Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia
Josip FARIÈIÆ
University of Zadar, Department of Geography, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar, Croatia jfaricic@unizd.hr 148 A map is the most frequent graphic presentation of reality (ROBINSON et al, 1995) and, in a matter of speaking, a spatial database in which toponyms, i.e. geographical names for different objects in space, represent a very prominent feature. Toponyms are a part of linguistic and cultural heritage of a nation. They reflect coexistence with the space, which people always tried to get to know the best they could for various economic and social purposes, orientation and action. Recognizing and knowing objects in space in which a certain action was to be taken had an immeasurable significance in orientation within it. Such knowledge is, among other things, based on geographical names – concise linguistic descriptions that replace (excessive) description in language communication. The function of toponyms was taken over by various geographical terms (for relief, hydrographical, oceanographic and other forms), plant and animal names, names of nations or smaller ethnic groups that inhabited certain areas, names of owners or other persons who were somehow connected to an object in space, real or made up (mythological) events, and various other contents taken from material or spiritual culture of the inhabitants of an area. Throughout time toponyms changed in various ways as a result of ethnic, cultural and linguistic rearrangements and interfusions in an area (toponyms were translated and attuned to the new inhabitants’ language and, therefore, their original pronunciation and spelling were changed), so it often becomes impossible to interpret them etymologically, i.e. to determine a simple (logical) connection between an object in space and its present name. Moreover, the older toponymic layer is often completely lost in areas that were not inhabited continuously.

Abstract: The paper deals with geographical names (toponyms) on maps of Croatia published during the 16th and 17th century. Since this is a very complex problem area, only a few basic problems concerning the historical development of toponyms on old maps have been emphasized. As a result of the general development in cartography and "crystallization" of geographical knowledge about Croatia in the 16th century, these maps have become a valuable source of toponyms. Although Latin, Italian and German toponyms were still dominant, more and more Croatian toponyms can be found, especially on maps made by Croatian authors or the authors who were familiar with Croatian regions. Toponymy on old maps of Croatia considerably reflects the significance of Croatian regions in trading and geo-strategic system in Europe at the time. Key words: geographical names (toponyms), map, cartography, Croatia

1 Introduction
Old geographical and naval charts are an important source of geographical, historic and linguistic research (BAGROW, SKELTON, 1964; MARKOVIÆ, 1993; KOZLIÈIÆ, 1995, 2006; SLUKAN ALTIÆ, 2003). It is necessary to study them within adequate scientific and cultural context, since they reflect geographical insight to the area they present, the artistic spirit of the time they were created, and cartographic techniques they were made in. Directly or indirectly, maps can indicate various motifs and, among them, political interests, which influenced the choice and interpretation of the geographical matter.

KiG 2007, poseban broj

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa
Josip FARIÈIÆ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za geografiju, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar jfaricic@unizd.hr 149 Karta je najèešæe grafièki prikaz geografske stvarnosti (ROBINSON i dr., 1995), a na odreðeni naèin i baza prostornih podataka, meðu kojima se na osobit naèin istièu toponimi, tj. geografska imena razlièitih objekata u prostoru. Toponimi su dio jeziène, a time i kulturne baštine odreðenog naroda. Oni odražavaju suživot s prostorom, koji je èovjek poradi razlièitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaèenje imalo (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuæa radnja, a ono se, uz ostalo, temelji i na geografskom imenu – sažetom jeziènom opisu koji u jeziènoj komunikaciji na najbolji moguæi naèin zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Funkciju toponima preuzimali su razlièiti geografski pojmovi (za reljefne, hidrografske, oceanografske i dr. oblike), imena biljaka i životinja, imena naroda ili manjih etnièkih skupina koje su nastanjivale odreðeni prostor, imena vlasnika ili osoba koje su na razlièite naèine povezane uz odgovarajuæi objekt u prostoru, istaknuti stvarni ili izmišljeni (mitološki) dogaðaji ali i razlièiti drugi sadržaji iz materijalne i duhovne kulture stanovnika odreðenoga podruèja. S vremenom su se, zbog etnièkih, kulturnih i jeziènih preslojavanja te prožimanja na odreðenom prostoru, toponimi na razlièite naèine mijenjali (toponimski su se likovi prevodili, prilagoðavali jeziku novog stanovništva, a time se iskrivljivao izvorni izgovor i naèin pisanja i sl.), pa ih èesto nije moguæe etimološki interpretirati, tj. utvrditi jednostavnu (logiènu) vezu izmeðu objekta u prostoru i njegova sadašnjeg imena. Uz to, u prostorima bez kontinuiteta naseljenosti èesto se u potpunosti izgubio stariji toponimski sloj. Dosadašnja istraživanja toponimije ukazala su na odreðene zakonitosti. Primjerice, V. SKRAÈIÆ

Sažetak: U radu se razmatraju geografska imena (toponimi) na kartama Hrvatske, objavljenima tijekom 16. i 17. st. Buduæi da je rijeè o kompleksnoj problematici, istaknuti su samo neki temeljni problemi povijesnoga razvoja toponima na starim kartama. U skladu s opæim razvojem kartografije te "kristalizacijom" geografskih spoznaja o Hrvatskoj od 16. st. karte postaju bogat izvor toponima. Meðu njima prevladavaju latinski, talijanski i njemaèki, ali, sve više i hrvatski toponimski likovi, posebno na kartama hrvatskih autora, te inozemnih autora koji su bolje poznavali hrvatski prostor. Toponimija na starim kartama Hrvatske uvelike zrcali tadašnje znaèenje pojedinih hrvatskih regija u prometnom i geostrateškom sustavu Europe. Kljuène rijeèi: geografska imena (toponimi), karta, kartografija, Hrvatska

1. Uvod
Stare geografske i pomorske karte važan su izvor za geografska, povijesna i jezikoslovna istraživanja (BAGROW, SKELTON, 1964, MARKOVIÆ, 1993, KOZLIÈIÆ, 1995, 2006, SLUKAN ALTIÆ, 2003). Potrebno ih je razmatrati u odgovarajuæem znanstvenom i kulturnom kontekstu jer zrcale geografske spoznaje o prikazivanom prostoru, umjetnièki duh vremena u kojem nastaju i kartografske tehnike koje su omoguæile njihovu izradu. Na kartama se neposredno ili posredno mogu naslutiti razlièiti motivi, a meðu njima i politièki interesi, koji su utjecali na odabir i samu obradu geografskog sadržaja.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Former toponymy researches have pointed out certain regularities. For example, while exploring toponymy on Croatian islands and coastline, V. SKRAÈIÆ (1997) and P. ŠIMUNOVIÆ (2005) have determined that stability of toponyms is in connection with the size (surface, height and length), significance and continuity of human presence and economical exploitation of an object. Therefore, the larger and more important a geographical object is – its importance not necessarily equalling its size – and the longer the period in which it has been exploited in various ways, the older is the linguistic layer of the toponym that identifies the object. There are different geographical names for the same objects in borderlands between different countries, political and economic interests, between different nations and cultures (even between dialects of the same language). Croatia’s favourable geographical position at the contact of the Adriatic Sea, the Dinarides and the Danube area makes it a good example of such a borderland in which influences of different countries, cultures, religions and languages have been interwoven for centuries, so certain locations have been given several different names. These circumstances have also reflected the toponymy of the old maps in which multiple linguistic layers, with, often irregular, cultural and linguistic “sedimentation”, and corresponding toponyms are to be found. Numerous Italian1 (Pola – Pula, Fiume – Rijeka, Zara – Zadar, Spalato – Split, Zagabria – Zagreb, etc.), German (Agram – Zagreb, Karlstadt – Karlovac, Walkowar – Vukovar, Zwischenmurgebiet – Meðimurje, etc.), and Hungarian toponyms (Eszék – Osijek, Csákornya – Èakovec, Varasd – Varaždin, Zágráb – Zagreb, Újlak – Ilok, etc.) denoting more important objects in Croatia were used on old maps. On various occasions throughout history, including map-making, other European nations introduced these foreign toponyms to their languages and used Croatian toponyms rarely. Croatian toponyms have been used more often since the 16th century on maps made by Croatian authors or foreign authors who somehow made a direct contact with Croatian territory, while on maps by other European cartographers Croatian toponyms appear more frequently as late as the end of the 17th and at the beginning of the 18th century.
1

