You are on page 1of 325

Poljski neandertalci koristili a kalice

Beta | 01. 02. 2010. - 17:38h | Foto: AP | Komentara: 11 Poljski neandertalci vodili su ra una o higijeni zuba, a za njihov "blistav osmeh" bile su zadu ene " a kalice", saop tili su poljski nau nici.

Posle 150 godina pronala enja tragova, u Poljskoj su prvi put prona eni ostaci neandertalca kada je u pe ini Stajnja na jugozapadu Poljske 2008. otkriven deo vilice sa zubima. Iako je prvi materijalni dokaz da su neandertalci zaista obitavali na teritoriju dana nje Poljske prona en pre dve godine, nau nici Katedre arheologije Univerziteta u e inu to nisu hteli da obelodane do okon anja temeljnih provera. Rezultati njihovih istra ivanja objavljeni su u novom broju uglednog nema kog stru nog asopisa Naturvisen aften. "Drago nam je to mo emo da potvrdimo da su na i neandertalci vodili ra una o higijeni usne duplje. Na jednom od tri prona ena zuba na li smo ostatke jednostavnog drvenog oru a za i enje zuba - neku vrstu a kalice", kazao je poljskoj televiziji TVN24 jedan od arehologa iz e inskog tima Mikulaj Urbanovski.

Arheolozi uskoro objavljuju analize Tutankamonove mumije


Beta | 31. 01. 2010. - 16:57h | Foto: AP | Komentara: 1 Glavni egipatski arheolog Zahi Havas sredinom meseca e objaviti rezultate DNK analize i CT snimaka mumije faraona Tutankamona koji bi mogli da re e misteriju njegovog porekla.

U saop tenju egipatskog Vrhovnog saveta za antikvitete, Havas je naveo da e na konferenciji za novinare 17. februara objaviti rezultate ispitivanja i njihovog pore enja s rezultatima analiza mumije faraona Amenhotepa Tre eg, mogu eg Tutankamonovog dede. Ovo ispitivanje je deo ireg programa provere DNK-a vi e stotina mumija s ciljem da se odrede identiteti i porodi ni odnosi. Time bi se moglo odrediti i Tutankamonovo porodi no stablo koje je ve dugo nepoznanica.

Malo poznato otkri e do koga su do li savremeni makedoski nau nici bi moglo novim svetlom da osvetli istoriju srpskoga jezika. Mukotrpne procese prou avanja starih rukopisa moglo bi da zameni prijatno putovanje samo nekoliko stotina kilometara na jug. Naime, u isto noj Makedoniji, u oblasti poznatoj pod nazivom Demir Kapija odvajkada postoji selo Prosek iji stanovnici smatraju sebe ne Makedoncima, ve Srbima. Ovoj pojavi nije pridavana velika pa nja dok se zbog nekih lokalnih razmirica nije nedavno oformila ekspertska komisija koja je posetila ovu oblast. udan dijalekat kojim su se ovi ljudi slu ili privukao je pa nju doma ih stru njaka. Oni su obavestili svoje kolege, prou avaoce jezika, i tako je po elo da se odmotava zamr eno klupko nau nih otkri a.

Karta Povardarja sa polo ajem Demir Kapije. Pomalo zaba en polo aj ovoga sela i velika izolovanost njegovog stanovni tva doprineo je injenici da nau nici nisu ranije ispitivali ovaj fenomen. Nakon opse nih najnovijih istra ivanja makedonski nau nici su utvrdili da je dijalekat kojim se slu e me tani ovoga sela u zna ajnoj meri bli i staroslovenskom jeziku nego makedonskom. Oni su to nazvali ranijom fazom makedonskog jezika, no na a ideja je da poka emo da to nikako ne mo e biti staromakedoski ili makedonskoslovenski jezik, ve legitimna faza u razvoju srpskog jezika, i pripada narodnim govorima koji su uslovili stvaranje srpske redakcije staroslovenskog jezika.

Izgled tipi nog srpskog groba iz posledenje decenije XI veka.


Posredni dokazi

Dobro je poznato istorijsko prostiranje srpske dr ave kao i da je na ovim prostorima prona ena ogromna srpska nekropola datirana u period od IX do XII veka, a i grad Prosek je na ovom mestu postojao jo u 12. veku. Zna i sasvim je opravdana pretpostavka da su Demirkapijanci -

etni ki Srbi. Ako pogledamo i sam izgled, no nju i obi aje stanovnika Demir Kapije ovu pretpostavku mo emo samo potvrditi. Prema srednjevekovnim putopiscima Dern vamu i Beceku seljaci u Srbiji su bili obu eni u prostu tkaninu, opanke i iljatu suru kapu ili klobuk, dok za makedonske mu karce ka e da su na glavi nosili kapu od plavog sukna, ve ina od beloga, koje su iljaste i pozadi na vratu, kao i spreda, imaju po tri krila, srednja kratka, a ostala duga ka "polovinu rifa". Ako pogledamo ilustraciju napravljenu na prostoru izme u dana njih Krivolaka i Konopi ta negde oko 1573. godine, vide emo da no nja u ovim predelima bila tipi no srpska. Sam polo aj i izgled sela tako e potvr uju na e pretpostavke. Demir Kapija se nalazi na veoma ivopisnom mestu - u u reka Do nice i Bo ave u Vardar; na samom po etku klisure Vardara. Naselje se prostire na oko 12 km du reke u obliku irili nog slova S (!). Ku e su uglavnom prizemne, nisu pravilno raspore ene i me usobno su udaljene. Svo stanovni tvo je pravoslavno, ali iako ne slave ku nog za titnika, postoji institucija seoske slave! Gornji kraj Demir Kapije obel ava dan sv. Vida, dok donji kraj svetkuje sv. Sisoja (poznatog kao za titnika u srednjem Pomoravlju). Ova naizgled neobi na pojava ima savim racionalno obja njenje koje emo dati kasnije.
Neposredni dokazi

Kao to je u nauci poznato, dijelekti koji su udaljeni od centra koji nosi promene zadr avaju ranije jezi ke karakteristike (up. Ivi : Govor galipoljskih Srba). Nije u tom slu aju te ko pretpostaviti da je ovo Antonijus fan Lest: stanovni tvo sa uvalo odlike srednjovekovnih srpskih narodnih govora. Izgled seljana Evolucijske promene u jeziku su u inile svoje i mi sada samo mo emo Krivolaka i Konopi ta da naga amo kako bi mogao da izgleda ivi govor u Srbiji u to vreme. sredinom 16. veka. Znamo da se umogome razlikovao od jezika koga smo upoznali preko kanonskih staroslovenskih spomenika, ina e ne bi se tako brzo stvorila potreba da nastane srpska redakcija toga jezika. Da podsetimo staroslovenski nastaje krajem 9. veka, a prvi spomenik redakcije je ve iz 12. veka, sa bitno izmenjenim fonetskim karakteristikama. Isto tako ne smemo zaboraviti da se jedna od najja ih prepisiva kih kola nalazila u Ohridu i da je ba u ovoj koli nastalo uveno Marijino jevan elje koje nagove tava neke od kasnijih promena u redakciji.

Polo aj sela Proseka

Kada smo kod pisanih spomenika ne smemo, a da ne pomenemo natpis danas; upadljiv je pravilan raspored ku a. u kamenu prona en prilikom istra ivanja na livadi u tzv. Gornjem Kraju. Natpis nije datovan, ali se prema grafijskim karakteristikama gotovo sa sigurno u mo e utvrditi da pripada kraju 13. veka ( to se jasno vidi i sa slike), iako se neke od osobina grafije pojavljuju u pisanim spomenicima tek znatno kasnije. Po mnogu emu, ovaj spomenik zaslu uje posebnu studiju, koja e, nadajmo se, uskoro biti i objavljena. Tom prilikom valja obratiti pa nju na grafemu koja se nalazi na kraju drugoga reda - i predstavlja sasvim sigurno glagoljsku oznaku za fonetsku vrednost [l']. Ipak, najzanimljiviji fenomen i ono to je potaklo na u znati elju je ivi govor ovoga sela.
Neke karakteristike govora demirkapijskih Srba

Analizom materijala koga smo dobili velikom ljubazno u prof. dr To eta Trpovskog mo emo sasvim jasno utvrditi da ovaj govor predstavlja ranu fazu srpskoslovenskog jezika. Sve gramati ke osobenosti ukazuju na to da ovaj govor odgovara dijalektima koji su postojali u periodu X i XI na prostoru Srbije. Pogledajmo samo analizu fonetsko-fonolo kog sistema. (S obzirom na to da gra a sa ovog istra ivanja jo nije publikovana, ovde emo se osvrnuti samo na najzna ajnije detalje.)
Poluglasnici

Nisu se sa uvali u ovom govoru.


Nazali

Proces denazalizacije u ovim govorima nije u potpunosti izvr en. Naime, u mnogim primerima se jasno uje nazalno e [ tva, im , krov], dok je nazalno o dalo u to je odlika srpskog, a ne makedonskog jezika. (up. Bo kovi : Osnovi uporedne gramatike slovenskih jezika, fonetika i morfologija)
O slovu , njegovoj glasovnoj vrednosti i upotrebi

Marijino jevan elje - rano svedo anstvo srpske redakcije staroslovenskog jezika.

Ovaj glas se sa uvao u svim pozicijama i izgovara se kao diftong ie. (Vukovi : Istorija srpskohrvatskog jezika I)

Morfologija

Na alost, materijal sa kojim smo ovom prilikom raspolagali nije bio dovoljan da se precizno utvrdi morfolo ki sistem ovoga govora. Ono to svakako mo emo potvrditi je da postoji fleksija i da je sintaksa u ovim govorima izrazito razvijena. Mofolo ka analiza ovih govora dala bi nam sa sigurno u dokaze koji bi potkrepili na u pretpostavku. No i na osovu ovih podataka savim je opravdano ustvrditi da ovaj govor ne pripipada isto noj grani ju noslovenskih govora, ve zapadnoj i to da je najsli niji srpskome - onom koji je postojao oko XI veka.
Zaklju ak

Na osnovu turih, ali sasvim dovoljnih dokaza mo emo potvrditi da govor Demir Kapije, naro ito Gornjeg Kraja, pripada srpskom jeziku i da je zadr ao mnoge osobenosti srpskog jezika iz razvijenog srednjeg veka. Ovo otkri e zavre uje punu pa nju nau nika, pre svega onih koji se bave istorijom jezika i sintaksom, dok je, svakako, jako interesantno i antropolozima, istori arima i arheolozima. Vremeplov o kojem su svi ovi nau nici sanjali itavih Natpis na kamenoj plo i, otkrivenoj svojih ivota, mogu nost da posete pro lost, da prilikom probnih arheolo kih radova u upoznaju ivot i jezik ljudi koji su nekada iveli na Gornjem Kraju Demir Kapije. ovim prostorima, sada postaje stvarnost. Predati se vardarskim vetrovima i pustiti da nas odnesu u pro lost mo e predstavljati ne samo nau ni ve i ivotni izazov. Ovakva prilika se ne sme propustiti.

Ve smo u prethodnom lanku istakli da je Rim u vreme Carstva dostigao vrhunac izopa enosti u svojoj istoriji. Za razliku od one u Grka, bila je to svesna izopa enost proistekla iz luksuza i prepu tanjima telesnim zadovoljstvima. Tra enje nemogu eg i udesnog postaje jedan od prioriteta rimskog duha. Izvan braka, ivot u Rimu je razuzdaniji nego igde drugde. Odvija se u jednom bogatom megalopolisu koji nema analogija. Zatim, mo emo da uporedimo i neka dana nja, po raskala nom i slobodnom ivotu najpoznatija mondenska letovali ta, sa na primer rimskim ekvivalentom - Baiae u blizini Napulja. Du morske obale, umesto dana njih hotela, re aju se bogata ke vile.

Da bismo stekli kakvu-takvu predstavu o razmerama udesne veli ine i izuzetnosti Rima, mo emo se, mo da, poslu iti pore enjem sa dana njim Njujorkom. Jedan tada nji hroni ar bele i: Baiae su postale jazbinom poroka. Rasko i blud ovde gotovo da nemaju ograni enja. Jo vi e nas zapanjuje odnos i na in na koji su vlasti u Rimu regulisale prostituciju u pore enju sa situacijom u dana njoj Evropi (pa i itavom svetu). Ne samo da ni posle 2000 godina nemamo boljih re enja nego ono rimsko mo e da poslu i i kao po etni uzor za re avanje problema "najstarijeg zanata", koji je u ve ini zemalja i dalje bez ikakve dru tvene i pravne odgovornosti, kontrole i za tite. Uprkos civilizacijskom pomaku, u kome su ljudska prava jedno od najva nijih pitanja za procenu nivoa demokrati nosti i slobode jedne zemlje, prostitucija se nalazi u zoni kriminala u kojoj su sudbina i ivoti na desetine hiljada ena prepu teni me unarodnom lancu trgovine belim robljem. (Pri tome, spominje se samo trgovina enama, dok se o trgovini de acima i mladim ljudima, koji se pretvaraju u mu ke prostitutke, gotovo i ne govori.)

Popis, pla anje poreza i plavu e

Prvo zvani no registrovanje prostitutki (i koliko nam je poznato, bez pandana u savremenoj Evropi) izvr eno je u Rimu. Svaka prostitutka, da bi se legalno bavila ovim poslom, morala je da se prijavi vlastima i da podatke o sebi (ime, mesto ro enja), kao i podatak o tome koliku naknadu e tra iti od mu terija. Ukoliko je elela da sa uva anonimnost, mogla je uzeti pseudonim. Po upisivanju neophodnih podataka, ona je dobijala zvani nu dozvolu, licentia stupri (u ve ini zemalja dana nje Evrope, s vremena na vreme, "stidljivo" se pokrene rasprava o neophodnosti sli nog regulisanja njihovog statusa, ali se potom sve zaboravi i stanje ostane nepromenjeno). Kada bi jednom bila upisana kao prostitutka, ona je prakti no bila osu ena da se itav ivot bavi ovim zanatom. Za brisanje njenog imena sa spiska nisu joj mogli pomo i ni eventualni brak i deca. Bavljenje ovim poslom bilo je zabranjeno ne samo za plemkinje, nego i za sve ene iji su Glumice, plesa ice i muzi arke, tako e su se preci ili mu pripadali nekom plemi kom bavile prostitucijom, ali za razliku od stale u. Upisane prostitutke, najve im delom, su "obi nih" prostitutki, nisu morale da se bile ropkinje. Druge ene, kao to su glumice, registruju. plesa ice ili muzi arke, iako su se bavile i prostitucijom, nisu bile obavezne da se registruju. Plemkinje su za eventualni prekr aj najpre bile nov ano ka njavane, ali je ta kazna potom (tokom Drugog punskog rata) drasti no poo trena kaznom izgnanstva. Naravno, ove odredbe nisu onemogu avale ostale ene da se bave ovim poslom, a da nisu bile primorane da budu registrovane, i time izbegnu ka njavanje i sramotu (iako su se edili trudili da ih otkriju, jer je njihov zadatak bio da sve neregistrovane prostitutke prognaju iz grada). Car Tiberije je doneo jo rigoroznije kaznene sankcije protiv preljube udatih ena iz svih stale a, a i udatih ena koje su registrovane kao prostitutke. Du nost edila, predstavnika vlasti, koji je nadzirao prostituciju, nije se zavr avala samo registrovanjem prostitutki, nego i kontrolom javnih ku a (morale su biti zatvorene od zore do tri sata posle podne). Vlasnika javne ku e koji bi izbegao njihovo registrovanje, mogao je kazniti nov ano ili bi evanjem. Prostitutke su bile obavezne da nose ode u propisanu zakonom i da im kosa bude obojena plavo ili uto. Za u uje jo jedno re enje, koje je jo uvek aktuelno u dana njoj Evropi: prostitutkama ne samo da je pru ana za tita od onih mu terija koje bi izbegavale da im plate propisanu nov anu nadoknadu, nego bi jedna od obaveza edila bila i briga da ona bude pla ena kako treba. Kao op ti zaklju ak, name e se utisak da je sve to obavljano dosta profesionalno, odgovorno i na propisan na in (tako, na primer, edil prilikom obilaska i kontrole javne ku e, nije smeo ulaziti sam, bez pratnje svojih liktora, odnosno pomo nika).

Rimske prostitutke, generalno su se delile u dve glavne kategorije - registrovane (meretrices) i neregistrovane (prostibula). Registrovane prostitutke morale su ne samo da se zvani no upi u, ve , za vreme Kaliguline vladavine (37-41. godine) uveden je i porez koga su morale da pla aju. Porez je iznosio onoliko koliko je po zvani noj tarifi dobijala od jedne mu terije. Prihod od ovog poreza uop te nije bio mali, s obzirom na broj registrovanih prostitutki. Jedna procena iz vremena cara Trajana (98-117. godine) dala je brojku od oko 32.000 prostitutki samo u Rimu! Pored svega drugog to prati prostituciju, ovo je i bio razlog shvatanju da se pitanje prostitutki moralo organizovati i regulisati. Va nu ulogu u tome su imali i leno ili lena, vlasnik ili vlasnica javne ku e, u okviru kojih postoje i strukturisane profesije, kao to su, na primer, adductores (ili perductores) i ancileulae, svodnici i svodnice, a zatim i lupanarii, upravnici javnih ku a. Navodimo ispovest jedne vlasnice javne ku e, koju bele i Petronije: Namrzla me je Junona... dabogda ako se se am da sam uop te ikada bila nevina. Jo kao malo dete brljala sam ne to sa svojim vr njacima, slede ih godina jebuckala sam se sa odraslima, i tako sve dok ne stigoh u ove godine. Otuda je, verujem, i nastala ona izreka: ko je nosio tele, mo e i bika.

Ova ulica u Pompejima, bila je glavno steci te uli nih prostitutki.

iveti u bordelu

O izgledu prose ne javne ku e najbolje podatke nam pru aju one koje su, zahvaljuju i debelim naslagama vulkanskog pepela, ostale sa uvane u Pompejima. Bolje javne ku e su ra ene prema

uzoru na bogatiju rimsku ku u izgra enu oko centralnog dvori ta. Prostitutke su imale svoje sobe, u koje se ulazilo iz predvorja ili trema, koji je opkoljavao dvori te. Njihove prostorije (sobe) su kod obi nih javnih ku a bile male, sa oskudnim name tajem (ponekad samo postelja, a e e samo prostira i na podu i jastuci). Na vratima se nalazila plo a sa nedvosmislenim zna enjem - occupata. Umesto znamenitog savremenog evropskog simbola - svetiljki sa crvenim svetlom, rimski bordel imao je znak koji je otvoreno i jasno ukazivao na prirodu posla koji se unutar gra evine odvijao. To su prevashodno bile nepristojne skulpture i zidne slikarije. Kao i danas, vlasnici su se trudili da preduzmu sve da bi gosta ponelo pravo (eroti no) raspolo enje, sa seksualnom zavr nicom. Za sve usluge trebalo je unapred platiti. Kao i danas u Parizu ili Amsterdamu, prostitutke su, da bi o ivele posao, stajale ili sedele ispred javnih ku a. Naravno, posebnu vrstu su inile rasko ne javne ku e, bogato opremljene i izuzetno dobro organizovane (sa posebnim ulazima za mu terije koje su elele da budu neprime ene), namenjene bogatoj klijenteli. Me u mnogobrojnim osobljem koje se staralo za svaku sitnicu, va nu ulogu su imale ancillae ornatrices, ene koje su se brinule da prostitutke budu maksimalno doterane. Naravno, javne ku e nisu bile jedina mesta za obavljanje seksualnog ina sa prostitutkama. Pored privatnih ku a, tu su bili i zasvo eni tremovi arena i pozori ta, ili arkade stadiona i cirkusa, svodovi akvadukta, kojih je bilo mnogo u gradu, ili na samim ulicama (skrovitim i bez ikakve svetlosti) no u. Tako Katul u jednoj svojoj pesmi spominje nekada poznatu i slavnu prostitutku Celiju, koja je do ivela alosnu subinu da izgubi sve to je nekada imala i sada: ...na raskr ima i ulicama slu i odvratnoj pohoti pokvarenog Rima... Ili izvan gradskih zidina i du puteva na obi noj zemlji i prostirci. Naravno, time su se bavile prostitutke najgoreg ranga, prljave i smrdljive, kako to navode brojni pisci - Marcijal, Plaut ili Horacije, a Marcijal govori da su se klijenti mogli koristititi uslugama bludnica ak i u podrumima mlinova.

Ponekad su javne ku e bile izuzetno luksuzno ukra ene.

Rad na crno

S druge strane, realno je pretpostaviti da je velika ve ina pripadala neregistrovanoj kategoriji prostitutki. Razloge za to treba verovatno tra iti u spomenutom sramotnom odnosu prema registrovanim prostitutkama, kao i mogu nosti da su u datom trenutku mogle napustiti prostituciju, udati se i srediti svoj ivot kao i ostale ene. Izme u ovih prostitutki postojale su posebne podele, me u kojima se izdvajaju delicate i famose. Mnoge od njih poticale su iz dobrih porodica, a prostitucijom su se po ele baviti ili zbog sklonosti, ili zbog novca. Delicate bi se mogle opisati kao dostojanstvene milosnice koje su veoma bri ljivo birale svoje gospodare. Pored seksualnih zadovoljstava, mogle su biti anga ovane i samo zbog njihovog dru tva - po tome su predstavljale ekvivalent gr kim heterama - ali po svemu sude i nisu dostizale svoj gr ki uzor. Ovidije navodi da nemaju dovoljno ume a za savr eno obavljanje posla kojim se bave i preporu uje im usavr avanje plesa i poznavanje poezije. Zanimljivo je da imena ena koja nalazimo na stranicama rimskih pesnika pripadaju uglavnom enama iz ove grupe. Izme u njih i ostalih neregistrovanih prostitutki postojala je ogromna razlika. Lupae ili "vu ice" obilazile su parkove ili perivoje, doris su praktikovale da se uvek pojavljuju nage, bastuariae su se svojim zanatom bavile na grobljima, zatim scorta erratica -

klasi ne uli arke; blitidae, alosne bludnice koje su dobile ime po jeftinom pi u blitum koje se pilo po bednim kr mama, gallinae, ili "koko ke" su spajale bludni enja s plja kom; forariae, prostitutke koje su mu terije sa ekivale na putevima. Kona no, tu su bile i quadrantariae, prostitutke na samom dnu hijerarhije, koje su se prodavale za najbednije sume. Pri svemu tome, treba imati u vidu dve injenice - najpre, da su, pored prostitutki koje su se na to slobodno odlu ivale zarad zadovoljenja sopstvenih prohteva ili potreba, ve inu ipak inile kupljene ropkinje. I drugo, da to sve treba posmatrati i u kontekstu zakona, kojim je bilo dozvoljeno iskori avanje robova i u seksualne svrhe, a i njihova prodaja za tu svrhu.

Jo jedna erotska freska iz javne ku e u Pompeji.

Rimski Sen-Deni

Kao i u dana njim gradovima, i u Rimu je postojao kvart koji je bio glavno steci te prostitutki i javnih ku a. To je bila etvrt Suburra, koja se nalazila izme u bre uljaka Eskvilina i Celija. Postojala je jo jedna etvrt koja se nalazila u Vicus Patriciusa - glavnom severnom drumu u gradu, odnosno ulici, u dana njem zna enju. Ime je dobila po Circusu Flaminiusu koga je 221. god. pre n.e. sagradio cenzor Gaj Flaminije Nepos, u blizini Circusa maximusa, odnosno Marsovog Polja (ono je, zajedno sa Forumom i Kapitolom, bilo mesto gde se svakodnevno okupljao najve i broj ljudi). Tre i centar njihovog okupljanja predstavljao je prostor izvan gradskih bedema. Sude i prema Pompejima i Herkulanumu, u kojima je svakodnevni ivot naglo

prese en erupcijom Vezuva 79. godine, pa su zbog debelih naslaga vulkanskog pepela svedo anstva ostala do danas nedirnuta, po svemu sude i i drugi gradovi (ne samo na italskom tlu, nego i u provincijama), sledili su uzor "Majke gradova" - Rome. Posebnu kategoriju predstavljale su plesa ice, koje su sa raznih strana Carstva dolazile u Rim. Prodavale su obe vrste usluga po kojima su bile poznate: eroti ni i izazovni ples, ali i seksualni odnos. Jedno vreme, na primer, posebno se bile cenjene plesa ice iz panije, to je, naravno, rezultiralo i ve om cenom njihovih usluga. Njihova cena generalno je bila mnogo ve a od cene navedenih klasi nih prostitutki, jer se radilo o egzoti nim enama koje rimski mu karci nisu poznavali i koje su ve samo time pobu ivale mnogo ve i interes od uobi ajenih rimskih prostitutki. Uostalom, ta sklonost ka atraktivnim i egzoti nim enama, koje po Reljef u mermeru iz Pompeja. prvi put neko susre e, zadr ala se u raznim delovima sveta sve do dana njih dana. U svemu tome, va nu ulogu imao je i ples, koji je raspaljivao strasti, po udu i elju za seksualnim odnosom. Sve je to rezultiralo time da je, bez obzira na cenu, potra nja za njima bila najve a. Naravno, sve ono najlep e, najatraktivnije i najegzoti nije bilo je povezano sa najvi im dru tvenim slojevima u Rimu, jer su to jedino mogli platiti - bogati.
I bez ena posao cveta

Drugi vid rimske prostitucije odnosi se na svet homoseksualnosti u Rimu, koji, iako realan, masovan, i nimalo prikriven, nije dostigao dru tvenu slobodu koju je imao u gr kom svetu. Mo da najbolju sliku o tom svetu pru aju dve knjige: Apulijev Zlatni magarac i Petronijev Satirikon (Petronije, iako aristokrata, blizak Neronovom dvoru, bio je prinu en da zbog klevete svemo nog prefekta pretorija Tigelina, izvr i samoubistvo).

Kako dogodov tine sitnih avanturista u proputovanju po Italiji ine osnovu sadr ine Satirikona (pored Trimalhionove gozbe, bogatog oslobo enika i tipi nog skorojevi a koji te i da luksuzom i gozbama podra ava aristokratiju), one verno odslikavaju i svet homoseksualizma koji se sre e u svakodnevnom ivotu. Nave emo jedan broj zanimljivih doga aja, sa kojima se oni susre u: ...lutao sam po celom gradu... kada mi pri e neki ozbiljan ovek, doma in, i on mi se ponudi da mi poka e put do na eg svrati ta. I onda me je proveo kroz najmra nije sokake i onda izvadio pare i po eo da mi tra i onu stvar... jednoj droci je platio as da mu ustupi svoju sobu i ve mi je gurnuo ruku tamo i da nisam bio ja i gadno bih se proveo. Jedan od glavnih likova vodi svuda sa sobom svog "brati a", de aka koji mu slu i za seksualno zadovoljenje: ...de ak sede na krevet i stade plakati... - Onaj tvoj "brat", to jest, onaj to stalno ide sa tobom, uleteo je malopre u sobu i navalio, hteo je da me siluje". Ja, uv i ovo unesoh se Askilitu u lice i povikah: - Ti rasturena mu ka kurvo to rupom opslu uje okolo! Freska "Vaganje falosa" iz ku e Vetija Askilit mu besno odgovara: u Pompeji. - Ti da meni govori ... ti koji - i kad ti je taj ivuljak bio u punoj snazi - nisi nikada uspeo da sredi pristojnu ensku, nego sam ti ja slu io za "brati a" u parku, kao ovo derle sada u kr mi. ... - Za ovaj nagli raskid kriva je moja uspaljenost; ve odavno sam hteo da se otka im od te dosadne nabiguzice. ... ...vratih se u svoju sobicu da najzad u ivam u njegovim poljupcima bez opiranja. Dr ao sam de aka u zagrljaju vrsto, kao da ga nikada ne u pustiti u ivao u ispunjenu svoje elje da bi mi i najsre nji pozavideli. Taman da mi svr imo... O neosetljivosti homoseksalaca na enske ari ilustrativno svedo i konstatacija: ...dr ala mi je ud, ali on mrtav hladan, kao hiljadu mrtvaca... ...U e neka peder ina, najgora bitanga koju sam ikada video, a onda me zapljuva svojim ogavnim poljupcima. Onda me jo i na krevet povali, iako sam se opirao iz sve snage... ... - Stvarno nisi znao da pedere zovu pe kirima? Na to e Kvartila:

- Smesta jedan pe kir i za Askilita! Samo to to re e, ona jebiguzica promeni paripa, pa uzjaha mog druga i stade da ga obra uje cmakanjem i onom svojom dupetinom... ... Tre e no i, opet u pogodnom trenutku, ustadoh i pri oh de aku i apnuh mu na uvo dok se pretvarao da spava: - O besmrtni bogovi, ako ovom usnulom detetu ugrabim potpuni sno aj i ponesem najve u slast za kojom udim, za tu sre u da u mu sutra najlep eg makedonskog drepca asturske krvi... Prvo ispunih ake njegovim mle no belim prsima, zatim upih svoje usne u njegove, da najzad sjedinim sve svoje udnje u onom vrhuncu... Kad odnekud istr a neki gola koji je bio izgubio odelo... oko njega se skupila silna gomila pljeskaju i mu s priznanjem i strahopo tovanjem: otegao mu se onaj toliki da je on izgledao kao visuljak sopstvenom udu... Taj kad ju e po ne, verujem da sutra svr i... U pomo mu je pri ao jedan rimski vitez, pokri ga svojim pla tom i odvede svojoj ku i da bi sam u ivao u takvom zgoditku... ... ...sti e novo poslu enje: d inovski poslu avnik sa mnogo raznovrsnih kola a. Usred se uzdizalo remek delo poslasti arske ve tine - ogromna figura Prijapa od testa, iji je pozama ni ud odolevao teretu grozdova i svakovrsnog vo a oka enih na njega... Na kraju se pojavi gomila ogromnih crnaca. Meni pri e jedan od njih, jednim potezom me okrenu... i onda mi razvali guzove... Ovim ilustracijama treba dodati podatak da su i brojni rimski carevi bili poznati po svojim homoseksualnim avanturama i aferama. Za razliku od ve ine ostalih careva, kod kojih se radi o bludu i razvratu najgore mogu e vrste, Hadrijan (117-138, jedan od najzna ajnijih careva u istoriji Imperije) i njegova homoseksualna veza sa prelepim mladi em Antinojem, deluje nestvarno i uzvi eno. Kosmopolita po ube enju, kome su bile strane rimske tradicije i obi aji, a koga je Senat zbog stalnih me usobnih sukoba odbio da posmrtno deifikuje (uzdigne me u bogove), Hadrijan je svog ljubimca od koga se nije odvajao deifikovao posle njegove smrti, pa su njegove statue izra ivane prema helenisti kom uzoru idealizovanih predstava bogova i postavljane na raznim stranama sveta.

Carevi - oli enja perverzije

Me u najmonstruoznijim vladarima nave emo samo dvojicu. Svakako najpoznatiji je bio car Tiberije (14-37). On se, po povla enju na ostrvo Kapri, pretvorio u nevi eno udovi te (Avgust je na umoru izgovorio re i "Jadna li naroda rimskoga, koji e do i pod tako polagane zube") posve eno nastranim zadovoljstvima sa devoj icama i de acima. To su mu osmi ljavali stru njaci za protivprirodni blud (perverzije koje se opisuju u istorijskim izvorima su u toj meri mu ne da ih ne emo ni navoditi). Nave emo samo dva podatka koja ilustruju u asne krugove njegove paklene po ude: dok je fizi ki bio u stanju, posebno je u ivao u silovanju de aka. A onda su po udu njegovog omlitavelog tela zadovoljavala deca (...koja jo nisu prestala da sisaju maj ino mleko, a kojima je davao da mu si u spolni ud i prsne bradavice...). Ili, kao oli enje krajnje izopa enosti i besramnosti, ve spominjani car Elagabal, koji je, izme u ostalog, otvarao javna kupatila za narod, da bi se "snadbevao" mu karcima. Naravno, ovo je samo manji deo pri e o prostituciji i izopa enostima rimskog dru tva. O svemu tome mo da najbolje govori Petronijeva konstatacija: Prijap je sin Dionisa i Afrodite, ali je zbog Herine ljubomore ro en On je, kao niko drugi do tada, jasno ukazao da je "Ve ni kao nakaza. Prvo je bio seosko Rim", robovlasni ki Rim Carstva, bio osu en da stari me u bo anstvo plodnosti, a kasnije i bog svojim porocima i sru enim stubovima ponosa i patricijske telesne ljubavi, koji moze oduzeti, asti. Ciceron i ostali najsmeliji posmatra i onovremene ali i vratiti polnu mo . scene, iako svesni da se Rim kotrlja na nizbrdici ka propasti, s e njom se osvr u prema idealizovanoj pro losti predaka i konzervativnom republikanskom Rimu ("kada je svako po teno radio svoj posao u te nji za op tim dobrom, dobrovoljno se podvrgavaju i vo stvu malobrojne elite prosve enih, i po tenih vo a").
Epilog: Eros i Tanatos

ta e , kad se vi e ceni snaga uda nego snaga uma!

Prvi savremeni pisac koji e shvatiti zna aj Petronijevog Satirikona bio je T. S. Eliot. Iako je Petronijeva erotika bezazlena (u pore enju sa neobuzdanom erotikom u evropskoj knji evnosti prvih generacija 20. veka), vekovima preno ena rezervisanost prema njemu traje sve do druge polovine veka. Za razliku od nekih drugih, koji moderno srljanje u blud i seksualno orgijanje Evrope tuma e kao razo aranost i prkosno tra enje izlaza iz otu enosti, Eliot jedini shvata da, kao to je kod Petronija, ve ni Rim osu en na starenje i umiranje, tako i spomenuta evropska

erotika simboli e uzdrmanu kapitalisti ku i imperijalnu Evropu, "umornu, osaka enu i ve prestarelu, osu enu na neizvesno beznade no starenje bez smrti": - Sibila, ta eli - elim da umrem. Miodrag Tomovi Arheolo ki institut SANU Beograd

Preporu ena literatura:


y y y y

Blundell, S. & Williamson, M. 1998. The Sacred and the Feminine in Ancient Greece. (eds.) London: Routledge. Fantham, E., Foley, H.P. et al. 1994. Women in the Classical World: Image and Text. Oxford: Oxford University Press. Hawley, R. & Levick, B. 1995. Women in Antiquity. (eds.) London: Routledge. Marcade, J. 1969. Roma Amor. Rijeka: Otokar Ker ovani.

Preporu ene Web stranice: http://ancienthistory.about.com/library/bl/uc_geary_pompeii.htm http://www.perseus.tufts.edu/classes/JKp.html http://www.ucd.ie/~classics/96/Dauphin96.html

Ve u ranom srednjem veku, po ev od IX/X stole a, isto ni Sloveni su imali mnogobrojne gradove. Oni su svoju otad binu, koja se irila od Dnjepra i ju nih stepa, pa do severnih uma i obala hladnog Belog mora, nazivali Rusija ili Rus (rus. / ). Severni narodi - Danci, Sveji, Norve ani su je zvali Gardarika - zemlja gradova. Prva iz letopisa nama poznata ruska dinastija bila je loza Rjurika (vladali 862-879. godine), vikin kog porekla. Ova dinastija se potpuno slovenizovala ve u tre oj generaciji, iako su kontakti sa Skandinavijom ostali veoma bliski i duboki, sve do same mongolske najezde. uveni Harld Hardrada (vladao 1015-1066. godine), norve ki kralj i neuspeli konkurent Viljamu Osvaja u, a istori arima poznat i kao "poslednji viking", slu io je u gardi kod ruskog kneza Jaroslava Mudrog (vladao 10191054); ak je postao i njegov zet.

Kijev je bio prestoni grad rjurikovi ke Rusije. Osim tog grada, koji je nosio zaslu eno zvanje "majka ruskih gradova", ruska zemlja je imala dosta va nih gradova. Me utim, glavni takmac Kijevu zadugo je bio - Novgorod. Godine 1054. Rusija je u la u doba feudalne raspar anosti koje je potrajalo sve do po etka XVI stole a. U ovo vreme, sve ruske zemlje su pre ivljavale razli itu sudbinu: okupaciju Tatara i Poljaka, feudalne ratove, pa i nemire vezane za nestabilnu kne evsku vlast. Novgorod je verovatno bio grad koji je imao najbolju sudbinu. Tatarska najezda nije do la do novgorodske zemlje, a sna na vojska je pomagala gradu da se obezbedi od poku aja nema kih i vedskih krsta a da vrate " izmati ki grad" u lono katoli ke crkve. Ve 1196. kne evi Rjurikovi i su priznali povla eni status Novgoroda. Novgorodsko ve e (rus. ) je smo imalo pravo da bira kneza iz dinastije Rjurjikovi a, koji je isklju ivo imao ulogu vojnog vo e (poput italijanskih kondotera) i za to dobijao odre enu platu. U slu aju da knez vi e nije zadovoljavao, novgorodsko ve e je biralo drugog kneza. Grad je funkcionisao kao "trgova ka republika", poput gradova Ganze, Severne Italije ili Dubrovnika. Ali, za razliku od njih, Novgorod nije posedovao samo manju teritoriju uz gradske zidine, nego je imao i ogromne zemaljske posede - Novgorodsku Zemlju (slika 1).

Slika 1: Karta srednjevekovne Rusije: braon bojom je obele ena teritorija Novgorodske Zemlje.
Grad od drveta

Drvo se od samog osnivanja Novgoroda koristilo za izgradnju grada i gradskih

komunikacija. Zbog estih ki a i snega ulice su morale da budu poplo ane. To se radilo na taj na in to su graditelji velika brvna stavljali du ulice i fiksirali ih sa strane manjim kolcima. Kulturni sloj u uslovima novgorodske klime je rastao prili no brzo i drvena kaldrma polako se spu tala u mekano i vla no zemli te. Zato bi se naredni slojevi - popravke postavljali direktno na staru kaldrmu, ponavljaju i isti postupak, otprilike, jednom u deceniji. Otuda ove slo ene strukture na arheolo kim iskopavanjima izgledaju, prosto, kao - naslagana drva. Drvena kaldrma je neprocenjiv izvor za dendrohronolo ko datovanje Novgoroda. Dendrohronologija je izuzetno bitna u novgorodskim uslovima, jer daje ta nu hronologiju svakog sloja, zahvaljuju i novgorodskim kaldrmima. Dendrohronologija Dendrohronologija je metoda bazirana na radovima A. Daglasa, koji je radio sa ameri kom sekvojom. Ovaj nau nik je, pored ve poznate mogu nosti da se utvrdi apsolutna starost drveta, dokazao i to da irina popre nih godova na drvetu zavisi od toga kakva je klimatski bila godina kada je drvo dobilo taj god. Jednostavno: suva i hladna godina - tanak god, topla i dovoljno vla na - debeo. Kombinacija godova je jedinstvena za nekoliko godina i u istim klimatskim uslovima je potpuno identi na za svako pojedino drvo koji je ivelo u isto vreme.

Od drveta se pravila ne samo kaldrma, no i ve ina zgrada u Novgorodu. Zahvaljuju i velikim prostorima i velikoj koli ini drva u Novgorodskoj Zemlji ak su i seljaci imali velike ku e, opasane ogradom od debelog i visokog kolja. Ovako velike ku e su igrale va nu ulogu u uslovima o tre i hladne zime. Sibirski seljaci su zadr ali ovaj na in izgradnje ku a sve do po etka XX veka. U ovim uslovima stambena jedinica se pravila na sprat, a tale i ambari su se gradili dovoljno blizu ku e, s tim da se itava ovako izgra ena oku nica pokrivala zajedni kim krovom naslonjenim na ogradu. Kamen i malter su upotrebljavani isklju ivo pri izgradnji spoljnog utvr enja i glavnih crkvi, dok je ogromna ve ina zgrada bila od drveta. Me utim, lo a strana ovakvog izbora gra evinskog materijala bili su - esti po ari. Vatra je uni tavala pojedine ulice grada skoro 20-50 godina. Stihija obi no ne bi razorila sve do temelja i ljudi su, po to bi po ar kona no bio uga en, samo zatrpavali zemljom ostatke starih zgrada, a zatim pravili nove, na istom mestu. To je, naravno, jo vi e obogatilo arheolo ku stratigrafiju kompleksa Velikog Novgoroda. Novgorodska Zemlja je bila uglavnom pokrivena gustom umom i donosila je krzno i med. ume i mo vare su bile bitne i za organizovanu proizvodnju gvo a. Ovaj metal se pravio od mo varskih ruda, uz upotrebu drvenog uglja. Razvijeni zanati i razgranata trgovinska mre a bili su temelj novgorodske privrede. Zanatska proizvodnja uglavnom je bila orijentisana na potrebe pija ne prodaje, ali i izvoza. Novgorodske pijace su bile pune trgovaca iz severnih germanskih zemalja, sa Bliskog Istoka i Vizantije. U ovaj grad stizali su fino italijansko staklo i tanka kineska svila. Glavni izvozni artikli bili su med, vosak, krzno, lan i lanena tkanina.

Grad zanata i trgovaca

Od gvozdenih proizvoda, trgovci Novoroda su izvozili katance (slika 2), kao i oru je: duga ke ma eve i lagane i vrste pancirne ko ulje od prepletenih eli nih karika.

Slika 2: Omiljeni izvozni proizvod novgorodskih zanatlija gvozdeni klju evi i katanci. Zlatarski zanat je primao je uticaj vizantijskih i persijskih majstora, a dao je vi e remek-dela za crkvene i profane potrebe. Naro ito popularna zlatarska tehnika bila je tehnika tzv. pregradnog emajla. U ovoj tehnici na pole inu zlatnog predmeta su se lemile tanke zlatne ice - pregrade. Izme u njih se stavljala staklasta boja - emajl; zagrevanjem, emajl se topio i arene boje su zauvek ostajale na povr ini zlatnih ogrlica, nau nica, prstenja, omota crkvenih knjiga i ikona. Osim emajla, majstori su koristili i tehniku filigrana i crnjenja. Nakit su nosili i mu karci. Zanimljivo je da su Novgorodsku elitu, koja je uglavnom i upravljala gradom preko ve a, nazivali trista zlatnih pojasa, po skupim i upadljivim predmetima mu kog nakita - kai evima od zlatnih kop i (slika 3).

Slika 3: Zlatne kop e za mu ke pojaseve. Od stakla su zanatlije uglavnom pravile nakit - perle i narukvice, svetlo i tamno plave, crne, ute, zelene i braon boje (slika 4). Proizvo eno je, u manjoj meri i stakleno posu e, ali ono zbog svoje skupocenosti nije bilo u irokoj upotrebi.

Slika 4: Raznobojne perlice, est proizvod novgorodskih staklara. Grn arski zanat je davao tzv. narodno su e - lonce, zdele, kr age, svetiljke i umivaonike. Grn arsko kolo se na iroko koristilo ve od X stole a. Od tog istog vremena bila je u upotrebi i opeka koja je bila pravljena u obliku kvadra osnove 30 x 30 cm i visine 2.5 cm. U Novgorodu je nosila gr ki naziv plinfa. Gra evinari su znali i za crep. Za ukras u gra evinarstvu su koristili arene kerami ke plo ice, pokrivene emajlom.
Grad udnih nov i a

Stanovnici srednjevekovnog Novgoroda poznavali su monetarni promet. Kao specifi ni novac, koristili su "grivne" - male srebrene poluge utvr ene te ine. Ovo nije sasvim neobi no, jer su u to vreme i drugi ruski gradovi u upotrebi imali sli ne predmete u funkciji novca. Tako, Kijevske "grivne" su bile u obliku izdu enog

estougla (slika 5), dok su novgorodske imali oblik tapi a. Za manje transakcije, koristili su stanovnici Novgoroda odse ene (rus. otrubleni) komade grivne (otuda i dana nji naziv za rusku monetu - rublja), a za svakodnevnu trgovinu koristili su sitne kovanice, koje su pravili od spljo tenih odse aka srebrne i bakrene ice.

Slika 5: Srebrna estougaona "grivna" - osnovna moneta srednjevekovnog Kijeva.


udnovata arheolo ka otkri a svakodnevnice

Sada je trenutak da pristupim tom fenomenu lokaliteta Novgorod, koji nam daje pravo da ovo nalazi te nazovemo arheolo kim udom i da ovaj grad-spomenik postavimo rame uz rame sa Pompejima i Herkulanumom. Grad Novgorod je bio izgra en na vla nom i mo varnom tlu. Zemlji te je toliko zasi eno vlagom, da je, zahvaljuju i upravo tome, truljenje organskih materijala u njemu bilo izuzetno sporo. Ba zato, dugotrajna arheolo ka iskopavanja ovde znaju da iznedre retke predmete koji sigurno ne bi pre iveli tolike vekove u suvljem zemlji tu drugih gradova. Nalzi kao to su drvo, ko a, pa i tkanina iz XI stole a nisu retkost u novgorodskom arheolo kom kompleksu! Ko ne cipele (slika 6) i izme, kao i obi ni opanci, bili su popularni kod svih stanovnika drevnog Novgoroda.

Slika 6: Potpuno o uvana ko a cipela iz XI veka, arheolo ki nalaz iz Novgoroda.

Tako e, tkanina jedanaestog stole a se dobro sa uvala i nije istrulila kroz vekove (slika 7).

Slika 7: O uvani komadi originalne tkanine iz XI veka, Novgorod. Mo da i najbitniji za arheolo ko prou avanje srednjevekovnog Novgoroda su drveni proizvodi. Naime, arheolo ka iskopavanja na razli itim naseljima esto ne uspevaju da otkriju detalje koji svedo e o svakodnevnici ljudi iz pro losti. To je upravo stoga to ve ina ovakvih nalaza dugotrajnim boravkom u zemlji - propadne. U srednjevekovnom Novgorodu, drvo se iroko koristilo u svakodnevnom ivotu obi nog oveka, to nam daje jedinstvenu mogu nost da pratimo ovaj ivot u svim detaljima. U najstarijim slojevima ovog naselja otkriveni su predmeti drevnog slovenskog kulta paganski idoli (slika 8). Oni predstavljaju i jedinstvena materijalna svedo anstva o prehri anskoj religiji Slovena. Posebno va an kuriozitet predstavlja jo jedna arheolo ka informacija: samo nekoliko kilometara od Novgoroda otkriveno je i pagansko svetili te koje je bilo posve eno bogu Perunu.

Slika 8: Drveni idoli iz Novgoroda, retka arheolo ka svedo anstva rane slovenske religije. U kasnijim slojevima, na relikvijama sve vi e dominira pravoslavna simbolika, ali i ona se esto nalazila pod uticajem drevnih tradicijskih uzora. O tome svedo i esta pojava solarnih znakova i tropleta.
Ljubomorna ena, aljkavi ak... otkuda to znamo?

Za razliku od katoli kih zemalja, crkvena slu ba i crkvene knjige bile su na jeziku koji je bio izuzetno blizak i dobro razumljiv obi nom narodu. Zahvaljuju i tome, ali i drevnoj prehri anskoj tradiciji pismenosti tzv. crta i reza, narod je u itavoj Rusiji sve do mongolske najezde (a u Novgorodskoj Zemlji i mnogo du e - do kasnog srednjeg veka) bio pismen! Pismenost nije imala eksluzivno sakralni zna aj, ve se iroko koristila i za obi ne, svakodnevne potrebe. U srednjevekovnoj Rusiji, ka u istorijski izvori, za pisanje se koristila brezova kora. Me utim, do po etka arheolo kih iskopavanja u Novgorodu, nije bio poznat nijedan primerak narodne srednjevekovne pismenosti u svakodnevnoj upotrebi. Tek 26. jula 1951. godine arheolozi su otkrili prvo takvo "brezovo pismo" (slika 9).

Slika 9: Izuzetno arheolo ko otkri e iz Novgoroda - brezova kora sa o uvanim pismenima, tzv. "brezovo pismo". Od tog vremena pa sve do danas, prona eno je vi e od 700 ovakvih natpisa na brezovoj kori. Najstariji zapis "brezovim pismom" koje je do sada prona eno poti e iz XI stole a, a najmla e iz sredine XV veka, kada je u iru upotrebu u ao - papir. Kako se to pisalo na brezovoj kori? U ovu svrhu kori eno je posebno "pisalo", koje se pravilo od gvo a, bakra ili kosti (slika 10).

Slika 10: etiri primerka "pisala" od kosti i metala, Novgorod, XI vek. Me utim, za to "pisala" imaju gornji kraj pro iren i zaravnjen? Arheolozi su otkrili obja njenje i za ovo: novgorodski trgovci ili zanatlije nisu koristili samo brezovu koru za bele enje. Naime, za svakodnevno bele enje trenutno va nih informacija, pravili su

drvene da ice, sa udubljenjem. Njih su nazivali cera (slika 11). Udubljenja u da ici su punjena voskom. Kada bi se on ohladio, na njegovoj glatkoj i mekanoj povr ini su istovetnim "pisalom" bele ili svoje zapise, a u slu aju potrebe napisano su brisali sa drugom tupom povr inom pisala.

Slika 11: Cere, drvene da ice nalivene voskom, kori enje za svakodnevno pisanje. Cere su koristili i mali Novgoro ani i to - za svoje prve asove pisanja. Kao to sam ve spomenuo, pismenost je bila ra irena u svim slojevima novgorodskog dru tva. Tragove razli itih poslova obi nih ljudi sa uvala su "brezova pisma". Seljaci su se dopisivali sa svojim gospodarima u gradu o razmerama da bine, trgovci su bele ili svoje trgova ke operacije, bele ili su posu eno i nevra eno, gra ani su bele ili podsetnike za kupovinu na pijaci, sudije u sudnici su se tokom saslu anja dopisivali o na inu vo enja istrage... "Brezova pisma" su sa uvala i svedo anstva o emocijama obi nih stanovnika grada. O uvani su tako vanredni tekstovi, kao to su ljubavna pisma zaljubljenih. Fantasti ni kuriozitet predstavlja jedna alba gnevne supruge na bezobraznu svekrvu "koja je poslala drugu enu njenom mu u dok se nalazio van ku e, na poslovnom putu"! Do na eg doba je do la i obi na azbuka, koju su prepisivali aci u koli. Kao i moderni u enici, oni nisu bili ba uvek naro ito vredni. Na primer, jedno od takvih kolskih ispisivanja azbuke prekinuto je na pola reda, a dalje je mali an naslikao velikog konjanika sa kopljem u ruci (slika 12). I drugi de ji crte i su, tako e, prisutni me u "brezovim" tekstovima.

Slika 12: De ji crte konjanika na brezovoj kori (levo); Detalj crte a (sredina); Fragmenti smotanog "brezovog pisma" (desno). Tokom iskopavanja 1973-1982. godine arheolozi su istra ivali ku u i dvori te sve tenika -ikonopisca Oliseja Gre ina koji je iveo i radio krajem 12. i po etkom 13. stole a. Prona eno je vi e komadi a brezove kore sa imenima, poput onih koje i danas ostavljaju vernici u crkvi, kada naru uju slu bu za pomen du i ili za zdravlje svojih bliskih. Kod Oliseja Gre ina su prona ene i narud bine za slikanje, koje su pomogle da se doka e upravo njegovo u e e na radu na freskama crkve Sv. Spasa na Neredici, uvene po svojim izuzetnim predstavama. Nije "brezovo pismo" samo spomenik kulture i bitan istorijski izvor: ono je dalo i unikatnu mogu nost filolozima da istra uju ruski jezik ranog srednjevekovlja. Zanimljivo je da je u Novgorodu ve u XI veku po eo da se formira dijalekat staroruskog jezika koji se prili no razlikovao od vladimirsko-suzdaljskog dijalekta (koji je, prema stru njacima, kolevka savremenog ruskog). Novgorodski dijalekat je, to je kuriozitet, udaljeniji od spomenutog vladimirsko-suzdaljskog dijalekta nego svi drugi jugozapadni dijalekti, koji su se kasnije razvili u ukrajinski i beloruski jezik! Nave u jedan primer za to: na severoistoku i na jugozapadu Rusije govorilo se to ili ta, dok su Novgoro ani izgovarali co. Ovo, pored ostalog, kona no daje nove i vredne podatke za prou avanje etnogeneze ruskog naroda. I pesma i igra, a i druge zabave "Brezova pisma" nisu jedini izvor za prou avanje kulturnog ivota stanovni tva srednjevekovog Novgoroda. Instrumentalna muzika je bila prisutna na veseljama i proslavama kao i u svakodnevnom ivotu. Svirali su je profesionalni muzi ari, amateri, pa ak i deca. Dosad je prona eno etiri vrste muzi kih instrumenata - gusle, gudoki, flaute i metalne drombulje - vargani (slika 13). Gusle su obi no imale 5 ica, a svirale su se sa svih 10 prstiju leve i desne ruke. Gudok je obi no imao 3 ice i njega su svirali sa povodcem. Gudok je potpuno identi an fidelima koje su svirali u francuskim, italijanskim, engleskim i nema kim gradovima i selima tog doba. Debeli deo vargana su dr ali u ustima tako da je jezi ak virio iz usta. Duvanjem du vargana dobijao se zvuk, a ritmi kim tipkanjem jezi ka se menjao zvuk.

Slika 13: Srednjevekovni muzi ki instrumenti iz Novgoroda: gusle, gudok i vargan. Najstarije gusle su na ene u slojevima iz XI veka. Ovde se arheologija dobro dopunjava sa svedo anstvima folkloristike. Guslarska muzika, naro ito epske pesme uz gusle, su pre ivele po selima biv e Novgorodske Zemlje sve do XX veka, kada su polako pre le u folklorne ansamble. Folkloristi XIX i XX veka su sakupili veliku koli inu takozvanih bilina (rus. od glagola - ne to to se stvarno desilo, nasuprot skaskama, tj. bajkama).

Slika 14: Pozori ne maske putuju ih glumaca iz

srednjevekovnog Novgoroda. Osim slu anja bilina, srednjovekovni Novgoro ani su voleli i pozori te. Putuju i glumci su davali predstave na pijacama i trgovima za vreme va ara i praznika. U Novgorodskoj Zemlji je prona eno vi e razli itih maski za glumu (slika 14), koje su ovi histrioni pravili od brezove kore ili ko e. Slobodno vreme u srednjovekovnom Novgorodu ljudi su provodili ne samo uz muziku i pozori te, nego i razli ite dru tvene igre. Arheolozi su otkrili vi e kockica za igre na sre u, kao i figurica za ah i dame, pa i celu ahovsku tablu (slika 15)!

Biline Biline, poseban opus ruskih epskih pesama, opisuju ivote i podvige srednjevekovnih vitezova Ilije Muromca, Dobrinje Nikiti a i Aljo e Popovi a, kao i njihovog kneza zvanog Vladimir Krasno Sunce. Ovaj opus bilina opisuje doga aje X-XIV veka. Biline kasnijeg vremena opisuju doga aje XIV-XVI veka: podvige i ivot uspe nog i po tenog trgovaca Sadka, u kujnika (re nog pirata) Vasje Buslajeva i poznatog avanturiste Hotena Bludovi a. Biline sadr e juna ke, mitske i humoristi ke motive i slu e kao bitan izvor za kulturnu istoriju srednjovekovnih ljudi.

Slika 15: Figurice za igre na sre u i potpuno o uvana ahovska tabla. Kraj Zemlje Novgorodske - po etak Rusije Novgorodska republika je imala sudbinu tipi nu za ve inu trgova kih republika. Sve je

i lo dobro dok je bilo pravde i zajedni kog u e a u gradskom ve u svih slojeva dru tva. U XV veku socijalna diferencijacija je toliko porasla da su u e e u upravljanju gradom potpuno zauzeli najmo niji ( itaj: najbogatiji) gra ani. Ovo je unelo u novgorodsko dru tvo pukotinu koju su ve to iskoristile agresivnije kom ije. Moskva se ve davno bavila okupljanjem svih ruskih zemalja i sudbina Novgoroda je bila neizbe na. Osim brojnih simpatizera ideje ruskog jedinstva pod vla u Moskve, moskovski knez je imao u rukama i drugi mo ni instrument - trgovinu itom. ito je bilo preko potrebno za itavu Novgorodsku Zemlju, koja nije imala dovoljno svog hleba. Moskva je od 1328. godine postala i crkveno sredi te svih ruskih zemalja sedi te ruskog mitropolita. Godine 1478. Veliki Novgorod je kona no bio pripojen Moskovskoj kne evini. Zvono novgorodskog ve a - simbol nezavisnosti grada - bilo je skinuto i odneto u Moskvu (slika 16). Ovaj in je bio izveden bez ratne konfrontacije, mada su jo itavih sto godina moskovski kne evi morali surovo da se bore sa lokalnim separatizmom.

Slika 16: Pad Novgoroda - umetni ka predstava istorijskog doga aja iz 1478. godine, kada je Novgorodska Zemlja pripojena Moskvi. Aleksej Timofejev istori ar Moskva Preporu ena literatura:
y y

, M. . . 1879.

, . . 1968. . :

y y y y y y y y y y y y

. 1950. : . 1976. . : . 1978. . : . 1997. . . : , . . 1980. . : , . . 1947. . , . . 1976. , . . 1924. , . . 1992. XIV-XV . , . , . 1939. . , . . 1991. XII-XV . : , . . , . . 1971. , No. 2 .

. XIII

: . . : : . . : :

Preporu ene Web stranice: http://arc.novgorod.ru/ http://archaeology.kiev.ua/russia/novgorod.htm http://copy-www.novsu.ac.ru/novgorod/ art_archaeology/russian/art_arc.ru.html http://www.hrono.ru/proekty/ostu/charts.html

Slika 1: Srpski kraljevski grb sa dvoglavim belim orlom i etiri slova S (ili -

Srpski grb, zajedno sa srpskom dr avom, po eo je da se u srednjem ocila). veku razvija pod uticajem Vizantije. Dva glavna elementa srpskog grba, dvoglavi beli orao u poletu i tit sa krstom i etiri znaka u obliku slova "S" vode poreklo od dinastija Nemanji a i Lazarevi a, odnosno od vizantijskih dinastija Komnina i Paleologa (slika 1). Kao i u Vizantiji, ovi heraldi ki simboli su nastali nezavisno jedan od drugog, ali za razliku od vizantijskih, srpski simboli su imali sre u da se pre ta no 120 godina spoje u grbu obnovljene Kraljevine Srbije. Zato je za prou avanje na e heraldike potrebno da se prvo napravi pregled vizantijske heraldike i najvi ih dvorskih titula; despota, sevastokratora i kesara.

Vizantijski tit

Prvu vizantijsku zastavu je napravio car Konstantin Veliki (ro en 274. u Ni u, car 306-337). Euzebije navodi legendu po kojoj je Konstantin 312. godine pred bitku sa rimskim pobunjenicima video na nebu krst i re i: "U ovom znaku e pobediti!" Odmah je stavio zlatan krst na crvenu kvadratnu ratnu zastavu i - pobedio. Tako je nastao uveni konstantinov steg, dr avna zastava Vizantije, iako u to doba grbovi jo nisu postojali (slika 2). Grbovi su po eli da se razvijaju kao identifikacioni simboli krsta kih trupa u XII veku. U vizantijski kulturni prostor sti u 1204. godine, kada su krsta i osvojili Carigrad i proglasili tzv. Latinsko carstvo. Osnovni znaci krsta kih grbova bili su tit sa krstom i etiri figure izme u krakova. Francuski stru njak lumberger navodi da su carevi iz francuske porodice Kurtne za grb Latinskog carstva uzeli Konstantinov steg, stavili ga na tit i dodali mu etiri zlatnika sa krsti ima (slika 3). Nakon pada Carigrada Komnini su osnovali Trapezuntsko carstvo u Maloj Aziji, a za grb, kako to ka e Gerola, uzeli zlatnog dvoglavog orla u poletu na crvenom polju. Godine 1261. nikejski car Mihaijlo VIII Paleolog je oslobodio Carigrad od krsta ke okupacije i za grb obnovljene Vizantije je uzeo crveni tit sa zlatnim krstom i etiri zlatna slova V, vizantijskim vita, po etnim slovom Vizantije (slika 4). Ovaj grb se u heraldici kra e zove vizantijski tit.

Godine 1402. Stefan Lazarevi je od vizantijskog regenta Jovana VII dobio titulu despota i po ugledu na vizantijski tit uzeo za grb Srpske Despotovine crveni tit sa srebrnim (belim) krstom i etiri znaka u obliku S, koje se u staroj srpskoj azbuci zvalo slovo, po etnim slovom Srbije (slika 5). Upravo oko ovakve interpretacije postoje neslaganja me u stru njacima. Ja smatram da su vizantijski i srpski tit nosili po etna slova svojih dr ava. Tek u XVIII veku, francuski heraldi ar Vilton je ova slova proglasio za ocila, jer zapadna heraldika nije znala za slova u grbu ve samo za geometrijske figure i slike iz prirode.

Slika 2: Konstantinov steg, ratna a potom i dr avna zastava u ranovizantijskom periodu.

Slika 3: Grb Latinskog Slika 4: Vizantijski tit, Slika 5: Srpski tit, grb carstva, kori en u zvani ni grb Vizantije Despotovine od Vizantiji od XII veka. od vremena Mihajla po etka XV veka. VIII Paleologa.

Dvoglavi orao

Dvoglavi orao se pojavljuje najpre u Mesopotamiji petnaestak vekova pre Hrista, kao dipolni simbol starih religija. Ovakva verovanja su kulminirala u Zaratustrinom u enju da u vasioni dobri bog svetlosti Ahura Mazda ratuje sa bogom mraka Ahrimanom. U staroj gr koj (politeisti koj) religiji, od osmog veka pre Hrista, vrhovni bog je bio Zevs, gospodar neba, gromova i vremena. Sedeo je na svom prestolu na vrhu Olimpa sa sve njem munja u levoj, i skiptrom, na kome je stajao orao, u desnoj ruci. U drugom veku pre Hrista, Rimljani su preuzeli Zevsa pod imenom Jupiter i jednoglavi orao postaje simbol rimske dr ave i vojnih legija. Pored konstantinovog stega, u Vizantiji se u ranom periodu koristio i jednoglavi orao, kao simbol stare rimske dr avne vlasti. Me utim, u hri anskoj teologiji orao je znak Svetog Jovana Bogoslova i predstavlja duhovne visine do kojih se vinuo ovaj pisac Jevan elja i Apokalipse. Tako se u Vizantiji oko X veka opet pojavio drevni dvoglavi orao, sada kao simbol koji prema Hristovim re ima - "Dajte caru carevo, a Bogu Bo je" - opominje na ravnote u izme u ovekovih duhovnih i materijalnih potreba. Ovaj tip vizantijskog dvoglavog orla sa polura irenim krilima i opu tenim perima u heraldici se defini e kao dvoglavi orao u poletu (slike 6 i 7).

Slika 6: Vizantijski dvoglavi orao iz Mistre, XV vek.

Slika 7: Dvoglavi orao Dimitrija Paleologa, XV vek.

Despoti, sevastokratori i kesari

Za jedan vek vladanja Vizantijom (1081-1185) Komnini su formirali sistem od tri najvi e dvorske titule, koji je uz mala prilago avanja opstao sve do kraja Carstva 1453. godine. Pre njih, najvi a titula posle carske, bila je kesar, od cezar, titule rimskih careva). U toku borbe za presto, Aleksije I Komnin (car 1081-1118) je svom zetu Ni iforu Melisinu obe ao titulu kesara. Posle stupanja na presto, car Aleksije je eleo da i svom starijem bratu Isaku dodeli neku visoku titulu. Za njega je morala da se uvede nova, vi a titula, po to je brat bli i rod od zeta, koji je postao kesar. Stojan Novakovi nam obja njava da ime Aleksije poti e od re i sevast, gr kog prevoda latinskog avgust (augustus - previsoki, veli anstveni, titule rimskih careva koju je uveo Oktavijan (car 31. godine pre do 14. godine posle Hrista) i vizantijske carske titule autokrator stvorio 1081. godine novu titulu sevastokratora. Tako e, odredio je da ova titula bude iznad titule kesara, i dodelio ju je bratu Isaku. Titula sevastokratora je bila najvi e dvorsko dostojanstvo, sve dok car Manojlo I Komnin (car 1143-1180) nije uveo titulu despota. Po to je po dolasku na presto svojoj bra i Androniku i Isaku dodelio titule sevastokratora, a kako nije imao mu ke dece, car Manojlo je 1163. godine za prestolonaslednika uzeo svog zeta, ugarskog princa Belu Aleksija. Specijalno za njega, promovisao je titulu despota, koja je po rangu bila izme u carske i sevastokratorske. Kada je car Manojlo 1169. dobio sina, oduzeo je Beli titulu despota i dao mu titulu kesara. Despoti, sevastokratori i kesari nisu imali nikakve odre ene du nosti, osim ako ih car ne po alje u neku naro itu misiju. Njihove titule su bile do ivotne, ali ne i nasledne. Isklju ivo pravo raspolaganja titulama despota, sevastokratora i kesara je imao car; samo on je mogao da ih dodeljuje i oduzima. U vremenu 1163-1204. godine titulu despota je nosio carev zet, ako car nije imao direktnog naslednika prestola, a careva bra a i zetovi su imali titulu - sevastokratora. U obnovljenom

Vizantijskom carstvu (1261-1453) najstariji carev sin je kao savladar nosio carsku titulu vasilevsa, a ostali sinovi titulu despota. Za vreme dinastije Paleologa zvanje despota se iri na zetove carske porodice, carevu bra u, urake i ostale lanove u e rodbine, a titulu sevastokratora su, svedo i nam poznati vizantolog Bo idar Ferjan i , dobijali carevi dalji ro aci i istaknuti velika i. Despoti i sevastokratori su se rangirali i zavisnosti od srodstva prema caru. Tako, prema Pseudo-Kodinu, carevi sinovi, ukoliko imaju despotsku titulu, dolaze po rangu ispred despota, koji su careva bra a ili zetovi. Titulu kesara, opet, dobijale su uglavnom stare i dokazane vojskovo e.

Znamenja cara i velikodostojnika

Vizantijski car je nosio zatvorenu kupolastu krunu - stemu. Stema je imala zlatan obru i luk koji ide od ela, preko temena do potiljka. Sve je bogato ukra eno biserima i dragim kamenjem, a slu i kao konstrukcija za kupolu od kadife, koja je tako e ukra ena - biserima i dragim kamenjem. Na vrhu luka se u XII-XII. veku nalazio veliki dragi kamen orfan (kamen "samac"), koji je kasnije zamenjen krstom. Sa strane steme visile su po dve niske od bisera i dragog kamenja koje se na gr kom zovu sije, a na starosrpskom oboci. Trapezuntski carevi iz dinastije Komnina stajali su na crvenom jastuku, a vizantijski carevi su posle 1261. godine, da bi simboli ki prikazali kako se nadovezuju na Komnine, stajali na crvenom jastuku sa zlatnim dvoglavim orlovima (slika 8). Despoti i sevastokratori nisu nosili krune, nego zlatne vence bez sija, koji su se konusno su avali ka gornjoj strani. U XII i XIII veku ovi venci su nazivani stefanos (venac), a kasnije su dobili preciznije ime stematogirion (krunski venac). U zavisnosti od ranga nosioca, stematogirioni su imali etiri ili jednu zlatnu plo icu sa dragim kamenjem - kamaru (gr . - svod). Pre 1204. godine stematogirione sa etiri kamare - spreda, pozadi i sa strana - nosili su despoti, a sevastokratori sa jednom kamarom i to spreda (slika 9). U obnovljenoj Vizantiji despoti carski sinovi su nosili stematogirione sa etiri kamare, ostali despoti sa samo jednom, i to spreda, a sevastokratori obi an venac bez kamara.

Slika 8: Car Jovan IV Kantakuzin.

Uz vence, despoti, sevastokratori i kesari su kao znak dostojanstva nosili i bogato ukra ena odela sa dvoglavim orlovima u krugovima. U doba dinastija Komnina i An ela (1081-1204) zlatom izvezeni dvoglavi orlovi su krasili ogrta e ovih velikodostojnika, koji se u na im narodnim pesmama zovu kolaste azdije. Ime su dobili od starosrpskih re i; kolo - krug i hazdei, hazdeja sve ano odelo, koja je nastala od gr ke re i sa istim zna enjem. Despotske kolaste azdije su bile od crvenog, sevastokratorske od plavog, a kesarske od zelenog brokata. Tokom vremena dvorski kostim i ceremonijal su se menjali i u XIV veku dvoglavi orlovi su se postavljali i na druge sve ane odore, atore, sedla itd, ali su boje inova ostale nepromenjene.

Po eci srpske heraldi ke tradicijeke - vreme Stefana Nemanje

Od XI veka, pa sve do po etka XIII stole a, vladar Srbije je nosio titulu veliki upan. Presto se nasle ivao po starom patrijarhalnom redu - posle smrti velikog upana vlast je prelazila na njegovu mla u bra u, koja su imala titulu kneza, a tek posle njih je dolazio na red najstariji iz naredne generacije. Svetorodna dinastija Nemanji a (1166-1371) je prekinula tradicionalni patrijarhalni nasledni red i uvela primogenituru. Pre Stefana Nemanje (veliki upan 1166-1190) Srbijom su vladali Uro I (veliki upan oko 1130-1145) i Uro II (veliki upan 11461155), kao i njihova bra a. Ime Uro , na gr kom - uvar, branitelj, stra ar, vo a, bilo je u Srbiji poznato i ranije, ali se kao titularno ime pojavljuje prvo kod velikih upana Uro a I i II. Posle njih, za samo desetak godina, u borbi za presto upana u estvovalo je est kandidata: tri brata Uro a II - Primislav, Belo i Desa, pa i tri Nemanjina starija brata - Tihomir, Stracimir i Miroslav. Kona no, 1166. godine veliki upan je postao Nemanja. Verovatno su Nemanja i njegova bra a bili sinovi Uro a II. Iako je iveo u predheraldi ko doba, Nemanja je za razvoj na ih dr avnih simbola zna ajan po tome to je umesto titularnog imena Uro uveo novo titularno ime Stefan, koje je ostalo do kraja dinastije, a i to je prvi po eo da nosi krunski venac.

Slika 9: Sevastokrator Konstantin Komnin.

Na alost, Nemanjini vladarski portreti nisu sa uvani. Jedini Nemanjin portret sa vladarskom insignijom je sa uvan u ju noj kapeli Radoslavljeve priprate u Studenici, za koji se smatra da je slikan 1233/1234. godine. Nemanja je prikazan kao monah Sveti Simeon, koji vi e nije iv, sa vencem na glavi. Venac se danas te ko vidi jer je izbledeo (slika 10a), ali su se nedavno pojavile dve rekonstrukcije (slike 10b i 10c).

Slika 10: Stefan Nemanja, Levo - originalna freska na ju noj kapeli Radoslavljeve priprate u Studenici; Sredina - crte S. Stani a (izvor: Stevovi 1998: 39-40); Desno - crte D. Todorovi a (izvor: grupa autora 2000: naslovne korice). Odgovor na pitanje o poreklu Nemanjinog titularnog imena Stefan i venca nalazi se u njegovom susretu sa carem Manojlom koga je opisao Stefan Prvoven ani: I, zadiviv se mudrosti ovoga juno e, odlikova ga carskim dostojanstvom i razli itim darovima. I odvojiv mu od svoje zemlje, dade mu (Nemanji) zvanu Dubo icu, govore i: - Tebi budi i potomstvu tvojemu po tebi u vekove, ni s kim u zajednici, ni sa mnom, ni sa srodnicima mojim po meni. O ovom doga aju se mnogo raspravljalo, ali jo nije dat zadovoljavaju i odgovor. Vizantijski car Manojlo je u bici na Tari 1150. pobedio Uro a II, posle ega je ovaj pristao na ve e vazalne obaveze nego ranije. Honijat svedo i da se godinu dana kasnije, 1151. godine, Manojlo posle pobede nad Ma arima vratio u Carigrad sa ugarskim mladi ima i srpskim zarobljenicima u rasko nim odelima koja, blistavija no to prili i polo aju zarobljenika, od samog cara behu podarena. O susretu cara Manojla sa Nemanjom u blizini Ni a mnogo se raspravljalo, ali do danas nije dato puno obja njenje. Zna se da je vizantijski car Manojlo Komnin dolazio u Ni 1163. godine, ali jo nije utvr eno koji je to "carski in" Nemanja dobio. Konstantin Jire ek je pretpostavljao da je mogao biti in protostapara, kakvog je ranije dobio i srpski vladar Mihailo (1053.) od vizantijskog cara Konstantina Monomaha (car 1042-1054), titulu koju su dobijali i mleta ki du devi. Kada se uzme u obzir da Manojlo isti e Nemanjino potomstvo, i daje mu na poklon deo svog carstva, i da su titule sa korenom SEVAST dobili zet cari ine sestre i njegova bra a, onda mo e da se pretpostavi da je Nemanjina supruga Ana bila u sli nom stepenu srodstva sa carevom irom

porodicom, kao Toronita i njegova bra a, i da je Nemanja od cara Manojla dobio titulu SEVASTA. Be sam objasnio da je sevast gr ki prevod od latinskog avgust (augustus). U Rimu je carska titula avugust imala smisao veli anstva, te je gr ki prevod SEVASTOS dobio zna enje koje se ne da doslovce prevesti, ali mu je smisao: nepovredljivi, neprikosnoveni. Kao latinsko AUGUSTUS i gr ko u po etku su davani samo vladaocima, kao kod nas u srednjem veku Previsoki. Stoga u starijih pisaca; ni kod Filoteja, a ni kod Porfirogenita ne postoji nikakvo dostojanstvo ili titula u kojima bi bila upotrebljena re SEVASTOS. Me utim, ne bi trebalo zaboraviti da se to de ava u doba dinastije Komnina, koji su uveli nove titule. Ana Komnina navodi da je njen otac, car Aleksije, osim titule sevastokratora za svog brata, uveo jo tri visoke titule sa ovim korenom. Toronita, zet po sestri carevoj, dobio je titulu panhipersevast ("iznad svih sevasta"), koja je po rangu bila odmah posle kesara; njegov brat Adrijan, opet, titulu protosevasta ("prvi sevast"), a najmla i brat Nikifor - titulu sevasta. Poslu ajmo re i same Ane Komnine: ...Tako je ovu novinu u dostojanstvima izumeo moj otac, neka im imena sklopiv i, kao to je gore re eno, neka promeniv i. Zvanja PANIPERSEVASTA i SEVASTOKRATORA i ostala na taj na in, on je sklopio, a zvanje SEVASTA, kako izgleda unizio. Jer su se SEVASTI pre zvali samo carevi, I to zvanje je kao titula samo CAREVIMA pripadalo. A on prvi na ini to dostojanstvo op tim. Kada se sve ovo prostudira, izlazi da je, verovatno, Nemanja bio me u srpskim taocima koji su 1151. oti li na kolovanje ili indoktrinaciju u Carigrad. Ne zna se koliko su taoci tamo ostali, ali mo e se dalje pretpostaviti da se Nemanja tamo o enio Anom, poreklom iz neke otmene carigradske porodice. To potvr uje Manojlovo interesovanje za njihovo potomstvo, i darivanje Nemanje "carskim dostojanstvom". O tekstu koji govori o tome "carski in" je svakako titula sevasta, a u "razli ite darove" treba ubrojati krunski venac stefanos sa kojim je prikazan u ju noj kapeli Radoslavljeve priprate. To se sla e sa Nemanjinim novim titularnim imenom Stefan Nemanja, koga prvi pominje Nikita Honijat povodom doga aja u Ra koj 1168. Nemanja je posle nekoliko ratova sa starijom bra om (1155-1166) postao veliki upan i umesto starog titularnog imena Uro uzeo novo titularno ime Stefan, to ukazuje na to da je uz "carski in" dobio i "venac" i postao "vencoimeniti" ili "venconosac". Na alost, nijedan Nemanjin vladarski portret nije ostao sa uvan. U prilog tituli sevastokratora ide Nemanjin portret iz ju ne kapele Radoslavljeve priprate u Studenici, oko 1234. godine (slika 10), na kome je, iako kao monah koji vi e nije iv, prikazan sa stematogirionom na glavi, kakav su nosili vizantijski carski zetovi.

Kao imendan svog titularnog imena Stefan, Nemanji i su za za titnika dinastije i Srbije uzeli svetog prvomu enika i arhi akona Stefana, koga danas slavimo svakog devetog januara, na tre i dan Bo i a. Ljubomir S. Stevovi Beograd Preporu ena literatura:
y y y y y y y y y y y y y y y y y

Eusebius, Vita Constantini, 1, 28 Ferjan i , B. 1968. Sevastokratori u Vizantiji. Zbornik radova Filozofskog fakulteta XI, 141-192 grupa autora. 1971. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije IV. Beograd: SANU grupa autora. 2000. Stefan Nemanja - Sveti Simeon Miroto ivi, istorija i predanje (zbornik me unarodnog nau nog skupa, knjiga 26). Beograd: SANU Gerola, G. 1934. L elemento araldico nel portolano di Angelino dall Orto. Atti del R. Ist. Veneto XCIII, 427 Jire ek, K. 1952. Istorija Srba I. Beograd: Prosveta Kali , J. 1970. Veliki upan Uro II. Zbornik radova Vizantolo kog instituta 12, 21-37 Ka anin, M., anak-Medi , M., Maksimovi , J., Todi , B. i M. akota. 1986. Manastir Studenica. Beograd: SANU Ljubinkovi , M. 1961. Odraz kulta Sv. Stefana u srpskoj srednjevekovnoj umetnosti. Starinar XII, 45-55 Mandi , S. 1986. Velika gospoda sve srpske zemlje. Beograd. Mandi , S. 1990. Carski in Stefana Nemanje. Beograd. Novakovi , S. 1884. Heraldi ki obi aji u Srba, u primeni i knji evnosti, Godi njica Nikole upi a VI, 140-155 Schlumberger, 1895. Melanges d archologie byzantine I. Paris. Solovjev, A.1926. Odabrani spomenici srpskog prava. Beograd. Stevovi , Lj. 1998. Stefan Nemanja. Na e Videlo 1, 39-44 Stevovi , Lj. i Bosni , D. 1995. Od Kne evine do Srpske Despotovine. Vojska 138, 38-46 Vulson de Colombire, M. 1644. Science hraldique. Paris.

Preporu ene Web stranice: Na zalost, trenutno ne postoje!

U najranijim vremenima Rimljani su iveli jednostavno i skromno. Uglavnom su se hranili ka om od bra na, povr em, vo em, ribom i maslinovim uljem. Prvi profesionalni kuvar do ao je u Rim 190. godine pre n.e, a prva pekara otvorena je oko

200. godine pre Hrista. Od I veka nove ere, doba najve e mo i i bogatstva, Rim menja svoj na in ivota i od kulinarstva stvara prefinjenu umetnost. Najbolje prodavani robovi bili su upravo oni koji su bili stru njaci u ovoj oblasti. Bogati Rimljani su tada po eli da preteruju u svom rasipni tvu i ekstravagantnosti, te su mnogi od njih postali druga ija vrsta roblja robovi svojih stomaka. uveni filozof Seneka je sarkasti no optu ivao svoje sugra ane "da su jeli do povra anja, a povra ali - da bi jeli".

Ovaj kvart u anti koj Pompeji bio je isklju ivo namenjen pekarstvu. Sa leve strane vide se tri ogromna kamena rvnja koje su okretali magarci, pa ak i robovi. Tako se dobijalo sve e bra no, koje se odmah koristilo za pravljenje hleba i ostalih peciva u zgradi sa desne strane. U dnu slike nalazi se pravi rimski hleb iz 79. godine pre na e ere, koji je otkriven u jednoj ku i u Pompeji.

ta zna dete ta je sto miliona

Koliko je Seneka bio u pravu, govori nam podatak iz ivota uvenog rimskog rasipnika, kulinara i sladokusca, Apicija: ovaj je nasledio 100 miliona (!) sestercija, od ega je najve u sumu utro io na ekstravagantne ve ere. Kada ga je poslu itelj skru eno izvestio da mu je preostalo jo samo 10 miliona, ovaj mu je rezignirano odgovorio: "Kako je mogu e da pravi gurman ivi u takvom siroma tvu?" Posle toga, Apicije je izvr io samoubistvo, "da ne bi morao da sedi za obi nom

trpezom". Siroma ni svet u to vreme i dalje ima umerene obroke i jednostavnu kuhinju. U njoj se pripremala bra nena ka a, bob, pasulj, so ivo, riba i vo e, a religijske sve anosti na kojima su rtvovane ivotinje, za mnoge od njih predstavljale su jedinu mogu nost da se najedu mesa. Kasnije, kada su otvorene pekare, kupovali su i hleb, i to crni, lo ijeg kvaliteta.

ta bismo od ovoga sve jeli i pili, a ta - nikako

Ru ni rvanj za mlevenje ita, kori en je Rimljani su poznavali razne vrste u ku i obi nog pu anstva. biljaka od kojih su pripremali variva, salate ili za ine. Gajili su gra ak, bob, so ivo, tikvice, rotkvu, blitvu, argarepu, krastavac, karfiol, pargle, endiviju, arti oke, prokelj, kupus, praziluk, crni i beli luk. Iz prirode su uzimali zelje, koprivu, pe urke i druge jestive biljke. Od vo a, najvi e su koristili masline, zatim jabuke, kru ke, tre nje, ljive, breskve, orahe, bademe, kesten, gro e, urme, smokve, limun, nar, mu mule, dinje i lubenice. Od za ina, osim doma ih, koristili su i razne uvezene, a najvi e zastupljeni u kuhinjama bili su biber, kim, per un, miro ija, afran, cimet, umbir, miloduh (selen), nana, seme pinije (pinjole). Zanimljivo, mnogi za ini koji se pominju u originalnim rimskim receptima danas nisu poznati. to se ti e mesa, najvi e se koristila ov etina, jagnjetina, jaretina, zatim meso mladih magaraca, svinjetina i govedina. Posebno su bile me u sladokuscima cenjene vulve i punjena vimena mladih prasica. Rimljani su rado jeli ivinsko i pti ije meso. Spremali su koko i, patke, guske, kao i (danas) ukrasne ptice - labudove, nojeve, dralove, flamingose, golubove, drozdove i paunove, od kojih je posebno cenjen jezik i mozak. Izuzetna poslastica bili su slavuji. Od divlja i, posebno su bili na ceni divlji veprovi, ze evi i srnda i, a poseban specijalitet predstavljali su puhovi, koje su tovili orasima, irom i kesenom i pripremali ih sa mlekom, medom i makom, a slu ili kao - predjelo.

Na reljefu prikazan je prodavac povr a u Ostiji, luci grada Rima. Rimski trgovci imali su dugo radno vreme, a da bi se izbegle svakodnevne gu ve, roba je nocu dopremana u grad. Tako e, na rimskoj trpezi su znale da se na u i abe, kao i pu evi spremljeni sa vinom, dok su sitne poslastice predstavljali crv ci i skakavci. Dok je obi an svet od plodova mora koristio jeftine, male i slano konzervisane ribe, dotle je na trpezama bogatih bilo jesetre, mrene, tunja, jegulja, zubataca, rakova i ostriga. Od ostalih namirnica, rado su se jela jaja koko i, paunova, fazana, galebova i ostalih vodenih ptica, pa zatim mleko i sir krava, ovaca i koza. Sir je po pravilu bio su en na dimu. Maslac je bio nepoznat starim Latinima.

