereenja u aksijalnom smjeru, slika 6.14a. Najee se upotrebljavaju kao
pritisni elementi u valjnim leajevima, kao elementi upravljanja ventilima,
priguivai vibracija u strojevima za obradu i svugdje tamo gdje su zahtijevani
manji progibi opruge pri velikim pogonskim silama.
Ako se eli postii vei progib opruge, nanie se vie tanjura u stupac opruge, ali
suprotno okrenutih, slika 6.14c. Pri tome tanjuri mogu u stupac biti razmjeteni u
razliitim kombinacijama, U takvim sluajevima potrebno je razlikovati parametre
stupca opruge (sila stupca F
s
, progib stupca s
s
, duina neoptereenog stupca L
0
) od
parametara pojedine opruge (sila pojedine opruge F, progib neoptereenog tanjura
s, visina pojedinog neoptereenog tanjura l
0
poveanjem broja suprotno okrenutih
tanjura poveava ukupan progib oprunog stupca, uz nepromijenjeno optereenje.
S druge strane, s poveanjem broja tanjura u pojedinom paketu uz nepromijenjen

Tehniki elementi

318
ukupan progib, opteretivost opruge se proporcionalno poveava. Koja mogunost
e se odabrati ovisi o konstrukcijskim zahtjevima
koritenog stupca opruga. Prilikom ugraivanja tanjurastih opruga u stupac opruga
potrebno je uzimati u obzir kako se doputena odstupanja pojedinih opruga
zbrajaju, to moe kod veih duina stupaca opruga dovesti do veih odstupanja, te
time do problema prilikom ugradnje opruge. Zbog toga u praksi vrijedi preporuka
prema kojoj je duina neoptereenog oprunog stupca L
0
3D
z
, gdje je D
z

vanjski promjer opruge. Pri ugraivanju tanjurastih opruga u stupac opruga
potrebno je osigurati dobro voenje opruge, a to se postie svornjakom za voenje
(unutarnje voenje) ili tuljcem za voenje (vanjsko voenje). U praksi se
preporuuje unutarnje voenje. Povrine elemenata za voenje (svornjaka ili
ahure) I sve nalijene povrine opruge trebaju po mogunosti biti primjereno
toplinski obraene (preporuljivo je cementiranje do dubine 0,8 mm i kaljenje na
tvrdou najmanje 55 HRc).
Takoer, povrina elemenata za voenje treba biti glatka (preporueno je
precizno bruenje), ime se smanjuje trenje u sluaju dodira prstena opruga i
elementa za voenje. U svakom sluaju, izmeu elementa za voenje i prstena
opruge mora biti osigurana odreena zranost.

Namjenjene su za prenos velikih sila pri malim deformacijama.Najee se
koriste ploaste (tanjiraste) opruge, koje su izloene istovremeno pritisku i
savijanju slika 149
Ugao izmeu konusa i horizontalne ravni je 4...7 za odnos s/D=0,03...0,06.
Ploaste opruge se esto slau u sligove radi prenosa veih sila odnosno
obezbjeenja veih hodova.
Proraun ovih opruga je dosta sloen i za praktinu upotrebu koriste se formule
po (Olmenu i Laslu) za izraunavanje date relacijom. Optimalan odnos d/D kree
se od 0,33...0,5. Veliina prenika D se kree u granicama od 28...3000 mm .
Tanjiraste opruge se izrauju presovanjem od lima odgovarajueg kvaliteta.
Tanjiraste opruge kod kojih je odnos D/s ~ 28 zovu se mekim a kod kojih je odnos
D/s ~ 18 krutim oprugama.


Tehniki elementi

319

Slika 149. Ploaste (tanjiraste)opruge

5.5. OPRUGE ZA ODBOJNO VLANE
NAPRAVE NA
ELJEZNIKIM VAGONIMA

Prstenaste opruge su u fazi optereenja izloene
istim normalnim naprezanjima (istezanje ili pritisak).
Namjenjene su za ugradnju u auraste odbojnike
putnikih i teretnih vagona razliitih sila i hoda slika
150.

Slika 150. aurasti odbojnik sa prstenastom oprugom hod 105 mm,
krajnja sila 590kN


Tehniki elementi

320
Karakteristika prstenastih opruga je da se 2/3 rada opruge pri sabijanju se
trenjem pretvara u toplotu odnosno imamo gubitak koji je u funkciji ugradnje vrlo
bitan.Na slici 151 je
prikazan dijagram
zavisnosti sile od
hoda