2 Methodological Notes
Toponym study is the subject of many different sciences, starting with linguistics, then geography, geodesy, history, archaeology etc. Methodology of scientific approach to toponyms is best elaborated within toponomastics, a linguistic branch in the area of onomastics, a scientific discipline that deals with names. Toponomasts provide us with basic knowledge about toponym development, their linguistic forms, changes and, generally, their function in language, which makes their work compelling no matter from which angle one deals with the subject. This work deals with the results of geographic aspect of toponyms research with special attention to historic and geographical context of geographical names spelling on the 16th and 17th century maps. The purpose was to emphasize basic spelling problems on old maps in order to be able to approach this problem area in a scientifically founded and objective manner on various occasions. It is necessary to point out that as late as the end of the 18th century map making was almost always a result of space description, without any necessary geodetic and astronomic measurements, so they are not always a reliable source for scientific researches. A great number of cartographers never even visited the area they were describing and gathered their materials indirectly from political and religious government representatives, seamen, military commanders, missionaries, merchants and other people. Bearing in mind fairly limited possibilities of information exchange at the time and the fact that maps of some Croatian regions were mostly made abroad (in Venice, Rome, Vienna, Amsterdam, Antwerp, Paris etc.), it was very difficult to form a clear and plastic geographic picture that would be scientifically founded and up to date, i.e. reliable and useful. In addition, geographic material about Croatia which was presented on the maps made by distinguished European cartographers (Gastaldi, Coronelli, Cantelli and others) has been reproduced without any changes or additions for centuries and, therefore, their toponyms were transcribed uncritically, with obvious repetitions of older patterns and, of course, mistakes. Therefore it is necessary to compare old maps with written historical documents dating from the same period and other sources in order to establish their quality and relevance in making conclusions about their contents (FARIÈIÆ, 2005). Even in that case, it is often not possible to locate some of the toponyms from these maps with certainty and, besides that, simplified map interpretation always leaves the possibility of making further mistakes. For example, chronological research of old maps dating from the Middle Ages to the end of the 17th century could lead us to a false conclusion that a number of settlements in Croatia increased by the end of that period. Namely, on the old maps oykonyms (or place names) are very rare, while the maps made in similar scales dating from the end of the 17th and the beginning of the 18th century (for example, maps by V. M. Coronelli) show an increase in the number of oykonyms. The real reason for this is a sort of crystallization in geographic perception of Croatian area

150

The adjective Italian is tentatively used in the work to denote toponyms on map by different authors who worked in what is now Italy. At the time old maps elaborated in this work were created, until the mid 19th century, a country called Italy did not exist on European political scene nor was the awareness of a unified Italian nation developed yet. Geographical and political particularism contributed to the development of numerous dialects, usually grouped into northern, middle and southern dialects. Modern Italian standard language descended from Tuscan dialect, which significantly differs from Venetian or Genoese dialects spoken and written by the authors of majority of geographical maps and naval charts made on the territory of today’s Italy. Because of that, in Roman studies the term Italic-Romance is often used for older names and similar, in which the form Italic means “from the Apennines”. Adjectives that correspond to the very place a map (or other written work) was made (Genoese, Anconian, Venetian, etc.) are also used for the same purpose. The same also goes for the adjective German, which is used in this work to denote geographical names on maps made on the territory of today’s Germany or Austria in which German language is spoken.

pri èem važnost ne mora biti funkcija velièine. M. a time i razlièitih pogrešaka. stoljeæa. Dakle. Zara – Zadar. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki. visinom. Za važnije objekte u Hrvatskoj na starim kartama koristili su se mnogobrojni egzonimi u talijanskom1 (npr. Poradi navedenoga u romanistici se stoga èesto za starija imena i dr. pa tako i na kartama. a graðu su prikupljali posredno. Hrvatska je zbog povoljnoga geografskog položaja na dodiru Jadranskog mora. Ta se okolnost odrazila i na toponimiju ispisanu na starim kartama. koje se znatno razlikuje od mletaèkoga i ðenoveškog narjeèja kojim su govorili i pisali autori veæine geografskih i pomorskih karata nastalih na tlu današnje Italije.KiG 2007. Potrebno je istaknuti da sve do 18. mijenama i. Naime. pri èemu se se oblik italo odnosi na apeninski. st. vjera. stoljeæa (1999) i P. koja je uzrokovana napretkom geografije i kartografije. Beèu. ŠIMUNOVIÆ (2005) utvrdili su na primjeru toponimije hrvatskoga otoènog i obalnog prostora da je postojanost toponimskih likova u vezi s velièinom (površinom. Zbog toga je potrebno stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje prosudbi o prikazanom sadržaju (FARIÈIÆ. Hrvatski toponimski likovi na kartama hrvatskih autora te inozemnih kartografa koji su na razlièite naèine izravno došli u kontakt s hrvatskim prostorom koriste se u veæoj mjeri od 16.. na europskoj politièkoj sceni nije postojala država koja se nazivala Italija. Rijeè je zapravo o svojevrsnoj kristalizaciji geografske percepcije hrvatskoga prostora. Zwischenmurgebiet – Meðimurje i dr. U vrijeme nastanka starih karata koje se razmatraju u ovom radu. Spalato – Split. niti je postojala jasno razvijena svijest o jedinstvenoj talijanskoj naciji. Tijekom prošlosti u razlièitim su prilikama. misionara.).. Újlak – Ilok i dr. trgovaca i dr. mogao bi se stvoriti pogrešan zakljuèak kako se krajem tog razdoblja u Hrvatskoj naglo poveæao broj naselja. pri èem se posebno razraðuje geografski i povijesni kontekst pisanja geografskih imena na kartama 16. srednja i južna narjeèja. s odgovarajuæim toponimskim likovima. Coronelli. st. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. primjerice. Èesto ni tada nije moguæe sa sigurnošæu ubicirati pojedine toponime ispisane na kartama. njemaèkom (Agram – Zagreb. a na kartama s kraja 17. znanstvene discipline koja se bavi imenima. koji se u radu takoðer koristi uvjetno kao pridjev kojim se oznaèavaju geografska imena na kartama izraðenim na prostoru današnje Njemaèke i Austrije u kojima se govori njemaèkim jezikom. Metodološke napomene Prouèavanjem toponima bave se razlièite znanosti. funkciji u jeziku. pa i jezika. a moguæe su i druge zablude u pojednostavnjenoj interpretaciji kartografske graðe. Suvremeni talijanski književni jezik potekao je od toskanskog narjeèja. Metodologija znanstvenog istraživanja toponima najbolje je razraðena u toponomastici. Parizu i dr. imena naselja) vrlo su rijetki. ðenoveški. U graniènim prostorima izmeðu razlièitih država. Amsterdamu. i poèetka 18. pa su njihovi radovi nezaobilazni. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. Svrha je rada istaknuti temeljne probleme pisanja geografskih imena na starim kartografskim prikazima kako bi se toj problematici.). te što je dulje razdoblje na razlièite naèine iskorištavan. s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. st. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. približno istoga mjerila (npr. dok se na kartama ostalih europskih kartografa hrvatski toponimi znatnije javljaju tek od kraja 17. a rjeðe hrvatske toponimske likove. st.) i maðarskom jeziku (Eszék – Osijek. Rimu. Pola – Pula. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. bez obzira s kojeg se gledišta razmatrala ta problematika. Dinarida i Podunavlja dobar primjer takvoga graniènog podruèja u kojem su se stoljeæima isprepletali utjecaji razlièitih država. koristi pridjev italoromanski. sve do sredine 19. Cantelli i dr. ili se koriste pridjevi koji toèno odgovaraju mjestu (geografskom prostoru) izrade karata (dakako i drugih pisanih djela). u razlièitim prigodama. u kojoj se razlikuju mnogobrojni jezièni slojevi. 2005). st. na starijim kartama ojkonimi (ili domicilonimi. a time i geografska višeimenost. vojnih zapovjednika. Mnogi kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. Varasd – Varaždin. Zágráb – Zagreb. kultura. kultura. . Karlstadt – Karlovac. st. ali i pojaèanim zanimanjem europske javnosti za boljim poznavanjem geografije jugo- 151 1 U radu se uvjetno upotrebljava pridjev talijanski za toponimske likove korištene na kartama razlièitih autora koji su djelovali na prostoru današnje Italije. Walkowar – Vukovar. i poèetka 18. Antwerpenu. Slièno vrijedi i za pridjev njemaèki. na kartama V. ankonitanski (jakinski). 2. Zagabria – Zagreb i dr. politièkih i gospodarskih utjecaja.). Primjerice. venecijanski (mletaèki) i sl. èesto nepravilnoga jeziènokulturnoga “taloženja”. Csákornya – Èakovec. i 17. Toponomastièari daju temeljna znanja o razvoju toponima te o njihovim jeziènim oblicima. pristupalo znanstveno utemeljeno i objektivno. Fiume – Rijeka. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. što je odreðeni geografski objekt u prostoru veæi i važniji. duljinom) i znaèenjem te s kontinuitetom naseljenosti i gospodarskog iskorištavanja odgovarajuæeg objekta. Osim toga. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali istaknuti europski kartografi (Gastaldi. odnosno pouzdana i korisna. st. koja se obièno grupiraju u sjeverna. Coronellija) broj se ojkonima naglo poveæava.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. to æe biti stariji jezièni sloj toponima kojim se taj objekt imenuje (identificira). pomoraca. geodezija. i 17. lingvistièkoj grani u okrilju onomastike. drugi europski narodi u svoje jezike preuzimali upravo te egzonime. izmeðu razlièitih naroda i jezika (pa èak i dijalekata istoga jezika) za iste objekte postoje razlièita geografska imena. na temelju istraživanja starih karata kronološkim slijedom od srednjeg vijeka do 17. S obzirom na tadašnje razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija te na èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. opæenito. povijest. ponajprije lingvistika. a zatim geografija. U ovom se radu daju rezultati istraživanja geografskog aspekta toponima. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. Geografski i politièki partikularizam pridonio je i razvoju brojnih narjeèja. arheologija i dr. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku.