Za pripremu hrane, najvi e je kori eno maslinovo ulje, zatim svinjska i gu ija mast kao i gove i, ov iji i kozji loj. Rimljani su prili no kasno upoznali pripremanje hleba, pa su do tada, kao i ostala italska plemena, jeli bra nenu ka u sli nu palenti, koja je i kasnije ostala glavna hrana u obi nom narodu. Hleb su u po etku pripremali u vidu beskvasne lepinje, a u II veku pre n.e. prihvatili su od Grka pripremanje hleba sa kvascem i pe enje u zidanim pe ima. Osim hleba, pripremana su i raznovrsna peciva sa dodatkom mleka, jaja, meda i oraha. Od itarica, korisili su je am i p enicu koje su mleli na ru nim rvnjevima ili onim koje su pokretale ivotinje, a kasnije i u vodenicama. Za pi e, koristili su mnogobrojna doma a i uvezena vina, kojih je bilo oko 18 vrsta, a neka specijalna su kao Presa za dobijanje maslinovog ulja. dodatak imala latice ru a i ljubi ica. Pili su ih razbla ena sa vodom, snegom ili ledom. Preko zime, Rimljani su pripremali kaldu, zagrevali su vodu i vino u bronzanim samovarima sa dodatkom za ina, a pili su i pivo, sokove, razbla eno sir e, dok su kao aperitiv slu ili mulsum - vino kuvano sa medom.

Kada se i gde sve jelo i pilo

Hrana se pripremala u kuhinji (lat. culina - otuda dana nji naziv kulinarstvo), koja je bila sme tena u podrumskim prostorijama. U njoj se nalazila zidana pe za hleb, uzdignuto ognji te za kuvanje, veliki kameni sto za pripremanje hrane, cisterna sa vodom i niz raznovrsnog kuhinjskog pribora od keramike i metala. Od stonog posu a upotrebljavali su plitke i duboke tanjire, inije, kr age, a e i pehare... Proizvodili su ih od keramike, bronze, bakra, stakla, a za najimu nije - od srebra i zlata. Pri jelu slu ili su se ka ikama, no evima i a kalicama od drveta, kosti ili metala (bronze, srebra i zlata), u zavisnosti od statusa doma ina. Najradije su jeli prstima, a izme u jela prste su prali miri ljavom vodom.

Seoska vila u Boskorealu, duga ka 40 i siroka 20 metara. Veliki deo ovog gazdinstva proizvodio je vino i zejtin. U dvori tu vile, nalazile su se ogromne posude za skladi tenje ovih te nosti. Rimljani su imali tri glavna obroka dnevno: doru ak (iantaculum), ru ak (prandium) i ve eru (cena), od kojih je kod svih, bez obzira da li je obi an gra anin, seljak ili patricij, glavni obrok bila ve era. (Ovo ne udi posebno, jer tako je npr. i kod dana njih Francuza - prim. redakcije.) Za doru ak koji se obavljao od 7 do 9 asova Rimljani su imali hleb, sir, masline, med, so, malo vina, kao i sve e i suvo vo e. Za ru ak, izme u 12 i 13 asova, na stolu je esto bio hladan obrok: varivo, riba, jaja, pe urke, vo e i vino, ili su pak koristili ostatke ve ere. Tako je svima jedini pravi obrok bila ve era i, u zavisnosti od okolnosti i dru tvenog polo aja, mogla je biti skromna i brzo se zavr iti, ili pak one ekstremne, kao to su bile Neronove, Apicijeve ili Trimalhionove, koje su trajale do zore!

Na reljefu je prikazana prodavnica ivine, kao i sam in kupovine namirnica. Ve era je po injala posle 16 asova zakuskom, za koju su obi no pripremana hladna jela: jaja, sir, razno povr e, pu evi, koljke, riba, vo e, a pio se mulsum. Za glavni obrok bili su pripremani specijaliteti od raznog mesa, ribe, povr a, a sve to sa raznovrsnim sosovima.

U bogatim rimskim ku ama jelo se slu ilo u trpezariji (triclinium), dok je narod jeo u kuhinji, a preko leta u atrijumu. Trpezarija je zauzimala glavno mesto u ku i i bila bogato ukra avana freskama i mozaicima. Jedan od estih motiva na mozaicima bila je predstava skeleta (opominjala je da je ivot kratak i da zato treba u ivati) ili predstava boga Dionisa, za titnika vina i vinogradarstva. Upravo takvu jednu predstavu ovog bo anstva arheolozi su otkrili i u carskoj palati u Felix Romuliani. Tavanice su oblagane drvetom, slonovom kosti ili tkaninom i esto su bile pokretne, da bi na goste moglo da se baca cve e, ili su u njih bile ugra ene cev ice kojima su se do gostiju dovodili razni mirisi, od kojih je najcenjenija bila ru a. Od name taja u trpezariji, glavno mesto zauzimao je sto i le ajevi oko njega. Jedna strana stola bila je slobodna za poslu ivanje. Rimljani su jeli polule e i, dok su ene i deca sedeli na klupama i stolicama. Ostali deo trpezarije bio je slobodan za robovePozla eni srebrni pehari. Rimska poslu itelje, kao i za zabavlja e. Prema vrsti aristokratija koristila ih je prilikom posla koji su obavljali, robovi su nosili svojih gozbi i sve anosti. razli ita imena: jelono a, vinoto a ili pregustator - rob koji je prvi probao sva jela i pi a, zbog stalne sumnje da su mogla da budu zatrovana. Otmene ve ere trajale su dugo i za to vreme goste su zabavljali guslari, peva i, svira ice na harfi, kitari i fruli, peva i, lakardija i, pelivani ili plesa ice.

I... lica vegete! (ovo ne poku avajte sami kod ku e!)

Da bismo bar delimi no upoznali rimsku kuhinju i uporedili onda nje i sada nje recepte, uze emo nekoliko recepata dobrog poznavaoca rimskog kulinarstva i gurmana - Apicija. Predjelo od kajsija O isti kajsije, stavi u hladnu vodu, pa pore aj u posudu. Pome aj biber, suvu nanu, presolac, med, pro ek vino i sir e, i preru i preko kajsija. Stavi malo ulja i ostavi da se kr ka na tihoj vatri. Kada proklju a, pove i bra nom, pospi biberom i poslu i.

Julijanova orba Potopi griz i kuvaj dok ne zavri, a onda stavi ulje, a zatim dodaj dva kuvana mozga, oko 170 g isitnjenog mesa, biber, miloduh, seme komora a, presolac i vino. Jelen u sosu Jelena skuvaj (! - redakcija), propr i i prelij sosom na injenim od bibera, miloduha, divlje kumine, semena celera, meda, sir eta, presolca i ulja. Priprema murine Ispeci murinu i prelij je sosom od bibera, miloduha, ubra, suvog afrana, luka, suvih ljiva, vina, mednog vina, sir eta, presolca i ulja. Odresci Ispeci odreske i prelij ih sosom od bibera, miloduha, per una, luka, pr enog badema, urmi, meda, sir eta, presolca, vina i ulja. Kuvani noj (!!! - zapanjena redakcija) Za kuvanog noja treba da napravi sos od bibera, nane, pe enog kima, semena celera, urmi, meda, sir eta, pro eka, presolca i ulja. Sve to skuvaj i pove i bra nom, prelij preko komada noja i pospi biberom. koljke Za koljke, sos se pravi od bibera, miloduha, per una, suve nane, kima, meda, presolca i cimeta. to se ti e slatki a, Rimljani nisu imali veliki izbor kao ni potrebu za njima. Nisu poznavali e er, nego su za zasla ivanje upotrebljavali med. Poslastica od urmi O isti urme od ko tica, napuni orasima ili pinjolama ili tucanim biberom. Posoli spolja i pr i u kuvanom medu. Poslastica sa biberom Uzmi belo bra no i skuvaj ga u mleku kao gustu ka u. Izru i na poslu avnik pa, kada se ohladi, iseci na komade pa ispr i na ulju. Izvadi i prelij medom, pospi biberom i slu i. Poslastica sa suvim gro em Od testa napravi kola e u obliku drozdova i puni ih suvim gro em i orasima. Poslastica sa pinjolama Za ovu poslasticu potrebni su ti orasi, mleko, jaja, riblji rasol, med, pr eni pinjoli, sir e, biber i ulje.

Rimski mozaik koji prikazuje naj e e kori ene ribe na trpezi.


Gozba za sva vremena

Da bismo upotpunili sliku kuvarske ve tine i ma tovitosti anti kih kuvara, pomenu emo i zbivanja na Trimalhionovoj gozbi: "Gomila robova sa ekivala je goste na ulazu u ku u i odvodila do kupatila, ili im je davala vodu u skupocenim posudama da operu ruke. Zatim su ih sluge vodile u triklinij i pokazivale mesta za stolom. Na stolovima su bili postavljeni tanjiri sa puhovima za injenim medom i makom i kobasice koje su se pu ile na srebrnom ro tilju, ispod koga su bile stavljane, da bi podra avale ar, crne suve ljive posute crvenim zrncima nara. Zatim je dat znak za po etak gozbe i, dok su svira i gudili neku veselu muziku, u li su drugi robovi nose i veliki poslu avnik na kome je bila drvena kvo ka nasa ena na jajima koja su li ila na paunova. Doma in se pravio kao da sumnja u njihovu sve inu i tako se otkrilo da je ljuska bila od testa, a da se unutra nalazi lepa i debela riba koja je plivala po pobiberenom umancetu. Zatim su do li drugi robovi zbog pranja ruku i u tu svrhu upotrebljeno je isto vino. Na sto je izneto falernsko vino, staro sto godina, zape a eno u amforama od debelog stakla. A zatim je do lo prvo glavno jelo ve eri, neka vrsta trofeja sa dvanaest zodija kih znakova, od kojih je svaki bio predstavljen naro itim gurmanlukom: riba - sa dva barbuna, rak - velikim

jastogom, bik - gove om krmenadlom... Po to su ga svi razgledali i izrazili svoje divljenje, na doma inov znak u la su etiri roba korakom igre i podigla gornji deo trofeja. Ispod njega, nalazio se ogroman poslu avnik prepun ugojenih pili a i masne punjene svinjske maramice, koji su uokviravali krilatog zeca kojim je kuvar hteo da predstavi Pegaza. Za to vreme, etiri satir ica sipalo je iz malih me ina pikantan sos na neke fine ribe, tako da je izgledalo kao da plivaju u pli aku. Zatim su usledila nova iznena enja: po to je opor veoma nesta nih lova kih pasa ujurio u sobu, u le su sluge nose i na poslu avniku divovskog vepra, o ijim zubima su visile dve korpice od palminog li a prepune urmi. Tada je uz zadivljene pokli e gostiju stupio u trpezariju nekakav bradat lovac. On je zamahnuo no em i sna no ga zario vepru u slabinu. Iz zasekotine je poletelo jato drozdova. Lovci su stajali okolo, spremni sa trskama posutim lepkom za ptice i za tren oka polovili su drozdove. Tada je Trimalhion naredio da se svakom gostu pripremi po jedna ptica. Gozba je bila tek na polovini. Sluge su sada iznosile na sto svinju ogromnih razmera kojoj je kuvar, tobo e, u stra noj brzini, zaboravio da izvadi drob. I ba kada je trebalo da bude ka njen zbog neoprostivog zaborava, doma in mu je, prave i se da je usli io molbe gostiju, naredio da je smesta otvori i iz svinjskog stomaka pokuljale su vru e kobasice i krvavice. Zatim je na sto stavljen pobedni ki trofej od kola a i vo a sa utim afranom, a zatim opet ugojene koko ke sa punjenim gu ijim jajima i drozdovi od najfinijeg belog bra na punjeni suvim gro em i orasima, i dunje na i kane bodljama da bi li ile na je eve, i kljukana guska okru ena ribama i svakovrsnim pticama koje je kuvar vajarskom ve tinom napravio od svinjskog mesa. I jo ostrige i pu evi pride... Neko je pao pod sto, a neko pametniji pozvao svoje robove i tiho im naredio da pripreme nosiljku i buktinje, a zatim se neprimetno iskrao. Doma in je postao tu an i setan zbog vi e popijenog vina i po eo da govori o smrti..." Anka Lalovi kustos Zaje arskog muzeja Zaje ar Preporu ena literatura:
y y y y y

Apicije, 1989. O kuvanju. Zagreb. Grupa autora. 1967. Anti ki Rim. Beograd-Ljubljana. Vajner, B. 1970. ivot u anti kom svetu. Ljubljana. Ko ak, E. 1962. Ugostiteljstvo u anti ko doba. Zagreb. Petronije Arbiter, 1976. Satirikon, Trimalhionova gozba. Beograd. Cowell, F. R. 1961. Everyday Life in Ancient Rome. London.

Preporu ene Web stranice: http://www-2.cs.cmu.edu/~mjw/recipes/ethnic/historical/ant-rom-coll.html http://www2.carthage.edu/outis/food.html http://www.crystalinks.com/romefood.html http://www.umich.edu/~kelseydb/Exhibits/Food/text/industry.html

Miloje Vasi , prvi srpski kolovani arheolog i pionir arheolo ke nauke, bio je u svakom pogledu izuzetna li nost. Kako mla e generacije arheologa i studenata arheologije profesora Vasi a poznaju samo iz pri a, predstavljamo ga kao nastavnika, a i kao oveka. Ro en je u Velikom Gradi tu 1869. godine u patrijarhalnoj porodici. Posle zavr enog osnovnog kolovanja, studirao je u Beogradu na Velikoj koli klasi nu filologiju i istoriju. Po zavr etku studija, radio je najpre kao srednjo kolski nastavnik u unutra njosti, a od 1895. godine u Beogradu je uporedo predavao u II beogradskog gimnaziji i radio kao pomo nik u Narodnom muzeju. Posle Valtrovi evih intervencija, Vasi se osloba a nastavni kih obaveza i posve uje du nostima u Muzeju. Dobio je stipendiju za studije arheologije u Berlinu i ve 1898. godine Vasi odlazi u Minhen, kod tada najve eg stru njaka za klasi nu arheologiju, A. Furtvenglera. Kod njega je 1899. godine odbranio doktorsku disertaciju pod naslovom Buktinja u kultu i umetnosti Grka, tezu koja se i danas citira u stru noj literaturi. Od 1901. godine predaje arheologiju na Velikoj koli i jedan je od uvara Narodnog muzeja u Beogradu. Za redovnog profesora izabran je 1922. godine. Penzionisan je 1939, ali je do 1941. godine radio kao honorarni nastavnik. Reaktiviran je 1947. godine, zbog nedostatka kadrova, a definitivno je penzionisan 1955. godine.

Najplodniji period Vasi evog stvarala tva bio je kraj XIX i prva decenija XX veka. On je organizovao prva stru na arheolo ka istra ivanja u Srbiji, po ev od neolitske epohe do srpskog srednjeg veka. Istovremeno je stizao i da se bavi istorijom umetnosti, da organizuje slikarske izlo be i da bude redaktor na eg najzna ajnijeg arheolo kog asopisa Starinar. Predavanja profesora Vasi a nisu bila posebno zanimljiva, jer je on itao prevod jedne dobre istorije umetnosti, no ono to je bilo dragoceno jesu Vasi evi komentari. Najbezna ajnije arheolo ke predmete Vasi je kitio svojom posebnom pri om i ti nezaboravni ekskursi u inili su da jo vi e razumemo i zavolimo arheologiju. Uvek je govorio da treba da se zaustavimo kod grn ara, tka a ili nekog drugog zanatlije i da posmatramo ta i kako on radi. On nas je nau io da gledamo, posmatramo i razmi ljamo.

Na ispitima je postavljao bizarna pitanja i trebalo je shvatiti ta je time mislio da ka e. Na pitanje "Za to se karmini ete?", trebalo je odgovoriti da je crveno boja ivota i da su i Grci svoje mermerne statue bojili da bi izgledale ive. I ina e je voleo da se pravi eret, tako da bi uvek

zaboravljao ime tada nje ministarke Mitre Mitrovi - ilas, govore i "kako li se zva e ona gospo a", iako je dobro znao njeno ime. Neobi no je voleo gr ku, odnosno helensku kulturu, dok za rimsku nije imao ni sluha ni ljubavi. Lepota gr kih kipova i smisao Helena za lepotu bilo je ono to ga je odu evljavalo. Voleo je i razumeo religiju i to ne samo gr ku, ve i srpsku i uvek je ukazivao na paganske crte u srpskoj religiji. Profesor Vasi bio je autoritativna li nost, bez obzira to je bio niskog rasta. Uvek odeven u besprekorno ispeglano odelo sa istom ko uljom i kravatom u koju je bila zabodena dijamantska igla, sa dubokim cipelama na nir, koje su se caklile. Kada bi ulazio u sobu, otvorio bi vrata i za trenutak zastao, a mi mla i bismo skakali sa svojih sedi ta i stali u stavu mirno. Po to bi ostavio kaput i e ir, profesor Vasi bi odlazio u biblioteku i svakog studenta pitao ta radi, koju knjigu ita. Po zavr etku rada - a bio je ta an kao vajcarski sat, Vasi bi odlazio u etnju na Kalemegdan. Mada ve star ovek u vreme kada je reaktiviran, Vasi je bio od onih profesora kojih danas nema. Bio je zainteresovan za svakog studenta, neverovatno odan poslu, jer nije propustio ni jedan as ili seminar. Jedno vreme je dr ao posebne asove, privatisime, kako je govorio i to na Bogoslovskom fakultetu gde se onda nalazila Vin anska zbirka. Tada je itao svoje radove, komentarisao i uvek govorio da na alost ne mo e, kao njegov profesor Furtvengler, da nas po asti vir lama i pivom. Rado smo odlazili na njegove privatne asove, jer se u nevezanom razgovoru sa profesorom Vasi em moglo mnogo nau iti i saznati. Svoju veli inu i predanost poslu pokazao je i kada je njegov sin jedinac, odrastao ovek, umro od neizle ive bolesti. Neposredno posle tog doga aja imao je as i mi smo se pitali da li e ga odr ati. Vasi je u ao, seo za katedru i njegov jedini komentar bio je da je normalno da deca sahranjuju roditelje, ali da je stra no kad roditelji sahranjuju decu i otpo eo je sa predavanjem. Profesor Vasi bio je duhovit i nije imao dlake na jeziku ni pre, a ni posle rata. Prepri avao se doga aj koji se odigrao u Akademiji nauka, kada su u posetu do li sovjetski nau nici, 1946. godine. Vasi je, da bi prisustvovao, najpre zahtevao da mu se na e taksi, u to vreme neizvodljivo, a kada je predsednik Akademije Beli poslao svoja kola i Vasi do ao, kao doajen je trebalo da ka e par pohvalnih re i. On je po eo time, da je lepo to su do li, ali da to to oni znaju, mi ve odavno znamo, drugim re ima, nije bilo potrebe da do u. Ili, kada su povodom njegovog penzionisanja itani govori, Vasi je u odgovoru odbrusio "Da sam znao da se govori itaju i ja bih ga napisao!".

Ve na po etku svoje nau ne karijere, Vasi je na sebe skrenuo pa nju i na e i strane nau ne javnosti, jer se u njegovim prvim radovima videlo da u malenoj Srbiji izrasta vrstan stru njak. No, najve i uspeh i slavu, postigao je svojim otkri em Vin e, ali je njeno datovanje uzburkalo celu arheolo ku javnost. Bilo je tragi no da jedan od najve ih evropskih arheologa do ivi sudbinu da bude izolovan i izop ten u na oj i evropskoj sredini. To se moglo objasniti na na in, da je profesor Vasi u svom ivotu vi e puta bio razo aran, najpre velikim evropskim silama, potom Rusijom i na kraju novom Jugoslavijom od koje je mnogo o ekivao. Od Jugoslovena, on je postao veliki Srbin i da bi "kontrirao" nema koj koli, Vasi je od prvobitnog datovanja Vin e oti ao u drugu krajnost, datuju i je kao jonsku koloniju u VI vek stare ere.

Manje je poznato da je on bio i za etnik slovenske arheologije, ali i prou avanja srpske srednjovekovne arhitekture i istorije umetnosti. Njegova monografija i a i Lazarica i danas se koristi u nacionalnoj istoriji umetnosti. Profesor Vasi bio je i osniva arheolo ke zbirke Univerziteta, prvobitno Vin anske zbirke, koja je danas prerasla u Arheolo ku zbirku, dopunjenu predmetima sa istra ivanja mla ih nastavnika. U svojoj plodnoj karijeri, profesor Vasi je pre ao dug i trnovit put, od srednjo kolskog nastavnika u unutra njosti, profesora gimnazije u Beogradu, preko uvara Narodnog muzeja, do profesora Univerziteta i akademika. Sve ovo, Vasi je postigao zahvaljuju i predanom radu i ljubavi prema struci. Svojim acima uvek je govorio: "Rad, rad i samo rad" i to je nama ostalo u pameti i kao amanet. prof. dr Aleksandrina Cermanovi -Kuzmanovi

Savremena biolo ka taksonomija poznaje nekoliko ivotinjskih vrsta koje u svom imenu nose se anje na jedno neobi no bi e. Tako je Karl Line (Carolus Linnaeus) jo u XVIII veku, dvema vrstama lupara nadenuo ime Lepas anatifera i Lepas ansifera. U slobodnom pervodu Lupar patkorodni i Lupar guskorodni. S druge strane, dve vrste severnih gusaka, donekle sli nih kanadskim guskama, nazivaju se luparskim guskama (eng. barnacle goose).To su crna ili grivasta guska (Branta bernicla) i, ne to manja, belolika guska (Branta leucopsis).

Odakle Lineu i drugim uglednim biolozima ideja da povezuju ko operne guske s luparima i brumbuljcima: sitnim, sesilnim ljuskarima, koji su uglavnom uveni po tome to se prilepljuju za korita brodova, usporavaju plovidbu i sekiraju mornare? Klju za ovu tajnu nije te ko na i. U nekim srednjovekovnim bestijarima (zoolo kim raspravama) mo e se na i opis bi a Ephemerus ili lupar-guske. Srednjovekovni rukopisi efemeruse opisuju kao morske ptice sli ne divljim guskama, neobi nog na ina razmno avanja (Guske efemerus treba razlikovati od efemerida (Ephemeridae), vrste kratkove nih vodenih insekata, kao i od efemerisa, astronomskih karti i dnevnika. Ove guske nemaju nikakve veze ak ni s memoarskom prozom akademika Dejana Medakovi a). Ove guske ne legu jaja, niti se gnjezde, ve pupe na borovini namo enoj u morskoj vodu. Na drvetu se prvo primete gumasti plikovi, koji potom o vrsnu i postanu sli ni ljuskarima luparima. Zatim se prilepak odvoji od drveta ostaju i da visi samo na jednoj niti, a istovremeno se oformi i kljun ptice koji proviruje iz koljke-lju ture. Kada ptici iznikne perje koljka se otvara i guska poleti, ili padne u vodu i zapliva (Slika 1). Ukoliko padne na zemlju umire. Srednjovekovni istra iva i putopisac Giraldus Cambrensis (D erald iz Velsa, 1146-1223), koji je pisao o lupar-guski, i zapravo dodao ovo bi e uobi ajenom srad aju srednjovekovnih bestijara, tvrdi da je li no video efemeruse: " esto sam sopstevenim o ima vi ao na morskoj obali na hiljade minijaturnih zametaka ovih ptica kako vise sa komada drveta; neke su bile pokrivene lju turama, a neke sasvim formirane".

Slika 1 Pogledajmo ima li jo nekih drevnijih podataka o ovoj udnoj guski? Jo u paleolitskoj umetnosti, u pe ini Tri brata u Francuskoj, postoji neve to urezan crte koji neki tuma e kao drvo s lupar-guskama. Na mezolitskim nalazi tima severne Evrope, a naro ito u grobovima kulture Maglemoze I (VIII milenijum pre n.e) esti grobni prilozi su upravo lju ture lupara i gu je kosti! Arheolozi su naravno tretirali ove nalaze kao ostatke odvojenih ivotinjske vrsta.

Prema njihovom neuverljivom tuma enju, guske su bile rtva u hrani, odnosno poputnina pokojniku, a lju ture lupara delovi ogrlica. U poznijoj fazi iste kulture (Maglemoze II/III sredina i kraj VI mlenijuma), na lokalitetu Erteble u Danskoj, prona eno je jo nedvosmislenih dokaza o tome da su stanovnici drevne severne Evrope bili upoznati s lupar-guskama. U Erteblu na severnom Jitlandu, na obali Limfjorda, otkrivena je velika humka puna koljki, kostiju i drugih arheolo kih nalaza. Radi se o lokalitetu tipa Kjkkenmddinge (bukvalno prevedno kuhinjski otpad), zapravo o deponijama odnosno hrpama ostataka hrane mezolitskog stanovni tva, kao to su koljke, kosti, itd. Visok procenat koljki ine lju ture lupara, a me u kostima se, naravno, isti u ba gu je. tavi e, me u koljkama je na eno i mno tvo ko tanog oru ja i oru a. Na jednom harpunu, urezana je predstava drveta s koga vise udni vretenasti plodovi, od kojih su neki i s krilima. U neolitskim nalazi tima Evrope i Bliskog istoka, nisu prona eni nikakvi artefakti niti ivotinjski ostaci koji bi potvrdili da su neolitski zemljoradnici poznavali lupar-gusku. Prema nekim tuma enjima, ta guska se nije dala domestifikovati, dok drugi smatraju da efemerus nije mogao da uspeva u toplijem pojasu "plodnog polumeseca". U bronzano doba, me utim, nalazimo ponovo potvrde o guski-prilepku, i to ne samo u severnoj Evropi. Na srednjoevropskom bronzanom oru ju naro ito ma evima, koji su, kao predmet trgovine, bili i kulturna transmisija izmedju severne i ju ne Evrope, pojavjuju se geometrijski urezani ukrasi u obliku jelke i shematizovanih ptica koje lete u V formaciji (tzv. Tannenbaumschwerte).

Slika 2 Iz tog perioda poti u i prvi podaci o lupar-gusci u ju noj Evropi (Ima, dodu e, i nekih indicija da se za postojanje lupar-guske znalo i mnogo ranije, u drevnom Egiptu. O tome je pisala Prof. dr Pelagija von Vassily, poznati egiptolog s Univerziteta u Hamburgu (neobljavljena doktorska teza)). Predstava drveta s guskama nije retka u umetnosti bronzanog doba isto nog Mediterana, mada se ne mo e uvek sa sigurno u tvrditi da je re ba o guskama prilepcima. U nekim slu jevima, me utim, sasvim je jasno da je prikazana ba ta neobi na ptica. Na jednom kritskom sarkofagu naslikane su lupar-guske kako s drveta padaju u more, me u ribe i delfine (Slika 2).

Ne to mla i fragment keramike, koji je sam liman iskopao u Mikeni, jo je zanimljiviji (Slika 3). Na ulomku kerami kog pehara, ispod dr ke, naslikana je guska prilepak. Posebno je indikativno to to guska umesto nogu ima detaljno naslikane izra taje, tipi ne za lupare (Slika 4) (P. Costello, The Magic Zoo, London 1979. 135-147). Pa nju privla i i jedna slikana amfora na kojoj je predstavljeno drvo s koga uzle u guske; neke lete, dok druge proviruju iz duguljastih zamtuljaka u obliku vekne hleba, koji vise sa grana. Ispred drveta stoji ovek s podignutom rukom u stavu adoracije. Ova posuda prona ena je u Pilosu i uva se u tamo njem muzeju. Prema nekim tuma enjima, u emu je prednja io poznati istori ar gr ke religije Martin Nilsson, fragment iz Pilosa samo je ostatak drevnog minojskog kulta svetog drve a i svetih gajeva s adorantom, to je bila esta ikonografska shema na kritskim pe atima. S druge strane, sli nost s opisima luparguske isuvi e je velika da bi bila slu ajna. Mo da su, prema Slika 3 tome, bli a istini ona mi ljenja koja u efemerusu vide jedan od onih darova koje su Hiperborejci, narod Severa, svake godine slali, uvijene u slamu, Apolonovom svetili tu na Delosu. Ne treba zaboraviti da je Apolon u zemlju Hiperborejaca oti ao ko ijama koje su vukli labudovi (ili mo da ba i guske-efemerusi?). Legenda o tome da se ostareli Hiperborejci sami bacaju sa stene, tako e bi mogla biti mitska transpozicija neobi nog ra anja lupar-gusaka.

Slika 4 U antici, za udo, ima malo pomena o efemerusima. Ne spominje ih ak ni Plinije u svojoj Prirodnoj istoriji, gde je sakupljeno itavo prirodoslovno znanje tada njeg sveta. Ni Tacit u Germaniji, pa ni Cezar, dobro upoznat s severnim udesima ne spominju na u gusku. Samo se iz

jednog fragmenta kod Piteasa, gr kog moreplovca iz Masilije (Marselja), mo e zaklju iti da je znao za lupar-gusku. U svom delu O Okeanu, koje je opis njegove plovidbe u IV veku pre n.e. od Masilije do Norve ke, Britanije, Irske i Orknijskih ostrva Piteas veli: "U Tuli sunce nikada ne zalazi. Tamo nji stanovnici love ribu, a obo avaju drve e na ijim granama rastu ptice. Meso tih ptica ne jedu, ve , kada ptica padne, sahranjuju je s najve om pa njom kao da im je lan porodice." Izme u tih sporadi nih anti kih zapisa i srednjovekovnog izve taja D eralda iz Velsa, nedostaju bilo kakvi podaci o lupar-guskama. U XIII veku lupar-guske su, me utim, ve bile pred istrebljenjem. Njihovo meso, naime, bilo je veoma popularno - naro ito me u sve tenstvom po to se smatralo posnim. Oblaporni monasi zalju ili su da je lupar-guska vi e ljuskar nego ptica i da se, prema tome, slobodno mo e jesti i u vreme strogog posta. O tom pitanju raspravljano je na IV Lateranskom saboru 1215. godine, a papa Ino entije III uzalud je izdao i papsku bulu kojom se zabranjuje konzumiranje mesa guske prilepak u vreme posta. Bilo je ve dockan! Lupar-guske bile su gotovo istrebljene. Koju deceniju kasnije, polovinom XIII veka, svestrani i obrazovani nema ki car Fridrih II Hoen taufen, u svojoj uvenoj knjizi o sokolarstvu, tvrdi da tih gusaka nema. tavi e, nije mu po lo za rukom da nadje ni traga ovom bi u, iako je slao istra va e na daleki sever samo s tim zadatkom. Potonji istra iva i se povode za Fridrihom II, tvrde i da lupar-gusaka nema, ak i da je pri a o njima samo zabluda i mit. Arheologija, a posebno njena nova disciplina anarheologija, kao to smo videli, sasvim nedvosmisleno mo e da doka e da je neobi na lupar-guska postojala i da ju je, kao i mnoge druge vrste (spomenimo samo jednoroge), istrebila ljudska ruka, vo ena oblaporno u, gramzivo u i glupo u. A. Peragra

Predskazanja

Me u velikim delom stanovni tva Rimskog Carstva bilo je ra ireno verovanje da je sudbina pojedinaca i dr ave unapred odre ena, te da je budu e doga aje mogu e na nekin na in predskazati. Tako je, ba kao i kod savremenih ljudi, vladalo uverenje da razli ita znamenja najavljuju ishod budu ih povoljnih ili nepovoljnih de avanja. Jedini problem, kao i danas, bio je taj to bi punog smisla znamenja postojali svesni tek nakon to bi se ne eljeni doga aji - ve odigrali.

Izgled sarmatskog konjanika. prepoznatljiv po pancirnoj ko ulji od ko tanih plo ica, dugom konjani kom koplju i i kupastom lemu. ezdesetih godina IV veka te ko da je iko od podanika Carstva predose ao katastrofu koja e uslediti. ivot se odvijao sli nim tokom kao i predhodnih sedamdeset godina, a rimski carevi su manje-vi e uspe no branili granice dr ave od upada varvara i du Limesa podizali nova utvr enja. U gradovima su ljudi u ivali u trkama dvokolica, a seljaci su s mukom obra ivali zemlju i pla ali poreze. I dalje su trajala prepucavanja pagana i hri ana, pa i hri anskih frakcija me u sobom, a tu i tamo izbila bi i po koja pobuna. Me utim, veliki istori ar pozne antike Amijan Marcelin ka e da su se upravo u to vreme pojavila i prva znamenja propasti. (Naravno, ovo delo je napisano nekoliko godina nakon tih doga aja.) "Naime posle mnogih verodostojnih proro anstava proroka i gatara, po eli su da ska u psi i zavijaju vukovi, no ne ptice pevale su ne to alosno i pla no, a mutni izlasci sunca zatamljivali

su jutarnji sjaj. Vi ena je krava prese enog du nika kako mrtva le i, a njena smrt predskazivala je op tu nesre u". Kada su u Halkedonu razgra ivane zidine grada kako bi se od tog materijala napravila kupatila u Konstatinopolju, u temelju zida otkriven je pravougaoni kamen sa uklesanim stihovima: A kad rosne devojke kroz grad u igri okre u se veselo oven anim ulicama i kad zlosre ni zid bude odbrana banje tad e bezbrojna plemena iroko rasutih ljudi s oru jem pre i preko lepotokog Istra i razoriti skitska polja i mezijsku zemlju ali kad bezumnom nadom na Panoniju krenu to bi e kraj bitke i ivota im. Godine 372, zajedno sa notarom Teodorom, ve i broj ljudi je zatvoren i optu en za zaveru i pripremanje prevrata. Me u osumnji enima bili su Patricije i Hilarije, optu eni za proricanje uz pomo trono ca, u potazi za odgovorom ko e naslediti sada njeg cara. Jedan od odgovora je bio 5);. Ovo je trebalo da predstavlja prvi slog imena budu eg imperatora. Opet, drugi se odgovor sastojao iz stihova koji su predskazivali sudbinu zatvorenika, ali i imperatora:
Tvoja krv e biti osve ena, a njima besna Tisifona sprema gadan kraj dok Ares besni na Mimantovoj ravnici.

Car Valens se upravo zbog ovih stihova klonio planine Mimant u Maloj Aziji. Ipak, on gine u boju kod Hadrijanopolja, gde, nakon toga, pronalaze stari gr ki nadgrobni spomenik sa natpisom - Mimant. Katastrofa koja je usledila postala je velika fascinacija budu ih generacija. Po ev i od Gibona (XVIII vek) i njegovog dela, sve do na ih dana ova tema je stalno privla ila pa nju istra iva a pro losti.

Gotska porodica prilikom povla enja pred Hunima. U njihovom prevoznom sredstvu i odevanju nije postojalo ni ta specifi no to ih je razlikovalo od ostalih prekodunavskih varvara.
Invazija ili odumiranje?

Obi no se doga aji koji su usledili nakon hunskog upada u evropske stepe (ru enja velikih plemenskih saveza Gota, migracija ovih varvara na teritoriju Rimskog Carstva i njihova pobeda nad rimskom carskom vojskom kod Hadrijanopolja) uzimaju kao klju na ta ka evropske istorije. Stra an poraz rimske vojske nanet od strane gotsko-alanske koalicije, kona no je otvorio vrata Carstva varvarskim najezdama, koje su za nepunih sto godina u potpunosti izmenile sliku stare Evrope. Na ovom mestu trebalo bi re i da je to bila propast samo zapada, a da je Imperija na istoku ivela mnogo du e, sve do turskog osvajanja Konsatinopolja 1453. godine, do ivljavaju i drasti ne promene, pa se na kraju razlikovala od poznog Carstva taman toliko koliko se i Dioklecijanova imperija razlikovala od Avgustove. Zbog toga ispravnije je zaklju iti da je s kraja IV veka po elo nestajanje Rimskog Carstva kao sveobuhvatne mediteransko-evropske civilizacije, klju nog politi kog i ekonomskog faktora na itavom evroazijskom prostoru. Postavlja se pitanje, da li su

slom Imperije i poraz isto ne vojske kod Hadrijanopolja bili neizbe ni koraci posrnulog carstva, ili je odlu uju u ulogu u ovoj propasti imala ljudska pohlepa i sujeta, kako je to zapazio jo o evidac i hroni ar ovih de avanja - Amijan Marcelin. Savremeni istra iva i pozne antike podelili su se na osnovu gledi ta u dva tabora. Prvi smatraju da su uzroci propadanja bili ponajvi e unutra nje prirode, dok drugi veruju da su spoljni faktori (varvari) bili od presudnog zna aja. Pri tome se nagla ava presudni uticaj jednog faktora, ili kombinacija velikog broja uzroka. esto se Rimsko Carstvo posmatra kao izolovani entitet, ili se Germanima pripisuje prenagla ena uloga kao "grobarima" Zapadnog rimskog carstva. Prva tuma enja javila su se kod savremenika i aktera ovih de avanja. Preostali rimski pagani videli su uzroke propasti u hri anima, koji su se odrekli dr avnih bogova. Sa druge strane, Bla eni Avgustin, episkop Hipona, jedan od velikh teologa zapada i o evidaca invazije Vandala, imao je savim druga ije gledi te. U delu O Bo ijoj dr avi, on tvrdi je da su sva de avanja deo velikog bo anskog plana i neizbe an korak ka silasku Nebeskog Jerusalima. Prili no rano su se pojavile (a neke jo uvek opstaju) takozvane "seed" teorije, koje tragaju za uzrocima propasti u to daljoj pro losti i vremenu prosperiteta Imperije. Uzrocima koji e postati pokreta i de avanja izme u IV i VI veka. Tako je Gibon, jedan od prvih istra iva a ovog problema (Propast i pad Rimske Imperije), povezivao uzroke propadanja sa vremenom dinastije Antonina. Piter Braun (Peter Brown) je u svojim radovima ignorisao pad Carstva i invaziju varvara, dr e i se prekretnica istorije koje ukazuju na kontinuitet Imperije na istoku, ali i na transformaciju zapada u ranosrednjovekovna dru tva. Treba pomenuti i mi ljenje istori ara Rostovceva, koji je presudnu ulogu pridavao varvarizaciji Rimskog Carstva. U svakom slu aju, do sada je najuspe nija sveobuhvatna studija D onsa (A. H. M. Johns) The Later Roman Empire, ije monumentalno delo i trag u razmi ljanju sledi i ovaj rad.

Borba rimske vojske sa varvarima. Krajem IV veka ve i deo rimske vojske bio je slabog morala i lo e obu en za rat.
Glavobolje careva i podanika

Ovaj odeljak je najrazumljiviji ljudima koji su poslednje dve decenije pro iveli u Srbiji. Veliki broj istovetnih ili sli nih problema, stotinama godina pritiskao je i podanike Rimske Imperije, tako da e biti lako zamisliti kako su se ose ali stanovnici (posebno pograni nih provincija) posle vi edecenijskih pritisaka. Unutra nje propadanje i transformacija Rimske Imperije bio je dugotrajan proces. Prve naznake krize po ele su se ose ati nakon Hadrijanove vladavine. U tom vremenu nekontrolisano su se tro ila sredstva na obnovu i izgradnju hramova, termi i drugih javnih gra evina, a uz to su i la i velika rtvovanja, skupe religiozne procesije i brojne igre koje su uveseljavale proleterijat. Socijalni mir je kupovan velikim distribucijama ita, vina i ulja gradskoj sirotinji. Spoljna trgovina bila je stalno u deficitu u odnosu na isto ne dr ave odakle su uvo ene luksuzne robe (tkanine, za ini, dragulji, slonova a...). Tako, ve je filozof i imperator Marko Aurelije bio prinu en da, zbog ratova sa Markomanima i Kvadima 167. godine, proda carske dragulje i name taj iz palate!

Vojni krugovi su iskoristili neefikasan sistem nasle ivanja carske vlasti kako bi njima pripala klju na uloga u ovim de avanjima. Rezultat je bio period koji se danas esto naziva vojnom anarhijom, u kome su, od ak 27 imperatora za redom - samo dva umrla prirodnom smr u. Posledice su bile slabljenje centralne vlasti i odbrambene mo i dr ave. Izlaz iz te ke ekonomske i socijalne situacije Rim je prona ao u izrazitoj apsolutisti koj formi vladavine, koja po inje sa Dioklecijanom godine 284. Neki nau nici misle da su faktori nezavisni od ljudi - ispo eno zemlji te, epidemije malarije i kuge - klju ni u propasti Imperije. Pored toga, kao jedan od uzroka dugotrajne demografske krize, pominje se ak i uloga toksi nog olova koje je bilo prisutno u kuhinjskoj gle osanoj keramici i vodenim cevima! Kuga je u vi e navrata harala Rimskom Imperijom, a 180. godine skoro jedna etvrtina (!) itelja Carstva stradala je od ove zarazne bolesti. Sli na po ast se dogodila u periodu izme u 252. i 267. godine, u kojoj je veliki grad Aleksandrija izgubila dve tre ine stanovni tva. Velikoj depopulaciji doprineli su i, skoro neprekidni, spoljni i unutra nji sukobi, koji su u velikoj meri smanjili broj kvalitetnih vojnika i civilnog stanovni tva. Na ovo gledi te se nadovezuje tzv. biopoliti ka teorija, koja zagovara scenario po kojem je do lo do istrebljivanja najboljeg soja ljudi. Egzekucije i brojni gra anski ratovi prakti no su ostavili dr avu bez dru tvene elite. Politi ko re enje za krizu stanovni tva prona eno je u obimnom prihvatanju varvara u carsku slu bu. Tako je zapo ela germanizacija i varvarizacija armije. Tako, pojedini delovi Imperije postali su de facto varvarizovani jo pre nego to je Velika seoba stvarno po ela. Visoki porezi, koji su pritiskali stanovni tvo, proistekli su iz stalnog pove anja vojnog bud eta zbog estih ratova i invazija varvara. Posle pla anja svih poreza i nameta, seljacima i gradskoj sirotinji ostajalo je jako malo sredstava za brigu o vlastitoj porodici, to je dovelo do pove anja ionako velike smrtnosti dece stare do godinu dana. Antropolo ke analize skeletnih osataka iz pozne antike u itavoj Evropi pokazuju da je smrtnost novoro ene i sasvim male dece prelazila 35%! Alternativna, tzv. psiholo ka teorija predla e re enje po kome je jedan od presudnih uticaja bilo slabljenje morala ili "gubljenje nerava" stanovnika Carstva, koji su stalno iveli pod razli itim vrstama pritisaka i u strepnji. Ovo gledi te se posebno odnosi na na pograni ne provincije, koje su esto bile popri te ratnih dejstava i epidemija bole tina. Otuda i ne udi to je i ukupni moral stanovni tva bio jako nizak. Klju no ishodi te svih ovih neprilika bio je nedostatak javnog duha ili gra anske svesti, koji se esto manifetovao pasivno u stanovni tva u odnosu na sva klju na de avanja. Ova pojava bila je masovna na zapadu, gde su Rimljani mirno posmatrali kako im varvari otimaju zemlju. Vekovima su nenaoru ani gra ani u ivali za titu rimske profesionalne armije, to zna i da je veliki deo stanovni tva bio nesposoban za odbranu. Pored toga, postalo je uobi ajeno i izbegavanje osnovnih gra anskih du nosti.

Rivalstvo Zapada i Istoka, proisteklo iz razli itih jezi kih i kulturnih tradicija, kulminiralo je nakon formalne podele na isto ni i zapadni deo carstva 395. godine. Istok je imao daleko brojnije i bogatije stanovni tvo, kao rezultat razvijenijeg gradskog ivota i ve eg broja urbanih sredi ta. Na istoku, gde je postojao veliki broj srednjih zemljoposednika, bogatstva su bila ravnomernije raspore ena me u gra anima. Na zapadu je ono bilo uglavnom koncentrisano u rukama malobrojne i mo ne aristokratije. Zbog velikih privrednih resursa istok je imao dovoljno novca da kupuje mir i novcem usmerava kretanje varvara ka zapadnim delovima Imperije, gde su vladari obi no grcali u finansijskim problemima.

Prikaz rimskog trijumfa nad varvarima na jednom sarkofagu iz III veka.


S one strane Dunava

Mo e se re i da je Rimska Imperija bila sa svih strana okru ena potencijalnim neprijateljima, sa kojima su se sukobi sti avali i razbuktavali vekovima. Za ovu pri u klju an je ju ni deo evropskog Limesa, odakle poti u varvari koji su potkopali mo Carstva. Od rimskog napu tanja provincije Dakije 272. godine, granica se pru ala uglavnom du toka Dunava. Prostor izme u donjeg Dunava i Dnjepra naseljavao je veliki broj varvarskih plemena udru enih u vi e velikih plemenskih saveza. Po ev i od prve polovine III veka, vladaju a vojno-politi ka uloga u ovim krajevima pripadala je isto nogermanskim plemenima. Njihove plemenske dr ave sa kraljevima na elu, okupljale su niz plemena razli ite etni ke pripadnosti. Arheolo ki tragovi pokazuju da su Goti i pored vladaju e uloge na ovom prostoru inili manjinu stanovni tva. U svakom kraju ove ogromne teritorije, preovla ivao je neki drugi narod: Dako-Geti, Bastarni, Sarmati, Sloveni... Materijalnu kulturu koja je pripadala ovim narodima, registrivanu na vi e hiljada lokaliteta, arheolozi su nazvali ernjahovskom kulturom po nalazi tu ernjahov u blizini Kijeva. Na ovoj teritoriji nisu registrovani za eci urbanog ivota. Ve inu naselja predstavljala su sela u kojima je ivelo izme u 100 i 300 stanovnika. U zavisnosti od oblasti, preovladavao je razli iti tip ku ne arhitekture: zemunice i poluzemunice, nadzemne ku e od drveta i blata, a u manjem broju i kamene gra evine.

Karta poznog Rimskog carstva i pojedinih varvarskih plemena u susedstvu. Arheolo ka istra ivanja prostora ernjahovske kulture pokazala su da je dominantna privredna grana stanovni tva bila proizvodnja itarica. Poljodelstvo je zna ajno bilo unapre eno upotrebom gvozdenog rala, a proizvodnja hrane - rotacionim rvnjevima. Ova proizvodna sredstva su uz grn arsko kolo bila najvi a tehni ka dostignu a ernjahovskog stanovni tva. Plja ka se kao oblik privre ivanja arheolo ki te ko mo e identifikovati, ali se iz istorijskih podataka mo e naslutiti njena zna ajna uloga, bar za jedan deo stanovni tva. Ovo pitanje je umnogome povezano i sa dru tvenim i etni kim odnosima. U vremenu pre formiranja ernjahovske materijalne kulture, stanovni tvo ovog prostora aktivno je u estvovalo u ratnim sukobima i plja ka kim pohodima okrenutim ka teritoriji Rimskog Carstva. Me utim, stanje se bitno pogor ava dolaskom isto nogermanskih plemena na Dnjestar i donji Dunav (230-260 g.), gde su, u zavisnosti od oblasti, nametali vlast i terali lokalno stanovni tvo na savezni ke odnose. Nema sumnje da su na tom prostoru Germani predstavljali manjinu stanovni tva, koje je snagom oru ja kontrolisalo ogroman prostor i druge plemenske zajednice. To ne zna i da se i ova germanska plemena nisu bavila zemljoradnjom, ali im je vojna nadmo obezbe ivala polo aj ekonomske i politi ke elite. Istra ivanje nekropola potvr uje slo enu socijalnu sliku sastavljenu od plemenske aristokratije, sve tenika, ratnika, zanatlija i zemljoradnika. Mo e se pretpostaviti da su se Goti bavili parazitskom ekonomijom, odnosno eksploatacijom pot injenog stanovni tva (pre svega ernjahovskih plemena), da bi se kasnije takav odnos preneo na lokalno rimsko provincijsko, prete no ruralno stanovni tvo. Sli an model vlasti uspostavili su zapadni Goti nakon naseljavanja u Hispaniji i Ju noj Galiji, gde su sa relativno malim brojem ljudi (oko 10%) naseljenim me u domoroda ko stanovni tvo, uspevali da ekonomski i politi ki kontroli u ogromnu teritoriju Pirinejskog poluostrva. Pored toga, kontrolisali su i trgovinu sa Rimljanima kojima su izvozili itarice, krzna i sli ne proizvode, a kupovali od njih - uglavnom ulje, vino, staklo i druge luksuzne proizvode.

Hunski ratnik prema opisu Amijana Marcelina.

Godine 378, meseca avgusta, 9. dana...

Niz tragi nih doga aja po Carstvo zapo eo je napadom Huna na Alane - sarmatski narod koji je iveo na levoj obali Dnjepra. Nakon njihovog pokoravanja i prinudnog savezni tva sa Hunima, usledio je zajedni ki napad 372. godine na plemenski savez Greutinga, kralja Hermanariha, ija se teritorija nalazila na na desnoj obali Dnjestra. Posle dugotrajnih borbi i smrti Hermanariha, te samoubistva njegovog naslednika Vitimira, Greutinzi su pod vo stvom Alateja i Safraka otpo eli povla enje prema Dnjestru. U isto vreme, jedan drugi plemenski savez, Teuringa sa donjeg Dunava (ju ne oblasti ernjahovske kulture), postavio je odbranu na Dnjestru i upravo ovi doga aji su ozna ili kraj ogromnog broja ernjahovskih naselja. Migracijama je zahva en ogroman prostor, od Markomana i Kvada pa sve do Crnog mora. Nakon neuspe ne odbrane, jedan deo Teuringa se povukao u Karpate, dok je drugi, pod vo stvom Alaviva, zamolio cara

Valensa da ih primi na teritoriju Carstva. Njihova molba bila je prihva ena, dok je istovetan zahtev Greutinga odbijen. No, ne to kasnije, oni su iskoristili priliku i pre li reku bez dozvole. Na ovaj na in, deo stanovni tva ernjahovske kulture na ao se na teritoriji provincija Male Skitije i Druge Mezije, dok se ostatak zadr ao na teritoriji dana nje Rumunije. Rimljani nisu ispo tovali dogovor, pa umesto da do e do planske podele zemlje, po elo je maltretiranje varvara od strane dr avnih slu benika. Te ka situacija i glad u kojoj su se na li naterala ih je na pobunu protiv Rimljana. Usledio je period plja ki seoskih dobara i manjih utvrda. Ozbiljno izazvan, sa istoka je dolazio car sa vojskom, kako bi obuzdao nemire, a u pomo mu je krenuo i savladar Gracijan sa zapada. Valens, koji se vratio iz Male Azije, bio je pogre no obave ten od izvi a a da se broj varvara kre e oko 10.000. Pored toga, neki ljudi iz carevog okru enja podsticali su ga na borbu pre nego to stigne njegov savladar Gracijan, smatraju i pobedu unapred dobijenom. Procenjuje se da je ukupan broj Valensove vojske dosezao do oko 40.000. Do okr aja je do lo oko podneva, 9. avgusta, na oko 14 km udaljenosti od Hadrijanopolja (danas Jedrene u Turskoj). Carska vojska je zatekla varvare kako su rasporedili kola u krug, o ekuju i napad. Desno krilo rimske konjice bilo je istureno, dok se bojni poredak ostatka vojske (posebno levog krila), jako sporo formirao. U tom trenutku, varvarska konjica je jo uvek bila dosta udaljena od bojnog polja, a Rimska vojska je bila pritisnuta umorom, e u i gladi zbog usiljenog mar a i jakog sunca. Jedan deo vojske je ishitreno krenuo u borbu kad se pojavila i varvarska konjica Alteja i Safraka sa Hunima, napadaju i bokove rimske vojske. Levo krilo rimske vojske uspelo je da se probije do varvarskih kola, ali je ostatak konjice napustio bojno polje potisnut naletom varvarske konjice. U tom trenutku, rimska pe adija na la se uklje tena sa tri strane varvarima. Ljudi su bili me u sobom toliko zbijeni, da nisu mogli nesmetano da barataju oru jem, a ni da formiraju odbrambenu liniju. Tako velika gu va onemogu avala je bekstvo, a na tom mestu je najve i deo rimske vojske stradao pod ki om varvarskih strela i kopalja. Upravo ovde, smrt je na ao i sam imperator. Ujedno, savezni ke pomo ne jedinice, sastavljene uglavnom od varvara, napustile su popri te bez borbe. Rezultat bitke, katastrofalan po Rimljane, bio je - preko dve tre ine poginulih rimskih vojnika! Osokoljeni ovom va nom pobedom, varvari su sve do 382. plja kali i ratovali po balkanskim provincijama, sve dok se nisu sporazumeli sa carem Teodosijem.

Prikaz bitke kod Hadrijanopolja, kada je do lo do napada rimljana varvarski kamp. Rimljani su napali i ako nisu formirali u potpunosti bojni red. U drugoj fazi, u bitku se uklju uje varvarska konjica koja uspe no

potiskuje i izbacuje iz borbe rimsku konjicu. U tre oj fazi do lo je do opkoljavnja i potpunog uni tenja rimske pe adije.

Dolazak u balkanske provincije nije promenio osnovno ekonomsko i dru tveno ustrojstvo ovih zajednica. Pripadnici ernjahovskih plemena su u ivali svojevsrnu autonomiju, a bili su direktno pot injeni samo svojim vladarima, preko kojih su odr avali odnose sa Carstvom. Najpre su, zbog gladi, nekoliko godina neprestano plja kali sva mesta gde je moglo biti hrane i na taj na in obezbe ivali sve ostale materijalne potrebe. Nakon dodeljivanja zemlje za naseljavanje, deo njih se verovatno okrenuo zemljoradnji i tradicionalnim zanatima.

Razaranja i plja ke koje su karakterisale njihov dolazak i boravak na ovom prostoru naneli su prili ne tete lokalnom stanovni tvu i ekonomiji podunavskih provincija. Doseljavanje novih stanovnika, posebno su u negativnom smislu osetili stanovnici ruralnih sredina. Sklapanje feodosa sa ovim narodima 380. i 382. godine bio je rezultat priznavanja fakti kog stanja, u kome su obe strane prona le interes i izlaz iz te ke situacije. No, bilo je i mirnih razdoblja u kojima je dolazilo do kontakata i uticaja starog provincijskog stanovni tva na varvare, koji su u ve oj meri usvojili rimsku provincijalnu materijalnu kulturu. Boravak ovih varvara irom provincija i stalni upadi na teritoriju Carstva - onih koji su ostali sa druge strane Dunava, bitno su oslabili ljudski i odbrambeni potencijal podunavskih provincija, ine i ih nesigurnim mestom za ivot i privre ivanje. Kao i uvek u takvim situacijama, svi koji su bili u mogu nosti napu tali su nesigurne oblasti, migriraju i ka za ti enim gradovima ili sigurnijim delovima Carstva. Nije udno to su ove oblasti jako brzo dokraj ene od Atiline vojske, a potom su predstavljale skoro nenaseljenu tampon-zonu izme u Isto nog Carstva i Hunske dr ave. Upravo sa balkanskog prostora Goti su krenuli u razorni pohod prema Italiji, Galiji i Hispaniji, tokom koga je oplja kan i grad Rim 410. godine.

U svakom slu aju - nadmo ni

Kako bismo stekli to ta niju sliku o tada njoj situaciji, treba uporediti klju ne potencijale varvara sa Carstvom. Rimska ekonomija, iako oronula, bila je superiorna u odnosu na itav varvarski prostor - po obimu proizvodnje i prihodima. Odnos ove dve ekonomije bio je odnos centra i periferije. Varvarski prostor predstavljao je teritoriju odakle su se Rimljani snabdevali jeftinim sirovinama, a izvozili uglavnom luksuzniju robu. Ekonomske sankcije koje je Valens uveo Gotima za nekoliko godina su gurnule ove narode u te ku bedu. Pored toga, po prelasku na teritoriju Carstva, varvari su imali jedino plja ku kao sigurnu granu privre ivanja. Ukupan vojni potencijal Imperije pred kraj 4. veka bio je ogroman. Procenjuje se da je bilo oko 550.000 vojnika, mada su najsposobnije jedinice brojale oko 194.000 ljudi. Ukupna populacija varvara koji su u prvom naletu pre li na teritoriju Carstva maksimalno se procenjuje na 200.000 ljudi, dok je broj Vandala, Alana i Sveva, koji su 407. godine uzdrmali Zapadnu imperiju, bio oko 50.000.

Kada bi carevi koncentrisali dovoljan broj trupa, bez problema su izlazili na kraj sa varvarima. Tokom vladavine Valensa i Valentinijana bilo je nekoliko velikih pobeda nad Sarmatima, Kvadima i drugim varvarima. Sam Valens je izvodio borbena dejstva protiv zapadnih Gota na njihovoj teritoriji 368. godine, gde oni nisu smeli da se upuste u otvorenu bitku. Iz ovoga jasno sledi da sve unutra nje slabosti nisu dovoljan razlog za pad Imperije, ali je tokom 376. godine na injen itav niz pogre nih odluka, od inovnika pa do samog cara. Najpre, primljen je jako veliki broj varvara sa porodicama, prema kojima nisu bile primenjene ranije uobi ajne mere. Dozvoljeno im je da zadr e unutra nju organizaciju i strukturu dru tva koju su doneli iz postojbine, gde je vlast pripadala njihovim kraljevima i plemenskim vo ama. Rimljani ih nisu razbili u manje grupe koje bi bile pacifikovane i podlo ne br em uticaju nove sredine. Rimska uprava je potcenila njihove organizacione i vojne sposobnosti, tako da nije ispo tovala dogovor o podeli zemlje. Umesto toga, rimski inovnici po eli su da izrabljuju i ikaniraju varvare, te su ovakvi postupci naterali Gote, da umesto da se stave u slu bu Carstva, okren u se svom snagom protiv Rimljana, o ajni ki se bore i na ivot i smrt. Ako su tako stajale stvari, za to je do lo do poraza kod Hadrijanopolja? Radi se najpre o vremenu gde su, bez obzira na sve, ljudski faktor i motivisanost ratnika bili u prvom planu. Rimljani nisu nastupili sa jedinstvenom vojskom, Valens je eleo slavu, a sama bitka je lo e vo ena i pogubno strate ki postavljena. Za to vojna premo nije iskori ena kasnije? Odgovor verovatno le i u politi kim ra unicama cara, koji je eleo da zadr i Gote pod kontrolom kao deo vojnih jedinica i radne snage na Limesu, uglavnom u onim provincijama koje su prethodno opusto ili. Odbrana granica dobro je funkcionisala samo u jedinstvenom Carstvu, gde je dolazilo do me usobne koordinacije i me usobnog pomaganja Istoka i Zapada. Nakon podele, o igledno se vodilo ra una prevashodno o vlastitom interesu. Zapad je zbog mnogo du e grani ne linije bio izlo eniji napadima evropskih varvara. Osim kra e granice, u krajnjoj liniji, nesavladive zidine Carigrada bile su nepremostiva prepreka za sve napada e i odbrana isto nih provincija. Sa Persijancima su Rimljani sa istoka izlazili mnogo lak e na kraj. Persijanci nisu imali migacijske te nje, a pored toga, imali su i dovoljno svojih problema. Sporna pitanja su esto re avana putem poslovi ne isto ne anti ke diplomatije. Kada su po eli novi problemi nakon smrti cara Teodosija (395. godine), Goti su samo ve to skrenuti ka zapadnom delu Imperije, gde su posle vi e poku aja - uspeli da osvoje Rim. Zahvaljuju i takvoj politici Istoka, Zapad je morao da se brani sa obe strane granice, to je bilo previ e za maloljudni i ekonomsko slabiji deo Carstva. Posle gubitka najbogatijih provincija severne Afrike od strane Vandala, sudbina Zapada vi e nije bila neizvesna. Pored ovih pitanja, ne treba zanemariti i mogu nost da je pobuna Gota dobila obrise socijalne revolucije, u kojoj su se ni i slojevi provincijskog stanovni tva (poput traga a za zlatnim icama

iz Trakije ili robova iz Rima) priklju ili varvarima, pre svega iz ekonomskog interesa, dopunjavaju i time njihovo etni ko arenilo. Ovako kompleksna situacija navela je vedskog nau nika E. Lenrota da etni ki Gote protuma i kao konglomerat naroda Sarmata, Da ana i Slovena, pod vla u germanskih plemena, sli no savezima koje su stvarali Kelti, Skiti, Huni ili kasnije, srednjovekovni Normani, ije su plemenske dr ave predstavljale specifi an oblik politi ke, etni ke i ekonomske organizacije. Sasvim je sigurno da su mnoge zna ajne odlike ivota u Rimskoj Imperiji: osnove rimskog prava, ekonomije, dru tvene i crkvene organizacije, pre ivele propast poslednjeg rimskog imperatora Zapada, Romula Avgustula 476. godine. Na Istoku, sve do arapske i slovenske invazije nije bilo zna ajnijih promena, pa su tamo nji stanovnici jo dugo iveli sa ose anjem da su podanici rimskih careva i Imperije. Radivoje Arsi Zavod za za titu spomenika kulture Valjevo Crte e izradio: eljko Vitorovi

Preporu ena literatura:


y y y

Jones, A.H.M. 1964. Later Roman Empire. Oxford. Amijan Marcelin, Istorija (prevod: M. Milin, 1998. godina). Beograd: Prosveta. Gibbon, E. Decline and Fall of the Roman Empire. (Bilo koje izdanje)

Preporu ene Web stranice: http://www.nipissingu.ca/department/history/muhlberger/orb/lra.htm http://mars.acnet.wnec.edu/grempel/courses/wc1/lectures/14romfell.html http://www.emayzine.com/lectures/romeco2.htm http://www.nipissingu.ca/department/history/muhlberger/orb/ barb.htm http://ancienthistory.about.com.library/weekly/aa061901a.htm http://www.roman-empire.net/army/adrianople.html http://mars.acnet.wnec.edu/grempel/courses/wc1/lectures/14romfell.html

Materija se cepa, stavi tu ementaler i ispadaju kvarkovi, crne rupe, centrifugirani uran i ta sve ne! Tako i sa alhemijom, Hermes i Alhermes kona no vi ste ti koji bi trebalo da mi date odgovor. -- Umberto Eko, Fukoovo klatno, 1988.

Omnibus: Jedna od etapa u evoluciji coveka - Homo hermeticus

Samo je jedan me u hemijskim, pa samim tim i alhemijskim, elementima koji zaslu uje da bude ogledalo du e. Verovatno ste pomislili na zlato, metal oko koga se vrti onaj prakti ni deo alhemije. Istini za volju, zlato mo e mnogo toga. Me utim, budimo neko vreme duhovi prosve enosti. Upoznavanje sa srednjovekovnim, a i onim starijim kolegama, trebalo bi da bude susret u koji ulazimo sa respektom. Pre dugo pri eljkivanog susreta, da vidimo ta bi sa ogledalom du e. Ogledalce je, u normalnim okolnostima, jedini te ni metal mercurius, tj. iva. Ona se u alhemi arskim spisima ozna ava isto kao i planeta Merkur. Logi no. Merkur je, naravno, bitan lik rimskog panteona kome odgovara kolega Hermes iz helenskog. Opet logi no, hermetika je ime dobila po Hermesu, ali ne onom iz prethodne re enice. U alhemiji, na alost, ni ta nije tako jednostavno kao to na prvi pogled izgleda. Ustvari, jo je mnogo, mnogo gore. ak ni o poreklu same re i alhemija ni danas ne postoji konsenzus me u planetarnim mudrim glavama. O ciljevima i metodama da i ne pri amo. Ipak, moja omiljena verzija je ona koja nas vra a u vreme Iznoguda i Haruna al Ra ida. Dakle, pri a prva.

Alhemi arski simboli za zlato i olovo.


Bagdadski lopov

Bagdad, 764. godina. D afar al Sadik, esti Imam i naslednik Muhamedovog zeta Alija, bavi se "nau nim obrazovanjem" u Egiptu. Iako popularan, ne mo e se re i da je imao previ e onih koje je podu avao. Logi no je onda to mu pa nju potpuno zaokuplja dete vi e zainteresovano za svet mistike i nauke i vi esatno dru enje sa knjigama i spisima, nego za brljanje po pesku. Ipak, D afar al Sadik nije ba slutio da e to dete, D abir ibn Hajan, postati najve e ime alhemije prvog milenijuma. Nema sumnje da su se sa ostacima tradicije gr ke nauke Arapi susreli preko Egipta, Sirije i Persije. Ono to je u Gr koj nazivano hemeja, keo ili u Egiptu kem, u Arabiji tada dobija odre eni lan al i postaje al himija. Jedan od prvih susreta sa gr kom hemijom Arapi su do iveli pri opsadi Konstantinopolja, najve eg i najja eg upori ta hri anstva. Spaljivanje njihovih drvenih la a "gr kom vatrom", lako zapaljivom sme om koju nije mogu e ugasiti vodom, a iji se sastav, gle uda, ni dan danas sa sigurno u ne zna, nateralo je Arape da se upuste u ne to to su sami nazvali alhemijom.

D abiru su u ruke dospele knjige i spisi koje su arapski trgovci vekovima prenosili iz Evrope i sa istoka. Sre a njegova bila je i u tome to je iveo u vreme najve eg uspona Arapskog sveta, ibn Halduna, eherezade. D abiru se, u zapadnom svetu kasnije poznatom kao Geber, pripisuje veliki broj knjiga napisanih u to vreme, mada noviji podaci ukazuju da je deo knjiga napisan kasnije u IX i X veku i da autor nije jedan ovek nego grupa pripadnika muslimanskog pokreta zvanog Ismailija, iji je aktivni lan bio i sam D abirov otac (Hajan). Osnovne ideje D abirovog opusa nadovezuju se na aleksandrijsku alhemiju i teorije Aristotela. Tako i D abirovo poimanje materije obuhvata etiri principa: toplotu, hladno u, vla nost i suvo u, a metali se, u stvari, sastoje od po dva od ovih principa koji odre uju karakteristike samog metala njihove spolja nje kvalitete, dok su preostala dva principa uro ena i predstavljaju unutra nje kvalitete. Na primer, spolja nji kvaliteti zlata su toplota i vla nost, unutra nji hladno a i suvo a, ina e spolja nji kvaliteti srebra. ta je onda potrebno za prevo enje srebra u zlato? Samo prevesti njegove unutra nje kvalitete u spolja nje. Jednostavno, zar ne? Me utim, i nije sve bilo ba tako jednostavno. D abir je smatrao da je za ovakve transformacije, tj. transmutacije kako bi to alhemi ari rekli, neophodno prisustvo eliksira. Za njegovo pripremanje koristio je biljne i ivotinjske supstance, te se po tome razlikuje od ve ine svojih prethodnika. Poku avaju i da na e optimalan recept za pripremanje eliksira, D abir je dao veliki doprinos hemiji koju danas poznajemo. Detaljno je opisao amonijum hlorid, pokazao kako se priprema olovno belilo, destilovao sir e i dobio "jaku" sir etnu kiselinu, odnosno najja u poznatu kiselinu starog veka. To je bila razbla ena azotna kiselina, za koju je verovao da je barem potencijalno ja a od sir etne.

Alhemi arski simboli za sumpor i ivu. iva i sumpor, naravno, ponovo zauzimaju bitno mesto u hijerarhiji 'metala'. I D abir je smatrao da je iva su tinski metal zbog svoje te ne prirode i osobine da reflektuje sopstvenu okolinu, a

du u zadr ava u unutra njosti nedostupnu o ima drugih. Sumpor, neobi no sagorljiv, poseduje boju zlata. Sve to je trebalo uraditi svodilo se na odre ivanje odnosa u kom treba pome ati ivu i sumpor (bilo po principima numerologije ili prakti no mnogobrojnim destilacijama) i na taj na in dobiti bilo koji drugi metal. U D abirovim radovima opisane su destilacije velikog broja supstanci ivotinjskog porekla. Kao proizvodi destilacije uvek se javljaju gas, zapaljiva materija, te nost i suvi ostatak koji odgovaraju principu etiri elementa i predstavljaju vazduh, vatru, vodu i zemlju. Razdvajajanjem toplote od hladno e i vla nosti od suvo e otvaraju se mogu nosti za dalje kombinacije u odgovaraju im proporcijama. Primera radi, evo recepta za izolovanje hladno e koji navodi The Historical Background of Chemistry: Sipati vodu u tikvu i dodati supstancu koja poseduje izra enu suvo u, kao to je sumpor ili ne to sli no. Tako e vla nost vode biti osu ena suvo om (sumpora) i toplotom vatre neophodne za destilaciju; vla nost e biti potpuno spaljena, a od vode e ostati jedino izolovana hladno a. Tajna uspeha le i u velikom broju ponavljanja. Vodu treba prvo samu destilovati sedamdeset puta, a zatim dodati sun er impregniran su ilom, destilovati ponovo, dodati nov impregniran sun er u destilat i ponoviti destilaciju. Za dobijanje hladno e neophodno je sedamsto ovakvih destilacija. Kao rezultat velikog laboratorijskog iskustva, D abir je napravio mnogobrojne aparate i posude svestrano kori ene od tada njih alhemi ara. Osim toga, klasifikovao je supstance na "duhove" ili supstance koje potpuno isparavaju u vatri, "metalna tela" ili kovne supstance i "tela" minerale ili supstance koje se pri kovanju pretvaraju u prah. Sledbenik D abira ibn Hajana bio je persijski alhemi ar Al Razi (850925 g.), kod Evropljana poznat kao Razes. Sa Al Razijem medicinski deo alhemije dobija na zna aju. Tako je ve tada, zahvaljuju i Al Raziju, bio poznat na in za pripremanje gipsa i njegova upotreba za fiksiranje slomljenih kostiju. Ovo skretanje alhemije ka medicini nastavio je i Persijanac ibn Sina (979 1034 g.), poznat pod imenom Avicena, jedan od najzna ajnijih lekara u vreme izme u anti kog perioda i ra anja moderne nauke. Pou en neuspesima ranijih vekova, nije verovao u mogu nost dobijanja zlata iz drugih metala, te je po tome bio i ostao izuzetak me u alhemi arima. Arapski alhemi ari su, nesumnjivo, bili i nau nici i tehnolozi. Najvrednije nasle e koje su nam ostavili, ipak, nisu ni sir e, ni gips, ve sama ideja alhemije. U tada njoj Evropi, na alost, nije bilo nikoga ko bi to znao da ceni. Valjalo je sa ekati jo barem dva veka da se u glavama evropskih mudrija a iskristali e koncept eksperimenta i da neko po ne sa prevo enjem arapskih i anti kih tekstova. Zahvalnost za to dugujemo pre svega Albertusu Magnusu, oveku koji je jo za ivota stekao atribut magnus (veliki). I Rod eru Bekonu tako e. Alhemija se po etkom XIII veka vra a na prostore na eg kontinenta. Alhemi arski simbol za srebro.

Umetni ka predstava jedne alhemi arske "laboratorije".


Elixir Vitae i kamen mudrosti

Kineske vladare je alhemija interesovala mnogo vi e kao umetnost pravljenja eliksira besmrtnosti nego kao ansa za relativno jeftino boga enje. To, naravno, ne zna i da tamo nji alhemi ari nisu poku avali da u "laboratorijama" smu kaju zlato, nego da ih je ono interesovalo najvi e iz gastronomskih razloga, tj. kao ponuda vladarima za "prilog uz ve eru", nakon ega bi usledila odgovaraju a nagrada. Verovalo se da ako jede zlato, ovek postaje besmrtan sa gotovo neograni enim mogu nostima. O tome svedo i slede i odlomak iz The Historical Background of Chemistry: Dugove nost je od primarne va nosti za kona ni trijumf. Kao nekvarljivo, zlato je najvrednija postoje a stvar. Hrane i se zlatom posti e se dugove nost. Zemlja, putuju i kroz sva godi nja doba, ocrtava granice i defini e pravila za po tovanje. Zlatni prah se, nakon prispe a u pet unutra njih organa, iri maglovito, kao vetrom no ena ki a. Isparava i prodire do ivica tela, koje nakon toga postaje podmla eno, seda kosa ponovo potamni, novi zubi rastu na mestu ispalih.

Starac e ponovo postati mladi , staroj eni e se vratiti devoja tvo. Ovakvim promenama ovek postaje imun na neda e ivota, postaje en-jen (pravi ovek). Imaju i u vidu da su kao osnovne supstance za pripremanje eliksira kori eni iva, sumpor, olovo i srebro, mora se priznati da podatak da je nekoliko vladara umrlo od posledica trovanja i ne zvu i neobi no. Kako religije u Kini, za razliku od zapadnih religija, nisu obe avale ve iti ivot, okretanje alhemiji u nadi da ona mo e pomo i u ostvarivanju besmrtnosti deluje potpuno logi no. Ono to je kasnije nazvano eliksir, ili kamen mudrosti, koristili su jo u Aleksandriji krajem stare i po etkom nove ere, mada ne pod navedenim imenom. Mi ljenje da se promene u makrokosmosu ponavljaju i u mikrokosmosu predstavljenom ivim bi ima, bilo je svojstveno tada njim alhemi arima. Verovalo se i da je duh sastavni deo svih stvari i da promene nastaju delovanjem duha na telo. U mikrokosmosu, tj. u biljkama i ivotinjama, telo umire ostavljaju i seme koje pod dejstvom duha brojnim promenama posti e savr enstvo sopstvene vrste. Logi no, istim sledom bi trebalo da se de avaju i promene u makrokosmosu. Zato je prvo neophodno "ubiti" metal sa kojim se radi, uni titi njegove osnovne metalne karakteristike tako da postane crn, tj. bez prisustva boja. Ova faza u pravljenju zlata zvala se Proces sublimacije. melanosis. Sledilo je izbeljivanje ili leucosis (dobijanje srebra) i zatim dobijanje zlata ("po u ivanje") ili xanthosis. Ponekad je sledilo i finalno dobijanje sjaja i i enje dobijenog zlata ili iosis. Da bi sve ovo i lo mnogo br e dodavane su "klice" srebra i zlata u odgovaraju im koracima. Na postojanje supstance koja ubrzava ovakve procese prvi je konkretno ukazao Zosimos od Panopolisa (ca. 300 g.n.e.) i nazvao je tinkturom. Drugo esto upotrebljavano ime u to vreme je bilo "prah" odnosno xerion to arapskim dodatkom lana al i transformacijom u latinskom prelazi u elixir, ili kamen mudrosti ime je istaknuta neorganska priroda i sposobnost ovakve supstance da izvr i finalnu transformaciju. I junak na e prve pri e je verovao u mogu nosti eliksira odnosno kako Elijade navodi: ...ovog kamena to nije kamen, dragoceni predmet, a bez ikakve vrednosti, predmet bezbrojnih oblika, a bez oblika, tog neznanca koga svi poznaju... i samo onaj ko zna kako se spravlja Kamen mudrosti, razume re i koje se odnose na njega.

Sa razvojem "medicinskog" pravca alhemije, eliksir dobija i ire zna enje. Filipus Teofrastus Bombastus von Hohenhajm (1493 1541 g.), koji je sam sebe nazvao Paracelzus, sli no Aviceni pet vekova ranije, skre e alhemiju od pravljenja zlata ka medicini. Cilj alhemije, po njemu, nije bio da otkriva tehniku transmutacije, nego da priprema lekove protiv svakojakih bolesti, te on ceo svoj radni vek posve uje traganju za kamenom mudrosti u svojstvu eliksira ivota. Da li ga je na ao? Sam je verovao da jeste iako su pedesetak godina kasnije njegove radove, postavljene na konceptima bliskim konceptima moderne hemije, svodili pod arlatanstvo. U XVI veku osim razvoja medicinskog pravca alhemije dolazi i do pravog procvata ezoteri ne strane alhemije, ali o tome u slede oj pri i.
Alhemijsko carstvo

XVI i po etak XVII veka u Evropi po mnogim parametrima predstavljaju krajnje interesantan period istorije ove na e nazovi civilizacije. Luter uspeva da pocepa dobar deo kontinenta na dva suprotstavljena bloka i izazove stogodi nji rat. ordana Bruna i veliki broj ve tica oba pola Inkvizicija pretvara u neprijatne uspomene i gust dim. ekspir pi e o Romeu i Juliji. Galilej demonstrira kako bi eksperiment mogao imati nekakve veze sa naukom i kako bi na tom konceptu valjalo raditi. A za sve to vreme u visokom dru tvu jako dobro instalirani alhemi ari poku avaju da osnuju sopstevnu imperiju. Klju no ime ove pri e, ako izuzmemo gore pomenute alhemi are, bio je D on Di (1527 1608 g.), engleski matemati ar. Di se razumeo u mnogo toga. Ka u da je Frensis Drejk na svojim putovanjima koristio navigacionu opremu koju je konstruisao D on Di. Ka u da je imao li nu biblioteku od 6000 naslova koju su mu jednom prilikom zajedno sa ku om spalili zemljaci. Tako e ka u i da ga je kraljica Elizabeta posebno simpatisala i da mu je malo toga bilo uskra eno, a prohtevi mu nisu bili mali. 1582. godine D on Di iz Londona odlazi na privremeni rad u Prag. Tada nji car Bohemije, Rudolf II, imao je ambiciju da od Praga napravi alhemijsko udo, zlatni grad i dobro mu je i lo. Kad je Edvard Keli, Dijev saradnik, ukazao na postojanje manuskripta u kom se, verovatno, nalazi odgovor na pitanja ivota, Vaseljene i svega ostalog, Rudolf je bez problema izdvojio 14.000 dukata i kupio im neophodnu literaturu. Diju i Keliju nije uspelo da D on Di (1527-1608). de ifruju tekst, kao ni kod-brejkerima na engleskom dvoru ne to kasnije, a ba kao ni kriptoanaliti arima CIA-e 400 godina posle Dija (u pitanju je uveni Vojni ev manuskript (Voynich)). Bez obzira na manuskript, Diju je, ipak, dosta toga polazilo za rukom.

Pre nego to se Di pred kraj svog ivota vratio u Englesku, uspe no je dovr io svoj projekat sa, bez sumnje, najve im impakt faktorom alhemijsko obrazovanje dvojice talentovanih asistenata, Mihaela Majera i Johana Andree. Po svemu sude i, u enici su bili jo ambiciozniji od u itelja, te odlaze kod mladog princa Frederika V (Hajdelberg), nude mu perspektivan alhemijski program i nagovaraju ga da se o eni engleskom princezom jer bi to, po njihovom mi ljenju, bio dobar strate ki potez. Frederik prihvata sve ponu ene predloge i eto svadbe, nadaleko uvene ne zbog samog ina ve zbog alegorijskog pamfleta koji je opisuje Alhemijsko ven anje Kristijana Rozenkrojca. Knjigu je, verovatno, napisao Johan Andrea. Me utim, ko je Kristijan Rozenkrojc? Na ovo pitanje u, ipak, samo slegnuti ramenima i uputiti vas na majstore igre kakvi su, recimo, Umberto Eko i Herman Hese, pa neka vas oni li no zbunjuju svojim idejama i interpretacijama. Bilo kako bilo, nadalje alhemija i rozenkrojcerijanstvo idu ruku pod ruku. Hajdelberg postaje alhemijski centar sveta i pravi magnet za ljude od nauke, umetnike, filozofe, ali i talentovane varalice. Ne to kasnije umire Rudolf II, pa su raspisani izbori za novog cara (takav be e obi aj u Severnoj Ligi). Kao to ve , verovatno, i sami pretpostavljate gore pomenuti mlado enja uz "skromnu" pomo svojih savetnika Majera i Andree pobe uje na izborima. Svita se seli u Prag i Majer postaje premijer. Svi uslovi za nastanak alhemijske imperije su tu. Me utim, ispostavilo se da je ovo, u neku ruku, bio ra un bez kr mara. Katoli kom jugu se ideja i nije preterano dopala, pa su nastavili sa pripremama za stogodi nji rat, koji je, dodu e, potrajao samo trideset godina. Kr mar je u ovom slu aju bio D ejms, engleski v.d. kralj. Pretpostavka da e Englezi prisko iti u pomo ako Habsburgovci napadnu Prag be e razumna, ali potpuno pogre na. Car Frederik i alhemijska imperija nisu potrajali ni godinu dana. Frederik V je ubijen je u Pragu 1619. godine isto kao i njegov "veliki vezir", Majer. Na mestu gde je Majer okon ao karijeru danas se nalazi Ulica alhemi ara. Alhemi arske laboratorije, a sa njima i snovi o jednom boljem svetu, behu potpuno uni tene. Me utim, kraj ove pri e istovremeno je po etak jedne druge legende, legende o hermeticizmu i rozenkrojcerima.

Prikaz pe i za destilaciju. Pre nego to stavim ta ku na pri u i lukavo izbegnem pripovedanje legende, mislim da bi trebalo razmisliti o interesantnoj pojavi da klju ni lik zlatnog doba alhemije nije imao ama ba ni ta sa retortama i aparatima za destilaciju. Di je bio matemati ar. ta vi e, najbolji engleski matemati ar svog vremena. O igledno, alhemiju nema puno smisla posmatrati samo kroz njenu egzoteri nu varijantu, transmutaciju materije koja vremenom izrasta u dana nju hemiju, odnosno medicinu. Ideja alhemije je transmutacija, pre svega, du e, to je, prizna ete, projekat na kom svi manje-vi e i dan danas radimo. Kako ka e Corpus Hermeticum, izvor sveg alhemijskog u enja, ta transmutacija oveka mo e odvesti prili no daleko, ak do bo anskih visina jer " ovek je brat bo iji". Jasno, Inkvizicija nije imala ba puno razumevanja za takve ideje. Stoga su alhemi ari stvorili svoj sistem znakova i tajni jezik komunikacije. Istina malo su preterali u kriptovanju sopstvenih ideja, pa su, ponekad, vi e vremena provodili u de ifrovanju tekstova nego u laboratorijama. Sve u svemu, alhemija je bila jedna valjana philosophia naturalis svoga vremena. teta to nije mogla da potraje. Alhemija nije izdr ala pojavu diferencijalnih jedna ina, trodimenzionalnog prostora i mehanicisti kog determinizma. Ubice se zovu Dekart, Njutn i Lajbnic, dok su grobari prvoborci industrijske revolucije. Ironija je u tome to je i Njutn u svojoj laboratoriji poku avao od jeftinog metala da napravi zlato. Uzgred, prst sudbine je uredio da me u vojnicima koji su 1619. godine osvojili Prag bude i jedan dvadesettrogodi nji Francuz Rene Dekart. Nagradno pitanje Ko je ubio Mihaela Majera? Tatjana Damjanovi Hemijski fakultet Beograd

Preporu ena literatura:


y y y y y

Isak Asimov, Kratka istorija hemije, Nau na knjiga, Beograd, 1968. Henry M. Leicester, The Historical Background of Chemistry, Dover Publications, New York, 1971. Mircea Eliade, Kova i i alkemi ari, Grafi ki zavod Hrvatske, 1983. Umberto Eko, Fukoovo klatno. Herman Hese, Igra staklenih perli.

Preporu ene Web stranice: http://www.levity.com/alchemy Preporu ena kompjuterska igra: Zork Nemesis

Arheologija iz romana

Ljudi se, obi no, najvi e ponose onim za ta nisu zaslu ni (setimo se samo koliko smo se nekada ponosili "na om" razu enom obalom). Tako i arheolozi, s prili nim ponosom, isti u da njihov posao ima izvesnih sli nosti s detektivskim: otkrivaju se, naoko nebitni, si u ni tragovi, koji postepeno vode do rekonstrukcije pro losti, o emu govori Majkl enks (M. Shanks) u svojoj knjizi Isku avanje pro losti. Upotrebljavaju se komplikovane forenzi ke metode, pribegava se zaklju ivanju (induktivnom i deduktivnom), formiraju se i proveravaju hipoteze.

erlok Holms. uveni detektivi iz romana, kao to su erlok Holms, Konana Dojla, ili Herkul Poaro i gospo ica Marpl - junaci Agate Kristi - imaju po svom metodu dosta sli nosti sa onim teorijskim i metodolo kim inovacijama za koje su se, svojevremeno, zalagali pobornici, sada ve vreme ne, "nove arheologije". Iako su hronolo ki prethodili procesnoj ili novoj arheologiji, ovi knji evni likovi kao da su najavljivali va an teorijski preokret koji se u arheologiji dogodio krajem ezdesetih godina pro log veka. Moglo bi se ak re i da su detektivi sa svojim deduktivnim razmi ljanjima, koja su potpuna suprotnost "tradicionalnim i konzervativnim metodama" zvani ne policije, svojevrsna paradigma te teorijske revolucije u arheologiji. Intelektualni prezir i nau na superiornost koju su predstavnici nove arheologije pokazivali prema tradicionalnoj, kulturnoistorijskoj arheologiji, mogli bi se uporediti s odnosom erloka Holmsa prema Lestrejdu ili Herkula Poaroa prema sirotom inspektoru D apu. Holmsovo superiorno analiti ko i deduktivno zaklju ivanje suprotstavljeno je konzervativnom policiskom ablonu

inspektora Lestrejda koga veliki detektiv iz Bejker strita otvoreno omalova ava. Poarove male sive elije, tako e - na uveseljenje italaca - neumoljivo trijumfuju nad sumornom rutinom vi eg inspektora D apa iz Skotland Jarda.