Slika 151. Dijagram sila-hod prstenaste opruge


Tehniki elementi

321

Slika 152. Naponi i ugib kod optereena prstenastih opruga
5.6. MATREIJALI ZA IZRADU OPRUGA
Pri odabiru materijala za opruge mora se uzeti u obzir sposobnost oblikovanja i
elastina svojstva materijala. Izbor materijala prvenstveno ovisi o uvjetima
eksploatacije opruge.
Opruge za rad u normalnim uvjetima: Ako se za ove opruge koristi nelegirani
elik, onda je to najee ve patentirana ica sa 0,5 do 0,85 % ugljika.
Patentiranje se izvodi tako da se austenitizirana ica provlai kroz olovnu kupku
gdje se izotermno pobolja, a zatim se ohladi na zraku. Obino se nakon toga jo
hladno gnjei. Poslije izrade (motanja) izvodi se nisko poputanje. Zbog slabe
prokaljivosti nelegirani elici se koriste samo za manje presjeke, a zbog slabe
temperaturne postojanosti za rad na temperaturama samo do 80oC.
Za opruge koje se toplinski obrauju poslije oblikovanja koriste se elici legirani
silicijem, manganom, kromom i manje vanadijem, uz srednji sadraj ugljika
(0,4 do 0,7 %). Legirni elementi poveavaju prokaljivost, postojanost poputanju i
mehanika svojstva materijala opruge. Silicij se rastvara u feritnoj reetki,
poveavajui vrstou materijala, a jo vie granicu teenja, koja kod ovakvih
materijala moe dostii i 90 % vlane vrstoe. S druge strane, pri toplinskoj obradi
na viim temperaturama, silicij poveava sklonost elika jakom razugljiavanju i
grubozrnatosti, pa se na povrini dobije isti ferit koji je neotporan na dinamika
naprezanja. Karakteristika mangana je da osim to poveava svojstva elika isto
kao silicij, uzrokuje nejednoliki raspored ukljuina sulfida i oksida. Valjanjem one
zauzmu vlaknasti raspored, pa elik legiran manganom ima visoku ilavost u
uzdunom smjeru (lisnate opruge).
Opruge za rad na povienim temperaturama: Kod ovih opruga elici su legirani
prvenstveno kromom (do 1,5 %) koji sa eljezom formira kompleksni karbid, te sa
drugim elementima (molibden, volfram i vanadij) koji formiraju svoje
temperaturno postojane karbide.
Opruge za rad u korozionoj sredini: Problem korozije najjednostavnije i
najjeftinije se rjeava izradom opruga iz elika iz prethodnih skupina, te njihovim
oblaganjem antikorozijskim zatitnim slojem. No, mnogo efikasnije, ali zato i
znatno skuplje, je izraditi opruge iz materijala otpornog na koroziju. To su
prvenstveno nerajui elici, te razliite vrste bronci.

Tehniki elementi

322
U praksi se za opruge najvie upotrebljavaju toplo valjani elici koji se nakon
kaljenja poputaju, kako bi se poveala ilavost materijala, Tabela 6.1. Najbolja
svojstva vrstoe postiu se upotrebom okrugle ice za opruge koja se izrauje u
razliitim razredima kvalitete, Tabela 6.2.
Za hladnu izradu opruga postupcima rezanja, preanja i namotavanja, koriste se
hladno valjane eline trake, tabela 6.3. Krutost opruge metalnih opruga ( 6.1)
ovisna je, kod vlanih, tlanih i savojnih opruga, o modulu elastinosti materijala
opruge E, odnosno o modulu elastinosti G kod torzijskih opruga.
Vrijednosti E i G najee koritenih materijala za opruge navodi Tabela 6.4.
Pri dimenzioniranju opruga bitno je da su naprezanja koja nastaju kao posljedica
vanjskih optereenja manja od doputenih. Doputena optereena ovisna su, osim o
koritenom materijalu, i o obliku opruge, nainu optereenja i opasnosti od
posljedica koje bi eventualno pucanje opruge prouzroilo. Openito se doputena
naprezanja odreuju za pojedinu vrstu opruge posebno.
Ukoliko takvi podaci nisu na raspolaganju, doputena naprezanja opruge mogu se
odrediti orijentacijski prema vlanoj vrstoi materijala Rm:
Opruge se uglavnom izrauju od elika visoke zatezne vrstoe (R
m
) i
dinamike (o
D
) koji uz to imaju granicu teenja (R
eH
) blisku zateznoj vrstoi ime
se obezbjeuju dovoljne elestine deformacije opruge.
Uglavnom se koriste ugljenini i legirani elici sa silicijom namjenjeni
poboljanju.
Opruge se oblikuju u hladnom ili toplom stanju u zavisnosti od zahtjevanih
dimenzija i polaznih polufabrikata.
Za opruge inskih vozila koriste se .2131, .2132, a za opruge drumskih
vozila elici .2230, .2331 itd.
Cilindrine zavojne opruge izloene uvijanju izrauju se od hladno vuene ice
od .2130, .2134 i td. Ploaste tanjiraste opruge se izrauju od elika za opruge
.1735, .4230 i td. Prstenaste opruge se izrauju od .4231.

Tehnički Elementi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Tehnički Elementi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Tehniki elementi

- [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja,

- [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja.

- [N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za normalna naprezanja

- parcijalni stupanj sigurnosti za samo tangencijalna naprezanja.

-[N/mm2] mjerodavna karakteristika vrstoe za tangencijalna naprezanja

[N/mm2] oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable

[N/mm2] standardna devijacija sluajne varijable .

normalno naprezanje, koje djeluje okomito na raunsku ravninu zavara

smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini okomito na duinu zavara i

i obratno, slika 60. Uzduna smina i normalna

koeficijent smjera linije trajne dinamike vrstoe vijka

0,85 za vijke klase vrstoe 12.9 i

= = dobijamo prenosni odnos .

= . Znak (+) se odnosi na spoljnje a znak(-) na

gdje je: l-duina klina, b-irina klina, h

, Stepen sigurnosti protiv plastinog

You might also like