A book called Toponymy of Pašman Island (2006). moreover. 2006).e. Generally speaking. Analysis of geographic names on old geographic and naval charts from the 16th and 17th century is based on the original maps deposited at The State Archive in Zadar (Geographic and Topographic Maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund). R. Among other things. Only a smaller part of vast cartographic material. in the Scientific Library in Zadar. MARKOVIÆ (1993). and could make a subject of some future research. 1988. sketches and cadastre plans since the 18th century is still mostly unexplored. their contemporary location (MARKOVIÆ. An exception is a work by D. in which K. has been published recently. SLUKAN. In this work Kozlièiæ gave a detailed list of old toponyms.). 3 A Short Survey of Past Researches Problem of toponyms on old maps has not been separately addressed in Croatian scientific literature so far. that is. specifically based on the author’s subjective choice. M. Great number of old maps toponym studies is not considered separately. MLINARIÆ (2003) who compared the toponyms on Pagano’s map of Zadar and Šibenik region with the toponyms in the first Croatian novel Planine by Petar Zoraniæ. State of European cartography thoroughly changed during the 18th century. 1998a. in which he gives an old toponym register with their present day locations and a present day toponym register with their older versions. are clearly determined by variations of different fonts. the rich toponymic heritage recorded on various maps. technical and scientific data analysis and. KALMETA (1971). Since then. Lapaine and D. PAVIÆ (1980) emphasizes. i. By doing so they got into partial toponomastic analysis. Novak. Geographers who dealt with toponyms the most are M. and on map reproductions (originals are more difficult to obtain) published in cartography history of Croatia syntheses by M. the process of map making has been gradually institutionalized and based on systematic geodesic and hydrographical measurements. it is often not established or checked on the spot or technically standardized (usage of script. Beside these partial studies. besides that. 2001). MARKOVIÆ. In his later works Kozlièiæ made an inventory of geographical names. above-sea level or depth) and toponomastic identification. when possible. PAVIÆ (1980). ROGLIÆ. longitude. Other authors mostly concentrated on extracting only the more important toponyms from the old maps without providing a deeper analysis of their meaning and development (ŠENOA. FÜRST-BJELIŠ (2001) and M. ROBINSON ET AL. On new maps the number of toponyms is significantly increased and their hierarchy (according to the importance of object in space) and functional differentiation. ŠENOA (1950). a result of administrative supremacy in areas in which political government had been changed due to wars or ethnical and linguistic changes in larger countries. production of highly reliable topographic. PAVIÆ (1980). Essential characteristics and problems of toponym writing on old maps are elaborated through about fifteen examples. we are also able to observe toponym development on maps of Croatia. KOZLIÈIÆ (1995) and Five Centuries of Geographic and Naval charts of Croatia monograph (2005) edited by D. special issue caused by advancements in geography and cartography and. The most prominent among these is his monograph The Eastern Adriatic in the Work of Bautemps-Beaupré (2006). in most cases accurately locating their geographic position. were an exception to this rule. 1988. 1988. 1993. a number of cartography historians made toponym lists during detailed map analysis. letter thickness and size. which makes it difficult to reliably establish what a certain toponym is related to or what the connection between different geographical objects is (for example. Within this context. objects’ basic geographic characteristics. 1950. 1993. reporting. KOZLIÈIÆ. 2006) up to systematic Franciscan topographic and ordnance-survey during the 19th century (LOVRIÆ. FARIÈIÆ gave a detailed list of the island’s geographical names on old geographic. 1998. This work is merely a contribution to complex studies of a rich toponomastic material. spatial position and arrangement. Kozlièiæ’s work is the most prominent among the latter. starting with partial Emperor Joseph’s Road survey of continental Croatia in the second half of the 18th century (LOVRIÆ. 2003) and Beautemps-Beauprè east Adriatic coast survey at the beginning of the 19th century (KOZLIÈIÆ. toponym writing on 16th and 17th century maps is not yet scientifically founded. Mlinariæ. each object in the map is positioned in space based on precise determination of its geographical position (latitude. in a matter of speaking. writing systems etc. He also provided this old toponym list with present day toponyms addressing the same objects. M. the object in space they refer to. B. JURAN and J. Also. toponyms gradually became stabilized regarding their linguistic appearance. MATAS (2002) but their works represent only an initial effort to contemplate the complex geographical aspect of toponyms problem area. 2005.. nautical and cadastre maps. the fundamental theoretical geographic work on toponymy in Croatia for the time being.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. finally. 2006). 1998a). KOZLIÈIÆ. The article that should be singled out among previously mentioned works is Geographic Aspects of Toponymy by R. the first outline of Croatian Adriatic’s historic toponymy. R. However. SLUKAN ALTIÆ. nautical and cadastral maps (LOVRIÆ. His book Cartographic Monuments on Croatian Adriatic Coast (1955) is. Europe’s increased public interest in being more familiar with the south-eastern Europe’s geography in which massive military and politics changes have been taking place at the time (Christian reconquest of the Ottoman lands). the toponym Morlakija. the whole historic development chronology of cartographic work in Croatia has not been enclosed in it. and with good 152 . 1998. and. compare FÜRST-BJELIŠ. During measurements. SLUKAN. trying to put origin and development of certain toponyms into an adequate geographical context (for instance. 1995. M. 2003). has been processed so far. Politically motivated toponym changes. it is not possible to determine the hierarchical order between town and other settlements’ size and significance). SLUKAN ALTIÆ. 1995.