Ex libris Artura Konana Dojla.


Znate moj metod: vi e nauke!

erlok Holms je svojevremeno, kao i mnogo godina kasnije Dejvid Klark u Analiti koj arheologiji, kliknuo: "Vi e nauke!". Holms je prvi uveo "egzaktnu nauku" u (knji evno) istra ivanje zlo ina (ili pro losti, svejedno), mada se ne sme zaboraviti ni njegov sjajni prethodnik Ogist Dipen - junak detektivskih pri a Edgara Alana Poa. Dovoljno je pogledati samo jedan slu aj - Misterija u Boskombskoj dolini, da bi se uvidele udesne sli nosti izme u Holmsovog metoda i proklamovanih ciljeva "nove arheologije". Njegov stan u Bejker stritu 221b, prava je laboratorija (na zgra anje doma ice g- e Hadson), a hemijske i mikroskopske analize stalni su Holmsov pratilac pri istra ivanju. Na kraju krajeva, nije li ba on napisao malu monografiju o specifi nim osobinama pepela od 140 razli itih vrsta cigara, cigareta i duvana za lulu? Ni jedan podatak za njega nije bio suvi e si u an ili zanemarljiv. Holms je govorio doktoru Votsonu: - Znate moj metod - zasnovan je na posmatranju trica i ku ina (observation of trifles - prim. autora). Jednim drugim povodom rekao je: "sitnice su apsolutno najva nije". Sitni, naizgled nebitni, detalji nisu za Lestrejda predstavljali podatke bilo od kakve va nosti. I "nova arheologija" je, isto tako, unela mno tvo "trica i ku ina" u arheologiju. Njih konzervativni arheolozi, obuzeti definisanjem kultura i "kulturnih uticaja" ne bi ni uo ili, po to ih - izme u ostalog - ne bi ni tra ili. Holms veli:

- Isuvi e dobro me poznaje , da bi mislio da se hvali em kada ka em da u, ili potvrditi, ili uni titi Lestrejdovu teoriju onim sredstvima koje on nije u stanju da upotrebi, pa ak ni da razume. Holms je svestan da su o igledne "zdravorazumske" injenice i "istine" esto potpuno pogre ne i da je potrebno temeljno proveriti (testirati) sve podatke, to ga tako e pribli ava stavovima nove arheologije: - Ne postoji ni ta to bi moglo toliko da nas zavara kao o igledna injenica. Holms svoje hipoteze, do kojih je do ao dedukcijom, stalno testira vrlo egzaktniim nau nim metodama: - Ne, gospodine, pristupi u ovom slu aju s pretpostavkom da je ono to ovaj mladi tvrdi ta no, i vide emo kuda e nas ta hipoteza odvesti. Dakle, u pitanju je pravi primer hipoteti ko-deduktivnog metoda i pozitivisti kog nau nog optimizma (ne treba podse ati na samouverenost erloka Holmsa i na njegovo uverenje da je uvek mogu e otkriti zlo in ili su tinu doga anja u pro losti). U procesu testiranja hipoteze slu io se procesom eliminacije, to je o igledno u Dojlovom romanu Avanture Berila Koroneta: - To je moja stara maksima kada se odbaci sve to je nemogu e, ono to ostane, koliko god da je neverovatno - mora biti istina.

Agata Kristi.

Karl Hempel, iji je logi ki pozitivizam bio u korenu nau nog metoda "nove arheologije", nesumnjivo bi se slo io s ovim Holmsovim stavom. Lestrejd je bio, kao i "tradicionalni" arheolozi, veoma sumnji av prema dedukcijama (vidi u: Misterija...): - Zna i, stigli smo do dedukcija i zaklju ivanja - re e Lestrejd namiguju i. Meni je te ko da savladam i sve injenice, a kamoli jo da jurcam za teorijama i izmi ljancijama. - U pravu ste - re e Holms uzdr ano - Vi zaista te ko savladavate injenice. Jedan srpski arheolog nedavno je, u televizijskoj debati o teoriji u arheologiji, nehotice ponovio Lestrejdov stav, navode i "da mi imamo obilje arheolo kog materijala koji jedva savla ujemo, tako da uop te ne moramo (!?) da se zamajavamo raznoraznim teorijama". S druge strane, Holms kao da je uo io i zamke koje su pretile metodu "nove arheologije". Uvi ao je da je te ko sprovesti potpuno objektivno istra ivanje i da ono uvek zavisi od ugla gledanja ( ime kao da je najavljivao postprocesnu arheologiju): - Posredna svedo anstva na osnovu okolnosti (circumstantial evidence - prim. autora) veoma su klizava - odgovori Holms zami ljeno. - Mo e izgledati da ukazuju pravo na jednu stvar, ali ako samo malo pomerite ugao svog posmatranja, mo ete uvideti da ona potpuno beskompromisno ukazuju na ne to savim drugo. U jednom (osim i to je izmi ljeni lik) Holms se, ipak, razlikovao od "novih arheologa". Nije te io tome da sagleda op tosti u ljudskom pona anju, ve naprotiv, izuzetke. U tom pogledu bio je, s jedne strane, bli i stavovima kulturno-istorijske arheologije koja je te i te u istra ivanju stavljala na posebno, pojedina no, kao i na osobenosti kultura i njihove me usobne razlike, a ne na op te kulturne procese. S druge strane, time je erlok Holms donekle ve zagazio u postprocesnu i kontekstualnu interpretaciju, koja se zasniva na postulatu da zna enje uvek zavisi od konteksta, kako to navodi Hoder u itanju pro losti. Holms ka e: - Posebnost je gotovo uvek klju zagonetke. to je zlo in bezli niji i uobi ajeniji, to ga je te e razre iti. tavi e, shvatao je opasnosti od generalizacija koje su dovodile do potpunih apstrakcija: - Budite u to sigurni, ne postoji ni ta neprirodnije od op eg mesta.

Agata Kristi na jednom od arheolo kih terena na Bliskom istoku.


Male ideje sivih elija

Agata Kristi bila je dobro upoznata s arheolozima i arheologijom. Bila je udata za uvenog arheologa Maksa Malovana (Sir Max Mallowan), koji je istra ivao Bliski istok i u mladosti bio Vulijev pomo nik pri iskopavanju Ura. uvena je njena izjava o tome da su "arheolozi najbolji mu evi po to pokazuju sve ve e zanimanje za enu, to je ona starija". Arheolozi u njenim romanima definitivno su predstavnici tradicionalne, "kolonijalne" britanske arheologije. Njeni junaci, detektivi Herkul Poaro i g- ica D ejn Marpl, naprotiv, izraziti su pripadnici hipoteti ko-deduktivnog metoda, koji karakteri e "novu arheologiju". Poaro, u svom besprekornom odelu, sa ufitiljenim brkovima, ide ak tako daleko da prezire terenski rad i ostavlja ga pouzdanom, ali neinventivnom inspektoru D apu (solidnom terencu). Kod interpretacije, me utim, Poaro koristi svoje "male ideje", zapravo hipoteze. "Arheolozi reda i zakona" (kako je Kent Fleneri nazvao najekstremnije poborce nomoteti ke nove arheologije), smatrali su da nije bitno odakle poti e neka ideja (arheolo ki podatak, etnografska analogija, spekulacija itd.), ukoliko se ona dovoljno strogo nau no proveri. Poaro nije krio da su te hipoteze, koje je i on pedantno proveravao, proizvod dedukcije i rada "malih sivih elija", ali i njegovog dobrog poznavanja univerzalne "ljudske prirode". Time se on pribli io problemu op tih "prirodnih" zakona u ljudskom pona anju, kao i pitanju mogu nosti njihovog otkrivanja dedukcijom, u ta su verovali predstavnici "nove arheologije".

Niniva, knjiga 2 - Maks Malovan.


Prepoznavanje mustri

ampion hipoteti ko-deduktivnog metoda, me utim, bila je gospo ica D ejn Marpl - junak mnogih romana Agate Kristi. Njen terenski rad sastojao se, uglavnom, u poverljivim razgovorima, uz aj, u cvetnim i ure enim ba tama engleskih varo ica. Uprkos tome, ili ba zbog toga, bila je potpuno uverena u postojanje univerzalne ljudske prirode, kao i u ograni en broj modela ispoljavanja te prirode. Verovala je da je, poznavanjem zakonitosti u ljudskom pona anju, mogu e sagledati, pa ak i predvideti, ve inu ljudskih akcija. Kao to su pobornici "nove arheologije", pod uticajem neo-evolucionisti ke antropologije Lesli Vajta i D ulijena Stjuarta, verovali u univerzalnost kulturnih procesa i manje vi e se slobodno slu ili etnografskim analogijama i modelima, tako je i g- ica Marpl tedro koristila analogije, odnosno upore enja. itava su tina njenog metoda sadr ana je u nekoliko re enica: - Pa, zna , nema ba mnogo raznih ablona u ivotu. Prepoznaje ablone kako nailaze. To ti je kao knjiga o trikanju. Ima oko ezdeset pet razli itih mustri. Pa, onda, prepozna odre enu mustru kada je vidi .

Korica Ubistva u Mesopotamiji. Analogije g- ice Marpl, bili su likovi iz njenog rodnog mesta, Sent Meriz Mida recimo, mesarski pomo nik sklon kra i, simpati na kondukterka voljna svakome da pomogne, ili samopouzdani, ali i vazda zabrinuti nadkonobar. U svim situacijama, uspevala je da klju ne likove objasni, pa i da razre i zlo ine, uz pomo odgovaraju ih analogija iz kom iluka, po to je bila uverena u univerzalnost ljudskog karaktera i iskustva. Antropolo ke analogije Kolina Renfrua (C. Renfrew) u njegovim ranim radovima o megalitima praistorijske Zapadne Evrope, bili su spomenici na Pacifiku, a Luis Binford (L. Binford) je paleolit Evrope obja njavao uz pomo Nunamiut Eskima. Naravno, njihovi modeli i postupci nisu bili tako jednostavni kao metod Gice Marpl, ali njihova uverenost da su na pravom putu, mogla se meriti s njenom viktorijanskom nepokolebljivo u. Sli no zapletima u kriminalisti kim romanima, koji bolje izgledaju na papiru nego u ivotu, ni mnoge ubedljive teorije "nove arheologije" nisu izdr ale proveru stvarnosti. Mi ljenje g- ice Marpl o ablonima ivota, me utim, sa ima jedno od najva nijih pitanja etnoarheologije i savremene arheolo ke teorije: postoji li, zaista, samo ograni en broj razli itih "mustri" ivota? Aleksandar Palavestra Filozofski fakultet Beograd

Preporu ena literatura:


y y

Christie, A. 1985. Passenger to Frankfurt. New York: Pocket Books. Christie, A. 1987. A Caribbean Mistery, New York: Pocket Books.

y y y y y y y

Doyle, C. 1984. A Case of Identity. U: The Penguin Complete Adventures of Sherlock Holmes. Harmondsworth: Penguin Books. Doyle, C. 1984. The Adventure of Beryl Coronet. U: The Penguin Complete Adventures of Sherlock Holmes. Harmondsworth: Penguin Books. Doyle, C. 1984. The Boskombe Valley Mistery. U: The Penguin Complete Adventures of Sherlock Holmes. Harmondsworth: Penguin Books. Flannery, K. 1973. Archaeology with a Capital S. U: Research and Theory in Current Archaeology (ur. C. Redman). New York: John Willey & Sons. Hodder, I. 1986. Reading the Past. Cambridge: Cambridge University Press. Shanks, M. 1992. Experiencing the Past. London: Routledge. Watson, P. J., LeBlanc, S. i Redman, C. 1971. Explanation in Archaeology. New York/London: Columbia University Press.

U ime bogova

Pre po etka ove pri e o prostituciji u anti kom Rimu, va ne su dve konstatacije. Prvo: seks, njegovi oblici i poimanje predstavljali su jedan poseban svet u kome su po tovani tradicija, obi aji, polo aj u dru tvu, ali istovremeno i - nama neshvatljiva sloboda. Savremene kategorije kao to su bogohulno, besramno, poni avaju e, funkcionisale su u dru tvenom ivotu Rima na sasvim drugi na in. Drugo: jedan od najpoznatijih drevnih oblika prostitucije irom anti kog sveta, pa i u samom Rimu, nije profani, (ne radi se o najstarijem zanatu na svetu, kako bi se to moglo pomisliti), nego - religiozni.

Prikaz seksualnog odnosa utroje. Ovaj crte poti e iz Tarkvinije, iz "Grobnice Bikova", a pripada etrurskoj umetnosti. U takvim zajednicama, u kojima prostitucija postaje va an deo verskog kulta, nasta e izuzetna sprega izme u seksualnosti i religije - to najbolje ilustruje podatak o postojanju dva neobi na tipa prostitucije u hramovima bo anstava. U prvom, ena se podvrgava inu prostitucije da bi se zatim mogla udati na uobi ajeni na in. Drugi na in je kad se ena posve uje slu bi u hramu kao zare ena bludnica - na odre eno vreme, ili to je e e, za itav ivot. No i tu ima preterivanja koje je i tada te ko bilo shvatiti. Tako, Herodot navodi da u hramu Miletu Vavilonci imaju jedan od najbesramnijih obi aja: svaka ena koja se u toj zemlji rodila, mora jednom u ivotu oti i u Venerin hram i onde imati seksualni odnos sa nekim neznacem. To je va ilo i za ene iz bogatih porodica, ali one bi to radile na na in dostojan gospo a: do hrama bi se odvezle u zatvorenim ko ijama, pra ene slu kinjama. Hroni ar dalje bele i da je unutar hrama uvek veliki mete jedni ulaze, drugi izlaze. Da bi se uveo nekakav red, formirane su mnogobrojne staze koje vode u svim pravcima do ena, i prepune su mu karaca koji su u potrazi za enom koja im se dopada...

Kako religiozna prostitucija predstavlja posebnu pojavu i problem u okviru anti ke epohe, njene kulture i civilizacije, mi emo se u daljem tekstu prevashodno baviti prikazom klasi ne prostitucije. Iz istih razloga, ne emo se baviti ni pore enjem rimske i savremene prostitucije, mada bi takva paralela bila izuzetno zanimljiva, bar prema raspolo ivim podacima. Prostitucija u dana njem vremenu se javlja, uglavnom, kao pojava urbanog ivota, a tretira kao oblik kriminalne ili polukriminalne delatnosti. Odvija se iza javne scene, za nas naj e e ne postoji kao ozbiljan dru tveni, socijalni, ili moralni problem, iako su u nju uklju eni prakti no svi segmenti dru tva. Dru tvo se "brani" koriste i dva obrasca, koji prakti no ne daju nikakve pozitivne rezultate: prostitucija se tretira kao kriminalno delo koje podle e krivi nim sankcijama, a potom eventualno sledi slanje na rehabilitaciju, koja nije ni ta drugo do - umirivanje kolektivne savesti. Tako e, zbog obimnosti teme, ne emo se upu tati ni u analizu pojave i dimenzija rimske prostitucije, niti razloga koji su uslovljavali razli ite oblike prostitucije. Njena interpretacija sa dru tvenog, moralnog, religioznog ili antropolo kog aspekta mogla bi biti tema brojnih studija. Umesto svega toga poku a emo da navedemo to ve i broj podataka o prostituciji ena, a potom i mu karaca, i time pru imo mogu nost itaocu da sam stekne uvid u op tu sliku o rimskoj anti koj prostituciji.
O braku, ljubavi i Mutunusu...

Svako ozbiljnije prou avanje rimske prostitucije (ve na samom po etku, postavlja se problem njenog porekla), podrazumeva prethodno istra ivanje prostitucije u anti koj Gr koj. Tokom kasnijih epoha, prema razmeri i zna aju, prostitucija dominira na prostoru Rimskog Carstva, pre svega u mediteranskom basenu, severnoj Africi i Maloj Aziji. U tom kontekstu mora se, tako e, najpre upoznati i ispitati institucija braka u svim njegovim segmentima zato to mi ljenja, ose aji i stavovi prema braku odre uju i stav dru tva prema zabranjenim seksualnim odnosima.

Rimski etoni za javne ku e: svaki eton na pozadini ima brojku pojedina nu cenu, a na prednjoj strani jasnu predstavu seksualne usluge koja se dobija za toliki novac. Izme u anti ke Gr ke i Rima postoje brojne i bitne razlike u odnosu ljudi prema braku i prostituciji ( enskoj i mu koj). Rimljani su u poimanju braka imali, u po etku, pristup blizak gr kom: u strogom vaspitanju Grci su enama nametnuli ra anje dece kao najva niji smisao porodi ne zajednice. To je bila bra na du nost - bez posebnih seksualnih odnosa povezanih sa ose anjima ljubavi, ne nosti i strasti. Uop tavaju i ovu sliku, jedan autor, bez imalo ironije, isti e da je Grcima gotovo po lo za rukom da iz bra ne veze uklone ljubav. Neki ak tvrde da je gotovo nemogu e prona i primere da se slobodna gr ka ena udala iz ljubavi. Za svakog gra anina, ne samo mladi a, nego i za o enjene mu karce, najjednostavnji na in da do u do zadovoljenja svojih seksualnih potreba bila je poseta javnoj ku i. Ljudi koji su pod okriljem no i tra ili najjadniji odnos na svetu, to jest, odnos s udatom enom, bili su prezirani. S obzirom na to da su me u brojnim kategorijama postojale i prostitutke koje su svoje usluge napla ivale simboli nim iznosima, ovo zadovoljstvo je mogao gotovo svako sebi priu titi (Cena: samo obol). I u Rimu brak je bio, pre svega, okvir dopu tene seksualnosti - bez velike veze sa erotizmom. U okviru doga aja koji su pratili stupanje u brak izdvoji emo, kao ilustraciju, samo prvu bra nu no , koja je objektivno predstavljala dozvoljeno nasilje. To nasilje, preodeveno u obi aj, zadr alo se, u razli itim oblicima, u pojedinim delovima sveta sve do XX veka. Posle gozbe sledio je obi aj deductio, odnosno, formirala bi se ven ana povorka koja bi, uz neograni enu raspojasanost gostiju (glasno su se pevale pesme u slavu penisa i pravile bestidne ale), stizala do mlado enjine ku e. U po etku je praktikovan obi aj koji se zadr ao do dana njih dana i kod nas - simboli na otmica mlade. Bra na postelja bi bila pripremljena, a nevestu bi starije ene

prethodno uputile u tajne seksualnog ina. U bra noj sobi poseban zna aj i ulogu imala je statua Mutunusa Tutunusa, boga (ni eg reda) polnih odnosa izme u mu karaca i ena. Posle molitvi upu enih boginjama Junoni i Cinciji (boginja pojasa), mu bi odre io enin pojas. Ona bi potom skidala ode u i sedala na Mutunusov kameni bo anski penis. Rezultat tog ina bio je prakti ne prirode, defloracija - bu enje devi anske opne - ime bi bila umanjena neprijatnost, a i mogu a kasnija odbojnost (pa ak i ose aj odvratnosti) ene prema inu sno aja sa mu em. Polni odnos, kada je u pitanju devica, kako to tuma i Bataj, u osnovi ima smisao nedela.

Predstava "otimanja mlade". Freska iz Pompeja. Na ovom mestu treba naglasiti da i u znatno kasnijoj istoriji in defloracije nije poveravan mlado enji, ve posebnim ljudima. Njima je davana mo kr enja tabua, koju bi po svr etku tog ina zajednica nadalje zabranjivala. Najpre, u prvim vekovima hri anstva, uglavnom je sve tenstvo odre ivalo defloratore nevesti. No, polako je postajalo nezamislivo da se u ovoj stvari tra i pomo bo jih slugu, tako da se postepeno uobi ajilo da se za defloraciju ena obra a - vlastelinu. U svakom slu aju, smatra Bataj, pravo prve bra ne no i, koje je u ivao vlastelin kao nosilac suverene vlasti na svom posedu, nije predstavljalo, kao to se dugo stereotipno verovalo, zloupotrebu tiranina kome niko nije smeo da se odupre, ve je poreklo ovog prava bilo sasvim druga ije. Naravno, defloracija je u anti kom Rimu imala i velike ritualne implikacije, a i prakti ne neutralisanje opasnosti od prvog seksualnog sno aja.

enske slobode i utemeljenje prostitucije

Seksualni ivot Rimljana republikanske epohe ini se besprekornim. Jedina krupna mrlja koja je tu sliku naru ila je uvena otmica Sabinjanki, koja e dugo biti prisutna u psihi Rimljana i ostavi e posledice na njihov odnos prema suprugama. Iako rimska ena nije bila zatvorena u enske odaje, poput gr ke, osnovna uloga u braku joj je bila odr avanje doma instva i ra anje dece. U Rimu, kao gr ko nasle e, brakovi su esto bili posledica ranih zaruka, koje su sklapane iz politi kih, ekonomskih ili nekih drugih razloga. O tome govori i poznata konstatacija, koja se pripisuje jednom od naj uvenijih rimskih istori ara, Tacitu: ... pravi Rimljanin se eni bez ljubavi, a ljubi bez ugla enosti i po tovanja. Vekovima je ena bila potpuno u drugom planu, sa dvostrukim merilima morala. Za razliku od nje i njenog najve eg mogu eg greha - preljube, zbog koje je mogla biti i pogubljena, mu evljeve seksualne avanture smatrane su nesta lucima bez ikakvih posledica. Car Tiberije je u I veku doneo odredbu da ukoliko javni tu ilac ne pokrene krivi ni postupak, onda, na osnovi starog obi aja, odluku o kazni zajedno donose mu i ro aci. Razvod se dobijao veoma retko, i to - samo u slu aju te kih razloga kao to je npr. enina neplodnost.

Predstava praznika floralija sa jednog mozaika. Odnos Rimljana prema prostituciji bio je sasvim prakti an, a prema mi ljenju rimskih pisaca Cicerona i Livija, prostitucija postoji od samih po etaka rimske dr ave. Livije navodi da su 501. godine pre n.e. na proslavi igara u Rimu, sabinjanski mladi i "oteli neke uli arke". Horacije pripisuje pesniku Katonu prastaru tvrdnju da prostitucija uva svetost doma eg ognji ta. Iako najraniji zakon, koji se odnosi na prostituciju poti e iz Avgustovog vremena, nepostojanje ranijih pravnih propisa ne zna i da nije bilo klasi ne prostitucije. U tom kontekstu zanimljiv je praznik Floralije (Floralia), koji se odr avao u ast jednog od najstarijih italskih bo anstava, boginje cve a i prole a, Flore (od 28. aprila do 1. maja). Tokom tih dana, izvo ene su mimi, a u esnici su

bili poznati po pijan enju i nepristojnostima. Vrhunac je predstavljalo pojavljivanje bludnica na pozornici, koje su, po elji sakupljenog naroda, uz ples nabijen erotikom, bacale sa sebe ode u i ostajale nage. Postoji pretpostavka da je sve anost imala plebejski karakter, a da su je rimske prostitutke smatrale svojim praznikom. Me utim, ve od kraja republikanske epohe dolazi do velikih promena. Polo aj ene se pobolj avao u svim domenima - mu vi e nema neprikosnovenu mo . ak i razvod je u toj meri olak an da bi Rimljnkama pozavidele ene u najve em broju zemalja u dana njem svetu: razvoditi se i eniti, odnosno udavati vi e puta, vi e nije pra eno ljagom i starovremenskim moralom. Tako Seneka jetko konstatuje: ...neke najplemenitije gospo e broje godine ne prema konzulima, ve prema svojim brakovima, razvode se kako bi se udale i udaju kako bi se razvele... A Juvenal to jo vi e karikira: ...U prvom se domu jo nije ni obrela, a ve za novim udi ...i tako raste spisak: osam mu eva u godina pet, za grobnice njihove, zar nije natpis lep?...

Freska "Pristanak".

Lex specialis

Sa po etkom Carstva, kada se Rim iri i u njega se sliva nevi eno bogatstvo sa svih strana sveta, zapo inje rasko an ivot u kome brak vi e ne predstavlja neku posebnu vrednost. Nestaju vrline i pastoralna slika koja je karakterisala ivot i porodicu "zlatnog doba" ranog Rima. Vekovima kasnije, Avgustu i najve im pesnicima, piscima i uop te umetnicima njegove epohe, sve to e ostati samo ideal koga su veli ali i slavili. Mu karcima je bilo lak e i ugodnije da provode ivot sa ljubavnicama nego da formiraju bra nu zajednicu sa svim obavezama i tegobama koje ona donosi. Svestan ovih promena i njenih posledica po samu dr avu, ve Avgust donosi zakonske odredbe koje su trebale da podstaknu zasnivanje braka. Tako, na primer, doneta je zabrana raspolaganja imovinom - za neo enjene mu karce do ezdesete godine, a ene do pedesete, ili, za mu karce bez dece iznad 25 godina, a ene iznad 20 godina. Me u tim zakonima bilo je i danas aktuelnih podsticaja, npr. davanje olak ica roditeljima s troje ili vi e dece. Da li samo zbog toga to su se odnosili na plemstvo a ne i na plebs, ili i zbog nekih drugih razloga, ovi zakoni - nisu postizali cilj. Pojedinci bi sklapali formalne brakove da bi sa uvali svoja prava; bogati su i dalje vi e voleli da vode raskala an ivot sa prostitutkama ili ljubavnicama. Uprkos cilju kome su te ili, doneti zakoni su i ograni avali brak podstican je samo onaj koji je smatran prikladnim: naime, mu karac koji je pripadao nekom visokom stale u nije se mogao eniti enom ni eg dru tvenog ranga. U okviru ovih Avgustovih zakona, doneti su i prvi koji su u istoriji dr ave priznavali konkubinat - mu karac je mogao iveti s bilo kojom enom, ako je o tome slu beno obavestio vlasti (deca iz takve veze nisu bila zakonita i nisu imala pravo na njegovo nasledstvo). Rimska ena kona no je prevalila vi evekovni put od ugledne i po tovane matrone u togi, kojoj su se ljudi, kao simbolu svih vrlina, uklanjali s puta: U tom novostvorenom svetu mo i i rasko i Rima, menja se i ivot ene, pre svega u domenu njene seksualne i dru tvene slobode, jer njene doma i ke vrline vi e nisu bile primarne. Naravno, da u toj slobodi, pored dru tvenih, primarnu ulogu imaju i ekonomske promene. Ona vi e nije zavisila od oca i mu a, kao vekovima pre toga u pro losti. U novom, slobodnom braku, ona sada nakon smrti oca postaje naslednik, odnosno gospodarica svog imetka, ili pak, za ljubavnika uzima bogatog mu karca (sponzora, kako bi se to nazvalo u savremenom argonu), koji e mo i da joj ispunjava elje i prohteve. Posledice ovog stanja su dovele do dono enja zakona lex Voconia, koji je imao za cilj da onemogu i ene da preuzimaju nasledstvo. Pored seksualne slobode i ivota u kome je sebi mogla da priu ti zadovoljstva kad i koliko bi ona htela, kao zavr etak potpunog preobra aja nekada nje smerne matrone, nova ena se vi e ne uste e ni da se uklju i u javne poslove. Seksualni skandali i ekscesi za mnoge predstavljaju krajnju degeneraciju Rima. Objektivno, to i jeste tako - u vreme Carstva rimsko dru tvo je dostiglo vrhunac iskvarenosti u istoriji. Najslavniji pesnici oplakuju izgubljenu istotu pro losti. Zlokobno zvu i zavr etak jedne Horacijeve ode: ... ta nam jo pogubne godine nisu od zla donele? ... Izrodi jo gori od nas, a nara taj to emo ga ostaviti jo pokvareniji e biti. Me utim, uprkos svemu, pa i zabranama pojedinih careva, prostitucija je uspela da prona e adekvatne odgovore i da opstane bez ikakvih prekida, menjaju i samo formu i oblike. Slava i tragedija novih ena sada okupiraju Rim.

Elagabal vozi ko ije u koje su upregnute ene - robinje. Predstava sa kameje.


Javne ustanove i prostitucija

Posebnu ulogu u prostituciji imalo je njeno nastajanje i vezivanje za pojedine institucije karakteristi ne za forme dru tvenog i kulturnog ivota. Naro ito pogodno tle za tako ne to bila je sklonost Rimljana ka kupanju. Pored carskih grade se i javna kupatila ogromnih razmera, pa i privatna, koje su pojedinci vodili za svoj ra un. Vrlo brzo terme postaju najzna ajnija mesta za okupljanje mu karaca u potrazi za raznovrsnim seksualnim po udama. Naro ito je to karakteristi no od I veka, kada se u njima praktikuje zajedni ko kupanje mu karaca i ena. Po ev od Hadrijana (117-138 g.), mnogi imperatori su poku avali da ih zabrane, ali u tome nisu uspevali sve do IV veka, kada hri anstvo postaje zvani na religija Carstva. Kupatila postaju manje-vi e javne ku e. Slu kinje u njima su esto bile bludnice i bludnici specijalizovani za masa u. Zanimljivo je da ova sprega masa e i prostitucije postoji i danas u Evropi, Americi i na Istoku. I pojedini carevi ostali su poznati po svom ivotu u termama. Car Elagabal, ili "mu ka Mesalina", kako su ga jo nazivali (po rimskoj carici iz prve polovine I veka, koja je svojim razvratnim ivotom obezbedila mesto u istoriji), pored kupatila u carskoj palati, otvorio je i javna kupatila za narod, kako bi se snabevao mu karcima. On je bio oli enje krajnje izopa enosti i besramnosti, koja je pro imala rimski ivot tog vremena. Jo zanimljivija je pri a o nastajanju veze izme u teatra i prostitucije. Ve u prete ama rimskog teatra (atelane, mime i pantomime), uspostavlja se sklonost ka eroti nom: prostitucija i javne ku e ve postaju deo njih. Uobi ajne su teme koje se bave preljubom, homoseksualno u i rodoskrvnu em. Novinu predstavlja to to su enske uloge igrale zaista ene, koje su na kraju predstave igrale gotovo gole. Prikazivanje eroti nih scena bilo je veoma popularno, a va an element bio je ples, koji je imao bitnu ulogu u atelanama i mimama.

Mu ka prostitucija

Vrlo brzo i mu ki plesa i postaju popularni ne samo kod publike, ve ih za ljubavnike uzimaju i ene i carevi. Me u brojnim vezama posebno su ostale zabele ene ljubavi izme u cara Kaligule i pantomimi ara Mnestera, koga je ovaj car znao ljubiti i usred svoje lo e u teatru; zatim, Nerona i Parisa, koga je, prema nekima, on i ubio kad je shvatio da bi mu mogao biti suparnik u jednoj od njegovih, neosporno, suludih ideja - da postane najbolji glumac. Car je zvani no plesao u Vergilijevoj Turni. Domicijan se ak privremeno rastao od svoje ene Domicije, kada se ona smrtno zaljubila u glumca Parisa, dok je car bio opsednut neprestanim seksualnim odnosima sa enama (posebno zadovoljstvo mu je bilo kupanje s najprostijim bludnicama; njegova razvratnost postaje jasna u kontekstu podatka da je itao samo spise Tiberija i bio opsednut spomenom na njega). Jedna od retkih predstava homoseksualnog odnosa. Crno-figuralna amfora. Popularnost te vrste zabava, u kojima se izvanredno ogledala rimska ljubav za senzualno i eroti no, bila je toliko velika da su se najzad - sasvim prestale izvoditi klasi ne tragedije. Miodrag Tomovi Arheolo ki institut SANU Beograd

Preporu ena literatura:


y y y y

Blundell, S. & Williamson, M. 1998. The Sacred and the Feminine in Ancient Greece. (eds.) London: Routledge. Fantham, E., Foley, H.P. et al. 1994. Women in the Classical World: Image and Text. Oxford: Oxford University Press. Hawley, R. & Levick, B. 1995. Women in Antiquity. (eds.) London: Routledge. Marcade, J. 1969. Roma Amor. Rijeka: Otokar Ker ovani.

Preporu ene Web stranice: http://ancienthistory.about.com/library/bl/uc_geary_pompeii.htm http://www.perseus.tufts.edu/classes/JKp.html http://www.ucd.ie/~classics/96/Dauphin96.html

Avanture nesre nog Ajsmena

U ranu jesen 1991. godine u Alpima je do lo do izuzetno va nog i neobi ajenog otkri a, moglo bi se re i ak i bizarnog. Naime, jedna planinarka je u duga koj etnji kroz dolinu Eci (tztal sl. 1), planinski masiv na samoj granici izme u Italije i Austrije, uo ila ljudski le . Iako vidljive samo gornje polovine (donji deo je jo uvek bio zarobljen u ledu gle era), gracilno telo je bilo sasvim dobro o uvano te je planinarka zaklju ila da se najverovatnije radi o nekoj skija ici koja je prethodne sezone tu na alost stradala (sl. 2). Naravno, odmah je obavestila Sl. 1 - Planinski masiv u ju nom Tirolu policiju, koja je ubrzo do la da obavi uvi aj i odnese sa pogledom na dolinu Eci (tztal). telo na ispitivanje. Kada su sudski ve taci po eli da Bordo krugom ozna eno je mesto nalaza izvla e telo, odjednom im je zastao dah: uop te se Ajsmena. nije radilo o turistkinji iz modernog vremena, ve o mu karcu lovcu iz praistorije! Uz njega je otkriveno i sasvim o uvano oru je (tobolac sa strelama i luk, sekira itd. sl. 3) a bio je obu en u ko nu ode u, kapu i mokasine, pa ak i neku vrstu gubera istkanog od trava (sl. 4).

Sl. 2 - Ajsmen fotografisan 23. septembra 1991. godine, kada je otkriven na italijansko-austrijskoj granici. Jo od kraja XIX veka arheolozi su otkrivali, dodu e u izuzetnim slu ajevima, dobro o uvane ostatke tela pokojnika iz daleke pro losti. Poznati su nalazi poput oveka iz Tolunda iz mo vara Danske, Ledene princeze iz tundre Sibira itd. Me utim, nalaz lovca u Alpima predstavljao je ne to sasvim posebno, jer pru a autenti nu sliku realnog izgleda praistorijskog oveka u "akciji":

opremljenog i naoru anog, u lovu. Veoma brzo, ova vest je kao prvoklasna senzacija obi la svet, a nesre no stradali lovac je dobio i popularno ime Ajsmen (Iceman), tj. Ledeni ovek... Radiokarbonsko datovanje opredelilo ga je u vreme oko 3300 godina pre nove ere, to sasvim odgovara dobu kraja neolita. Utvr eno je i to da je bio star izme u 25 i 40 godina. Me utim, mnogo vi e polemike izazvala je temeljna antropolo ka (prakti no forenzi na) analiza tela lovca iz Alpa.

Sl. 3 - Oru je pronadeno uz Ajsmena: 1 - pra ka; 2 tobolac sa strelama; 3 - kompletno o uvana sekira sa se ivom od bakra. Jo prilikom prve autopsije (sl. 5), istra iva dr pindler (Konrad Spindler) je utvrdio da, iako je scrotum (mo nice) o uvan, o igledno fali penis! Upravo ova informacija podigla je pravu buru u javnosti i to ponajmanje nau noj. Do dana dana njeg ne prestaju sna ne polemike oko pitanja: ko je zapravo bio Ajsmen? Re ale su se svakakve teorije, kao na primer ta da je penis sa le a odgrizla i pojela nekakva divlja ; nau nici su, pak, verovali da je on otrgnut dok je Ajsmena (prili no nepa ljivo) iz leda izvla ila policija; drugi su, opet, tvrdili da je penis naknadno odse en i prodat za skupe pare (spominjala se cifra sa 6 "zelenih" nula!) nekakvom ludom kolekcionaru seksualnih organa... ak je i sam pindler bio optu ivan da ga je ukrao! Nekoliko jo lu ih teorija nude itav scenario da je Ajsmena kastrirao besni mu , koji ga je zatekao u " teti" sa svojom enom, a zatim ga jurio po planini u kojoj se ovaj nekako sakrio, ali i smrzao... Jedna "ozbiljna" teorija je prepoznala Ajsmena kao drevnog sve tenika sa Bliskog istoka, koji je kastriran ritualno u slavu Velike Majke...

Ni ta nije pomoglo to to je jo 1993. pindler objavio detaljni izve taj analiza, u kome je opovrgnuo informaciju da penis nedostaje, ve da se bio zbog smrzavanja i dehidracije sasvim "skvr io", do neprepoznavanja... Upravo taj bizarni intimni detalj u vezi sa Ajsmenom ga je i proslavio. Zatim, jo jedna injenica je podigla novu buru: u njegovim mo nicama o uvano je seme, koje je zbog izuzetne brzine zamrzavanja, ba kao u modernim "bankama" sperme, bilo sasvim upotrebljivo. Zvu i skoro neverovatno, ali kada je ovo objavljeno, javio se veliki broj Austrijanki sa zahtevom da budu ve ta ki oplo ene upravo njegovim semenom! One su ovog nesre nog praistorijskog lovca iz milo te prozvale Eci, prema nazivu doline u kojoj je prona en. (Verujem da itaoci, iako mo da zapanjeni ludilom ovakve ideje, ipak mogu da poveruju u njenu autenti nost, jer u modernoj civilizaciji ima npr. i onih koji jo uvek prate doma i fudbal.) No, nije jedino e nja za "slavom", pa ak i svojevrsna nekrofilija potakla mlade Austrijanke na ideju da rode decu sa preko 5000 godina starijim ocem. Njihov est argument bio je da ele potomke od pravog predstavnika " iste alpske rase" (sl. 6). Zvu i li vam ovo poznato? Najzad, oglasili su se i homoseksualci! Be ki gej magazin Lambda Nachrichten objavio je podatak da " iva" sperma nije otkrivena samo u Ajsmenovim mo nicama, ve i u anusu! To su, naravno, iskoristili kao dokaz da je on zapravo bio pasivni homoseksualac i vrlo brzo od njega na inili gej ikonu autenti ni dokaz o drevnoj tradiciji kulturne prihva enosti homoseksualnog koncepta ivota. No, taj podatak zapravo nije ta an, jer nije sa uvan ni njegov rektum. (Poznati arheolog Pol Ban je ovu dilemu engleski cini no komentarisao da "s obzirom na to kako je grubijanski Ajsmen i upan iz leda, dobro je da mu spermu nisu na li i u mozgu!") Sl. 4 - Idealna rekonstrukcija neolitskog lovca iz Alpa (oko 3300 godina pre n.e.), na injena prema originalnim nalazima garderobe i opreme.

Sl. 5 - Antropolo ka autopsija Ajsmena: ve prilikom prvog pregleda, dr pindler je uo io da mu nedostaje penis. itava gungula oko seksualnog identiteta Ajsmena toliko se zapetljala da je na kraju intervenisala i katoli ka crkva zvani no zahtevaju i od dr pindlera da " uva ljudsko dostojanstvo ak i toliko nakon smrti ovog bo jeg stvora" i ne objavljuje vi e "njegove intimne detalje".

Sklonost ka pomodarstvu mislilaca britanske arheolo ke Sl. 6 - Ajsmen histerija: vino "za ti enog porekla" marke Eci koje se postmoderne iznedrila je i "kona no obja njenje": prodaje od nedavno u ju nom Tirolu! Ajsmen je, zapravo, bio aman! To to je bio kastriran, tetoviran (sl. 7) i uz sebe imao posebne amulete i (kao vrhunski argument) to to je upra njavao ritualne homoseksualne odnose - sve to "ubedljivo svedo i" o tome da je on bio neolitski sveti ovek... Pri a o Ajsmenu, iako sama po sebi privla na, nije interesantna samo zbog svojevrsnog voajerizma moderne civilizacije prema ovakvom arheolo kom nalazu. Naime, poznato je da se uloga arheologije u savremenom dru tvu prelama kroz sasvim specifi ni interes za sopstvenu pro lost i poreklo. Me utim, upada u o i injenica da je naro itu slavu praistorijski lovac iz ju nog Tirola stekao upravo objavljivanjem njegove seksualne "intime": ima/nema penis, ima/nema spermu u rektumu, homoseksualac/ aman... Sve ovo zaista odaje utisak klasi nog voajerstva, ali emituje i sna ni signal o ne emu znatno va nijem. Novi vek postavlja arheologiji sasvim specifi ni zadatak, da prou ava istoriju i pro lost sveukupne ljudske seksualnosti. Upravo se tako i dogodilo: nakon brojnih polemika oko Ajsmena, arheolozi su se sve e e koncentrisali na ova pitanja i, za manje od jedne decenije, utemeljena je sasvim nova poddisciplina arheologija seksa.

Sl. 7 - Fotografija Ajsmenovih leda, na kojima su utim strelicama obele ene rane od strele kojom je bio pogo en; na uokvirenoj manjoj slici vide se detalji tetovirane ko e. Brojni i kompleksni radovi su "ekspresno" otvorili itav niz veoma zanimljivih pitanja. Ja u spomenuti samo neka dela iji naslovi oslikavaju spektar interesovanja "arheoseksologa". Tako, 1992. godine Ridl (J. Riddle) objavljuje knjigu Kontracepcija i abortus od drevnog sveta do Renesanse; Lik (G. Leick) 1994. godine delo Seks i erotika u spisima Mesopotamije. Te iste godine, renomirani nau ni forum evropske teorijske arheologije, tzv. TAG, organizuje i simpozijum na temu Seksualnost, dru tvo i arheologija, sa brojnim i vrlo vrednim radovima.

Kona no, mo da i najzanimljivija knjiga autora Timotija Tejlora (T. Taylor) pojavila se 1996. godine, sasvim jednostavnog naziva Praistorija seksa. Ovim lankom, kroz nekoliko zanimljivih primera, elim da itaocima ANARHEOLOGIE predstavim svu raznolikost arheologije seksa, istra iva ke mogu nosti, pa i ozbiljni zna aj za moderno dru tvo.

Sl. 8 - Skica uporedne analize mehanizma poro aja hominida kroz dugu evoluciju: u levoj koloni prikazan je poro aj impanze, u sredini je A. afarensis (idealna Lusi), dok je u desnoj koloni nacrtan proces pora anja deteta kod na e, savremene vrste. Uo ljivo je da, zbog srazmerno velike glave ljudskog novoro en eta, ona se tokom poro aja okre e za 900!
Za to se toliko razlikuju Adam i Eva?

Jedno od najintrigantnijih pitanja koje dugo okupira biologe i paleoantropologe jeste evolucija hominida, tj. nastanak ljudi kao vrste. Ubrzani razvoj molekularne biologije i genetike, a naro ito dramati na antropolo ka otkri a u poslednje dve decenije XX veka, prili no su izmenili "scenario" porekla i vremena nastanka savremenog oveka. Ve je dobro poznata teorija o "praEvi", tj. mogu oj mitohondrijalnoj pra-majci celokupnog ove anstva! Prema prora unima verovatno e, ova "pra-Eva" je mogla da ivi pre (samo!) 200.000 godina. Naravno, ovakva informacija je dobro uzdrmala svet antropologa, koji su do tada ve ra unali sa dosta ve om starosti - skoro milion godina (naravno, misli se na vrstu Homo, a ne itavu skupinu hominida ija drevnost se procenjuje na preko 3 miliona godina). Dodu e, i dosada nja pri a o evoluciji

hominida je predstavljala samo nau nu konstrukciju, jer je zasnovana na fragmentarnim, retkim i nesigurnim fosilnim nalazima. No, otkri a u Etiopiji - oblasti Hadar (tzv. Lusi Donald Johanson) i pokraj jezera Turkana u Keniji (Ri ard Liki) sklopili su jedan smislen mozaik koji prepoznaje na samom po etku skupinu australopiteka, bi a afri kih savana u rasponu od 3.5 do oko 1 milion godina. Naj e e obja njenje klju nog prelaza i izdvajanja od Biheviorizam sveta ivotinja nalazi se u bipedalizmu, tj. potpunom i trajnom uspravljanju australopiteka i hodu na dve Od engleske re i behaviour (zadnje) noge. Ovo izrazito bihevioristi ko * tuma enje pona anje, delovanje. Ozna ava isti e zna aj osloba anja prednjih udova (ruku), koje se stanovi te u biologiji, antropologiji, nadalje usavr avaju kao univerzalne alatke. Samim tim psihologiji, pa i arheologiji, prema tvrdi ve ina paleoantropologa biheviorista podstaknut kome se pona anje jedinki ili je i ubrzani razvoj mo danih funkcija, kao svojevrsni itavih zajednica prilago ava odgovor ovih si u nih bi a na te ki zadatak prirode okru enju, fizi kom ili opstanak. sociokulturnom, tako da nudi optimalni odgovor kao model Me utim, iako ve inom ova obja njenja deluju uverljivo, opstanka. Rezultati specifi nog arheolozi seksa postavljaju brojna pitanja koja se na daju pona anja mogu da dovedu ak i do tako lako objasniti biolo kim, pa ni kulturnim trajnih fiziolo kih promena vrste. biheviorizmom. Najpre, tu je va an problem u antropologiji seksualni dimorfizam. Zbog ega i kada je do lo do ispoljavanja bitnih razlika izme u mu kih i enskih predstavnika hominida? Zbog ega ena ima upadljivo ve e grudi od mu karca? Rekao bi neko da tu nema ni ega udnog i da je ova osobina, kao i dosta drugih (prose no nagla eni bokovi i gluteji, gracilnije telo itd.) usmerena na osnovnu biolo ku funkciju materinstvo i fizi ko odgajanje dece. Me utim, u pore enju sa ostalim primatima koji tako e proizvode mleko, enske grudi su upadljivo ve e. Ovo tako e va i i za penis kod mu karaca. Kod ranih hominida je sasvim izvesno postepeno dolazilo do pove anja njegove du ine. U pore enju sa gorilama, orangutanima ili impanzama, on je zna ajno ve i (kod ovih primata je ekstremno mali, skoro nevidljiv kada nije u erekciji). Ova pojava bi se mogla objasniti tzv. nadmetanjem sperme (sperm competition) kod zajednica kod kojih je izrazita esta promena heteroseksualnih partnera. Navodno, du i penis obezbe uje i sigurnije oplo avanje partnerke, tj. potiskivanje sperme nekog drugog mu kog takmaca. To naravno nije ta no, jer reproduktivna funkcija mu kog polnog organa nije uslovljena njegovom du inom, ve mehanizmom ejakulacije, koli inom i kvalitetom sperme. Bi e da je u pitanju ne to drugo, no o tome kasnije...

Postoji jo jedna interesantna fizi ka osobina, koja je karakteristi na koliko za ene, toliko i za mu karce. U pore enju sa ranijim hominidima ije telo je bilo prekriveno ne im nalik na krzno (kao i kod majmuna), savremeni ljudi imaju golo telo skoro bez ikakavih malja. Jedno od obja njenja za ovu osobinu ide jo od pisanja samog Darvina, koji je isticao "kona nu superiornost mu karaca..." nastalu prirodnom podelom rada, gde je mu karac imao dominantnu ulogu kao lovac i sakuplja . Tako, "...prava je sre a to je kod sisara zakon o preno enju osobina preovladao kod oba pola, jer bi danas mu karac bio toliko mentalno superioran u odnosu na enu, taman koliko je i paun bojama svog repa superioran u odnosu na paunicu" (!?). Dakle, ideja je da je maljavo telo ranim mu kim hominidima predstavljalo ozbiljnu smetnju u kretanju kroz savanu prilikom lova, te je ono postepeno postajalo sve vi e golo. Naravno, to gledi te je danas sasvim odba eno kao o igledno seksisti ko i naivno. Me utim, jedna druga injenica stoji: pleiotropija proces kojim se promene koje izaziva evolutivni pritisak kod jednog pola prenose se vremenom u izvesnoj meri i na drugi pol. Ovo naro ito va i za sisare (npr. rogovi prisutni i kod enki jelena, srnda a, kozoroga).

Sl. 9 - De ak iz Nariokotomea (Kenija) - skoro u celosti o uvani skelet, predstavnik tzv. Homo ergastera, datovanog na 1.6 miliona godina. Pa ljive antropolo ke analize unutra nje strane njegove lobanje otkrile su otisak (negativ) mo dane kore, sa jasno izdvojenom levom i desnom hemisferom i tzv. Brokinom zonom, oblast mozga za koju se zna da je odgovorna za strukturisani govor kod dana njih ljudi!

Veoma zanimljivu ideju vezanu za temeljno obja njenje biokulturne evolucije ljudske vrste nudi Tejlor u svojoj knjizi. On insistira na tezi da je osnovu razvoja inila seksualna selekcija. Dakle, sve bitne fizi ke osobenosti ene i mu karca nastale su insistiranjem na pove anju seksualne privla nosti: veli ina enskih grudi, bokova i zadnjice, veli ina penisa kod mu karca i redukcija telesnih malja skoro isklju ivo na zonu oko genitalija (kod oba pola). Ovde Tejlor izrazitu prednost daje upravo enama. Primera radi, uspravljanje na dve noge imalo je i jednu ozbiljnu posledicu za ene: mnogo komplikovaniji poro aj. Uz to, evolutivno pove anje mo dane mase (a samim tim i glave) predstavlja dodatnu smetnju. Dramati no izmenjeni polo aj i gra a karlice pa i uterusa, zahtevali su nova re enja da bi bebina glava uop te mogla da pro e. Zbog toga, najozbiljnija evolutivna biolo ka promena dogodila se najpre kod ene (sl. 8). No, Tejlor ide i dalje, razmatraju i pitanje kako je uop te do lo do razvoja mozga, formiranja govora i kona no, utemeljenja oveka kao kulturnog bi a. On veruje da je jedan od najranijih ljudskih izuma (tj. artefakata, govore i arheolo ki) bila nosiljka za bebe. Za to ba to? Iako je njegovo obja njenje ne to slo enije, a odnosi se na srazmernu fiziolo ku nerazvijenost mozga kod novoro en eta, mo e se pojednostaviti direktnim uticajem no enja bebe na individualni razvoj zna ajnih centara u mozgu (ravnote a, pa tzv. Brokina zona direktno odgovorna za sposobnost govora). Na primer, kod De aka iz Nariokotomea (starog 1.6

miliona godina), koga je Kimeu (Kamoya Kimeu) nedavno otkrio u Keniji, sasvim je o igledna lateralizacija, tj. specijalizacija leve i desne hemisfere mozga, sa uo ljivom Brokinom zonom (sl. 9)! Ovu upadljivu evolucijsku novinu Tejlor obja njava upravo preko otkrivenih artefakata, koji vrlo posredno mogu da posvedo e o upotrebi nosiljki za bebe (sl. 10)...

Sl. 10 - Savremena majka iz Namibije koristi istovremeno i tradicionalni (nosiljka) i moderni metod (kolica) za no enje svoje dece. Tejlorova ideja je posebno zna ajna zbog povratne sprege kulturne i biolo ke evolucije, sa naglaskom na va noj ulozi ene, te bi se itava ljudska evolucija mogla i ovako formulisati: ena je stvorila oveka! Me utim, da li je kroz istoriju bilo uvek tako?

Sl. 11 - enske statuete iz Avdejeva (Kursk, Rusija) iz vremena gornjeg paleolita.

Upadljivo nedostaju bilo kakve crte lica na predstavi glave.


O junacima, grobovima i svetom kamenju

Pre nego to nastavim pri u, smatram da je prili no va no da objasnim itaocima (naravno, onima kojima to nije blisko) razliku izme u pola i roda. Naj e i problem je to ova dva termina na na em jeziku zapravo i ne opisuju precizno ono to se u antropologiji pod time podrazumeva. U nau noj literaturi na engleskom, pa i drugim svetskim jezicima, termin seks (sex) se precizno odnosi na biolo ki, genetski, tj. fizi ki pol. S druge strane, izraz d ender (gender) opisuje socijalnu i kulturnu kategoriju mu kog, enskog, ali i brojnih varijanti prelaznih rodova. Dakle, biolo ki pol i socijalni rod uop te ne moraju da se poklapaju (moderni transseksualci, ali i tradicionalne tobelije ili brazilske Amazonke)... Zbog toga, itava pri a o seksualnom dimorfizmu predstavlja slo enije pitanje nego to su to fiziolo ke, tj. genetske razlike izme u mu karca i ene. To pitanje podrazumeva i itav niz psiholo kih (intelektualnih, emocionalnih itd.) osobenosti, koje se u razli itim modelima dru tvenih zajednica razli ito prepoznaju. Otuda i arheolo ko prou avanje neke ljudske zajednice iz pro losti danas svesno u i u interesovanja postavlja pitanje polnih uloga, jer ba to neretko oslikava i itavu ideologiju tog dru tva.

Sl. 12 - Ko tane palice u vidu falusa: Levo - Brinikel (Belgija) i desno - dvostruki falus iz Gor Danfera (Francuska). Najstarija jasna arheolo ka svedo anstva o poimanju mu kog i enskog principa pronalazimo u vremenu gornjeg paleolita (cca. 35000-9500 godina pre n.e.). itav niz otkri a umetni kih predstava i predmeta upu uje na to. uvene su statuete u kamenu ili kosti iz Vilendorfa u Austriji, Kostjenkija u Ukrajini ili Avdejeva u Rusiji, koje prema skoro jednoobraznom modelu prikazuju sve bitne seksualne karakteristike ene, i to prenagla ene. Bilo koja crta individualnosti (npr. crte lica ili detalji ruku) svesno nedostaje, nalik na dana nji efekat pornografije (sl. 11). S druge strane, relativno esti i ra ireni su i predmeti koji su eksplicitni prikazi falusa (Brinikel, Belgija), ponekad i dvostrukog (Gor Danfer, Francuska) sl. 12.

Predstave slikane na zidovima pe ina kombinuju figuru mu karca sa glavom i polnim udom divljih ivotinja, koje imaju direktnu simboliku velike seksualne mo i (bizon, jelen). Takva je npr. predstava iz pe ine Trua Frer u Francuskoj. Ovakva umetni ka dela iz paleolita su me u arheolozima naj e e tuma ena kao ubedljive predstave plodnosti. Me utim, da li se to mo e re i za sve? Primera radi, kompozicija 3 vulve iz pe ine Angles (sl. 13) odaje vi e erotski naboj, a manje upu uje na plodnost. Ili, mo da je i ubedljivija poznata statueta iz pe ine Grimaldi u Italiji (sl. 14), naj e e tuma ena kao predstava hermafrodita. No, ne radi li se tu mo da o predstavi ene koja masturbira?

Sl. 13 - Uklesane predstave donjeg dela torzoa ena u pe ini Angles. Krajnji naturalizam nosi sna ni erotski naboj u predstavi vulvi, stomaka, pa ak i pupka. Doba neolita, vreme prvih sela, farmera i slo enijih dru tvenih zajednica, izgleda da donosi i utemeljenje jasne ideje o dru tvenom razlikovanju polova. Jan Hoder (I. Hodder), poznati britanski arheolog, prikazao je u knjizi Domestikacija Evrope mehanizam ove promene. Jo u nekim svojim ranijim radovima on je uo io arheolo ku vezu strukture i organizacije neolitske ku e sa izgledom i sadr ajem grobova. Ba tu negde, u procesu stvaranja sasvim nove ideologije, on prepoznaje i sada oformljenu socijalnu ulogu ene. Osnovna ideja, koju pa ljiv italac mo e da nasluti jo iz samog naslova Hoderove knjige, jeste da svim tehnolo kim otkri ima i unapre enju ukupnog kvaliteta ivota u neolitu prethodi promena osnovnih na ela oveka i dru tva u odnosu na prirodu. Dakle, praistorijski "genetski in enjering" trajno pripitomljavanje nekih ivotinjskih vrsta (pas, koza i ovca, gove e, a ne to kasnije i svinja), kultivisanje divljih trava (je am, p enica, ovas, pirina , ra ...), formiranje planski organizovanih stalnih naselja, za eci zanata, trgovine, pismenosti, hijerarhizacije dru tva, religije i, kona no, politi kog raslojavanja svemu tome prethodi prihvatanje koncepta koga Hoder naziva domus (doma e) i agrios (divlje). I, kao to su svetovi domusa i agriosa suprostavljeni, a jedan drugom neophodni, tako, na simboli kom planu, ena i mu karac postaju to isto.

Otuda dolazi do toga da se, po prvi put u ljudskoj istoriji, razlikuju mu ki i enski prostori: u ku i, dvori tu, doma instvu, pa i itavom prirodnom okru enju. Prilikom sahranjivanja, ovo razlikovanje se mo e uo iti u druga ijoj vrsti grobnih priloga, garderobi i nakitu, polo aju pokojnika/pokojnice, a ponekad i u njegovoj orijentaciji. Marija Gimbutas, autorka mnogih radova koji su u i i interesovanja imali religiju, kosmologiju i itavu ideologiju praistorijskog perioda, poznata je kao kreatorka jedne primamljive, ali i stereotipne slike neolitskog sveta kao "matrifokalnog, a, verovatno, i matrilinearnog, poljoprivrednog i sedala kog, egalitarnog i miroljubivog". Re ju, ona je u modernoj arheologiji sna no reafirmisala staru ideju o matrijarhatu. Jedan od osnovnih argumenata za tako ne to pronalazi u primenjenoj umetnosti neolita vrlo estim figuralnim predstavama bo anstva koga ona naziva Boginja Stvoriteljica (ponekad i: Velika Majka ili Majka Bogova...) Ove figurine u najve em broju su bile izra ivane u glini (sl. 15) i imaju, prema Gimbutas, jasnu simboli ku vrednost ure enog sveta "... koji se skrasio oko ene". Me utim, mnogi autori danas pori u ovakvu sliku, jer postoje brojna svedo anstva o tome da su ene, pa ak i deca, bile predmet surovog tretmana od strane zajednice. Tako, uveni Stounhend je pokraj samog ulaza u kompleks sa uvao ostatke rtvovane ene s detetom; manje poznati Vudhend , koji se nalazio u neposrednoj blizini trogodi nju devoj icu razbijene glave sekirom, a Karaghend u Irskoj ostatke pokojnice koja je bila sahranjena iva! Pored ovakvih, najverovatnije rtvenih Sl. 14 - uveni Hermafrodit iz rituala, mnogi drugi podaci upu uju na to da je pe ine Grimaldi (Italija) - mo da je u idealizovana slika dru tvene pastorale tokom neolita pitanju i predstava ene koja daleko od realnosti. masturbira sa palicom nalik na onu iz Brinikela.

Za kraj ove pri e, zanimljivo je razmatranje jednog fenomena koji je karakteristi an za vreme ranog neolita zapadne Evrope. Radi se o megalitskim spomenicima kojih ima na hiljade, a rasuti su po Britaniji, Francuskoj, Belgiji itd. (Naravno, spomenuti Stounhend je najpoznatiji me u njima.) Neki od njih te ki su i vi e desetina tona (!), pa se mo e pretpostaviti kolika je neverovatna socijalna energija i za nas skoro neshvatljiva tehnologija bila neophodna da bi se oni izgradili. Postavlja se pitanje - emu su oni mogli slu iti? Mnoga tuma enja postoje za sam Stounhend : religiozni/kultni centar, praistorijska astronomska opservatorija, pa ak i neka vrsta "univerziteta" (vidi lanak B. Savi a u ANARHEOLOGIJI 2). Ali, najbrojniji spomenici ove vrste su jednostavni: uzdignute duguljaste stene, s jasnim falusoidnim asocijacijama (sl. 16). Sl. 15 - Dama iz Vin e - svetski Jedno alternativno obja njenje itavog kompleksa poznati nalaz enske figurine praistorijskih megalita nudi Piter Elis (P. Ellis), koji ih vidi (oko 4800 godina pre n.e.), kao "dokaz o kolektivnoj opsesiji koja je stvorila itave predele tipi an za mla i neolit Balkana. prekrivene seksualnim objektima" (!?) Otkuda ovakva interpretacija Elisu? Najpre, inspirisao se idejama razvojne psihologije i iskustvima babica u tretmanu beba: prilikom odbijanja bebe od sise, zavisno od vremena i na ina, kod nje se javlja itav niz stresnih situacija, koje se duboko urezuju u svest i uti u na formiranje li nosti. Otprilike sli no pojavu depresije obja njava i uvena Seligmanova teorija o nau enoj bespomo nosti. Depresija, rascepljenost li nosti od realnosti i ose aj bespomo nosti, mo e da se prevazi e tako to e se urediti ivot i svet rigidno, tako da nema nepredvidivih situacija. Ako ovo razmi ljanje prenesemo na situaciju iz ranog neolita (naglo izmenjen prirodni svet, nestanak tradicionalnih vrsta lovne divlja i a pojava obilja novih egzistencijalni pritisak), mo emo da pretpostavimo da je ogromni napor za podizanje megalitskih spomenika imao "terapeutsko" dejstvo na zajednice, kojima je stalni pogled na simbol mo nog bo anskog falusa ili zemaljsku vulvu ulivao samopouzdanje. Ili, kako to vidi Alison eridan, arheolog Narodnog muzeja kotske: ...Njihova poruka mogla je da glasi "Mi kontroli emo vreme i godi nje doba. Mo emo da ubedimo Sunce da se pojavi na istom mestu".

Sl. 16 - Megalit iz Kintroa pokraj jezera Loh Kraigni ( kotska). O igledna je falusoidna konotacija.
Sve to ste oduvek eleli da znate...

...O seksu? U pro losti? Pa , najpre, va no je podsetiti da seks nije samo mehanizam biolo kog produ etka vrste, niti su seksualne (polne) uloge zna ajne, pre svega, zbog formiranja koncepta roda (gender) u odre enoj zajednici. Seks je zadovoljstvo i zbog toga je naro ito zna ajan za arheolo ko istra ivanje praistorijskih i istorijskih dru tava. Naime, retki su tako pouzdani pokazatelji (a da se mogu arheolo ki dokumentovati), koji oslikavaju ukupni kvalitet ivota nekog pro log dru tva, po ev od pojedinaca, pa do itave zajednice. Stoga, ukoliko smo u stanju da kao istra iva i spoznamo seksualne navike, elje, smisao za eroti nost, norme seksualne "pristojnosti" i ukupnu seksualnu kulturu jedne ljudske zajednice iz pro losti, zaista smo bli i originalnoj ideji arheologije razumevanju ukupnog ivota davno nestalih ljudi. Za sam kraj, predla em itaocima da, pregledavaju i mali slajd- ou arheolo kih svedo anstava irom sveta o seksualnim navikama i pona anju ljudi iz pro losti, razmisle o svemu to sam napisao. Zahvaljuju i seksu, bez sumnje, arheologija je ponovo zabavna... Andrej Starovi Istra iva ka stanica Petnica Valjevo

Slika 17 - Nasmejana ena masturbira figurina iz neolitskog hrama u Had ar Kimu (Malta) - oko 3600 godina pre n.e.

Slika 18 - Zadovoljni mu karac onani e - figurina iz Larise (Grcka), neolitska Dimini kultura (5000 - 4500 godina pre n.e). Uporediti polo aj njegove slobodne ruke sa predstavom iz Had ar Kima.

Sl. 19 - Dve kerami ke predstave homoseksualnog ina - analnog seksa iz Perua: Desno - posuda iz Vikus kulture (VI - I vek pre n.e.); Levo - kultura Mo ika (I - VII vek nove ere).

Slika 20 - Letnica, Bugarska.Predstava seksualnog odnosa u tra koj umetnosti. Levo se uo ava figura robinje koja nekom vrstom lepeze pokriva lice druge robinje predmeta naslade velmo e.

Slika 21 - Scene bestijalija - seksa sa ivotinjama: gore - Val Kamonika (Italija), oko 3000 godina pre n. e. ovek i magarac; dole - reka Angara (Sibir, Rusija) - "skija " i sob (!).

Sl. 23 - Men-an-Tol (Kornvol, Britanija): megalitski

spomenik-grobnica iz neolita (oko 3000 godina pre n.e.) sa o iglednom predstavom mu kog (falusi) i enskog principa (vulva).

Slika 22 - uveni grob kneza iz Slika 24- Rimski etoni za javne ku e: Varne (Bugarska) ili - grob sa svaki eton na reversu ima brojku zlatnim penisom (oko 4000 godina pojedina nu cenu, a na aversu - jasnu pre n.e). Navlaka za penis (?) od predstavu seksualne usluge koja se iskucanog zlatnog lima obele ena je dobija za toliki novac. Poljski arheolog strelicom. Timoti Tejlor pretpostavlja Aleksandar Bur e je, analiziraju i da se uop te ne radi o mu karcu, vec "cenovnik", sproveo anketu medu o eni specijalnog statusa, koja je dana njim var avskim prostitutkama, stoga za "onaj svet" dobila koje su mu potvrdile savr enu logi nost supstituciju polne mu kosti, kao i pojedina nih cena. druge tipi no "mu ke" predmete koplje, no itd...

Preporu ena literatura:


y y y y

Auel, D . M. 1999. Pleme pe inskog medveda. Beograd: Zadruga. Darvin, . 1963. O poreklu vrsta putem prirodne selekcije. Beograd: Prosveta. Herodot. 1980. Istorija, tom I i II (preveo M. Arseni ). Novi Sad: Matica srpska. Hodder, I. 1990. Domestication of Europe. Oxford: Basil Blackwell.

y y

Shennan, S.J, and Steele, J. (eds.) 1996. The Archaeology of Human Ancestry: Power, Sex and Tradition. London: Routledge. Spindler, K. 1994. The Man in the Ice. London: Weidenfeld and Nicolson Taylor, T. 1996. Prehistory of Sex. Four Million Years of Human Sexual Culture. London: Fourth Estate.

Preporu ene Web stranice: http://www.ananova.com/news/story/sm_449347.html http://www.archaeologiemuseum.it/index_ice.html http://www.anth.ucsb.edu/videos/iceman.html http://home.bawue.de/~wmwerner/oetzi.html http://news.bbc.co.uk/hi/english/sci/tech/newsid_1884000/1884525.stm http://www.britarch.ac.uk/ba/ba15/ba15feat.html http://www.indigogroup.co.uk/edge/ate6cont.htm

...Kapetan dohvati jedan kamen i na jednoj steni ispisa samo jednu re : ATLANTIDA. Ta zemlja, koju su i stari i novi istori ari poricali i smatrali da je postojala samo u bajkama, prostirala se pred mojim o ima... -- il Vern, 20.000 milja pod morem
Ve na tema i tajna

Kada je C.V. Ceram napisao knjigu Bogovi, grobovi i u enjaci, u kojoj je opisao uzbudljivu istoriju arheolo kih otkri a od Vinkelmana u Pompeji do Stivensona u Meksiku, ne skrivaju i odu evljenje pred ovim velikim avanturama arheologije, sa optimizmom je poslednje poglavlje naslovio "Knjige koje jo nisu napisane". U tom poglavlju je pomenuo pri u o Atlantidi kao poslednju tajnu pro losti koju arheologija treba da otkrije. Legenda ka e da je na Atlantidi, izgubljenom kontinentu ili tajanstvenom ostrvu, cvetala napredna i visoka civilizacija koja je u ivala u izobilju prirode i dru tvenoj harmoniji, da bi kona no zauvek nestala u stravi noj katastrofi, uni tena vatrom i vodom. Pri a o Atlantidi, na koju prvi put nailazimo kod velikog filozofa Platona, duboko se urezala u tradiciju moderne zapadne civilizacije. O Atlantidi se raspravljalo, pisalo i mislilo sa jednakim arom od vremena Platona pa sve do danas. Platonov mit je intrigirao i jo uvek zaokuplja pa nju ljudi razli itih interesovanja: filozofi su u njoj videli idealno dru tveno ure enje, istinsku utopiju, pa ak i izgubljeni Raj. Umetnici su Atlantidu do iveli kao iroko polje na kome mogu da oprobaju ma tu i iska u svoju kreativnost. Sanjari i diletanti su, tako e, pu tali ma ti na volju u poku aju da "otkriju" Atlantidu. Oni su nudili bezbroj hipoteza, nekad manje, a nekad vi e utemeljenih, na nau nim injenicama, koje naj e e predstavljaju zanimljivu, ali naivnu pri u smu kanu od pogre nih, iskrivljenih ili lo e shva enih informacija... Magi na privla nost ove teme toliko je

sna na, da je privla ila ak i razne vrste mistika, koji u potrazi za Atlantidom "znanja" dobijaju putem provi enja i telepatije! Najzad, dolazimo i do nau nika koji se pitaju: da li je Atlantida zaista postojala, tj. da li se Platonova pri a mo e nau no objasniti?
Platon potpaljuje vatru

Legendu o Atlantidi prvi je izlo io Platon, uveni gr ki filozof (slika 1). Pri a o Atlantidi je ispri ana u dva dijaloga, ije se radnje nadoveziju jedna na drugu. To su uvena dela Timaj i Kritija. Li nosti koje vode dijalog u Timaju su Sokrat, Hermokrat, Timaj i Kritija. Ovi su se sakupili uo i jedne atinske svetkovine da bi diskutovali o filozofskim pitanjima. O Atlantidi i doga ajima koji su za nju vezani pripoveda Kritija: Solon, gr ki zakonodavac i jedan od Sedmorice mudraca, je prilikom posete Egiptu uo udnu pri u od egipatskih sve tenika iz grada Saisa. Ta pri a je bila zapisana na stubovima hrama boginje Neit u Saisu i u njoj se govori o velikom i mo nom kraljevstvu, koje se nalazilo na ostrvu koje je "po veli ini bilo ve e od Libije i Azije" (pod Libijom se podrazumevala severna Afrika zapadno od Egipta, a pod Azijom okvirno oblast Male Azije) a koje se nalazilo zapadno od Platon (428/427 - 347. p.n.e.), zajedno Heraklovih stubova (slika 2). Ostrvo je dobilo ime po sa svojim u enikom Aristotelom. Atlasu, sinu Posejdona i devojke Kleito i prvom kralju Atlantide. Njegovi stanovnici su izgradili velelepni i hramovima i palatama ukra eni grad, koga su sve tenici Solonu detaljno opisali (slike 3 i 4). Ostrvo je bilo bogato biljnim i ivotinjskim svetom, plodnom zemljom i dragocenim metalima (posebno metalom koji se naziva orihalkum i blista kao vatra). Harmonija i mir su vladali generacijama na Atlantidi, stari zakoni i tradicija su revnosno po tovani, ali kako je vreme prolazilo, iskvario se plemeniti rod Posejdonov i bo ansku prirodu nadvladala je ljudska, donose i zavist, oholost i pohlepu. Atlanti ani su krenuli u osvajanja, a njihovu vojsku je nadja ala atinska vojska koja je zaustavila invaziju sa zapada na Mediteran. Kada je video ta se dogodilo, Zevs je re io da kazni Atlanti ane i zauvek uni ti Atlantidu. Atlantida je potonula u "jednom danu i jednoj u asnoj no i". Svi navedeni doga aji su se dogodili pre devet hiljada godina (od vremena kada se vodi razgovor izme u Solona i sve tenika). Ovo je, ukratko, sadr aj pri e koju je Platon izneo u svojim dijalozima.

Geografski polo aj Atlantide, po Platonovom opisu i shvatanju mape sveta.


Tragom Atlantide: svi u poteru!

Platonova pri a je najstarija poznata verzija legende o Atlantidi, ali Platon nije jedini koji je govorio o njoj. Pitanje postojanja Atlantide i istinitosti Platonovih re i pobudilo je znati elju i otvorilo polemiku jo u anti kom svetu. Platonov najpoznatiji u enik, kome je "istina bila uvek dra a od u itelja", smatrao je da je cela pri a plod ma te jednog oveka, Platona. Naime, Aristotel je smatrao da je Atlantidu uni tio isti onaj koji ju je stvorio. Postojala su i suprotna mi ljenja. Krantor, tako e Platonov u enik, otputovao je u Egipat da bi na ao potvrdu za tvrdnje svog u itelja. U Saisu je, navodno, video stubove o kojima govori Platon i na kojima je legenda o Atlantidi zapisana. Atlantidu pominje i izvesni Marcelus, anti ki pisac o kome je poznato vrlo malo injenica. On izve tava o "nekih sedam ostrva na Atlantiku" od kojih je jedno bilo posve eno Posejdonu i na kome se sa uvalo se anje na veliko kraljevstvo koje je vladalo nad svim ostrvima u okeanu. Ne to druga iju verziju legende o Atlantidi iznosi istori ar Diodor sa Sicilije u svom delu Istorijska biblioteka, a nalazimo pomena o njoj i kod Plutarha. Pisci kasnoanti kog perioda Amijan Marcelin (IV vek n.e.) i filozof Proklus (V vek n.e.) uklju uju Platonov izve taj u svoja dela. U eni ljudi Renesanse koji su se okrenuli prou avanju starih pisaca, osve ili su vekovima staru raspravu. Jedan doga aj je naro ito inspirisao ljude da promi ljaju o Platonovom ostrvu. To je bilo otkri e Amerike. Neki su Ameriku prepoznali kao Atlantidu, a drugi su postojanje Amerike iskoristili kao posredan dokaz o autenti nosti Platonovog izve taja, misle i pritom na deo u Timaju gde Kritija govori o kontinentu koji se nalazi zapadno od Atlantide. U svakom slu aju,

Atlantida se od renesanse trajno urezuje u zapadnoevropsku kulturu, a ljudi raznolikih profesija i opredeljenja se upu taju u raspravu i potragu za njom. Pitanja koja se name u posle itanja Timaja i Kritije jesu: da li je Atlantida postojala, gde se nalazila i kako je i za to potonula? Pogledajmo kako su razli iti ljudi poku avali da na njih odgovore. Godine 1882. prvi put je objavljenja studija Ignacijusa Donelija pod nazivom Atlantida: antidiluvijalni svet (antidiluvijalni - prepotopski svet). Ovo, sada klasi no delo za prou avaoce Atlantide, predstavlja prvi poku aj da se dotada nja arheolo ka, mitolo ka, geolo ka i biolo ka znanja upotrebe u cilju re avanja pitanja vezanih za Platonovu pri u. Doneli se koristio komparativnom metodom u prou avanju ostataka materijalne kulture i folklora Starog i Novog sveta, kako bi dokazao da su sli nosti izme u njih (npr. mit o Potopu) rezultat zajedni kog porekla. On je smatrao da je upravo Atlantida centar iz koga se civilizacija irila na zapad i istok, tj. na Novi i Stari svet, gde su se "formirale kolonije Atlantide koje su nastavile da ive i posle propasti ostrva i iz kojih su se razvile velike civilizacije".

Glavni grad Atlanide prema Platonovom opisu: 1. Zid od orihalkuma; 2. Zid oblo en limom; 3. Zid oblo en bronzom; 4. Hram Kleito i Posejdona sa zlatnim kipovima; 5.

Posejdonovo etali te; 6. Prebivali ta stra ara; 7. Stara kraljevska palata; 8. Prolaz za brodove-trireme; 9. Dokovi. Donelijevim putem krenuo je i engleski knji evnik i publicista Luis Spens koji je dvadesetih godina pro log veka objavio nekoliko zna ajnih studija o Atlantidi. Princip uklapanja Atlantide u istoriju ove anstva bio je identi an Donelijevom. Uop teno gledano, Doneli i Spens su bili deca svog vremena u smislu da je idejni okvir kojim su se oni koristili, a to je teorija difuzije kultura, bio ideja vodilja arheologije krajem XIX i po etkom XX veka. Difuzionizam kao op ta teorija u arheologiji je obja njavao nastanak civilizacija i kulturnu promenu difuzijom kulturnih elemenata kroz prostor i vreme. U svojoj ekstremnoj formi - monocentri nom difuzionizmu, postojalo je samo jedno mesto, jedna kolevka iz koje su se razvile sve kulture sveta. U tom svetlu, Donelijeva i Spensova razmi ljanja predstavljaju jednu hiperdifuzionisti ku tvdrnju sli nu onoj Graftona Eliota Smita koji je smatrao da je praizvor svih kultura Egipat. Takva tvrdnja predstavlja ekstremni vid u arheologiji op te prihva enog na ela difuzije kojim su se koristili i uveni arheolozi poput Gordona ajlda u formulisanju modela po kome je svaki kulturni napredak do ao sa podru ja Bliskog Istoka - ex Oriente lux (svetlo sa Istoka). Dok su difuzionisti fokusirali svoje istra ivanje na pronala enje sli nosti i veza izme u prostorno i vremenski udaljenih kultura, javile su se i nove ideje u kojima se naglasak pomera na geologiju, geofiziku pa ak i astronomiju. Pomenu emo jednu od najnovijih hipoteza, koju je krajem devedesetih godina pro log veka izlo io Vja eslav Kudrijavcev, koji smatra da se dokazi za postojanje Atlantide mogu prona i bli im ispitivanjem geolo ko-klimatskih promena na kraju poslednjeg glacijala, to hronolo ki pribli no odgovara vremenu u kome je Platon smestio Atlantidu, a to je sredina desetog milenijuma p.n.e. Poznato je da je dana nji nivo mora vi i nego to je bio u ledenom dobu, i to za vi e od 100 m. Do pove anja nivoa mora je do lo usled globalnih klimatskih promena koje su rezultirale topljenjem lednika. Kudrijavcev tra i mesto koje e se uklapati u Platonov opis i koje je u pro losti pre pove anja nivoa mora bilo na suvom. Uz to, on dokazuje kako se iz Platonove pri e ne mora nedvosmisleno zaklju iti da je Atlantida bila ostrvo (zbog dvosmislenosti odgovaraju e re i na starogr kom), pripremaju i na taj na in teren za svoju tvrdnju da je Atlantida predstavljala, zapravo, produ etak evropskog kopna izme u severozapadne Francuske i Britanskih ostrva koji je usled podizanja nivoa mora sada pod vodom.

Rekonstrukcija metropole Atlantide. Jednu od poznatijih hipoteza u kojoj se propast Atlantide obja njava uzrocima iz svemira (!) izneo je Oto Muk u knjizi Tajna Atlantide. Mukovo delo predstavlja izuzetnu sintezu astronomskih, geolo kih, klimatskih, ekolo kih i arheolo ko-istorijskih podataka. Muk smatra da je uni tenje Atlantide prouzrokovao udar asteroida u Zemlju, ta nije u Atlantik. Za razliku od ve ine drugih autora, Muk poku ava da objasni za to je Atlantida bila klimatski povoljnija za razvoj civilizacije od Evrope, Azije i Amerike, gde je u to vreme jo uvek trajalo ledeno doba. On nudi obja njenje po kome je veliko ostrvo, tj. Atlantida svojim polo ajem stvaralo prirodnu branu tzv. Golfskoj struji da te e svojim dana njim tokom, te se stoga njen tok zavr avao na obalama Atlantide. Topla struja je uticala na obli nje kopno pove avaju i prose nu godi nju temperaturu i svaraju i povoljne klimatske uslove. Posle katastrofe, kada je Atlantida potonula, Golfska struja se probila do obala Zapadne Evrope i ustalila svoj dana nji tok, pove avaju i prose nu godi nju temperaturu u Evropi. Na taj na in, Golfska struja je doprinela otopljavanju lednika, to je ozna ilo i kraj ledenog doba. Treba pomenuti jedan od posrednih dokaza koga Muk navodi da bi potkrepio tvrdnju da je Atlantida u geografskom smislu postojala. Ovaj dokaz je biolo ke tj. ekolo ke prirode i odnosi se na migraciju jegulja radi mre enja iz reka i slatkih voda Evrope u oblast Sargaskog mora u Atlantiku. Poznato je da jegulje ive u slatkim, kontinentalnim vodama, a da se, kad do e vreme mre enja, masovno i nepogre ivo vra aju u Sargasko more, gde se mreste. Posle mre enja, roditelji uginu, a mlade jegulje se, kada dovoljno odrastu, vra aju u slatke vode da bi se itav ciklus posle odre enog vremena ponovio. Muk smatra da ova neobi na pojava dokazuje da je u podru ju Sargaskog mora nekad postojalo kopno - ostrvo i da su jegulje ivele u rekama tog ostrva ili pri u u tih reka u more, gde su se mrestile. Kada je, prema Muku, kopno posle udara asteroida u Atlantski okean nestalo, Golfska struja je razasula jegulje po okeanu, ali je genski

utisnuto "se anje" na ostrvo ostalo prisutno, tako se jegulje stalno vra aju svom prastani tu Atlantidi. Me utim, Mukova obja njenja ne zadovoljavaju prave nau no-metodolo ke kriterijume, pa ak ni najosnovnije pravilo pri izno enju takvih hipoteza (ne zaboravimo, on pretenduje da objasni globalne fenomene kao to su kraj ledenog doba, pove anje nivoa mora, migracija jegulja...), a to je da navede literaturu u kojoj mo emo da proverimo podatke i obja njenja koja Muk uzima za sigurne i dokazane. Neproverljivost podataka tipi na je za sve vidove pseudonauke pa tako i za pseudoarheologiju koja je postala "majka" diletantskih, prevarantskih i besmislenih teorija i hipoteza o Atlantidi. Postoji itava plejada pseudonau nika, mistika i okultista poput Paula limana (unuk H. limana), Augustusa Le Plon ona, Rudolfa tajnera, Madam Blavacki itd., koji iznose apsolutno besmislene i nemogu e dokaze o postojanju Atlantide.
Atlantida: "Zvani na verzija"

Hipotezu koju posebno izdvajam, okarakterisa u kao "zvani nu verziju", zbog toga to je ona prihva ena u profesionalnim arheolo kim krugovima i dolazi od uvenog gr kog arheologa Spiridona Marinatosa. On je vr io iskopavanja na dana njem ju noegejskom ostrvu Santorini (anti ka Tera) i proslavio se otkri ima va nih naselja minojske kulture bronzanog doba (3. i 2. milenijum stare ere). Za njih je egzaktnim savremenim metodama utvr eno da su kona no bila uni tena katastrofalnom vulkanskom erupcijom, koja je raznela pola ostrva!

Ru evine Aktrotirija, prestonice drevne Tere, ija sudbina je mogla da bude inspiracija Platonu. Marinatos je ustvrdio da su upravo vulkanska eksplozija i propast Tere uzrok nastanka legende o Atlantidi. On posmatra pri u o Atlantidi kao mit koji se izgra ivao stotinama godina i u koga su, kao to sa mitovima esto biva, inkorporirani doga aji koji su se odigrali u razli itim vremenima i na razli itim prostorima. Ipak, samo jezgro pri e ini se anje na eksploziju Tere koja je po intenzitetu bila ak etiri puta ja a (!) od moderne erupcije na ostrvu Krakatau i koja se ula irom planete.

Po Marinatosovom mi ljenju, Platonov opis ivota i obi aja na Atlantidi najvi e podse a na minojsku kulturu, iji je centar bio na Kritu i koja je do ivela procvat u prvoj polovini drugog milenijuma p.n.e. Na primer, u kritskom zidnom slikarstvu imamo uvenu Fresku toreadora, na kojoj je prikazana igra ili borba sa bikom (slika 5). Platon na jednom mestu u Kritiji opisuje ritualni lov na bika koga su upra njavali kraljevi Atlantide. Sli nost nesumnjivo postoji. Tako e, stanovnici Krita su se vrlo uspe no bavili pomorstvom i posedovali veliku trgova ku flotu, a sam Krit je veliko ostrvo, to ini jo jednu sli nost sa Atlantidom.