koju su uredili D. pri èem se na osobit naèin izdvaja monografija Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006). 2006) do sustavne franciskanske topografske i katastarske te francjozefinske izmjere tijekom 19. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. FARIÈIÆ dali iscrpan popis geografskih imena tog otoka na starim geografskim. 2005. te na reprodukcijama karata izvornici kojih su teže dostupni. st.KiG 2007. FÜRST-BJELIŠ. Meðu geografima toponimima su se ponajviše bavili M. usp. nije moguæe utvrditi hijerarhijski red po velièini i znaèenju gradova te ostalih naselja). st. toponima Morlakija.) pa se ne može uvijek pouzdano utvrditi na što se odreðeni toponim odnosi i u kakvoj su meðusobnoj vezi razlièiti geografski objekti (npr. SLUKAN ALTIÆ. kada je to bilo moguæe. pokušavajuæi dati odgovarajuæi geografski kontekst postanka i razvoja toponima (primjerice. 2003) i BeautempsBeaupréove izmjere dijela istoène obale Jadrana na poèetku 19. Situacija se u europskoj kartografiji temeljito promijenila tijekom 18. i poèetkom 19. na kartama se toponimi postupno ustaljuju u jeziènom izgledu te u prostornom smještaju i rasporedu. B. (LOVRIÆ. pomorskih i katastarskih karata velike pouzdanosti (LOVRIÆ. ROBINSON i dr. SLUKAN. Meðutim. st. a meðu njima se variranjem razlièitih pismovnih skupina te oblika. stoljeæa istoènog dijela Europe u kojem su se u to doba dogaðale krupne vojno-politièke promjene (kršæanska rekonkvista osmanlijskih posjeda). KOZLIÈIÆ. Paviæ (1980) s pravom istièe da su analiza i poznavanje toponimije izuzetno znaèajni za historijsku 153 . Paviæa (1980). st. izradi topografskih. a. PAVIÆ (1980). Temeljne znaèajke i problemi pisanja toponima na starim kartografskim prikazima razmatraju se na petnaestak primjera. najèešæe toèno utvrðujuæi njihov geografski položaj. Novak. koja je usporedila toponime na Paganovoj karti zadarske i šibenske regije s toponimima u prvom hrvatskom romanu Planine Petra Zoraniæa. Kozlièiæa. pisanje toponima nije još znanstveno utemeljeno. Analiza geografskih imena na starim geografskim i pomorskim kartama 16. ROGLIÆ. U tom kontekstu moguæe je pratiti razvoj toponima i na kartama Hrvatske. st. Takoðer. 1993. konaèno. tj. odnosno objekt u prostoru na koji se odnose. a objavljene su u sintezama povijesti kartografije hrvatskih zemalja M. Mlinariæ. mnogi su povjesnièari kartografije prilikom detaljne analize pojedinih kartografskih prikaza dali popise toponima. topografskim skicama i katastarskim planovima s detaljnim prikazima pojedinih manjih prostornih cjelina Hrvatske uglavnom je neistražena. nije posveæena posebna pozornost. njihovu suvremenu ubikaciju (MARKOVIÆ. U kasnijim djelima Kozlièiæ je razradio inventarizaciju geografskih imena. MARKOVIÆ. (LOVRIÆ. 2003). Uz ostalo. st. SLUKAN. nije obuvaæen cijeli kronološki slijed povijesnog razvoja kartografiranja Hrvatske. 1998a. 1998. st. Od tada se proces izrade karata postupno institucionalizira. odnosno dubina) i toponomastièke identifikacije. 2006). znanstvenoj i tehnièkoj analizi tako dobivenih podataka i. èesto nije na terenu utvrðeno ili bar provjereno. 2001). 1988. 1998a).. geografska dužina i nadmorska visina. i 17. Mnogobrojni aspekti prouèavanja toponima na starim kartama nisu posebno razmotreni. 1988. a temelji se na sustavnim geodetskim i hidrografskim izmjerama. Nedavno je objavljena knjiga Toponimija otoka Pašmana (2006). Unatoè parcijalnim studijama. Popisu starih toponimskih likova pridružio je suvremene likove za iste geografske objekte. ŠENOA (1950). M. Ostali su autori uglavnom iz starijih karata izdvajali samo važnije toponime. FÜRST-BJELIŠ (2001) i M. 3. U tom djelu Kozlièiæ je dao iscrpan popis starih toponima. koji se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti) i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. R. Svaki objekt prikaza prilikom izmjere pozicionira se u prostoru na temelju preciznog odreðivanja geografskog položaja (geografska širina. KOZLIÈIÆ. navodeæi. Obraðen je samo manji dio goleme kartografske graðe. KALMETA (1971). temeljni teoretski geografski rad o toponimiji objavljen u Hrvatskoj. 1988. Mlinariæ (2003). i 17. Pritom su ulazili u parcijalnu toponomastièku analizu. Njegova je monografija Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana (1995) na odreðeni naèin prvi pregled povijesne toponimije hrvatskoga jadranskog prostora. (KOZLIÈIÆ. ne ulazeæi pritom u dublju analizu o njihovu znaèenju i razvoju (npr. na kartama 16. R. bogata toponimska baština zabilježena od 18. Lapaine i D. Markoviæa (1993). 1950. i to po subjektivnom izboru autora rada. Kozlièiæa (1995) te u monografiji Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). za sada. pa bi to mogao biti predmet buduæeg istraživanja. 2006). ŠENOA. osim toga. SLUKAN ALTIÆ. Meðu navedenim radovima posebno treba istaknuti èlanak Geografski aspekti toponimije R. u kojoj daje kazalo starih toponimskih likova sa suvremenim ubikacijama te kazalo suvremenih toponima s pridruženim starijim inaèicama. ni tehnièki ujednaèeno (korištenje vrsta pisma i pismovnih skupina i sl. 1995. s time da njihovi radovi imaju obilježja inicijalnih pokušaja sagledavanja složene problematike toponima s geografskog aspekta. i 17. temeljna geografska obilježja objekta. u kojoj su K. 1995. MATAS (2002). debljine i velièine slova jasno utvrðuje hijerarhijski red (s obzirom na važnost objekta u prostoru) i diferencijacija s obzirom na funkciju. temelji se na izvornicima karata. Kratki pregled dosadašnjih istraživanja Problematici geografskih imena na starim kartama do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. 1993. poèevši od parcijalne jozefinske izmjere kontinentalnog dijela Hrvatske u drugoj polovici 18. JURAN i J. koji èini. st. M. 1998. Ovaj rad samo je prilog kompleksnom prouèavanju bogate toponomastièke kartografske graðe. pomorskim i katastarskim kartama. na razlièitim kartama. Na novim kartama znatno se poveæava broj toponimskih likova. Opæenito. koliko je poznato. U tome se ponajprije istièu djela M. Iznimku èini rad D. Iznimku èine politièki motivirane promjene toponima koje nastaju kao iskaz nadmoæi administracije u prostorima koji su nakon ratova ili etnièko-jeziènih preslojavanja u veæim državnim zajednicama izmijenili politièku vlast.

the works by S. 2nd century (KOZLIÈIÆ. 1976. LOVRIÆ included an abbreviated form of Borèiæ’s analyses in his students’ book called General Cartography (1988). been improved and abridged if not completely rejected (SUIÆ. 1956.) reason. 1986. Šimunoviæ and V. Croatian archaeologists and historians also turned their attention to geographical names. P. His work on toponymy and cartography is the only complete work about the subject so far. 2004. 1991. Fifth map of Europe by Claudius Ptolemy. 2002). S. 1996b. P. N. Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja. In his most recent work Šimunoviæ points out geographical names belong to cultural heritage of material and spiritual importance. V. ÈAÈE (1992. 1996a. especially in the segment of his work that deals with the Croatian Adriatic region. 1997). and. Toponymy of the Kornati Islands (1987). of course. 1995. 1995) Slika 1. 1960). Toponym etymology Skok rendered in his comprehensive description of toponyms (especially nezonyms) on Croatian islands half a century ago still hasn’t been discarded by more recent researches. FILIPI (1957. A. CVITANOVIÆ (1954. FINKA (1960. 1995a. 1973. especially about toponyms on contemporary maps. Š. 1989. SKRAÈIÆ (1987a. Toponymy of Outer and Middle Islands in the Zadar Archipelago (1996a). V. ŠIMUNOVIÆ (1966. 1978. Regularities in Adriatic Nezonymy (1997) and certain chapters belonging to Pašman Island Toponymy (2006) are . Among these. 1993. the most prominent is B. Dr P. P. st. In some cases they tried to explain the etymology of ancient toponyms by correlating them with material remains and written documents left by the cultures that inhabited what is now Croatia between the prehistoric times and the Middle Age. Skraèiæ. HILJE (1994) stand out. 2004. 2002. ŠOJATOM 1974). 1964). B. function and significance of an area. 1. 1984). s A. While researching archive documents and epigraphic heritage these scientists came across numerous toponyms and attempted to get to the bottom of their time and space context. Later on B.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. SKRAÈIÆ. although some of his theses have. 1999. 1987b. SKOK’S work Slavism and Romanism on Adriatic Islands (1950) among the oldest toponym syntheses concerning the Croatian Adriatic region. JAKŠIÆ (1989) and E. 1991. N. R. M. Skok laid the foundations of modern Croatian toponomastics. 1995b. Šimunoviæ comprised his researches of toponyms in the Croatian Adriatic region in his books Eastern Adriatic Toponymy (1986). that toponymy analysis and knowledge are of great importance in historical geography for observing landscape changes. 1997. (KOZLIÈIÆ. 2. 1970. VAJS (1987) and others wrote about the same subject. 2006). Toponymy on Braè Island (2004) and his comprehensive work Toponymy on Croatian Adriatic (2005). special issue 154 Fig. P. today’s leading Croatian onomasts. 1995. P. ANTOLJAK (1954). BORÈIÆ (1975). SUIÆ (1989). Among Croatian geodesists who wrote about toponyms on maps in general. 2005). JURIŠIÆ (1953. are the authors of numerous significant contemporary works. ŠIMUNOVIÆ. BATOVIÆ (1973. 2005). Croatian linguists’ works are of great importance while researching old toponyms.

1995) Slika 2. Pri istraživanju starih toponima od neizmjerne su važnosti radovi hrvatskih jezikoslovaca onomastièara. ÈAÈE (1992. st. 1991. u kojem s mladim jezikoslovcima i povjesnièarima razvija onomastièku metodologiju i obavlja temeljna znanstvena istraživanja. Istoèna obala Jadrana na Tabuli Peuntigeriani.). a istodobno se pruža drugim znanstvenicima kao bogat izvor za daljnja specijalistièka istraživanja. N. O toponimima na kartama opæenito. Skraèiæ je razvio posebnu metodologiju toponomastièkih istraživanja pri èem osobitu i trajnu vrijednost ima terensko i arhivsko prikupljanje toponomastièke graðe. 1995b. FINKA (1960. 1995. Svoja istraživanja o toponimiji hrvatskoga jadranskog prostora P. SKRAÈIÆ (1987a. ANTOLJAKA (1954). Šimunoviæ okrunio je knjigama Istoènojadranska toponimija (1986). 2005. . nisu demantirala. BORÈIÆ (1975). ŠIMUNOVIÆ. 1989. ŠOJATOM 1974). B. 1956.). s A. ŠIMUNOVIÆ (1966. JAKŠIÆA (1989). i dr. 1976. LOVRIÆ uvrstio je Borèiæeva promišljanja. 4. JURIŠIÆ (1953. Geografskim imenima odgovarajuæu su pozornost posvetili hrvatski arheolozi i povjesnièari. pri èem se znaèenjem istièu radovi S. BATOVIÆA (1973. U sveobuhvatnom djelu o toponimima na hrvatskim otocima (posebice o nesonimima) Skok je dao njihovu etimologiju. 1999. neka njegova objašnjenja doraðena i dopunjena. HILJE (1994) i dr. U posljednjem djelu Šimunoviæ posebno istièe kako su geografska imena spomenièka baština materijalne i duhovne kulture. 1999. E. Posebno valja istaknuti Skraèiæevu pedagošku ulogu koja do izražaja dolazi u Centru za jadranska onomastièka istraživanja Sveuèilišta u Zadru. i dr. Š. naravno. 1978. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. Meðu najstarijim sintezama o toponimima hrvatskoga jadranskog prostora istièe se djelo P. posebice na suvremenim kartama. P. antike i srednjeg vijeka. uz odgovarajuæe preinake. trenutaèno vodeæih hrvatskih autoriteta na polju toponomistike. pisali su i geodeti. V. 1984). èime se ona znanstveno monumentalizira. a u nekim sluèajevima i odbaèena (SUIÆ. 2005). 1986. R. N. ni nakon pola stoljeæa. posebice u djelu koje se bavi jadranskim dijelom Hrvatske. 1995. 1995a. za praæenje promjena pejzažne slike. VAJS (1987) i dr. premda su. FILIPIJA (1957. Ti su znanstvenici tijekom istraživanja arhivskih dokumenata i epigrafskih spomenika nailazili na mnogobrojne toponime pa su nastojali proniknuti u njihov prostornovremenski kontekst. SKRAÈIÆ. U pojedinim sluèajevima nastojali su objasniti etimologiju drevnih toponima na temelju njihove korelacije s materijalnim ostatcima i pisanim svjedoèanstvima kulture naroda koji su nastanjivali današnji hrvatski prostor tijekom prapovijesti. M. V. A. 1964). Šimunoviæa i V. stoljeæa Fig. a poslije su o toj problematici pisali B. 1996b. posebno B. S. Skraèiæa. 1987b. knjigu Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka (1996a) te znanstveni rad Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji (1999) i poglavlja u knjizi Toponimija otoka Pašmana (2006). Meðu mnogobrojnim Skraèiæevim djelima treba istaknuti rad Toponimija kornatskog otoèja (1987). koju velikim dijelom kasnija istraživanja. Meðu novijim radovima posebice treba istaknuti mnogobrojna djela P. 1997. CVITANOVIÆA (1954. SUIÆA (1989). SKOKA Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950). P. i 17. 2.). 1993.KiG 2007. u skraæenom obliku u udžbenik Opæa kartografija (1988). 4th century – section (KOZLIÈIÆ.) 155 geografiju. 1996a. 2002. Njegov je rad o toponimici i kartografiji do sada jedini cjeloviti prikaz te problematike. 1970. 1960). 1991. Skok je postavio temelje hrvatskoj modernoj toponomastici. 2006 i dr. Braèka toponimija (2004) te sveobuhvatnom sintezom Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora (2005). Eastern coast of the Adriatic on Tabula Peuntigeriana. 2002). 2004. funkcija i znaèenja nekog prostora. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. P.

the names “Croat” and “Croatia” were mentioned for the first time on prince Trpimir’s donation in 852 (ANTOLJAK. 2). etc. 1993) Slika. Dalmatia. Roman and Romanised toponyms of ancient tribes that inhabited present day Croatia (Histri. 1993) particularly valuable works written by V. Al Idrizija.). contributed to Castorius (BAGROW. Since he had spent some time and did research . Iader.) are prevalent on these maps. Delmati.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. on the persistence of ancient (especially Roman) toponym layer that remained long after the Croats came to what was then Histria. Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. Early medieval maps did not give detailed presentations of Croatia and. while the first mention of Croatia appeared three centuries later. The author is one of the most significant medieval Arabian geographers and cartographers – Mohammad Al Idrizi (HARLEY. along with coastline contours and river system. First Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. among other things. 2005. WOODWARD. Croatian toponyms on old naval charts and geographical maps appear substantially later than written historical documents. at the same time. a map of the roman Empire from the 4th century (Fig. – section (MARKOVIÆ. – isjeèak (MARKOVIÆ. Skraèiæ is also an educator who works with young linguists and historians on developing onomastic methodology and performing basic scientific research in Zadar’s University Adriatic Onomastic Research Centre. Liburnia. 3. Toponyms were. the fact that the name “Croatia” was for the first time mentioned on a map by an author who originated from a completely different cultural and religious background does not come as a surprise. 1987. ÈANKOVIÆ. 1995. thus. KOZLIÈIÆ. 4 Geographical Names on 16th and 17th Century Maps 4. Bearing that in mind. Medieval geography was under the strong influence of ancient culture and political heritage which reflected. 1992). 1993. Expectedly. Salona. Ardijejci. 3. 1 Historical foundations of Croatian area mapping in the 16th century Geographic perception of what is now Croatia and its graphic visualization was going on simultaneously with the development of geography and cartography in Europe. WOODWARD. elementary contents of the oldest maps. 1994). Skraèiæ. Dalmatia and Pannonia. there was no room for toponyms. except for more important oronyms (Illyricum. 1154. for instance The Fifth Map of Europe by Claudius Ptolemy from the 2nd century (Fig. 2005). 1964. 1154. Liburni. MARKOVIÆ. Al Idrizija. Narona etc. special issue 156 Fig. provides other scientists with a rich basis for further specialist studies. Histria. Japodi. SKELTON. 1) and Tabula Peuntigeriana. without any direct evidence. First maps of Croatia date from the Antiquity. HARLEY. Skraèiæ developed a specific toponomastic research methodology in which field work and archive research is of great value and which. especially in the wider Mediterranean area. Pannonia) and oykonyms (Pola. For instance. which is.