Idealna 3D rekonstrukcija metropole Atlantide. Smatra se da je erupcija Tere, to je doga aj koji se okvirno datuje u 1500. godinu pre na e ere, ostavila katastrofalne posledice na Krit i da je dovela do propasti minojske civilizacije. Atlantida onda nije uni tena devet hiljada godina pre Solona, ve devet stotina godina pre Solona (Solon je iveo u VI veku p.n.e. - 900 + 600 = 1500). Marinatos prati tragove u istoriji Egipta koji su uticali na to da staroegipatska folklorna tradicija toliko uzdi e Atinu koja se borila protiv Atlantide (pod uslovom da je pri a zaista do la iz Egipta). Vreme kada Solon pose uje Egipat pripada tzv. Saiskom periodu egipatske istorije (663 - 525. godine pre n.e.) u kome je Egipat bio veoma podlo an gr kim uticajima i zavisio je od gr ke pla eni ke vojske. Stariji doga aji, kao to je invazija "naroda sa mora" (oko 1200. godine p.n.e.) na Egipat i borba Egip ana protiv Hiksa (oko 1580. godine p.n.e.) u kojoj su se, kako dokazuje Marinatos, borili i mikenski ratnici, utkani su u okvir pri e kao rezultat mutne svesti o gr kom u estvovanju u egipatskoj kasnoj istoriji. Svi ovi doga aji su isprepleteni uz mnoge fantasti ne i izmi ljene dodatke, tako da sva neslaganja sa Platonovim opisom Marinatos obja njava injenicom da nijedan mit "ne mo e biti prihva en zdravo za gotovo" i da u sebi nosi mnoga izobli enja i kontradikcije.
Atlantida kao arheolo ki problem

Sam mit o Atlantidi je od strane u enih ljudi i poznavalaca antike okarakterisan kao bajka, "plemenita la ", kao pri a koju je Platon izmislio da bi mogao na prigodan na in da izlo i svoja filozofska stanovi ta. Mi ljenje da je Platon naprosto izmislio celu pri u je veoma iroko

rasprostranjeno u u enim krugovima. Profesor Marinatos je svojim radom o Atlantidi ponudio obja njenje koje nije dovelo u pitanje osnovni hronolo ki i kulturni okvir dana nje arheologije, tako to je Platonov mit uklopio u arheolo ki i istorijski potvr ene i zabele ene doga aje. Po Marinatosu, Platon nije izmislio pri u u potpunosti, ali ni Atlantida kao zaseban i stvarni entitet nikada nije postojala, tako da se Marinatosovo mi ljenje ne razlikuje u su tini od stava koji mnogi prihvataju, a to je da Atlantida, kakvu je Platon opisao, nikada nije postojala. Potrebno je izdvojiti klju ne momente u Platonovom tekstu, koji nauci postavljaju jedno ili vi e me usobno zavisnih pitanja, gde odgovor na jedno mora implicirati i koherentan sistem odgovora na druga pitanja. Jedan od prvih i osnovnih problema vezanih za Platonovu pri u jeste pitanje hronologije. Solonu su egipatski sve tenici rekli da su se doga aji vezani za Atlantidu i njenu propast odvijali pre devet hiljada godina, to zna i oko 9600 godina pre nove ere. S obzirom na stepen razvijenosti civilizacije Atlantide, kako ju je Platon opisao, ova injenica obeshrabruje svakog ko je iole upoznat sa praistorijom i istorijom ove anstva. Naime, pomenuto vreme predstavlja prelaz iz paleolita u mezolit. Drugim re ima, ljudi jo uvek nisu upoznali ni zemljoradnju ni sedentarni na in ivota, a po eci gradova i civilizacije su hiljadama godinama udaljeni. Postojanje takvog grada u desetom milenijumu pre nove ere se nikako ne mo e uklopiti ni u jedan okvir praistorije koji je do sada arheologija uspela da rekonstrui e. Nigde u svetu nema materijalnih tragova koji bi svedo ili o dru tvu koje je ovladalo slo enom urbanom arhitekturom, zemljoradnjom, moreplovstvom ili obradom metala u desetom milenijumu p.n.e. Ipak, pretpostavimo da je Atlantida zaista postojala i da je njeno dru tvo posedovalo znanja o zemljoradnji (zanemarimo za sada arhitekturu, obradu metala i umetni ke domete). Nastanak zemljoradnje smatramo za osnovni preduslov ka daljem razvijanju kulture u smeru izgradnje gradova, stvaranja dr ave i razvijanja tehnologije. Prirodno se name e pitanje: za to bi na Atlantidi do lo do tog dostignu a mnogo pre nego u ostalim delovima sveta? Ovo pitanje zadire u samu su tinu problema koji za arheologiju i humanisti ke nauke predstavlja jednu od najte ih prepreka u prou avanju oveka, a to je obja njavanje kulturne promene (pod kulturom ovde podrazumevamo sveukupnost ljudske delatnosti). Nauka je ponudila neka re enja za proces neolitizacije kao i modele za nastanak prvih dr ava. Koji model primeniti na slu aj za koji nismo sigurni ni da je postojao? Koje god teorijsko stanovi te o kulturnoj promeni, neolitizaciji ili nastanku dr ava da zastupamo, jedno je sigurno - ostrvo Atlantida je moralo postojati kao realan fizi ki entitet sme ten u prostoru da bi se na njemu odigrao bilo koji od gore navedenih procesa.

"Freska toreadora", oko 1500. p.n.e, Krit. Drugo pitanje glasi: da li je u Atlantiku postojalo ve e ostrvo koje je potonulo u desetom milenijumu p.n.e? Na ovo pitanje ne mo e da odgovori arheolog, ve geolog, a geolozi se ogromnom ve inom sla u da ne postoje dokazi da se u Atlantiku takav proces odigrao. Jedan od argumenata koji se navode u korist teorije da je cela pri a plod Platonove ma te, jeste da ne postoje verzije legende o Atlantidi koje su starije od Platona. Platon izve tava da je pri a o Atlantidi zapisana na stubovima hrama u Saisu. Ovo je za arheologa svakako najdramati nija tvrdnja i ukoliko je ta na, onda postoji materijalni, arheolo ki dokaz da Platon nije izmislio pri u ( to naravno ne dokazuje da je sama pri a istinita). Za arheologiju je veoma va no pitanje me ukulturnih uticaja i komunikacija. Ako na jednom velikom ostrvu imamo kulturu koja je superiornija u odnosu na ostatak sveta, da li je mogu e da nije bilo nikakve komunikacije izme u kulture Atlantide i ljudskih zajednica u Evropi? Da li bi takva kultura uop te imala potrebu da stupa u kontakt sa ljudima na "ni em nivou" razvoja? Istorija nas u i tome da je sasvim mogu e da jedna razvijenija kultura postoji paralelno sa manje razvijenom (misli se prvenstveno na tehnolo ki stupanj razvoja) i da izme u njih ne do e do kontakta. Me utim, postavlja se pitanje koje je delom i psiholo ke prirode (a zasniva se na pretpostavci da Platon nije izmislio celu pri u ve da je zaista postojalo neko predanje koje je doprlo do njega): za to bi ljudi, uop te, zapamtili Atlantidu? Da li je u pitanju bila zaista neka vrhunska kultura na koju je sa uvano se anje posle propasti ostrva, ili je sam in nestanka Atlantide delovao na ljude da je zapamte kao izgubljeni raj, ak i da su na njoj iveli ljudi na istom stupnju kao i svuda u svetu? Tu je Marinatos kategori an i to je jedan od najja ih argumenata protiv onih koji veruju da je Atlantida postojala. On smatra da nije mogu e da se jedan doga aj koji se odigrao pre 9000 godina zadr i u kolektivnom se anju, jer najstarija ovekova se anja na specifi ne doga aje ne prelaze 4000 godina p.n.e. (na primer, mit o Potopu). Marinatos smatra da je bez pisma apsolutno nemogu e sa uvati informacije kroz tako duga ak vremenski period. Sada je jasno za to se Atlantida ne mo e tek tako "prona i" kao to je liman prona ao Troju. Nauka nije uspela da potvrdi postojanje Atlantide, nijedna hipoteza nije na la svoju materijalnu

potvrdu niti mo e adekvatno da odgovori na sva pitanja, ali najve a gre ka koju neko mo e da napravi kada se radi o nauci, oveku i pro losti jeste da bilo ta otpi e kao apsolutno nemogu e ili neta no. Ovo je istorija nau nih otkri a mnogo puta potvrdila. ak i ukoliko se nedvosmisleno poka e da je Atlantida plod fikcije, da njeno postojanje nikako nije bilo mogu e ni pod kojim uslovima (mada do takve apsolutne tvrdnje prakti no nije mogu e do i), ostaje zadatak da se objasni nastanak ovog mita i njegov smisao, to je ni ta manje uzbudljivo. Marko Por i student II godine arheologije Beograd

Preporu ena literatura:


y y y y y y y y

Donnelly, I. 1973. Atlantis: The Antedeluvian World New York: Rudolph Steiner Publications. Foset, P.H. 1991. Tragom Atlantide: Ekspedicija Foset. Beograd: Dosije. Marinatos, S. 1971. Some words about the legend of Atlantis. Athens. Muk, O. 1980. Tajna Atlantide. Beograd: Jugoslavija. Platon 1981. Timaj. Beograd: Mladost. Platon 1983. Meneksen, Fileb, Kritija. Beograd: BIGZ. Spens, L. 2000. Istorija Atlantide. Beograd: No limit books. Velard, D . 1987. Atlantida i drugi izgubljeni svetovi. Novi Sad: Knji evna zajednica Novog Sada.

Preporu ene Web stranice:


y y y y y

http://www.imh.ru/proj1_e.htm http://www.andrewcollins.net/page/secretloc/factfile.htm http://www.lanzarote-guide.com/gui-eng/myths.htm http://www.powernet.net/~ripley/page2G.html http://www.atlan.org

Srpskoslovenski jezik - su tastveno (vaspostavljanje i op ti saveti)

Mislim da je te ko pretpostaviti da bi itaoci ovoga teksta ta no odgovorili na pitanje u, na primer, televizijskom kvizu: ''Iz kojeg jezika poti u sve re i u naslovu, izuzimaju i termin srpskoslovenski jezik?'' To i nije te ko zamisliti u sredini u kojoj ogromna ve ina ne zna odgovor ni na pitanje kada su Srbi postali pismeni, i sli na. Pa... da krenemo redom... (Uzgred, ta an odgovor na prvo pitanje nalazi se u poslednjem poglavlju teksta.)

Od staroslovenskog ka srpskoslovenskom

Mukotrpan posao solunske bra e irila i Metodija na stvaranju prvog slovenskog knji evnog jezika, a samim tim i njihovog prvog pisma, finalizovan je odlaskom ovih prosve enih Grka u misiju irenja hri anstva me u moravskim Slovenima. Odgovorna du nost poverena je bila iskusnim misionarima koji su, istovremeno, poznavali i govor Slovena iz okoline Soluna. Pri prevo enju neminovan je bio i prodor gr ke leksike za pojmove koje Sloveni nisu imali, kao i slo enijih gr kih sintaksi kih konstrukcija. Prevo enje bogoslu benih knjiga ve je bilo zavr eno u Vizantiji, a misija je na severozapadu po ela 863. godine, te se ona uzima kao godina po etka slovenske pismenosti.

Mapa balkanskog poluostrva od IX do XII veka. Nema pouzdanih i direktnih dokaza za odgovor na pitanje kada je pismenost stigla i me u Srbe. Posredne informacije ukazuju nam da je verovatno u pitanju bio period izme u 867. i 874. godine, najkasnije do 886, dakle nedugo posle moravske misije. Prvi knji evni jezik koji su Srbi koristili bio je, dakle, staroslovenski (skra enica: stsl.) zajedni ki knji evni jezik za sve Slovene u periodu od IX do XI veka. Ovu, danas nezamislivu, sveobuhvatnost posedovao je zahvaljuju i injenici da se u pomenutim vekovima osamostaljeni slovenski jezici jo uvek nisu bili isuvi e udaljili od jezika iz kojeg su se razvili, tj. praslovenskog. Drugim re ima, me usobna razumljivost govornika razli itih slovenskih jezika bila je tada neuporedivo ve a no danas. Jasno je, dodajmo, da su stsl. jezik ipak najbolje razumeli Ju ni Sloveni, iji je dijalekat poslu io za bazu knji evnog jezika. Stsl. jezik bio je isklju ivo

jezik pisane komunikacije, bogoslu benog karaktera, kojim niko nije govorio (mada su se tekstovi crkvenih knjiga glasno itali i pojali), ali koji se niti gramati ki niti leksi ki nije isuvi e razlikovao od tada njih narodnih govora srpskih.

Staroslovenski tekst sa tokavskog podru ja Temni ki natpis (X-XI vek). Najzna ajniji spomenik ovoga jezika sa srpskih tokavskih prostora svakako je Marijino jevan elje, napisano najkasnije po etkom XI veka, to va i i za Temni ki natpis. Ve u ovim staroslovenskim spomenicima po inje da se prepoznaju i pojedine glasovne crte srpskog narodnog jezika, tj. lokalnih tokavskih govora. Iako je stsl. jezik bio kanonizovan jezik koji se nije smeo menjati, ipak su vremenom u njega po ele da prodiru osobine bliskog, srpskog narodnog jezika, to se tuma i nesvesnim uticajem tzv. unutra njeg diktata prepisiva a (tj. izgovaranja re i ''u sebi'') pri prepisanju rukopisa. Umorni ili zaneseni prepisiva tako je stsl. re slnce zapisao kako je i izgovarao: slunce, to nalazimo u najstarijim srpskim rukopisima. Vremenom je rastao broj re i zapisanih u formi iz srpskih dijalekata, te je sasvim adekvatan opis Pavla Ivi a da je srpskoslovenski zapravo stsl. jezik izgovoren na tokavskom podru ju. Sinonimni termin za srpskoslovenski jezik, srpska redakcija (tj. izmena) stsl. jezika, tako e je sasvim adekvatan. Proces posrbljavanja (srbizacije) stsl. jezika najvi e je zahvatio glasovni (fonetski) sistem, ali se menjala i morfolo ka struktura njegova. Dodu e, nisu sve glasovne crte prodirale u knji evni jezik: tako su u njemu o uvane npr. grupe t i d, koje su u narodnim govorima od doseljavanja na Balkan imale ekvivalente u glasovima i (stsl. sve ta, gra danin : srpski sve a, gra anin). Nastanak srpske redakcije ipak ne treba tuma iti isklju ivo kao plod nesvesnog i nekontrolisanog, tj. prakti no kao plod gre aka prepisiva a. Brojne posrbice gr kih re i, tj.

dosledne prevedenice (kalkovi) u ssl. tekstovima (zvezdoslovac, samovidac, narododr anije, zemljemerenije, blagoli ije, bogopostavljen, mladouman i dr.) ogledalo su te nje srpske crkve da knji evni (= bogoslu beni) jezik bude to razumljiviji pastvi. Procesi izmena, tj. posrbljavanja stsl. jezika svakako su bili ubrzani i olak ani prodorom ssl. jezika u knji evna dela, originalna i prevedena i druge tekstove svetovne sadr ine.
Od glagoljice ka irilici

Stsl. spomenici potvr uju upotrebu dva pisma - starijeg, glagoljice, i mla eg, irilice, i ova slika va i i za srpske teritorije. Pomenuto Marijino (Bogorodi ino) jevan elje pisano je glagoljicom, a pomenuti Temni ki natpis - irilicom. Neprakti no dvojstvo pisama vremenom je ukinuto. Funkcionalnija irilica potisnula je i kod Srba glagoljicu, ije potvrde nalazimo u Gri kovi evom i Mihanovi evom odlomku. Tako je nacionalno pismo kod Srba od davnina postala irilica. Istoriju zasebne irilice me u porodicom genetski povezanih pisama, srpske irilice, mo emo pratiti od uvo enja specifi nog slova koje se nazivalo erv (i imalo glasovnu vrednost , ponekad i ), to se dogodilo u XII veku. Model, tj. ideja o potrebi za ovim slovom preuzeta je iz glagoljice, ali je ovo slovo u srpskoj irilici imalo sasvim poseban grafi ki identitet.
Od zetsko-humskog do resavskog pravopisa

Ssl. jezik je tokom svoga dugog ivota, od sa uvanih tekstova iz XII veka pa do tridesetih godina XVIII veka kada se ugasio, malo izmenio svoju gramati ku i leksi ku strukturu. Zapravo je gramati ka struktura ustaljena ve po etkom XIII veka, dok se posle ovog perioda ssl. vokabular menjao prakti no samo prodorom pozajmljenica. U suprotnosti sa stabilno u jezi ke strukture stoje mnoge izmene pisma ( irilice) i pravopisa u ssl. periodu. Sama irilica je modifikovana na razli itim teritorijama do te mere da su pojedini tendenciozni tuma i poku ali lansirati ideju o posebnom pismu, bosan ici, mada je nesumnjivo da je u pitanju samo varijanta srpskog irili nog pisma. Razli ite srpske dr ave u periodu XII i XIII veka pridr avale su se i razli itih pravopisnih pravila za pisanje pojedinih spornih glasova i grupa, to je problem nasle en jo iz stsl. perioda, pa je na prostorima Zete, Huma i Bosanske banovine funkcionisao zetskohumski, a na ra kim teritorijama istoimeni, ra ki pravopis. Ovi pravopisi, kao i pozniji resavski, u literaturi se nazivaju jo i pravopisnim kolama.

Biser srpske srednjovekovne kulture Mirosljavljevo jevan elje (XII vek).

Zetsko-humski pravopis bio je oslonjen na glagoljicu, arhai an po svojim re enjima, to je izazvalo njegovo ga enje u XIII veku. Vitalnijim se pokazao ra ki pravopis, baziran na irili koj tradiciji. Njegov nastanak vezuje se za ime Svetog Save, a primenjivan je u dr avi Nemanji a sve do XV veka, prolaze i pritom kroz razli ite faze. U XV veku javlja se resavski

pravopis, konzervativan po svojim na elima, internacionalan po svome duhu, prvi nagove taj (kasnije turskom najezdom brutalno prekinutog) humanizma i renesanse u Srbiji. Kasnije je, sve do XVIII veka, funkcionisao jedan me oviti, ra ko-resavski pravopis.
Od Zete i Huma do srpsko-makedonske jezi ke granice

Mesto i vreme nastanka ssl. jezika problemi su koji su izazvali dosta razli itih mi ljenja i polemika u srbistici. Aleksandar Beli , kao i njegov prethodnik - Stojan Novakovi , smatrao je da je srpska redakcija stsl. jezika nastala na humsko-trebinjsko-zetskoj teritoriji. Ovom mi ljenju najve eg srpskog lingviste prve polovine XX veka suprotstavila se Irena Grickat, iznose i hipotezu da je srpska redakcija stvorena na ju nim, grani nim srpsko-makedonskim terenima, severno od linije Tetovo - Skoplje - Kratovo. Teritorijalno izme u ovih krajnosti (krajnjeg zapada i krajnjeg istoka) nastanak srpske redakcije smestio je Petar or i - u Ras, dok se Biljana Jovanovi , Pavle Ivi i or e Trifunovi uglavnom sla u sa mi ljenjem Irene Grickat. Sli na razmimoila enja prouzrokovalo je i vremensko odre enje nastanka ssl. jezika. Najstarijom srpsku redakciju smatra I. Grickat, iznose i da je ona pribli na ''vr njakinja'' stsl. jezika, tj. njegove ohridske i preslavske kole. S. Novakovi smatra da je nastala u prvoj polovini XI veka, . Trifunovi sredinom XI veka, A. Beli oko kraja XI veka, P. or i - od XI do XII veka, u du em procesu.
Od Gligorija dijaka do Venclovi a

Iako je ssl. jezik nastao u XI veku, njegovi najraniji sa uvani spomenici poti u tek sa kraja XII veka. Najstariji datirani rukopisi su Potpisi velikog upana Stefana Nemanje i kneza Miroslava (27. septembar 1186) i Potpis kneza Miroslava (17. jun 1190), dok su nedatirani Miroslavljevo jevan elje (kraj XII veka), Hilandarska povelja Stefana Nemanje (1198/9) i Vukanovo jevan elje (oko 1200). Najstariji sa uvani natpisi su: Miroslavljev, Blagajski, Grdov, Povaljski, Kulinov i drugi (v. knjigu Brankice igoje). Poznatija od ostalih spomenika svakako su najstarija jevan elja. Naj uveniji srpski srednjovekovni rukopis, Miroslavljevo jevan elje, pisala su dva pisara: glavni nije ostavio traga o svome imenu, mada su ga stariji tuma i rukopisa nazivali Varsameleon, pogre no tuma e i poslednju ispisanu re u rukopisu. U pitanju nije bilo vlastito ime, ve gr ki naziv jednog od materijala kori enog pri izradi rukopisa - balzamovog ulja. Drugi pisar, koji je u dva kratka zapisa na marginama rukopisa ostavio svedo anstvo o svome imenu i eljama, be e ''gre ni'' Gligorije (Grigorije) dijak.

Vukanovo jevan elje prepisao je starac Simeon sa jo sedmoricom pisara. Jedino je za ovaj drevni rukopis nazna eno i mesto nastanka rukopisa: ''u pe i u grade Rase''. Pitanje koje se dugo postavljalo jeste da li se re pe (ili Pe ) odnosi na (mikro)toponim ili na narodni oblik za re pe ina (knji evno, tj. srpskoslovensko pe t). . Trifunovi , prihvataju i kompromisno re enje (''mo da je apelativ 'pe ' vremenom zbog svoje sadr ine postao mikrotoponim ..., kako ga, ini nam se, i upotrebljava starac Simeon), pri odgonetanju lokacije u pomo priziva mi ljenja arheologa: ''Gde je ta Pe u gradu Rasu? Poslednje nekolike decenije u toku su arheolo ki radovi u nekada njoj oblasti Rase. Otkopavanja i istra ivanja usredsredila su se od 1972. godine na kompleks spomenik udaljen oko jedanaest kilometara zapadno od Novog Pazara. Spomenici su sme teni kraj u a Sebe evske reke u Ra ku, gde su se nekada spajali va ni putevi. Na vrhu brega Gradine, iznad u a Sebe evske "U pe i u grade rase" reke, nalaze se sada konzervirani ostaci nekada njeg starog Vukanovo jevan elje (XII utvr enog grada. Ispod grada, u potkopini stenovitih litica, vek). o uvali su se tragovi pe inskog manastira. Kraj re nih obala le e ostaci Trgovi ta, srednjovekovnog naselja iz predturskog perioda.'' Nakon izno enja sve ih arheolo kih podataka, iz 1998. godine, . Trifunovi zaklju uje: ''Nerazdvojnost ova dva toponima (Rasa i Pe i) mora da nazna uje i pravac arheolo kih istra ivanja. prema tome, koliko Pe (pe ) treba tra iti prema gradu Rasu, toliko i grad Ras treba odre ivati prema Pe i (pe i). Dosada nja arheolo ka istra ivanja u oblasti Rase, ini nam se, pokazala su - da utvr eni grad na vrhu brega gradine mo e biti Ras, a da u 'Orlovoj pe ini' treba videti Pe (pe ).'' Sem pomenutih jevan elja i ostalih najstarijih rukopisa i natpisa iz XII veka, ssl. jezikom napisana je i itava srpska srednjovekovna knji evnost, po ev od Stefana Nemanje, Svetoga Save i Stefana Prvoven anog, preko Teodosija, Domentijana, Konstantina Filozofa (Kostene kog) i mnogih drugih dobro znanih iz kolske lektire, pa sve do pisaca iz prvih decenija XVIII veka - uvenih Ra ana, Kiprijana, Jeroteja i Gavrila Stefanovi a Venclovi a.
Od jevan elja do romana

Srpskoslovenski jezik u po etku se javljao isklju ivo kao jezik crkve, tj. bogoslu benih knjiga, ali je vremenom po eo da se koristi i u originalnoj i prevedenoj knji evnosti - pobo nim pri ama, moralnim poukama, molitvama, propovedima, itijima, pa ak i u prevedenim srednjovekovnim poluistorijskim i vite kim romanima (npr. o Aleksandru Velikom, Trojanskom ratu, Varlaamu i Joasafu). Mo emo ga na i i u prevedenim zakonicima ili delima uslovno re eno nau nog karaktera (Fisiolog). Njime su pisani i tekstovi memorijalne namene, tj. nadgrobni i ktitorski natpisi, kao i zapisi na marginama rukopisa. Tako je ssl. jezik postao jezik u enosti i kulture u punom smislu tih re i.

Od XI do XXI veka

Srpskoslovenski jezik jako je dugo vr io funkciju knji evnog jezika kod Srba, od XI do tridesetih godina XVIII veka, kada ga je smenio ruskoslovenski jezik, tj. ruska redakcija stsl. jezika. Sve to vreme u srpskom dru tvu, pa i kasnije sve do Vukove reforme sredinom XIX veka, postojala je diglosija, funkcionalni rascep u jeziku pri kome se jedan oblik toga jezika koristio za tzv. vi e funkcije (knji evnost, administracija, pravo, kolstvo i sl.) a drugi oblik istoga jezika za ni e (svakodnevna, neformalna komunikacija). Potrebno je naglasiti da su razlike izme u srpskih dijalekata i ssl. jezika omogu avale Srbima razumljivost drugog, iji je glasovni sistem bio prilago en sredini, dok su veoma sli ni bili i morfolo ki i leksi ki sistemi ovih oblika srpskog jezika. Razlike su se ticale uglavnom u ene (apstraktne) leksike i slo enih sintaksi kih konstrukcija nekarakteristi nih za narodni jezik. Sociolingvisti ki gledano, ssl. jezik se u svim slovenskim zemljama, pa i u srpskim, u to vreme i nije smatrao posebnim jezikom, ve samo vi im stilom maternjeg. Potpuno je razumljivo da su u takvoj situaciji i osobine narodnog jezika prodirale u knji evni, o emu je ve govoreno, ali i da su osobine knji evnog jezika, koji su Srbi svakodnevno slu ali u crkvi, prodirale u narodne govore, odoma iv i se pritom u njima. Tako su mnoge ssl. re i do dana dana njeg ostale u srpskim dijalektima, odakle su Vukovom reformom knji evnog jezika prodrle i u savremeni srpski knji evni (standardni) jezik. Iako se borio protiv slavenizama, tj. protiv re i i oblika iz srpske i ruske redakcije stsl. jezika, u novom knji evnom jeziku, Vuku nisu smetale one koje su ve vekovima bile ustaljene u isto nohercegova kom dijalektu. Tako danas u knji evnom jeziku koristimo re i vazduh, vaistinu, vaskrs, Vaskresenije, vaskrsnuti, vaspitati, vaspostaviti, vapiti, prevashodan, sablazan, sabor, sabrat, savest, savet, saglasje, sagre iti, sazdati, samrt, samrtan, zave tati, mo ti, op ti, op tina, osve tati, sve tenik, sve teni, su tastven, su ti, su tina i druge (primeri preuzeti od Aleksandra Mladenovi a), neke i ne ose aju i niti kao arhai ne niti kao crkvenoslovenske (npr. vazduh, op ti, savest, savet, su tina...). Nadam se da, vaspostavljaju i mesto i vreme nastanka srpskoslovenskog jezika i prate i njegovo itije, o njemu rekoh su tastveno. Aleksandar Milanovi Filolo ki fakultet Beograd

Preporu ena literatura:


y y y y y y

Beli , A. 1999. Istorija srpskog jezika: studije, rasprave, kritike. Beograd. Grickat, I. 1975. Studije iz istorije srpskohrvatskog jezika. Beograd. or i , P. 1990. Istorija srpske irilice (3. izdanje). Beograd. Ivi , P. 1998. Pregled istorije srpskog jezika. Sremski Karlovci - Novi Sad. Trifunovi , . 2001. Ka po ecima srpske pismenosti. Beograd: Otkrovenje. igoja, B. 1995. Najstariji srpski irilski natpisi (2. izdanje). Beograd.

Pagani na moru

Istorija ranog srednjeg veka srpskih plemena nije dovoljno poznata, pogotovo vreme njihovog doseljavanja na Balkan, formiranja dr ave i pokr tavanja. Epoha kada je na zapadu stvarano carstvo Karla Velikog, kada su Vikinzi plovili severnim morima, a Sloveni stvarali svoje prve dr ave na Balkanu i Alpima, u Rusiji, obalama Baltika i Moravskoj, u doma oj istoriografiji prekrivena je maglom zaborava i nedostatka podataka. Ba ovakvu sudbinu do iveli su i Neretljani, pleme pomoraca i gusara koji su zahvaljuju i svom temperamentu i geografskom polo aju me u prvim na im sunarodnicima iza li iz ti ine srednjeg veka. Pleme Neretljana ivelo je na obali Jadrana, na uskom pojasu od u a Neretve u Jadran na istoku do Splita na zapadu. Ovu teritoriju, duga ku oko 75 i iroku 10-20 km, oni su naselili, kako bele e ranosrednjevekovni hroni ari, u ono vreme kada su i ostali Srbi sa severa do li na teritoriju anti ke provincije Dalmacije, u prvoj polovini VII veka. Ubrzo zatim, osvojili su i velika srednjejadranska ostrva: Bra , Hvar, Kor ulu i Mljet. U svom naletu slovenski moreplovci su poku ali da nasele ak i susednu, italijansku obalu. O slovenskom napadu na beneventanski grad Sipont u zalivu poluostrva Monte Gargano, sa uvan je podatak iz 642. godine, a ve ina nau nika ovaj poku aj invazije vezuje upravo za Neretljane. Svoje ime duguju reci Neretvi, iji su naziv preuzeli od romanizovanih starosedelaca koje su tu zatekli (lat. Narenta). Obi aj da pleme dobije ime po reci ije obale naseljava poznat je kod Slovena: na primer, Vislani u Poljskoj, Strumi ani u Gr koj, Moravci u e koj, Bu ani po reci Bug u zapadnoj Ukrajini, a kod Srba oblast, a kasnije i dr ava Bosna - po istoimenoj reci iji naziv je tako e predslovenskog porekla. Osim ovog, Neretljani su nosili i imena Marjani (Primorci) i Pagani, a njihova zemlja zvala se Paganija, Meranija i Krajina. Ovaj poslednji naziv je i naj e i u doma im izvorima jer su Neretljani naseljavali krajnji severozapad onog dela dalmatinske obale koga su kasnije kontrolisali Srbi, isto kao to se oblast na jugoistoku, blizu reke Bojane na granici sa Vizantijom, tako e zvao Krajina.

Teritorijalna podela balkanskog poluostrva sredinom X veka (po opisu Konstantina Porfirogenita).
Narod sa ostrva Neretve

Prve istorijske podatke o Neretljanima zabele ile su drevne mleta ke hronike, iz prve polovine IX veka. Oko 829. godine "poslanik Slovena sa ostrva Neretve" prido ao je u Veneciju da sa du dom sklopi mir i da se pokrsti. Razloge ove posete hroni ar ne navodi, ali oni postaju jasniji iz doga aja koji slede. Nedugo zatim, Neretljani kr e primirje i plja kaju mleta ke trgovce dok su se ovi vra ali iz ju ne Italije. Novi du d, Petar Tradenik, poveo je 839. godine flotu na dalmatinske Slovene koji su gusarili po Jadranu. Tada je ugovorio mir sa hrvatskim knezom Mislavom i neretljanskim knezom Dru akom (Drosaico, Marianorum judice). I dok se hrvatski gusari jedno vreme ne pominju na Jadranu, du d je primoran da ve slede e, 840. godine, vodi novi pohod protiv Neretljana u kome je izgubio vi e od stotinu ljudi, a "on se vratio bez slavlja". U Veneciji je 846. godine zabele en jedan u nizu napada Slovena, za koga ve ina istra iva a smatra da su ga izveli upravo - Neretljani.
Gusari na vidiku!

Iako su naseljavali relativno malu oblast, Neretljani su posedovali jednu od najja ih flota na Jadranu! Na severoistoku sused im je bila druga, mnogo ve a srpska kne evina, Zahumlje, a na severozapadu su se grani ili sa Hrvatima. Granicu su naj e e delili i sa Splitom, koji je u ranom srednjem veku bio vizantijski grad. Najstariji opis ove kne evine dao je vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit polovinom X veka, u svom poznatom delu De administrando

imperio (o upravljanju carevinom). Car ih naziva Pagani i Neretljani (Arentani), a njihovu zemlju Paganija. "Pagani se zovu to ne primi e krst u ono vreme kad su se svi Srbi pokrstili". On navodi i tri upe u Paganiji - Rastoku, Mokro i Dalen, etiri grada - Mokro, Vrulja, Ostrog i Slavineca, kao i ostrva Kor ulu (na kome ima i grad), Mljet, Hvar i Bra . Osim to navodi da se upa Dalen ne nalazi na obali, car-pisac ne daje podatke o polo aju ovih lokaliteta. Za sada je jedino sigurna ubikacija grada Mokro, sredi ta istoimene upe, koji se nalazio kod dana nje Makarske. Omi , koji se kasnije pominje kao najve e naselje u oblasti, ovde se ne navodi, to zna i da polovinom X veka, kao i u vi e navrata kasnije, nije bio u okviru Paganije.

Srpski nadgrobni spomenik od kamena - mramor, okolina Makarske (XIII - XV vek). Osim plovidbom, Neretljani su se bavili i trgovinom, uzgajanjem maslina, smokava i vinove loze. Na obroncima Biokova i Mosora i na ostrvima gajili su stoku, a sigurno je da su obra ivali i zemlju. Na osnovu sa uvanih starijih toponima vidi se da je ova oblast u ranom srednjem veku obilovala umama i mo varama, a obradivog zemlji ta je bilo malo. To se poklapa i sa opisom prolaska krsta a kroz ove krajeve, krajem XI veka. Iz kasnijih srednjevekovnih izvora znamo i to da su se u ove oblasti uvozile itarice, a izvozilo se vino, usoljena riba, suvo vo e i dr. Ipak, najunosnija delatnost bila je gusarenje koje je stalno donosilo zna ajne prihode. Nije isklju eno da se plen delio ba onako kako se i danas deli ulov ribe na ovom delu Jadrana: pola plena pripada onom ko je organizovao lov i iji su brodovi (knez ili upan), a drugu polovinu dele ravnopravno svi u esnici, lanovi posada. Tip broda koji su koristili Neretljani zvao se sagena. To je duguljast, relativno plitak brod vitkog trupa i o trog pramca koji se odlikovao velikom brzinom (lat. sagitta - strela). Brod je imao jarbol, a posadu je inilo 40 vesla a, koji su ujedno bili i borci. Sli an tip broda bio je dobro poznat u Mediteranu, gradili su ga i drugi Sloveni, a bliski su im i vikin ki drakari, na kojima su skadinavski ratnici po eli e e da plja kaju zapadnu

Evropu upravo u ovo vreme, po etkom IX veka. Osim sagene, u upotrebi je bila i kondura, brod sli nog tipa, ali dosta manji, sa posadom od 20 ljudi, kao i manji tipovi brodova i barki.

Rekonstrukcija izgleda sagene, brzog ratnog broda sa posadom od 40 vesla a boraca na kome su plovili Neretljani (X vek). Dok su Vikinzi plja kali obale Britanije, Frana ke i arapske panije, u Sredozemlju su najve u opasnost predstavljali arabljanski gusari. Vizantijske flote tada su bile najmo nija pomorska sila na Mediteranu, ali je njena trgovina sa zapadnom Evropom bila ugro ena od kada su Arabljani 30-ih i 40-ih godina IX veka redom zauzeli bogate gradove Sicilije (Palermo, Mesina) i ju ne Italije (Brindizi, Tarent, Bari). U takvim okolnostima, pomorski put uz razu enu dalmatinsku obalu bio je najbezbedniji. Pored Venecije, preko koje se odvijao i najve i deo trgovine sa zapadom, Vizantija je dr ala i luke Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Zadar, Rab i Osor. Naravno, nije trebalo mnogo vremena da i oni postanu meta saracenskih gusara. Prvi njihov zalet dublje u Jadran desio se 841. godine, kada je flota od 36 brodova oplja kala i zapalila redom Osor, Ankonu (u papskoj dr avi), zatim Budvu, Rose, kotorski donji grad i svetomiholjsku Prevlaku u Boki Kotorskoj. U odsustvu ve ih vizantijskih snaga u Jadranu, venecijanska i dalmatinska flota su trpele ozbiljne poraze. Arapski napadi na Jadranu kulminirali su petnaestomese nom opsadom Dubrovnika, koja je otpo ela 866. godine. Dubrova ki poslanici koji su oti li da mole pomo od svog vladara, zatekli su na dvoru u Konstantinopolju novog cara, Vasilija I Makedonca (867-886). ele i da oja a vizantijsku politiku na zapadu, ovaj vladar je poslao stotinu ratnih brodova pod zapovedni tvom drungarija flote Nikite Orifa u pomo opsa enom gradu. Na samu pojavu carske flote u blizini gradske luke, Saraceni su povukli opsadu, a Nikita Orif je preduzeo kontraofanzivu protiv njih u ju noj Italiji. Tokom borbi oko Barija 869-871. godine, u hri anskom savezu sa 400 la a je i kralj Italije Ludvig II, ali i Srbi i Hrvati. Me u Srbima, koje su Dubrov ani kao vizantijske saveznike prevezli na svojim brodovima, pominju se Zahumljani, Travunjani i Konavljani, ali ne i Neretljani. Za to? Pa, oni su u to vreme zabavljeni drugim stvarima. Bave se izgleda onim to najbolje znaju da rade, te sredinom marta 870. godine njihov plen postaju papini poslanici, koji

su se upravo vra ali sa crkvenog sabora u Carigradu. To je bio razlog da Vasilije I po alje flotu koja upokorava dalmatinske Slovene. Pokr tavanje je bilo jedan od klju nih uslova mirovnog sporazuma. Papini poslanici su oslobo eni i stigli su u Rim krajem godine, gde su ubrzo sa ekali radosnu vest o osloba anju Barija 2. februara 871. godine.

Manji brod sa posadom od 8 do 10 ljudi otkriven ispred ulaza u ninsku luku (Hrvatska) - druga polovina XI veka. Gusarski napadi arapskih moreplovaca nisu zaobi li ni neretljanske obale, o emu svedo i njihovo plja kanje ostrva Bra a 872. godine. Me utim, Vasilije I je ubrzo proterao Arape iz Tarenta i svih ostalih kopnenih tvr ava, pa je tako zalaganjem vizantijske politike saracensko prisustvo u Italiji i na Jadranu bilo na zalasku. Sa druge strane, kada je carska flota napustila vode Jadrana, Pagani nisu dugo odolevali isku enjima, pa ih ponovo zati emo 887. godine u estokim sukobima sa Venecijom. Te godine du d Petar Kandijan do ao je sa 12 brodova u neretljanske vode i u luci Mokro uni tio pet brodova Neretljana. Me utim, u bici na kopnu Mle ani su do iveli poraz, a sam du d je bio i najve i gubitnik - izgubio je ivot...
U ime oca i sina i... svetoga plena

Po etkom X veka isto no od Srbije raste mo Bugarske. Kan Simeon (893-927) nastojao je da pokori svoje balkanske susede i stekne titulu cara. Zbog toga je vizantijski poslanik, dra ki protospatar Lav Rabduh oti ao u Srbiju gde se, na obalama Paganije sastao sa srpskim vladarem Petrom Gojnikovi em (892-917) radi saveza protiv zajedni kog neprijatelja. Ovaj sastanak bio je povod Simeonu da napadne srpske teritorije i, posle vi e vojnih pohoda, ali i unutra njih sukoba, kona no ih osvoji 924. godine. Samo tri godine kasnije, nakon njegove smrti, srpski knez aslav Klonimirovi (927 - sredina X veka) be i iz bugarskog zarobljeni tva i uz pomo Vizantije obnavlja zemlju u ranijim granicama. Opis srpskih zemalja za vreme njegove vladavine zabele io je car-pisac Konstantin VII Porfirogenit u svom delu, a u okviru njega se nalazi i pomenuti opis Paganije.

De avanja na istoku osetila su se i na zapadnim granicama srpskih kne evina. Pritisnuta od strane Bugarske, Vizantija je tra ila politi ki oslonac na zapadu, pa je dalmatinske episkopije prepustila jurisdikciji pape. Zbog toga se u Splitu, uz prisustvo papinih legata i dalmatinskih episkopa, odr avaju dva crkvena sabora 925. i 928. godine na kojima su redefinisana crkvena pitanja u ovoj vizantijskoj provinciji. Na prvom saboru odlu eno je da splitska episkopija bude podignuta na rang arhiepiskopije i postane crkvena metropola Dalmacije. Ovo se smatra najzna ajnijim doga ajem u istoriji grada Sv. Dujma, koji je od malog naselja u okviru zidina Dioklecijanove palate ubrzo izrastao u jedan od vode ih isto nojadranskih gradova. Na saboru je pokrenuta i borba protiv slu be na slovenskom jeziku i upotrebe glagoljice kojom se tada pisalo u na im zemljama. Saboru su prisustvovali i predstavnici hrvatskog kralja Tomislava i zahumskog kneza Mihajla Vi evi a, ali se me u srpskim velika ima ne pominju i predstavnici Paganije. O mleta ko-neretljanskim sukobima imamo vesti i za vreme aslava Klonimirovi a. Venecija alje 948. godine flotu od 33 la e protiv Neretljana i to u dva navrata, ali ipak ne uspeva da suzbije njihovu prevlast na Jadranu.

Dva bakarna lema (VI vek) prona ena uz ru evine bedema kasnoanti kog grada Narone koji je stradao tokom slovenskog naseljavanja doline Neretve. Povod za novi sukob bio je zarobljavanje etrdesetorice zadarskih gra ana od strane Neretljana. Budu i da je ovaj dalmatinski grad tada bio pod vla u Venecije, du d Petar II Orseolo preduzeo je vojni pohod i uz sna nu flotu, 1000. godine, isplovio iz luke na ostrvu Olivolo. Plove i uz istarsku obalu i Kvarner flota je stigla u Zadar. Formalno zastupaju i prava Vizantije iju je vlast Venecija jo uvek priznavala, du d je u Zadru primio poslanike dalmatinskih gradova koji su mu se pokorili, dok je hrvatske poslanike odbio. I dok je u gradu planirao napad na Hrvate, doznao je da se 40 neretljanskih prvaka vra a iz Apulije na brodovima natovarenim robom iz Italije. Zbog toga je poslao deset brodova koji su kod ostrva Lastovo iznenadili i zarobili Pagane i sproveli ih do Trogira, u koji je ubrzo uplovio i du d sa glavninom flote. Po imenu nepoznati neretljanski vladar sastao se li no sa du dom i, kako bele i mleta ki hroni ar, pristao na mir. Zarobljenici su oslobo eni, osim estorice Neretljana koji su zadr ani kao taoci. Ipak, pre povratka u Veneciju Petar II je, posle estoke borbe, zauzeo ostrva Kor ulu i Lastovo. Dve godine ranije, kroz ove krajeve pro ao je car Samuilo na svom pohodu do Zadra, a tom prilikom pokorio je i srpske zemlje. Kada je car Vasilije II uni tio makedonsku dr avu 1018. godine, Vizantija je obnovila vlast na Balkanu, ali se ovi doga aji nisu dugotrajnije odrazili na sudbinu Neretljana.

Crkva Sv. Petra u Priku kod Omi a (druga polovina XI veka), ispred koje se neretljanski vladar Slavac sudio oko 1090. godine sa hrvatskim tep ijom Ljubomirom. Istorijski izvori prve polovine XI veka ute o Neretljanima, da bi iz druge polovine ovog stole a do nas stigli i najstariji doma i izvori o ovom srpskom plemenu. Sve tenik Ivan, rodom Spli anin, 1050. godine je sastavio ispravu u kojoj svoju zadu binu, crkvu Sv. Silvestra na ostrvu Bi evu, jugozapadno od Visa, poklanja manastiru na ostrvu Tremiti. Kao to je to bio obi aj u srednjem veku, on to ini pred svojim advokatom, vladarem na ijoj zemlji se nalazi crkva, Berigojem, knezom Primoraca (judice Marianorum). Pored Berigoja, na ispravi su se potpisala i njegova tri upana, Radovan, Bodidrag i Sedrag i satnik Tihan. Iz ovog dokumenta saznajemo da je tada ostrvo Vis i jo udaljenije Bi evo bilo pod vla u Neretljana. Bogati spli anin Petar Crni sagradio je 1080. godine u Selu (dana nje Jesenice u Polji kom primorju, izme u Splita i Cetine), na neretljanskoj teritoriji najpre crkvu, a zatim i manastir Sv. Petra. Iz manastirskog kartulara saznajemo i podatke o tri neretljanska vladara. Jakov, knez Neretljana, u pratnji svojih vitezova i rizni ara Zavide, do ao je u Polji ko primorje da presudi u sporu oko kupovine manastirskog zemlji ta. Iz sli nog razloga pominje se ne to kasnije i Slavac, kralj Primoraca. On je oko 1090. g. ili ne to kasnije do ao na granicu svoje zemlje gde se u crkvi Sv. Petra u Priku kod Omi a sastao sa hrvatskim banom Petrom radi nekog spora koji je Slavac imao sa hrvatskim tep ijom Ljubomirom. Petar Crni je iskoristio prisustvo vladara na ijoj zemlji je podigao svoju zadu binu da presudi u nekom sporu, opet oko vlasni tva nad zemlji tem. Na alost, kartular nas ne obave tava o detaljima spora koji se vodio nedaleko od manastira, ispred crkve Sv. Petra u Priku, izme u Slavca i Ljubomira. Ipak, iz njega saznajemo da su Slavac i njegov brat i

prethodnik na prestolu Rusin, kao i ne to kasnije njegova po imenu nepoznata udovica, bili donatori manastira Sv. Petra u Selu.

Ostaci crkvice Sv. Petra u Selu (fotografija iz 1910. god., pre ru enja crkvice 1918. godine), koju je podigao splitski gra anin Petar Crni oko 1080. godine. Ovi podaci pokazuju da su Neretljani najkasnije u XI veku, ako ne i ranije, po eli da poma u crkvu i podizanje hramova u svojoj oblasti. Sigurno je da je na to uticala i neposredna blizina dalmatinske crkvene metropole, Splita. Iako je Dalmacija podpadala pod jurisdikciju Rima, posledice crkvenog raskola iz 1054. godine nisu se o tro odra avale na na em tlu. Kroz itav srednji vek verska tolerancija izme u pravoslavne i katoli ke crkve bila je podr avana od strane srpskih vladara. Sli no je bilo i u samom Splitu i drugim dalmatinskim episkopijama gde su se sve tenici (i oni najvi i) i dalje enili i nosili brade i dugu kosu, to je jo od ranije bio obi aj samo isto ne crkve. Crkvena slu ba u dalmatinskim episkopijama dr ala se na latinskom, gr kom i slovenskom jeziku. Ovakvo preplitanje uticaja iz Carigrada i Rima sli no je onom u susednoj ju noj Italiji, to se odslikava i u umetnosti tog doba. Crkva Sv. Petra u Priku (pred kojom se Slavac sudio sa Ljubomirom) podignuta je u drugoj polovini XI veka i predstavlja jednu od najstarijih o uvanih gra evina u oblasti Neretljana. Ona pokazuje preplitanje uticaja vizantijske i preromani ke arhitekture, kao i petnaestak drugih crkava istog tipa podignutih u ovo vreme na podru ju od Pelje ca do Boke Kotorske. Ova oblast tada je pripadala srednjevekovnoj Zeti, a gradnja tog tipa crkava vezuje se za versku delatnost prvog krunisanog srpskog kralja, Mihajla Zetskog (oko 1055-1082). Iz isprave Petra Crnog saznajemo i kako je on kupovao zemlji te i kmetove za svoju zadu binu u tri razli ite politi ke oblasti: u polji kom primorju i na Bra u, na teritoriji Neretljana, u Hrvatskoj (Solinsko polje) i u vizantijskom Splitu. Politi ke i etni ke granice izme u Srba i Hrvata u to vreme nisu bile o tro povu ene, a to se oslikava, kao i mnogo puta kasnije, kroz burna doga anja iz prve polovine X veka kada se deo srpskih izbeglica i plemstva sklonio u Hrvatsku. Podaci iz kartulara pokazuju i da se socijalna diferencijacija sporo odvijala u ovim kra kim predelima, a da je gustina naseljenosti bila relativno velika. Ljudi su dobrovoljno

preporu ivali sebe i lanove svojih porodica za kmetove svojim bogatim seniorima, ali ih to kasnije nije spre avalo da se sa njima (a i me usobno) sude oko vlasni tva nad zemlji tem. Neumorna elja za su enjem pre ivela je sve istorijske mene, a ova osobina na ih ljudi i danas nam nije strana.

Pojasna kop a (zapon) od zlata, humskog kneza Petra iz 1225. godine, rad splitskih zlatara.
Neretljanin te tu i, morstik ti sudi

Neretljanski vladari su sebe nazivali morstici ili sudije (judices), svoj narod Marjani ili Neretljani, a sastavlja i crkvenih isprava ih nazivaju i kraljevima. Ilustrativan je primer Berigojeve isprave iz 1050. godine u kojoj ga sve tenik Ivan, sastavlja isprave, naziva kraljem dok se Berigoj ispred svojih upana potpisuje: Ja Berigoj, svedok, sudija Marjana. Rusin sebe oslovljava: Ja Rusin koji sam i morstik. Titule plemstva iste su kao i u ostalim srpskim zemljama: upan, rizni ar, satnik, vitez.

Na isto noj obali Jadrana, opadanje Vizantije uspe no je iskoristio zetski knez Stefan Vojislav da se osamostali, a njegov sin, Mihajlo, krunisan je za kralja 1077. g. Godinu dana ranije, krunu iz Rima primio je i hrvatski kralj Zvonimir. Mihajlov sin i naslednik, kralj Bodin (1082-1101) ujedinio je Zetu, Travuniju, Zahumlje, Bosnu i Ra ku, gde je postavio svoje upane. Nema pouzdanih podataka da su tada i Neretljani priznavali njegovu vlast, ali okolnost da njihovi vladari nose skromne titule morstika i sudija mogla bi da ukazuje na to. Istorijski izvori prve polovine XII veka ute o Neretljanima, a izgleda da su upravo u ovo vreme osamostaljeni humski knezovi uspeli da pripoje svojoj teritoriji Paganiju. Sa druge strane, Venecija je izme u 1135. i 1145. godine uz pristanak Vizantije osvojila Hvar i Bra . lan ra ke vladarske dinastije, Desa, pre nego to je i sam kratkotrajno bio veliki upan Ra ke, vladao je u primorskim oblastima i tada je, 1151. godine na Mljetu podigao benediktinski manastir Sv. Marije. Od XII veka u istorijskim izvorima vi e se ne pominje Paganija, Meranija ili neretljanska oblast kao politi ki samostalna celina, a ova imena ustupaju mesto nazivu Krajina. U me uvremenu, najve i rival Neretljana na Jadranu, Venecija, izrasla je u trgova ku i vojnu imperiju.
Um za morem - smrt za vratom...

Sa teritorije Paganije ne postoji nijedno arheolo ki istra eno ranosrednjevekovno naselje ili nekropola. Ono malo slu ajnih nalaza ine nekoliko primeraka oru ja i nau nica sa tri jagode iz Makarske, Hvara i Bra a, ije fotografije (na alost) nisu objavljene. Na podru ju izme u Vrh gvozdenog Cetine i Neretve nije bilo romanskih gradova, vizantijskih luka, kao to je koplja slu ajno na en to bio slu aj u ostalim delovima Dalmacije, to je Neretljanima omogu ilo da slobodno razvijaju svoju plovidbu i mornaricu. Arheolo ki kod sela e evi a, na zapadu neretljanske nalazi iz ru evina anti ke metropole Narone, nedaleko od u a Neretve, teritorije (prva pokazuju da ovaj grad nije pre iveo napade Slovena u prvoj polovini VII polovina IX veka). veka. Njegovi stanovnici nisu uspeli da osnuju ni novo naselje nedaleko od starog, kao to je to po lo za rukom iteljima anti kog Epidaurusa - da osnuju Dubrovnik (ili Salone - Split). Preostali romanski starosedeoci su, pre nego to su se stopili sa Srbima, svoju tradiciju brodogradnje preneli Neretljanima, koji su je spojili sa op teslovenskim znanjem o plovidbi koje su doneli sa sobom. U novoj postojbini generacije pomoraca na obali Jadrana, gde se prepli u mirisi mora i mediteranskog rastinja, odrastale su gledaju i kako luka o ivi svaki put kada brodovi, posle duge plovidbe, mirno pristaju uz dokove. Neko je o ekivao i strepeo za svog najdra eg ili se jedino interesovao za uspeh pohoda, a neko je nestrpljivo is ekivao pri e o dalekim predelima koji su se krili iza horizonta morske pu ine.

Srebrne nau nice, bronzani lan i (IX - X vek), gvozdeno koplje i ma (po etak IX veka) sa lokaliteta Mogorjelo kod apljine na Neretvi, nekoliko kilometara severno od granice Neretljana, u Zahumlju. Oblast Krajine pripadala je srpskim kraljevima sve do vremena Stefana De anskog. Nakon nemira u zemlji koji su nastali posle smrti njegovog oca, Uro a II Milutina (1321), Krajina se na la u okviru bosanske dr ave, odnosno Hercegovine, sve do dolaska Turaka. Titula srpskih vladara u srednjem veku, izme u ostalih, sadr avala je i Pomorske zemlje u koje je spadala Krajina, a istu titulu nosio je i Tvrtko I Kotromanji , od 1377. godine kralj Srbije i Bosne. Svoj vrhunac pleme Neretljana je dostiglo u ranom srednjem veku, ali od vremena kada imamo vi e istorijskih podataka, ono je izgubilo svoju politi ku samostalnost, zbog ega je njihova sudbina najve im delom ostala istorijski nepoznata. ive i kao kraji nici, na samoj granici Istoka i Zapada, oni su tra ili svoj put na kome su se razli iti uticaji stalno preplitali. Pleme pomoraca koji su sebe nazivali Marjani nije uspelo da stvori osobena kulturna obele ja koja e kroz burne istorijske epohe sti i i do nas, ve su se stopili sa ve im ju noslovenskim plemenima. Ono to ipak zasigurno znamo o njihovoj prirodi i to su uspeli da nam prenesu, to su specifi an pogled na ekonomiju i svakako, ljubav prema moru... Marko Aleksi arheolog Beograd

Preporu ena literatura:

y y y y y y y y

Grupa autora, 1981. Istorija srpskog naroda, knjiga I (ur. S. irkovi ). Beograd: Srpska knji evna zadruga. Grupa autora, 1959. Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, tom II. Beograd: SANU. Foreti , V. 1940. Otok Kor ula u srednjem vijeku do g. 1420., Djela JAZU. 36, Zagreb. Jire ek, K. i Radonji , J. 1952. Istorija Srba (knj. I). Beograd: Nau na knjiga. Klaji , N. 1971. Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku. Zagreb. Mi i , S. 1996. Humska zemlja u srednjem veku, Beograd: Filozofski fakultet. Novak, G. 1924. Hvar. Beograd. Novak, V. i Skok, P. 1952. Supetarski kartular. Djela JAZU 43, Zagreb.

Tuarezi, Berberi... Maziri

Na a pri a po inje u severnoj Africi, u irokom prostranstvu od Nila na istoku pa sve do planina Atlas u Maroku. Na tom prostoru nalazi se i najve a pustinja u svetu - Velika Pustinja, kako je zovu starosedeoci - svima znana Sahara. Na surovom i nepreglednom pesku, za mnoge nepristupa nom, hiljadama godina unazad ivi narod poznat kao Plavi Ljudi - Tuarezi. Ovo je pri a o njima.

Karta ve ih mazirskih gradova u severnoj Africi. Tuarezi su zapravo skupina plemena, a ne narod u modernom evropskom smislu te re i. Oni su poznati i kao Berberi, ali berberska nacija, kao politi ka ili etni ka institucija, ne postoji. To je naziv koga su Arapi, prilikom prodora u severnu Afriku, nadenuli svim plemenima ra trkanim po irokim prostranstvima Sahare. Jo stari Grci su sve one narode koji nisu govorili gr ki jezik i nisu delili gr ke kulturne vrednosti, nazivali varvarima. Po to su nasledili termin od Grka (barbaroi), Arapi su ga prilagodili svom izgovoru, te je i nastao izraz Berberin, koji ozna ava varvarina, stranca.

Pustinjski ratnici. Me utim, ukoliko upitate Berberina ta je on, odgovori e vam da je Mazir. Pod ovim imenom Berberi se javljaju jo u anti kim spisima, naj e e kod Egip ana, koji su napisali da: "...ljudi zapadno od Nila, nazivaju sami sebe Mazirima". Re Mazir zna i slobodan ovek, a prakti no i naziv Tuareg ozna ava to isto, jer poti e od enske imenice tamazigt - zemlja, velika majka, sloboda, ivot... Ime Tuarezi se prvobitno odnosilo samo na jedno pleme sa severa Afrike, no kasnije je ovaj naziv odoma en i kao sinonim za sve Mazire.
O istoriji i jeziku Mazira

Najstariji istorijski pomeni Mazira poti u iz V veka stare ere. Kada su Persijanci osvajali Egipat, poslali su izvidnicu ka zapadu i susreli su se sa nekim pustinjskim narodom koji je sebe nazivao Libijci. I Herodot pri a o njima, ali ih pominje kao pleme Libo, odnosno pleme sa kojim su se Grci, prilikom pomorskih ekspedicija, susreli na obalama severne Afrike. On navodi da sva pustinjska plemena pripadaju "jednom narodu" i da ih vezuju isti obi aji, verovanja, jezik, na in ivota... Ovaj uveni istori ar pominje i pleme Germante, danas poznate kao nosioce severnoafri ke praistorijske kulture D erma (D arma). Mazire, tako e, spominje i uveni gr ki putopisac i geograf Pausanija. Mazirski jezik pripada semitsko-hamitskoj grupi jezika i dosta je sli an starom egipatskom jeziku. Zanimljivo je re i da u jeziku Mazira prakti no sve enske imenice po inju i Izgled Mazira u praistoriji. zavr avaju se na slovo T, dok mu ke po pravilu po inju na slovo A. Srednji rod ne postoji. Mnoge re i su preuzete iz gr kog i latinskog, pa na primer fortuna na latinskom je ta frtunt na mazirskom. Alfabet je sastavljen od 38 slova. Glavni simbol Mazira je slovni znak mazirskog pisma, nalik na irili no slovo . Ovaj znak pre svega

simboli e slobodnog oveka (ljudska predstava sa rukama okrenutim ka nebu), pa tek onda predstavlja i slovni znak. Po to su Maziri iveli po plemenima i nikada nisu stvorili svoju dr avu, njihovo pismo je nastalo docnije, te originalnih pisanih izvora od njih samih nemamo. U stvari, oni veoma dugo nisu prihvatali va nost pisma, pa ga nisu ni razvijali. Prona eno je relativno malo tekstova pisanih mazirskim pismom, a sadr aj ovih tekstova odnosi se ve inom na kultove i uspomene na va ne doga aje ili ljude. Najstariji trag je zapis na steni vezan za predstavu mazirske boginje Tanit i poti e iz vremena oko 4.000 godine stare ere. Iz ovakvih natpisa, simbola, za Mazirski znak vreme Feni ana razvilo se pismo Mazira. koji simboli e slobodnog Maziri pi u sa leva na desno, ili odozgo na dole, a zanimljivo je da, kada su oveka. Arapi osvojili severnu Afriku, neka plemena preuzimaju arapsko pismo, ali nastavljaju da pi u sa leva na desno.
iveti i umreti u pustinji

Kao autohtoni narod Velike Pustinje, Maziri su, prema uverljivim arheolo kim nalazima, tokom mla e praistorije kao prirodna stani ta koristili pe ine, to potvr uju brojni crte i na stenama, ra trkani od Atlasa u Maroku, pa do planina Tibesti u adu. Ovi petroglifi su i dragoceni izvor za posredno upoznavanje na ina ivota ovih nomadskih plemena. Zanimljivo je da je na tim crte ima ponegde prikazana i karakteristi na vrsta atora, tipi na za ova plemena. Ba ovakav ator opisuju Herodot i nekoliko rimskih pisaca, kada Izgled pe i za pe enje hleba, raznih jela i kerami kih posuda. govore o Berberima. Sastoji od lake drvene konstrukcije i ko a koje su na nju stavljane, a mogao se za nekoliko minuta rasklopiti i natovariti na konja, kada su menjali mesto logora. Iako se i u rimskim izvorima vidi da su Maziri iveli nomadskim ivotom, va no je naglasiti da bi se u posebnim situacijama i trajnije sku ili, tj. iveli u velikim gradovima Sahare. Ovo su zaista bile prave pustinjske metropole, a gra evine u njima bile su gra ene od kamena i gline.

Najpoznatiji gradovi iz vremena po ev od drugog milenijuma stare ere jesu Tuat, Ouargla, Kabayl i Terhazza u Al iru; Tamanrasset u Nigeru, zatim Ghat i Ghdames u Libiji, Marakesh i Agadir u Maroku, kao i nadaleko uveni grad Timbuktu, na reci Niger. Iako se na prvi pogled prostor na kome su ovi gradovi ra trkani ini previ e velikim, svi oni imaju jedinstvenu arhitekturu, bez obzira da li se nalaze u pustinji, planini, ili na moru, reci... Potvrdu ove, tada iroko rasprostranjene kulture, nalazimo i u materijalnim, odnosno, etnolo kim, antropolo kim i arheolo kim nalazima. Tipi na ku a mazirskih gradova zanimljivo je arhitektonski re ena: skoro itava polovina ku e bila je ispod zemlje, a razlog za to le i u pustinjskoj klimi - temperaturama koje u toku samo jednog dana i no i variraju u rasponu od 0 do 50 oC!

Mazirski grad u saharskoj oazi - na ku i se vide rogovi boga Amona.

Svakodnevno obla enje i izgled severnoafri kih nomada su prepoznatljivi. Ode a je pravljena naj e e od ko e. uvene tradicionalne frizure su kombinovane sa paunovim perjem. Svako pleme imalo je i svoju osobenu tetova u, koja je naj e e vezivana za boginju Tanit.

Ogledalo kori eno u ulaznim hodnicima ku a.

Ku a je vi e elijska gra evina pravougaone osnove i ravnih krovova, a na spoljnim uglovima ukra ena je ivotinjskim rogovima, simbolima boga Amona i boginje Tanit. Imala je nekoliko prostorija: najpre se ulazilo u mali hodnik iz kojeg se moglo do i do 2 ili 3 prostorije u prizemlju (zapravo - podzemlju), ili se moglo popeti uz stepenice na sprat, gde su se obi no nalazili kuhinja i kupatilo. Posebna zanimljivost jeste ta, da ku e nisu imale vrata, te je svako mogao u i kada je hteo. Da bi se ipak videlo ko dolazi u goste, u hodniku su visila mala, ukra ena ogledala, koja su gledala na ulaz. Iznutra je farbana razli itim bojama crvenom, utom, plavom i zelenom. Prema ukorenjenoj simbolici Mazira, crvena boja predstavlja ivot i krv, uta - pustinju, plava nebo, dok je zelena tek kasnije u la u upotrebu i nema posebnu simboliku. Pored porodi nih stambenih ku a poznate su i znatno ve e zgrade, od nekoliko spratova. One su svakako bile gra evine u javnoj upotrebi, to svedo i i o sna nim za ecima urbanizacije.

Narodna no nja i nakit ostali su nepromenjeni hiljadama godina. Maziri su se od najstarijih vremena sahranjivali skeletno, a jedina razlika je u polo aju tela. Po pravilu su otkrivani ostaci pokojnika sahranjenih u zgr enom polo aju. Me utim, pojedini stariji mu karci sahranjivani i u sede em polo aju, te za ove li nosti arheolozi pretpostavljaju da su bile plemenske vo e. Nekropole su se skoro uvek nalazile u podno ju velikih brda, odnosno na isturenim ta akama pustinje. U sredi tu nekropole je sahranjivan poglavar, dok su oko njega bili podanici. Grobne jame su ovalnog ili kru nog oblika, ali ne iz nekog posebnog kultnog ili religioznog imperativa, ve iz prakti nog razloga injenice da se u pe anoj podlozi ne mo e iskopati bilo ta to nije ovog oblika. U mazirskim grobovima pronala en je veliki broj priloga: kerami kih posuda, modela ruke, u iju i o iju od keramike. Ove simboli ne predstave se vezuju za boginju Tanit. Tako e, standardni prilog ini i li ni nakit pokojnika. U grob nikada nisu polagana oru ja i oru a, jer se verovalo da na drugom svetu pokojnik ide na su enje kod Boga i da mu takve, upotrebne stvari, tamo ne trebaju.

Tipi an na in ukra avanja unutra njosti ku a.

U severnoj Africi prona en je i veliki broj mumifikovanih pokojnika. Mazirske mumije nemaju puno sli nosti sa uvenim staroegipatskim. Da se podsetimo, u slo enom procesu mumifikacije kod drevnih Egip ana najpre su posebnim postupkom va eni pokojnikovi unutra nji organi i mozak, a zatim je utroba punjena miri ljavim smolama i travama, a kona no se telo zamotavalo i u zavoje. Berberi bi pokojnika stavili u d ak, a izuzetno mala koli ina vlage i visoka temperatura inili su svoje i prirodno mumificirali telo.

Privreda, trgovina i politi ka istorija

Od najranijeg perioda razvoja svoje kulture pa sve do danas, Maziri se prvenstveno bave sto arstvom. Uzgajano je nekoliko vrsta gove eta, zatim koze, dok ovaca gotovo uop te nije bilo, jer nisu mogle da podnesu surovu pustinjsku klimu. Kada Herodot govori o ovom narodu, spominje i njihova goveda sa tako velikim rogovima "da nisu mogla da pasu normalno, ve su i la unazad dok se hrane". Konji su prido li sa istoka, od Hetita, dok je kamila odoma ena tek od po etka nove ere (nju su Rimljani preneli sa Srednjeg Istoka).

Slikarstvo na stenama u severnoj Africi datira jo od daleke praistorije. Na ovoj slici, vidimo dva gove eta, jedno u profilu, dok se ispod uo ava glava drugog, sa karakteristi no velikim rogovima, kakve pominje Herodot u svojoj Istoriji. Poljoprivreda je bila retko zastupljena, to je razumljivo kada se pogledaju klimatske prilike. Jedino je po oazama bilo mogu e gajenje urmine palme. Tek kasnije, od rimskog vremena, uz mediteranske obale na severu kultivisane su i maslina i vinova loza.

Od drugih privrednih grana, trgovina je bila na prvom mestu. Mazirska plemena su bila posrednici izme u subsaharske Arfike i mediteranskih kultura, kojima su nudili ko u, nojeva jaja i perje, divlje ivotinje, zlato i srebro, slonova u, poludrago i drago kamenje, pa ak i crno stanovni tvo - robove. Posebnu vrstu trgovine mazirska plemena su razvila sa starim egipatskim carstvom, gde je izvo en zeleno-plavi kamen sa planina Tibesti, a kojeg drevni Egip ani esto pominju u svojim spisima. Trgova ki putevi postoje jo za vreme Grka i Rimljana, ali pravi procvat trgovine po inje od IX veka nove ere. U to vreme, razvija se i jedan od naj uvenijih trgova kih centara Afrike Timbuktu, grad na srednjem toku reke Niger. Timbuktu je bio polis u pravom smislu te re i, to jest, imao je samostalnu politi ku, vojnu i versku vlast. Nalazio se izme u afri kih zlatnih rudnika i pustinjskih mazirskih plemena, odnosno, bio je pravi trgova ki centar izme u severa i juga. U XIV veku, ak 75% svetskog zlata pro lo je kroz ovaj grad na putu za Evropu i Aziju! Njegovo stanovni tvo bilo je veoma raznoliko - Berberi, Arapi, kao i neka subsaharska crnoputa plemena.

Trgova ki putevi u kulturnom prostoru Mazira bili su od jo od davnina veoma dobro organizovani, pa tako Herodot ka e da se "posle 3 dana hoda (oko 150 km - prim. autora), uvek nailazi na neku trgova ku stanicu, ili pustinjski grad".

Srednjovekovni crte koji simbolizuje bogatstvo grada Timbuktua i njegovih vladara. Brada vladara karakteristi na je za severnu Afriku - ikonografiju starog Egipta i pustinjske petroglife crte e na stenama.

Plemena Tuarega (Mazira) nikada nisu imala sopstvenu eksploataciju metala, pa su u velikoj meri zavisila od uvoza. Tako, gvo e i bakar su uvozili od Grka, Rimljana, Feni ana i iz ju nijih delova Afrike. Pa opet, poznata su bila mazirska oru ja, a najvi e, do 2 metra dugi ma evi. Naj e e su pravljeni luk i strela, kao i koplje, a od defanzivne opreme posedovali su mali okrugli ko ni tit. U upotrebi su bila i borna kola na dva to ka sa upregnutim konjima, kakva su koristili Egip ani i jo neki azijski narodi. Jedan crte dvokolica sa upregnutim konjem sa visoravni Tassili datira jo iz I milenijuma stare ere.

Berberi nikada nisu ratovali izme u sebe, a okupljali su se, ukoliko se vodio rat protiv stranih osvaja kih vojski. Tako je o enk 921. godine stare ere ujedinio severnoafri ka pustinjska plemena, osvojio Egipat i osnovao 22. egipatsku dinastiju (taj period je u egiptologiji poznat kao "vladavina 9 libijskih kraljeva"). To je bila prva i jedina dr ava u kojoj je vladao neki Mazir. Naime, ova plemena se nikada nisu ujedinila u jednu dr avu, pod jednim vo om. Oni su i u istorijskim izvorima poznati kao slobodni ljudi, ali ne u smislu nacionalne samostalosti, ve po tome da su slobodni u politi kom smislu i da ive u jednostavnoj plemenskoj organizaciji irom Sahare. Nekoga bi mogla da zbuni injenica da se za Berbere vezuje egzistencija uvene anti ke severnoafri ke imperije Kartagine. Me utim, valja ista i da je Kartagina bila najpre dr ava Feni ana, sa vrlo malim procentom mazirskog stanovni tva. Crte mazirskog ratnika iz V veka stare ere.
Od Amona do islama

Izvorna vrhovna bo anstva Mazira bili su bog Amon i boginja Tanit. Amona su kao bo anstvo preuzeli i stari Egip ani, ali su mu dodali naziv Ra. Ikonografski, izvorni Amon je po pravilu predstavljan kao ovek koji je preko lica uvek nosio masku. Na glavi je imao ovnujske rogove i bio je obu en od pasa na dole. Za boga Amona znao je i Aleksandar Veliki, a to je vrlo zanimljivo, u ikonografiji ovog vladara, ovnujski rogovi javljaju se tek od njegove posete hramu boga Amona u pustinji zapadno od Nila. Re Amon poti e od mazirske re i amaen, to zna i voda, odnosno izvor ivota svih, ali posebno pustinjskih naroda. Rogovi Amonovi, iako ovnujski, povezuju se sa jednom vrstom pustinjskog jarca, koji uvek mogu da otkriju u planini sakrivene izvore vode. Boginja Tanit je velika boginja-majka i ona se predstavlja kao debela ena koja sedi na prestolu i ima perje na glavi. U po etku je ova boginja predstavljana na crte ima, pomo u simbola ruke, uha ili oka, a tek su joj Feni ani podarili antropomorfni oblik i poistovetili je sa svojim vrhovnim enskim bo anstvom - Anatom. Ipak, zna ajna koncepcijska Boginja Tanit. razlika u poimanju ovog bo anstva je o igledna. U svetili tu Anate u feni anskom gradu Salambu, prona eno je nekoliko hiljada urni sa pepelom spaljenih novoro en adi (!), to veoma upe atljivo svedo i o surovim obredima i prino enju ljudskih rtava kod Feni ana. Za razliku od njih, Maziri nikada nisu prinosili krvne rtve bogovima.

Kod Mazira, ivot i smrt su mnogostruko pro eti. Na svakom groblju, postoji barem jedan grob neke vrste "sveca", odnosno duhovnika. Herodot, pored boga Amona i boginje Tanit, pominje i verovanje u mazirske duhovne vo e. Kada bi neki lan zajednice bio u nevolji ili nedoumici, odlazio bi na grob duhovnika i na posebno pripremljenom mestu iznad groba ostajao celu no i ekao da mu se svetac javi u snu. Do dana njih dana se zadr ao ovaj obi aj - svaki grad ima svog sveca koga slavi odre enog dana u godini. Njegovo svetili te izgleda kao mazirska ku a, etvorougaonog je oblika, ima kupolu i etiri roga na krajevima. Sa uvane legende o svetim ljudima su mnogobrojne i sve poti u iz jedinstvene pri e ili mita. Duhovnici su postajali priznati po tome to su dobro znali i pa ljivo prenosilili zajedni ku istoriju i legende svoga kraja. Tradicija svetih ljudi u plemenu preno ena je sa kolena na koleno, a samim tim preno ene su i legende, doga aji, mitovi... Sveci su imali Ruka je jedan od simbola poziciju duhovnog vo e, a pored ostalog, bili su i u poziciji boginje Tanit. savetnika svog plemena, ali i drugih koji bi to zatra ili od njega. Tokom ivota duhovnik se isticao i time to je sudio i re avao razli ite sporove izme u lanova plemena, a strpljivo je i prenosio je svoje znanje ostalim lanovima zajednice. Svetac je u io ljude starim obi ajima koje treba po tovati prilikom va nih doga aja i dru tvenih obreda. Poznato je da su ovi ljudi iveli jednostavnim ivotom i da nisu imali materijalna bogatstva.

Ratni ka igra vezana za posebnu svetkovinu. Tradicija berberskih svetaca ostala je sa uvana vekovima, bez obzira koja je vera bila prihva ena od strane mazirskog stanovni tva. Tako je poznato i da su hramovi bili iscrtani predstavama svetaca, da se prilikom ulaska u hram celiva sve ev grob i pali se za njegovu du u kerami ka uljana lampa. Upadljiva je sli nost ovih obreda sa hri anskim obi ajima. U vreme vladavine Vizantijskog carstva Maziri su prihvatili hri ansku religiju, no, ne mo emo sa sigurno u utvrditi da li je ovo relikt hri anskih tradicija. Bilo kako bilo, i nakon primanja islama, kult lokalnih svetaca ostao je prisutan isto kao i ranije.

Zanimljivo je pomenuti i neobi ne crte e na stenama, od kojih najstariji poti u iz vremena pre 8.000 godina, posebno oni na planini Hagar u Al iru. Neki su uklesani u stenu, a neki naslikani prirodnim bojama. Ove druge, lako je skinuti, ali se crte i sutra pojavljuju ponovo, jo ja ih i jasnijih boja. Ta pojava zadugo je predmet folklornih legendi u kojima je fenomen pripisivan mo ima svetaca, iji duhovi tite petroglife. Maziri pri aju da su njihovi preci svojom krvlju ostavili poruke za naslednike i da se zbog toga uvek vra aju. Po njima, u pitanju je pustinja, koja uva samu sebe. Moderna nauka je sa svoje strane ponudila obja njenje ove pojave. Boja ovih natpisa je spravljana od biljnih sokova, krvi i nojevih jaja, i ona duboko prodire u stene, gde zadr ava svoj sastav. Po to se ova boje otre, ona se ne vidi golim okom, ali je sakrivena unutar "pora" ovih stena. Kada padne no i vla nost vazduha se pove a, boja reaguje na tu vlagu i na udesan na in se ponovo pojavljuje iz kamena, ovaj put jo jasnije i koloritnije. Ovaj crte u steni najverovatnije predstavlja kultno mesto boginje Sunca.
Berbersko Danas i Sutra

Mazirsko stanovni tvo, plemena Berbera (tj. Tuarega) i dalje ivi ra trkano na irokom prostoru severne Afrike i Velike pustinje. Politi ki rascepkani u okviru nekoliko modernih dr ava (Maroko, Al ir, Tunis i Libija), uz potpuno prihva enu islamsku religiju, nalaze se u procepu izme u op teg procesa modernizacije i tehnolo kog razvoja s jedne, i konzervatizma svoje tradicije i drevnog na ina ivota, s druge strane. Berberi su izuzetno prilagodljivi. Mo da su ba za ovakvu snagu i vitalnost upravo zaslu ni ve no surovi uslovi ivljenja u pustinji. Primera radi, za vreme vladavine Vizantijskog carstva, mnogi Maziri su prihvatili hri ansku religiju, to potvr uje i veliki broj ostataka Hristovih hramova diljem Velike pustinje. Ali, od prodora Arapa u VII veku nove ere, Berberi su se postepeno islamizovali, te je to danas op teprihva ena religija.

Mazirsko stanovni tvo ivi i dalje u severnoj Africi. Ove slike poti u iz

jednog naselja u planinama Maroka. Maziri uvaju svoju kulturu, polunomadski na in ivota i osobeni jezik. Danas, mazirski jezik je u upotrebi paralelno sa arapskim jedino u Maroku i Al iru, gde ivi i najve i broj dana nje berberske populacije. Plavi Ljudi, hrabri i zanimljivi, zadugo e biti za titni znak Velike pustinje - Sahare. Inir Tifaut antropolog London

Preporu ena literatura:


y y y y y y y

McBurney, C. B. M. 1960. The Stone Age of Nothern Africa. London. Gamps, G. 1941. Monuments et rites funeraires protohitoriques (Aux origines de la Berberie). Paris. Kees, H. 1961. Ancient Egipt. London. Breasted, H. 1962. Ancient Records of Egypt. Chicago. Diodorus Siculus, Volumes I - XII (Translated by Russel M. Geer). Loeb Classical Library, Harvard University Press. Herodotus, History (Translated by A. D. Godley). Loeb Classical Library, No 120, Harvard University Press. Strabo, Geography (Translated by H.L. Jones). Loeb Classical Library, No 49, Harvard University Press.

Preporu ene Web stranice: http://tuaregs.free.fr/ http://www.bradshawfoundation.com/giraffe/tuaregs.html http://www.tuaregs.net/

Matrix ili Jevan elje za XXI vek ili povratak u matericu ili...

Film je snimljen 1999. godine i traje 135 minuta. Scenario su napisali i re irali ga bra a Endi i Lari Vahovski (Andy & Larry Wachowski). Igraju Kianu Rivs (Keanu Reeves) kao Tomas A. Anderson/Neo, Lorens Fi burn (Laurence Fishburne) kao Morfeus, Keri-En Mos (Carrie-Anne Moss) kao Triniti, D o Pantoliano (Joe Pantoliano) kao Sajfer/mr Reagan i drugi. Producent je D oel Silver (Joel Silver), za Warner Bros.

Nije pro lo mnogo vremena od kada je film Matriks bio hit sezone. U toku su pripreme za snimanje drugog i tre eg dela, koji se o ekuju 2003. i 2004. godine. Ali, da li je punjenje bioskopskih blagajni jedina njegova svrha i jedina posledica? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje potrebno je pristupiti analizi sadr aja filma, potra iti njegove idejne izvore, utvrditi njihov me usobni odnos i, mo da, prona i neku skrivenu poruku. Glavni alat kojim se mo e prou iti sadr aj ovog filma predstavlja i jedan od modernih metoda istorijske nauke. Naime, mogu e je vrlo pouzdano utvrditi kakav je idejni podtekst dela, ako se itav film, tekst scenarija, plakati i fotografije pojedinih scena tretiraju kao istorijski izvori. To zna i da ih treba podvr i kritici, klasirati tako dobijene podatke i ukrstiti ih sa injenicama van samog dela, a koje su relevantne za njegovo tuma enje i nalaze se u intervjuima sa autorima i glumcima, kritikama filmova, diskusijama na Internetu i esejima pisanim povodom ovog filma. Namera ovog lanka, me utim, nije da bude uputstvo za pronala enje skrivenog blaga, ve samo da poka e da ono mo e da postoji. Ko bude smatrao da ga ima, mora e sam da ga tra i. Sve to na e - njegovo je. Neki filmski kriti ari su Matrix prikazivali i opisivali pre svega kao kung-fu film, a potom i/ili kao SF (nau no-fantasti ni), akcioni, avanturisti ki, ili prosto kao film-strip. Dobro, neka je i "strip" (bra a Vahovski su se pre filma bavila pisanjem scenarija za stripove), ali o emu? To pitanje se pokazalo kao prete ko za ve inu filmad ija kojima je bilo ponu eno da ga finansiraju. Lari Vahovski je kasnije pri ao: "Niko nije razumeo scenario. U Holivudu se nikome nije svideo. Smatrali su da je previ e gust, i bili vrlo zbunjeni zbog toga." Kada se pogleda film jasno je da je tu gustinu

dalo obilje istorijskih injenica, imena i pojava, kao i religijskih i filozofskih citata i aluzija, koje su scenaristi pa ljivo probrali i servirali publici. Dakle, da bi se film razumeo, treba u i u trag intelektualnim uticajima koje su autori pretrpeli.
"Ovde je ne to pogre no..."

Mogu e je u ovoj pri i prepoznati neke literarne (i filmske) kli ee (ili matrice), koji su prikriveni i me usobno spleteni. Najizra eniji je glavni motiv Jevan elja, odnosno ideja o spasenju ove anstva. U filmu se pojavio Izabrani, koji treba da povede ostale u borbu protiv Zla. Brojni su i ponekad vrlo o igledni detalji kojima autori pokazuju svoj osnovni uzor, a ovo se najvi e uo ava u izboru imena glavnih likova filma i njihovim me usobnim odnosima. Mo da nije preterano pomisliti da ovaj film nudi jednu modernizovanu, sa etu i oveku visoke tehnologije prilago enu verziju Biblije, odnosno njenog jezgra - Jevan elja. Ovde treba imati u vidu da su bra a Vahovski, na pitanje o njihovim verskim ube enjima, odgovorili da ne pripadaju ni jednoj verskoj hijerarhiji ( ime su, mo da, izbegli da daju odgovor). Tema odraza u ogledalu je tako e vrlo va na u filmu i svoje uzore ima u literaturi. Prvi asocijacija sigurno je uvena Alisa u zemlji uda Luisa Kerola, na koju se u filmu aludira najpre porukom Tomasu Andersonu da "sledi belog zeca" (na ramenu jedne devojke), a Morfeus ga kasnije pita "da li je spreman da vidi koliko je duboka ze ja rupa"; druga bi mogla biti ciklus knjiga na temu arobnjak iz Oza (koje su nakon originalog, L. Frank Bauma, imale i druge autore). Motiv prolaska kroz ogledalo je vrlo va an za razumevanje filma i nala enje ostalih referenci. On ukazuje na filozofska dela, poput Platonove Dr ave, gde svet koga ljudi vide i smatraju ga za stvarni u stvari predstavlja odraz ili senku drugog, zaista realnog sveta za ije postojanje ni ne znaju. Zanimljivo je tako e i da glavni lik u filmu krije svoje diskete u knjizi Simulakra i simulakrumi ana Bodrijara. Simulakrum je kopija koja zauzima mesto originala i mogao bi biti inspiracija za kreiranje Matriksa. Osim toga, Morfeus u filmu citira Bodrijarove re i iz ove knjige ("ovo je pustinja realnosti"), ime su autori hteli da skrenu pa nju i na ovog filozofa. U poglavlju svoje knjige O nihilizmu Bodrijar raspravlja o terorizmu, a posada Nabukodonosora i nije ni ta drugo nego grupa terorista koja nastoji da razori postoje i sistem. Pri a Roberta Luisa Stivensona Dr. D ekil i mr. Hajd bi mogla biti tako e jedan izvor inspiracije. Dve li nosti u jednom telu postoje i u filmu - mr. Anderson, danju pla ljivi slu benik kompanije Metacortex (dakle deo sistema Matriks), a no u haker Neo koji pravi i prodaje ilegalne kompjuterske programe. Prelazak iz jedne li nosti u drugu nije posledica hemijske smese koju junak ispija da bi postao mr. Hajd, ve , ne to o emu mu govori Morfeus: "Ti si tokom celog svog ivota mogao da oseti da je u svetu ne to pogre no. Ti ne zna ali ono je tu, kao cepljika u tvojoj svesti, koja te goni u ludilo." ta je to,

Da nije promenio svoj ivot, inovnik Tomas Anderson bi mo da i poludeo. Ovo bi, tako e, mogla biti i aluzija na ekspirovog Hamleta, koji ose a da "ima ne to trulo u dr avi Danskoj", a nemo da na to uti e ga izlu uje. Naravno, osim pobrojanih, kao izvor ideja su mogle biti kori ene i razne druge knjige, a naro ito romani poput Zamjatinovog Mi, u kome se vodi bitka izme u ljudi i ma ina, zatim Hakslijevog Vrlog novog sveta, u kome se deca uzgajaju na planta ama (kao i u Matriksu), Orvelove 1984, u kojoj postoji Veliki Brat (a koji se u Matriksu pominje kada i fa izam i Novi svetski poredak, svakako ne slucajno), itd...
Strip u filmu i film u stripu

Osvrnimo se malo i na crtane filmove i stripove. Bra a Vahovski mnogo vole japanske crtane filmove (tzv. anime), kao to su Ghost in the Shell, Ninja Scroll & Akira, a posebno izdvajaju strip crta a Geof Darrow-a i njegovog junaka de aka-robota Rustija (Rusty the Boy Robot and the Big Guy). Na in na koji su u tim crta ima postavljeni vreme i prostor u scenama borbe je ono to reditelji Matriksa nastoje da ugrade i u svoje filmove. Naravno, tu je i nezaobilazni i ve klasi ni Supermen, kome je posve en zadnji kadar filma, u kome Neo pole e iznad grada poput svog popularnog prethodnika.