z i h). s. koji je prilikom boravka pape Aleksandra III. Ardijejci i dr. 4) najstarija je datirana portulanska karta Jadranskog mora. Bolje poznavanje geografskih znaèajki hrvatske obale i otoka u odnosu na kontinetalni dio Hrvatske poglavito je posljedica velikog znaèenja istoènojadranskoga pomorskoga pravca u europskim i sredozemnim razmjerima (ROGIÆ.to andrea (Sv. primjeæuju i naglašavaju da se u glavnom gradu Dalmacije govori hrvatskim jezikom (sclavica lingua). 1954). 3). st. tada u domeni ugarskih i mletaèkih vojno-politièkih interesa. WIGAL. To je ujedno i jedna od najstarijih karata s detaljnim prikazom hrvatske obale pa su na njoj ispisani toponimi svojevrstan “bljesak” koji se javlja nakon duge historijsko-geografske “tame”. tada iznad politièkog utjecaja eventualnih pretendenata na hrvatski nacionalni prostor. (sl.. meðu ostalim. u Zadru 1177.. STRAGIÈIÆ. Meðutim. Pritom su se talijanski kartografi koristili talijanskim toponimskim likovima i hrvatskim toponimskim likovima koje su prilagoðavali talijanskoj grafiji. Buduæi da su te karte najveæim dijelom nastajale u talijanskim gradovima (Venecija. 1987. st. et per Slavorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici cursu transitum faciens. ROGLIÆ. Salona. Narona i dr. Rijeè je o jednom od najistaknutijih srednjovjekovnih arapskih geografa i kartografa – Muhamedu Al Idriziju (HARLEY. osim za važnije teritorionime (Illyricum. premda je taj dio Sredozemlja prikazivan na sliènim kartama veæ od kraja 13. objavljena u Anconi 1480. Delmati. tj. mortar (Murter).Slavorum insulas. 1967. ÈANKOVIÆ. a od 15.. lagusta 157 2 Dakako. 1994). 1995. Dalmacije i Panonije. aragusa (Dubrovnik). a zatim ojkonime te važnije hidronime i oronime. Liburni. 1993. 1989. 2000). karta Rimskog Carstva iz 4.. stoljeæa 4. portulanske su karte izraðivane i u drugim sredozemnim europskim zemljama (posebno u Barceloni i na Balearima). Panonia) i ojkonime (Pola. MARKOVIÆ.. streto d’iaria (Zadarski kanal).. navodi i sljedeæe toponime: gulfo d’carner (Kvarnerski zaljev). s. Dalmatia. 2005. lj i nj) ili skup slova (ne nužno slog) s nekim temeljnim slovima koji se prema ortoepiji (pravogovoru. prevladavaju romanski i romanizirani toponimi drevnih naroda (Histri. pola i polla (Pula). Hrvatski toponimi na starim geografskim i pomorskim kartama javljaju se znatno kasnije u odnosu na pisane povijesne dokumente. Geografska percepcija hrvatskog prostora te njegova grafièka vizualizacija bile su u skladu sa stupnjem razvoja geografske znanosti i kartografske struke u Europi. st.). koji je dobro poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora jer je u njemu osobno boravio i obavio odgovarajuæa istraživanja. ð. Opæenito. Genova). 1987).KiG 2007. pripisuje Castoriusu (BAGROW. fara (grad Hvar). Histria. WOODWARD. Iader. (PETRICIOLI. (ANTOLJAK.2 toponimi na kartama bili su ispisani razlièitim inaèicama talijanskog jezika. ime Hrvata i Hrvatske prvi se put spominje u darovnici kneza Trpimira iz 852. 1956. Andrija). . solta (Šolta). lesna (otok Hvar). (prema izvornicima objavljenim kod KOZLIÈIÆ. WIGAL. tragur (Trogir). Vesconteova karta (sl. pa tako nije ni bilo mjesta za toponime.) koji su nastanjivali kasnije hrvatsko nacionalno podruèje. Bozon je zapisao i sljedeæe: . Japodi. zabilježio kako su papi graðani Zadra pjevali in eorum sclavica lingua. braza (Braè). oèekivano. meðu ostalim. 1987. catara (Kotor). koji se zadržao dugo nakon dolaska Hrvata na prostor nekadašnje Histrije. Uz obrise obalne crte i rijeènu mrežu. koja je objavljena u Veneciji 1318.. premda bez izravnih dokaza. 1992).. premuda (Premuda). osnovni sadržaj najstarijih karata èinili su toponimi. š i ž). posebno u sluèajevima kada je bilo potrebno transkribirati izvedena slova (slova s dijakritièkim znakovima: è. na portulanskim je kartama geografski sadržaj bio sveden na razmjerno detaljan prikaz obalne crte kopna i otoka te toponime. W OODWARD . (sl. WOODWARD. Sibinico (Šibenik). 2000). (HARLEY. stoljeæa 4. SKELTON. Jara (Zadar). Primjerice.. 1. dok je spomen Hrvatske na karti “kasnio” za puna tri stoljeæa. 2005). 1974. ROGLIÆ. imenovao teritorionimom bilad garuasia. scherda (Škarda). Zbog toga ne èudi èinjenica da je ime Hrvatske prvi put zabilježeno na karti èiji autor potjeèe iz drugoga kulturno-vjerskog areala. Nona (Nin). 1964. KOZLIÈIÆ. ponajprije nesonime. i 17. pellagosa (Palagruža). lissa (Vis). st. posebno u širem prostoru Sredozemlja. dvoslove (digrafi dž. a da su otoci Kvarnera i Dalmacije zapravo hrvatski otoci (. HARLEY. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Geografska imena na kartografskim prikazima 16. Post quartum vero diem exivit Iadera. st. Meðu mnogobrojnim portulanskim kartama Jadranskog mora za primjer se mogu uzeti karta Petrusa Vescontea. 1) i Tabula Peutingeriana. Liburnia. 1995) i rukopisna karta sjevernodalmatinskoga akvatorija anonimnog autora koja je izraðena sredinom 16. iuri (Žirje). Na njima je znatno iscrpnije prikazivan prostor primorskog dijela u odnosu na uopæeni prikaz kontinentalnog dijela Hrvatske. 2) koja se. Srednjovjekovna geografija bila je pod snažnim utjecajem antièke kulturne i politièkopravne baštine što se oèitovalo. 1987. WOODWARD. primjerice Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja iz 2. na njima se geografski prikaz Jadrana najveæim dijelom temeljio na geografskoj graði s talijanskih portulana. Ancona. est (Ist). MARKOVIÆ. Na njima. spalatto (Split). Al Idrizi je na karti Sredozemlja (1154) Hrvatsku.. st. 1990). Na ranim srednjovjekovnim geografskim kartama nije detaljnije prikazivan prostor Hrvatske. (STRGAÈIÆ. encoronata (Kornat). KOZLIÈIÆ. æ. Vesconte. Prostor Hrvatske bolje je prikazivan na portulanskim kartama od kraja 13. querso (Cres). Ta se èinjenica podudara s nešto kasnijom bilješkom kardinala Bozona. u postojanosti antièkoga (pretežito romanskog) toponimskog sloja. Povijesni temelji kartografiranja hrvatskih zemalja u 16. i u zemljama atlantske Europe (H ARLEY.). Ti su podatci nadasve jasni: najviši dostojanstvenici Crkve na Zapadu. i 17. M. što znaèi Zemlja Hrvatska (sl. st. parencio (Poreè). Prvi kartografski prikazi Hrvatske potjeèu iz starog vijeka. pravilima izgovora) u talijanskom jeziku ne podudaraju s pravogovorom hrvatskog jezika (najèešæe k. karta Gratiosusa Benincase.

he was very familiar with Croatian geog. cerning coastline and islands. æ. 1967. WIGAL. There are. in the domain of the Adriatic Sea.itself could have contained wrong information (for innean were concerned (ROGIÆ.for this.However. then oykonyms and more important hydroWOODWARD. J. solta (Šolta). Genoa)2..2 Portolani maps were. Post quartum vero diem exivit Iadera. the presentation of the nyms and oronyms. melida (Mljet). (STRGAÈIÆ. pellagosa (Palagruža). lesna (the island Croatian language (sclavica lingua) was spoken in the of Hvar). in Atlantic European countries (H ARLEY. pola and polla (Pula).). a chart by Gratiosus BenincaAdriatic. lj and nj) or groups of letters (not necessarily syllables) with Italian pronunciation not corresponding Croatian (most frequently k. as opposed to the knowledge about its conti. 158 . Also. Al Idrizi named the 13th century (HARLEY. N.. is a result of great significance eastern Adri. Croatian islands (. had been presented on similar charts since the end of on his map of the Mediterranean (1154) M. 4) is the oldest dated portolan chart of Although Croatia was.. lands were. Premuda. conte’s chart (Fig. Among many portolan charts of the Adriatic Sea a chart by Petrus Vesconte published in Venice in Fig. a number of these toponyms still an improvement in Croatian area presentation. Vesraphy.. ence of possible claimants. Since the majority of these maps Adriatic on these maps was mostly based on Italian portolani maps. Andrija).. aragusa (Dubrovnik). Braza – Brazzia – Braè. 1995) sa published in Ancon in 1480 (acSlika 4. 2000). It is possible that during map-making transcripnental part. their toponyms were written in different Italian language variations. KOZLIÈIÆ. 1318 – section (KOZLIÈIÆ. This was especially the case with transcription of toponyms that featured diacritical letters (è. the citizens of Zadar sang to the pope Alexander “tunnel”. 2000). etc. It seems that the spelling Generally. 1989.zone by an anonymous author dating from the 16th century (PETRICIOLI. 3). However. est (Ist). parencio (Poreè). ð.Slavorum insucrozola (Korèula). Croatian coast on Vesconte’s portolan map of the 1318. tragur (Trocursu transitum faciens. 1954). MARKOVIÆ. made in other Mediterranean European countries (especially in Barcelona and on the Balearic Islands). during his visit to the “light” at the end of a long historical and geographical town. who were. catara (Kospeaks for itself: the highest prelates of the Western tor). in fact. spalatto (Split). portolan charts narrowed their geographical contents to fairly detailed presentation and toponyms con. iubana (Šipan). Crozola – Curzola – Korèula). This partial list shows that even today. and. probably.Croatian coast (Pola. That fact corresponds with a later note by cardioutline of Croatian coast – its toponyms are a sort of a nal Bozon. Among others.. 1987. WOODWARD. scherda Church. On these function as Italian exonyms for objects located on maps detailed presentation of the coastal area is con. 1956. Bozon also wrote the followonyms: gulfo d’carner (Kvarner gulf). Nona. and ROGLIÆ. Lesna – Liesina – Hvar. nezonyms. 4. They primarily included since the 15th century. streto d’iaria (Zaing: .). Im. Calamota. z and h). trasted with roughly presented continental Croatia. s. lissa (Vis). ROGLIÆ. digraphs (dž. braza (Braè). 1995.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1974. at the time. the model atic nautical route had as far Europe and the Mediterra. Hrvatska obala na Vesconteovoj portulanskoj karti cording to the originals published in Jadrana. 1990). Jara (Zadar).tion or metathesis mistakes were made. STRAŽIÈIÆ. 1987.. et per Sladar channel). of course.. noted and emphasized that iuri (Žirje). Vesconte gives the following topIII in eorum sclavica lingua. several reasons islands. although this part of the Mediterranean Hungarian and Venetian military and political interests.) (KOZLIÈIÆ. 1995) and a manuscript chart of Northern Dalmatia maritime in the country. WIGAL. stance. premuda (Premuda). querso (Cres). š and ž). fara (the town of Hvar). at the time. a part of these toponyms differs from modern proved geographic knowledge about Croatian coast and Italian toponyms. Ancona. encoronata (Kornat).. above the political influ(Škarda). lagusta (Lastovo).to andrea capital of Dalmatia and that Kvarner and Dalmatian is(Sv. ta (Koloèep) etc. which means The Country of Croatia This is also one of the oldest maps containing a detailed (Fig. mortar (Murter). vorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici Nona (Nin). – isjeèak (KOZLIÈIÆ. The text gir). 1318. who noted that in 1177. Portolan charts from the late 13th century represent seven centuries later. special issue were created in Italian cities (Venetia. Sibinico (Šibenik). In their work Italian cartographers used Italian toponyms together with Croatian toponyms they adapted to the Italian script. 1987) may be taken as examples. calamolas. it bilâd ìaruasia. s.

iubana (Šipan). raguxia (Dubrovnik). Anonimni autor vanjske otoke i uz naselja na samoj obali kopna. i 17. 1480.. Sv. Èini 1480 – section (KOZLIÈIÆ. Iuri – andrea (Sv. uz ostalo. (npr. imali izrazito veliko prave. Šibenik. P ETRICIOLIJA (1987) i isjeèka objavljenog u treæem svesku Prošlosti Zadra (R AUKAR i dr. osim Petriciolijeve uvodne rasobjekti koji su. Istoèni Jadran na portulanskoj karti G. Moguæe je da je prilikom izrade karte došlo do pogreške u prepisivanju (metateze) s radnog predloška. bracia (Braè). Querso. trau (Trogir). Autor jasno razlikuje otok Hvar (lesna) i grad Hvar (fara) Meðu pomorskim kartama srednjeg vijeka na posekoji imenuje ojkonimom kojim su se tada. lexna (otok Hvar). meðu kojima i sljedeæe: parenco (Po-reè). – isjeèak (KOZLIÈIÆ.3 O njoj.. Andrija). na Vescon-teovoj. a i u samom predlošku mogla je biti zabilježena kriva informacija Slika 5. vegla (Krk). svjedoèi nekoliko èinje. Calamota i dr. Tabla XVII) nema kvalitetnog preslika na temelju kojeg bi i ostali mogli donositi samostalne zakljuèke. (sl. do sada nije pisano. st. nakon sedam stoljeæa.). chattaro (Kotor). crozola (Korèula). giara (Zadar). 1995). – Curzola – Korèula i sl. koji su preferirali lik Liesina za otok i za PETRICIOLI (1987) smatra najstarijom preciznom kartom istoimeni grad. Trogir i sl. isola de pago (Pag).). Scherda i dr. Iž i dr. .). Zuri – Žirje). Premuda.). Pašman. postoji više razloga. 1974. churciola (Korèula). grauoxa (Gruž). Znakovito je da je Vesconte na karti koristio giuppana (Šipan). sibenicho (Šibenik).Opæenito. pola (Pula). Benincasa. koji su ponajprije vezani uz prikazani su i mnogi manji otoèiæi i grebeni. unatoè maloj površini. Tragur – tal. s lukama porto alega – Velarska vala i s. neke toponimske likove koji su slièniji današnjim hrvatskim Na temelju usporedbe Vesconteove s Benincasinom nego talijanskim oblicima (npr. nije uvrštena u kartografske sinteze M. objekte ustaljuju (Pola. greben Križica (crisig) 3 159 Karta se èuva u Biblioteca Marciana u Veneciji. Nona. Andrija). crozola – churciola i dr. i to brojnošæu toponima (identificiranih nekoliko godina prije (1298) stekao formalni status grada geografskih objekata) i oblicima toponimskih likova koji i biskupskoga sjedišta (GRUBIŠIÆ. Lutrošnjak (lutrossag) sjeverozapadno od Premude (primuda ouero dlacnig). Na karti se imenuju i neki manji geografski dijela naše obale. toponimska se slika istoène obale Jadrana nica. unatoè velikom znaèenju znaèenje za plovidbu istoènom obalom Jadrana i vrijednosti. 5). U primor-skom dijelu Hrvatske ispisao je više desetaka toponima. ponajprije zbog ekono. dio toponima razlikuje se u odnosu na današnje talijanske toponime. Grebeni (peteni) izmeðu Silbe (Silba) i Ista (gist). melida (Mljet).) dok O tadašnjoj aktualnosti i znatnoj uporabnoj vrijednosti kod nekih postoje manje razlike (iara – giara.KiG 2007. premuda – Vesconteove karte. Benincase. ali do sada (2007) bez uspjeha. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Na karti se. 5. Trau – hrv. Mali Sikavac (tuner) jugozapadno od Vlašiæa na otoku Pagu. 1995. dao je za tadašnje moguænosti i mjerilo karte (a s time i stupanj uopæa-vanja sadržaja) prilièno vjeran kartografski prikaz hrvatske obale i otoka (sl. ali Markoviæa (1974. segna (Senj). fiume (Rijeka). te. schardona (Skradin). pago). od Mleèana. funkcioniraju kao talijanski egzonimi za objekte u primorskom dijelu Hrvatske (Pola. 1993) i M. a u Hrvatskoj. 6). calamota (Koloèep) i dr. Meðutim. unatoè pogreškama (dva puta je pelmoda. Za to. scherda (Škarda). melata (Molat). Kozlièiæa (1995). 1995) se da još uvijek nije bila ustaljena grafija za pisanje incoronata (Kornat). Istodobno. oznaèena Pula – kao pola i polla).geografske karte istièe svojom detaljnošæu. templi (Dugi otok. Iz ovoga parcijalnog popisa vidljivo je da mnogi toponimi i danas. Crozola Fig. prikazao je sljedeæe otoke: Pag (Isola D. koji je samo upotpunjuje. Veli i G. isola de arbe (Rab). koristili hrvatski stanovnici. petteni (Grebeni kraj Dubrovnika) i dr. aragosa – raguxia. Lesna – Liesina – Hvar.) Braza – Brazzia – Braè. Arbe. su se u kasnijim razdobljima neznatno mijenjali. osim slabo èitljive reprodukcije u radu I. Sibinico – tal. stoljeæe i pol nakon Vescontea. sant pojedinih toponima (Jadera – Jara – Zara – Zadar. Pokušao sam doæi do preslika kontaktirajuæi službu za posudbu i korištenje graðe Biblioteke Marciane prije èetiri godine. Sebenico – kartom može se zakljuèiti da se toponimski likovi za veæe hrv. (Palagruža. Tu kartu I. baštineæi ban se naèin izdvaja karta sjevernodalmatinskog akvatoantièku tradiciju. Benincase. Eastern Adriatic on the portolan map by G. KOLANOVIÆ. stoljeæa (Lastovo). za razliku rija anonimnog autora iz sredine 16. 1987. Ta se i na kasnijim portulan-skim karatama nisu imenovani neki pomorska karta u odnosu na istovremene pomorske i veæi otoci (Ugljan. vjerojatno. Uz veæe otoke miènoga rasporeda toponima.). Olib (Luibo).to stefano – Luka). pelmoda (Premuda). lausta (Lastovo). imenuje i Šibenik.

1993) and M. Sjevernodalmatinski akvatorij na pomorskoj karti nepoznatog autora.). etc. that were. 16. giuppana (Šipan). The maps Fig. special issue 160 of certain toponyms was still not standardized (Jadera – Jara – Zara – Zadar.). 1987. MARKOVIƒs (1974. isola de arbe (Rab). The anonymous vegla (Krk). map of a part of our coast3.. extremely important for navigation along the eastern Adriatic coast (Palagruža. differs from its contemporary maps in the number of deschardona (Skradin). Tragur – Italian Trau – Croatian Trogir.). 6. Iž. segna (Senj). lexna (the island of Hvar). in the first place. This naval chart pola (Pula). Lutrošnjak (lutrossag) northwest of and s. pelmoda (Premuda). KOZLIÈIƒs (1995) cartographic syntheses. which reveals the degree to ductory debate. G.3 The map is deposited in Biblioteca Merciana in Venice. Querso. Except a vague print in I. in spite their small sursred. on this map Vesconte used a number of toponyms that are more similar to today’s Croatian forms than to their Italian equivalents (Sibinico – Italian Sebenico – Croatian Šibenik.tween Silba (Silba) and Ist (gist). Northern Dalmatia on a maritime map by an unknown author. st. Among other places. reef Križica ija). raguxia (Dubrovnik). 1987) also names a few smaller objects Slika 6. Paš. author presented the following islands: Pag (Isola D. premuda – pelmoda. KOLANOVIÆ. North Dalmatian waters by an anonymous author from A century and a half after Vesconte. there were still smaller differences in some toponyms . Andr.) face. Olib (Luibo). a fairly PETRICIOLI (1987) considers this map the oldest precise realistic presentation of Croatian coast and islands (Fig. giara (Zadar). although conclusions. Scherda etc. I. aragosa – raguxia. Benincasa the mid 16th century particularly stands out (Fig. sant andrea (Sv. scherda (Škarda). Sv. petteni (Grebeni near Dubrovnik). In spite several mistakes that occurred on Vesconte’s map (town of Pula was marked two times – as pola and polla). 1995). Vesconte’s (iara – giara. there toponyms used for larger objects became more standis not a high-quality copy from which others could draw independent ardized (Pola. 6). but without any success so far (2007). Compar. He also added a scale. Nevertheless. churciola (Korèula). according to the possibilities of the era. Apart from Petricioli’s intro5). the map also names Šibenik. Veli and Mali Sikavac (tuner) southwest of Vlašiæ templi (Dugi otok.to stefano – Luka). middle of 16th century (RAUKAR et al. of toponyms for the coastal Croatia: parenco (Poreè). map and other portolan charts that appeared later do not crozola – churciola etc. Iuri – Zuri – Žirje). pago)..). incoronata (Kornat). 1987. which he named using the ancient oykonym its inhabitants were using at the time instead of Liesina oykonym that was preferred by Venetians. Arbe.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1974. with ports porto alega – Velarska vala on the island of Pag. (RAUKAR i dr. Grebeni (peteni) be(Braè). also shows smaller islands and reefs. tails presented. etc. sibenicho (Šibenik). which were mostly re.peared on eastern Adriatic maps and that their forms renomical placement of toponyms. isola de pago (Pag).and more toponyms (identified geographical objects) apman. lausta (Lastovo). fiume (Rijeka). the map grauoxa (Gruž). its actuality and usability are witnessed by several facts. which was formally awarded town and a diocese status only a few years before (1298) (GRUBIŠIÆ. He wrote dozens nor was it included in M. a map of the coast. chattaro (Kotor). Apart from the larger islands. The author obviously notices the difference between the island of Hvar (lesna) and the town of Hvar (fara). PETRICIOLI’S (1987) work and a clip published in the third ison of Vesconte’s and Benincasa’s maps reveals that volume of The History of Zadar (RAUKAR ET AL. melata (Molat). I tried to get a copy of the map by contacting the Biblioteca Merciana four years ago. caused by eco. served for naming outer islands and settlements along Among naval charts from medieval period. This was.mained more or less unchanged in the future. General conclusion is that more give the names of certain larger islands (Ugljan.. trau (Trogir). etc. table XVII). Andrija). this map has not yet been written about which the contents were generalized. gave. Indicatively. bracia Premuda (primuda ouero dlacnig).