Igranih filmova koji su uticali na bra u Vahovski veoma je mnogo. Najpre nau no-fantasti ni: Ratovi Zvezda (Star Wars, George Lucas), Planeta majmuna (The Planet of The Apes, Franklin J. Schaffner), Blade Runner (Ridley Scott), Terminator i Aliens (James Cameron). Od autora hongkon kih akcionih, njih dvojca naro ito cene filmove u kojima igra D eki en, npr. Pijani majstor (Drunken Master) - oba dela, kao i filmove reditelja John Woo-a, a na tom tragu je i film Velika gu va u kineskoj etvrti (Big Trouble in Little China, John Carpenter). Uop te uzev, njih zanima prvenstveno ameri ka i dalekoisto na B produkcija, te nastoje da i njihovi filmovi budu ra eni na taj na in. Holivudski milje slabo poznaju, a holivudske filmove i ne cene naro ito. Bra a Vahovski dolaze iz sasvim druge sredine - ikaga, u kome su ro eni i

gde se dobro ose aju, a vernost svom gradu iskazali su kroz nazive ulica u filmu, koji su zasnovani na nazivima stvarnih mesta u ikagu. Uostalom, imenima ovi autori posve uju posebnu pa nju.
Tajna igra imena

Najpre, ta zna i Matriks? Ta re je bogata zna enjima na koja upu uju moderni re nici:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. davalac oblika; materica; me u elijska supstanca; elije koje mogu da stvore druge elije; kalup; tamparska mustra; etvrtasti niz znakova izme u dve zagrade; indikator rasprskavanja projektila itd.

U filmu Matriks je prikazan kao san, koji ve ina ljudi smatra za realnost. Svrha tog sna je da ljude dr i u pokornosti, pa se mora zaklju iti da je Matriks, u stvari, vrsta zatvora. I to ne bilo kakav zatvor, ve najmasovniji koji je ikada zami ljen, u koji se odlazi bez neke krivice i bez posebnog postupka. To je grandiozni koncentracioni logor, koji slu i za eksploataciju ljudske energije. Thomas A. Anderson (Neo) - glavni lik. Tomas je u po etku biblijski Neverni Toma; Srednje slovo u imenu (A) je prvo slovo svih fonetskih sistema, asocira na alfu, po etak sveta (Bog je Alfa i Omega); Anderson je kovanica od gr ke re i "andros", to zna i ovek i nastavka "son", to zna i sin, ili Sin ove iji, jedan od izraza koji upu uju na Isusa Hrista. Anderson tako e asocira na Andersonvil, grad u Americi gde se nalazio najstra niji koncentracioni logor za ratne zarobljenike tokom ameri kog gra anskog rata (1861-1865). S druge strane, Neo je latinski prefiks uz mnoge re i i zna i novo, a u filmu igra spasioca ove anstva. Ime Neo sadr i se u prezimenu aNdErsOn. Anagram od NEO na engleskom jeziku glasi ONE (jedan), ali i EON, beskrajno dug vremenski period, ve nost. Morpheus - kapetan piratskog broda u filmu. Ina e, to je ime helenskog boga snivanja, jednog od hiljadu sinova Hipnosa, boga sna. Mitski Morfej je mogao da se pretvara u sva ljudska bi a i da ih podra ava. Iz njegovog imena izveden je naziv za morfijum, narkotik. Trinity - lanica posade broda. Zaljubljuje se u Nea. Njeno ime direktno upu uje na Sveto Trojstvo, personalizuje tri Bo je li nosti: Boga oca, Sina i Svetog duha.

Cypher (Mr Reagan) - lan posade. Sajfa na engleskom zna i broj (cifra), a ozna ava i nulu (0), tako da on i Neo ("one" - 1) ine binarni sistem prenosa informacija, koji koriste kompjuteri. Ime kazuje da je to osoba bez zna aja, ali tako e ukazuje i na tajno pismo; monogram; ra unanje. Radi se o izdajici (Judi). On za nagradu tra i iluziju novog identiteta i postaje, po sopstvenom mi ljenju "va na osoba", filmski glumac Regan. Jedan glumac sa tim prezimenom je pred kraj XX veka zaista postao vrlo "va an" - kao predsednik SAD. Ovde se krije ironija na ra un osobe koja sebe zami lja va nom, dok njom upravlja neuporedivo ve a sila. Sajfa je an eo koji je prodao du u avolu (tj. agentu Smitu) i postao demon, a za uzvrat dobio samo kratku iluziju ivota. Apoc - lan posade. Skra eno od Apocalypse (Otkrovenje Jovanovo); tekst koji otkriva budu nost, proro anstvo, deo Svetog pisma. Prema scenariju, Epok je kreirao kompjuterski virus pod nazivom etiri jaha a (apokalipse, podrazumeva se). Switch - lan posade. Svi zna i: iba, prut; ibanje; skretnica; prekida ; menja ; perika u vidu pletenice. Tako e i kompjuterska komponenta. Tank - lan posade. Veliki brod; cisterna; rupa; jezerce; tenk, tj. te ko oklopljeno i naoru ano vojno vozilo. On i Dozer su bra a blizanci, kao i reditelji filma. Ro eni su u tajnom gradu Sionu. Njega ubija Sajfa, ali se on kasnije ponovo pojavljuje iv, kao biblijski Lazar. Dozer - lan posade. Ime izvedeno od re i doze, to zna i dremati, budan sanjati, zanositi se; a ima veze i sa engleskom re i dozen, to zna i tuce (dvanaest). Dvanaest je bilo Hristovih u enika. Dvanaest zanesenjaka koji su uspeli da promene svet. Mouse - lan posade. Mi , najmla i i najsitniji lan posade. Ime zna i da je to tiha osoba. Re ozna ava i modricu oko oka, a u slengu mladu enu. Mo da se odnosi i na kompjuterskog mi a, jer ovaj lik je dobar programer. Choi & DuJour - Prijatelj iz kom iluka koji kupuje piratski softver od Nea i njegova devojka. Choi je skra eno od choice, to zna i izbor. Du Jour na francuskom zna i dan, skupa oni zna e izbor ili odluka dana. I zaista, Neo odlu uje da po e sa njima na zabavu gde dolazi u kontakt sa jednim lanom piratske posade Nabukodonosora. Kompjuterski pirat se pridru io sebi sli nima.

Rhineheart - Lojalni slu benik firme Metakorteks. Prvi deo imena je ime reke Rajne, a mo e da zna i i vodenu brazdu. Drugi deo zna i srce; hrabrost; du a; savest; ose anja; narav; pamet. Agent Smith, agent Brown, agent Jones - kratka, bezli na, ve ta ka prezimena, adekvatna nema tovitoj prirodi ma ina. Sastoje se od po pet slova, simbolizuju i pentagram, znak avola. Oni nemaju imena i svi li e jedan na drugog, nisu osobe ve funkcije. Oracle - Orakulum, proro i te kod Helena. Nebuchadnezzar - naziv Morfejevog piratskog broda. Nabukodonosor je bio vavilonski kralj koji je osvojio i razru io Jerusalim. Ovim se aludira na budu u propast carstva ma ina. Zion - Sion, naziv poslednjeg grada i poslednjeg upori ta ljudi, tajnog mesta duboko pod zemljom, jedinog do koga ma ine jo nisu stigle. Sveto brdo, sveta zemlja. Metacortex - kompanija u kojoj radi Tomas Anderson. Meta zna i iza, a korteks - kora (mozga). Kovanica ukazuje na ono to se nalazi iza kore, u potsvesti.

Kako dalje sa Matriksom?

Ovim poku ajem poja njenja imena i naziva u Matriksu otvorena su iroka polja za dalje razmi ljanje i tuma enje. Mnogi detalji u filmu, ako bi se podvrgli ovakvoj analizi, poveli bi nas u nove filozofske i religijske sisteme, pro lost i budu nost, daleke kontinente, pod vodu ili u svemir, gde bismo se dalje pitali: Za to su scene koje se de avaju u Matriksu (u snu) snimane u zelenoj gami, a na brodu (u realnosti) u plavoj? Za to Neo bira ba izme u crvene i plave pilule? Za to je, na kraju krajeva, snimljen ovakav film? Za to, za to, za to...

Treba pitati i tragati, ali nikada ne gubiti iz vida da je Matrica uvek najbolje radila kada su ljudi mislili da nje ili nema, ili da je provaljena. mr Goran Miloradovi Institut za savremenu istoriju Beograd

Preporu ene Web stranice:


y y y y y y y y y

http://www.believetheunbelievable.com/welcome.htm http://www.movie-page.com/1999/Matrix.htm http://whatisthematrix.warnerbros.com/ http://matrix.morrisonfilm.com/ http://www.corona.bc.ca/films/details/matrix.html http://www.knowthematrix.com/home.htm http://www.matrixfans.net/symbolism/ http://www.pseudolair.co.uk/matrix/i.htm http://www.thematrixhasyou.com/

O olimpijskim igrama

Retko ko u dana nje vreme nema svoj omiljeni sport koga zdu no prati. Ve ina ljudi preferira kolektivne sportove, dok retki prednost daju pojedina nim. Me utim, svake etiri godine pa nja i jednih i drugih biva usredsre ena na najveli anstveniji sportski skup dana njice - Olimpijske igre. Naravno, Olimpijske igre modernog doba nemaju ba mnogo zajedni kog sa igrama koje su se odr avale u antici. A i pored njih, tu su i jo mnoga druga, dobro organizovana savremena sportska nadmetanja, a dana nji sportski rezultati izgledaju kao produkt savremenih nau nih dostignu a, to u neku ruku i jesu. Ali, jeste li se ikada zapitali kako je sve to stvarno izgledalo u vreme pobednika drevnih Olimpijskih igara? Prva, uslovno re eno, sportska nadmetanja datiraju daleko pre igara u Olimpiji kraj Elide. U Homerovoj Ilijadi, Ahilej organizuje nadmetanja povodom Patroklove sahrane. U njima se takmi e sve sami najve i junaci, a broj disciplina je ak i ve i no u prvim Olimpijadama - trka kolima, pesni enje, rvanje, tr anje, borba oru jem, bacanje diska, ga anje strelom i bacanje koplja. Me utim, ve i u samoj Ilijadi imamo podatke da su se takva nadmetanja i ranije odr avala u sklopu sakralnih (svetih) obreda, jer Nestor ka e: K'o na Buprasijskom polju od Epejaca kad bje e Pokapan kralj Amarinkej...

Pesnicom svladah tad Klitomeda, Enopu sina Rvanjem dobih Ankeja Pleuronjanina, to na me Usta, a Ifikla dobra junaka, trkom nadtr ah... Za eci igara u Olimpiji vezani su za mitska vremena i religijske osnove. Po jednom predanju za etnik ovog panhelenskog takmi enja u Zevsovu ast bio je uveni tebanski junak Herakle, a po drugom Pelop, eponimni heroj Peloponeza. Igre su odr avane redovno svake etiri godine, po ev od 776. godine stare ere, pa do 383. godine nove ere. Od takmi enja u tr anju na jedan stadij (192 metra) napredovale su do manifestacije sa 18 disciplina, to za odrasle, to za de ake. Ali, postojale su i mnoge druge igre, odnosno takmi enja. Najcenjenije su bile Pitijske igre u Amfiktioniji, Nemejske u Kleoni i Argu, pa i Istamske, pored mno tva manje uvenih gimnasti kih nadmetanja. Ako tome dodamo i podatak da je u periodu 144. godine stare ere pa do 161. godine nove ere ak 45 polisa dalo pobednike na jedan stadij u Olimpiji, name e nam se zaklju ak da u organizacionom smislu i masovnosti anti ka nadmetanja, s obzirom na tada nje komunikacije, mogu da stoje rame uz rame sa dana njim.
Anti ki borila ki sportovi

Ali, nije to jedina stvar po kojoj bismo ravnopravno mogli da upore ujemo sport u antici i danas. Poku a emo da odemo malo dalje, pa da uporedimo anti ke sportiste koje poznajemo sa drevnih kipova podignutih u njihovu ast i, savremene profesionalce. U razmatranje emo uzeti discipline kod kojih uslovi takmi enja (staza i rekviziti) nemaju uticaja na rezultat: rvanje, pesni enje, pankration, ali i jednu disciplinu koje nije bilo na "programu" drevnih igara, danas poznatu pod imenom - bodi bilding.
Rvanje (Pale)

Rvanje je jedan od najstarijih vidova borenja golim rukama. Ve za XI dinastije u Egiptu (21331922. godine stare ere) na fresci iz grobnice kneza Bakta u Beni Hasanu imamo doslovce priru nik o rva kim zahvatima. Scene rvanja ni u se kao na filmskoj traci, ali ne prikazuju tok jedne borbe, vec desetine razli itih zahvata. U opisu me a izme u Ajanta i Odiseja u Ilijadi tako e se mo e uo iti kori enje ve tine: kada je sna niji Ajant podigao Odiseja, ovaj ga udarcem noge u zadnji deo kolena izbacuje iz ravnote e. Stotine godina tradicije rva ke ve tine u Mediteranskom basenu ostavile su traga. Tako, kod Lukijana (II v.n.e.) imamo opis dva na ina treniranja ove ve tine. Trening na tlu prekrivenim peskom (skamma) slu io je za ve banje tzv. uspravnog rvanja (orthia pale), pri kome je pra ina omogu avala da se ruke ne klizaju i do izra aja je dolazilo uve bavanje zahvata, tj. ve tine. Drugi vid treninga bilo je rvanje na tlu (kylisis, kato pale), a podloga je bila dobro nakva ena ilova a (keroma), pa je do izra aja dolazilo razvijanje specifi ne snage, jer nije lako vrsto stegnuti i dr ati nauljeno telo u blatu.

Freska iz grobnice kneza Bakta u Beni Hasanu. Cenjene fizi ke predispozicije rva a bile su natprose no krupna i proporcionalna gra a, kratak vrat, jake istaknute grudi, ravan i ne naro ito jak stomak, malo povijena le a i jake noge. Kao i dana nji, rva i toga vremena va ili su za natprose no jake ljude, a estostruki olimpijski pobednik Milon zahvaljuju i svojoj snazi u ao je u legendu. Mnoge tehnike primenjivane u rvanju imale su i svoje nazive: hamma ( vor), anchein (davljenje), trachelizen (hvat oko vrata), dialambanein (hvat oko struka), mesolabe (dizanje u vis) nakon koga slede rassein (bacanje) i drattein (valjanje). Omiljene tehnike bile su i anabastasai eis hypsos - hvat za ruku i bacanje preko ramena i akrocheirismos - lomljenje prstiju.

Scena uspravnog rvanja orthia pale. Zanimljivo je da su i u antici rva i jako dugo ostajali u pobedni koj formi, mnogo du e od ostalih sportista. Ve spomenuti Milon iz Krotona osvojio je est venaca u Olimpiji, a ukupno 25 na velikim igrama. Sli an podvig ostvario je i ruski rva Aleksandar Kareljin, nepobe en od

1987. do 2000. godine, sa osvojene tri Olimpijade, devet svetskih prvenstava i nebrojeno turnira u apsolutnoj kategoriji (preko 130 kg) rvanja gr ko-rimskim stilom. Poput Milona i on je najzad izgubio me tek kada mu je suparnik pru ao samo pasivan otpor, bez upu tanja u borbu. O igledno, specifi nost ovoga sporta, uz prirodnu obdarenost i visoko razvijenu tehniku, pru a takmi arima sli ne prednosti u pogledu takmi arskog veka u odnosu na ostale sportove, kako pre dve i po hiljade godina, tako i danas.
Pesni enje (Pyx)

Pesni enje se umnogome razlikovalo od dana njega boksa. Prva razlika je bila u "rukavicama". Dok ih dana nji bokseri koriste da bi ubla ili udarac, u antici su one obezbe ivale jo vr i i silovitiji efekat. U Ilijadi Epej i Eurijal koriste tzv. meke opute od gove e ko e (meilichai) da bi pritegli aku i u inili je vr om. Takve meke trake duge 3-4 metra kori ene su do kraja VI veka stare ere. Tada se pojavljuje tzv. ljuto remenje (oxeis himantes ili myrmykis) oja ano na drugom i tre em zglobu prstiju, kao i meko remenje oblo eno vunom za trening (epispharai). Ta oprema bila je u upotrebi do kraja II veka n.e, kada Rimljani uvode caestus, remenje oja ano metalnim plo icama ili iljcima. Osim mekog remenja, tokom treninga su kori eni i titnici za u i (amphotidai), jer su povrede u iju bile redovni deo pesni enja, toliko est da su ovi borci dobili nadimak "karfiolske u i" (otothalidias). Sam trening pesni ara bio je veoma sli an treningu dana njih boksera. Neizbe an deo treninga bila je skiamachia, borba sa senkom identi na dana njem shadow boxing-u, koji je ostao nezamenljiv za uve bavanje rada nogu, tehnike i kombinacija udaraca rukama. Poznavali su barem dve vrste vre a za udaranje, korykos - te ku vre u punjenu peskom i lak u, punjenu prosom ili bra nom. Me utim, najra irenija ve ba takmi ara u pesni enju bila je skapane, ubadanje prstiju u rastresitu zemlju borili ta da bi ovi o vrsli za borbu.

Klasi an bokserski gard prikazan na vazi iz druge polovine IV veka stare ere.

To nas dovodi i do druge razlike u odnosu na savremeni boks - osim i danas kori enih udaraca (aperkat, kro e i direkt) bili su dozvoljeni i udarci bridom pesnice i vrhovima prstiju, kao to se to praktikuje u isto nja kim borila kim ve tinama. Tako je Glauk iz Karista, pobednik u Olimpiji 520. godine stare ere, koristio udarac rukom kao eki em, a Damoksen iz Sirakuze je svome protivniku Kreugu iz Epidama udarcem ispru enim prstima probio stomak i i upao creva. Ipak, gard u pesni enju i gard u boksu (koji danas va i za borila ki sport sa najboljom ru nom tehnikom) su identi ni, te se name e zaklju ak da su anti ki borci koristili najbolju mogu u tehniku borenja rukama - kretanje boksera i blokade i udarce koji se danas nalaze i u boksu i u npr. karateu. Koliko se cenila tehnika u ovom sportu ilustruje podatak da su naro ito cenjeni bili borci koji nisu primali udarce a pobe ivali su, zahvaljuju i ve tini i izdr ljivosti.

Bokser, rimska skulptura iz II veka na e ere. Dijagora sa Roda (pobednik 464. godine stare ere) o igledno je imao specifi nu kolu borenja, jer pobede u Olimpiji u pesni enju i pankrationu njegovi sinovi i unuci re aju do 404 godine stare ere. est decenija olimpijski venci divlje masline odlazili su jednoj porodici, to je te ko objasniti samo fizi kim predispozicijama. Koliko su Dijagora i njegovi potomci uspeli da usavr e sistem treninga i tehniku borenja? Ako ste imali prilike da gledate me eve Jack Dempsey-a iz tridesetih godina pro loga veka, onda znate razliku izmedu njega i Mike Tyson-a. A Dijagorina porodica je "vladala ringom" upravo toliki period.

Glava boksera sa prethodne slike, vide se o iljci i karakteristi ne "karfiolske u i". ake boksera sa remenjem iz rimskog doba - caestus.
Pankration

Pankration je bilo doslovce borenje svom snagom. Takav sport postoji i danas, iako je u ve ini zemalja zabranjen, sigurno ste uli za ultimate fight. Kao i danas, ovaj vid borenja je izazivao opre na mi ljenja - neki su ga smatrali spojem nesavr enog rvanja i nesavr enog pesni enja, a drugi pak borbom najboljeg pesni ara me u rva ima i najboljeg rva a medu pesni arima. Zabranjeni su bili samo ujedanje i zabadanje prstiju, a onaj ko bi napravio prestup, bio bi od sudije opomenut udarcem ibom. Pored zahvata iz pesni enja i rvanja bili su dozvoljeni i udarci nogom. To nam ilustruju slike sa vaza i amfora i pisani dokumenti, te Lukijanov Anaharsid sa udenjem konstatuje: "...sudaraju se i biju i rukama i nogama ... a drugi su svi hitri i ska u na noge kao da tr e, a ostaju na istom mestu, ska u zajedno u vis i udaraju nogom u vazduh." U ovome opisu nije te ko prepoznati skip - tr anje u mestu koje se danas koristi u treninzima svih sportova i uve bavanje no nih udaraca. Takode su kori eni i udarci glavom. U ile su se i tehnike padanja, jer glavna borba na takmi enjima odvijala se nakon pada - na tlu (kato pankration), dok je u toku treninga i predtakmi enja upra njavano uspravno borenje (ano pankration), koje je trajalo sve dok jedan od protivnika ne padne tri puta. I danas se praktikuje napad u antici zvan apopignos, kada se jedan borac na e na le ima drugog i ste u i ga nogama zadaje mu udarce u glavu i vrat.

Sudija zamahuj ibom da bi opomenuo pankratistu koji protivniku zabija prst u oko. Pankratisti su bez sumnje bili ne samo najokrutniji, ve i u svakom pogledu najspremniji borci. Pri a kako su se u dvoboju sukobili Dioksip iz Atine (najbolji pankratist u Olimpiji 336. godine stare ere) i Koragos, ratnik Aleksandra Makedonskog, ovo i najbolje pokazuje. Nenaoru ani Dioskip je potpuno opremljenog Koragosa savladao samo blokiraju i mu zamah ma em jednom rukom, dok ga je drugom izbacio iz ravnote e, usput mu podme u i nogu. Taj zahvat je bio poznat kao "trik petom" (apopterizen). Pobe eni je imao sre u da dobro uve bani pankratist borbu nije nastavio i na tlu.

Apopignos, i danas popularni zahvat, II vek na e ere. Na e doba pored ultimate fight bele i i ponovno osnivanje Pankration saveza u vi e zemalja sveta. Mo da e vam ovaj sport izgledati surovo kada ga budete videli, ali ne zaboravite da je u staroj Olimpiji i irom Helade imao mno tvo poklonika.

Blokada no nog udarca, IV vek stare ere.


O treningu, poimanju lepog, body bildingu ...

Trening pankratiste koji uve bava no ne udarce (IV vek stare ere).

Kao to smo videli, upoznaju i se samo sa nekim od anti kih sportskih disciplina, treningu se pristupalo veoma profesionalno. Pominju se ak i dve vrste trenera, petodribi (paidotribes) koji su se brinuli o op tem fizi kom razvoju mladih, a s druge strane i gimnasti (gimnastes), koji su bili specijalizovani samo za odre ene sportove. Ali, trening nije jedina komponenta u stvaranju vrhunskog sportiste, te je helenskog atletu je opslu ivao itav mali tim stru njaka. Prvobitni aleiptes, zadu eni za mazanje tela uljem, postali su i atraleiptes i primenjivali su masa u pre i

nakon takmi enja, kao i pri le enju povreda. Tada nja medicina je odredila i ta an odnos izmedu ve banja, odmora i jela, te u II veku nove ere dolazi i do otvorenog sukoba mi ljenja izme u sportske i "obi ne" medicine. Sportistima se zamera da su postali neupotrebljive me ine koje samo jedu, spavaju i ve baju. Izvrgavanje sportista ruglu ide dotle da u Lukijanovim Razgovorima mrtvaca Haron ka e atleti Damasiju, pre nego e ga primiti u amac: "Nisi go dragovi u moj, kad si toliko meso na sebe nabacao. Skini sve to, jer e amac potonuti ako samo jednom nogom stane u nj." S druge strane, treba razmotriti i poimanje lepog u Helena. Smisao za mu ku lepotu prona i emo ve u Ilijadi, kada o alo eni Prijam dolazi Ahileju da ga moli za telo mrtvoga sina Hektora. I pored svoje muke, on ne mo e a da ne primeti lepotu ubice svoga sina: Tada se Dardanov sin Ahileju diviti stao Kakav li je i kolik, jer be e na bogove nalik. Kada je persijski komandant Masistije pao u boju kod Eritreje, Heleni su ga pronosili kroz svoje redove i mnogi su dolazili da se dive njegovoj veli ini i lepoti. Lepota udru ena sa visinom i snagom bila je ideal, to ne bi trebalo da nas udi kod naroda koji je kao obavezni deo vaspitavanja mladi a koristio ve be u palestri. uveni vajar Poliklet (polovinom V veka stare ere), kao rezultat dugotrajnog promatranja i studiranja, dao je li no vi enje savr enih proporcija ljudskog tela u svojem spisu Kanon i istoimenoj skulpturi.

Agias, Olimpijski pobednik u pankrationu

Doriforos, rimska kopija prema Polikletovom

464. godine stare ere.

originalu, zvana jo i Kanon.

Osnovna karakteristika savremenog bodi bildinga je ocenjivanje takmi ara na osnovu ta no utvr enih odnosa izme u pojedinih delova tela, pri emu je obavezno da takmi ar bude to krupniji i sa to bolje izra enom muskulaturom. To se posti e enormnim koli inama hrane, dugotrajnim odmorom uz obaveznu masa u i izuzetno napornim treningom sa optere enjem. Sude i samo po oskudnim pisanim izvorima koji su nam sa uvani, sve to je bilo dobro znano i u anti ko vreme. Vi e puta pominjani Milon koji je nosio tele dok ono nije postalo bik, i tako po legendi razvio svoju snagu, esto se u savremenoj bodi bilding literaturi uzima za rodona elnika treniranja sa postepenim pove anjem optere enja (danas se takav trening naziva Weider sistem, mada bi pravilnije bilo - Milonov sistem). Neka vrsta prete e dana njih takmi enja u bodi bildingu postojala je u vidu nadmetanja za prvenstvo u lepoj mu kosti, snazi i stezi. Tako su o Panatenejama, najve em prazniku u slavu boginje Atene u istoimenom gradu, vr ena nadmetanja u mu koj lepoti, a nagradu bi odnela fila koja bi dovela najlep e i najsna nije ljude. Dakle, postojali su svi uslovi koji bi dali mesta pretpostavci da je bio razvijen kult gradnje lepoga tela. Pitanje je da li je veli anje lepote i snage zaista rezultovalo pojavom atleta koji su imali za cilj isklju ivo veliko i lepo telo, koje ne bi imalo primenu u nekom odre enom sportu.

Polikletov Diadumenos.

Mironov Diskobolos.

Vratimo se na kratko prethodnim, ovde spomenutim sportovima i pogledajmo gra u tih boraca. Njihova tela, kao i tela drugih sportista proizvod su vi egodi njih ve banja. Takvo telo, masivno i sa izra enom muskulaturom, ne nastaje bez treninga sa optere enjem i ishrane probranom hranom bogatom proteinima. Da je tako i bilo, svedo i nam pomen upotrebe dugih haltera, tj. dvoru nih tegova (halterobolia, ve ba tegovima), kao i podatak da su se takmi ari u pripremama za igre u Olimpiji prvobitno hranili mladim sirom i me avinom sira, smokvi, bra na i maslinovog ulja, a da po etkom V veka stare ere prelaze na mesnu ishranu. Ipak, njihova gra a je jo uvek odgovarala potrebama odre ene discipline, bez suvi ne mi i ne mase koja bi im usporila pokrete. Ali, pogledajmo skulpturu Herakla, izra enu po Lisipovom originalu, koja prikazuje oveka ija gra a ne zaostaje za bodi bilderima 1970 - ih. Upore uju i njegovu gra u sa savremenim "graditeljima tela" ne sme se prenebregnuti injenica da je na Herakle u opru enom stavu, i da bi jo impresivnije izgledao u nekoj od takmi arskih poza, kao i da takmaci koje mu suprotstavljamo nisu koristili anaboli ke steroide i ostale suplemente, koji u antici nisu postojali.

Rimska kopija Lisipovog Herakla u odnosu na moderne bodibildere. Od svetih igara religijskog karaktera u Olimpiji, Istmu, Nemeji, gde su se atlete nadmetale za vence na injene od divlje masline, omorike i celera, ali i za slavu, anti ki sport je uspeo da pre e put do pojave profesionalaca koji su se takmi ili za novac i zadovoljenje svoje po ude. Da li je istu degradaciju do ivela i sama svrha ve banja? Da li je ideja o ve banju radi osposobljavanja mladih za rat i mu ko nadmetanje vremenom do la do sasvim druge krajnosti, do dekadencije sli ne onoj u XX veku, i do zaljubljenosti u sopstveno telo? Godine 1896. obnovljene su Olimpijske igre, sa plemenitim idejama razvijanja ljubavi medu narodima i bavljenja sportom radi istote ivljenja. U prvoj polovini XX veka osnivaju se mnoga amaterska sportska dru tva, a na Olimpijadama su se takmi ili isklju ivo amateri. Danas, po etkom XXI veka, sport je visoko profesionalizovan, u igri je ogroman novac, a vrhunski sportisti su postali cenjena roba koja ivi od svoga tela i za svoje telo.

Adam Crnobrnja konzervator Muzeja grada Beograd Preporu ena literatura:


y y y y y y y y

iri , A. 1996. Igre u Olimpiji. Beograd: Vreme knjige. Gardner, 1930. Athletics of the Ancient World. Chikago. Hesiod, 1970. Poslovi i dani. Zagreb. Homer, 1921. Ilijada (prevod Tome Maretica). Zagreb. Lukijan, 1957. Odabrani razgovori. Beograd. Miller, S. & Arete, G. 1991. Greek Sports from Ancient Sources. Oxford. Pausanija, 1994. Opis Helade. Novi Sad. Swalding, J. 1988. The Ancient Olympic Games. London.

Preporu ene Web stranice: http://www.usask.ca/antharch/cnea/CourseNotes/gkgameslides.html http://www.perseus.tufts.edu http://www.yale.edu/ynhti/curriculum/units/1998/3/98.03.09.x.html#top http://www.perseus.tufts.edu/Olympics/pankration.html http://www.pankration.freesurf.fr/

Arheoastronomske metode i arheolo ko-astronomske prepirke

Devetog januara teku e 2001. godine u 21 as i 50 minuta po elo je potpuno pomra enje Meseca. Astronomi, a i mnogi drugi ljubitelji ovakvih prizora, ve su bili pripremili svoje teleskope, fotografi izabrali kadrove i usmerili aparate. Znamo da e slede e pomra enje Meseca biti 5. jula 2001. godine od 14:40 do 17:20, pa se ne e videti iz na ih krajeva po to e Mesec da se ereti nad onom drugom polovinom Zemlje. Prvo sledece pomra enje Sunca bi e 21. juna i u, recimo, Lusaki, desice se u 13:10 i trajace tri i po minuta. (Ni to ne emo videti, jer e malo ko krenuti na jug africkog kontinenta.) Prvo pomra enje Meseca koje emo odavde mo i da vidimo bi e 9. novembra 2003, a prvo potpuno pomracenje Sunca ovde bismo morali da ekamo skoro vek ipo. Njutnova mehanika nam ve nekoliko stole a daje mo an alat da prilicno precizno predvidimo, ne samo pomra enja, ve i mnoge druge astronomske doga aje u irokim vremenskim intervalima. Tako mo emo da izra unamo da li se i kada, recimo 2000. godine pre nove ere moglo videti pomra enje Meseca iz ju ne Engleske. Da li je mogu e da su i tada nji itelji britanskog ostrva mogli da znaju za to pomra enje pre no to je ono po elo? D erald Hokins (Gerald Hawkins), profesor astronomije sa Bostonskog univerziteta, svojedobno je uzburakao nau nu javnost tvrde i da je odgovor na ovo pitanje potvrdan.

ezdesetih godina minulog stole a on je objavio lanak u casopisu Nature, a potom i knjigu, gde saop tava da je otkrio na koji je na in Stounhend (Stonehenge), poznata monumentalna kamena gra evina u ju noj Engleskoj, slu ila u praistoriji, ne samo kao svojevrsna astronomska opservatorija, ve i kao ra unar za predvi anje pomra enja. Kako doti na Hokinsova knjiga (Stonehenge Decoded - re ena tajna Stounhend a) sadr i i problemati ne postavke, njegove su tvrdnje bile o tro osporavane u nekim akademskim krugovima, a naro ito me u arheolozima. Me utim, prvi nau nik koji istra uje Stounhend sa astronomskog stanovi ta bio je Sir Norman Lokjer (Lockyer, 1836-1920), poznati nau nik toga doba. Lokjer je, izme u ostalog, 1859. godine osnovao danas uveni Nature, a potom izvesno vreme radio kao njegov urednik. Astronomi ga najvi e pamte po otkri u helijuma na Suncu. Arheolozima je, ipak, najvi e ostao poznat upravo po svojoj astronomskoj interpretaciji funkcije pojedinih lokaliteta. Tokom putovanja po Mediteranu i Egiptu Lokjer konstatuje da su neki hramovi orijentisani prema izlasku Sunca. Izme u ostalog utvr uje da je glavna osa Amonovog hrama u Karnaku usmerena ka ta ki gde izlazi Sunce za vreme letnjeg solsticijuma. Potom analizira i Stounhend , gde konstatuje da su ovde, osim solsticijuma, markirane i ravnodnevnice. Zajedno sa F. Penrouzom (Penrose) sprovodi merenja istaknutih pravaca na spomeniku i na onovu njih ga datuje na 1860. godinu pre nove ere. Na koji na in? Poznato je da Sunce izlazi najsevernije na horizontu na dan letnjeg solsticijuma. Zbog precesije Zemljine ose rotacije, ova ta ka se lagano pomera, usled ega se za etiri milenijuma, za geografsku irinu Stounhend a, pomerila ne to manje od jednog stepena. Dakle, ovo pomeranje je veoma malo i iznosi 0.02 stepena za jedno stole e. Po to je glavna osa usmerena ka severoistoku, ta nije ka tacki blizu koje sada izlazi Sunce za vreme letnjeg solsticijuma, Lokjer teodolitom meri njen azimut za koji, nakon korekcija, dobija srednju vrednost od 49.5717 stepeni. Na osnovu razlike u azimutima izmedu sada njeg izlaska Sunca u vreme letnje dugodnevnice i izmerene vrednosti, dolazi do navedene vrednosti koju, zbog mogucih gre aka aproksimira na vremenski period od 1900. i 1500. godine pre nove ere, smatrajuci da je Stounhend izgra en u tom periodu. Iako je Lokjerov metod sa astronomskog stajali ta potpuno korektan, arheolozi su se prema njemu postavljali veoma kriticki. Glavna njihova zamerka bila je ta to ta ke kojima je definisan mereni pravac ne moraju biti objekti koji su izgra eni u istom periodu, to su kasnija datovanja i potvrdila. U svakom slu aju, zbog ovih svojih radova mnogi dana nji istra ivaci Lokjera smatraju ocem arheoastronomije. No, vratimo se Hokinsu. Za razliku od Lokjera koji analizira nekoliko unapred odabranih, konstrukcijom Stounhed a nametnutih pravaca, on koristi o-ruk sistem. Naime, razmatra prakti no sve pravce odre ene parovima kamenova na spomeniku, a onda, uz pomo ra unara, tra i me u njima one koji imaju astronomski kontekst. Konkretno, on tra i pravce koji se odnose se na ta ke izlazaka i zalazaka Sunca, Meseca, planeta i nekih sjajnijih zvezda u periodu od 2001. do 1000. godine pre nove ere. Hokins nije na ao nikakve pravce koji bi ukazivali na izlaske ili zalaske zvezda i planeta. Medutim, konstatovao je 10 pravaca koji su, sa gre kom ne ve om od jednog stepena, ukazivali na bitne ta ke vezane za istaknute polo aje Sunca na horizontu tokom godine. Za Mesec je na ao 14 takvih pravaca (neki od tih pravaca oznaceni su na slici).

Plan Stounhend a sa ucrtanim pravcima koji imaju astronomski kontekst. Crvene linije odnose se na izlaske i zalaske Sunca, a zelene na Mesec. Upravo na tim nalazima, Hokins u osnovi temelji svoju pri u o 'neolitskom ra unaru'. Arheolog Ri ard Atkinson, jedan od tada vode ih autoriteta za Stounhend na Hokinsovu 'Re enu tajnu Stounhend a' odgovara 'Mese inom iznad Stounhend a' (Moonshine on Stonehenge). U ovom kriti kom lanku koga objavljuje asopis Antiquity, Atkinson proverava kolika je verovatno a da konstatovani pravci nisu slu ajni. Za razliku od Hokinsa, dobija da je rizik takve pretpostavke ak 50%. Hokins se, pak, usmerava na sli an problem u Peruu, lokalitet Naska (Nazca), poznat po neobi nim ogromnim geometrijskim figurama. Devedesetih godina, on se uveliko bavi tajanstvenim geometrijskim formacijama, ali u Engleskoj (crop-circle patterns). Krajem ezdesetih i po etkom sedamdesetih, arheoastronomska struja dobija poja anje u radovima profesora Aleksandra Toma (Alexander Thom, 1894-1985). Tom od tridesetih godina sistematski i detaljno geodetski meri arheolo ke lokalitete u Britaniji. Istra io je ih je oko tri stotine. Posebno se bavi geometrijskim oblicima i geometrijskim odnosima kod neolitskih gradevina. Statisti kom analizom samerljivosti najfrekventnijih izmerenih du ina, do ao je do zaklju ka da su tada nji graditelji imali jedinicu za merenje du ine (megalitski jard, koji iznosi 83 cm)! U istra ivanjima mu poma u sin Ar ibald, a i ostali lanovi porodice, kada uspeva da ih ubedi. Istra ivao je i kamene kolonade u Karnaku (Bretanja, Francuska) i Brodgarov prsten na Orknijskim ostrvima. Do ovog vremena Tom se nije eksplicitno bavio Stounhend om, smatraju i da svoju pa nju treba da posveti ostalim sli nim, bezrazlo no zapostavljenim spomenicima. Sa sebi svojstvenom sistemati no u on je ponovo izvr io topografska snimanja Stounhend a i ispostavilo se da centralna konstrukcija nije u obliku grube potkovice, ve je deo potpuno pravilne elipse. Takode je utvrdio da se na horizontu iz Stounhend a vide i udaljeni orijentiri, ciji polo aj omogucava veoma precizna merenja polo aja Sunca i Meseca. Atkinson, koji je ranije bio estok kriticar Hokinsovih spekulacija, sasvim je drugacije reagovao na Tomove argumente. Poneo se kao pravi engleski d entlmen.

Koliko je polemika oko arheoastronomije, pokrenuta Hokinsovim delima, uzburkala duhove esdesetih i sedamdesetih godina, ilustruje i injenica da se u nju uklju io i Fred Hojl (Hoyle), poznati engleski astrofizicar, koji nudi svoj model za arheoastronomsko funkcionisanje Stounhend a. Klajv Ragls (Clive Ruggles) sa univerziteta u Lesteru, ina e jedan od vode ih arheoastronoma danas u svetu, sigurno ne bez razloga u svojoj knjizi Astronomy in Prehistoric Britain and Ireland, period izme u 60. i 80. godine minulog veka uzima kao prvu fazu u intenzivnom razvoju arheoastronomije.
Stounhend kao Altamira

Verovatno zbog toga to je esto bio predmet istra ivanja i velikih polemika, Stounhend je postao op te prepoznatljiv simbol za bavljenje oveka naukom (naravno, u irem i manje striktnom zna enju te re i) u praistoriji, ba kao to su pe ine Lasko i Altamira postale simbol za umetnost ljudi Ledenog doba. Me utim, dok ove pe inske slike, stare 25 milenijuma, izazivaju divljenje, Stounhend i njemu sli ni spomenici, stari samo oko 5 hiljada godina, najpre postavljaju pitanja. Na e znanje o njima suvi e je povr no da bismo pouzdano znali za ta su ove konstrukcije kori cene i kako su funkcionisale. U svakom slu aju, Stounhend je praistorijski spomenik ije je prou avanje najvi e doprinelo utemeljenju prou avanja drevne astronomije. Stounhend je, sli no drugim takvim gra evinama na Britanskim ostrvima, gra en u nekoliko faza, pri emu su prva i poslednja me usobno vremenski udaljene preko hiljadu godina. Vi e od polovine tog vremena proteklo je od po etka gradnje (prve faze) do podizanja velikih megalita koji su danas glavna asocijacija na ovaj spomenik. U razvoju Stounhend a mogu se izdvojiti tri osnovna perioda, ona koje je definisao i razlu io sam Atkinson.

Tri faze razvoja Stounhend a. U prvoj fazi uglavnom su dominirali zemljani radovi. U rupe koje ine tzv. Obrijev prsten verovatno su tada bili postavljeni drveni stubovi. Konstrukcija od masivnih kamenih gromada podignuta je u tre oj fazi. Prvu fazu, datovanu na oko 3000. godine pre nove ere, predstavlja kru ni nasip (hend ), 98 metara u pre niku, sa plitkim rovom sa spolja nje strane. Iz njega je verovatno i iskopavan materijal za gradnju nasipa. Na osnovu irine i dubine rova, procenjuje se da je nasip, kada je izgra en, bio visok oko 2 metra. Rov je otvoren sa severoisto ne strane, odakle po inje tzv. Avenija, prilaz oivi en sa dva paralelna zemljana nasipa. Ona je izgradena kasnije i uglavnom je svrstavaju u drugu fazu. Avenija se u pravoj liniji pru a skoro 300 metara, a potom se se deli na dve grane, od kojih jedna savija ka severu, a druga ka istoku prema reci Ejvon. U okviru zemljanog nasipa, pored njegovog ruba nalazi se prsten od 56 velikih rupa, tzv. Obrijevih jama, nazvanih tako u cast D ona Obrija (Aubrey), koji ih je opisao jo u XVII veku. U ovim jamama prona ene su ko tane igle i kremirane ljudske kosti, tipi no za neolitske kulture sa podru ja Veseksa. Verovatno da su u njima bili usa eni drveni stubovi, a nakon toga da su slu ile za skladi tenje ostataka ceremonijalnih svetkovina. Prvoj fazi verovatno pripada i jedan usamljeni kamen - tzv. Petna stena (Heelstone), usa ena u mali rov unutar Avenije. Takode, tu pripadaju i etiri usamljena kamena uz unutra nju stranu kru nog nasipa, od kojih su danas samo dva sacuvana (slika iznad).

U drugoj fazi, koja se povezuje sa kerami kim nalazima Kulture pehara (Beaker), osim pomenute Avenije, podignut je dvostruki prsten sa 80 stena od pemrok irskog plavi astog kamena. Ovaj kamen poti e sa planina jugozapadnog Velsa, koje su udaljene preko 300 kilometara. Otvor dvostruke kamene kru nice okrenut je u pravcu avenije, tj. ka ta ki izlaska Sunca za vreme letnjeg solsticijuma. Izgleda da ovaj rani kameni spomenik od delimi no obradenih i oklesanih stena nikada nije bio zavr en. Najmonumentalniji deo Stounhend a izgra en je tre oj fazi. Po etak ove faze datuje se na 2000. godinu pre nove ere. U njoj je podignut kru ni deo od ogromnih sarsenskih stena povezanih popre nim gredama, po kojima je Stounhend i danas prepoznatljiv. Unutar prstena potkovi asta forma od trilitona (po dva uspravna kamena sa popre nom gredom), za koju je Aleksander Tom utvrdio da je deo elipsastog prstena. Sarsenske stene (u pitanju je tercijarni pe car) dopremljene su sa daljine od 30 kilometara. Monoliti su visoki po 9 metara i te ki pet tona. Nakon stotinak godina, od obra enog kamena iz druge faze, unutar potkovice (zapravo elipse) podignut je ovalni prsten, a oko sarsenskog prstena su iskopane dve kru nice sa po trideset rupa u svakoj, verovatno u nameri da se u njih smeste preostale stene od plavi astog kamena preostale iz faze II.

Dana nji izgled Stounhend a. Kamene gromade, visoke 9 metara i te ke u proseku pet tona dopremljene su sa daljine od 30 kilometara. Ako je ovakva konstrukcija i slu ila za predvi anje pomra enja, te ko je zamisliti da joj je to bila jedina namena. Me utim, pri a o funkciji Stounhed a je daleko od namere ovog lanka. U daljem tekstu poku a emo da, pod pretpostavkom da je ovaj praistorijski spomenik imao i takvu funkciju, predstavimo neke modele koji mo da obja njavaju kako je ona mogla biti ostvarena. Po to su, gledano iz jednog mesta, pomra enja Meseca znatno frekventnija od Sun evih, razmatra emo samo njih.
Ciklusi Mese evih pomra enja

Pomra enja Meseca su pojave kada se Mesec nalazi u Zemljinoj senci. Zbog toga to Zemlja ima atmosferu koja razli ito prelama pojedine delove spektra Sun eve svetlosti, prilikom ovih

pomra enja Mesec dobija zanimljivu crvenu boju, a pri intenzivnijim pomra enjima, ini se da Mesec nestaje.

Mesec za vreme potpunog pomra enja. Snimak je napravljen u Petnici 9. januara 2001. godine. Ova pomra enja se de avaju onda kada se Mesec i Sunce nalaze na suprotnim stranama u odnosu na Zemlju, dakle, samo onda kada je pun Mesec. Stoga je osnovna vremenska mera za pojavljivanje pomra enja tzv. sinodi ki mesec, tj. period izmedu dva uzastopna istovetna polo aja Meseca u odnosu na Sunce, recimo izme u dva uzastopna puna (ili mlada) Meseca. Me utim, do pomra enja ne dolazi pri svakom punom Mesecu, po to se ravni Meseceve putanje oko Zemlje i Zemljine oko Sunca ne poklapaju, ve zaklapaju ugao ne to ve i od 5 stepeni. Linija po kojoj se ove dve ravni seku naziva se linija vorova i sadr i dve ta ke ( vorove) u kojima Mesec na svom putu oko Zemlje se e ravan ekliptike, tj. ravan Zemljine putanje oko Sunca. Kada se Mesec na e u jednom od vorova, tada se Sunce, Zemlja i Mesec nalaze u istoj ravni. Dakle, pomra enje Meseca se doga a samo onda kada se PUN Mesec na e u blizini jednog od vorova (Sunce je onda u blizini drugog vora). Tada se Sunce, Zemlja i Mesec nalaze, ne samo u istoj ravni, ve le e i na istoj pravoj. Zbog dimenzija Zemljine senke koja je oko dva puta ira

od Meseca, ovaj uslov je donekle ubla en. Naime, do pomra enja mo e do i kada za vreme punog Meseca Sunce nije udaljeno od vorova vi e od 17 stepeni. Po to se Sunce na ekliptici pomeri pribli no jedan stepen za jedan dan, to zna i da tokom godine u proseku postoje dva kriti na perioda od po tridesetak dana kada mo e do i do pomra enja. Kada je u tim periodima pun Mesec, jedino tada dolazi do pomra enja Meseca.

Po to se putanje Meseca oko Zemlje i Zemlje oko Sunca ne poklapaju, do pomra enja Meseca dolazi samo onda kada se Sunce nalazi u blizini linije vorova Mese eve putanje. Gornja skica predstavlja situaciju kada to nije slu aj, pa iako je pun Mesec, do pomra enja ne dolazi. Donja skica ilustruje situaciju kada dolazi do pomra enja Meseca. Zbog precesije Mese eve putanje, linija vorova nije nepokretna, ve se kre e po ekliptici, pri emu napravi pun krug za 18.6 godina. Vreme za koje se Mesec ponovo vrati u isti vor, tzv. drakonisti ki mesec, iznosi 27.212220 dana i ne to je kra e od vremena koje protekne izme u dva uzastopna puna Meseca, tj. sinodi kog meseca koji iznosi 29.5330589 dana. Rezonancijom ova dva perioda nastaje saros, vremenski interval nakon kojeg Mesec i Sunce ponavljaju isti uzajamni polo aj u odnosu na Zemlju, pa se i pomra enja ponavljaju istim redosledom kao u prethodnom ciklusu. Naime, jedan saros sadr i 223 sinodi ka meseca, odnosno 6585.321124 dana. To, s druge strane, iznosi 241.998, tj. pribli no CELA 242 drakonisti ka meseca. Kako je u pitanju ceo broj drakonisti kih meseci, Mesec zauzima isti polo aj i u odnosu na vorove. Od po etka do kraja

sarosa protekne 18 godina i 11 1/3 dana, odnosno 10 1/3 dana, ukoliko u period ulazi pet prestupnih godina. Zbog 1/3 dana 'vi ka' u sarosu, pomra enja se u slede em ciklusu de avaju oko 120 stepeni zapadnije, time i 8 sati kasnije u odnosu na odgovaraju e pomra enje iz prethodnog ciklusa. Nakon tri sarosa, tj. oko 54 godine i jednog meseca, polo aji se skoro u potpunosti ponavljaju. Na primer, ako je 9. januara uve e 2001. godine bilo pomra enje Meseca, ono e se desiti i 2019. godine 23. januara ujutro. Pomra enje 31. januara 2037. godine se ne e videti, jer e pasti za vreme obdanice, kada je pun Mesec ispod horizonta. Pomra enje 11. februara 2055. godine e ve im delom biti u prvoj polovini no i, dakle u pribli no isto vreme kada je bilo i 9. januara 2001.
Zemljani radovi za instaliranje ra unara

Kako bez znanja nebeske mehanike 'provaliti' ovaj sistem? Kao to je re eno, da bi do lo do pomra enja Meseca, potrebno je prvo, da je pun Mesec i, drugo, da je Sunce u blizini jednog od vorova Mese eve putanje. Me utim, zbog veli ine Zemljine senke, koja je oko dva puta ve a no to je Mesec, do pomra enja dolazi kada se pun Mesec na e u kriti nom periodu za pomra enja, odnosno kada je Sunce dovoljno blizu vorovima Mese eve putanje. Zbog toga se, osim sarosa koji je prirodni ciklus za pomra enja, mogu izdvojiti i drugi ciklusi pomra enja koji se sa ve om ili manjom precizno cu, u du em ili kra em periodu poklapaju, ali se nakon nekog perioda prekinu. D erald Hokins dolazi na ideju da je mogu e da se bar neki od tih ciklusa mo e konstatovati dugoro nijim sistematskim pra enjem Meseca. On tra i vezu izme u pomra enja i pozicija na kojima izlazi Mesec, budu i da je to prakti no jedini parametar koji se dovoljno precizno mo e uo iti i markirati. U svojim prora unima za period od 2001. do 1000. godine pre nove ere posebnu pa nju je obratio na situacije kada je Mesec izlazio u pravcu Stounhend ovog Petnog kamena. Osim toga, odre ivao je pravce Mese evog izlaska u vreme oko zimskog solsticijuma. Do ao je do zaklju ka da kada u takvim slucajevima PUN Mesec izlazi u pravcu Petnog kamena, tada dolazi do pomra enja Sunca ili Meseca. Drugim re ima, u takvim slu ajevima kriti ni period za pomra enja pada oko solsticijuma. Na osnovu toga Hokins dolazi do zakljucka da nakon 56 godina, tj. tri obilaska vorne linije po ekliptici (3 X 18.61 = 55.83, pribli no 56), pomra enja padaju u isti dan godine (koji se, recimo, mogao meriti od dana solsticijuma) i pretpostavlja da su Obrijeve jame slu ile za brojanje godina u jednom 56-ogodi njem ciklusu. Da bi ova ra unaljka funkcionisala, bilo je potrebno da se one no i kada se desi pomra enje Meseca, markirni kamen postavi na poziciju koja se nalazi u pravcu Petnog kamena; potom, svake godine, recimo na dan jednog od solsticijuma, marker se pomeri za jednu poziciju udesno. Za 56 godina broja e ponovo ukazivati na zimsko 'kratkodnevni ko' pomra enje Meseca. Ako se po istom principu ustanove broja i i za ostala pomra enja sa intervalima od 9, 9, 10, 9, 9, 10 jama, bilo bi mogu e predvideti i ostala zimska pomra enja. Osim mogu ih nezgoda prakti ne prirode vezanih za markiranje, postoje i isto teorijski problemi. Period od 56 godina nije pravi ciklus pomra enja. On je periodi an samo za pomra enja pri takozvanom visokom Mesecu za vreme zimskog solsticijuma, i samo za njih.

Crte Radivoja Arsi a Fred Hojl uzima da Obrijev prsten predstavlja emu uglovne podele ekliptike. On pretpostavlja da je po rupama bilo mogu e preme tati kamenove za markiranje. Prema njemu, Obrijev prsten (mo e da) funkcioni e i samo kao ra unaljka za predvi anje pomra enja. ema programa data je na donjoj slici. Markirni kamen (ili markirno stablo) S prati kretanje Sunca po ekliptici, marker M kretanje Meseca, a N1 i N2 (uvek na suprotnim stranama kruga) prate kretanje vorova. Kako linija vorova napravi pun krug po ekliptici za 56 godina, to je dovoljno svake godine pomeriti markere za tri pozicije da bi se nakon tog perioda do lo do iste ta ke. Dalje, ako se marker za Mesec pomeri svakoga dana za dve pozicije, nakon 2 x 28 = 56 dana ponovo se dolazi do po etne pozicije. Po istom principu, marker S koji prati kretanje Sunca po ekliptici treba pomeriti za dve rupe svakih 13 dana (56 x 13 / 2 = 364 dana, dakle, prakti no jedna cela godina). Kada se linija cvorova N1N2 poklopi sa linijom SM, pri cemu se tacke S i M nalaze na suprotnim stranama, desi e se pomra enje Meseca.

ema Freda Hojla za predvi anje pomra enja u Stounhend u. Do pomra enja dolazi kada se plava, crvena i zelena linija poklope, a pri tome se markeri za Sunce i Mesec na u na dijametralno suprotnim stranama Obrijevog prstena. Lako je uo iti da za ovaj metod nije bitno kako su linije orijentisane u odnosu na horizont. Metod je sa astronomskog stanovi ta o igledno bolji od onog koji je predlo io Hokins. On predvi a sva pomra enja Meseca, dakle i ona koja se sa tog mesta ne mogu videti. Osim Mese evih predvi a i Sun eva pomra enja, bez obzira na to to su veoma male anse da e se ta pomra enja odatle videti. Jedan od ozbiljnih problema je tehni ke prirode: kada startovati program (ili ga, mo da, restartovati?!). Drugi je problem intelektualno delikatniji, mo da pre za nas nego za tada nje Stounhend ane. U redu je da su imali markere za Sunce i Mesec ije se kretanje o igledno mo e primetiti, ali kako su do li do toga da uvedu markere i za dve nevidljive tacke, odnosno vorove? Hojl ima odgovor i za to: mo da su ovde radili neki praistorijski Njutn ili Ajn tajn, a Stounhend je bio svojevrsni univerzitet na kome su se obu avali studenti, tj. buduci 'astronomi' za megalitske opservatorije. Manjak pouzdanih injenica mnoga re enja ini prihvatljivim. U svakom slu aju, niko ne sumnja u to da tradicija visokog kolstva u Britaniji ima duboke korene. Branislav Savi Petnica

Preporu ena literatura:


y y y

John E. Wood. 1978. Sun, Moon and Standig Stones. Oxford University Press. Clive L. Ruggles. 1999. Astronomy in Prehistoric Britain and Ireland. Yale. William H. Calvin. 1991. How the Shaman stole the Moon. Bantam.

Preporu ene Web stranice: http://www.studyweb.com/links/7099.html http://www.le.ac.uk/archaeology/rug/rug.html http://faculty.washington.edu/wcalvin/bk6

Na Hibrist reku besnu, tad sti i e , ne prelazi je, jer se pre i ne mo e, dok na sam Kavkaz na tu goru najvi u, ne prispe , gde no reka besno navire sa glavice. Prevaljuju i visove do zvezde to se di u na jug udari, I tada vojsci do i e amazonskoj to ne voli mu karce; u Temiskiri kraj Termodonta one jednom ive e...

(Eshil: Okovani Prometej, 731-740)


Zagonetni anti ki mit

U helenskoj mitologiji Amazonke su ene ratnice, poreklom od boga Areja i nimfe Harmonije, koje su ivele oko reke Termodonta u dana njoj Kapadokiji. Glavni grad bio im je Temiskira. Helensko predanje pripisuje im surov odnos prema mu karcima, koje su odstranjivale iz zemlje, ili ih sakatile i terale da se bave onim poslovima, koje su Grci smatrali enskim. Odnose sa mu karcima imale su samo jednom godi nje, kako bi obezbedile potomstvo. Mu ku decu su ubijale, ili ih slale o evima da ih odgajaju, dok su ensku same podizale. Devoj icama su uklanjale desnu dojku kako im ne bi smetala u ga anju strelom i bacanju koplja. Grci su ih predstavljali kao ratoborne i nasilne ene, koje su preduzimale osvaja ke pohode ka teritoriji Gr ke, Trakije i Sirije. Na tim pohodima, osnivale su mnoge gradove, posebno one na maloazijskoj obali - Mirna, Kima, Grinion, Smirna, Efes. Amazonke su u mitovima tesno povezane sa Arejem i Artemidom. Nazivane su Artemidinim pratiljama, a njima se pripisuje i osnivanje kulta Artemide Efeske. Kasnije se pripovedalo da Amazonke ive na dalekom jugu, u Libiji, na ostrvu u Tritonskom jezeru. Iz te oblasti, pod vo stvom kraljice Mirine, preduzimale su pohode sve do Lezba i Samotrake. Neki ka u da su naseljavale i Trakiju i Iliriju.

Reljef sa helenisti kog sarkofaga iz Soluna na kome je prikazana borba sa Amazonkama. U trojanskom ratu, prema Homeru i Ilijadi, Amazonke su se borile na strani Eneje i Trojanaca. Poslale su pred Troju jedan odred, koji je predvodila kraljica Pentesileja. Najpoznatiji mitovi o Amazonkama vezuju se za Herakla i Tezeja, a za svaki, helensko predanje izgradilo je vi e razli itih varijanti. Kada je Euristej nalo io Herakluda mu donese pojas amazonske kraljice Hipolite, krenuo je na dalek put i stigao do obale Termodonta. Kraljica je htela da mu preda svoj pojas, ali je Hera pobunila ostale Amazonke, tako da je Herakle morao da se bori sa njima. U tom pohodu, Herakla je pratio Tezej, koji je oteo Amazonku Antiopu i odveo je u Atinu. Da bi se osvetile, Amazoke su krenule na grad, ali su bile pora ene na Areopagu i morale su da se vrate u svoju zemlju. Motiv ene-ratnika, bio je omiljen u gr koj umetnosti V veka pre nove ere. Ove borbe Grka i Amazonki, zapravo su bile aluzija na velike ratove Grka i njihovih persijskih neprijatelja.

Jedan od najranijih prikaza borbi sa Amazonkama (700 godina pre nove ere). Osim ovog istorijsko-politi kog zna enja, Amazonka je bila enski ekvivalent tipu atleta, koji je, umesto bo anske, odra avao isti ljudski ideal enske snage. U gr koj umetnosti, osim

Amazonki, jedino su velike boginje Atena, Artemida i Afrodita prikazivane sa oru jem. Amazonke i amazonomahiju, helenski umetnici prikazivali su na reljefnim frizovima, frontonima, vaznom i monumentalnom slikarstvu, ali su izra ivali i vajarska dela koja su predstavljala ene-ratnike. Navedene mitolo ke pri e nisu odraz istorijske stvarnosti, ve su prili no nerealni opisi, a ni im nije dokazano da je na podru ju Kapadokije ikad postojalo dru tvo u kome su ene imale dominantnu ulogu.

Amazonke su bile inspiracija i anti kim skulptorima Praksitelu i Kvesijusu. Naj e e se prikazuju skulpture ranjenih Amazonki obu ene u helensku ode u.
ta ka e Herodot?

Pominjanje ena ratnika nije iscrpljeno mitologijom. Ovo pitanje, zanimljivo je iz razloga to ih anti ki pisci, od Herodota do Marcelina, pominju van mitolo kog konteksta kao istorijsku stvarnost, to je i otvorilo mogu nost za arheolo ku proveru ovakvih pri a. Od posebnog zna aja je Herodotovo izlaganje u etvrtoj knjizi, gde se svojom pri om nadovezuje na stare gr ke mitove i obja njava ta se desilo sa pre ivelim Amazonkama nakon rata sa Helenima. U ovoj pri i, Herodot prenosi legendu o nastanku nomadskog naroda Sauromata (Sarmata). "... kada su Heleni ratovali sa Amazonkama (Skiti nazivaju Amazonke Oiorpata, to na helenskom jeziku zna i "mu oubica", jer oior zna i ovek, a pata zna i ubiti),

tada su, kako se pri a, posle pobede kod Termodonta Heleni otplovili na tri la e s onim Amazonkama koje su uspeli da zarobe, a ove su na pu ini napale na mu karce i sve ih poubijale. One nisu znale za brodove niti su umele da rukuju krmama, jedrima ni veslima, nego su, kada su poubijale sve mu karce, pustile da ih nosi vetar i talasi, pa su tako dospele do grada Kremna u Meotskom jezeru (danas Azovsko more - prim. autora). Ovaj grad nalazi se u zemlji slobodnih Skita. Tu su se Amazonke iskrcale sa la a i krstarile po okolnim predelima. Od prve ergele na koju su nai le otele su konje i, ja u i na konjima, plja kale su skitska naselja. Skiti su bili u nedoumici ta da rade, jer im nije bio poznat ni njihov jezik, ni njihovo odelo, ni sam narod, i nisu nikako znali otkud su do le, a mislili su da su one mladi momci; najzad ipak stupe sa njima u borbu. U borbi Skitima padne u ruke nekoliko njihovih le eva i tako doznaju da su to ene. Oni se posavetuju i odlu e da ih vi e nikako ne ubijaju, nego protiv njih po alju onoliko svojih mladih momaka koliko je i njih bilo. Ovima narede da podignu logor u blizini logora Amazonki i da rade isto to i one rade; a ako ih one napadnu, da se ne bore, nego da se dadu u bekstvo; a kad prestanu da ih gone, da ponovo do u blizu njih i da podignu logor. To su Skiti odlu ili zbog toga to su hteli da im one rode decu". Nakon toga je do lo do postepenog zbli avanja skitskih mladi a sa Amazonkama. O njihovom zajedni kom ivotu Herodot govori slede e: "...otada su spojili svoje logore, zajedno se nastanili i svaki je uzeo za enu onu sa kojom je prvo stupio u odnose. Mu evi nisu bili u stanju da nau e jezik ena, dok su ene nau ile jezik mu eva. Kad su ve mogli da se sporazumevaju, reko e mu evi Amazonkama: "Mi imamo roditelje i imanja i ne treba i dalje ovako da ivimo, nego hajdemo da ivimo sa ostalima. Tamo ete nam jedino vi biti na e ene i ne trebaju nam druge". Ove im na to ovako odgovore: "Mi ne mo emo iveti s va im enama, jer smo naviknute na jedne, a one na druge obi aje. Mi ga amo strelama, bacamo koplja, ja emo konje, a ne znamo da radimo enske poslove; a va e ene ne bave se tim poslovima koje smo nabrojale, ve one obavljaju enske poslove i sede na kolima i nikud ne idu, pa ak ni u lov. Mi se, dakle, s njima ne emo mo i slagati. Ve ako ste re ili da se s nama o enite i ako ho ete da doka ete da s nama imate asne namere, to idite svojim roditeljima, uzmite svoj deo nasledstva i onda do ite da sami ivimo".

Verni prikaz stepske konjanice . Skiti su prihvatili njihov predlog i primili deo imanja od roditelja, ali ubrzo su Amazonke postavile jo jedan uslov. Ovoga puta su elele da se zajedno nasele u novoj zemlji. U daljem izlaganju, Herodot opisuje njihovo putovanje: "Mladi i i na to pristanu. A kad su pre li preko Tanaisa (dana nja reka Don prim. autora), putovali su prema istoku od Tanaisa puna tri dana, a od Meotskog jezera tri dana prema severu. Najzad su do li i naselili se u zemlji u kojoj i sada ive. I posle toga su one ivele isto onako kako su odvajkada ivele ene kod Sauromata: i le su na konjima u lov, i sa mu evima i bez njih, i le su u rat i obla ile se isto kao i mu karci. ...Sauromate govore skitskim jezikom, ali oduvek govore nepravilno, jer ga Amazonke nisu bile dobro nau ile. U pogledu udaje kod njih postoji ovakav obi aj: ni jedna devojka ne mo e da se uda dok ne ubije bar jednog neprijatelja. A neke od njih ostare i umru neudate, jer nisu mogle da ispune odre ene propise".

Grob naoru ane Sarmatke, IV vek pre nove ere, Holodnji Jar, Ukrajina.
A ta ka u arheolozi?

Ako ispratimo navedeni opis Herodota o kretanju skitsko-amazonske dru ine, vidimo da se njihovo boravi te nalazilo na prostoru isto no od donjeg toka reke Don i oko reke Volge. Na tom prostoru treba o ekivati arheolo ku potvrdu ili negaciju Herodotove pri e. Ruski arheolozi, materijalnu kulturu nomada iz Herodotovog i ne to ranijeg vremena (VI/V vek pre nove ere) otkrivenu na tom prostoru, nazvali su kultura Donja Volga i Samara-uralska kultura. Kao i kod ve ine nomada, jedinu materijalnu zaostav tinu ovog naroda ine ostaci pokojnika sahranjenih ispod kamenih ili zemljanih humki. U ovom slu aju, to je bilo dovoljno da se poka e da Herodotove, ali i pri e drugih istori ara, nisu sasvim bez osnove.

Rekonstrukcija sarmatskog para - konjanika, na osnovu nalaza iz grobova i prikaza na persijskim reljefima. U brojnim enskim grobovima pored ostataka pokojnice, prona ena je uobi ajena enska oprema: bronzane i zlatne narukvice, nau nice, bronzana ogledala, oglice sa perlama od zlata, staklene paste, kalcedona i ilibara. Pored nakita, u 20% enskih grobova prona eno je oru je, polo eno na istovetan na in kao i kod mu kih sahrana. Uglavnom se radi o standardnoj ratni koj opremi ranih Sarmata: bode ima, ma evima, luku sa strelama. Treba napomenuti da je do sada otkriveno i istra eno vi e stotina grobova. Tako e je zanimljivo da je skoro svaki grob odrasle osobe, bez obzira na pol, sadr ao barem jedan no . U jednom manjem broju slu ajeva i mu karci i ene sahranjeni su zajedno sa konjem, to je predstavljalo osobitu po ast u tradiciji nomadskih naroda. Ipak, ovaj obi aj je ne to e i kod mu kih sahrana. Na istom podru ju, uo ena je jo jedna zanimljiva pojava u pogrebnom ritualu. Naime, veliki broj ena sahranjen je sa neobi nim prilogom - kamenim posudama, ukra enim u skitskom tzv. ivotinjskom stilu. Analizom ostataka sa posuda utvr eno je da je na njima sagorevao tamjan ili sli ne aromati ne smole. Po to ovakvih predmeta nema u mu kim grobovima, pretpostavlja se da su ove ene imale istaknutu ulogu u zajednici, verovatno kao nekakva vrsta sve tenica, u nama nedovoljno poznatoj sarmatskoj religiji.

Kamene posude prona ene u skitskim enskim grobovima. Sli na praksa prethodnoj postojala je kod sarmatskih plemena u V stole u, isto no od Volge, na ju nim obroncima Urala. Arheolozi su ovu kulturu nazvali Prokhorovka kultura, u okviru koje je istra eno vi e stotina grobova. Prona eni dugi ma evi i skitske trobride strelice od bronze, pretstavljaju uobi ajnu opremu skoro svakog mu kog groba, ali se isti sadr aj esto mo e na i i u enskim sahranama. I ovde, zajedno sa pokojnicima pokopani su esto konj ili ovca.

Popre ni presek jedne od humki iz Pokrovke, ispod koje je sahranjena ena ratnik. Kao to se vidi, arheolozi su utvrdili da Herodotova pri a nije bez osnova, odnosno bar poslednji njen deo, koji se odnosi na sam polo aj ene u sarmatskom dru tvu, kao i na ivotni prostor ovog naroda u vreme Herodotova ivota. Pri a je tim delom istinita verovatno i zbog toga to je Herodot sredinom V veka boravio u helenskim kolonijama na Crnom moru. Sarmate, zbog njihove udaljenosti od Olbije, nije mogao videti svojim o ima, ve je mogao uti pri e koje su lokalni Grci primili posredstvom Skita, zajedni kih suseda Grka i Sarmata. Ma toviti Grci

preuredili su pri e, vezuju i ih za stariji "sloj" vlastite mitologije, kako bi objasnili nastanak njima udnog naroda. Prostorni problem udaljenosti mitskih Amazonki od Sarmata re ili su tako to su pora ene Amazonke "prevezli" iz Kapadokije preko Crnog mora, do obale Meotskog jezera gde su iveli Skiti, i na taj na in objasnili poreklo ovog naroda i sebi i drugima.

Vrhovi strela i ma prona eni u jednom enskom grobu iz VI veka pre nove ere. Arheolo ka istra ivanja u biv em Sovjetskom Savezu, pokazala su da fenomen enskih grobova sa oru jem zahvata mnogo iri prostor od onog na kome su iveli Sarmati u VI i V veku pre nove ere. Tako, pojedini enski grobovi na teritoriji susednih Skita pokazuju prisustvo naoru anih ena i kod ovog naroda. U oblasti umovitih stepa Ukrajine otkriveno je vi e enskih grobova iz V i IV veka sa tobolcem i strelicama. Posebno se izdvaja grob iz Kutija, zapadno od donjeg Dnjepra, gde se pored sahranjene ene nalazio gvozdeni ma i tobolac sa 36 strelica. Neki istra iva i poku ali su da objasne ovu pojavu brakovima izme u Skita i sarmatskih ena. Sa druge strane, pa ljivo i itavanje anti kih istori ara govori u prilog postojanja ne samo ena ratnika, ve i njihovog aktivnog u e a u rukovo enju ovim zajednicama i drugim stepskim plemenima. Ovo potvr uje dobro poznati istorijski primer naroda Masageta, severnih suseda carstva Ahmenida, koji su iveli izme u reka Sir-Darije i Amur-Darije (dana nji Uzbekistan), u oblasti koja je tada bila mnogo pogodnija za ivljenje nego danas. Njihov na in ivota bio je skoro identi an skitskom ili sarmatskom. Pored toga to su va ili za dobre i surove ratnike, ovom narodu se pripisivao kanibalizam, a njihovim enama sloboda u vanbra nom op tenju sa mu karcima. U istoriji je ostalo zapisano da su pod vo stvom svoje velike kraljice godine 529. pre nove ere potukli vojsku persijskog cara Kira, osvaja a itave Azije, dok je sam car bio ubijen.

Amuleti koji su pripadali ratnici"Amazonki". Novija istra ivanja na rusko-kazahstanskoj granici, potvrdila su prethodne pretpostavke. Ameri ki arheolo ki tim otkrio je veliki broj enskih grobova u kojima su prona eni ma evi i strele. Pored toga, prona eni su i drugi dokazi da su ene iz ove zajednice vodile ivot sli an mu karcima. Naime, antropolo kim analizama prime ene su deformacije kostiju specifi ne za dugogodi nje jaha e konja, dok je za jednu enu ustanovljeno da je preminula od posledica ranjavanja strelom. Narod Sarmata, na ijoj teritoriji se nalazi i najve i broj grobova ena-ratnika, pripadao je indoevropskoj jezi koj porodici, odnosno grani severnoiranskih jezika. Po svedo enju anti kih pisaca, Sarmati su bili najsrodniji Skitima, ali tako e bliski i sa Medima, Perasijancima, Par anima, te sa plemenima naseljenim u ogromnim prostranstvima severno od Kavkaza i iranske visoravni, koje su Persijanci nazivali Sakima i Masagetima. Stotinama godina, anti ki pisci opisivali su ova plemena kao stalno pokretne sto are. Prete no su iveli od blagodeti koja su im pru ala njihova stada - mleka, mle nih proizvoda i mesa, mada im ni ratni plen nije bio stran. Celokupnu imovinu koju su imali, sme tali su na kola prekrivena brezovom korom, koja su vukli volovi. Njihovi neprijatelji, Grci, Rimljani i Persijanci, govorili su za njih da su dobri ratnici koji su se od malih nogu priremali i ve bali za te ak ratni ki ivot. Na to upu uju i nalazi grobova dece od 10 do 13 godina, pokopane sa delovima ratni ke opreme. No, osim jezi ke i op te srodnosti (materijalne kulture i na ina ivota), ovi narodi su imali i specifi ne mu koenske odnose u pore enju sa svim susednim narodima, a posebno sa onima koji su izgradili velike civilizacije Mediterana i Bliskog istoka. Ovo tako e potvr uju arheolo ka otkri a koja izlaze iz okvira sarmatske teritorije, a razbacana su po ogromnim prostranstvima evroazijskih stepa.

Mozaik sa prikazom ene-ratnice, na konju. Saznanja dobijena dosada njim arheolo kim istra ivanjima su ipak nedovoljna za stvaranje jasne slike o ustrojstvu dru tava severnoiranskih nomada. Prou avanje odnosa me u polovima unutar drevnih zajednica ograni eno je na tekstove anti kih pisaca i predstave u umetnosti. U nedostatku istorijskih izvora, ili proveri onih sumnjivih i nepouzdanih, klju nu ulogu imaju arheolo ka istra ivanja. Naro it zna aj imaju grobovi, kao jedan od pouzdanijih izvora, pod uslovom da su se odre ene razlike u dru tvenom statusu odrazile na pogrebne rituale. Zato, ne treba da udi iroka lepeza tuma enja ove pojave, koja kre u od toga da je oru je u enskim grobovima pripadalo njihovim postradalim mu evima u tu ini, do toga da se tuma e kao znaci enske dominacije u ovim zajednicama. Kao to se mo e pretpostaviti, ovakvi stavovi su prete no zavisili od ideolo ke opredeljenosti i pola samih autora-arheologa.

Prikaz borbe dve osobe, sa natpisom ispod, koji pominje Amazonke.

injenice, me utim, ne idu u prilog ni jednom od ovih krajnjih stavova. Brojnost ovakvih grobova, kao i tragovi na kostima pokojnika, govore o tome da jedan deo ena imao udela u nekim bitkama, ali su ne to brojnije bile ene koje su sahranjivane samo sa nakitom i kozmeti kim priborom. Pored toga, veliki broj ena je verovatno obavljao funkciju sve tenica ili proro ica, to im je obezbe ivalo uva eni polo aj nevezan za no enje oru ja. Sa druge strane, u VI i V veku pre nove ere, skoro svi mu karci bili su sahranjivani sa oru jem, a uz to, njihovi grobovi su uglavnom bogatije opremljeni. Ovakav odnos nam govori da je samo jedan deo ena, uglavnom mla ih, igrao ulogu ratnika i to isklj ivo u odbrambenim ratovima, ili u odsustvu mu karaca, kada su direktno bili ugro eni njihovi kampovi i teritorije. Velike koli ine nakita u istim grobovima pokazuju da se uprkos ratovanju, ove ratnice nisu odricale sitnih enskih zadovoljstava i potreba. Ovakvom razmi ljanju ide u prilog i injenica da nikada nije zabele en sukob Grka i Rimljana sa ovakvom vojskom, koji su dodu e bili esti tek od II veka pre nove ere. Upravo negde u to vreme datuju se poslednji enski grobovi sa oru jem, iji je broj u postepenom padu od kraja V stole a. Proces smanjivanja procenata ena-"ratnika", verovatno ne bez razloga, paralelan je sa pojavom izra ene socijalne diferencijacije i postepenim ja anjem posredni ke trgovine, posebno kod sarmatskih plemena. Na arheolo kom planu ovo se ogleda u pojavi posebnih aristokratskih grobalja sa bogatim prilozima gr kog porekla (iz crnomorskih kolonija), zatim sa Kavkaza, Persijskog carstva i Srednjeg Istoka sa jedne, dok sa druge strane postoji veliki broj grobova bez ikakvih priloga. U vreme kada su se pojedina sarmatska plemena doselila na granice Rimskog Carstva, umesto ma a, kraj ruku svojih pokojnica su uglavnom polagali preslice za predenje vune.

Karta rasprostranjenosti stepskih naroda od VI do IV veka pre nove ere. Dakle, sarmatske ene u vremenu izme u VI i II veka jesu bile ratnice, ali njihov ivot osim te injenice nema drugih dodirnih ta ki sa mitskom Amazonkama, te ih zato ne treba poistove ivati. Osim povremenog vojevanja i no enja ode e sli ne mu koj, vodile su izgleda, uobi ajan porodi ni ivot za to vreme, koji je obuhvatao i brigu o kolima i potomstvu. Ova

dvojaka uloga obezbedila je mnogo bolji status u dru tvu nego to su ga ikad mogle imati helenske ene. Stoga je jasno za to ih heleni ipak nisu izjedna avali sa Amazonkama, ve su ih smatrali potomcima nastalim iz me anja sa Skitima. Sa druge strane, stare mitolo ke pri e predstavljale su antitezu gr kom dru tvu i poruku potomstvu o nadmo nosti helenskih predaka nad svim mogu im i nemogu im protivnicima, pa i nad enskim ovinisti kim dru tvom Amazonki. Ana ivanovi student 4. godine arheologije Jagodina Radivoje Arsi apsolvent arheologije Para in Preporu ena literatura:
y y y y

Davis Kimball, J. 1997. Warrior Women of the Euroasian Steppes. Archaeology. 44-48. Herodot. 1988. (Preveo Milan Arseni ). Istorija. Novi Sad: Matica srpska. Srejovi , D. i Cermanovi , A. 2000. Re nik gr ke i rimske mitologije. Beograd: SKZ. Sulimirski, T. 1970. The Sarmatians. Southampton: Thames and Hudson.

Preporu ene Web stranice: http://russianculture.about.com/culture/russianculture/library/weekly/aa020700a.htm http://www.arthistory.sbc.edu/imageswomen/papers/snideramazons/intro.html http://www.csen.org/ http://www.geocities.com/Athens/Olympus/3505/wmnarmor.html http://www.net4you.co.at/users/poellauerg/Amazons/index.html http://www.sbcnews.sbc.edu/9702/9702nyt-sci-amazon-women.html http://www.womanwarrior.co.uk/

Arheologija droge

Ne postoji na in da se utvrdi od kada ljudi koriste droge, odnosno psihoaktivne supstance, ali je sigurno da to rade prili no dugo. Razni narodi i plemena, od davnina su shvatali kakva dejstva na njih imaju i slabije i ja e droge, pa su shodno uticaju narkotika i stvorili filozofiju uzimanja, do ivljavanja i upotrebe opojnih biljaka. Droge su obi no kori ene u religioznim i kultnim obredima, gde su odre eni ljudi iz grupe poku avali da stupe u kontakt sa bogovima, "donjim" svetom, preminulima, kao i da kontroli u smrt, nesre u, vreme (fizi ko i klimatsko), bolesti... No, droge nisu kori ene samo u obredima, ve i svakodnevno, kao to je to slu aj sa stanovnicima Anda, koji od izlaska do zalaska Sunca va u li e koke, a sa velikom sigurno u u svakodnevne u ivaoce droga mo emo uvrstiti i skitske narode, koji se ni za ivota, ni u smrti

nisu odvajali od konopljinog semena. Iz istorijskih i etnolo kih opisa, kao i nekolicine arheolo kih nalaza, ini se da konoplja stoji kao istorijski neprikosnovena droga i opijat. Istorijski izvori nam govore da su droge kori ene i kao dodatna stimulacija u bitkama, posebno onima vo enim prilikom Krsta kih ratova. Tom prilikom, evropski vitezovi susretali su se sa jednom posebnom islamisti kom sektom - Asasinima, koji su konzumirali ha i u ogromnim koli inama i tako okura eni kretali u boj. Evropski hroni ari opisali su razna zverstva Asasina, ali je pitanje da li je i koliko to iskarikirano zbog poznatog, obostrano negativnog stava zvani nih religija prema narkomaniji. ak i u germanskoj mitologiji nalazimo neke "divlje ratnike" koji prihvataju ivotinjski bes putem vrad bina, ali ove primere ratni ke ekstaze, kako je naziva Elijade, ne treba me ati sa amanskom. Pored Asasina, kori enje konoplje u vezi sa vojnim ve tinama i ratovanjem nalazimo i u dalekoj Zemlji izlaze eg sunca, gde se vezivala za razvoj borila kih ve tina nind i. Legende govore, da na samom po etku u enja ovih ve tina, nind a sadi nekoliko zrnevlja konoplje. Iz dana u dan, nind a preska e stabljiku koja raste veoma brzo, tako da i nind a mora pove avati svoje sposobnosti. Velik je broj mitolo kih, folklornih, istorijskih i etnolo kih svedo anstava o konzumiranju psihoaktivnih supstanci, ali je mali broj arheologa ozbiljnije obra ao pa nju na ovakve nalaze prilikom svojih istra ivanja. U ovom radu vide emo nekolika arheolo ka svedo anstva o kori enju opojnih i psihoaktivnih supstanci kroz istoriju.
Skiti, kanabis i 'kupatila za u ivanje'

Prvi arheolo ki nalaz koji potvr uje kori enje konoplje dolazi iz Sibira, sa lokaliteta Pazarik, gde je ruski arheolog Rudenko godine 1929. otkrio grobnicu sa bogatom sahranom mu karca. Me u brojnim grobnim prilozima, prona ao je i seme indijske konoplje. Zahvaljuju i niskim temperaturama i stalno zale enoj zemlji (tzv. permafrost), itav sadr aj groba je fantasti no sa uvan, tako da su se na ko i pokojnika mogle videti tetova e grifona i ostalih fantazmagori nih bi a, bliskih ikonografiji stepskih konjani kih naroda. Pored ostalih nalaza, Rudenko precizno opisuje i bronzani kotli pun kamen i a i konopljinog semena, preko koga se nalazio mali " ator" u koga se uvla ila samo glava u ivaoca, i koji je najverovatnije znatno poja avao uticaj konopljinih isparenja. Tako e, u ovom grobu prona ena je i ko na kesica puna semena konoplje, a pored ove biljke, Rudenko pominje nalaze semena tamjana i korijandera, ali ne navodi precizno mesto nalaza. Sagorevanjem tamjana osloba a se THC, glavni sastojak konoplje, koji u ovom slu aju ima blage psihodeli ne efekte. Na njegovo ritualno kori enje nailazimo i na ostrvu Java, gde bi u ivalac udisao isparenja tamjana i tako padao u neku vrstu transa. Za seme korijandera ne postoje sli ni opisi, ali je poznato da njegovi plodovi u velikim koli inama sadr e aromati na etarska ulja.

Nalaz iz Pazarika. Ako pogledamo sliku na kojoj je nalaz iz Pazarika, prepozna emo Herodotov opis skitskog parnog kupatila: "Dakle, seme ove konoplje uzmu i u u pod svoje vunene pokriva e i bacaju ga na usijano kamenje, pa ono pu ta miris i toliku paru kakvu ne mo e na i ni u jednom helenskom parnom kupatilu. Ovo je za Skite najomiljenije parno kupatilo i u njemu podvriskuju od udobnosti.". Osim toga to se Herodotov opis poklapa skoro u dlaku sa Rudenkovim nalazima, facinantno je i to, to gornji opis i sahrane u Pazariku vremenski deli samo 20 do 30 godina. Naime, Herodotova Istorija datuje se oko 450. godine p.n.e., dok su sahrane ne to mla e i zahvataju period izme u 430. i 420. godine p.n.e.

Ko na vre ica puna konopljinog semena, sa predstavom bitke Grifona i neke pernate ivotinje. Pored ovog nalaza, Rudenko je i u ostalim grobovima prona ao metalne predmete koji su, po njegovom mi ljenju, kori eni za pu enje konoplje, te napominje da je konoplja najverovatnije kori ena svakodnevno.

Skora nji nalaz sahrane uvene Ledene kraljice, potvrdio je Rudenkove navode, po to su ruski arheolozi u grobu nai li i na ceremonijalnu posudu punu konopljinog semena, a analizom tekstila je utvr eno da je ode a "kraljice" napravljena od konopljinih vlakana.

Ode a Ledene kraljice.


Droge u praistoriji

Ne mo e se precizno utvrditi vreme od kada ovi nomadski narodi, ra ireni od Karpata do Mongolije, koriste konoplju i njene proizvode. Hronolo ki, ini se da je put irenja konoplje i ao sa istoka na zapad, odnosno iz oblasti Kine i Koreje, gde konoplju nalazimo jo u 3. milenijumu pre Hrista. U Indiji, upotreba konoplje potvr ena je i u svetim spisima - Atharva Vedama, koje se datuju u sredinu II milenijuma. Tako e, neki Indusi pominju konopljino li e kao stani te "an ela itavog ove anstva", dok je kasnije, upotreba konoplje za ivela i u medicini. Da li su Skiti bili ti, koji su narodima zapadne Azije i ve ini naroda Evrope preneli znanje o uzgajanju i upotrebi konoplje? Odgovor mo e biti povrdan, po to su ovi konjanici krajem 1. milenijuma pre Hrista nezadr ivo nadirali ka Evropi. Prvi konkretni dokaz o kori enju kanabisa dolazi iz Izraela, gde su u grobu jedne ene, prona eni i ostaci ove biljke. Sahrana se datira u 1.500 godinu p.n.e, a istra iva i pretpostavljaju da je ena umrla na poro aju i da joj je konoplja davana kako bi olak ala poro ajne muke. U Ju noj Africi, ene iz plemena Suto spaljuju cvetove konoplje pri poro aju, tako e iz razloga ubla avanja trudova. U samoj Evropi, pored Skita koji se svakodnevno inhaliraju konopljinim isparenjima, u blizini Berlina, nailazimo na seme i li e konoplje u jednoj urni, prona enoj zajedno sa ostacima spaljenog pokojnika, datovanog u 500. godinu p.n.e. Zatim, prilikom podvodnih arheolo kih iskopavanja u Sredozemnom moru (ne pominje se ta na lokacija), prona ena je bala ha i a (!), a sam brodolom je datovan negde u 0. godinu. Da li je ovo svedo anstvo o organizovanoj trgovini narkoticima? To za sada ne mo emo saznati, ali nije neverovatno da su Skiti bili glavni prodavci konoplje ostatku Evrope. U grobovima bogatih Skita pod velikim tumulima (tzv. kurgani), prona en je veliki broj posuda, oru ja i drugih predmeta uvezenih sa okolnih teritorija. U istorijskim spisima nema pomena o bilo kakvoj trgovini sa ovim

plemenima, te se ova pretpostavka trenutno ne mo e potvrditi. Na kraju, sa velikom verovatno om mo emo prihvatiti da su Skiti bili ti, koji su ostale narode Evrope upoznali sa "blagodetima" indijske konoplje. Ipak, mogu e je pretpostaviti i ranije kori enje konoplje na evropskom kontinentu, dodu e zna ajno indirektnije nego to je to slu aj sa Skitima. Na nekoliko neolitskih stani ta u Srbiji, arheolozi su prona li male zemljane lulice. Ovi nalazi, prona eni u naseljima vin anske kulture, stariji su 4.000 godina od prvog nalaza konoplje u Evropi. Naravno, ne mo e se potvrditi koje su biljke sagorevale u ovim lulama, ali je jasno da su neolitski vin anci u asovima dokolice i opu tanja pu ili neke travke. Na alost, arheolozi ne obra aju dovoljno pa nju na ovakve nalaze, pa se name e pitanje da li je ovih lula bilo i vi e.

Kerami ke lule prona ene na naseljima neolitske vin anske kulture(5.500 - 4.200 godina p.n.e.). Nedaleko od irokih stepskih prostranstava, gde su se Skiti gotovo svakodnevno inhalirali konopljinim isparenjima, na istoku Balkana i obalama Crnog Mora, Pomponije Mel pominje narod Tra ana kao one koji hodaju po oblacima. Prema Melu, Tra ani su spaljivali enske cvetove konoplje, kao i tamjan, kako bi u "magi noj vrelini" pali u trans i igru u dimu.
Eleusinske misterije, klasi ni svet i halucinogeni

Kod starih Helena, koji su trgovali sa narodima koji su vakali, jeli i spaljivali konoplju, nema konkretnih dokaza o njenom kori enju. Prema nekim neposrednim podacima pri Eleusinskim misterijama, sve tenici i osobe posve ene u ove obrede koriste halucinogene pe urke i tamjan. Eleusinske misterije jedan je od najva nijih ritualnih obreda u staroj Gr koj i bilo je zabranjeno za u esnike da javno i detaljno pri aju o njima. Na alost, ni danas ne znamo konkretne injenice, to dodatak misterije i govori, ve ostajemo u sferi pretpostavki da se pri Eleusinskim misterijama kao izvor psihoaktivnog stimulansa koristi sirova pe urka Agaricus muscaricus (u

Srba poznata kao pupavka ili muhara), koja u sebi sadr i halucinogen psilocibin. Psilocibin deluje 10 minuta nakon konzumacije, a dejstvo traje od 5 do 10 sati, pri emu osoba do ivljava jake halucinacije - gledanje kroz zatvorene kapke, utisak napu tanja tela, putovanje kroz vreme... Pe urka je najverovatnije uzimana u teku inama, gde se kombinovala sa alkoholnim pi ima. Mogu e je i da su vakanjem ovih pe uraka, proroci uvenih gr kih svetili ta davali vizije budu nosti.

Izgled halucinogene pe urke Agaricus muscaricus, vekovima kori ene irom Evroazije. Veoma je indikativno da su pe urke kod razli itih naroda (Grka, Indusa, srednjeameri kih i sibirskih plemena) u svom nazivu sadr ale re bog - Hrana Bogova, Bo je meso... Ovim je sigurno opisivan do ivljaj koga su pe urke proizvodile - a to je sna na halucinacija, te je mogu e da sama hrana gr kih bogova, tzv. ambrozija, ima veze sa pe urkama. Agaricus muscaricus prikazana je i na nekim gr kim vazama, kao i na jednom etrurskom ogledalu, gde pored noge bradatog mu karca raste pe urka. Tako e, na Mediteranu nailazimo na spomen pi a od mente (nane) sa dodatkom pe uraka. Verovatno je da su pi a kori ena prilikom ovih rituala "oboga ivana" i opijumom, po to ve ina anti kih pisaca pominje mak i opijum kao lekove, ili preparate protiv nesanice. Anti ki narodi, posebno Grci, koristili su jo jednu biljku koja sadr i jake intoksikante mandragoru. Rimski botani ar Dioskorid u svom delu De materia medica, daje recept za upotrebu mandragore - "potopi korenje u vino i tako dobijen sok sa uvaj, i daj ga da izazove bezose ajnost onoga koji je pose en ili ispe en". I drugi anti ki spisatelji pominju mandragoru kao preparat dobar za uspavljivanje pacijenata pre operacije, a da je kori ena irom Mediterana

potvr uje i to to su je stari Egip ani smatrali poklonom vrhovnog boga Ra. U dana njoj Gr koj, i dalje se odvija "ritualna etva" ove biljke koja sadr i hiosciamin, skopolamin i hioscin. ak je i veliki ekspir pominje u svojim uvenim dramama Romeo i Julija i Antonije i Kleopatra.

Mandragora, esto vezivana za vrad bine srednjovekovnih ve tica. Plinije Stariji samo pominje konopljino ulje, i to kao lek za svakakve bolesti, dok Klaudije Galen, rimski fizi ar, daje recepte za poslastice, gde se koriste seme i cvetovi konoplje, i opisuje kako se oni koji jedu ova jela ose aju "toplo i odu evljeno". Keltski druidi ne izgledaju ba onako kao to su ih prikazali Go ini i Uderco u Asteriksu, po to su Kelti poznati u istoriji kao krvolo an i ne tako pitom narod. Druidi su imali vi e funkcija le ili su, proricali, bavili se magijom i astrologijom, ali u istorijskim spisima ne nalazimo puno podataka o konzumiranju opijata. Anti ki pisac Lukijan navodi da su druidi postizali ekstazu vakanjem ira, dok se kod Frejzera nailazi na podatak o konzumaciji hrastovog li a. Ovi podaci zvu e udno, po to ni li e, ni plod hrasta ne bi trebalo da sadr e alkaloide, odnosno bilo koju vrstu psihoaktivnih supstanci. Sigurno je ipak, da su druidi koristili imelu, koju su smatrali "svetom biljkom", ali je ona u celoj Evroaziji poznata kao lek ve hiljadama godina, a i ne sadr i nikakve psihoaktivne supstance. Ne mo e se sa sigurno u potvrditi kori enje opijata kod Kelta, jedino se mo e pretpostaviti da su koristili neku od pomenutih biljaka - pe urke, mandragoru, mak ili konoplju, ali se zna da su bili alavi na vino.
Asasini, Hiljadu i jedna no i Budine trepavice

Pokret asasina osnovao je Persijanac po imenu Hasan al-Sabah krajem XI veka i prvobitno ga zamislio kao udru enje odanih, skoro fanati nih pristalica, koji bi serijom politi ki motivisanih

ubistava doprineli njegovim li nim ambicijama. Vrhunac obuke potencijalnog asasina bilo je rukovanje no em, sa kojim je trebalo izvr iti "prefinjene i umetni ke" atentate, te prvo ubistvo koje se pripisuje Asasinima datira iz 1092. godine. Podatak o konzumiranju ha i a dolazi od Marka Pola, koji je putuju i tuda 1271/72. godine, opisao proces inicijacije mladi a u asasine: ... postoji tvr ava na ulasku u Vrt, dovoljno jaka da se odupre celome svetu i ne postoji drugi na in da se unutra u e. U svom igrali tu, On (misli se na Starog oveka, u itelja) dr i veliki broj mlade i iz cele zemlje, godina 12 do 20, koji imaju ose aj za vojevanje. Onda ih On uvodi u njegovu ba tu, prvo im davaju i pi e, odre eni napitak od koga se pada u duboki san... Kada se znatno kasnije oni probude, zateknu sebe na mestu toliko divnom, te cene da su u Raju... I, kada Stari ovek odlu i da ubije nekog princa, on e re i nekome od ove mlade i: "idi i ubij tog i tog, a kada se vrati , moji e te An eli odvesti u Raj"... Kao to vidimo, Marko Polo pominje odre eni napitak, koji je najverovatnije bio bhanga, pi e spravljeno od konopljinog ulja, koje je ak 3-4 puta ja e od ha i a, tako da proizvodi jake ekstati ke do ivljaje, prepune vizija. Posle smrti Hasana al-Sabaha, njegovi naslednici napravili su kompleksnije i vr e ustrojstvo organizacije, gde je kroz neku vrstu inicijacijskog ina, svako saznavao koje ga du nosti o ekuju. ele i to ja u disciplinu, pored konzumiranja ha i a, odnosno bhange, vo e Asasina jo vi e se vezuju za Islam i kroz fanati ne pri e o ivotu proroka i muslimanskih junaka ohrabruju svoje pristalice da se ne pla e nikoga i ni ega. Kao fanati ni islamisti, asasini su krenuli u rat protiv krsta a, kojima je posebno omra en bio tada nji asasinski vo a Ra id Din Sinan, koji je kod hri anskih hroni ara ostao upam en po nadimku Starac sa planine. U vreme naj e ih borbi protiv hri ana, asasini su brojali armiju od preko 50.000 ljudi. Ipak, pokretu asasina naj e i udarac zadali su Mongoli godine 1260, dok su 1272. definitivno zatrti od nekog sirijskog sultana. Primer asasina, najverovatnije je i prvo svedo anstvo o kori enju droga i opijata u manipulativne svrhe velikih grupa ljudi. Po to su prilikom iskorenjivanja ove sekte Sirijci i Mongoli spalili i njihove knjige i druge zapise, podatke o njima dobijamo samo od njihovih protivnika, to mo da stvara donekle la nu sliku. Niko se nije zapitao ta je jedan asasin radio kada nije bio pod uticajem narkotika, odnosno, da li je ha i samo davao dodatnu stimulaciju prilikom borbi, a ne ve itu i slepu odanost, kako to navodi ve ina hroni ara. Odgovor na to mo emo prona i u samom islamu, gde je kori enje indijske konoplje (od koje se dobija ha i , a od meksi ke - marihuana) dozvoljeno, za razliku od alkohola, ija je konzumacija zabranjena. Konoplja i ha i , bili su intenzivno kori eni u muslimanskim zemljama, o emu svedo e i spisi Ibin Baitara, putopisca i botani ara, koji precizno opisuje uzgoj i kori enje konoplje kod muslimanskih lekara i fakira. On navodi da uzimanje ha i a, bilo jedenjem, odnosno vakanjem, ili kroz pi e, dovodi do uzbu enja, razdraganosti i ludosti. Na kraju, potvrdu iroke upotrebe ha i a u islamskim zemljama nalazimo i u legendarnom bajkovitom spisu Hiljadu i jedna no , gde je verno prikazana pri a o dva oveka koji va u ha i .

Svoj proizvod, arapski trgovci su prodavali stanovnicima zapadne Afrike i Madagaskara. Evropski putopisci opisuju neka afri ka plemena iz oblasti reke Kongo, "koji pu e konoplju, koju i uzgajaju, u lulama dugim i po itav metar". Pored konoplje, afri ki narodi koriste i biljku kat (Catha edulis) koju va u, te se navodi da je biljka pre kori ena individualno, nego u organizovanim plemenskim ritualima. Egip ani su koristili kat kako bi izazvali apoteozu, odnosno, uzdigli se iz ljudskog u bo je. Zanimljivo je da su Arapi zabranjivali upotrebu ove afri ke biljke, dok pored ha i a, od psihoaktivnih biljaka tako e koriste Da li ste se ikada zapitali ta su mandragoru. aj ili li e kata poseduje jake hemijske ameri ki supstance koje izazivaju raznolike halucinacije. Indijanci pu ili u uvenoj Luli mira? Arheolog Bil Ficd erald otkrio je Prvo pominjanje konoplje na teritoriji Iranske visije prilikom arheolo kih iskopavanja u poti e iz VI veka p.n.e, gde se naziva i carsko seme, Ontariju nekoliko lula koje datiraju iz ali je verovatno da su persijska plemena pored vremena pre dolaska Evropljana. konoplje, jo od ranije poznavale upotrebu maka, Hemijskim analizama, utvr eno je da odnosno opijuma. Konoplja je kori ena u vidu ulja, pored nikotina, u ostacima smole koje je bilo glavni sastojak ritualnog pi a bhange. postoji i osnovni alkaloid konoplje Pored konoplje, razna arhajska plemena ra irena na THC-9 (tetrahidrokanabinol). Ova velikim prostranstvima Evrope i Azije od davnina hemijsko-arheolo ka istra ivanja, koriste opijum. On se dobija zasecanjem nedozrelih potvr uju i navode aka Kartijea, aura maka, iz kojih se potom sakuplja bela te nost, prvog evropskog istra iva a Kanade, koja se na vazduhu pretvara u smolu bogatu koji je u svojim opisima naveo i to, da psihoaktivnim derivatima. Sumeri su na glinenim stanovni tvo gaji i koristi konoplju. tablicama opisali proces dobijanja opijuma iz maka jo 4.000 godina pre nove ere. Jedna indijska legenda nastanak opijuma vezuje za mak, koji je pak nastao na mestu gde su Budine trepavice pale, po to ih je upkao da ga san ne bi savladao. Indijski sve tenici su uzimanjem opojnih supstanci poku avali dosti i nirvanu i uzdi i se iznad smrti, po to su ma ijski letovi i uspenja na nebo najva niji oblici narodnih verovanja ovih naroda. Ta letenja kao ptica i trenutno prela enje velikih rastojanja, deo su magijskih rituala budizma i hinduizma, usko povezanih sa konzumacijom pe uraka, konoplje, opijuma, mandragore...
Sloveni, konoplja i mandragora

U srednjovekovnoj Evropi, listovi, cvetovi i seme konoplje su kori eni kao lek i kao dodatak jelima. esto i lako uzgajana biljka, konoplja je svoje mesto prona la i u ishrani, te se irom Evrope pominju razne ka e ili supe od konoplje. U Poljskoj i Litvaniji konzumira se prilikom Bo i a supa od konoplje, a u Letoniji i Ukrajini, tako e ritualno, jede se ka a od konoplje. Ipak, verovatno je da se hrana spravljana sa konopljom konzumirala iz pukog siroma tva, kao to je to danas slu aj sa zabitim krajevima Indije.

Veliki je broj arheolo kih dokaza o kori enju jakih halucinogena kod andskih kultura. Na ovoj predstavi vidimo amana nekog manjeg andskog plemena (Inke su nastale tek kasnije), kako dr i San Pedro, kaktus iz koga se dobija meskalin. Tradicionalno, u ovim kulturama ra ireno je verovanje da se aman (kurandero) mo e pretvoriti u ivotinje, te se ovde prime uje kosa sa injena od zmija i pand e i o njaci jaguara. On nije samo lekar, ve posreduje izme u ljudi i bogova, tuma i snove i vizije, sukobljava dobro sa lo im, brani celo pleme, upravlja vremenom, gleda u budu nost... Meskalin je naj e e uziman u te nom stanju i kori en je prilikom razli itih rituala, a kao jak halucinogenik izaziva vizije "paralelnog sveta", putovanja kroz prostor i vreme, telepatske sindrome... Postoje neki nesigurni podaci da Sloveni jo od davnina koriste konoplju. Ipak, ne nalazimo istorijske ili arheolo ke podatke, ali se zapa a konstantno prisustvo u folkloru raznih slovenskih plemena - Poljaka, eha, Rusa, pa ak i Srba. Tako e, na teritoriji Balkana poznato je da su ene svoju decu uspavljivale ajem od maka. Verovatno je da su Sloveni u prapostojbini, kada su iveli blizu nomadskih stepskih plemena bili upoznati sa gajenjem i konzumiranjem konoplje. Kod Slovena, isto kao i kod Germana, poznato je kori enje mandragore - zeljaste biljke sa korenom nalik na figuru oveka, koja je oduvek kori ena pri vra anju i narodnom lekarstvu. Koren je otrovan, ali i jak intoksikant, kao i pe urka Agaricus muscaricus. Ko je imao priliku da pro ita izuzetni roman Karlosa Fuentesa Terra Nostra, mogao je i u ovom literarnom delu prona i izvanredne opise mandragore i njenog dejstva. Mnogi srednjovekovni komplikovani medicinski preparati sadr e seme konoplje, dok su neki lekari preporu ivali konoplju i protiv bolova. Iz XIV veka datira zapis iz baptisti ke bolnice Sv. Jovana o nabavci 36 galona (oko 160 litara!) konopljinog ulja. Ne to docnije, u XVII veku, u jednoj knjizi o biljkama, konoplja se pominje kao lek za grudobolju, sr ane i crevne probleme, kao i sredstvo protiv krvarenja, odnosno kao koagulator.

Pejot (poznat i kao nahuatl ili pejotl) tako e je kaktus koji sadr i halucenogene supstance, te je jedina razlika u odnosu na San Pedro ta, to je neuporedivo manji i to raste samo na teritoriji Meksika i juga SAD. Pored halucinogenih alkaloida hordenina i tiramina, ovaj kaktus poseduje antibakterijska svojstva, pa su srednjeameri ka plemena cedila sokove pejotla u svoje rane kako bi smanjili bol i zacelili ranu. Pejot se koristio pome an sa nekim te nostima, ili putem vakanja osu enih delova, u kojima je sadr aj psihoaktivnih supstanci znatno manji. Prilikom posebnih rituala, amani nekih plemena svoje vizije prenosili su u obliku ru no tkanih ilima, torbi ili delova ode e, ije predstave vidimo na slici. Treba zapaziti zanimljiv kolorit ovih rukotvorina, po to su sve boje izrazito jake, a postoje i odre ene neuobi ajene predstave, poput sunca sa zelenim kapljicama. Pejot je snagu svojih halucinogenih tvari pove avao sa godinama svog rasta, te su ve i kaktusi me u indijancima nazivani "bo jim". Ceo ritual je posve en komuniciranju sa bogovima i re avanju odre enih plemenskih problema. Veruje se da je pejot kod ovih plemena kori en jo od praistorije, dok je najverovatnije bio i prodavan severnim plemenima, gde zbog hladnije klime nije mogao uspevati.
Nova "inkvizicija" i moderni rat protiv droge

Kori eni mahom pri obredima i ritualnim radnjama, narkotici su milenijumima pomagali vra evima, svetim ljudima i ve ticama u tuma enju, kako prirode, tako i ljudske psihe i pona anja. Ve ina prirodnih narkotika i danas se upotrebljava, ali na sasvim druga iji na in i potpuno drugim povodom nego ranije. Mo e se primetiti da tokom istorije niko konoplju ne pu i,

osim mo da na ih Vin anaca. Skiti su je inhalirali, Arapi vakali i pili, Indusi tako e pili, neki ak i jeli... Ma koliko dugo ljudi koriste opijate, toliko vremena i postoje druga mi ljenja, odnosno protivnici konzumiranja narkotika. Na nekoliko mesta u istoriji nailazimo na primer demonizovanja narkotika, pa se u Indiji jasno razlikuju " isti" amanski trans i amansko pijanstvo. Neki hinduisti ki sve tenici koriste narkotike kao zamenu za izvorni trans, te ovo kori enje dovodi i do opadanja amanske tehnike, a samim tim i do povezivanja amana sa avolom. Godine 1620, inkvizitori sa teritorije Srednje Amerike pominju pejot kao biljku suprotnu istoti i iskrenosti Katoli ke crkve i optu uju je da je pod kontolom samog avola, po to navodi ljude na iskrivljene slike, fantaziranja i predstave koje dovode do divinizacije nekog drugog. Izvesni emir ejkuni iz Arabije, na kraju XIV veka, naredio je paljenje svih polja konoplje, hap enje i zatvaranje ljudi koji je koriste, te su emirovim zakonom svi korisnici ha i a trebali biti ka njeni va enjem zuba. Uz sve napore i veliki broj ka njavanih narkomana, broj korisnika se pove avao u periodu od 15 narednih godina. Danas, u okvirima globalne civilizacije, kori enje droga i narkomanija socijalno su neprihvatiljivi. Postoje brojni i ubedljivi razlozi za ovu proskribovanost, ali to sve nije predmet ovog rada. Ipak, ma koliko i ta imali protiv narkotika, moramo se podsetiti da bi bez njih svetska umetnost bila siroma nija za neka izuzetna dela. Mo da ova teza zvu i paradoksalno, ali npr. u Parizu su, sredinom XIX veka pesnici, slikari i umetnici osnovali Klub ljubitelja ha i a. Bez intezivnog kori enja konoplje, Bodler verovatno ne bi pisao (barem ne u takvom obliku) svoju poeziju, Delakroa nacrtao svoja dela - daleke prete e impresionizma. Bez meskalina, Kastaneda ne bi iznedrio Orlov dar, Haksli Vrata percepcije... Po etkom XX veka, heroin i kokain bili su medicinski zvani no (!) priznati medikamenti. ak postoji i potvr ena pri a o Ajn tajnu, koji je, uz dozvolu i kontrolu lekara, isprobao dejstvo jedne sna no halucinogene droge. Kraj istog veka svet je do ekao uz globalne fenomene i probleme "crnih" finansijskih giganata, narko-kartela i izrazito ra irene narkomanije. O, tempora, o, mores... Vojislav Filipovi student 4. godine arheologije Beograd

Napomena (za sve one kojima droge ipak deluju primamljivo) Kori enje narkotika, izme u ostalog, mo e izazvati: halucinacije, paranoju, depresiju, izofreniju, hormonske poreme aje, poba aj, ra anje nakaznog potomstva, ubila ke i samoubila ke nagone, sr ane probleme ("preskakanja", tahikardije i infarkte), probleme rada

unutra njih organa, rak plu a i drugih organa, tuberkulozu, du evne bolesti, epilepsiju, mo dane poreme aje, komu... i - smrt. Preporu ena literatura:
y y y y y y

Blum, R. H. et al. 1969. Society and Drugs. Vol. I. San Francisco: Jossey - Bass Inc. Elijade, M. 1990. amanizam i arhajske tehnike ekstaze. Sremski Karlovci: Izdava ka knji arnica Zorana Stojanovi a. Frejzer, D . D . 1992. Zlatna grana (prou avanje magije i religije). Beograd: Alfa i Dragani . Herodot. 1988. Istorija (Preveo Milan Arseni ). Novi Sad: Matica srpska. Re , K. 1996. Re nik svetih i magijskih biljaka. Beograd: BABUN. Morgan, L. H. 1981. Drevno dru tvo. Beograd: Prosveta.

Preporu ene Web stranice: http://eleusis.lycaeum.org/inglese.html http://www.cannabisculture.com/backissues http://www.erowid.org/plants/peyote/peyote_culture1.shtml http://www.maps.org http://www.mescaline.com/huxley.htm http://www.mup.sr.gov.yu http://www.muscaria.com http://www.namyco.org/mycoth/ http://www.peyote.com http://www.peyote.net http://www2.gol.com/users/joewein/hempjpn.html

Terme - smisao ivota Rimljana

U rimskom dru tvu postojalo je mesto na kome je i enama i mu karcima podjednako bilo omogu eno da se bave svojim telom i da ga neguju. Bile su to terme - luksuzna javna kupatila u kojima pristup nikome nije bio ograni en. Terme se smatraju u potpunosti rimskom tekovinom i od vremena Carstva igraju veoma va nu ulogu u ivotu Rimljana. Carske terme esto su u jednom kompleksu imale, pored toplih i hladnih kupatila, i gimnasti ke dvorane, vrtove, muzeje, biblioteke, restorane i trgovine. Me utim, obi aj da se ovek kupa svaki dan ustalio se tek tokom I veka pre nove ere, pod uticajem helenisti ke civilizacije. U ranijim periodima Rimljani su se temeljno prali samo jednom nedeljno. Ostalih dana prali su samo delove tela koji se najvi e prljaju - lice, ruke i noge. Za to je kori ena jedna, esto mra na, odaja koja se nalazila u blizini kuhinje (lavatrina), u kojoj je topla voda bila pri ruci. U toj se odaji nalazio i sud za vr enje nu de i tek kasnije je klozet (latrina) odvojen od kupatila.

Karakaline terme bile su jedne od najve ih kupatila celog rimskog carstva. Ovde vidimo njihov presek idealne rekonstrukcije. Najpoznatije i najve e terme izgra ene su za vlade rimskih careva Nerona (54-68), Domicijana (81-96), Karakale (197-217), Dioklecijana (284-305) i Konstantina (306-337). Najsavr enije i najve e svakako su Karakaline terme u Rimu, izgra ene izme u 211. i 217. godine. Na prostoru od 14 hektara, osim kompleksa zgrada, nalazile su se i prostrane slobodne povr ine ispunjene tremovima, stadionima i vrtovima. Ove terme predstavljale su grad za sebe, rasko no dekorisan mermernim skulpturama, raznobojnim podnim mozaicima, freskama, vrtovima sa cvetnim rundelama, bogato opremljenom bibliotekom, senovitim mestima za odmor. U jednom trenutku mogle su da prime i do 1000 kupa a. Pored ovih rasko nih javnih termi, postojala su i privatna kupatila (balneum ili balineum), koja su esto gra ena van grada, u ivopisnim predelima u kojima su bogata i imali svoje seoske vile (villa rustica). Iako nisu bile tako rasko no opremljene i dekorisane, predstavljale su izuzetno prijatna mesta za odmor. U samom Rimu, na primer, bilo je oko 850 javnih i privatnih kupatila.

Rekonstrukcija unutra njosti Karakalinih termi. Rimske terme, u u em smislu, sastojale su se iz slede ih grupa prostorija: - odeljenja za komunikaciju (vestibil, foajea, dvorane za odmor) - odeljenja za ostavljanje ode e - svla ionice (apoditerium) - odeljenja sa zagrejanim vazduhom (tepidarium) - kupatila sa vru om vodom (caldarium) - kupatila sa hladnom vodom (frigidarium) - odeljenja za masa u (unctorium). Zagrevanje vode i prostorija u termama vr eno je specijalnim sistemom zagrevanja (hipokaust). Zagrejani vazduh dovo en je kanalima koji prolaze kroz zidove do odre enih mesta u bazenima i zagrevao vodu. Prostorije su grejane tako to je topao vazduh cirkulisao kroz specijalne obloge u zidovima i kroz upljine u podovima.

Presek prostorije koja je zagrevana pomo u hipokausta. Samo kupanje bilo je dug i slo en postupak koji se obavljao grupno. Kada bi platio ulaz, a cena je bila minimalna pa su terme bile svima dostupne, tako da su ih nazivali i vilama plebsa, kupa bi ulazio u svla ionicu. Ako bi eleo da malo ve ba pre kupanja, obla io bi kratku tuniku i odlazio u ve baonicu. Posle ve banja, kupa bi odlazio u prostoriju sa mlakim vazduhom tepidarium gde je telo privikavao na toplotu. Odatle bi odlazio u kupatilo sa vru om vodom caldarium. Iz njega bi se vra ao u prostoriju sa mlakim vazduhom, a zatim u bazen sa hladnom vodom - frigidarium.

Izgled strugalice za

Nakon toga sledila je masa a. Telo je mazano raznim eteri nim uljima koja imaju i relaksaciono dejstvo. Kako sapun u dana njem smislu re i nije bio poznat, za skidanje naslaga prljav tine sa ko e kori ene su specijalne strugalice, tzv. strigili (strigilis), koji su se izra ivali od bronze ili gvo a. Dva ili vi e strigila no ena su u kompletu sa posudom za ulje (ampulla olearia), sun erom (spongia) i bronzanom ka ikom za polivanje (simpulum). Svi ovi predmeti no eni su zajedno na jednom dr a u - ve alici, koja je mogla biti kru nog ili polukru nog oblika, a slu ila je za no enje i ka enje ovog toaletnog pribora o zid kupatila. Celsus, anti ki pisac iz I veka nove ere, pi u i o umetnosti medicine, preporu uje onima koji se kupaju da prvo idu u umereno zagrejanu prostoriju. Tako blago preznojeni trebalo je da se nama u uljem i da pre u u prostoriju sa vru im vazduhom. Posle jakog preznojavanja u ovoj prostoriji, trebalo je da se poliva vru om, toplom i hladnom vodom naizmeni no, a zatim ostru e strigilom. Zatim se trebalo ponovo preznojiti da bi se izbegla prehlada. Osim prilikom kupanja u javnim kupatilima, strigili su se koristili i u palestrama, gde se posle ve banja njima uklanjao znoj i pra ina sa tela. Pojava sapuna vezuje se tek za Gale i Germane. Ovim pronalaskom izbegnute su neprijatne posledice struganja tela, koje je dovodilo do stvaranja krasta na telu. ene su za tu priliku nosile neku vrstu kostima iz dva dela, kako nam to pokazuje mozaik otkriven na Pjaci Armerini ili figurina Venere u kupa em kostimu. ko u, rimske zamene za dana nji sapun. Poznato je pismo rimskog filozofa Seneke (I vek nove ere) u kome nam on do arava bu nu i punu ivota atmosferu koja vlada u termama: "... Zamisli sve mogu e vrste glasova ... Dok oni koji se bave sportom ve baju i rade sa kuglama, dok ula u sve napore ili se pak prave da to ine, ujem stenjanje, a svaki put kad ponovo hvataju vazduh, nastaje zvi duk i o tro disanje. Kada ima nekog ko je lenjivac ili nekog kome je dovoljno jeftina masa a, ujem udarac ruke o ramena, a ona daje razli it zvuk prema tome da li je udarac zadan pljo timice ili savijenih prstiju. A ako uz to nai e neki igra lopte koji po ne da broji udarce dolazi svemu kraj! Dodaj jo tome sva alicu ili lopova uhva enog na delu ili oveka koji, dok se kupa, u iva u svom glasu. Za ini sve to jo i ljudima koji bu no ska u u bazen dok voda prska na sve strane. Ali svi ti ljudi imaju bar normalan glas. A zamisli sad stvarno o tri i opori glas berbera ... koji odjednom glasno viknu, a nikada ne ute, sem kad briju ljude ispod pazuha te ih tako izazivaju da umesto njih vi u. Postoje jo razli iti uzvici poslasti ara, kobasi ara, prodavaca pa teta i svih mogu ih ljudi koji nude svoju robu karakteristi nim izvikivanjem".

Ve alica sa oka enim toaletnim priborom, prona ena na nekropoli anti ke Duklje. Me utim, terme nisu re avale samo osnovne potrebe higijene ve su bile sastavni deo novog na ina ivota koji je vodio ra una i o ostalim potrebama oveka. Uklju ivanje biblioteka, muzeja, dvorana za diskusije ili javna itanja, kao i sportskih terena, trgovina i restorana, u inilo je da su terme postale veoma popularna mesta za okupljanje. U po etku terme su bile otvorene samo preko dana, a kasnije i tokom no i, o emu svedo e brojne kerami ke lampe otkrivene u pompejanskim kupatilima. Osim ovih, u oblastima bogatim jodnim i sumpornim mineralnim vodama, peskom u kome se nalaze sastojci gvo a ili toplim blatom, gra ena su kupatila koja su kori ena za le enje, odnosno otklanjanje odre enih fizi kih tegoba. Po kori enju tople sumporne pare bila su poznata kupatila u gradovima Baje i Pokuolija (Italija), gde su bolesnici dolazili da le e reumatizam i artritis. U Hadrijanovoj vili u Tivoliju postoji odeljenje koje je slu ilo za pe ana kupanja (heliocaminus). To je bila jedna kru na dvorana sa bazenom u sredini u koji se ulazilo stepenicama, tako da je svako mogao, prema potrebi, da izabere visinu peska u kome e le ati. Pesak se zagrevao sistemom hipokausta koji se nalazio ispod poda. isti i relaksirani, gra ani su potom mogli da nastave sa svojim svakodnevnim du nostima.
Frizeraj pre svega

Pre nego to bi svom licu pomo u minke dala eljeni izgled, koji je esto bio daleko od stvarnog, Rimljanka je dosta vremena morala da posveti sre ivanju svoje frizure. enama su na raspolaganju bili frizeri, odnosno frizerke (ornator ili ornatrix). Osim onih koji su kao robovi bili u slu bi svojih gospodarica, postojali su i frizeri koji su imali svoje salone u kojima su mu terije morale da podnose svakojake neprijatnosti ukoliko su elele modernu frizuru. Postojala

su tri osnovna tipa frizure: slobodno pu tena kosa sa vise im loknama, kosa jednostavno prikupljena u vertikalnu pun u i kru na pun a na potiljku koja se stavljala u mre icu za kosu i uz koju su obi no i li uvojci slo eni visoko iznad ela. Tokom perioda Republike (IV - I vek pre nove ere) frizure su bile jednostavne. Kosa je bila skupljena na potiljku i pri vr ena trakama i iglama - ukosnicama ili je bila upletena u kiku od koje se pravila pun a na temenu. Jedini znak koketnosti bili su sitni pramenovi kose koji su blago padali na elo. Na po etku perioda Carstva, na prelazu iz stare u novu eru, u modi je bila vrlo jednostavna i skladna frizura: razdeljak na sredini glave delio je kosu koja je padala simetri no oko lica, uokviruju i ga pokojim uvojkom ili je kosa bila skupljena u pun u ili pletenice uzdignute na elu, kako su to esto nosile Livija, supruga imperatora Avgusta i Oktavija, njegova sestra, uz poneku ukrasnu iglu ili dijademu.

Zlatna dijadema. Jednostavne frizure tokom vremena zamenjuju sve slo enije kreacije za ije modelovanje se koriste i umetci od ve ta ke kose. Igle, bronzane ili ko tane, koje su ukra ene na oba kraja, slu ile su za pri vr ivanje ovih umetaka. Te frizure su bile glomazne, esto i dva puta ve e od glave, a dijademe, igle i cvetovi, pojedina ni ili upleteni u vence, inili su ih jo upadljivijim. Njih su prihvatale uglavnom matrone na carskom dvoru, a pravljene su za zvani ne i sve ane prilike. Tako Juvenal opisuje jednu damu re ima: "... Kovrd e je podizala visoko, deo po deo. Pogledajte je spreda i vide ete Andromahu iz vremena heroja, ali s le a to je potpuno druga osoba ..". Nakon perioda ekstravagancije, opet u modu ulaze jednostavnije frizure. Od kraja II i tokom III veka otmeno je bilo da se lice uokviri blago zatalasanom kosom skupljenom u pun u na potiljku ili u pletenicu koja se u obliku dijademe obavija oko glave.
Muke po berberima

Mu karci su imali manje muka sa frizurama. Najve i deo vremena koje su posve ivali ulep avanju, provodili su kod svog berberina (tonsor), koji im je brijao ili skra ivao bradu i ure ivao kosu. Oni bogatiji imali su svoje li ne berberine u ku ama, dok su ostali pose ivali

berbernice (tonstrina). Oni najsiroma niji, kao i robovi, koristili su usluge berberina na otvorenom prostoru. U svakom slu aju, jedno je sigurno - niko se nije brijao sam. Kako su u berbernicama provodili dosta vremena, za Rimljane su ova mesta postala sastajali ta na kojima su se razmenjivala mi ljenja i novosti, ogovaralo se, a ponekad se sklopio i poneki posli . U jednoj tipi noj rimskoj berbernici postojale su klupe sme etene uz zidove, na kojima su sedele mu terije ekaju i na svoj red. Po zidovima su bila oka ena ogledala, a u sredini je majstor, uz svog pomo nika ili u enika, ulep avao mu teriju koja je sedela na klupici. i anje se obavljalo makazama (forfex ili forpex) koje se sastoje od para se iva spojenih na zglob, putem arnira ili jednostavnim lu nim mehanizmom. i anje takvim makazama bilo je dosta neujedna eno, a da bi se ispravili ti nedostaci kosa je kovrd ana gvozdenom ipkom u metalnoj ko uljici, koja je zagrevana u aru. Takav tretman imali su i mu karci sa prore enom kosom da bi je u inili bujnijom. Tipi an i najjednostavniji oblik mu ke frizure bio je a la Titus. Kosa je e ljana od jedne centralne ta ke prema elu, u ima i vratu. Naravno, no ene su i ma tovitije frizure, na injene od redova uvojaka raspore enih na razne na ine tako da uokviruju lice.

Frizura a la Titus. U berberski tretman ulazilo je i brijanje, odnosno skra ivanje i oblikovanje brade. Koliki zna aj su Rimljani pridavali brijanju, govori podatak da su, prilikom prvog skidanja brade, mladi ima prire ivali verske ceremonije sa gozbama za porodi ne prijatelje. Prilikom brijanja kori eni su gvozdeni ili bronzani brija i (novacula) koji su o treni kamenim brusevima. Postojala su dva osnovna tipa: brija i sa vrstom, fiksiranom dr kom i brija i na rasklapanje. Sam postupak brijanja bio je dug i neprijatan: ko a je kva ena samo vodom, tako da je brijanje bilo veoma bolno, sa estim posekotinama i krvarenjima. Za zaustavljanje krvarenja kori en je smotuljak paukove mre e koja se umo i u ulje i sir e. Mu terije su ironi no prime ivale da "dok berberin pre e celo lice, ve je nova brada izrasla". Da bi izbegli bolna i dugotrajna brijanja, pojedini mu karci su maljava mesta premazivali ve pomenutim dropaksom, trljali ih smesom napravljenom od bele vinove loze, te no u spravljenom od br ljana, ili su ih mazali krvlju

slepog mi a. Za pokrivanje ogrubelih mesta na licu, bora ili o iljaka kori eni su mali krugovi od tkanine zvane "mese ev sjaj", koji su lepljeni na ta mesta na licu. Koliko su te ko Rimljani podnosili sporost i nespretnost berberina pokazuje i injenica da su po etkom II veka mu karci rado prihvatili novu modu - no enje brade, kopiraju i imperatora Hadrijana (117-138) koji je pustio kovrd avu bradu da bi pokrio o iljke na licu.

Izgled tipi nih rimskih bradatih mu karaca sa po etka II veka.


Carstvo propalo zbog modnih kaprica

ene su, kao i mu karci, verovatno spavale u donjem ve u. Nosile su neku vrstu spava ice jednostavne duge haljine, sa prslu i em ili korsetom ispod. Spava ica je bila izra ivana od lana ili vune i obi no je bila finija i tanja od mu ke. Me utim, po to bi se umila, sredila frizuru i na minkala, Rimljanka je skidala no nu ode u i birala dnevnu, za izlazak, a ona je obavezno morala da se uklopi sa bojom minke i nakitom koji e za tu priliku staviti. Glavni deo enske garderobe bila je tunika (tunica) koja se od mu ke razlikovala samo po du ini. Ona se sastojala od dva pravougaona par eta tkanine, pri vr ena za krajeve i ramena tako da se obrazuju kratki rukavi. Kao i spava ica, izra ivana je od lana ili vune. ene su preko tunike nosile dugu i bogato nabranu haljinu koja je dopirala do lanaka (stola), uzanu u struku i po rubu ukra enu purpurnom trakom.

Rimska ena sa ogrta em. Tokom perioda Republike ove haljine su pravljene od vune. Kako je mo Rima rasla, sve vi e su se koristile skupocene tkanine, pa se tako u doba Carstva stole izra uju i od indijskog pamuka ili kineske svile. O skupocenosti ovih tkanina svedo i podatak da je kilogram svile vredeo koliko i kilogram zlata. Da bi udovoljili eljama svojih supruga i ljubavnica, imu ni Rimljani su bili prinu eni da odvajaju znatna sredstva za zadovoljenje njihovih prohteva. Prilikom izlazaka ene su preko stole prebacivale dugi al ili ogrta (palla) koji se obavijao oko tela i iji je jedan kraj mogao da se prebaci preko glave. Za sun anih dana Rimljanka bi uzimala lepezu od paunovog perja pre no to stupi u nosiljku. Napolju, rob ju je zaklanjao suncobranom osim ukoliko dan nije bio vetrovit. Ako je trebalo da prisustvuje prino enju rtve ili nekoj verskoj sve anosti, matrona je nosila sa sobom i etvrtastu maramu od purpurne ili plave tkanine ukra ene resama (rica) kojom je pokrivala glavu.
Ni svila nije dovoljna...

Rimske ene su obo avale nakit. Kosu su ukra avale dijademama i ukrasnim iglama, min u e su bile obavezne, kao i ogrlica. Na rukama su im zveckale narukvice, esto i po vi e komada, a naro ito su volele prstenje. Nosile su ih koliko god ih je moglo stati na prste. est ukrasni detalj bio je i lan i oko lanka noge. Nakit je bio veoma raznovrstan, kako po obliku tako i po materijalu. Gospo e koje nisu sebi mogle da priu te zlato, srebro i drago kamenje, zadovoljavale su se sli nim modelima izra enim u bronzi sa umetcima od poludragog kamenja ili staklene paste.

Nakit rimskih imu nih ena.


Kico i i u miru i ratu

Rimljanin u togi.

Mu ka garderoba je bila ne to jednostavnija. Osim tunike, koja je pojasom mogla biti stegnuta oko struka i na taj na in skra ena do eljene du ine, a ina e je dopirala do listova nogu, za javne izlaske mu karac je prebacivao preko nje togu (toga), iji se jedan kraj mogao prebaciti preko ramena. Vrsta materijala, a naro ito boja toge, esto su otkrivali dru tveni status onoga ko je nosi. Togu obrubljenu irokom crvenom trakom (toga praetexta) nosili su slobodni mladi i sve do esnaeste godine ivota. Tada bi, na sve anoj ceremoniji, dobijali sasvim belu togu, bez ukrasa (toga pura ili toga virilis). Ovaj deo ode e bio je napravljen od elipsoidnog komada tkanine, u po etku vunene a kasnije i lanene, ija se irina menjala prema modi, a du ina je iznosila tri visine onoga ko je nosi. To je omogu avalo da toga lepo pada stvaraju i skladne nabore i ostavljaju i slobodnom samo desnu ruku. Obla enje toge bilo je dosta komplikovano. Zbog toga, ali i zbog svoje neudobnosti, tokom poznog perioda Carstva ograni ene su prilike u kojima je no ena, a njen kroj menjan, tj. smanjivana joj je irina. S druge strane, ona je postajala rasko nija dodavanjem raznih ukrasa i vezova. U tom periodu togu veoma esto zamenjuje neka vrsta irokog ala (pallium), koji se obavijao oko ramena, ukr tao spreda i u struku bio stegnut pojasom.

Osim ove svakodnevne ode e, mu ka garderoba podrazumevala je i jedno pripijeno, bogato ukra eno odelo (synthesis), koje se obla ilo prilikom sve nih gozbi.

Tokom hladnih perioda Rimljani su preko toge nosili kratak ogrta od tamne vunene tkanine (lacerna), uz koji je i la kapulja a (cucullus). Za putovanja je kori ena druga vrsta ogrta a, koji je obi no imao i kapulja u (paenula) i koji je bio mnogo udobniji i prakti niji. Za vreme vojnih ve bi i ratova, mu ka ode a je bila jednostavnija. Preko tunike no en je vojni ki ogrta (sagum), koji je dopu tao najve u slobodu pokreta. Izra ivan je od etvrtastog komada tkanine i pri vr ivao se za dva kraja na grudima ili na jednom ramenu. Veli ina i boja saguma zavisila je od vojni kog ranga. Oficiri su mogli da nose ogrta e ivih boja, ali je crveni bio rezervisan za vojskovo e. Vojskovo a je imao pravo da nosi i specijanu vrstu nabranog ogrta a, crvene ili bele, odnosno crveno-bele boje (paludamentum).

Rimski vojskovo a u tradicionalnoj ode i. Ni mu karci u anti kom Rimu nisu bili imuni na nakit. Osim fibula, neke vrste zihernadli, kojima su pri vr ivali svoje toge, a koje su esto imale i stale ko obele je, omiljeni deo nakita je bilo prstenje. Zlatno, srebrno ili bronzano, ono je veoma esto slu ilo i u poslovne svrhe - umesto pe ata za overu dokumenata.
A ta su obuvali?

Obu a se tokom vremena najmanje menjala i nije bila podlo na modnim trendovima. Jedini vid ekstravagancije koju su izra avali oni sa dubljim d epom prilikom njenog naru ivanja kod obu ara (calceolarius) ticala se na ina dekoracije i vrste i kvaliteta materijala od kojeg je izra ena.

Izgled rimskih sandala. Najjednostavnija vrsta obu e (calceamentum) koju su nosili i mu karci i ene u Rimu bile su sandale (soleae), koje su se sastojale od ona pri vr enog za nogu ko nim kai i ima koji su se obavijali oko no nog lanka. Sandale su no ene po ku i i smatralo se nepristojnim da se obuju za izlazak. Za te prilike kori ene su izmice (calcei), koje su dopirale do listova i imale dva uspravna otvora sa strane. Zakop avale su se pomo u etiri ko na kai a koji su se obmotavali oko noge. Obu a je bila deo garderobe koji je najjasnije mogao da uka e na dru tveni status svoga vlasnika i to kako na in vezivanja tako i dekoracija i boja. izmice su bile izri ito zabranjene robovima. izmice obi nih gra ana bile su mrke ili crne, dok su plemi i mogli da nose izmice crvene boje (calcei patricii i calcei senatorii). Udate ene nosile su izmice svetle boje, pa i bele (calcei muliebris). Mu ke i enske izmice nisu se mnogo razlikovale po obliku. enske su obi no bile lak e i pravljene od mek e ko e, a ponekad i ukra ene biserima i dragim kamenjem. Ukra ene izmice ponekad su nosili i mu karci. Njih su mogli da koriste visoki dr avni inovnici iz plemi kih porodica, a bile su ukra ene u visini lanaka polumesecom od srebra ili slonova e (calcei mullei i calcei sanatorii). Prilikom odlaska u posete, Rimljani su sa sobom nosili sandale jer je bilo nepristojno da gost u ku i doma ina hoda u obu i kojom se slu i na ulici. Postojala je i specifi na obu a koja je no ena u lovu. To je vrsta izama (cothurni) koja je dopirala do pola noge. Druga vrsta plitkih izama, tako e vrsta koturni, imala je karakteristi an visok drveni on za koji je bilo pri vr eno plitko lice od ko e ili neke tkanine. Jedna vrsta opanaka (carbatina) bila je karakteristi na za provincijsko stanovni tvo.

Rimski provincijski opanak. Obi ni vojnici koristili su poseban oblik obu e. To su specifi ne izmice (caligae) iji je on oja an o trim metalnim klinovima. Lice ovih izmica bilo je od ko nih kai eva koji su se mre asto vezivali i koji su ostavljali slobodne prste, a zatvarali stopalo i lanak. Siroma ni stanovnici Rima, kao i robovi, nosili su "drvenjake" (sculponeae), a zimi su noge umotavali u ne tavljene ko e ili vunene krpe.
I posle Versa ea - Armani

Rim, glavni grad najve e imperije Starog sveta i srce anti kog kosmopolitizma, bio je vi e stole a i najzna ajniji modni centar. Samim tim Rim je bio i ogroman potro a luksuznih i egzoti nih kozmeti kih sredstava, skupocenih uvoznih tkanina, a uporedo i najve i proizvo a luksuznog toaletnog pribora. Rim je bio metrolpola u kojoj su se kreirali na in odevanja i minkanja, kao i drugi modni detalji koji su munjevito prihvatani u svim delovima Imperije. Poseban zna aj imao je carski dvor u kome su imperatori, njihove supruge i k eri, konkubine i matrone visokog roda, kako se to danas ka e, "lansirali" svakojake, esto i krajnje nastrane i dekadentne, modne novotarije. Prirodno je to je ta pretrana pa nja posve ena luksuzu i modi na rimskom dvoru i me u bogata ima podsticala estoke reakcije moralista i tradicionalista, koji su smatrali da su skromnost, umerenost i, pre svega, neneru ena prirodnost u izgledu i pona anju prave i trajne vrednosti svakog oveka, ma kom stale u on pripadao. Po njihovom mi ljenju, ulep avanje i minkanje su ve tine iluzije i prevare kojima ene ostvaruju jedan jedini cilj - da sakriju naborano lice i oronulo telo, kako bi time, potpomognute pomadama, parfemima i raznim ukrasima, pokazale kako preterano brinu o svom izgledu, to je jasna te nja ka zavo enju i preljubi. Sli no tome, preterana nega tela i ukra avanje mu karaca smatrani su, tako e, neprikladnim. Tome su se, po mi ljenju moralista i tradicionalista, prepu tali oni koji su neobuzdani u svemu ili oni koji ho e da istaknu svoju ekonomsku mo , to su bila jasna obele ja najve e moralne degradacije. Rimska dr ava je esto, zbog finansijskih neda a, posebnim zakonima poku avala da spre i preterani uvoz luksuznih proizvoda: svile iz Kine, parfema i minke sa Istoka, bisera iz Crvenog mora i dragog kamenja iz raznih zemalja. Time je isticana namera da se spre i odliv novca iz dr avne blagajne koji je tako odlazio "strancima i neprijateljima". Poznate su neda e imperatora Tiberija (14 - 37), ija je dr avna blagajna bila u velikom manjku zbog preteranog uvoza luksuzne robe. Ipak, bez obzira na pridike moralista i tradicionalista, kao i na zakone kojima je spre avan uvoz luksuzne robe, rimski gra ani su uvek tro ili veliki deo svog vremena i novca na negu tela, kozmetiku i odevanje. Anka Lalovi kustos Zaje arskog muzeja Zaje ar Preporu ena literatura:

y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y y

Brodner, E. 1983. Die Rmischen Thermen und das Antike Badewasen. Darmstat. Cagnat, R. i Chapot, V. 1920. Manuel d'archologique romaine II. Paris. Carcopini, J. 1981. Rim u razdoblju najvi eg uspona. Zagreb. Daremberg, M.M.C. i Saglio, E. 1887. Dictionaire des antiquits grecques et romains d'apres les textes et les monuments. Paris. Deiss, J.J. 1985. Herculaneum, Italy's buried Treasure. London. Dular, A. 1979. Rimske ko ane igle iz Slovenije, Arheolo ki vestnik XXX, 280. Golubovi , S. 2000. Obu a iz trikonhalne grobnice iz Viminacijuma. Viminacium 11, 89. Jovanovi , M. 1969. Jedan prilog prou avanju anti kih i aka. Vranjski glasnik V, 17-25. Kruni , S. 2000. Rimski medicinski, farmaceutski i kozmeti ki instrumenti na teritoriji Gornje Mezije (doktorska teza). Beograd: Filozofski fakultet. Romanelli, P. 1967. Palestrina. Roma. Ru i , M. 1997. Jedna grobna celina iz Duklje. Glasnik SAD 13, 295-299. Strong, D. i Brown, D. 1976. Roman crafts. London. Srejovi , D. i Cermanovi -Kuzmanovi , A. 1997. Arheolo ki leksikon. Beograd: Savremena administracija. Grimal, P. 1968. Rimska civilizacija. Beograd: Narodna knjiga. grupa autora. 1962. Gold- und Silberschmuch aus dem Antiken Iralien. Milano-Wien. grupa autora. 1967. Anti ki Rim. Panorama jedne civilizacije. Beograd-Ljubljana. grupa autora. 1988. Antike Porttrts aus Jugoslawien. Frankfurt. Nestorovi , B. 1952. Arhitektura starog veka. Beograd. Popovi , I. 1988. Anti ko oru e od gvo a u Srbiji. Beograd: Narodni muzej. Riha, E. 1986. Rmische Toilettgerte und medizinische Instrumente aus August und Kaiseraugust. August. Tingay, G.I.F. i Badcock, J. 1989. These were the Romans. London. Vagalinski, L. 1993. Strigili ot rimskata epoha ot teritorijata na dene na Blgarija. Arheologija 2: Obr. 3. Vajner, B. 1970. ivot u anti kom svetu. Ljubljana. ivadinovi -Davidovi , Z. Frizura kroz vekove. Beograd. Yegl, F. 1995. Baths and Bathing in Classical Antiquity. New York. Walters, H.B. 1929. A Guide to the Exibition Illustrating Greek and Roman Life. London.

Preporu ene Web stranice: http://www.12caesars.com/Articles/RomanJewelry/romanjewelry.html http://www.artlex.com/ArtLex/r/roman.html http://www.artsbma.org/bmagolds.html http://www.artsmia.org/an_gold.html http://www.bluffton.edu/~sullivanm/bathbaths/bathbaths.html http://www.interrinet.bg/bulgaria/Places/ancient/romanbaths.htm http://www.kent.wednet.edu/curriculum/soc_studies/rome/RomanBaths.html http://www.vitruvio.ch/arc/roman/bathcaracalla.htm http://www.vroma.org/~bmcmanus/baths.html

U svim drevnim civilizacijama koje su proteklih pet milenijuma stasavale, razvijale se i nestajale na Bliskom Istoku i u Sredozemlju, nega tela, kozmetika i moda imali su izuzetan zna aj. Me u najlep im i najdragocenijim eksponatima u poznatim svetskim muzejima i privatnim zbirkama starina nalaze se ma tovito oblikovane i bogato ukra ene palete i kutije za minku, ogledala i posudice neobi nog oblika na injene od najskupocenijih materijala, u kojima su uvani retki i egzoti ni parfemi i pomade. Na va nost nege tela, mode i kozmetike u svakodnevnom ivotu ukazuju i brojna ostvarenja najve ih anti kih umetnika, slikara i zanatlija, koji su na zidovima palata, na reljefima ili na skupocenom posu u i drugim predmetima prikazivali princeze, matrone i dame visokog roda, okru ene robinjama i slu avkama dok ih ove ulep avaju minkaju, doteruju frizure i kite dijademama, ogrlicama i prstenjem. Stoga prou avanje mode, njene uloge i zna aja u drevnom dru tvu, mo e biti va no ne samo za ta no hronolo ko opredeljenje mnogih arheolo kih spomenika i nalaza, ve pru a i preko potrebne podatke o umetni kim i estetskim stremljenjima jedne epohe, o istorijskim zbivanjima koja su je ozna ila, kao i o etni koj pripadnosti li nosti koja je nosila odre enu no nju, frizuru i nakit.
Nega tela i kozmetika

U anti kom svetu nezi tela, a naro ito mu kog, posve ivala se izuzetna pa nja. Uporne gimnasti ke ve be i stalna sportska nadmetanja imali su za cilj da se formira skladno mu ko telo po idealima koje prepoznajemo na brojnim helenisti kim i rimskim skulpturama. ene su u tom pogledu bile potpuno zapostavljene. S druge strane, njihova privilegija bila je, ukoliko su im to mogu nosti dozvoljavale, da ve i deo dana provedu pred ogledalom, gde bi, uz pomo dvorkinja i robinja, doterivale svoj izgled, koriste i sve tada dostupne kozmeti ke preparate.

Robinja poma e gospodaricama u sre ivanju.


Nega tena ko e

Rimljani su bili ranoranioci. Nakon ustajanja, sledilo je vrlo ovla no umivanje, a zatim sre ivanje frizure. Po to je frizura doterana, moglo se pristupiti kozmeti kom tretmanu i minkanju. Rimske dame su izbegavale izlaganje suncu i vetru, da ne bi preplanule. to belji ten bio je elja svake ene. Ukoliko ih priroda time nije obdarila, pribegavale su raznim sredstvima kako bi ga ostvarile. Nave emo neke od poznatih recepata za beljenje ko e: mast od ceruse i

krokodilske pogani koja se koristi za lice i belilo od krede i olovnog praha za beljenje tela. Da bi se izbegle pege na ko i, kori eno je mleko od magarca i sok od tele ih nogu, koji se 40 dana tiho kuvaju na vatri, dok se sjaj ko e dobijao stavljanjem bra na od boba. Uz belo lice i li su rumeni obrazi i usta. U tu svrhu kori ena je pena od crvenog nitra kao i rumenilo dobijano od morskog li aja ili vinskog taloga.
Zubi i usta

Po eljno je bilo da zubi budu beli i sjajni. Pra ak od plovu ka kamena i istucane kosti ovnujskog repa iste zube da budu "kao dva niza sitna bisera". U istu svrhu upotrebljavan je i pra ak od jeljenjeg roga ili istucane drenjine. Ukoliko je neko patio od neprijatnog zadaha iz usta, mogao je to izbe i kori enjem kola i a od izmirne.
minka obrva i lica

Kontrast belom licu rumenih obraza i usta daje crnilo obrva i trepavica. Obrve su morale da budu tanke. Prvo su se oblikovale pincetom, a zatim se mazale, kao i trepavice, crnilom koje se dobijalo od a i ili antimonovog praha. Na isti na in izvla ene su i linije oko o iju. Ovako na minkana, Rimljanka je provodila itav dan. minku je skidala tek pred spavanje. Jedan pripadnik ja eg pola toga doba zlobno je primetio "da ena ne spava sa svojim licem, ve ga ostavlja u stotine teglica". Kako je ve ina rimskih bogata a ve eri provodila u estvuju i u ve erinkama obilno zalivanim vinom, mamurluk je bio esta pojava. Da bi ujutru opet imali sve ten i bistar pogled, rimske dame i gospoda pili su ocat, a da bi izbegli glavobolju dobro je je bilo oblagati elo br ljanovim ili kupusovim li em. Ako bi se kojoj dami vi ak godina ocrtavao na licu, ono se podmla ivalo no nim oblozima od bra na od pasulja.
Otklanjanje maljavosti

Maljavost tela tako e je morala da se izbegne. Za otklanjanje malja sa tela ene su koristile sredstvo sastavljeno od raznih smola (dropax). Sli an efekat postizan je i trljnjem ko e smesom bele vinove loze ili te no u koja je na injena od br ljena, kozje u i i magare e masti, ali i trljanjem tela krvlju slepog mi a.
Odr avanje kose

Nezi kose se posve ivala posebna pa nja. Ideal je bila sjajna i gusta kosa. Rast kose se podsticao trljanjem ispr enim magare im kopitom, a sjaj joj je davao te ni galski sapun pome an sa uljem le nika, oraha i drugog bilja. Ukoliko neka gospo a nije bila zadovoljna kvalitetom i izgledom svoje kose, mogla je sebi da priu ti periku koja je bojena me avinom kozjeg loja i pepela bukovog dreveta, uz mogu nost izbora boje - plave ili crne.

Parfemi

Po to je frizura sre ena i lice na minkano, pristupalo se obla enju. O frizurama i ode i bi e re i u odeljku o modi. Oni su bili podlo ni modnim trendovima i menjali se u skladu s njima. Ovako sre enoj eni preostalo je samo da stavi jo parfem i mogla je da iza e na ulicu (Sl. 2). Proizvodnja parfema, poznata jo iz starog Egipta, preko Feni ana i Grka, do ivljava procvat u vreme Rimskog carstva. Mirisi su dugo bili obavijeni velom tajne i verovalo se da ih ne spravljaju ljudi ve da poti u od bogova. Latinski izraz parfem (per fumum) postaje op ti izraz u celom svetu za sve isparljive i miri ljave supstance. Kao i danas, rimske dame nisu alile novca da bi do le do ovih skupocenih proizvoda.

Izgled ve ine rimskih ena.


Toaletni pribor

Raznovrsni kozmeti ki preparati podrazumevaju i postojanje odgovaraju eg toaletnog pribora. Me u predmetima kori enim u tu svrhu najva nije je bilo ogledalo (speculum). Ona ve ih dimenzija ka ena su o zid, a postojala su i manja, koja su dr ana u ruci. Poseban tip ugra ivao se u toaletne kutije ili sto i e. Ogledala su se izra ivala od specijalne vrste bronze u kojoj je bilo

dosta cinka, olova, a naro ito kalaja. Premazivana su amalgamom, legurom zlata i ive, a zatim izlagana visokim temperaturama kako bi ivini otrovi isparili. To je bio dugotrajan proces kojim je trebalo posti i idealno glatku povr inu, bez reflektovanja "da bi se slika vratila onome ko se ogleda". Ukras na ramovima bio je raznovrstan. Dekoracija i materijal za ramove zavisio je od finansijskih mogu nosti korisnika. Pre nik ru nih ogledala kretao se od 7.5 do 17.7 cm, odnosno od 3 do 7 rimskih pal eva. Pored uobi ajene dr ke koja se nastavljala na ram, dr ka je mogla da bude pri vr ena na reversnoj strani ogledala i to u obliku stopala, stilizovanog lista ili Herkulovog vora. U periodu poznog Carstva ogledala od stakla, koja su dobijana umetanjem plo e od duvanog stakla na plo u od metala, potpuno su istisnula ogledala od metala, po to je odraz lika u njima bio mnogo bolji.

Skupoceno ogledalo. Za ra e ljavanje kose kori eni su e ljevi (pecten), a koristili su ih podjednako i mu karci i ene. Nije sigurno da li su se koristile i etke, iako bi mnogi dr a i, koje obi no smatramo delom ogledala, mogli biti njihovi delovi. e ljevi su izra ivani od drveta (i to im irovog), od kosti ili roga, slonova e ili metala - od bronze, olova ili srebra.

e alj od im irovog drveta sa urezanim motivima. Luksuzniji primerci bili su bogato dekorasini i mogli su imati podjednako ukra ene korice. Na nekim e ljevima postoji urezano i ime vlasnika. Tako se na jednom e lju od olova, koji poti e iz Rima, sa obe strane nalazi posveta koja ka e da je to poklon mu a Lucija supruzi Aniji. Najjednostavniji model bio je sa jednim redom zubaca. Me utim, najrasprostranjeniji je bio onaj sa duplim redom zubaca, s jedne strane gu im, a s druge re im. Kod ovih e ljeva jedna strana, re a, slu ila je za ra e ljavanje kose, a druga, gu a, za oblikovanje frizure. Ponekad, ko tani e ljevi su slu ili i da pridr avaju kosu. U kasnoanti kom periodu, naj e e su u upotrebi trodelni e ljevi, koji su zbog svoje funkcionalnosti prihva eni od strane mnogih naroda i vekovima se ne menjaju.

Druga funkcija e lja - pridr avanje kose. Pored e lja, kori ena je i jednostavna igla, izra ivana od kosti ili roga (acus discriminalis), koja je slu ila za odvajanje kose ili pravljenje razdeljka. Ko tane igle su kori ene i pri pravljenju frizura. Igle sa jednostavno obra enom glavom slu ile su za uplitanje i uvijanje kose (acus discerniculum), dok su one sa razli ito dekorisanim glavama slu ile kao ukosnice (acus crinalis, comatoria, crinale). Ukrasne igle - ukosnice mogle su biti izra ene i od metala bronza ili srebro, sa sli no modelovanim glavama.

Oblikovanje frizure pomo u ko tane igle za kosu. Pomade i parfemi najbolje su se uvali u posudama od alabastra (alabastra) ili olova, ali ih je trebalo uvati u senci, po to im je sun eva toplota tetila. Ove posudice izdu enog oblika i uskog

otvora bile su veoma skupe zato to su bile izra ene od jedinstvenog kamenog bloka i to od materijala koji je va en samo u Egiptu. Zato ih veoma esto zamenjuju one izra ene od gline ili stakla, izdu enog (alabstra) ili loptastog recipijenta (aryballoi), esto u bojama koje podra avaju originalni materijal. Glina, a naro ito staklo, omogu avali su laku obradu i izradu veoma raznovrsnih oblika. Posudice od stakla neobi nih oblika - ivotinjska figura, ljudska glava ili stopalo, grozd, vi e lane posude - ali i jednostavnog izdu enog ili ovalnog tela (balsamarium, unguentarium), bile su u irokoj primeni tokom ranocarskog perioda.

Posude za uvanje pomada i parfema. Maske za osve avanje lica, belilo za telo i lice, podloga za minku i puder bili su sme teni u kozmeti ke kutijice sa poklopcem - pikside (narthecium, boxus) koje su izra ivane od razli itih materijala - gline, drveta, kosti, kamena (mermera ili alabastra), gipsa i stakla, pa ak i od plemenitih metala. Pikside su naj e e bile ko tane, a njihova veli ina bila je uslovljena veli inom cevastih kostiju od kojih su izra ivane i iznosi u pre niku od 3 do 7 cm. Sastavljene su iz tri dela - cilindri nog recipijenta, dna i profilisanog poklopca. Pored jednostavnih primeraka, postoje i one bogato dekorisane reljefnom floralnom ili figuralnom dekoracijom.

Pikside. Jedan posebno lep tip kozmeti ke kutijice izra en je u obliku koljke - ostrige sa dva kapka (conchylium). Za izradu ovih kutijica, koje su mogle imati i drugu namenu ( uvanje nakita), kori en je ilibar ili srebro.

Kov e i za nakit u obliku koljke. Izdu ene cilindri ne posudice, esto sa vi e spojenih cilindara, izra ivane od ilibara ili stakla, zajedno sa tankim tapi em slu ile su za uvanje i me anje crnila za o i. Na jednoj ovakvoj posudi iz Tebe, koja se danas uva u Britanskom muzeju u Londonu, urezani natpisi su potanko ozna avali vreme kori enja raznih prahova "od prvog do etvrtog meseca poplave, od prvog do etvrtog meseca zime i od prvog do etvrtog meseca leta".

Posudice za uvanje crnila za o i. Kreme, prahovi i eteri na ulja va eni su iz posudica razli itim instrumentima u obliku lopatica, ka i ica i pruti a koji su bili izra eni od drveta, kosti, slonova e, ilibara ili metala. Ovako izva ena masa stavljala se na kamene palete, na kojima se vr ilo me anje, a ukoliko je ne to trebalo pretvoriti u prah, kori en je mermerni avan (mortarium) sa tu kom (pistillum).

Instrumenti za sipanje preparata i pincete - arheolo ki nalazi. Toaletni kompleti su bili neizostavni u svim prilikama, bilo da se radilo o odlasku u javno kupatilo ili u ku nu posetu. Podjednako su ih koristili i mu karci i ene. Osnovu ovog kompleta, koji je no en na alci, oka en o pojas, inili su u na ka ikica i pinceta, a ponekad su se uz njih nalazili i ista za nokte, turpija, a kalica za zube i mala strugalica.

Kov e i i za kozmetiku i nakit. Celokupna kozmetika uvana je u drvenoj kutiji ili sandu i u (arcula), od koga se ena nije razdvajala. Koristila ga je kod ku e, nosila ga sa sobom pri poseti javnim kupatilima, a ak je stavljan i u njen grob kao prilog da joj se na e na onom svetu. Osnovna karakteristika ovih kov e i a je da imaju oblik kvadra, sa poklopcem koji je bio vezan za kutiju arkama ili je bio slobodan, dok je unutra njost bila podeljena pregradama. Kako je drvo materijal koji brzo truli i propada, do nas su dospeli samo metalni delovi ovih kov e i a - razne aplikacije, dr ke i brave kojima su se zatvarali. Veoma retki su luksuzni primerci izra eni od plemenitih metala, uglavnom od srebra. Anka Lalovi kustos Zaje arskog muzeja Zaje ar Preporu ena literatura:
y y y y y y y

Br, M.T. 1999. The Bone Objects of the Roman Collection. Budapest. Carcopini, J. 1981. Rim u razdoblju najvi eg uspona. Zagreb. Cermanovi -Kuzmanovi , A. 1987. Rimsko staklo. Beograd: Filozofski fakultet. Davidson-Weinberg, G. 1992. Glass Vessels in Ancient Greece. Athens. Deiss, J.J. 1985. Herculaneum, Italy's buried Treasure. London. grupa autora. 1962. Gold- und Silberschmuck aus dem Antiken Italien. Milano-Wien. grupa autora. 1967. Anti ki Rim. Panorama jedne civilizacije. Beograd-Ljubljana.

y y y y y y y y y y y y

grupa autora. 1997. Anti ko srebro u Srbiji (katalog izlo be). Beograd: Narodni muzej. Jiri ek, K. 1978. Istorija Srba (tom II). Beograd: SKZ. Kruni , S. 2000. Rimski medicinski, farmaceutski i kozmeti ki instrumenti na teritoriji Gornje Mezije (doktorska teza). Beograd: Filozofski fakultet. Lloyd-Morgan, G. 1974. Some bronze mirrors in the collection of the Rijksmuseum. Kam, G.M. Nijmegen, Bulletin des Musees Royaux d'Art et Histoire (Bruxelles) 6, 47-48. Peters, B.G. 1986. Kostoreznoe delo v anti nh gosudarstvah Severnogo Pri ernomori . Moskva. Petkovi , S. 1995. Rimski predmeti od kosti i roga sa teritorije Gornje Mezije. Beograd. Riha, E. 1986. Rmische Toilettgerte und medizinische Instrumente aus August und Kaiseraugust. August. Romanelli, P. 1967. Palestrina. Roma. Vajner, B. 1970. ivot u anti kom svetu. Ljubljana. ivkovi , V. (proto akon) 1899. ena kod Rimljana. Vesnik Srpske crkve XI, 999. Virgili, P. 1978. Acconciature e maquillage. Vita e costumi dei Romani antichi 7, 73, Roma.

Preporu ene Web stranice: http://www.egyptmonth.com/mag08012000/mag4.htm http://www.beautyworlds.com/

... pre Homera

Znati da li su pederastija i lezbejstvo bili prisutni kod helenskih plemena pre doseljavanja u Heladu bilo bi zaista udesno, jer sa uvanih opisa nemamo. Mo e se pretpostaviti da je, ako je toga i bilo u ve oj meri, pederastija prevladavala zbog patrijarhalnog plemenskog ustrojstva. Jedan od nesigurnih na ina da se odgovor pretpostavi je prou avanje helenskih mitova i utvr ivanje injenice koliko su te pojave prisutne u mitologiji. Drugi nesigurni na in bi bio da se uzmu u obzir opisi pederastije i lezbejstva kod drugih indoevropskih plemena u to doba, pod pretpostavkom da je to jo u prapostojbini, ili u vreme seoba, me usobnim uticajima bilo pro ireno. Jedna od takvih teorija je da pederastija u Heladi pre seobe Doraca nije postojala.

Da pojava pederastije nije bila nepoznata i Egip anima, svedo i ova predstava otkrivena u jednoj grobnici. Iz mikenskog perioda helenske istorije nema sa uvanog niti jednog podatka o tome da li su pederastija i lezbejstvo bili ra irena pojava, ali je zanimljivo primetiti da je na Kritu davna nji obi aj bio da stariji mu karac ritualno zavede mladi a.
... izvori

Glavni na in na koji se pederastija i lezbejstvo prate kroz dalju helensku istoriju je itanje knji evnih dela, naro ito liri ara, komediografa i istori ara. Nekolike podatke nam pribavljaju i grafiti. Helenski mit sa svojim mitolo kim primerima tako e nam mo e biti od pomo i. Zna ajne su i predstave u likovnim umetnostima. Na primer, na vazama se predstavlja analni koitus starijeg oveka sa mladi em ili scena u kojoj ljubavnik u strasti hvata genitalije onog drugog. Vajaju se i pederasti ke statue, naro ito uzimaju i mitolo ke primere npr. Zevs otima Ganimeda. Tako e nam i starogr ki jezik sa svojom homoseksualnom leksikom mo e pomo i da shvatimo kako su se Heleni odnosili prema ovoj pojavi.
... u mitovima

Kao to je gore re eno, odrediti po etak pederastije i lezbejstva preko mitova vrlo je nesigurna stvar, jer prvo treba aksiomatski prihvatiti da mitovi uvaju stavove helenskih plemena pre

doseljavanja po tom pitanju, to niko ne mo e ustvrditi niti potvrditi. Drugo, ako bi se to prihvatilo, onda je pitanje, po to su se mitovi i u istorijsko doba menjali i dopunjavali, da li su ti stavovi drevni ili novi, pa uneseni u mit. Naime, ne mo e se prenebregnuti injenica da se u mit kasnije unose pederasti ki elementi, ali se ipak ne mo e utvrditi ta je dodato, a ta je tu od starine. Ipak, po to su mitovi va an deo helenskog poimanja sveta i pored odbacivanja mitova koje je helenska misao kasnije izvr ila, treba uzeti u obzir i mitske primere, po to je mit sa svojom obrazovnom funkcijom (pored ostalih), ipak uticao na stav Helena po tom pitanju. Apolon je bio tako lep da je po njegovom ro enju ceo Del procvetao i zamirisao i tu je lepotu iskoristio kada se kasnije, u Krisi, kritskim trgovcima prikazao u liku udesno lepog mladi a i pokoriv i ih lepotom, uzeo za svoje sve tenike. uvena su, pored ljubavi prema smrtnicama i njegove ljubavi prema smrtnicima Hijakintu i Kiparisu. Hijakint je bio plavokosi de ak tako izuzetne lepote da je Apolon napustio Delfe, odlo io luk, liru i strele i oti ao u Spartu da lovi sa svojim ljubimcem po vrletima. Jednog popodneva, dok su se takmi ili u bacanja Apolonovog bo anskog diska, Hijakint ga neoprezno podi e i on se odbi od zemlje, udari ga po licu i krv stade liptati. Apolon dojuri, ali se rana nije mogla zaceliti. Apolon se pored umiru eg Hijakinta zakleo da e iz njegove krvi ni i cvet ije e latice izra avati bolni krik. Istog trenutka, iz zemlje je izrastao purpurni cvet, na ijim je kruni nim listi ima ispisana Apolonova tugovanka - plavi zumbul. Posle smrti, ne ni je de ak prenet na Olimp, gde je sahranjen podno Apolonovog kipa. Kiparis je lepi de ak koji je iveo na ostrvu Keju. Bio je ljubimac Apolonov, koji se uvek trudio u svemu da mu udovolji. Kiparis je svoju ljubav poklonio jelenu kojeg je svakodnevno kitio cve em, vodio na izvor i napasao. Jednog dana, u vreme najve e ege, jelen je legao u hlad da se odmori, a de ak ga je nehotice probo kopljem. Videv i to, de ak je po eleo da i sam umre, na ta je Apolon brzo doleteo da ute i svog ljubimca, koji je od bogova tra io da ve ito tuguje i proliva suze. Njegova molba je usli ena i on je pretvoren u kiparis, drvo alosti. Zefir, bog zapadnog vetra, tako e se pominje u sporednim verzijama mitova o Hijakintu i Kiparisu. Veli se da je i on voleo Kiparisa, ali ljubomoran to je de ak i Apolonu poklonio svoju ljubav, iako najbla i od svih vetrova, morao je gonjen besom biti surov: tokom Hijakintovog takmi enja u bacanju diska, skrenuo je ba eni disk prema Hijakintovoj glavi i time ga ubio. Za Kiparisa se tako e veli u jednoj sporednoj verziji mita da je bio i Zefirov miljenik. Pan, bog stada i pastira, svojom je ljubavlju progonio kako smrtnice tako i lepe smrtnike pastire. Uran, bog neba je u jednoj sporednoj verziji mita, kada ga je sin Kron kastrirao, morao da postane pederast u Tartaru. Hipnos, bog sna, voleo je mladog lovca Endimiona. Da bi ve no u ivao u o ima svog ljubimca, Hipnos je bacio svog ljubimca u dubok san, ali je njegove o i ostavio otvorene. Ganimed je najprvo bio peharnik Zevsov i bogova, a kasnije je usled sve ve eg obima pederastije postao u mitu ljubavnik Zevsov i ak postoji statua iz klasi nog perioda koja prikazuje Zevsa kako grabi mladog lepotana Ganimeda.

na e re i za... Neophodno je pre no to se pre e na temu detaljno razmotriti pojmove kojima se u na em jeziku ozna avaju eros i ljubav prema istom polu, a potekle su iz starogr kog. Re i koje mi danas obi no koristimo su peder i lezbejka, ali nisu jedine da tu pojavu ozna e. Na a re peder nastala je u kolokvijalnom govoru skra ivanjem od knji evne re i pederast koja dolazi iz starogr ke re i paiderastes. Paiderastes je ovek koji ose a privla nost i ljubav prema de acima (po to je to bio naj e i spoj u tada njim medjumu kim odnosima) odnosno generalno onog koji voli mu karce. Na pridev pederasti ki dolazi od starogr kog prideva paiderastikos u istom zna enju. Prema imenici peder nastali su u nas pridev pederski, glagol pederisati se, glag. imenica pederisanje i pogrdne re i peder i , peder ina i peder uga. Re pederastija dolazi iz starogr ke re i paiderast(e)ia koja ozna ava medjumu ku ljubav, odnosno aktivnosti jednoga pederasta. Naravno da treba imati u vidu da se od svih gorenavedenih, jedino re i pederast, pederasti ki i pederastija upotrebljavaju neutralno tj. da ozna e samu pojavu, a da se re i peder, pederski, pederisati se i pederisanje mogu katkad i upotrebiti neutralno, ali da generalno spadaju u grupu pogrdnih re i sa poslednje tri. Na e u ene re i uranizam, uranist/ uranista i pridevi uranijski, urani ki i uranisti ki poti u iz imena boga Urana koji je po jednoj sporednoj

verziji mita, kada ga je sin Kron kastrirao, morao da postane pederast. Ovaj je termin uveo nema ki pravnik Ulriks. Re lezbejka/ lezbijka i pridevi lezbejski, lezbijski i lezbi ki poti u iz starogr kih re i koje ozna avaju ili iteljku ostrva Lezba ili su odgovaraju i pridev (Lesbia, Lesbios, lesbios) po to je to ostrvo tokom cele helenske istorije bilo glavni centar me u enske ljubavi. Re lezbejstvo/ lezbijstvo izvedena je od imenice lezbejka/ lezbijka. Zanimljivo je primetiti da od navedenih, jedino re lezbejka/ lezbijka mo e da se upotrebi i neutralno i pogrdno, dok ostale samo neutralno. Od ove re i na je jezik na inio i one pogrdne lezba a, lezbuljina, lezba iti se i lezba enje. Na e u ene re i partenofilija, partenofilijski i partenofilski poti u od starogr ke re i parthenophilia koja je ozna avala ljubav (philia) prema mladim devojkama (parthenos) odnosno me u ensku ljubav. Na e u ene re i tribada, tribadijski, tribadisti ki i tribadizam poti u od starogr kih re i koje ozna avaju lezbejku (tribas), odgovaraju eg prideva (tribadikos) ili re i za lezbejstvo (tribadismos). Tribada je u starogr kom najprvo bila re za sledbenicu orgijasti kog Dionisovog kulta, a zatim je, po to su to bile svetkovine u kojima su u estvovale skoro samo ene i tako bilo prirodno da se u orgijasti kom zanosu obrate jedna drugoj, ta re normalno po ela ozna avati i lezbejku. Tako i odgovaraju i pridev (tribadikos) dobija novo

... o razvoju kroz vreme

Stari su Heleni generalno pederastiju i lezbejstvo smatrali sastavnim delom ivota. To kod njih nije bilo ne to sramotno ili zabranjeno, tavi e se nekad i potenciralo na tome. Nisu smatrali da je homoseksualnost odvojena od heteroseksualnosti, niti da joj je ne to suprotno, prosto deo seksualnosti. Sve je to bilo samo stvar izbora. Na ovakav stav nailazimo od najranijih vremena. Mo emo razlikovati nekoliko perioda u razvoju helenske homoseksualnosti:

1. pretklasi ni - od Homera do V veka p.n.e. Pederastija iz aristokratske klase prelazi u sve slojeve dru tva, tako da kasnije demokratske promene ne umanjuju njen razvoj. Lezbejstvo po inje da se iri u svim slojevima dru tva tek razvojem srednje klase. Mnoge poete i poetese opevaju svoje ljubavi. Bazi ni homoseksualni odnos bio je izme u starijeg oveka i mladi a ili ene i devojke, u smislu moralnog, obrazovnog i muzi kog usavr avanja deteta poverenog staratelju/starateljki na odgoj i obrazovanje, odnosno starijem sadrugu vojnom u vojevanju na obuku. 2. klasi ni - od V do III veka p.n.e. Pederastija i lezbejstvo se jo vi e ire, ali su glavne odlike ovog perioda da se helenski duh trudi da ih filosofski protuma i i da se stare homoseksualne vrednosti menjaju, jer se ista homoseksualnost javlja u ve em obimu, a odnos izme u starijeg oveka i mladi a/ ene i devojke nije vi e bazi an, ve naporedo stoji uz odnos izme u vr njaka po dobi jednakih. Na homoseksualnost se u ovome periodu vi e gleda kao na pravu romanti nu ljubav za razliku od one obi ne, heteroseksualne. 3. poklasi ni ili helenisti ki - od III veka p.n.e. pa nadalje. Pederastija i lezbejstvo se jo vi e ire kao i ista homoseksualnost. U ovom periodu se polako ali sigurno gube filosofska homoseksualnost i dolazi do sinkretizma sa nekim isto nim orgijasti kim kultovima. Homoseksualnost nastavlja dalje u istoriju ire i se sve vi e i vi e. U Rimu e cvetati, a u Vizantiji naro ito.
... u pretklasi nom periodu

zna enje i nastaje re tribadismos. Sa(p)fizam ili sa(p)fi ka ljubav jo je jedan naziv za lezbejstvo i poti e od imena najpoznatije helenske lezbejske pesnikinje Sa(p)fe (Sappho/ Psappho) koja je o njoj pevala. Dakako da se u ovom radu ne emo slu iti svim ovim sinonimima iako je jezi ko blago na eg jezika ne to to treba sa uvati, gajiti i uve avati, nego emo radi izbegavanja terminolo ke zbrke koristiti samo re i pederast, pederasti ki i pederastija odnosno lezbejka, lezbejski i lezbejstvo.

Ne zna se kako se u najstarija vremena gledalo na biseksualnost, ali se sa sigurno u mo e pretpostaviti da prvobitno ratni ko ustrojstvo Helena, patrijarhalno dru tvo sa svojim kultom juna tva, snage, mu kosti i zajedni kog ratovanja ide na ruku pederastiji. Ve kod Homera u Ilijadi opisan je blizak odnos Patrokla i Ahileja, od kojeg nije bilo ja eg u celoj argivskoj vojsci. Hektor me utim u boju ubije Patrokla, koji izi e u Ahilejevoj opremi u boj, jer Ahilej, gneve se na Agamemnona, ne eli da se bori. Ahilej ho e da svisne od tuge za njim, naro ito to je svojim besom i neu e em u borbi doveo do Patroklove smrti, i kipti eljom

da se estoko osveti. U dvoboju surovo ubije Hektora pa njegovo telo zave e za kola i stane ga vu i ka brodovlju, u ivaju i u osveti. Trojanci mole za telo svoga najve eg junaka, ali ga Ahilej nikako ne daje, vuku i ga triput dnevno oko zidina Troje narednih 12 dana. Tek kad mu bogovi to narede, starome Prijamu predaje sinovljevo telo, koji ga sve ano sahrani. Oko toga jesu li njih dva bili pederasti su se i u antici lomila koplja, ali ipak, podlo ni odnos Patrokla prema Ahileju i intenzitet Ahilejeve osvete jasno upu uju na to. U po etku helenske istorije, pederastija naro ito cveta me u aristokratijom ratni ki ustrojenih dr ava, kao sna an odnos me u ratnicima koji ih hrabri na zajedni ku borbu. Ta je ljubav pro eta plemenito u i na njoj se nekad ak potencira. Mo emo pretpostaviti, da ako dotad nije bila pro irena, tada se sigurno pro irila i u sve druge slojeve dru tva. Tako pro irena, na nju nije uticao ni kasniji razvoj trgova ke klase i borba iste protiv oligarhije za demokratski poredak irom Helade, tavi e to je moglo jo pro iriti. Kao to je i za o ekivati, centar pederastije je od ranih vremena bila Lakonija sa glavni gradom Spartom i Pelopones koji je savez na elu sa Spartom obuhvatao. To i ostaje kroz ceo pretklasi ni period. Bazi ni pederasti ki odnos izme u mu karaca bio je odnos izme u starijeg oveka i mladi a, gde je mladi u enik ili povereni, a onaj drugi poverenik ili pedagog, i to u onom starom smislu moralnog, obrazovnog i muzi kog usavr avanja deteta poverenog staratelju na odgoj odnosno starijem sadrugu vojnom u vojevanju na obuku. Zavisno od toga ko je bio mu ko a ko ensko u vezi nazivali su se erastes - miljenik ili ljubljenik i eromenos - miljeni ili ljubljeni. Zanimljivo je pritom ista i da se od miljenika o ekivalo da prvi pri e miljenome i zapo ne ono to je potpuno normalna stvar, ali je svome izabraniku za njegovo telo i du u pored svoga tela morao dati i poduku, obrazovanje i ivotnu mudrost, dok su se miljeni pritom hrabrili da prihvate svoje izabranike.

Predstava pederastije me u bogovima na jednoj ranohelenskoj vazi. Prvi zapis o pederastiji javlja se ak 730. godine p.n.e. i to nije knji evno delo kako bi se o ekivalo, ve grafit koji glasi Krimon ljubavlju greje Simijino srce i on nam svedo i o velikoj ra irenosti pederastije u rana helenska vremena. Ina e, postoji nekolicina takvih grafita od kojih

je ovaj najstariji. Grafiti su kao na in izra avanja naravno i kasnije nastavili da postoje tako da su sa uvani iz sva tri perioda razvoja helenske pederastije. to se lezbejstva ti e, ne mo e se znati u kojem se obimu u najstarija vremena javlja, ali sigurno ne u ve em zbog patrijarhalnog ustrojstva dru tva koje enu stavlja u tradicionalan polo aj supruge i majke. Tek razvojem jakih trgova kih veza sa Istokom (gde je biseksualnost ina e bila uobi ajena stvar) i stvaranja bogatog trgova kog sloja do lo je do toga da ene iz tog a sloja osnivaju svoja dru tva i kru oke gde se gajila knji evnost, muzika, obrazovanost, divljenje lepotama prirode, ne nost i ose ajnost pa lezbejstvo po inje tu da cveta u vrlo velikom obliku. Mogu e je kao i kod pederastije pretpostaviti njen brz prodor u sve slojeve dru tva, tako da politi ka borba za demokratiju ne uti e na njen razvoj. Centar helenske partenofilije je predivno ostrvo Lezb i cela pokrajina Ajolija i to ostaje do kraja helenske istorije. Bazi ni odnos izme u lezbejki bio je paralelan onom izme u pederasta i to je odnos izme u starije gospe koja brine o mla oj, poverenoj joj na brigu, staranje i obrazovanje. Me usobno su se zvale najra irenije philai - prijateljicama odnosno "mila moja", "draga moja" i sl.

Prva helenska lezbejska pesnikinja - helenska i rimska predstava. Prvi pomen o tome imamo na prelazu iz VII u VI v. p.n.e. na ostrvu Lezb, gde se javlja prva helenska pesnikinja i prva helenska liri arka Sa(p)fa iji je ve i deo poetskoga opusa pro et ljubavlju prema njenim mnogobrojnim mladim i krasnim u enicama u enskoj koli koju je ona dugi niz godina do kraja svog ivota vodila u Mitileni, glavnome gradu Lezba. To su bile: Agalida, Girina, Andromeda, Atida, Mika i druge. Zanimljivo je primetiti da ona plamti kako erosom prema enama tako i prema mu karcima, i uvena je njena legendarna ljubav prema vozaru Faonu, zbog koga se navodno i ubila, sko iv i u more. Tako e je imala i prekrasnu erku Kleidu ili sa izvesnim bogatim trgovcem sa Androsa ili po nekima sa suvremenim joj pesnikom Alkajem. Sapfa peva: Ti do e i ukrasi ivot moj, a u meni Tad usplamsa za tobom udnja, to raspali du u

Meni da gori arko od strasti za tobom silne... Vazda mi sretna, Girino bila, jo godina puno! Ko u te ki obliva znoj, ja drhtim Sva, od sena u a sam, samo trenut Jo i jadna umre u ja bez tebe, O Agalido! Starim je Helenima bilo jasno kao dan da je Sapfa bila lezbejka. Tako Maksim Tirski ne bez razloga upore uje Sapfino lezbejstvo sa Platonovom pederastijom, a erotosof atinski Platon priznaje da se se svojoj nebeskoj erotskoj mudrosti nau io od svoje zemljakinje Sapfe. Imamo i prve lirske pesnike irom Helade koji pi u o svojim ljubljenim, belotenim, mekoputim, lepovratim i divnokosim miljenicima i ljubavnicima... Alkaj, lirski pesnik na Lezbu, na prelazu iz VII u VI v. p.n.e, u svojim pesamama slavi mladi e npr. Bikhida, Melanipa, Menona i dr. O ljubavi prema enama ni ta ne saznajemo iz odlomaka, imamo samo jednu pesmu posve enu svojoj suvremenici i zemljakinji Sapfi u kojoj se vide i strast i po tovanje. Solon, na prelazu iz VII u VI v. p.n.e, uveni atinski socijalni i politi ki reformator i zakonodavac, a istovremeno i pesnik lirske i politi ke poezije tako e je bio pederast. U njegovo vreme pederastija je toliko bila ra irena u Ateni, naro ito sa malim de acima da je jedan od zakona koje je on doneo morao da titi ranu mlade od takvih ljudi i on je glasio da se svaki odrasli mu karac koji se mota po ve bali tima i kolskim dvori tima sa decom pre puberteta ima kazniti smrtnom kaznom, ali kada bi ta ista mu ka deca za la u pubertet, onda to ne bi bilo ka njivo. Tada se po injalo sa nala enjem ljubavnika, ako se htelo. Solon u svojoj lirici peva: De aci se vole dok su u cvetu mladosti svoje... Bla en da je onaj to se s prekrasnim de akom Igra, na grudima ga dr e svojim vasceli divni dan... Anakreont, lirski pesnik iz Jonije, iz prve polovine VI v. p.n.e, najvi e plamti ljubavlju prema mladim de acima, ali i prema enama. Od njega nam je sa uvan samo jedan pederasti ki fragment: Kleobula arko volim ja, U Kleobula zagledah ja se, Na Kleobulu o i po ivaju mi... Teognid, liri ar koji ivi u Megari u prvoj polovini VI v. p.n.e najve i deo svojih eti kopoliti kih uputstava iz kojih mu se delo sastoji posve uje svome mladom prijatelju Kirnu, koji je pesniku, kao Doraninu, po starom dorskom obi aju bio ljubimac. Ibik, lirski pesnik Doranin iz Velike Helade, iz druge polovine VI v. p.n.e. zanosi se lepotom mladih ljudi i slavi ih ili kao pobednike na takmi enjima ili im peva serenade, kao u Odi

Polikratu gde isti e da ne e opevati najhrabrije junake pod Trojom, nego najlep e lepotane i helenske i trojanske. Pindar, uveni helenski liri ar na prelazu iz VI u V vek, pevao je u svojim pesmama o mu koj lepoti, o pobednicima na olimpijskim, pitijskim, nemejskim i istamskim igrama, slavi njihova tela, sposobnosti, i lepe osobine. Nema nijednu direktno pederasti ku pesmu, ali je sigurno da ovek koji sa ovakvim arom peva o mu karcima i njihovoj lepoti ne mo e biti drugo do pederast. Telesila, pesnikinja iz Arga, na prelazu iz VI u V vek vodi u Argu jednu ensku kolu posve enu Artemidi. Ta je kola bila, za razliku od Sapfine, pro eta i borbenim duhom tako da 494. p.n.e. pesnikinja vodi ene na bedeme Arga i one kao nove Amazonke odbiju uz velike rtve napad kralja Kleomena, a Demarata, drugog kralja koji je ve bio prodro u grad, isteraju. uven je i primer Harmodija i Aristogejtona, dvojice atinskih pederasta koji su u vreme tiranide Hiparha i Hipije bili prekinuti u svojoj ljubavi, nasrtanjima na Harmodija od strane Hiparha, jednog od tirana, to je rezultiralo njihovim padom sa vlasti. Naime, Hiparh, koji je poku avao da na sve na ine zadobije Harmodija, nije uspevao, pa ga je na kraju mu io i ubio. Nato Aristogejton ubije Hiparha, pobegne iz Atine, ode u Spartu, odakle se vrati sa vojskom pa ubije i drugog tiranina Hipiju. To se desilo 510. p.n.e. Atina je otada nastavila svoj demokratski razvoj i procvetala u jednu od najprimernijih helenskih dr ava. Spartanci su ovim hrabrim junacima, a usto i pederastima, to se u potpunosti uklapalo u njihovu tradiciju, podigli u Sparti po asne kipove i slavili ih u svojim pesmama.

Na skoro svim helenskim vazama, mu ko se telo predstavlja u svoj svojoj

lepoti, dok je ensko obi no pokriveno to se ti e tirana Hiparha i Hipije, sinova Pejsistratovih, obojica su bili pederasti, s tom razlikom ode om. to je Hiparh iskori avao svoju tiranidu da pod prisilom i pretnjom smr u podvodi sebi mladi e i u iva u njima. Zato se, izme u ostalog i Atina digla da pomogne Aristogejtonu koji je u grad do ao sa spartanskim etama, da obori Hipiju... Kada je re o likovnim umetnostima, zanimljivo je pre svega pomenuti da se na helenskim vazama en general nago mu ko telo crta u svoj svojoj lepoti, a ensko je pak prekriveno velom ili obu eno, to nam govori o favorizaciji odnosa, ali je sa uvano i nekoliko vaza sa lezbejskim predstavama. Iz pretklasi nog perioda razvoja helenske pederastije ima dosta vaza sa predstavama pederasti kih odnosa. One su slobodne u svome predstavljanju. Ima onih na kojima je predstavljen analni koitus starijeg oveka sa mladi em, gde se jasno vidi penetracija. Gledaju i suvremene statue nagih mladi a vidi se da je ideal mu ke lepote bio ne ni, mi i avi mladi zakora io u pubertet, no bez da je ogaravio lice bradom, a nausnicu brkovima. Slikarstvo i vajarstvo nadahnuto je suvremeno u, pa su i pederastija i lezbejstvo bili prisutni i u likovnim umetnostima pretklasi noga doba.
... u klasi nom periodu

Kao to je ve re eno, pederastija i lezbejstvo se u ovom periodu jo vi e ire, ali je glavna odlika ovog perioda da se helenski duh trudi da ih filosofski protuma i i da se stare homoseksualne vrednosti menjaju jer se ista homoseksualnost javlja u ve em obimu, a odnos izme u starijeg oveka i mladi a/ ene i devojke nije vi e bazi an, ve naporedo stoji uz odnos izme u vr njaka po dobi jednakih. Na homoseksualnost se u ovome periodu vi e gleda kao na pravu romanti nu ljubav za razliku od one obi ne, heteroseksualne. Kada se govorilo o strasnoj ljubavi, za Helene je to bila homoseksualna ljubav, ali se ipak na strastvenu vezu sa enom/ mu karcem gledalo kao na ne to posebno u okviru uobi ajenih heteroseksualnih odnosa. U klasi nom periodu helenske istorije Atina zauzima centralno kulturno-politi ko mesto, i mnogi su njeni poznati javni radnici bili pederasti. Najpoznatiji knji evni stvaralac iz tog doba je pisac komedija Aristofan, na prelazu iz V u IV vek, koji u njima opisuje i pederastiju koja se iroko ukorenila u Atini. On ak na jednom veli da je najve i greh na svetu spavati sa mladi em i oterati ga posle, a ne platiti mu odnosno ga umno i obrazovno ne uzdi i. Tako e ismejava i goreopisani ideal helenske mu ke lepote re ima da jedan fini mladi pederast treba da ima sna ne grudi, zdravu ko u, iroka ramena, veliki anus, ali zadnjicu malu. Tu naime veli da pederast treba da bude europroktos to zna i razra en ili dobro ra iren, a to nam jasno govori da je pederastija u Helena zasigurno uklju ivala u sebe analni koitus. Aristofan se tako e pominje i u Platonovoj "Gozbi" u kojoj filosofski obja njava svoju pederastiju.

Pederast je tako e bio i Aristofanov savremenik tragi ar Agaton kod koga se opisana gozba odvijala. I on filosofski obja njava pederastiju kod ljudi i njegovim govorom po inje gozba, a Aristofan u svojoj komediji "Tezmoforijazuse" ismejava izve ta enost i meko u njegove poezije, kao i njegove enske manire. Naime, u ovoj komediji Euripid poku ava da ga obu enog u ensko ruho provu e na sve anost kojoj su samo ene imale pristupa. I tako je Agaton prvi pederast - travestit koji je poznat istoriji. Demosten Atinjanin, najve i govornik stare Helade, pisac i govornik uvenih govora protiv Filipa Makedonca, iz IV v. p.n.e, sam je bio o enjen, ali je po predanju imao nekolicinu mu kih ljubavnika. Timarh Atinjanin, Demostenov savremenik, zanimljiv je za na u pri u jer ga je Demosten, ne ele i da li no tu i svog protivnika Ajshina, nagovorio da ovoga optu i za nevr enje svojih poslani kih du nosti, a Ajshin je na to tu io Timarha za prekr aj zakona po kome oni koji ive razbludnim ivotom (hetaireia) ne smeju javno da govore niti da iznose optu be pa parnica bude zaustavljena dok se ne presudi u prvoj. Optu io ga je naime da je u ivao u bludu pasivne pederastije i da je tako doveo sebe na nivo prostitutke, pa stoga ne mo e da bilo koga bilo za ta tu i. Ovaj je Ajshinov stav vrlo zanimljiv jer se postavlja pitanje da li su pederasti u Atini i sami tako mislili. Da, neki od njih jesu, kao npr. Pausanija to je i opisano u Platonovoj Gozbi, ali gledaju i mnoge suprotne suvremene primere, kao i prihvatanje pasivnosti kao normalnog odnosa ak i u Sparti, vidi se da je to prosto bila stvar li nog ose aja i izbora.

Ideal mu ke lepote.

Kada je re o prostitutkama, postavlja se pitanje da li je u Heladi bilo javnih ku a u kojima se moglo u ivati sa istim polom. U klasi nom je periodu, i to naro ito u Atini, bilo mnogo javnih ku a, a to se ti e vremena njihovog nastanka, verovatno su se javile negde u VI v. p.n.e. u vreme uspostavljanja demokratskih vladavina irom Helade. Po to su pederastija i lezbejstvo bili veoma ra ireni, naravno da su postojala mesta gde se ili li no ili organizovano moglo kupiti mu ko ili ensko mlado telo za istopolno u ivanje i takvih mesta ili javnih ku a je bilo dosta. Tako e je mogu e pretpostaviti da, kao to je to bio slu aj sa heteroseksualcima, bilo i privatnih malih seks-teatara u kojima se gledao pederasti ki ili lezbejski seks, a za ove predstave kupovale su se posebno kovane ulaznice gde je spreda bila iskovana neka poza, a na reversu vrednost ili simbol grada. Kao to je ve re eno, u ovom se razdoblju javlja i ve i broj mu karaca i ena isto homoseksualno orijentisanih. Mnogi su vode i politi ki i kulturni radnici bili u to vreme isti pederasti ili lezbejke, a od njih je najpoznatiji bio Atinjanin Alkibijad iz V v. p.n.e, uveni atinski vojskovo a i politi ar, ina e vanbra ni sin Periklov. Po svome je ube enju bio isti pederast i taj svoj izbor i filosofski obja njava u Platonovoj "Gozbi". U pomenutome delu on pripoveda kako je zadivljen Sokratovom mudro u, poku ao da ga zavede, ali mu Sokrat to ne dopusti. iz ovoga se postavlja pitanje da li ga je Sokrat odbio zato to nije bio pederast po ube enju ili nije hteo da prihvati mladi evu ljubav. Mi ljenja su podeljenja jer iz Ksenofonta,

Sokratovog u enika koji u enja svoga u itelja nije menjao, ina e vojskovo e, ne saznajemo da je Sokrat bio pederast, a poneki se put pederastija naziva i sokratovskom ljubavlju to mo e indicirati Sokratovu pederastiju. U svakom slu aju, pitanje ostaje otvoreno, naro ito ako se zna da su u helenisti kom periodu pisci pederasti svakoga ko je imao bilo kakve veze sa pederastima progla avali pederastom, pa tako nije nemogu e da se i Sokratovim imenom isto desilo. Za Platona, najpoznatijeg u enika Sokratovog, iz V v. p.n.e. sigurno se zna da je bio pederast i to po delima Gozba i Fedar koje je napisao u slavu pederasti ke ljubavi i po brojnim ljubavnim vezama u mladosti. Njegovo delo Gozba centralno je delo kada je re o izu avanju helenske pederastije i filosofskog prooshvatanja toga izbora u Heladi, to je, rekli smo, jedna od zna ajki klasi nog perioda razvoja helenske homoseksualnosti.

Freska sa zidova "Grobnice skaka a u vodu", na kojoj je predstavljena gozba helenskih plemi a. Uporediti sa ranohelenskom vazom sa predstavom bogova. Gozba je jedan divan opis pederasti ke gozbe na kojoj se Grci, po starome obi aju, posle ve ere opu taju i uz lagano pijuckanje razre enoga vina filosofiraju, u ivaju u knji evnosti, muzici, plesu i lepome. Ona se odr ava u ku i gorepomenutog glumca Agatona i na nju dolaze svi najpoznatiji Atinjani: Aristofan, Alkibijad, Platon i drugi. Zapo inju da govore o ljubavi, na ta govornici stanu da iznose argumente da je mu karac iznad ene po svojoj prirodi i da je shodno tome pederasti ka ljubav ljubav izme u jednakih i stoga ona treba da se vr i na na mnogo moralnijem i intelektualnijem planu nego sa enom, a neki od njih kao Alkibijad i Pausanija ak u potpunosti odbacuju ljubav prema eni. Tu se raspravlja o pederasti koj ljubavi i o tome kako ona treba da se vr i, pa Pausanija veli da je jedan od na ina da se izabraniku doka e ljubav da se prespava no pred pragom svoga izabranika, to o evi ne dopu taju u elji da sa uvaju ednost svojih sinova. Tako e veli da je vrlo lepo i dobro biti ljubavnik, ali da ne treba biti pasivan u vezi jer je to izuzetno nemu ki, ali se sa tim ne slo e svi govornici, a pogotovo se u samoj Sparti ne bi sa njim slo ili, tako da ovaj njegov stav ostaje li an jer nikad nije ni bio generalan. U Gozbi se veli da je onaj mladi estit koji ne dozvoli odmah svome ljubljeniku da ga osvoji ve polako i s merom. Iznose se nadalje mnoga sli na i suprotstavljenja mi ljenja o pederasti koj ljubavi, ali

Platon na kraju, sla u i se s tim, ipak zaklju uje da ljubav u sebi sadr ava ljubav prema mudrosti, lepom,dobrom i idejnom i da iz te ljubavi izviru sve ostale nejednake ljubavi, tako da je zaklju ak Gozbe da cilj ovekovog ivota treba da bude ljubav prema idealnoj mudrosti i ivljenju po mudrosti. Sa tako koncipiranim zaklju kom, Gozba postaje jedan od najzna ajnijih spisa koji hri anstvo uzima iz Antike i konzervira ga kao duhovno korisno, a odatle i neki Platonovi stavovi o svetu ideja ulaze u hri ansku dogmu i postaju njen sastavni deo. Kakav je put ideja!

Najprovokativniji detalj sa gornje freske. Va no je za klasi ni period pomenuti Svetu etu tebansku, vojne jedinice te kih oru anika koja se osniva u tebi godine 371. p.n.e. Ona se sastojala iz 150 mu kih ljubavni kih parova koji su se ak po vojnome obredu enili, jer se smatralo da e tako vrsto povezani bojovnici ra e umreti nego osramotiti svog ljubavnika, tako da je njihova hrabrost bila legendarna. Ba je ta Sveta eta tebanska dovela do kona no prevlasti tebanskog saveza nad spartanskim i irenju tebanske hegemonije nad Heladom. 33 godine kasnije, u bici kod Hajroneje, uni ti e ih Filip Makedonac i njegov jo uveniji sin, pederast, Aleksandar Veliki. I u ovom klasi nome periodu razvoja helenske pederastije imamo sa uvanih predstava. Odlika slikarstva ovoga perioda je estetska kanonizacija pa tako gorepomenuta scena analnog koitusa postaje kanon, ali sa zna ajnim promenama - pre se predstavlja izme u partnera vr njaka po dobi nego izme u starijeg oveka i mladi a i prizor postaje vi e stilizovan prikazuju i samo erekciju star evu iz profila na mladi evu zadnjicu. Dosta je est prikaz pederasti ke erekcije i mo e se re i da je to bilo op te mesto helenske pederastije. esta je i scena u kojoj ljubavnik u strasti hvata genitalije onog drugog. Tako e su sa uvane i nekolike predstave lezbejskih odnosa. Ovakvih predstava ima naro ito na vazama na kojima su se slikale scene iz atinskih komedija.

... u poklasi nom - helenisti kom periodu

Kao, to je gore re eno, pederastija i lezbejstvo se jo vi e ire kao i ista homoseksualnost. U ovom periodu se polako ali sigurno gube filosofska tuma enja homoseksualnosti i dolazi do sinkretizma sa nekim isto nim orgijasti kim kultovima. Homoseksualnost nastavlja dalje u istoriju ire i se sve vi e i vi e, da ak i neki pisci iskrivljuju istoriju i mit, progla avaju i svakoga ko je imao bile kakve veze sa pederastima ili lezbejkama istima. U Rimu gde e se me ukulturalnom razmenom preneti, homoseksualizam e nastaviti da cveta. Najpoznatiji pederast ovoga razdoblja je istovremeno i njegov za etnik, a to je Aleksandar Veliki, pobedilac nad Persijom, car tada njeg sveta i svetskoga carstva, najve i osvaja staroga veka i politi ar koji je svojim istorijskim i li nim delanjem sjedinio Evropu i Aziju i doveo do pojave helenizma, sinkretisti ke evroazijske kulture. Ve i mu je deo ivota najbli i prijatelj bio prelepi satnik Hefajstion, ali za njihov seksualni odnos dokaza nema. No, postoje dokazi za Aleksandrov odnos sa mladim evnuhom Bagoasom. Zanimljivo je upitati se za odnos makedonskog dvora prema pederastiji i lezbejstvu, a odgovor je da su oni inili sastavni deo tamo njeg ivota, kao i svugde u Heladi i okolo nje. Tako su se u helenizmu spojile tri homoseksualne struje: makedonska, helenska i azijska jer je u Aziji homoseksualnost bila odavno uobi ajena pojava, s tim da se po jednoj zna ajki razlikovala od svojih dru benica na evropskom kontinentu - bila je dosta povezana sa isto nim orgijasti kim kultovima i to je ono to je ona u svom sinkretizmu polako predavala ovim ostalim dvema strujama. Tako oformljena, pre la je u me ukulturalnom razmenom i u Rim i tako pro irena nastavila da postoji kroz oba carstva, srednji vek i novo doba do dana njih dana. U tom smislu, pederastiju i lezbejstvo moramo priznati kao deo helenskog kulturnog nasle a. Procvatom helenizma i Aleksandrije i Pergama kao kulturnih centara, helenska knji evnost prelazi u svoj aleksandrijski period razvoja i u njemu pisci slobodno pi u o pederastiji i lezbejstvu. ak, neki od njih vr e iskrivljavanje mita i istorije jer svakoga ko je bilo kad imao bilo kakvu vezu sa homoseksualcima, progla avaju pederastom ili lezbejkom. Najistaknutiji pisac pederast u to doba je Fanokle iz II v. p.n.e. koji pi e delo Eeji u kojem opisuje vrste mu karaca po karakteru i po lepoti. Jezik mu je pitak, a delo, mo e se re i, so no. Rim 146. pne. osvaja Heladu, ali je ne pokorava kulturno, ak joj ni svoj jezik ne name e kao glavni. Vergilije ka e: Graecia capta ferum victorem cepit - Helada, iako nadvladana, nadvladala je (kulturom) svoga pobednika, pa su tako i pederastija i lezbejstvo brzo pre le u Rim i tamo se ugnjezdile, pod imenom more Graecorum - po helenskom obi aju. Knji evnost i kultura helenska i dalje nastavoljaju sa postojanjem, ali sad pod pokroviteljstvom Rima i tako nastaje rimski period razvoja helenske knji evnosti za koji to se ti e pisaca isto va i kao i za aleksandrijski. Najpoznatiji pisac na temu homoseksualnosti i pederastije je Apulej iz II v. koji pi e roman Zlatni magarac. Ono je va no jer opisuje i lezbejstvo i pederastiju, a naro ito je va na jedna scena u kojoj glavni junak, pretvoren u magarca, posle silnih peripetija nabasava na pripadnike jedne pederasti ko-orgijasti ke Izidine sekte koji stanu da obo avaju njegov falus, orgijaju i, na ta on jadan jedva pobegne dalje.

Najpoznatiji istori ar ovoga doba je Plutarh iz I v. koji pi e svoje uveno delo Uporedni ivotopisi Helena i Rimljana, a ono je zna ajno po tome to se iz injenice ko je sve bio kroz istoriju pederast vidi da je progla avanje svakog istorijski zna ajnog delatnika pederastom bio manir u knji evnosti. Tako je i sam Plutarh, iako nije bio pederast, sledio ovaj manir u pisanju svoga dela. Zahvaljuju i ovoj pristrasnoj pojavi, mi danas ne mo emo sa sigurno u utvrditi ko je u Antici bio homoseksualac osim ako nema direktnog pomena u takvom kontekstu ili, ako je neko pisac, a napisao je knji evno delo u kojem slavi lepotu istoga pola i u ivanje u njoj. uveni pisac pederast toga doba je Pausanija iz II v. koji pi e svoje delo Opis Atike. U njemu, slikaju i istoriju Atike slavi i pederaste koji su povezani svojom vrstom ljubavlju, hrabro pali brane i svoju grudu. Usled procvata helenisti kog vajarstva do nas je do lo i nekoliko statua pederasti kih odnosa iz mitologije npr. Zevsa koji grabi mladoga i nevinoga Ganimeda i sl. O ito je, dakle, da su i knji evnost i slikarstvo ovekove avale pederastiju i lezbejstvo svojih savremenika. Hri anstvo me utim, svojom pojavom jasno osu uje pederastiju i lezbejstvo kroz re i, dela i poslanice apostola i vodi borbu protiv njih, a ova borba, kako protiv pederastije i lezbejstva, tako i paganstva kulminira 529. godine kada vizantijski car Justinijan zabranjuje Akademiju u Atini. Ta je pojava zna ajna ne samo po tome to predstavlja jedan zlo ina ki akt prema helenskom kulturnom nasle u, ve predstavlja i in protiv pederastije budu i da Justinijan pre ukidanja donosi zakon po kome se Miljenik i miljeni. onaj ko u e u Akademiju ne sme pustiti da u e u crkvu, jer se smatralo da ne samo da je uprljao svoj um paganstvom ve i svoje telo istopolnim bludom. Ali, kao to je ve re eno, pederastija i lezbejstvo bile su jo odavno ra irene pojave u Heladi, na Istoku i u Sredozemlju, kako na dvorovima tako i u narodu, mnogi su vladaoci bili pederasti naro ito od Aleksandra pa nadalje po helenisti kim dvorovima, a potom, me uulturalnom razmenom i irenjem i mnogi naj uveniji i najmo niji rimski carevi. Zabrana jednog vizantijskog cara nije mogla da uti e na bilo kakvo smanjenje obima ovih dru tvenih pojava, tako da u Vizantiji one cvetaju u velikome obimu, zatim pod Turcima, pa sve do dana njih dana. arko Veljkovi student III godine klasi nih nauka Beograd Preporu ena literatura:

y y y y y y y y

uri , M. 1982. Istorija helenske knji evnosti, Beograd: ZUNS. grupa autora, 1990. Povjest svjetske knji evnosti (II tom), Zagreb: Mladost. grupa autora, 1973. Women in Atiquity, in: Arethusa, no. 6,1 , New York. Srejovi , D. i Cermanovi -Kuzmanovi , A.1989. Re nik gr ke i rimske mitologije, Beograd: SKZ. grupa autora, 1976. Ilustrovana enciklopedija erotike, Zagreb: Mladost. Durando, F. 1999, Drevna Gr ka - zora zapada, Zagreb: Mozaik knjiga. Platon, 1995. Gozba, Beograd: Bigz. Morus, 1961. Historija seksualnosti, Zagreb: Zora - Napred.

Preporu ene web stranice: http://www.fordham.edu/halsall/pwh/greekeros.html http://www.egyptology.com/niankhkhnum_khnumhotep/ http://hometown.aol.com/GraceEACA/chapter2.html

Industrijske tkanine sa tampanim motivima iz aktuelnog politi kog, kulturnog i javnog ivota postale su, nakon sticanja nezavisnosti tokom 1960-tih i 1970-tih godina, zna ajan medij vizelne komunikacije u ve ini afri kih dr ava ju no od Sahare. Svojim likovnim i tekstualnim sadr ajem, ove tkanine skre u pa nju javnosti na izvesne doga aje, pojave i li nosti kojima se pripisuje izuzetna dru tvena va nost, a njihova proizvodnja i masovna upotreba naj e e su vezane za obele avanje godi njica nezavisnosti i drugih nacionalnih praznika, kao i za odr avanje va nih politi kih sastanaka, poseta stranih dr avnika, kulturnih manifestacija, nacionalnih kampanja i kampanja me unarodnih organizacija. U tim prilikama, komemorativne tkanine prete no se upotrebljavaju za izradu ceremonijalne ode e koja se nosi kao uniforma na masovnim skupovima na kojima se gra ani ("narod") susre u sa svojim vo ama i drugim predstavnicima elite na vlasti. Kad ceremonija pro e, tkanine se i dalje nose kao sve ana, ili kao svakodnevna ode a, obezbe uju i da proklamovane poruke jo dugo ostanu vidljive i aktuelne.

Proslave dana nezavisnosti u Zairu i Togou. Komemorativne tkanine bave se razli itim temama: od borbe za izgradnju jedinstvene nacije i realizaciju prioriteta dru tvenog razvoja kao to su industrijalizacija, proizvodnja hrane, opismenjavanje, razvoj zdravstvenih ustanova, briga o deci, emancipacija ene i sl, do hroni arskog registrovanja najraznovrsnijih fenomena svakodnevnog ivota kao to su, na primer, moda mini-suknje ili razvoj afri ke pop muzike po etkom 1970-tih godina.

Tkanina u ast moderne Afrikanke.

Muzi ki ivot moderne Aftike po etkom 1970-tih godina.

Najve i deo ovih tkanina direktno je posve en politi kim doga ajima i li nostima. Dominantne likovne motive na njima obi no predstavljaju portreti aktuelnih politi kih vo a, dok su na ostatku tkanine kombinovani drugi detalji; mape doti nih dr ava, dr avni i partijski simboli (zastave i grbovi), scene iz svakodnevnog dru tvenog ivota, floralni motivi (koji, u nekim slu ajevima, slu e samo kao prikladna pozadina, dok u drugim simbolizuju prirodna bogatstva i glavne privredne resurse zemlje), figuralni motivi (koji stereotipizovano reprezentuju nosioce razli itih dru tvenih uloga "radnika", "vojnika", "majke", "stjuardese" itd), prikazi arhitektonskih i drugih objekata (sa funkcijom metafori kog ozna avanja stvarnih ili projektovanih ekonomskih i privrednih uspeha), kao i veliki broj raznih drugih, manje ili vi e konvencionalnih simbola (npr. baklje kao simbol slobode i nezavisnosti, stisak dve ruke kao oznaka za prijateljstvo, pesnica kao simbol borbe...).

Tkanina posve ena 10godi njici nezavisnosti Zambije sa likom Keneta Kaunde.

Tkanina u ast nacionalne vazduhoplovne kompanije Malija, kao simbol tehnolo kog napredka i emancipacije ena (stjuardesa).

Pored likovnog, obi no postoji i tekstualni sadr aj tkanine. To, s jedne strane mogu biti jednostavni natpisi koji obja njavaju prikazane slike (imena osoba, zemalja ili doga aja kojima je tkanina posve ena, datumi i sl), ali isto tako i verbalni iskazi u obliku parola i slogana iji je zadatak da to vi e ograni e polje mogu ih konotacija i spre e proizvoljno, odnosno, iz perspektive po iljaoca, "pogre no" tuma enje poruka.

Ejadema - otac i svetlost novog Togoa. Pojedini afri ki lideri, poput, recimo, togoanskog predsednika Ejademe ili biv eg zairskog predsednika Mobutua, kao da su bili naro ito skloni ovakvom na inu predstavljanja svoga lika (i dela) u javnosti. Ipak, pored lokalnih heroja i "o eva nacije", na komemorativnim tkaninama esto se mogu sresti i likovi drugih omiljenih politi kih li nosti kao to su bili Amilkar Kabral, jedan od legendarnih vo a antikolonijalne revolucije u Africi, ili D on Kenedi, biv i predsednik SAD. Po asno mesto na tkaninama tako e se dodeljuje i stranim dr avnicima prilikom njihovih poseta afri kim zemljama.

Mobutu - predsednik Zaira.

Amilkar Kabral - legenda afri kog revolucionarnog pokreta.

Pored tkanina koje se eksplicitno bave politi kim temama, veliki deo posve en je reafirmaciji i reanimaciji bogate kulturne ba tine afri kih naroda i poku ajima da se tradicionalna umetnost iskoristi kao jedan od klju nih elemenata u teku im procesima konstruisanja nacionalne i, ire, "afri ke kulture". U ovim slu ajevima udarne motive po pravilu predstavljaju reprodukcije ili stilizovani prikazi remek-dela tradicionalne afri ke umetnosti, oja ani parolama i sloganima poput " ivela afri ka umetnost i kultura", " ivela majka Afrika" ili "Crn sam i ponosan".

Tkanine objavljene u ast festivala afri ke kulture. Najzad, deo savremenih komemorativnih tkanina nastao je u ast najrazli itijih doga aja, pojava i li nosti. Tako se na nekim tkaninama pojavljuju poglavari rimokatoli ke crkve - Jovan Pavle II i Jovan XXIII, ameri ki astronauti Armstrong i Oldrin, ali i mnoge li nosti iz sveta masovne kulture i sporta kakav je bio Euzebio, prva internacionalna zvezda afri kog fudbala. Nije preterano re i da ovakve tkanine predstavljaju svojevrsnu likovnu hroniku svog vremena.

Tkanina u ast posete pape Jovana

Euzebio - prva zvezda afri kog

XXIII Africi 1969. godine.

fudbala.

Zbog obilja tema, iroke teritorijalne rasprostranjenosti i velikog broja dru tvenih grupa koje u estvuju u razmeni poruka na ovaj na in, nije lako odrediti sva mogu a zna enja i funkcije komemorativnih tkanina. Ipak, za sve slu ajeve zajedni ko je slede e: u dru tvima sa visokim procentom nepismenih, u kojima, pri tom, postoji tradicionalna povezanost tekstila sa dru tvenom akcijom i komunikacijom i u kojima je detaljno elaboriran svojevrstan "jezik tkanina" sa prepoznatljivom i svima razumljivom "sintaksom", "gramatikom" i "vokabularom", komemorativne tkanine predstavljaju odli nu supstituciju za savremene elektronske medije kao to su radio i televizija, a njihova masivna upotreba je logi an nastavak nasle enih komunikacijskih obrazaca u novim dru tvenim uslovima. Njihovoj popularnosti i efikasnosti u irenju poruka naro ito je doprinela ma inska izrada i mogu nost br e serijske proizvodnje. Ve ina afri kih vlada, svesna ogromnog komunikacijskog potencijala komemorativnih tkanina, obilato ih je koristila u svom edukacionom i propagandnom delovanju.

Tkanina tampana povodom kampanje za brigu o deci.

Tkanina povodom me unarodne godine ena.

Tamniju stranu masovne uporebe komemorativnih tkanina u procesu javne komunikacije na relaciji vlast/narod predstavlja injenica da su one jedno od privilegovanih polja za monopolizaciju proizvodnje klju nih simbola dru tva i da se njihova informativno-edukativna i propagandno-mobilizacijska funckija vrlo lako mogu svesti na puku politi ku manipulaciju. Zbog toga je potrebno ista i jo nekoliko va nih momenata u vezi sa njihovim izgledom i na inom upotrebe. Na primer, standardizovani postupak prikazivanja lika vo e preko kontura dr ave, u kojem na prvi pogled nije lako uo iti nikakvu "sumnjivu" nameru, nema za cilj samo da obavesti neupu ene posmatra e odakle odre ena osoba poti e, ve i da sugeri e postojanje neraskidivog jedinstva izme u li nosti "svetlog vo e" i nacije. Drugim re ima, ovakvo

predstavljanje kao da ilustruje poznatu apsolutisti ku devizu: "Dr ava, to sam ja". Isto tako est primer politi ke manipulacije predstavlja falsifikovanje istorijskih podataka na komemorativnim tkaninama. Recimo, na jednom od primeraka sa likom Ejademe, predsednika Togoa, pored centralnog medaljona sa njegovim portretom, prikazane su etiri scene koje bi trebalo da ilustruju klju ne doga aje u novijoj istoriji Togoa, a koje su, u stvari, deo li ne istorije predsednika.

Ejadema, predsednik Togoa - "prvi lu ono a". Datum u levom gornjem uglu je falsifikat, po to ozna ava Ejademin dolazak na vlast, a ne sticanje nezavisnosti. Olupina aviona u donjem levom uglu tako e ilustruje epizodu vezanu za predsednika li no, budu i da evocira avionsku nesre u koju je on "herojski" pre iveo. Treba znati da svaki motiv, bilo ta da predstavlja, kada se od tampa na tkanini, ima pozicionu simboli ku vrednost. Mahalica za teranje muva, atribut Joma Keniata i tradicionalni simbol visokog dostojanstva, ne samo da sugeri e njegovu realno najvi u poziciju u dru tvu (koju je obezbedio kao vo revolucionarnog pokreta i utemeljiva "nacionalne" dr ave), ve mu pru a i dodatni legitimitet, posreduju i izme u dru tva pro losti i dru tva budu nosti, ostvaruju i kontinuitet bez obzira na sve postoje e razlike, koje uspeva da pomiri isto tako uspe no kao to okolo razgoni muve. Ovakva ili sli na itanja pojedinih zna enja mogu na su skoro za svaki element primenjen na komemorativnoj tkanini: zrno kafe ili kokostov orah, pro av i kroz

postupak simbolizacije, u odre enom kontekstu mogu biti zna ajniji od rimskog pape. Hijerarhija simbola uspostavlja se s obzirom na bogatstvo konotacije koje mogu da izazovu, sami ili udru eni sa drugim simbolima, kao i s obzirom na svoju sposobnost da zamene neki drugi simbol i preuzmu njegova zna enja. Mnogi od simbola koji se pojavljuju na komemorativnim tkaninama su polisemi ni: lik vojnika, na primer, mo e da konotira armiju kao snagu nacije, ali, isto tako, armiju kao sredstvo za monopolizaciju vlasti. Koje e zna enje i kakav do ivljaj simbola prevagnuti, zavisi e, pre svega, od pozicije subjekta i konteksta u kome je simbol upotrebljen.

Jamo Keniata - predsednik Kenije. Videli smo da se pojedini lideri predstavljaju zajedno sa efovima prijateljskih dr ava. Kad bi se, recimo, na ovaj na in spojili lik or a Pompidua i mapa Togoa, veza bi bila besmislena (ili bi izazvala diplomatski skandal). Kad se umesto pomenute mape postavi lik generala Ejademe, dobija se jasan simbol prijateljstva me u "narodima". Simbolika predsedni kog lika bogatija je, dakle, i zna ajnija od simbolike pojma dr ave. Sli an odnos lik vo e uspostavlja i prema ostalim motivima komemorativnih tkanina.

Ejadema i Pompidu - tkanina u ast prijateljstva Togoa i Francuske. Pitanje je, me utim, koliko odnos simbola na tkaninama korespondira sa realnim odnosom me u osobama, pojavama, objektima i idejama u dru tvu. Evidentno je, ipak, da komemorativne tkanine, poput jednog drugog simboli kog sistema, rituala, reprezentuju dvostruki odnos prema dru venoj realnosti. S jedne strane, odra avaju postoje e dru vene odnose, dok, s druge, predstavljaju modele prema kojima se ti odnosi ure uju.

Tkanine tampane u ast regionalnog povezivanja afri kih dr ava. Ova dva simboli ka sistema, u stvari, naj e e i deluju povezano: politi ki rituali predstavljaju spolja nji kontekst komunikacije od koga zavisi zna enje simbola na tkaninama. U obredima i drugim vrstama formalizovanog pona anja, sa jasnije definisanim ciljevima komunikacije i kategorijama u esnika u komunikaciji nego to je to u svakodnevnom ivotu, mnogo je lak e odgovoriti na postavljana pitanja (ili, to je skoro isto, prona i prava pitanja za postoje e odgovore). S druge strane, rituali pru aju mogu nost da se rezultati komunikacije ograni enog broja predstavnika (koji se esto delegiraju i "odozgo", na ta ukazuje podatak da se pojedine tkanine besplatno dele ili prodaju isklju ivo vladinim slu benicima), predstave kao op te raspolo enje javnosti, kojoj e se, kasnije, ti rezultati ponuditi kao njene autenti ne odluke i izbori. Ne mo e se, naravno, tvrditi da je svaka komemorativna tkanina sa politi kim sadr ajem obavezno, u svakom trenutku, na svakom mestu i za svaku osobu, samo puko sredstvo manipulacije.

Omar Bongo -predsednik Gabona..

an Bedel Bokasa.

Shodno afri koj tradiciji da se, no enjem odre ene ode e na odre eni na in, komentari u razna dru tvena zbivanja, ima primera, gde se izra ava i suprotno mi ljenje. Dokaz za to su delovi ode e koji su skrojeni tako da se lik vo e na e prese en na dvoje, okrenut naopako, ili istaknut na nekom od "bezobraznih" delova tela. To su, me utim, retki slu ajevi i komunikacija pomo u komemorativnih tkanina mahom prati ustaljeni ablon. Da je druga ije, komemorativne tkanine, verovatno, ne bi ni postojale.

Predrag ar evi etnolog Istra iva ka stanica Petnica Preporu ena literatura:
y y

Spencer, A. M., In Praise of Heroes: Contemporary African Commemorative Cloth, The Newark Museum, Newark, New Jersey, 1983. ar evi , P., "Savremene memorijalne tkanine Afrike: Komunikacija i manipulacija", Glasnik Etnografskog instituta SANU, XLII, Beograd, 1993, str. 168 - 176.

Preporu ene Web stranice: http://www.textilemuseum.org http://www.umanitoba.ca/anthropology/kintitle.html

Za to je Mikelan elov David levoruk?

Svakako je svima dobro poznata monumentalna skulptura Davida, jedna od najboljih dela renesansnog vajarstva. Kada je 1501. godine firentinska op tina naru ila od dvadeset estogodi njeg Mikelan ela da izradi lik uvenog starozavetnog heroja, najpre je elela da on krasi jedan od potpornih stubova gradske katedrale. Biblijska pri a o borbi izme u Davida i Golijata predstavljala je omiljenu temu koja se u umetnosti, ali i politici esto koristila kao primer borbe slabijih protiv silnika i pobede dobrih i pravednih nad Zlom. Mikelan elo je u potpunosti ispunio svoj zadatak izvajav i preko pet metara visoku mermernu skulpturu nagog Davida sa savr enim proporcijama mu kog tela. Ona je ubrzo prerasla u patriotski simbol samostalne Firentinske republike i umesto na katedrali, na la svoje mesto ispred zgrade gradske op tine. Ono to je specifi no za Mikelan elovog Davida je to da on nije prikazan na uobi ajeni na in - kao ve iskazan pobednik sa odse enom Golijatovom glavom u rukama, ve kao prkosni borac, koji znatno ja eg i bolje naoru anog neprijatelja izaziva na dvoboj sa pra kom u ruci. Za razliku od ve ine umetnika koji su mu prethodili, pa i onih koji su stvarali posle njega, Mikelan elo je svog Davida prikazao sa pra kom u levoj, a kamenom u desnoj ruci - dakle kao levaka. David koga je izradio Mikelan elov uveni prethodnik Donatelo, na primer, dr i ma u desnoj ruci, pa je sasvim izvesno da se radi o de njaku. Sli no njemu, desnorukog Davida oslikao je Andrea del Kastanjo na jednom paradnom titu. itav vek posle Mikelan ela, barokni skulptor anlorenco Bernini oproba e se u istoj temi i Davida, opet, prikazati sa pra kom u desnoj ruci.

David, Mikelandjelo (1501-04. g.)

David, Donatelo (oko 1430-32. g)

Za to je Mikelan elo insistirao da njegov David bude levoruk? Da li zato to je vi e cenio levake od de njaka ili je jednostavno eleo da ovakvom promenom svoju skulpturu izdvoji iz mase sli nih predstava? Odgovor na ovo pitanje mo da mo emo na i u pri i o pra ki.

David, Andrea del Verokio (oko 1480.g.)


Praistorijska pu ka

David, Bernini (1623.g.)

Pra ka je verovatno jedno od najstarijih oru ja poznatih oveku, ija upotreba, na prostorima naseljenim primitivnim zajednicama ljudi, se e sve do dana njih vremena. Posebno oblikovani komadi kamena, namenjeni izbacivanju iz pra ke, na eni su ve na kasnopaleolitskim nalazi tima u Evropi. Ovo oru je, zajedno sa kori enjem koplja, luka, bode a i buzdovana, spada u red revolucionarnih promena u tehnologiji naoru anja koje su usledile tokom mezolitskog perioda (12.000 - 8.000 p.n.e). Za razliku od pra ke sa drvenom ra vom i gumenim kai evima koju svi poznajemo iz detinjstva, ta drevna pra ka sastojala se od jednog remena sa le i tem za projektil u vidu pro irenja na sredini, ili u vidu komada ko e u obliku vre ice, pri vr ene za dve uzice od ko e, lanenog kanapa, strune, upredenih creva, ili metalnog lanca. Projektil je stavljan u le i te koje je pridr avano jednom rukom, a dva sastavljena kraja pra ke dr ala su se u drugoj ruci. Ispru anjem slobodne ruke nani anio bi se cilj, a potom izveo trostruki zamah iznad glave. Otpu tanjem jednog od krajeva pra ke, projektil, no en centrifugalnom silom, bio bi odapet.

Rekonstrukcija pra ke izradjene od upredenog kanapa sa projektilom u le i tu. Kameni, metalni ili kerami ki projektili (lat. glans) kori eni su kao uobi ajeno streljivo za pra ku (lat. funda). Kao projektili za pra ku u po etku su kori eni kameni obluci koje je bilo lako na i u prirodi, na morskoj ili re noj obali. Vremenom, po inju da se proizvode zrna posebne te ine i specifi nog oblika, sra unatog da pru a manji otpor vazduhu, te da u isto vreme pove a brzinu i domet, a samim tim i efikasnost oru ja. Poznati su primerci zrna od razli itih vrsta kamena, od magnetita, hematita, diorita i drugih tvrdih materijala, ali i od pe ene zemlje, olova i bronze. Domet pra ke u rukama stru njaka za ovu vrstu oru ja i pri idealnim vremenskim uslovima iznosi oko pola kilometra. U borbenim okolnostima, koje su naj e e daleko od idealnih, mo e se pre o ekivati domet od oko 200 m i ne to vi e, to sve zavisi i od veli ine pra ke, te ine i oblika projektila, kao i brojnih drugih okolnosti (izgled reljefa, ja ina i pravac vetra i sli no). Te ki kameni projektili veli ine pesnice, izba eni iz pra ke, mogli su da izazovu ozbiljne frakture kostiju glave, ekstermiteta ili grudnog ko a. U kasnijim vremenima pra ka je sa uspehom kori ena ak i prilikom borbe sa oklopljenim protivnicima. Sasvim je izvesno da se ovo dalekometno oru je, ubita nije od tada njeg luka, a svakako ve eg dometa i preciznosti, koristi u VII milenijumu p.n.e. i odoma eno u neolitskim zajednicama, kako u Evropi, tako i na Istoku, gde je pra ka bila posebno rasprostranjena.

Projektili za pra ku iz mladjeg kamenog doba. Tesalija, Gr ka. Na velikom broju arheolo kih nalazi ta u Anadoliji otkriveni su projektili od pe ene zemlje. U atalhujuku, na tlu dana nje Turske (7.000 godina p.n.e), nailazimo i na neke od prvih likovnih predstava neolitskih pra ka a. Na lokalitetu Hasuna (4.500 godina p.n.e.) u Iraku, konstatovana su zrna za pra ku od keramike, a tako e i na lokalitetu Tepe Gavra (3.500 godina p.n.e.) na severu Mesopotamije. Pojava glinenih projektila za pra ku na poznoneolitskim i eneolitskim nalazi tima u Gr koj (Sesklo), ali i na na na em tlu, tako e svedo i o rasprostranjenosti ove vrste oru ja na teritoriji Balkana.

Asirski pra ka i. Kerami ka zrna za pra ku kori ena su i na tlu Irana, Fenikije, Egipta i dalje sve do Indije. Asirci su pra ka e koristili u sadejstvu sa drugim strelja kim jedinicama i to pre svega prilikom zauzimanja utvr enih gradova. Ga anje projektilima koji su padali u visokom luku bilo je naro ito delotvorno protiv branilaca na te ko dostupnim zidinama utvr enja.

Nisu kolosi, ali ipak su Ro ani

Vrlo brzo, upotreba pra ke kao oru ja koje e po preciznosti, ubita nosti i dometu dugo prednja iti nad ranim oblicima ratnih i lova kih lukova, pro iri e se po celom Sredozemlju. Primerci projektila prona eni na Kritu, ukazuju da se pra ka na gr kom tlu koristi i tokom mikenske epohe. U vremenu kada je, od arhajske epohe pa nadalje na teritoriji Gr ke dominiralo hoplitsko naoru anje, pa i kasnije, u vojsci makedonskih kraljeva, ve tina ga anja pra kom, uostalom kao i lukom i strelom, spadala je u domen stranih, najamni kih odreda. I pored injenice da je upotreba pra ka a u ratnim operacijama postojala u Gr koj i ranije, hoplitski polisi uglavnom daju primat tradicionalnim vidovima naoru anja - ma u i dugom probodnom koplju. Strelja ke i pra ka ke jedinice uvode se na ovim prostorima u ve oj meri verovatno s po etka V veka p.n.e. Njihova pojava u neposrednoj je vezi sa borbenim iskustvom koga su gr ki ratnici sticali na Bliskom Istoku, najpre kao najamnici, a kasnije i kao protivnici persijske carevine, u kojoj su upotreba pra ke i sve prednosti lako naoru anih trupa na bojnom polju bili dobro poznati. Va ne podatke o ovom razdoblju istorije razvoja ratne ve tine kod starih Helena daje nam gr ki pisac Ksenofon, koji izdvaja spretnost stanovnika Roda u kori enju ovim oru jem. U svome spisu Anabasis on navodi da je u odre enom trenutku morao da te ko naoru anu pe adiju sa Roda upotrebi kao pra ka e. Ovo za Ro ane i nije predstavljao veliki problem s obzirom na to da se radilo o njihovom nacionalnom oru ju. U daljem izlaganju, isti autor tvrdi da su njegovi pra ka i sa Roda nadma ili domet i preciznost persijskih strelaca. I kasnije, me u odredima pla enika, pored strelaca sa Krita, vrlo esto se pominje legendarna ve tina pra ka a sa Roda, koji e se proslaviti i prilikom opsade Sirakuze, po etkom III veka p.n.e. Pra ka kao oru je nomada i pastira, kori eno protiv zveri koje napadaju stada, moglo se koristiti na bilo kojoj vrsti reljefa za napad ili odbranu utvr enih gradova, protiv bornih kola i konjice. Koristili su je stari Jevreji, Egip ani, Asirci i drugi orijentalni narodi od kojih je pra ka preneta Grcima. Me u Jevrejima, posebno ve ti su bili levoruki pra ka i iz plemena Venjaminita. U vojskama antike, pa i kod starih Jevreja, prisustvo ratnika sa dominantnom levom rukom predstavljalo je poseban problem. Naime, u uobi ajenom zbijenom borbenom poretku, ve ina boraca nosila je ma u desnoj, a tit u levoj ruci. U takvom ustrojstvu trupa, prisustvo levorukih ratnika dovelo bi do pometnje u borbi i do razbijanja poretka. Iz ovog razloga levoruki ratnici izdvajani su od ostalih i okupljani u posebne trupe specijalizovane za ga anje iz pra ke. Stvaraju i skulpturu Davida, Mikelan elo, kao dobar poznavalac biblijskih tema i ratne ve tine, morao je svakako imati ovo na umu. To je verovatno i razlog za to je ovog legendarnog pra ka a prikazao sa oru jem u levoj ruci.

Gr ka te ko oklopljena pe adija (hopliti) u zbijenom borbenom poretku.


Rimsko tajno oru je

U vojsci Rimskog carstva, anga ovane su uglavnom pomo ne trupe stranih najamnika. Upotrebu pra ke Rimljani su, kao i Grci, preuzeli sa Orijenta. Koriste i tradicije i iskustava vojske klasi ne i helenisti ke epohe, oni su anga ovali za ovu svrhu posebno uve bane auksilijarne jedinice iz krajeva poznatih po preciznosti i ve tini ga anja pra kom (Sirija, Ahaja, Baleari, Rod). Iako naizgled naivno i mo da za dana nja shvatanja primitivno oru je, zrna izba ena iz pra ke igrala su tokom antike vrlo ozbljnu ulogu u ratu. Zasipaju i protivni ke vojnike u napadu ili odbrani ki om projektila, od kojih su neki iznosili i po nekoliko stotina grama, pra ka i (lat. fundatores) su ometali i usporavali protivni ko napredovanje pa i nanosili ozbiljne gubitke neprijatelju, predstavljaju i va nu podr ku glavnim vojnim snagama. Obja njavaju i bojne redove na koje je po ratnom pravilu razvrstavana rimska legija pred bitku, Vegecije, rimski pisac s kraja IV veka n.e, pra ka e stavlja u peti borbeni red, odmah iza lako naoru anih boraca etvrtog reda sastavljenog od strelaca i baca a lakih kopalja. Mla i i jo neiskusni vojnici nastupali su u istom borbenom redu, esto bez ikakvog naoru anja. Oni su slu ili kao pripomo pra ka ima i jednostavno bacali kamenje iz ruke. Pored drugih vojnih ve tina i ga anje kamenom, bilo rukom ili iz pra ke, spadalo je u redovnu obuku regruta tokom prvih nekoliko meseci po stupanju u vojnu slu bu.

Pra ka i u rimskoj vojsci. Trajanov stub u Rimu (II vek n.e.). U ratnoj taktici Rimljana, pra ka ki odredi su imali ulogu pomo nih trupa, koje su, zajedno sa strelcima, kopaljanicima i posadama raznih baca kih artiljerijskih ma ina, pripremale napad te ke pe adije i konjice, dezorganizuju i neprijateljske bojne redove. Za razliku od te ko naoru ane pe adije koja je morala da dr i stabilnu vojnu formaciju, lako naoru ane trupe izlazile su iza prve borbene linije i izazivale neprijatelja. Ukoliko bi uspeli da potisnu protivnika, napominje Vegecije, oni bi mogli dalje da ih gone. Ali, u obrnutom slu aju, kada bi neprijatelj pre ao u napad, ovi " arka i" bi se povla ili na svoja prvobitna mesta, iza vrstih redova dobro oklopljenih i naoru anih legionara prvog reda (lat. principii), koji su preuzimali bitku na sebe. Tako e, preporu uje isti autor, te ko naoru ana pe adija ne sme goniti neprijatelja koji se povla i ili be i, jer bi time rasturila svoj borbeni poredak. U tom bi slu aju lako naoru ani pe aci i pripadnici pomo nih trupa, strelaca i pra ka a, ponovo izlazili iza redova principa i zajedno, ukoliko je to bilo potrebno, zajedno sa konjicom gonili neprijatelja. Pra ka ke jedinice u rimskoj vojsci koristile su uglavnom projektile od keramike i olova, a ne to re e i od kamena. Kerami ka zrna za pra ku (lat. glandes latericiae), naj e e su izra ivana u veli ini koko ijeg jajeta. Pretpostavlja se da zbog svoje male te ine (50-200 g) i lomljivosti, ovi projektili nisu mogli u ratu da predstavljaju smrtonosno oru je. Mo da su kori eni u lovu na ptice, prilikom uve bavanja ga anja, ili u nekim posebnim prilikama tokom rata. U svom spisu Galski rat, Julije Cezar navodi da su pripadnici plemena Nervija zasipali opsednuti rimski logor u arenim kerami kim zrnima ne bi li zapalili krovove vojni kih koliba pokrivene slamom. Svakako, prednost je bila u tome to je svaki vojnik mogao da od gline napravi veliki broj projektila.

Anti ki projektil za pra ku iz perioda II-III veka. erdap, Srbija. Posebnu prednost imala su olovna zrna za pra ku, kako iz logisti kih, tako i iz borbenih razloga. Manji od kamenih ili glinenih projektila, olovni primerci su omogu avali ve i domet, uniformnost kalibra, ali tako e i mogu nost da se uskladi ti, doprema i nosi ve a koli ina "municije", kako kod pojedina nih vojnika, tako i u trupnim zalihama. Josif Flavije, anti ki pisac iz I veka n.e, u delu Judejski rat vrlo esto spominje odrede pra ka a koje su Rimljani koristili u borbi protiv jevrejskih pobunjenika. Kao strane pla enike u rimskoj vojsci, on izdvaja po nacionalnosti pra ka e iz Sirije. Prema opisima koje nam on daje, pra ka i su i tokom Judejskog rata rado kori eni prilikom opsada neprijateljskih utvr enja. Prema navodu J. Flavija, pra ka i su dejstvovali u saglasnosti sa ostalim baca kim odredima u koje su pored strelaca i baca a lakih kopalja spadala i odeljenja koja su opslu ivala "artiljerijska" oru a velikih baca a: onoguri, baliste i katapulti. Stalnim streljanjem po braniocima utvr enja, ponekad ga aju i i sa visokih opsadnih tornjeva, oni su predstavljali snage koje su ometale branioce bedema i omogu avale svojim trupama da se pribli e bedemima. Ovaj anti ki pisac, koji je i sam u estvovao u ratu protiv Rimljana, zabele io je da je pra ka u ve oj meri kori ena i na suparni koj strani, kod jevrejskih ustanika. Vegecije izve tava da su pra ka ki odredi pla enika upotrebljavani i u pomorskim bitkama za pripremu iskrcavanja na neprijateljsku obalu ili brod. On je, tako e, smatrao da su pra ka ke jedinice idealne za suprotstavljenje ratnim slonovima. ak i te dobro dresirane grdosije koje su nezadr ivo probijale neprijateljske redove, uspani ile bi se pod stalnom paljbom si u nih zrna izba enih iz pra ke. Pobesneli slonovi nagnali bi se tada u bekstvo ne razlikuju i sopstvene trupe od protivni kih. Posebnom ve tinom, pri a dalje Vegecije, isticali su se stanovnici Balearskih ostrva, koji su se od detinjstva navikavali na upotrebu pra ke. On ak prenosi pri u prema kojoj na Balearima majke uskra uju deci svaku hranu sve dok ne pogode metu hicem iz pra ke.

Obi no se smatra da je pra ka manje uspe no oru je od luka i strele u takti kim operacijama zato to je pra ka ima trebalo suvi e prostora u borbenom poretku. Da bi se izbeglo poga anje bliskih saboraca, pra ka i su postavljani dalje od strelaca i nisu obrazovali zbijene redove. Ovo je verovatno i razlog za to Vegecije, umesto trostrukog zamaha, preporu uje navikavanje vojnika na ispaljivanje projektila u jednom zamahu.
Pra kom i na arheologe

Ovo iskonsko oru je prvih lovaca, pastira i sto ara, jednostavno po obliku i upotrebi, nad ive e mnoge druge, slo enije oblike naoru anja. Uprkos su tinskim promenama koje je na bojnom polju donela upotreba baruta i vatrenog naoru anja, podatke o kori enju pra ka kih odreda u vojskama feudalne Evrope pratimo sve do XVI veka, pa i kasnije. U vreme kada je vatreno oru je potisnulo upotrebu luka i samostrela, pra ka e se koristiti i dalje. Mnogi projektili za pra ku na eni su, recimo, na popri tu bitke kod Aljubarote, u kojoj je Portugal osigurao samostalnost u odnosu na paniju 1385. godine. Tako e, sve do 1572. godine hugenotski pra ka i, koji su se proslavili u opsadi Sansera bili su nazivani arquebusses de Sancerre. Tako e, postoje i svedo anstva o upotrebi pra ka kih jedinica tokom turskih opsada Kontantinopolja 1396-97. i 1453. godine. Prema iskazima nekih o evidaca, u XIX veku francuska arheolo ka ekspedicija bila je kod Suze napadnuta od strane lokalnog stanovni tva sa "... nekvalitetnim pu kama, pi toljima, kopljima i znatno opasnijim pra kama". Po etkom XX veka, pi u i o plemenu Tanala sa Madagaskara, jedan o evidac je potvrdio da su u rukama domorodaca, na udaljenosti od 50-60 m, pra ke jednako ubita ne kao i vatreno oru je. Kuriozitet predstavlja i podatak zabele en iz doba panskog gra anskog rata, da su prilikom borbi oko fa isti kog upori ta Alkasara 1936. godine kori ene pra ke i to za ubacivanje granata preko bedema opsednutog utvr enja. I danas, upotrebu ovog drevnog oru ja esto bele e televizijske reporta e o sukobima izme u palestinskih demonstranata i izraelske vojske. mr Miroslav Vujovi asistent na Katedri za klasi nu arheologiju Beograd Preporu ena literatura:
y y y

Stari Zavet - bilo koje izdanje. Reid, W. 1976. Arms trought the Ages. Gothenburg. Josif Flavije, Judejski rat.

Preporu ene Web stranice: http://myron.sjsu.edu/romeweb/romarmy/ romarmy.htm http://wargame.com/archives/articles/roman.shtml http://www.roman-empire.net/army/army.html

Ko su Skordisci

Prema onome to danas znamo o kulturnim zbivanjima u drugoj polovini IV veka pre na e ere, Kelti su se, ire i se iz prapostojbine u zapadnoj Evropi, preko srednje Evrope spustili i na jug u srpsko Podunavlje. Na obodu Panonske nizije se zadr avaju i sa tog podru ja vr e sna ni uticaj na starosedela ko stanovni tvo. Prvi pokazatelji njihovog kulturnog prisustva u srpskom Podunavlju zabele eni su na nekropoli u Doroslovu i ostavi metalnih nalaza iz uruga. Me utim, sigurne dokaze otkrivamo ve na nekropoli u Pe inama kod Kostolca. Po velikoj sli nosti materijala sa Pe ina i onog sa e kih i slova kih lokaliteta, mo e se pretpostaviti da su prvi Kelti koji su se spustili u ove na e krajeve bili mo da ogranak plemena Boja. Tako e je va no znati jo jednu zna ajnu stvar: iz ovog prvog perioda keltskog naseljavanja u Srbiji ne poznajemo naselja, ve potvrde njihovog prisustva otkrivamo samo u grobovima iz Doroslova, Donjeg Grada u Osijeku, Karaburme i Pe ina u Kostolcu. Ovo potvr uje ideju da su Kelti u ovom periodu uporno tragali za prostorom koji je bio u skladu sa njihovim na inom ivota, pa su zbog stalne mobilnosti osnivali privremena naselja, koja su napu tanjem brzo propadala. A kako su bili konjani ki narod, naj e e su birali ravni arske terene na obalama velikih reka.

Seobe keltskih naroda od V do III veka p.n.e. Novodo li Kelti u Panoniji susre u domoroda ka panonska plemena Breuke i Amantine, to je ubrzo dovelo do stvaranja jedne sinkretisti ke, me ovite kulture koju nazivamo Kulturom Skordiska.

Skordisci predstavljaju zajednicu plemena u kojoj je keltska komponenta imala primat u svim manifestacijama ivota: na inu stanovanja, izradi keramike na grn arskom kolu, izra ivanju oru ja, pa i u izradi nakita. Smatra se da ovaj plemenski savez nastaje nakon 279. godine p.n.e, po povratku preostale keltske vojske iz neuspelog pohoda na Delfe. Vrativ i se u me ure je Save i Dunava, udru uju se sa onim Keltima koji su ostali na ovom prostoru i zajedno sa starosedela kim panonskim plemenima osnivaju zajednicu Skordisaka. Njihovo prisustvo na ovom prostoru pratimo sve do sredine I veka na e ere, kada su politi ki i kulturno bili potpuno asimilovani, odnosno romanizovani.
Gde i kako su iveli

Prvi tragovi stambenih objekata Skordiska u Podunavlju datiraju iz vremena kraja II i po etka I veka p.n.e. Za prethodni period nema nikakvih svedo anstava o na inu gradnje i izgledu njihovih ku a. Kelti su gradili svoje domove u okviru utvr enih naselja, tzv. oppiduma, kao i van njih, na otvorenom, ravnom prostoru u manjim naseobinskim zajednicama, tipa manjih sela.

Tipi no keltsko utvr eno naselje - oppidum Gradili su ve e pravougaone ku e sa krovom na dve vode, kao i ukopane kolibe kupaste i atoraste krovne konstrukcije, pokrivene najverovatnije materijalom iz najbli eg ivotnog okru enja (granje, slama, buseni trave i ko a).

Selo Skordiska u srpskom Podunavlju Nadzemni pravougaoni objekti gra eni su uglavnom unutar utvr enih naselja, po pravilu uz zidove. Broj ovakvih objekata unutar utvrda nije do sada odre en, ali se mo e pretpostaviti da on nije bio preterano velik.

Nadzemna ku a Skordiska sa krovom na dve vode Ukopane kolibe konstatovane su kako u opidima, tako i u naseljima na otvorenom. Ve i broj ovakvih naselja otkriven je prilikom gradnje modernog auto-puta kroz Srem, a njihovo arheolo ko istra ivanje pomoglo je da se rekonstrui e izgled ovih objekata i organizacija ovih naselja.

Tip keltskih ukopanih ku a-koliba


Dr avna i dru tvena organizacija Skordiska

Jak plemenski savez kao to je to bio savez Skordiska, iako sastavljen od raznorodnih etni kih struktura, morao je imati centralizovano ustrojstvo, u kome je glavnu re vodio vrhovni plemenski poglavar. U izvorima su ovi plemenski poglavari poznati kao bazileusi (kraljevi). Me utim, institucija kralja mo e se uporediti samo u jakoj dr avnoj organizaciji, a mi znamo da Skordisci nisu bili dr avotvorni. Zato se ovi "bazileusi" mogu zapravo smatrati plemenskim vo ama - knezovima.

Skordiski druid pod svetim drvetom (hrastom) Svetovna vlast bila je u rukama ovih knezova, ali duhovna se u keltskom dru tvu nije mogla zamisliti bez ritualnih, religijskih i filozofskih znanja druida - sve tenika, filozofa, savetodavca... Po to su Skordisci bili me avina raznih etni kih grupa, ne zna se ta no uloga druida, ali je nesumnjivo da su njihova mo i zna aj i ovde bili veliki.
Religija

arolika etni ka struktura Skordiska uslovila je odre enu specifi nost kada je u pitanju i panteon. Zato se logi no mo e pretpostaviti da nisu obo avali zajedni ke idole i bogove, ve je svaka etni ka zajednica po tovala svoja bo anstva. Me utim, po to je keltska etni ka komponenta u ovom savezu bila superiorna, ini se da je u ovom smislu nametnula odre eni uticaj, pa je mogu e da su odre ena bo anstva iz porodice boginje Dane po tovana kod svih lanova zajednice. Pisani zapisi nisu ostavljeni, tako da je te ko ne to konkretno re i, pa su, na alost, sva domi ljanja u vezi s ovim problemom - hipoteti ka.
Sahranjivanje

Po to su stigli u Panoniju, Kelti donose sa sobom inhumaciju (skeletno sahranjivanje) kao osnovni na in pokopavanja svojih mrtvih. Vrlo brzo, ve po etkom III veka, pojavljuje se spaljivanje kao ritualna manifestacija paralelna inhumaciji. Ovo se najbolje mo e utvrditi na

Pe inama. Skordisci vremenom usvajaju u potpunosti spaljivanje kao osnovni na in sahranjivanja. Spaljene ostatke pokojnika stavljaju ili u razli ite tipove posuda (zdele i lonce), ili ih izru uju direktno na zemlju, a oko gomile sa ovim ostacima re aju grobne priloge. U ostacima sa loma e esto se nalaze i predmeti koji su bili na pokojniku u trenutku spaljivanja. Sahrane su vr ene u kru nim ili pravougaonim jamama dubine do 50 cm.

Privredni i trgova ki ivot podunavskih Skordiska Predmeti od metala

Skordisci su bili vrsni poznavaoci prerade metala. Od metala pravili su oru je, ukrasne predmete i novac. Kompletni sadr aj materijalne kulture Kelta, koji u na im prostorima ozna ava i arheolo ku kulturu mla eg gvozdenog doba, naziva se latenskom kulturom, prema zna ajnom nalazi tu La Tne u vajcarskoj.

Skordiski ratnik Kelti u srpsko Podunavlje donose kratki ma (du ine oko 65 cm) iljatog vrha i sa medaljonom na kraju kanije, kao i iroko masivno koplje. Kasnije, u kulturi Skordiska dolazi do odre ene evolucije u razvoju ma a. Tako se sada ma produ uje i dosti e du inu do 80 cm, sa srcolikim ukrasom na kraju kanije. Vremenom se ma jo produ uje, pa u poznom latenu, u drugoj polovini I veka p.n.e. dosti e du inu do 110 cm. Ovo je sigurno bila posledica promene doktrine

ratovanja. Na kopljima se tako e prime uju odre ene promene, tako da od masivnog i irokog evoluira do tankog i dugog do 50 cm, esto ukra enog geometrijskim motivima. Tako e se u srednjem latenu pored ma a i koplja javlja i no ve ih dimenzija, sa cevastom gvozdenom dr kom, zatim bojni no sa kuglom i bojni no sa alkom na kraju rukohvata. Na kraju, kada Skordisci dolaze u vr i kontakt sa rimskom civilizacijom, pojavljuje se kratko koplje za bacanje (d ilit), kao i kratki ma . Pored ofanzivnog oru ja, Skordisci su koristili i defanzivno oru je - tit. Pravljeni su od vrsto upletenog pru a, presvu enog ko om, a u sredini se nalazio umbo, tj. ve a metalna aplikacija. Funkcija umba je bila veoma zna ajna. Njime je mogao da se nanese neprijatelju udarac, pa ak i da mu se oduzme oru je, ako se nekim slu ajem ma protivnika zaglavi u unutra njosti umba. Osim oru ja, Skordisci su od metala izra ivali ukrasne predmete, koji predstavljaju vrstu materijala podlo nu stalnim promenama i zbog toga je nakit u arheolo kom smislu vrlo dragocen. Oduvek je ovek eleo da ukrasi svoje telo i da u tom smislu stalno istra uje. Tome su bili skloni i Kelti, pokazav i u svojoj umetnosti izuzetnu sposobnost prema shematizaciji, u kojoj su bili obuhva eni kako tradicionalni, tako i savremeni motivi i forme. Kelti u Podunavlje donose razne vrste nakita - fibule, narukvice, nanogvice, nau nice, pojaseve...

Ukrasni predmeti omiljeni kod Skordiska Najranije keltske fibule s kraja IV veka pre n.e. bile su tzv. rastavne konstrukcije, sa modelovanom pa ijom glavom. Ne to mla em tipu fibula pripadaju one sa kuglastim ukrasom na posuvra enoj nozi i lan anim privescima. Postoji itav niz bogato ukra enih fibula sa kuglom na posuvra enoj nozi koje su otkrivene na lokalitetu Pe ine kod Kostolca. Vremenom, u kulturi Skordiska prime uje se izuzetna potreba za funkcionalno u, tako da se pojavljuju razne varijante i anih fibula sastavne konstrukcije, koje su li ene ukrasnih detalja. Najstarije keltske narukvice su uplje, livene i glatke u obliku gusenice, kao i one sastavljene od velikih kalotastih lanaka. Pored ovih, tu su i jednostavnije i ane, koje imaju dosta iroko vreme upotrebe, kroz sve faze razvoja ove kulture.

Tipi ni izgled skordiske ene Izuzetnu originalnost Skordisci su pokazali u izradi pojaseva. Ko ni pojasevi su imali razli ito modelovane kop e, od kojih se naro ito izdvaja kop a tipa Laminci, koja predstavlja izuzetnu simbiozu keltskih i tradicionalnih elemenata, a bila je omiljena u no nji skordiskih ena. Me u lan anim pojasevima treba pomenuti one sa du im tordiranim lancima, koji su tako e bili sastavni deo enske no nje. Ovi pojasevi su bili deo i ratni ke opreme, jer je njihova masivna konstrukcija omogu avala bezbedno no enje ma a. Tako e, posebno treba pomenuti astragalne pojaseve, koji u periodu poznog latena do ivljavaju svoj drugi ivot, jer najstariji ovakvi pojasevi poti u iz pozne faze starijeg gvozdenog doba panonskog basena. I ovi pojasevi su pripadali enskoj no nji.

Novac

Prva kovanja keltskog novca datiraju s kraja IV i po etka III veka p.n.e, to zna i da su Kelti vrlo rano prihvatili instituciju novca, ne samo kao plate no sredstvo, nego i kao simbol statusa i presti a. Razlikujemo nekoliko tipova kovanja ovog novca. Srpski tip, kovan u III veku, predstavlja monete ve e debljine i na njemu se prime uje sa imanje elemenata sa novca makedonskih vladara Filipa II i Aleksandra Velikog, iji su novac Kelti voleli da imitiraju (tj. falsifikuju). Tzv. prelazni tip sa ima srpski i sremski tip, a karakteristi an je po predstavama mitskog krilatog konja - pegaza. Sremski tip predstavlja rezultat prvog organizovanog keltskog kovanja, koje datira od sredine II pa do prve polovine I veka p.n.e. Na aversu (prednjoj strani nov i a), obi no se nalazi predstava bradate glave sa lovorovim vencem, a na reversu (zadnjoj strani) je predstava konja sa uzdignutom desnom nogom, ispod koga je to ak sa paocima. Kr edinski tip pripada kraju II i po etku I veka. Na ovom tipu se prime uju sjedinjeni elementi tetradrahmi Filipa II i Aleksandra, a tako e se ose a i jak uticaj sa podru ja Transilvanije. Isto noslavonski tip pripada drugoj polovini II veka p.n.e. i predstavlja kopije novca Audelonta. Na aversu je predstavljen monogram Audelonta, dok se na reversu nalazi lira. Metalni novac koji su kovali Skordisci

Za kraj: ta su Skordisci jeli i pili

S obzirom na to da su Skordisci svoj ivotni prostor na li u priobalju velikih reka - Dunava, Save, Tise i Morave, razumljivo je da je sastavni deo njihove ishrane bila riba. Za ovo postoje i posredni arheolo ki dokazi, kao to su udice i osti. Pored ribe, ovi siloviti ratnici hranili su se i drugom vrstom mesa, kao to su divlja i doma e ivotinje. Iako je meso sigurno bilo osnov jelovnika Skordiska, u ishrani je kori eno i povr e tipa so iva i gra ka. Od itarica, uglavnom je uzgajana jednoreda p enica, mada su specijalisti kim analizama otkrivene i neke druge vrste.

Lon arske pe i i keramika Skordiska Hranu su Skordisci spravljali u grubim posudama - situlastim, esto grafitiranim loncima, tako otpornim na visoke temperature. U zemlju od koje je pravljeno ovo posu e esto su ubacivane i druge primese kao to su kriljac, sitno lomljeni kamen i koljke, a sve zarad poja avanja vatrostalnih svojstava posuda. Pored ovih, izra ivane su kvalitetne posude na grn arskom kolu zdele, inije, dvouhi pehari i lonci, sve razli itih oblika i dimenzija. Ove posude, Skordisci su pekli u specijalnim lon arskim pe ima koje su imale perforiranu plo u (re etku), na koju su re ane posude, dok je vatra lo ena u lo i tu ispod. Iznad pore anih posuda zatvarana je kalota, a tako pripremljena pe bila je spremna za lo enje. Prona ene su dve vrste ovih pe i - jednodelne i dvodelne.

Hlebna pe - princip pe enja Postojale su i hlebne pe i, koje su naravno kori ene u doma instvu. Konstruktivno su bile veoma jednostavne, a sastojale su se od lo i ta, zasvedenog kalotom. Posle lo enja jake vatre, gar i pepeo bi se sklanjao u stranu i u tako u arenu komoru stavljao se ume eno testo, a pe se zatvarala, dok hleb ne bi bio ispe en. dr Miodrag Sladi upravnik Arheolo ke zbirke Filozofskog fakulteta Beograd Preporu ena literatura:
y y y y y

grupa autora, 1984. KELTOI. Ljubljana: Narodni muzej. grupa autora, 1992. Skordisci i starosedeoci. Beograd: Balkanolo ki institut SANU. grupa autora, 1990. Gospodari srebra - katalog izlo be. Beograd: Narodni muzej. Papazoglu, F. 1969. Srednjobalkanska plemena u predrimsko doba. Sarajevo: Balkanolo ki institut. Todorovi , J. 1974. Skordisci - istorija i kultura. Beograd - Novi Sad.

Preporu ene Web stranice:

http://www.gallica.co.uk/celts/contents.htm http://member.rivernet.com.au/manxman/Celts/history.htm

Gnjev mi, boginjo pevaj, Ahileja, Peleju sina, zlosre ni, tono Ahejce u hiljade uvali jada, du e pak mnogih junaka jakih posla Aidu, a njih u ini same da budu plja ka za psine i jo gozba za ptice - i tako se Divova volja vr ila - otkad se ono u sva i razi li bili Atrejev sin, junacima vo a, i divni Ahilej...
Kopanje po Homeru

Pro lo je vi e od 120 godina otkako je Hajnrih liman poslao svoj uveni telegram gr kom kralju ordu, u kome mu saop tava: "S velikim zadovoljstvom objavljujem Va oj Visosti da sam otkrio grobnice koje su prema Pausaniji grobovi Agamemnona, Kasandre, Evrimedona i njihovih pratilaca, koje na gozbi ubi e Klitemnestra i njen ljubavnik Egist". Naravno, vest da je ovaj ve tada popularni avanturista i istra iva otkrio grobnicu slavnog mikenskog kralja i Atrejevog sina, obi la je munjevito svet, kao svojevrsna senzacija. liman je do tada ve ozbiljno skrenuo pa nju na sebe, jer je nekoliko godina pre iskopavanja u Mikeni vodio veliku istra iva ku kampanju praistorijske citadele na brdu Hisarlik u Turskoj. Kako su rezultati do kojih je tada do ao upu ivali na slavnu Troju, tako je i riznicu skupocenog nakita koju je tamo otkrio, nazvao - Prijamovo blago. Do dana njih dana, sam spomen limanovog imena ra a asocijaciju, ne samo me u stru njacima, na velika otkri a rane egejske civilizacije. Zaista, neosporno je da je ovaj entuzijasta mnogo u inio, time to je dokazao da Homerov slavni ep Ilijada ne opisuje mitske i izma tane doga aje, ve predstavlja se anje na istorijski ratni pohod drevnih Grka na maloazijski vetroviti Ilion, tj. Troju.

Slika 1 - Mapa anti kog sveta. itavo XIX stole e bilo je u Evropi u znaku romanti arskog zanosa ranom anti kom istorijom. Retki sa uvani spisi opisivali su slavu i mo gr ke klasi ne civilizacije, lepotu Atine, Korinta i Tebe, kao i vojni ku mo i strogost Sparte. Najslavniji epovi Ilijada i Odiseja, pripisani Homeru, danas predstavljaju nepresu ni izvor znanja i kulturnu riznicu evropske civilizacije (slika 1).

Slika 2 - Idealna rekonstrukcija akropolja u Mikeni, zajedno sa podgra em. Po to je u kampanji izme u 1871. i 1873. godine istra ivao Troju i time, prema sopstvenim re ima "otvorio nov svet arheologiji", liman je svoje interesovanje okrenuo ka gr kom kopnu, u potrazi za Mikenom. Kako je imao ozbiljno poverenje u Pausanijin geografski opis, ubrzo je u severoisto nom delu Peloponeza, u srcu Argolide uo io mo no sagra enu citadelu, koja je odgovarala ovoj ideji. Re en da otkrije grobove slavnih gr kih heroja, izvr io je test-iskopavanja 1874. godine unutar zidina i ubrzo otkrio ostatke gra evina, brojne terakote i jednu grobnicu. Ovo ga je uverilo da se nalazi na pravom mestu, te je dve godine kasnije organizovao etvoromese nu kampanju, uz obimne radove i saradnju sa Gr kim arheolo kim dru tvom.

Slika 3 - Krug grobnica A u Mikeni, prikazan na jednoj graviri iz 1877. godine, pola godine nakon to je liman zavr io svoja iskopavanja.

Kopaju i unutar zidina, tik uz danas uvenu Lavlju kapiju, nai ao je na mo nu prstenastu konstrukciju. Bila je pre nika od skoro 30 m i gusto oivi ena uspravljenim plo ama od tesanog kamena. Odmah je jasno bilo da se radi o sakralnom mestu, pa je upravo tu liman i nastavio intenzivna iskopavanja. Tako je otkrio ukupno 6 aht-grobnica, koje su danas poznate kao krug grobnica A (kasnijim iskopavanjima 1951-1952. godine, gr ki arheolozi su van zidina citadele otkrili jo jednu ovakvu konstrukciju, koja je ozna ena kao krug grobnica B) (slike 2, 3 i 4).

Slika 4 - "Kraljevski" krug grobnica A u Mikeni, fotografisan ranih ezdesetih godina, neposredno nakon konzervacije. Svaka od grobnica sadr avala je niz izuzetno vrednih i skupocenih predmeta: oru ja, nakita, razli itih ukrasa i drugih predmeta. liman je otkrio ostatke ukupno 19 razli itih individua - elite bronzanodopskog mikenskog dru tva. Posebnu karakteristiku, to je ove grobnice i u inilo uvenim, inile su pogrebne maske koje su prekrivale lica pokojnika.

Maske su bile izra ene od zlata i elektruma (anti ka legura zlata i srebra), u tehnici iskucanog lima. Sve one prili no realno prikazuju izgled lica pokojnika, mada sa izvesnom i vrlo karakteristi nom stilizacijom detalja. Od pet koje je otkrio liman, dve su nagla eno reljefno (zaokrugljeno) modelovane, a preostale tri - me u njima i "Agamemnonova maska" - spljo teno, u vidu irokog trougla (slike 5 i 6).
Datovanje po Homeru

Izuzetno otkri e kne evskih grobnica u Mikeni od samog po etka uverilo je Hajnriha limana da je "ugledao Agamemnonovo lice". Dakle, za njega nije bilo sumnje da se radi o Slika 5 - etiri posmrtne maske od zlata i elektruma legendarnim li nostima, ratnicima i prona ene 1876. godine u aht-grobnicama kruga A, njihovim voljenim suprugama koje je unutar mikenskog akropolja. U gornjem redu vide se Homer slikovito opisao u svom epu. dve zaobljene i okrugle, a u donjem dve spljo tene i Me utim, sva kasnija arheolo ka i trouglaste forme. istoriografska istra ivanja pokazala su da uveni desetogodi nji Trojanski rat, ako zaista i predstavlja realne istorijske doga aje iz daleke pro losti, mo e vremenski da se opredeli negde izme u 1250. i 1150. godine pre n.e. Nasuprot toj injenici, svi grobovi koje je liman otkrio u Mikeni, pripadaju znatno ranijem vremenu i Agamemnonovim precima. Stoga se i uvena maska danas isklju ivo pod navodnicima odre uje kao "Agamemnonova".

Slika 6 - uvena "Agamemnonova maska", vrhunsko delo mikenske

Ni ta bolje liman nije pro ao ni sa "vetrovitim Ilionom". umetnosti XVI veka pre n.e. Iako Opse na reviziona iskopavanja na Hisarliku tokom XX se verovalo da je jedini limanov stole a pokazala su da se radi u mo nom utvr enom gradu, "greh" to to je pripisao ovaj koji je u najmanje devet slojeva obnavljan i popravljan. predmet bar 300 godina mla em Ispostavilo se da arheolo ki slojevi ozna eni kao Troja VI i mikenskom kralju, danas je VIIa, sasvim odgovaraju vremenu kraja XIII i po etka XII otvorena nova dilema: da li je nju veka pre n.e. Kona no, ba u ovim slojevima identifikovani liman poturio kao falsifikat? su brojni tragovi krupnih o te enja, ljudski skeleti, kamena katapultirana ulad, koji svi, prema re ima arheologa Manfreda Korfmana "svedo e o izgubljenom ratu". Me utim, liman je tokom iskopavanja o ekivao mnogo spektakularnije nalaze, tako da ove slojeve grada nije prepoznao kao Prijamovu Troju. Dobro je poznato da je Hajnrih liman bio arheolog-amater, koji je svoja istra ivanja sam finansirao, jer se prethodno veoma obogatio kao trgovac. Me utim, sasvim je neosporno da je on u ao u istoriju arheologije kao jedan od najva nijih istra iva a u pro lom (tj. uskoro pretpro lom) veku. Tako, niko od istori ara ili arheologa nije mu uzimao kao veliki greh oma ke u datovanju svojih nalaza. Ali, poslednjih nekoliko godina pojavila se nau na sumnja u verodostojnost nekih od njegovih naj uvenijih nalaza, a na prvom mestu - "Agamemnonove maske"!
Trgovanje istorijom ili ideologijom?

U poslednjih nekoliko meseci u nau noj arheolo koj javnosti pokrenuta je ozbiljna rasprava oko autenti nosti poznate maske iz grobnice V u Mikeni. Polemika kulminira objavljivanjem teksta Viljema M. Koldera III, profesora klasi nih nauka na univerzitetu u Urbani- ampanju, gradu u ameri koj dr avi Ilinois. Ovaj nau nik skoro ve 30 godina prou ava ivot i rad H. limana, a polemiku je zapo eo u uglednom svetskom asopisu ARCHAEOLOGY (broj za juli/avgust 1999. godine). Pre njega, ovu dilemu su zvani no postavili u Americi Dejvid A. Trejl u knjizi liman od Troje: blago i prevara (Traill 1995), a u Evropi Olivije Mason u lanku Nova istra ivanja o Hajnrihu limanu (Masson 1997). ta to tvrdi Kolder u svom najnovijem lanku? Nakon pa ljivog prou avanja mnogih dokumenata iz ivota i arheolo kog rada limana, on ga nedvosmisleno i direktno optu uje da je u novembru 1876. godine naru io u Atini kod jednog zlatara da mu ovaj napravi "Agamemnonovu" masku, a potom je u tajnosti zakopao u grobnicu V u Mikeni, da bi je dva dana kasnije - spektakularno "otkrio"! Za ovu, veoma smelu (skoro drsku) tvrdnju, Kolder taksativno iznosi devet argumenata, o emu e biti re i kasnije. Me utim, pre toga, zanimljivo je saznati detalje iz limanove karijere, kako ih iznosi profesor Kolder. On nagla ava "da je liman bio genije da oko svog imena stvori mit". Ono sve to se o njemu zna, krajnje je nekriti no prihva eno od istori ara nauke, isklju ivo na osnovu autobiografije. Koliko je liman bio sklon izmi ljanju i preterivanju, Kolder ilustruje nekolikim la nim pri ama i stereotipima:
y y

da je jo kao osmogodi nji de ak odlu io da jednoga dana iskopava Troju da je njegova ena Sofija bila entuzijasta i veliki ljubitelj arheologije

y y y y

da ga je 1851. godine u Beloj Ku i u Va ingtonu li no primio u posetu tada nji predsednik SAD Milard Filmor da je tokom katastrofalnog po ara koji je izbio u San Francisku iste godine herojski spasao nekoliko desetina ljudi iz zapaljenih zgrada da je u Kaliforniji 4. jula 1850. godine primio ameri ko dr avljanstvo da je jednom u dvori tu svoje kuce u Atini otkrio drevni gr ki natpis... itd.

Sve ovo navelo je Koldera da temeljito proveri i limanovu arheolo ku karijeru, tj. pojedinosti u vezi sa spektakularnim otkri ima u Troji i Mikeni. On ka e da svaka od injenica do kojih je do ao mo da i ne govori ubedljivo sama za sebe, ali kada se sklopi "mozaik" - stvar postaje jasna. Prvo, karakteristi na je upadljiva stilska razlika u izgledu i izradi izmedu "Agamemnonove" i preostalih posmrtnih maski. To ilustruje zapa anjem Gintera Kepkea, stru njaka Instituta za primenjenu umetnost Njujor kog univerziteta, da su obrve, u i, brada i brkovi sasvim osobeni na spornom nalazu. Dalje, liman je ina e bio sklon da pravi duplikate i falsifikate svojih nalaza. Kada je otkrio u Troji "Prijamovo blago", tajno ga je odneo u Gr ku, a nakon energicnog zahteva turskih vlasti da sve to vrati, on je poku ao je da napravi falsifikate u Parizu, da bi njih "podmetnuo" Turcima! Tre e, dobar broj nau nika, savremenika limanovih iskopavanja u Gr koj, verovao je da se on ne bi libio da zakopa predmete, da bi ih kasnije - 'prona ao' (!). Tako, A.S. Marej, komentari u i limanovu karijeru, cini no je primetio da "onaj ko sakrije taj e i prona i". A drugi veliki nau nik tog vremena, Ernst Kurtius, koji je rukovodio arheolo kim iskopavanjima u Olimpiji, limana je nazivao schwindel und fuscher (prevarant i fu er - prim. autora). Medutim, intrigantni su podaci u vezi sa uslovima i vremenom otkri a "Agamemnonove maske". Istra iva ka kampanja u Mikeni po ela je 7. avgusta, a maska je otkrivena 30. novembra, da bi nakon samo tri dana, 3. decembra 1876. godine, liman zauvek napustio istra ivanje Mikene. Potpuno ista stvar dogodila se i nekoliko godina ranije, kada je u Troji otkrio "Prijamovo blago". Kolder se pita: da li je u oba slu aja liman zaklju io da je otkrio najvrednije predmete te da nema vi e razloga da se kopa, ili je jednostavno - "otkrio ono to je i sakrio"? I to nije sve. Zabele eno je da je neposredno pred pronalazak maske, 26. i 27. novembra liman privremeno prekinuo radove i otputovao u Atinu. Kako je rodak njegove ene Sofije bio poznati zlatar i dobar majstor, Kolder sumnja da je upravo tada liman oti ao kod njega i naru io da mu ovaj napravi masku. injenica je da je liman do tada u grobnicama I-IV vec otkrio autenti ne maske, te je na osnovu njih mogao imati sasvim jasnu predstavu kako taj "naru eni" predmet treba da izgleda, da bi bio dovoljno uverljiv. Bilo kako bilo, imao bi dovoljno vremena po povratku za zakopavanje maske, da bi je 30. novembra "otkrio". Kolder ide i dalje. U originalnom dnevniku iskopavanja prona ao je zapis koji se odnosi na otkri e i prvi limanov opis maske. Pored ostalih detalja, najsumnjivija je slede a opaska: "...Zapanjuje nas ve tina drevnih mikenskih zlatara, koji su bili u stanju da modeluju portret mu karca u masivnoj zlatnoj plo i, ve to poput bilo kog dana njeg zlatara." Da li je to liman hteo da uprepredi mogu u sumnju u arhai nost predmeta?

On je, pored toga, imao ve obi aj da progla ava otkri ima predmete koje je zapravo pribavio ili otkupio na sasvim drugom mestu. Takav slu aj je bio i sa njegovim "otkri em" Kleopatrine biste u Aleksandriji 1888. godine: tvrdio je da ju je iskopao u sondi na dubini od preko 8 m. Mo da bi mu se moglo i poverovati, kada se ne bi znalo da bi na tolikoj dubini sasvim sigurno nai ao na vodu! Dejvid Trejl ak ide dotle, da tvrdi da neprocenjiva kolekcija "Prijamovog blaga" iz Troje zapravo ne predstavlja jedinstvenu zbirku iz jedne riznice, ve predmete koje je liman sistematski otkupljivao po itavoj Turskoj. Na kraju, Kolder, poput sudskog istra itelja, raspravlja o jakim limanovim motivima da na ini ovakvu prevaru. Glavni je mogla da bude neuta iva elja da kruni e iskopavanje senzacionalnim otkri em. Iako je imao ve 4 otkrivene zlatne maske, nijedna od njih nije bila dovoljno "ubedljiva", tj. nije imala sasvim o igledne odlike kraljevske otmenosti, kakvu je morao posedovati slavom oven ani Agamemnon. Me utim, po emu se to "Agamemnonova" maska razlikuje od drugih sli nih otkrivenih u Mikeni, a koje su bez sumnje originali? To veoma detaljno obja njava Trejl u istom broju asopisa ARCHAEOLOGY (slika 7):

Slika 7 - Uo ljive razlike izme u Agamemnonove i drugih mikenskih maski: 1) zasebno oblikovanje obrva; 2) "dupli" kapci; 3) u i razdvojene od lica; 4) trouglasta bradica ispod usta; 5) picasti, na gore okrenuti brkovi. Prema op tim crtama, kako je to pravilno uo io Ginter Kepke, "Agamemnonova" maska ima sli nosti sa 2 spljo tene maske - jedne koju je liman otkrio u grobnici 4 u krugu grobnica A i druge, koja je otkrivena pola veka kasnije u grobnici ?, u okviru kruga grobnica B (izvan citadele):
1. kada se uporedi na in na koji su modelovane obrve, vidi se da "Agamemnonova" ima u dva luka jasno razdvojene i reljefno predstavljene 2. o i su na "Agamemnonovoj" masci plasti no modelovane, sa poluzatvorenim kapcima; me utim, bademaste o i su jasno oivi ene jo jednom, "duplom" predstavom kapaka 3. u i su isklju ivo na "Agamemnonovoj" masci modelovane zasebno, potpuno razdvojene od lica 4. samo na "Agamemnonovoj" masci postoji predstava trouglaste uske bradice tik ispod donje usne; oko ovog detalja postoje i ozbiljne polemike - da li je ovo i jedinstvena takva predstava u mikenskoj umetnosti 5. kona no - oblik brkova; sasvim osobena jeste predstava bri no negovanih i nagore za iljenih krajeva 'imperijalnih' brkova na "Agamemnonovoj" masci.

Poslednja upadljiva osobenost mo da bi bila i najja i argument za tvrdnju da se radi o falsifikatu. Ono to se uo ava kada se pa ljivije pogleda oblik brkova jeste da su originalno brkovi bili modelovani nadole, da bi " pic" nagore kod svakog brka bio - naknadno pridodat! Me utim, jedno zanimljivo mi ljenje daje K.D.S. Lapatin, istori ar umetnosti sa Bostonskog univerziteta i renomirani stru njak za minojsku i mikensku primenjenu umetnost. On je, kako ka e, tokom karijere imao dosta prilike da se susretne sa falsifikatima drevnih predmeta, ali i sa onim to se u istoriji umetnosti naziva pasti (fr. pastiche - prim. autora). Radi se o originalnim predmetima, koji su iz razli itih razloga naknadno bili preradivani ili dora ivani. Dakle, Lapatin misli da je verovatno liman nosio originalni predmet na doradu kod zlatara u Atinu.

Ako bi itava ova konstrukcija bila ta na, za to je trebalo da "Agamemnon" izgleda ba tako? Kolder, ba kao i Trejl, ovo obja njava limanovom slavoljubivom prirodom: u vreme kada je on iveo, vladaju i stereotip o nobl izgledu predstavljao je kombinaciju Vinkelmanove predstave o duga kom i tankom nosu i pruskog 'kraljevskog' koncepta, tj. nalik na Bizmarka ili kajzera Vilhelma I. I stvarno, kada se uporede likovi "Agamemnona" i Vilhelma I - op ta sli nost je veoma upadljiva! (slika 8):

Slika 8 - Predstava lica na "Agamemnonovoj" masci u pore enju sa portretom nema kog kajzera Vilhelma I
Epilog: trgovanje kulturnom politikom?

Naravno, im se itava ova pri a pojavila u nau noj javnosti, usledile su i reakcije. Jednu od najsna nijih daje doskora nja direktorka Nacionalnog arheolo kog muzeja u Atini, arheolog Kati Demakopulu. Ona u potpunosti odbacuje tvrdnje Koldera i Trejla, smatraju i ih nenau nim i proizvoljnim konstrukcijama. Kao osnovni argument, ona navodi injenicu da je tokom limanovih iskopavanja u Mikeni 1876. godine, koje je bilo pod kontrolom Gr kog arheolo kog dru tva, sve vreme bio prisutan gr ki supervizor Panajotis Stamatakis. Prema njegovim izve tajima, on je bio prisutan i tokom iskopavanja grobnice 5 i otkrivanja "Agamemnonove" maske. Tako e, Demakopulu opovrgava tvrdnje Trejla da su stilske karakteristike maske dokaz da se verovatno radi o falsifikatu. Na primer, ona prili no ubedljivo dokazuje da nije istina da je oblik bradice ispod usana sasvim jedinstven u mikenskoj umetnosti: poziva se na stilski vrlo sli no modelovanu 'bradicu' na predstavi glave lavice - ritonu iz kruga grobnica A (slika 9):

Eminentni strucnjak iz Nacionalnog arheolo kog muzeja u Atini na kraju odlu no odbija mogucnost da se "Agamemnonova" maska, koja se tu uva kao dragulj nacionalnog kulturnog blaga Gr ke, ponudi na dodatnu ekspertizu, s ciljem da se utvrdi njena autenti nost. ak zaklju uje da bi Kolder, s obzirom da i sam priznaje da nije kvalifikovan da ocenjuje arheolo ke podatke, "zaista trebalo da tako ozbiljno pitanje ostavi u ruke specijalista". A ta su to Kolder i Trejl na kraju predlo ili? Pa, da se maska podvrgne mikroskopskom ispitivanju, ne bi li se na osnovu prisustva/odsustva estica mineralizacije utvrdilo da li se zaista radi o originalu ili modernom falsifikatu. Ali, da li je to jedina pozadina ove zaista uzbudljive rasprave? Sama pomisao da je limanu moglo pasti na pamet da organizuje i sprovede mo da najve u prevaru u istoriji arheologije, veoma uznemirava. Ako bi se to ispostavilo kao ta no, ta bi se desilo sa hiljadama stranica ispisanim o ovom predmetu, koji je za ne to vi e od jednog stole a bukvalno postao sinonim za ranu istoriju evropske civilizacije?

injenica je da i opse ni tekst o istoriji i arheologiji drevnog gr kog sveta, objavljen u pretposlednjem broju presti ne NACIONALNE GEOGRAFIJE, takode implicira da 'neki stru njaci sumnjaju u poreklo "Agamemnonove" maske' (Alexander 1999:69). U svakom slu aju, ostaje neosporno da je Hajnrih liman s pravom stekao reputaciju velikog vizionara i najintrigantnijeg arheologa XIX veka. Da li e u istoriji ove nauke biti zabele en i kao najve a varalica? Uostalom, ubedljivo zvu e re i Viljema Koldera, kojima zaklju uje svoje razmi ljanje o njemu: 'Ako je maska original, liman je bio najve i sre kovi me u arheolozima sve do Hauarda Kartera. Ali ako je falsifikat, onda je on genije koji je obmanuo vode e arheologe i istori are sveta vi e od jednog veka. Ba stoga to sam ja veliki limanov po tovalac i to sam proveo mnogo vremena proucavaju i njegov ivot, ja se nadam da je u pitanju falsifikat. Mnogo je bolje biti genijalac nego samo sre kovi .' Gnjev mi, boginjo pevaj... Andrej Starovi arheolog Istra iva ka stanica Petnica Preporu ena literatura:
y y

Slika 9 - Detalj "bradice" na zlatnom ritonu u obliku glave lavice. Posuda je prona ena u krugu grobnica A u Mikeni i predstavlja ubedljivu analogiju sa "Agamemnonovom" maskom.

Alexander, C. 1999. Echoes of the Heroic Age (Ancient Greece Part I). National Geographic, Vol 196, No. 6, 54-79 Bloedow, E.F., Noyes-Roberts, S., and Smulders, D. 1989. Schliemann at Mycenae. Echos du Monde Classique/Classical Views 33: 8, 147-165

y y y y y y y y y y

Calder, W.M. III. 1999. Is the Mask a Hoax? Archaeology (July / August), 53-55 Calder, W.M. III and Traill, D.A. (eds.). 1986. Myth, Scandal, and History. Detroit: Wayne State University Demakopoulou, K. 1999. The Case for Authenticity. Archaeology (July / August), 57-58 Harrington, S.P.M. 1999. Behind the Mask of Agamemnon, (and) Epilogue. Archaeology (July / August), 51-53; 59 Lapatin, K.D.S. 1999. Not A Forgery. How About A Pastiche? Archaeology (July / August), 58-59 Masson, O. 1997. Recherches rcentes sur Heinrich Schliemann. Revue des tudes Grecques 78, 133-147 Schliemann, H. 1976. Mycenae. New York: Arno Press Traill, D.A. 1995. Schliemann of Troy: Treasure and Deceit. New York: St. Martin's Press Traill, D.A. 1999. Insistent Questions. Archaeology (July / August), 55-56 Turner, D. 1996. Review of Books. Journal of Hellenic Studies 116, 235-237

Preporu ene Web stranice: http://www.archaeology.org http://www.nationalgeographic.com/ngm/9912

Traganje za ivotom van Zemlje

Termin "Marsovi kanali" je pu ten u promet krajem XIX veka. Za to je odgovoran Persival Lovel. Ono to je Lovel bio u stanju da vidi, zaista li i na mre u kanala, ali danas znamo da to sa kanalima nema nikakve veze, a jo manje sa navodnjavanjem, kako je to Lovelu jednom prilikom palo na pamet da naglas pomisli. Crvena planeta je, na alost, mnogo be ivotnija nego to smo pre stotinak godina o ekivali. Sonde koje su se poslednjih tridesetak godina spu tale na njeno tlo, nedvosmisleno ukazuju da je Mars pust ak i u pore enju sa Saharom. Me utim, kosmi ki brodovi i dalje kre u put Marsa. Nije isklju eno da je na Crvenoj Planeti nekada bilo teku e vode, mo da i mnogo vi e od toga. Ustvari, nas najvi e brine mogu nost da tamo i dalje ima nekakvog ivota, a da mi to nismo u stanju da otkrijemo. U me uvremenu su neki drugi objekti postali interesantni. Na Marsu je mo da nekada bilo ivota, ali ga sada, ini se, nema. Valja tra iti dalje. Evropa? Ili, mo da, Titan. Ova dva velika Jupiterova, odnosno Saturnova satelita, imaju mnogo vi e sli nosti sa Zemljom nego Mars. Evropa ima ledenu koru ispod koje je, izgleda, okean. Titan, najve i satelit u Sun evom sistemu, ima atmosferu gu u od Zemljine i ne bi bilo preveliko udo da u njoj ima i amino-kiselina. Mo da i ne ega vi e. NASA planira da 2003. godine po alje sondu "Orbiter" put Evrope. Valja zaviriti ta je ispod njenog leda. Sonda, koja je ve par godina na putu ka Saturnu, "Kazini", za svoj krajnji cilj ima bliski susret sa Titanom. To bi trebalo da se ostvari 2004. godine. Jo uvek nismo potro ili sve kandidate za "habitabilne" objekte u Sun evom sistemu. Dakle, sa ekajmo jo koju godinu.

Snimak povr ine Evrope sa svemirske sonde Galilej na injen aprila ove godine. Veliki kvadrat na slici je, otprilike, 400 x 400 kilometara. U sredini imamo ve ta ku boju uba enu da bi se detalji bolje videli. ta je stvarno na slici, jo uvek niko ne zna. Kad se "Orbiter" spusti na Evropu, mnogo toga e biti jasnije. Do oktobra meseca 1995. godine nije se znalo da li i oko drugih zvezda postoje planete, ili je to privilegija na eg Sunca. Karl Segan je tvrdio da ih ima i o igledno je bio u pravu. Za proteklih pet godina smo prona li pedesetak novih planeta koje kru e oko zvezda bliskih na em planetarnom sistemu. Istina, za sada smo u mogu nosti da detektujemo jedino planete velike barem koliko i Jupiter, ali polako, tek smo po eli. Nekoliko zemalja bi trebalo da u estvuje u projektu "Terrestrial Planet Finder". U pitanju je sistem velikih teleskopa koji bi bio postavljen u Zemljinoj orbiti. Pretpostavljamo da bismo uz pomo njega bili u mogu nosti da na rastojanju od par desetina svetlosnih godina razaznamo planetu veli ine Zemlje. ta vi e, trebalo bi da budemo u mogu nosti i da analiziramo njen spektar. Zna se da postoji patern u Zemljinom spektru koji jasno ukazuje na prisustvo ivota. Zna ajno prisustvo kiseonika u spektru planete je dobar pokazatelj da na njoj, verovatno, postoji ivot baziran na ugljeniku. Dakle, ako patern primetimo u nekom drugom spektru, onda to zna i da Zemlja nije nikakav izuzetak. Je li je? ivot bi, u stvari, trebalo da bude krajnje normalna stvar.
Traganje za vanzemaljskim civilizacijama

Fermijev paradoks: Gde su svi? Ljudi bi mogli da kolonizuju itavu na u galaksiju za manje-vi e milion godina, a ako to mo emo mi, onda to sigurno mogu i civilizacije starije od nas. Pa gde su onda? Za razliku od potrage za vanzemaljskim ivotom, traganje za porukama vanzemaljskih civilizacija je aktivnost koja izaziva mnogo vi e podozrenja. Jedna je stvar tra iti amino-kiseline

na drugim planetama, a sasvim druga poku aj da sa njima pri amo. Ovakva potraga na momente izgleda budalasto, ali iza svih tih poku aja stoji sve ono to znamo o Kosmosu, ivotu i nauci uop te. injenica je, opet, da bez obzira na sve to to znamo, imamo jako male anse da "uspostavimo liniju" sa nekom drugom civilizacijom. U pore enju sa ovim poku ajima, slanje poruka u bocama izgleda pouzdano kao DHL. O verovatno i da detektujemo signal koga alje neka druga tehnolo ka civilizacija iz na e galaksije najbolje govori uvena Drejkova formula. Prvo bi trebalo da utvrdimo koliko civilizacija treba o ekivati i na kom rastojanju od Zemlje. Drejkova formula je upravo gruba procena broja odgovaraju ih civilizacija u Mle nom putu: N = Rz * fp * ne * fl * fi * fc * L Rz predstavlja broj novonastalih zvezda u Galaksiji za godinu dana. To se da proceniti. Rz je negde oko 20. Dalje, fp je verovatno a da oko bilo koje od zvezda u Galaksiji kru e planete. Do pre koju godinu nismo bili u stanju da procenimo ovaj parametar. Sada izgleda prihvatljivo da je to pribli no 0.5. Parametar ne predstavlja prose an broj planeta u sistemu koje imaju manje-vi e pogodne uslove za nastanak ivota. Ovo je ve malo te e proceniti, ali stoji da i u ovom na em sistemu postoje svetovi sa amonijakom, metanom, verovatno vodom, mo da ak i molekulskim kiseonikom. Imaju i u vidu Evropu i Titan, pa ak i Mars u podalekoj pro losti, ne izgleda ve e od jedan, mo da dva. Sada dolazimo do verovatno e da se na jednoj takvoj planeti razvije ivot, fl. Eksperimenti na Zemlji jo uvek ne daju osnova za iole dobru procenu. Mo da bi ivot na svakoj od tih planeta nastao ako mu damo dovoljno vremena, samo je pitanje da li vremena ima toliko? fi je parametar koji daje verovatno u da na planeti na kojoj se javio ivot do e i do inteligentne varijante. Mnogi su mi ljenja da je fi jedinica, jer evolucija izgleda kao toliko mo an fazon da nije jasno ta bi je u tome moglo spre iti. fc je verovatno a da e inteligentni ivot razviti tehnolo ku civilizaciju. Ljudima je to po lo za rukom. Ne to manje, ali ipak prili no, inteligentne vrste, kitovi i delfini, izgleda da ne pokazuju nikakvu ambiciju da otpo nu izgradnju radio-teleskopa. Jasno, fc mora biti manje od jedan, samo je pitanje koliko. Me utim, ak i da valjano procenimo sve pomenute parametre, ostaje nam jo najmisteriozniji od svih - L, prose an rok trajanja tehnolo kih civilizacija, odnosno vreme u godinama od trenutka kad izmisle radioteleskope i nuklearne bombe, do trenutka kad prestanu da postoje. Ovaj parametar predstavlja mnogo vi e od broja. Po Drejku, broj civilizacija u na oj galaksiji sposobnih za pan-galakti ku radio-komunikaciju je negde oko 10.000. Karl Sagan je bio mnogo slobodniji u procenama ceo milion. Odakle ova razlika, zaklju ite sami. Frenk Drejk je po eo sa "oslu kivanjem" okolnog svemira ne bi li uo ne to iz "kom iluka" jo pre etrdesetak godina. U tu svrhu se danas koriste brojni zemaljski radio-teleskopi. Najpoznatiji me u njima je, svakako, Aresibo u Portoriku. Ovaj je d inovski tanjir, pre nika 300 metara, u stanju da razmenjuje radio poruke sa teleskopom sli nih performansi udaljenim vi e stotina svetlosnih godina. Uslov za ovo "kom ijsko askanje" je da obe civilizacije naprave radioteleskope i da imaju dovoljno strpljenja. Da ne bude kako na a civilizacija samo uti i slu a, po ev i od 1974. godine Zemljani redovno alju poruke. Prvi je to, naravno, uradio Drejk. Otkako je Aresibo renoviran, ovo ima mnogo vi e smisla.

Slika d inovskog radio-teleskopa u Aresibu u Portoriku. Jasno, nema potrebe da sve na e anga ovanje baziramo na jednom jedinom teleskopu, ali, opet, ko e da da pare za ovakvo istra ivanje. Po etkom sedamdesetih, kada je izgledalo da je sve mogu e i kada su izdvajanja za nauku bila neverovatno velika prema dana njim merilima, NASA je planirala projekat Kiklop. To udo je trebalo da bude sistem od 1500 radio teleskopa vrednih deset milijardi dolara, koji bi slu io isklju ivo za traganje za porukama vanzemaljskih civilizacija. Od projekta se, ipak, odustalo. teta, procene su da bi ovakav sistem bio u stanju da na rastojanju od vi e desetina svetlosnih godina detektuje obi an TV signal. To bi bila stvarno dobra satelitska antena, zar ne?

Umetni ki crte nikad napravljenog Kiklopa. Sistem radio-teleskopa poznat kao VLA (Very Large Array) u Nju Meksiku li i na par e hipoteti kog Kiklopa. Ako ste gledali Zemekisov "Kontakt", onda znate kako VLA izgleda. U svakom slu aju, puno je ve i od D odi Foster...

VLA.

Projekat SETI@home

Da li je na a civilizacija sposobna da ostvari Kontakt? Nema sumnje, jeste, ali sposobnost nije sama po sebi dovoljna. anse za uspeh su nam jako male i zbog toga je dobar deo posla potrebno odraditi na mobu. Dodu e, SETI moba izgleda ne to druga ije nego kada se okopava kukuruz. 1979. godine Karl Sagan, Brus Marej i Luis Fridman su osnovali "The Planetary Society", fondaciju koja za cilj ima finansiranje potrage za vanzemaljskim civilizacijama. Iste godine na Berkliju po inje i projekat SERENDIP (The Search for Extraterrestrial Radio from Nearby Developed Populations). Ideja je da se stalno snima radio-nebo iznad na e planete i da se ti podaci kontinuirano obra uju. Naravno, sedamdesetih godina ovo je bio SF. Danas je malo druga ije. 1999. godine ekipa sa Berklija, na elu sa Danom Verthajmerom, otpo inje projekat SETI@home. "The Planetary Society" je odre io kesu.

Slika do sada preskeniranog dela neba. Aresibo je stacionarni radioteleskop i ne mo emo ga pomerati. On uvek snima ono to se nalazi ta no iznad njega. Zahvaljuju i rotaciji i revoluciji na e planete, ta se ta ka na nebu stalno pomera i na taj na in "prebrisuje" radio-nebo. Na alost, postoji samo ograni en pojas u kom se te ta ke mogu na i. O igledno nam nedostaje i jedan Aresibo na ju noj polulopti. Radio-teleskop u Aresibu je u stanju da, bez obzira na to ta mu je u tom trenutku primarni zadatak, uvek u pozadini snima i radio signale na frekvenciji od 1420 MHz. Postoje razlozi za to smatramo da je ba ova frekvencija naro ito pogodna za pan-galakti ku komunikaciju, ali o tome - nekom drugom prilikom. Dakle, radio prijemnik sa d inovskom antenom u Aresibu svakodnevno snima 35 gigabajta "radio programa". To je taman toliko podataka da ih ne bi obradili u ril-tajmu ni svi super-ra unari Planete. Klju za re enje problema le i u fenomenu koga zovemo - Internet. Ekipa sa Berklija je napravila screen saver koji obra uje podatke iz Aresiba. Kad se ra unar "naka i" na Internet, on dovu e sirove podatke, obra uje ih dva-tri dana i rezultate alje, prvom slede om prilikom na Berkli. Ovaj screen saver je svima dostupan i ko god ne zna ta bi njegov ra unar pametno radio kad ne radi ama ba ni ta, mo e da instalira ovo program e i da se priklju i traganju za ET civilizacijama. Za godinu ipo, koliko postoji

SETI@home, na projekat se "primilo" oko dva miliona ljudi, ta nije juzera. Za to vreme je obra en veliki deo neba vi enog nad Aresibom. Ukupno utro eno procesorsko vreme se vi e ne meri asovima ili danima. U pitanju je 250 000 godina CPU vremena. udovi no veliki posao. Jo uvek nema ni eg spektakularnog, ali niko nije ni o ekivao da emo uspeti tako lako. Potraga je tek po ela.

Slika zlatne plo e sa Pionira 10. Ovakvu plo u na sebi nosi svemirska sonda Pionir 10, lansirana 1972. godine. Sonda se danas nalazi na sedamdesetak astronomskih jedinica daleko od Sunca. Ko zna, mo da e nekad nekom ET ampolionu ova plo a pomo i da shvati kakve to poruke alju bi a sa "tre eg kamena od uto-zelenog patuljka" negde sa ruba Galaksije. Prvo bi trebalo da otkrijemo signal koji, mo da, predstavlja poruku. Zatim bi valjalo da na emo i nekog novog ampoliona da to de ifruje. Sve u svemu, nadajmo se da mu ne e trebati i Kamen iz Rozete, jer stvarno ne znam ko e i kada biti u mogu nosti da ode po takav kamen... Sr an Verbi fizi ar Istra iva ka stanica Petnica Preporu ena literatrura:
y y

Hayes, B. 1998. Collective Wisdom. The American Scientist, March/April 1998: 118-22. Muir, H. 1998. First Contact. New Scientist, 25 July 1998.

Preporu ene Web stranice:

http://www.setiathome.ssl.berkeley.edu/ http://www.photojournal-b.jpl.nasa.gov http://www.coseti.org http://www.bigear.org/vol1no2/sagan.htm http://www.newscientist.com/ns/980725/alienscreen.html http://www.amsci.org/amsci/issues/Comsci98/compsci1998-03.html Preporu en film:


y

"Kontakt" - film Roberta Zemekisa po romanu Karla Sagana

Nastanak i razvoj

U vreme postojanja minojske kulture na Kritu - od 3. milenijuma pre nove ere pojavljuju se prvi zapisi u obliku pisma. To pismo, koje se u literaturi razli ito naziva: minojsko pismo ili egejsko pismo, mo e se uslovno podeliti na tri faze. One nisu, iako na prvi pogled tako izgleda, faze direktnog razvoja. No, razre enje ovoga pitanja je i klju njihovog de ifrovanja. Prva faza razvoja pisma je hijeroglifsko-piktogramsko pismo, koje je sa uvano na minojskim pe atima, glinenim lampama i uvenom disku iz Festosa (slika 1). Na njima postoje piktogrami koji se lako mogu prepoznati, kao to su glava, ruka, zvezda, strela... Naziv hijeroglifi je potekao od uvenih egipatskih hijeroglifa, iako ova dva pisma nemaju nikakve direktne veze, niti se na bilo koji drugi na in mogu povezati. Pretpostavlja se da je kori eno od 2200. do oko 1650. godine.

Slika 1 - Disk iz Festosa - najstarije svedo anstvo drevnog minojskog pisma. Druga faza je ono to nau nici nazivaju Linearom A. Znakovi koji su ranije kori eni sada su svedeni na konture koje su te ko prepoznatljive, tako da mo emo govoriti o njima kao o ideogramima. Bele e se na keramici, kamenu, metalnim predmetima... Pronala eni su samo na teritoriji ostrva Krita, a najpoznatiji su zapisi na eni na 150 plo ica na lokalitetu Hagija Trijada. Ova verzija pisma je kori ena u periodu od 1750. do oko 1450. godine (slika 2).

Slika 2 - Glinena plo ica predstavom minojskog pisma poznatog kao Linear A. Tre a faza, nama i najzanimljivija, je Linear B pismo. Ono se koristi od oko 1400. do 1200. godine. Na eno je na velikom broju glinenih tablica i na Kritu, ali i na gr kom kopnu (u

Knososu oko 3000 tablica, u Pilosu oko 1500, Mikeni, Tebi...) i jedino je de ifrovano (slika 3). Opet uslovno mo emo govoriti o ovom pismu kao o varijanti Lineara A, ali postoji samo nekoliko istih znakova, merni sistemi su razli iti, a u Linearu A ne postoje ni linije razdvajanja izme u redova, kao ni razvijen numeri ki sistem.

Slika 3 - Tri plo ice sa zapisima Lineara B.


Koji je jezik u pitanju?

Po to govorimo o vremenu bar 500 godina pre Homera i 1000 godina pre gr kih poznatih dijalekata, mogu e su dve pretpostavke: da je to pismo koje je bele ilo neki jezik koji je postojao pre gr kog na toj teritoriji, najverovatnije neindoevropski (kao to je etrurski), ili da je u pitanju, uslovno re eno - pragr ki, odnosno neka varijanta gr kog jezika iz koga e se kasnije razviti klasi ni gr ki jezik, kakvog ga mi danas poznajemo.

Kiparsko pismo

Slika 4 - Kiparsko pismo. Ovo pismo je kori eno u periodu od 6. do 2. veka pre nove ere za bele enje gr kog jezika (slika 4). Postoje izvesne sli nosti izme u ovog pisma i Lineara B (slika 5), ali jasna veza je samo izme u 7 znakova, dok je veza izme u ostalih znakova jo uvek u sferi pretpostavki.

Slika 5 - Uporedni prikaz kiparskog pisma i Lineara B. Ipak su svi nau nici poredili ova dva pisma i dodeljivali Linearu B glasovne vrednosti kiparskog pisma (po to je ono ve bilo de ifrovano). Na toj liniji razmi ljanja do lo se do zaklju ka da Linearom B sasvim sigurno nije bele en gr ki jezik. Oni su posmatrali disribuciju znaka S (se) koji je u gr kom jeziku frekventan na kraju re i i, po to ga u Linearu B nisu na tom mestu pronalazili, logi no su zaklju ili da to nije gr ki jezik.
Tip pisma

Jezik se mo e bele iti na razli ite na ine. Za ranije faze razvoja pisma smatraju se piktografsko i ideografsko (nefonolo ki sistemi), dok su slogovno i alfabetsko pismo (fonolo ki sistemi) nastali tek kasnije. Razlika ime u njih je jasna: nefonolo ki sistemi se oslanjaju na sisteme simbola koji su u manjoj ili ve oj meri apstraktni, i pri tome uglavnom odvojeni od govornog jezika. Fonolo kih sistemi su u tesnoj vezi sa akusti kom realizacijom govora: znakovi bele e ili slogove ili glasove jednog jezika. Najpoznatije ideografsko pismo danas jeste kinesko pismo, koje sadr i oko 50 000 karaktera, dok je za osnovnu pismenost potrebno znanje od oko 2 000 karaktera (!) Silabi ko (ili slogovno) pismo se danas sre e u japanskoj kani. Broj znakova u ovakvom tipu pisma se kre e od 50 do 100 (nekada i nekoliko stotina) karaktera, koji bele e akusti ku vrednost sloga. Fonetsko pismo, nama najbli e, jer se i sami slu imo takvim, ima do 35 karaktera koji bele e glasove.

Ako imamo u vidu da je ukupan broj znakova koji se koristio u Linearu B oko 90, najpre mo emo pretpostaviti da je u pitanju silabi ko pismo. Grupe znakova u zapisima su odvojene vertikalnim linijama i du ine su od 2 do 8 znakova, to opet upu uje na to da pred sobom imamo silabi ko pismo.
Brojevi

Na osnovu gra e nije bilo te ko zaklju iti da su brojevi bili bele eni u dekadnom sistemu. Organizacija je sli na rimskim brojevima, ali sistem nije bio poziciono ure en (ako su hteli da predstave broj 9, ponovili bi znak za jedinicu 9 puta). Postoje znakovi za jedinice, destice, hiljade i desetine hiljada (slika 6).

Slika 6 - Predstavljanje brojeva u Linearu B.


Ideogrami

Kao to je ve re eno, ideogramske predstave nemaju previ e veze sa akusti kom realizacijom re i, tako da je njihovo zna enje mnogo lak e odgonetnuti. Me utim, ne ba svih. Neki su bili do te mere stilizovani da se veza sa izgledom bi a ili stvari koje predstavljaju izgubila, tako da nam pojam koji se iza njih krije nije poznat. Ipak, materijal je omogu io neku vrstu klasifikacije (slika 9): uz ideograme za svinju i konja su se esto nalazila jo tri ideograma, tako da mo emo pretpostaviti da su obele avali neku vrstu stoke. esto je bio upotrebljavan ideogram za mu karca ili enu, a uz enu je obele avan i broj njene dece (posebno de aka i devoj ica - slika 7).

Slika 7 - Kompletan zapis nekoliko znakova - ideogrami ena i dece.

O Majklu Ventrisu

Pre nego to se Majkl Ventris (slika 8) po eo zanimati za ovaj problem, istra iva i su poku avali na razne na ine da pri u materijalu koji su imali, ali svi njihovi poku aji su se zavr avali bez uspeha. Manje ili vi e ozbiljno, posmatraju i sa lingvisti ke strane, bilo je je i razmi ljanja o samom sistemu jezika, da li je flektivni ili nije, da li razlikuje rodove ili mno inu i poku aj da se prepozna ne to to bi se moglo identifikovati kao bilo koji oblik fleksije. Uglavnom, nije se mnogo odmaklo. Svoj prvi rad u vezi sa ovim problemom Ventris je objavio sa 18 godina (1940), a kona no je de ifrovao Linear B 1952. godine. Kako je sam Ventris bio arhitekta, dakle ni arheolog, ni lingvista, jasno je da je ovde u pitanju bila prevashodno izrazita inteligencija, sposobnost i upornost. Ipak, u njegovom radu, istina, kada je ve bio do ao do re enja, neprocenjivo mu je pomogao filolog i profesor gr kog jezika na Oksfordu, D on edvik. Sve zaklju ke koji su u ovom tekstu navedeni, dao je Majkl Ventris.
Kako je Linear B de ifrovan?

Nije bilo nijednog biligvalnog zapisa koji bi bio klju razre enja pisma, kao to je to svojevremeno bio slu aj sa Kamenom iz Rozete (uz pomo koga je ampolion de ifrovao staroegipatske hijeroglife). Nije se znalo koji je jezik u osnovi. Dakle, moralo se krenuti od metoda kojima se koristila kriptografija. Jasno je da ne moramo znati fonetsku vrednost znakova da bismo razumeli neki tekst.
ta je Ventris uradio?

1. uzeo je u obzir op ti sadr aj natpisa - to su, uglavnom, bile liste, inventari, katalozi...

Slika 8 - Majkl Ventris.

2. tra io je tzv. paterne, tako to je svaki znak obele io brojem, zatim je sli ne znakove grupisao i poku ao da na e varijacije natpisa ili, ak, jednog znaka 3. analizirao je distribuciju znakova - u estalost pojavljivanja uop te i pojavljivanja na odre enim mestima Prvo zapa enje koje je dalo rezultate je to da se znakovi, koje je Ventris obele io brojevima 8, 38 i 61, naj e e pojavljuju u inicijalnoj poziciji (na po etku re i). Pored toga, oni se mogu na i u bilo kojoj poziciji u re i, dakle, imaju slobodnu distribuciju.

Slika 9 - O igledni ideogrami u Linearu B. To zna i da su ovim znakovima bili obele avani isti vokali. Za to? Ako imamo na umu da su znakovima bili bele eni slogovi (u idealnoj formi: konsonant-vokal), ako re po inje vokalom, onda mora postojati znak da obele i taj vokal. (npr: A-na, o-pa-nak, u-sa-di-ti.) Sam Ventris je bio sumnji av kada je u pitanju znak 61, zato to se on esto nalazio i u finalnoj poziciji (na samom kraju re i), pa nije odmah zasigurno tvrdio da je u pitanju znak za isti vokal. Znak 78 se esto nalazio kao poslednji i pretpostavka je bila da je u pitanju neki sufiks ili, verovatnije - veznik, ako imamo u vidu da su u pitanju spisi koji predstavljaju liste (slika 10).

Slika 10 - Ilustracija analiti kog procesa Majkla Ventrisa: znak 78 u finalnoj poziciji. Zatim, razmatrao je re i koje se razlikuju samo u ponekom znaku. Ukoliko su te re i bile dovoljno duga ke onda je mogao govoriti o tome da su odre eni znakovi u vezi (slika 11).

Odnosno, da sadr e ili isti vokal, ili isti konsonant (npr: do-to ili do-du), te da su se tako mogli oma kom zameniti. Tako je formirao nekoliko parova.

Slika 11 - Parovi veza izme u grupa znakova u Linearu B, kako ih je odredio Ventris. Najvi e varijacija Ventris je nalazio na kraju re i, to je dokazivalo postojanje sufikasa, odnosno, dokazivalo je pretpostavku da je u pitanju flektivni jezik (slika 12). Kako su u pitanju imenice, to bi se onda ovi mogli nazvati i deklinacijskim sufiksima.

Slika 12 - Fleksije u Linearu B. Pronalazio je iste re i koje su bile upotrebljene uz znak za enu ili mu karca i imale razli ite nastavke. Dakle, bilo je jasno da jezik, koji je bele en, razlikuje rodove. Dalje je pretpostavio da ti sufiksi koji ozna avaju rod (slika 13), imaju isti vokal i pridodao ih je parovima koje je formirao.

Slika 13 Razlikovanje rodova u Linearu B. Nastavljaju i istra ivanja u tom smeru Ventris je formirao tabelu (slika 14), koja je pokazivala veze do kojih je do ao. U tu tabelu je smestio oko 60 znakova koji su bili frekventniji u gra i koju je imao. Ona je pokazivala veze me u znakovima po tome da li sadr e isti vokal ili isti konsonant.

Slika 14 - Ventrisova tabela veze izme u znakova Lineara B prema u estalosti, tj. frekvenciji istih vokala ili konsonanata. Iako je sve vreme poku avao da uporedi jezik koji je bele en Linearom B sa etrurskim, ipak, ak i nehotice, najvi e paralela nalazi upravo sa - gr kim jezikom!

Razre enje

Mukotrpno napravljena tabela ipak ni ta ne re ava. Ventris dalje pravi itav niz pretpostavki od kojih se neke pokazuju ta nim. Recimo: 1. znak 08 jeste glas a zbog velike u estalosti pojavljivanja; odatle je kolona V ona iji znakovi sadr e vokal a u kombinaciji sa nekim konsonantom 2. red VIII (30, 52, 24, 06) je n, zbog toga to je kiparski znak za na sli an znaku 06 3. znak 61 je vokal i, zbog kiparskog ti koji je sli an znaku 37, odakle je kolona I ona iji znakovi sadr e vokal i. Fonetska vrednost nekih znakova je na ovaj na in bila razre ena. Ventris je zatim poku ao da prona e potvrdu za svoje zaklju ke u materijalu koga je imao. Pretpostavio je da e se ona prona i u natpisima imena jedne od morskih luki na Knososu - Amnisosu. Zbog silabi kog sistema treba tragati za slede om konstrukcijom a-mi-ni-so. Od toga, imao je znakove za a i ni. Tra io je one konstrukcije koje su odgovarale shemi 08-..-30-.. i prona ao slede e varijante:
a) b) c) d) 08-73-30-12 08-73-30-12-45 08-73-30-41-36 08-73-30-41-57 prost oblik lokativ /pridevski /oblici

Dakle, znakovi 73-30 su mi-ni (odnosno mni), ime re avamo jo jedan red IX = m; 12 je so, odakle je kolona II o i VII red s. Nemogu e je bilo ne primetiti da je u estalost zankova koji sadr e s bila velika na kraju re i, to je bilo esto u gr kom jeziku. Ve je po ela da se ra a sumnja da je u pitanju neka varijanta gr kog jezika, tj. pragr ki... Nastavci koji su se javili pod c) -36 i d) -57 su, prema tabeli, sadr ali ..o, ondnosno ..a. Nametalo se re enje koje nam je, opet, ukazivalo na gr ki: da su u pitanju mocioni sufiksi (nastavci za obele avanje roda) -jo, -ja. Odakle je bio re en i IV red -j. Kako se esto nalazio natpis "formule" 70-52-12 (..o-no-so), bilo ga je jedino mogu e re iti tako da je vrednost znaka 70 - ko, a da je sam natpis: ko-no-so - Knosos! Otuda je X red - k. Kockice su se polako slagale, a mozaik nam je sve vi e otkrivao gr ki jezik. Kona an dokaz dobijamo razre enjem natpisa koji su se nalazili uz ideogram za enu, a ozna avali de ake i devoj ice. To su 70-54 i 70-42. Po to je otkrivena fonetska vrednost znaka 70 - ko, trebalo je otkriti znakove 42 i 54. Oni se nalaze u II redu, zna i sadr e isti konsonant. Najprihvatljivije re enje nam dolazi, opet, iz gr kog jezika: ko-ros i ko-re (slika 15).

Slika 15 - Grupe silaba u Linearu B koje ozna avaju de ake i devoj ice (koros i kore). Tada je Ventris bez sumnje mogao da zaklju i da je jezik koji stoji iza Lineara B gr ki, ali ne gr ki kakvog mi poznajemo, ve varijanta koja je 500 godina starija od Homera i 1000 godina starija od standardnog ati kog dijalekta (slika 16).

Slika 16 - Mapa gr kih dijalekata u klasi no doba. Veliki deo tabele je bio re en; proveravaju i i upore ivaju i, mogao je da transkribuje sve vi e tekstova i sve vi e je bio uveren da je njegovo re enje ta no. U junu 1952. godine BBC ga je pozvao da govori u emisiji na njihovom Tre em programu i on tada koristi priliku da obelodani

svoje otkri e (slika 17). Reakcije su, naravno, bile burne, a mnogi su poku avali da ospore njegova otkri a.

Slika 17 - Tabela razvoja znakova minojskog pisma: u kolonama H su znaci hijeroglifske, u kolonama A - Lineara A, a u kolonama B Linear B pisma. Po to je predavao gr ke dijalekte na Kembrid u, D on edvik je dobio Ventrisove spise koje je detaljno prou io i, na kraju, estitao Ventrisu. I, prema mi ljenju ovog filologa - Ventris je na ao re enje. Poznaju i dobro gr ki jezik i njegove dijalekte, edvik mu je dosta pomogao u daljem radu. Dao je preciznije opise izgovora znakova koji su se bele ili; opisao je zatim kompletnu ortografiju - kako su bele ili diftonge, konsonatske grupe... U maju 1953. godine Ventris dobija pismo od profesora Blegena, koji je tada iskopavao palatu Pilos. On je prethodne godine tamo otkrio najve u kolekciju tablica Lineara B do danas poznatu - uvenu Arhivu iz Pilosa, ali ih niko do tog trenutka jezi ki nije ispitao. Koriste i se Ventrisovim otkri em, Blegen je sam mogao da pro ita i rastuma i natpise na tim tablicama. Re enje Majkla Ventrisa je time bilo u potpunosti nau no potvr eno, to je i do danas ostalo neosporno.

Mirjana elma lingvista Istra iva ka stanica Petnica Preporu ena literatura
y

Chadwick, J. 1972. (2nd edition). Deciphrement of Linear B. Oxford: Univesity Press

Preporu ene Web stranice: http://www.sciam.com/0796issue/0796scicit01.html http://www.crosswinds.net/~velikovsky/dag/decipher.htm

Kanibalizam se mo e najjednostavnije definisati kao (zlo)upotreba pripadnika sopstvene vrste u ishrani. Ova pojava se ne odnosi samo na ljudsku vrstu i stoga se kanibalizam ne mo e poistovetiti sa ljudo derstvom, ve se ovaj pojam upotrebljava i kod svih ostalih ivotinjskih vrsta. Smatra se da je pojam "kanibalizam" prvi upotrebio Kristofer Kolumbo, koji je uo io ovu pojavu putuju i po morima Srednje Amerike. On je tada primetio da odre ene grupe ljudi koji ive na Kubi i Haitiju jedu meso svojih saplemenika, ali nije ni poku ao da pru i bilo kakvo obja njenje ovakve pojave. Ovakva tu na sudbina zadesila je ovanija Verazana, moreplovca koji je prvi stigao do Njujor kog zaliva. Na svojim daljim putovanjima on je plovio karipskim morima i susretao se sa tamo njim ivljem. Me utim, 1528. godine, pri iskrcavanju na jedno od ostrva, zadesila ga je potpuno neo ekivana sudbina: odmah po silasku sa broda grupa domorodaca ga je uhvatila, ubila i na mestu ga ivog pojela, dok je cela posada to bespomo no posmatrala. Gore navedena pri a predstavlja prvi pisani izvor o postojanju kanibalizma, me utim, dana nji nau nici mogu, na osnovu prisustva odre enih karakteristika na skeletnim ostacima, da utvrde da li je ovakva praksa postojala u nekoj ljudskoj populaciji. Pretpostavke o postojanju kanibalizma me u pripadnicima ljudske vrste datiraju jo iz davne pro losti. Na primer, na bazi lobanje Pekin kog oveka iz pe ina ukutjen u Kini nalaze se ve ta ki napravljene rupe, koje su najverovatnije slu ile da se pro iri postoje i veliki otvor (foramen magnum) i "olak a" va enje mozga. Danas se ne mo e sa sigurno u tvrditi da li su stanovnici ukutjena pre 400 000 godina koristili mozak i ostale delove tela svojih sunarodnika u ishrani, ili su va enje mozga i njegovu konzumaciju praktikovali da bi nekim magijskim putem postali pametniji, hrabriji, lukaviji...

Slika 1 - Urezi na ostacima lobanje iz Krapine - nau nici su podeljeni po pitanju da li se ovde radilo o svedo anstvu kanibalizma ili o ritualnom urezivanju. Potencijalni znakovi kanibalizma otkriveni su i me u na im srodnicima - Neandertalcima i datiraju od pre otprilike 45 000, pa do preko 130 000 hiljada godina. Zasekotine na lobanji broj 20 iz Krapine u Hrvatskoj (slika 1) dugo su vremena bile predmet rasprave u krugovima fizi kih antropologa. Ovi tragovi bi mogli da ukazuju na postojanje ljudo derstva, ali su mogli da nastanu i tokom pripreme ostataka pokojnika za sekundarno sahranjivanje, jer sli ni tragovi nastaju i prilikom i enja kostiju od ostataka mi i a i drugih tkiva. Sama analiza ovog materijala nije preterano pouzdana, jer su iskopavanja vr ena jo 1899. godine, a do dana njih dana nije sa uvano dovoljno ivotinjskih kostiju da bi se utvrdilo da li su ljudski i ivotinjski ostaci imali isti tretman. Ne to uverljiviji dokazi poti u iz pe ine Vindija (tako e u Hrvatskoj), gde su ljudske kosti se ene i lomljene i jednostavno razbacane po podu pe ine bez ikakvog obreda sahranjivanja (slika 2). Jo jedan primer sli ne prakse jeste i lokalitet Atapuerka u severnoj paniji, gde je na ostacima najmanje est individua uo eno prisustvo zasekotina razli itog stepena. Istra iva i koji prou avaju ove ostatke tvrde da izuzetna fragmentovanost kostiju i postojanje zasekotina na njima govore u prilog praktikovanju kanibalizma, kao i to da se izme ane ljudske i ivotinjske kosti nalaze odba ene u jami. Sli no se mogu tuma iti i nizovi tankih i preciznih, ali dubokih useka na jagodi noj kosti, kao i unutar o nih duplji na lobanji sa lokaliteta Bodo u Etiopiji, starosti oko 600 000 godina.

Slika 2 - Fragment ljudske kosti iz pe ine Vindija (Hrvatska), sa tragovima se enja kremenom alatkom. Jedan od najdetaljnije ispitivanih lokaliteta na kojima su uo eni eventualni posredni tragovi ljudo derstva na ljudskim kostima jeste lokalitet Polaka Vol (Polacca Walsh) u Arizoni. Tokom iskopavanja ostataka 30 individua otkriveno je prisustvo zasekotina i tragova gorenja na kostima, koji veoma li e na tragove koji se mogu na i na ivotinjskim kostima za koje znamo da su kori ene u ishrani. Otkrivene individue su pripadale Anasazijima, precima dana njih Pueblo Indijanaca.

Slika 3 - Ljudske kosti sa lokaliteta Mankos, sa vidljivim tragovima "obrade" Posle ovakvog okantnog otkri a, nau nici rom sveta su po eli da obra aju mnogo vi e pa nje na tanane detalje koji su izdvajali tragove kanibalizma od drugih procesa, kao to su destruktivno delovanje ivotinja strvinara, delovanje faktora spolja nje sredine ili tragovi povreda od oru ja, nastali neposredno pred smrt i koji su ostavljali sli ne tragove na kostima.

Broj zasigurno potvr enih slu ajeva kanibalizma u otkrivenim arheolo kim populacijama jo uvek je mali, ali usled sve pa ljivijih analiza o uvanih skeletnih ostataka po inje da se dobija sve ve i broj informacija. Uglavnom, kada se prona u ljudski ostaci, fizi ki antropolozi poku avaju, izme u ostalog, da objasne i na in sahranjivanja. U slu ajevima kada se pretpostavlja da se radi o kanibalizmu, treba imati na umu da su skeletni ostaci tretirani kao ostaci bilo koje druge ivotinjske vrste koja je slu ila za ishranu. To zna i da pokojnici nisu bili sahranjivani, ve da su njihovi ostaci prona eni u jamama ili na podovima stani ta izme ani sa kostima ivotinja. Na ovakvim ljudskim kostima vidljivi su tragovi kasapljenja, naro ito u predelima zglobova, jer su jake zglobne veze morale da budu iskidane da bi se lak e manipulisalo odre enim delovima tela. Tako e, vidljivi su i tragovi gorenja, to kazuje da su pre kori enja u ishrani, le evi bili pe eni ili kuvani kao i bilo koja druga vrsta mesa. Na kostima se mogu konstatovati i tragovi lomljenja, koje je praktikovano da bi se lak e do lo do veoma hranljive ko tane sr i. Osim posmatranja golim okom, za potpunu analizu ovakvih tragova neophodno je koristiti mikroskop, ne bi li se ta no odredio na in nastanka takvih promena. Ovakva istra ivanja osvetljavaju jednu potpuno drugu dimenziju ljudskog postojanja i ukazuju da ekstremna glad, najverovatnije, nije bila jedini razlog za surove obi aje me u na im precima.

Slika 4 - Figurica iz Perua na kojoj je prikazan kanibalizam, ili mo da neki vid "le enja" Upra njavanje kanibalizma se uvek smatralo nekom vrstom anomalije u ljudskom pona anju, ali detaljnijim pregledanjem ko tanih ostataka iz praistorije uo ava se da to ipak nije tako retka pojava. Ubijanje ljudi i kori enje njihovog mesa kao hrane mogli bi da predstavljaju i jedan oblik dru tvene kontrole. Drugo obja njenje bi bilo da se kanibalizam javljao kao reakcija odre ene ljudske grupacije na sveprisutni stres. Jedna od pretpostavki je i da ova pojava predstavlja na in smanjivanja broja stanovnika susednih populacija, naro ito ubijanjem dece, tj. infanticidom.

Naravno, uvek kada se govori o ljudo derstvu, ljudi te ko prihvataju injenicu da su predstavnici njihove sopstvene vrste sposobni za ovakav in. Izgleda je lak e prihvatiti da su ovakvi tragovi na kostima nastali tokom ratnih sukoba ili sprovo enja nekakvih rituala sahranjivanja.

Slika 5 - Stereotipni prikaz ritualnog kanibalizma kod Asteka. U etnolo koj literaturi postoji itav niz zapisa o praktikovanju kanibalizma irom sveta. Razlozi zbog kojih bi meso i krv mrtvih ljudi bili kori eni u ishrani su, navodno, nadprirodno sticanje mudrosti, hrabrosti ili bilo koja druge osobine koja je mrtvu osobu krasila za ivota. Kod plemena jugoisto ne Afrike, u procesu uvo enja de aka u svet odraslih, odre eni delovi tela ubijenih neprijatelja bi se pekli dok se ne bi pretvorili u pepeo, a zatim bi se pepeo me ao sa drugim sastojcima i davao de acima prilikom ceremonije inicijacije. Naura Indijanci sa Nove Grenade su jeli srca panskih konjanika (koji su ih terorisali), jer su verovali da e na taj na in postati hrabriji i u dovoljno sna ni da pobede svoje neprijatelje. Uveren da se osobine mrtvog junaka prenose pro diranjem nekog od njegovih delova tela, a antski poglavica je ubio sir arlsa Makartnija 1824. godine i pojeo njegovo srce. Po to je arls Makartni smatran izuzetnim junakom, njegovo telo je osu eno, meso razdeljeno ni im oficirima, a kosti uvane kao svetinja u Kumasi. Osim srca, i jetra je smatrana za organ koji ukoliko se pojede, mo e da prenese hrabrost pokojnika. Ovo verovanje je bilo rasprostranjeno me u Kamilaroima iz Novog Ju nog Velsa. Kao izvor neobi ne hrabrosti smatran je i mozak, te su Tolalici iz unutra njosti Celebesa, pripadnici plemena Ifugao sa Filipina i Kaji iz Nove Gvineje bukvalno isisavali mozgove svojih neprijatelja. Postoji zabele ena pri a da je poglavica plemena Zulu, Matuana popio u trideset poglavica plemena koje je pokorio, u nadi da e postati nadmo an i nepobediv. Kod ovog plemena postoji i verovanje da ukoliko pojedu obrve i sredinu tela svojih neprijatelja, Zulu ratnici mogu da netremice i neustra ivo gledaju u neprijatelja.

Slika 6 - "Lovci na glave" sa Papua Nove Gvineje. Zanimljivo je da je u prvoj polovini XX veka u Isto noj Papui Novoj Gvineji, kod plemena Fora zabele eno retko oboljenje kuru. Ova bolest je predstavljala uzrok smrti polovine enskog stanovni tva i velikog broja dece. Bolest se manifestuje itavim nizom poreme aja funkcija malog mozga, da bi kasnije bio zahva en ostali deo centralnog nervnog sistema. Na obdukcijama su uzimani uzorci mo danog tkiva, iz kojih je izolovana jedna vrsta virusa za koju se smatralo da je izaziva ovog oboljenja. Epidemiolo kim istra ivanjima utvr eno je da ene i deca koriste u ishrani mozgove svojih saplemenika, a da je ovo strogo zabranjeno odraslim mu karcima, te stoga oni i nisu umirali od ove bolesti. Nakon trajnijeg iskorenjivanja kanibalizma u ovom podru ju, epidemija ovog retkog oboljenja je u potpunosti zaustavljena. Ukoliko zanemarimo senzacionalisti ke lanke iz svakodnevne tampe koji govore o jo jednom novootkrivenom masovnom ubici, koji tokom svojih zlo ina praktikuje kanibalizam, retki su verodostojno dokumentovani slu ajevi o kori enju ljudskog mesa u ishrani. Verovatno retko ko od nas uop te mo e da prihvati da smo u stanju, kao predstavnici samoproklamovane najsavr enije vrste na zemlji, da pojedemo nekog od svojih bli njih! Julija Kele evi lekar i fizi ki antropolog Beograd

Preporu ene Web stranice: http://www.netaxs.com/~trance/cannibal.html

Ko su stanovnici sela?

Srbija je pre oko 700 godina bila zemlja u kojoj su se gradovi (Novo Brdo, Prizren i Pri tina), kao i brojni trgovi u unutra njosti zemlje tek po eli razvijati. Pored toga, bilo je ne to starih gradova u primorskim oblastima (Kotor, Drivast, Ulcinj i Bar) i novoosvojenim vizantijskim krajevima (Skoplje), ali povrh svega, ogromna ve ina stanovni tva je ivela na selu (slika 1). Pored takvog odnosa gradskog i seoskog stanovni tva, razumljivo je da su uz rudarstvo, osnovu privrede inili zemljoradnja i sto arstvo.

Slika 1 - Karta srednjovekovne Srbije u vreme kralja Uro a II Milutina (1282-1321). Svi stanovnici sela - meropasi (zemljoradnici) su spadali u grupu feudalno zavisnog stanovni tva, u kojoj su bili jo i vlasi - sto ari, zavisne seoske zanatlije, sokalnici (vrsta

posluge), otroci (robovi) i jedan deo seoskih popova. Ovu grupu zavisnog stanovni tva Du anov zakonik naziva sebrima. Sela su pripadala gospodarima, a samim tim, bila za njih i obavezama vezana. To su bili velika i mala vlastela, manastiri, sam vladar i pronijari (nenasledna vojni ka imanja). U posedu manje vlastele i pronijara moglo je biti samo nekoliko sela, dok je velika vlastela dr ala i vi e desetina sela. Manastiri poput Sv. Arhangela kod Prizrena, imali su u posedu preko 90 sela. Prema Du anovom zakoniku o potrebama jednog monaha brinulo se 20 ku a ("i na tisu u ku a da se hrani u manastirima pedeset kalu era").
Kako izgleda srpsko selo u srednjem veku?

Sela su skoro uvek bila podizana na mestu gde postoji pija a voda, bila to ve a reka ili neki manji izvor. Uz to, tako e je bila bitna blizina obradive zemlje, uma, pa njaka i puta. Ku e i druge zgrade bile su uglavnom grupisane na jednom manjem prostoru, a razmak izme u gra evina iznosio je od 2, pa do vi e desetina metara (slika 2). Prose no selo je brojalo oko 40 ku a, ali je broj mogao da varira od 10 pa do 200 domova. esto se u sredi tu sela ili na obli njem bre uljku nalazila seoska crkva oko koje se prostiralo groblje. Manja grupa ku a odvojena od mati nog naselja vi e kilometara naziva se zaselkom, a obi no predstavlja za etak novog sela.

Slika 2 - Izgled srednjovekovnog srpskog sela iz XIV veka.


Ku a

Tokom XIII i XIV veka, u seoskom graditeljstvu preovla uju drvo i kamen kao osnovni gra evinski materijali, ali se kao lokalne varijante javljaju bondru are i kamene ku e. Temelji

ku e bili su od lomljenog kamena, u blatu ili kre nom malteru, dok su na njima bili gra eni zidovi od drvenih talpi. Krovna konstrucija je od drvenih greda, a krov je bio pokrivan slamom ili indrom. Povr ina prostora za stanovanje naj e e se kretala se izme u 20 i 40 m2, ali ima i slu ajeva mnogo prostranijih ku a. U sredini ili jednom od uglova, nalazilo se ogra eno ognji te. Od aka nije bilo, nego je dim izlazio kroz krov ku e, a mali prozori zatvarani su masivnim drvenim kapcima. Seoske ku e su obi no imale dve prostorije, a retko tri ili vi e (slika 3). Pod u prostorijama je naj e e bio od nabijene zemlje. Ku e gotovo da nisu imale name taj u dana njem smislu. Skromno poku stvo sa injavalo je nekoliko klupa za sedenje, niske stoli ice i sinija (sto), a mo da polica i obavezan razboj. Uku ani su spavali na slami prekrivenoj asurama.

Slika 3 - Presek srednjovekovne seoske ku e. itelje ku e ini uglavnom tri generacije, dok je prose no doma instvo imalo oko 8 lanova, od ega su bar polovinu inila deca. Tako e, velik je broj porodica koje su imale mnogo vi e eljadi. Po to se ve ina dnevnih aktivnosti obavlja na imanju i oko stoke, ku a je uglavnom slu ila za spavanje i pripremanje hrane, te za tada nje enske poslove - e ljanje i predenje vune, kao i tkanje razli itih tkanina.
Proizvodi

Iako se meropasi smatraju zemljoradnicima, mnoge druge aktivnosti, a naro ito sto arstvo, igraju va nu ulogu u seoskoj privredi, skoro jednaku zemljoradnji (slika 4). Verovatno najve e zasejane povr ine obuhvatali su p enica, je am, ra i proso. Svako seosko doma instvo uz samu oku nicu ili ne to dalje od ku e, obra ivalo je vrt sa povr em. Najzastupljenije vrste povr a su crni, beli, pori(prazi)luk, kupus, rotkva i repa, a pored toga, veoma va ni proizvodi koji su imali veliki udeo u ishrani bile su mahunarke, kao to su so ivo, bob i gra ak. Velike povr ine pod vo em i vinogradima bile su privilegija vlastele i manastira, dok se po selima uglavnom vo e gajilo za potrebe doma instva - 10 do 50 stabala po domu, naj e e kru aka, ljiva, tre nji, jabuka i duda.

Slika 4 - Manastir De ani, crkva Vaznesenja Gospodnjeg - oko 1345. godine. Detalj oranja iz ciklusa "Stvaranje sveta". Seljak na freski naslikan je prema anti kom uzoru, a ne u tada njoj srednjovekovnoj ode i. Pored svega toga, jedna zemljoradni ka porodica nije mogla pre iveti a da nije uzgajala stoku, samo to se radi o daleko manjem broju grla nego kod Vlaha. Obi no je na jedno doma instvo dolazilo 1-2 vola, 2-4 krave, 3-4 svinje i 10-20 ovaca. Pojedina sela, ili neke porodice, bavile su se grn arskim, p elarskim, kova kim i tesaraskim zanatom. Same seoske zanatlije uglavnom su se trudile da najpre zadovolje potebe samog sela, a potom i ireg tr i ta. Sa razvojem privrede i trgovine tokom XIV veka, sela sa povoljnim polo ajem dobijaju na zna aju pa prerastaju u trgove, uglavnom neutvr ena naselja sa tr i tem, a esto i sa pana urima (va arima).
Hrana i pi e

Od sticanja samostalnosti Pravoslavne Crkve, srpski seoski ivot po inje mnogo vi e da pro ima pravoslavna duhovnost. Ja anjem organizacije crkve (naro ito parohijskih), uticaj crkve se ose ao sve vi e u svim oblastima ivota, a tako e i u ishrani. Post je, pored verske uloge, za sebre imao izra en ekonomski zna aj, jer je omogu avao da se u siroma nim zajednicama u tede vredne i retke namirnice u ekonomskom i prehrabenom smislu, kakvi su mle ni proizodi, meso i mast. Ovo je bilo neophodno, po to je onda nja stoka mnogo sporije napredovala. Svinje koje su se uzgajale bile su 2-3 puta manje nego dana nje (maksimalno do 100 kg), a krave su davale samo 2-3 litra mleka dnevno! Ovu hranu trebalo je sa uvati u odre enim koli inama, kako za velike praznike, tako i za periode godine kada nema postova. Obi no se radi o mesecima u kojima se obavljaju te ki fizi ki poslovi, kao to su oranje, poslovi oko sena, drva... Onda nju hranu, ve ina dana njih ljudi bi ocenila kao neukusnu i bljutavu. Ovo se naro ito odnosi na ovsene i zobene ka e, a sli ne njima bile su ka e od boba i gra ka, kao i nakva eno so ivo. Ne to ukusnija bila su razli ita variva sa mesom, spremana od kupusa i zelja. Pored povrtlarskih biljaka, bitni udeo u ishrani imalo je samoniklo bilje: gljive, zelje, divlji luk...

Osnovne namirnice ivotinjskog porekla predstavljali su sir i mleko, koji su i obilno kori eni. Hrana se pripremala u skromnom zemljanom posu u, a pored toga u upotrebi je bilo i razno drveno posu e, naro ito za slu enje i skladi tenje hrane. Ve ini proizvedenog povr a nisu bili potrebni posebni uslovi za uvanje, osim suvog mesta, a dobar deo se lako odr avao zimi u trapovima sa slamom, dok je drugi deo mogao biti sa uvan su enjem, to se naro ito radilo sa vo em. Meso se naravno najbolje konzerviralo soljenjem i dimljenjem. Me u ni im slojevima stanovni tva, najzastupljenija pi a su (zbog jednostavnog na ina pripremanja i dostupnosti sirovine) bili pivo i medovina. Vino je bilo privilegija vi ih slojeva, te je na selja ku trpezu dospevalo retko.
Odevanje

Za ode u se isklju ivo koriste prirodni materijali koje esto proizvodi samo doma instvo. Obi no su sami seljani uzgajali lan i konoplju i vlastitim snagama ih prera ivali u vlakna. Za izradu ove jednostavne ode e upotrebljavale su se tkanine dobijene od lana (duge ko ulje, pantalone i haljine) i vune ili ivotinjske ko e (obu a, ogrta i, prsluci...) Zapisi iz tog vremena esto pominju da Srpkinje nose malu ensku crvenu kapu (slika 5), sli nu kapama koje su se do na ih dana zadr ale u narodnim no njama Hercegovine, Bosanske Krajine, Like... Nakit je izra ivan od srebra, bronze i staklene paste, a njega su uglavnom nosile mla e ene. Od nakita, na selu se naj e e nose narukvice (slika 6), min u e (slika 7), prstenje (slika 8) i ogrlice (slika 9).

Slika 5 - Devojka sa crvenom kapom, prema opisu putopisaca iz XIV i XV veka.

Vlasi i Arbanasi

Polunomadsko stanovni tvo koje se isklju ivo bavi sto arstvom i proizvodnjom namirnica ivotinjskog porekla naziva se Vlasima (slika 10). Ovaj pojam u srednjem veku je obuhvatao sto are razli itog etni kog porekla, kako one srpskog sa slovenskim imenima, tako i one sa neslovenskim imenima koji su govorili jezicima romanske i gr ke jezi ke osnove (slika 11).

Slika 6 - Narukvica od staklene paste sa srednjovekovnog groblja onaj kod Prizrena. Datira iz X-XIII veka. Sto ari ive u katunima - sezonskim naseljima od tro ne gra e. Srednjovekovna dokumenta prvi put pominju katune u XII i XIII veku. Oni su mogli biti podizani na planinama bogatim pa njacima, na visini od preko 1000 m, i u blizini planinskih izvora i vrela. Sli na katunska naselja postojala su u ni im podgorskim krajevima. U njima je obi no ivelo izme u 20 i 100 porodica. Kao i danas, i u srednjem veku bio je uven i nadaleko cenjen vla ki sir. Od stoke su prete no uzgajali ovce, ali pored toga su dr ali i odre en broj goveda i konja.

Slika 7 - Min u a od bronze, izra ena u tehnici kovanja, filigrana i

posrebrivanja. Poti e sa srednjovekovnog groblja Velekince kod Gnjilana, a datira iz XI-XV veka. U svemu sli an ivot Vlasima vode Arbanasi (Albanci), koji sve do poznog srednjeg veka ne naseljavaju sela i gradove, ve bave i se isklju ivo sto arstvom ive u katunskim naseljima. Prvi put u istorijskim dokumentima, Arbanasi se pominju u XI veku, kada su naseljavali oblasti visokih planina izme u Dra a i Ohridskog jezera, i od reke Mati na severu, do kumbinija na jugu. Odatle su migracijama dospeli sve do udaljenih oblasti Tesalije i Peloponeza. Zahvaljuju i pokretljivosti, od XIV veka sve e e se kao sto ari i stanovnici katuna javljaju na imanjima srpske vlastele i manastira, tako da Sv. Arhangelima pripada osam arbana kih katuna.
Seoska crkva

Velika ve ina stanovnika srednjovekovne Srbije pripada Pravoslavnoj Crkvi. Sa druge strane, ve i broj stanovnika rimokatoli ke veroispovesti ivi u primorskim oblastima, dok u unutra njosti katoli ko stanovni tvo ine uglavnom stranci (Dubrov ani, Sasi...), koji naseljavaju trgove i gradove, kao i deo Arbanasa u planinskim krajevima.

Slika 8 - Prsten od bronze sa groblja Velekince. Datovana je od X-XV veka. Seoske crkve su jednostavne i skromne gra evine, prete no zidane od kamena, ponekad u kombinaciji sa opekom. To su uglavnom jednobrodne crkve sa pripratom, ponekad sa kupolom nad naosom. Kao krovni pokriva koristi se indra i crep. Unutra nji prostor je mra an i sku en, tako da su retke seoske crkve u koje je moglo stati vi e od 100 ljudi istovremeno. Na teritorijama sa boljom crkvenom organizacijom, svako selo je imalo svog sve tenika. Crkva je u selima brzo zauzimala centralno mesto u ivotima me tana, po to su se svi va ni doga aji odvijali oko seoskog hrama: kr tenje i primanje dece u zajednicu, ven anje, nedeljna i prazni na bogoslu enja, proslave praznika, opelo i sahrana na groblju pored crkve. Pored toga, crkva je kroz dugi vremenski period uspe no hristijanizovala seoski ivot i mnoge drevne obi aje delimi no u inila prihvatljivim za Crkvu.

Kakve su obaveze seljaka?

Po to smo rekli da spadaju u grupu zavisnog stanovni tva, seljaci su morali da ispunjavaju razli ite obaveze u novcu, radu prema svojim gospodarima i vladaru, koji je bio i nominalni gospodar sve zemlje. Seljaci koji su iveli na crkvenim imanjima imali su obaveze samo prema crkvi, jer su crkveni posedi sve do XV veka i vremena Despotovine, bili oslobo eni svih davanja prema vladaru. Glavni porez nazivao se so e ili dohodak carski, i njega je bila du na da pla a svaka ku a (odnosno glava), a iznosio je jedan perper ili protivrednost u itu. O sakupljanju ovog poreza koji je i ao vladaru, brinula se vlastela. Druga vrsta da bine, koju je svaki vlasnik ubirao za sebe od seljana sa svog imanja, nazivao se desetak i naj e e se ubirao u itu, ali i u mesu, medu, vosku...

Slika 9 - Niska od staklene paste prona ena na groblju Mati ane kod Pri tine. Datira iz X-XI veka. Pored ovih da bina, seljak je bio du an da izvr ava razne rabote i druge obaveze. Zemljoradnici su bili du ni da rade svake nedelje na vlastelinskom imanju, a pored toga i dva puta godi nje kada su veliki poslovi, odnosno mobe. Po to su se planine i pa njaci nalazili u posedu vladara i crkve, sela i Vlasi su bili du ni da kori enje ovih dobara pla aju u stoci i siru gospodaru. U Du anovo vreme, Vlasi su naknadu za zimovanje na vlastelinstvu pla ali na 100 goveda ili konja - po jedno grlo, a na 100 ovaca - ovcu sa jagnjetom. U srednjovekovnoj Srbiji, a i kasnije, izuzetnu ulogu u prehrani stoke je imao hrastov ir, ali je od roda u jednoj upi polovina pripadala caru, a druga polovina vlastelinu, dok su seljaci pla ali kori enje ira u svinjama. Posebna vrsta obaveze bila je pru anje odre ene koli ine hrane za vladara ili lanove njegove porodice, te pratnju i lanove dr avne uprave i predstavnike stranih dr ava. Ova obaveza se od vremena Cara Du ana odnosi samo na cara sa pratnjom.

Slika 11 - Manastir Pe ka Patrijar ija, crkva Sv. Dimitrija. Pastiri iz scene "Ro enja Hristovog", naslikani izme u 1338-1346. godine.
U estvovanje u ratu

Pored svih poslova vezanih za obradu zemlje, seljak je imao obavezu da na poziv vlastelina u estvuje u vojnim pohodima, kao deo ba tinske vojske. Seljaci su uglavnom sa injavali laku pe adiju, koja je vremenom sve vi e gubila na svom zna aju. Od naoru anja, seljaci su imali lak drveni tit, koplje, sekiru, zatim luk i strelu (slika 12). Sli ne obaveze bile su i uvanje puteva i manastira od razbojnika i plja ka a, te u estvovanje u zidanju razru enih upskih gradova. Srednjovekovna istorija ne poznaje ni jedan ustanak ili pobunu seljaka u srpskoj dr avi, kakvih je bilo irom Evrope od XIV do XVI veka. Ova pojava mo e se opravdati "dobrim" odnosom vlastele prema pu anstvu, ili samim mentalitetom naroda.

Slika 10 - Izgled Vlaha sto ara, prema opisima putopisaca i ivopisa iz tog vremena.
Izvori poznavnja seoskog ivota

Slika 12 - Seljak ide u rat. Ode a i naoru anje u XIV veku.

Seosko stanovni tvo ne samo da ne privla i u velikoj meri pa nju dana njih isra iva a, ve je sli no bilo i sa pismenim savremenicima, koji su retko posve ivali po koji red seoskom ivotu, izme u opisa ivota vladara, vlastele, burnih politi kih i ratnih doga aja. Manji broj zna ajnih podataka pru aju putopisci, koji su prolazili kroz onda nju Srbiju, kao to je su bili Gijom Adam i de la Brokijer. Zna ajni podaci se mogu na i i u srednjovekovnim zakonskim spomenicima, manastirskim poveljama i popisima stanovni tva iz vremena srpskih vladara i prvih godina turske vlasti. Likovni izvori iz tog vremena (manastirske freske) nemaju veliki zna aj, jer neke elemente seoskog ivota (posebno odevanje) preuzimaju iz starih anti kih uzora. U ovakvoj situaciji, odlu uju a uloga bi pripadala arheologiji, ali na alost, do sada nije bilo obimnijih isra ivanja sela na teritoriji onda nje srpske dr ave. Iz ove prakse, izdvajaju se manji radovi na lokalitetima Gra an kod Sopo ana i Blagoton. Bolje istra eni srednjovekovni lokaliteti nalaze se na teritoriji Vojvodine i erdapa, koji tada nisu bili u sastavu srednjovekovne Srbije. Arheolo ka istra ivanja bi mogla da pru e veliki broj korisnih podataka iz oblasti arhitekture, ure enja sela, ishrane, razvijenosti sto arstva. Mno tvo korisnih podataka mo e se dobiti iz etnografskih istra ivanja, jer su se mnogi elementi srednjovekovnog ivota u Srbiji odr ali sve do XX veka.

Radivoje Arsi apsolvent arheologije Para in Preporu ena literatura:


y y y y y y

Blagojevi , M. 1973. Zemljoradnja u srednjovekovnoj Srbiji. Beograd. Deroko, A. 1950. Srednjovekovni gradovi u Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji. Beograd Kova evi , J. Srednjovekovna no nja balkanskih Slovena. Beograd. Novakovi , S. 1912. Zakonski spomenici srpskog srednjeg veka. Beograd. Milo evi , G. 1997. Stanovanje u srednjovekovnoj Srbiji. Beograd. Ostrogorski, G. 1969. Privreda i dru tvo u Vizantijskom carstvu. Beograd.

Preporu ene Web stranice: http://arheo.f.bg.ac.yu/projekti/arhandjeli/index.htm http://www.dusanov-zakonik.co.yu

You might also like