G. Mihovil na otoku Ugljanu (S. WIGAL. Dinjiška (dignichia). odnosno vrlo strmu. koliko je poznato. st. imenovana je utvrda Sv. i 17. Zaglav (Zaglaua) i Sali (Sale). na karti je ispisano hrvatsko ime otoka Silbe (silba). st. Split. a tim je imenom on nazivan i na svim kartama od sredine 19. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. odjednom se pokazuje veæe zanimanje za geografske spoznaje o hrvatskom prostoru zbog toga što je on bio permanentno ratište na granici europskih kršæanskih dražava s jedne i osmanlijskog turskog imperija s druge strane. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Žman (Msan). a poslije francuska i engleska kartografija. stoljeæa istoèno od Škarde (scherda). Mercator. Takoðer. F. S.KiG 2007. Renesansni je duh duboko prožeo europsku kulturu. Lušnjak (lusnag) i Tovarnjak (terstenig) i Kamenjak (kamenag) s istoène strane Molata. južnu padinu (visine oko 10 m i nagiba nešto manjeg od 80°). Sambucus i dr. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. Tuniæ (tuniz) i Tun (tun) s jugoistoène strane Molata.). to je jedina karta na kojoj je ispisano staro hrvatsko ime otoka Premude – Dlaènik (dlacnig). Gastaldi. stanovnici otoka Rave i danas nazivaju taj otoèiæ imenom Stenjak. Michel) i solane na Pagu (saline). 2004). W. 161 . Renesansni kartografi dali su opsežnu toponimsku graðu na kartama. reevaluaciji Ptolemejeva djela (nakon prijevoda i tiska Geografije u 15. I. Stari grad (pago u. Takoðer. Beli (bili). Božava (bosaua). Ortelius. Ugljan (Vglan). 1519. Veli i Mali Planatak (planaz) te Tatišnjak (tatignag) istoèno od Dragova na Dugom otoku. Utra (mertofnag) sjeverozapadno od Brbinja na Dugom otoku. 1996). pa tako i na najnovijim topografskim (Veli Iž 3-3. Krknata (cherknata). Prekretnièki val predvodile su talijanska i nizozemska. Novalja (chissa). kojima je bio primjeren visok stupanj uopæavanja. naveo je i mnoga naselja: Zadar (ZARA). F./uovo/). Oni su Hrvatsku prikazivali uglavnom na preglednim geografskim kartama u sitnome mjerilu. Naime. Pag (pago n. de Jode. koje je u konaènici prevladalo pa je ušlo i u hrvatsku toponimiju (CVITANOVIÆ. MK-13. Vaka (uaca) i Pohljiba (polihlib) istoèno od Zaglava. 2000). s time da su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. Maslinovac (maslinouag).. odnosno reduciranja geografskog sadržaja. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski institut Beograd. pa èak i za najmanje objekte. Camocio. a s pomoæu njih su identificirani samo važniji geografski objekti (veæa naselja i rijeke). A. Za njihovo identificiranje i konkretno pozicioniranje u prostoru ponajbolje su mogla poslužiti geografska imena. Sridnji (chosmatz) i Gluroviæ (stegnag) sjeverozapadno od Iža./ecchio/). Takoðer. jugozapadno od Ugljana i Babac (babac) u Pašmanskom kanalu. dakle oblikom zabilježenim prije èetiri i pol stoljeæa. Šilo (silaz) i Magarèiæ (môgaciz) izmeðu Dugog otoka i Zverinca. Oèito je u izradi te karte sudjelovao netko tko je izvrsno poznavao geografska obilježja sjevernodalmatinskih otoka. st. izumu i primjeni navigacijskih i astronomskih naprava (koje su omoguæile orijentaciju i odreðivanje toènog položaja pojedinih toèaka na površini Zemlje) te na podacima o novootkrivenim dijelovima svijeta (BAGROW. 1:25 000. S jezikoslovnog aspekta zanimljivi su oblici nekih toponimskih likova. 1964. ankonitanskih i ðenoveških kartografa koristili su se pomorci širom Sredozemlja. Ponajprije. Thévet. Meðu mnogobrojnim kartografima koji su prikazivali Hrvatsku posebno se se isticali G. Luka (prema mareonimu v. SKELTON. Karlobag (Scrisa). za tu se pomorsku kartu može primijetiti da je neobièno bogata hrvatskim toponimskim likovima. a ne Selve. Zagreb. 19). Stefano). Osobit je i spomen otoèiæa stegnag. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Meðutim. Karantuniæ (krântô). A. C. (primjerice na Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. Hrvatski hidrografski institut. rasjedom oblikovanu. Toponimi su zapravo mnogobrojniji nego što bi se oèekivalo od takve vrste karata. Hirshvogel. znanost i umjetnost. Rosaccio. Državni arhiv u Zadru. 2. ŠANJEK. Münster. G. 1954). Brbinj (brbin). 1964). Sparšenjak (sparosnag) jugoistoèno od Zverinca. Košljun (coslû). G. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. Na kartama i u pisanim dokumentima redovito se navodilo talijansko ime Premuda. tijekom 16. 1:100 000. Ravica (rauica). anonimni autor prvi pokušao izraditi detaljan prikaz otoka Sjeverne Dalmacije pa nije bio pod utjecajem autoriteta iz talijanskih središta izrade portulanskih karata i moguæih toponimskih likova koje bi oni navodili za manje geografske objekte. Meðutim. Jidula (idola) izmeðu Ugljana i Rivnja (Riuan). koji Ižani danas nazivaju Gluroviæ. Bertelli. st. Zapadna Europa nastojala je steæi sveobuhvatan uvid u aktualne dogaðaje u graniènoj regiji koju je papa Leon X. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje DAZd. koliko je do sada poznato. Luški škoj (Schulica). SKELTON. Vlašiæi (ulasichi). Dragove (Dragoue). 1985) i pomorskim kartama (Zadar. Portulanskim kartama mletaèkih. Opæenito.. pa tako i kartografiju. Nin (NONA). de S. Tri sestrice (3 sorele) sjeveroistoèno od Sestrunja (Sestrû). Na obilježja toponimije utjecala je i èinjenica da je. na kartama uvriježeni talijanski toponimski lik. 4. Sign. nazvao antemurale Christianitatis (predziðe kršæanstva. Geografska imena hrvatskih zemalja na renesansnim regionalnim kartama Tijekom 16. Barentsz. Caska (cita Antiqisima). Uz to. Stara Novalja (neuialia). sve do renesanse nije ni bilo detaljnijih prikaza gorskog i panonsko-peripanonskog dijela Hrvatske pa su toponimi uglavnom bili malobrojni. Dostupnosti karata i njihovoj široj primjeni znatno je pridonijela primjena tiska (ROBINSON i dr. europska se kartografija znatno mijenja s obzirom na srednjovjekovna postignuæa. 1995). A. Rava (rava). To je ime otoèiæa vezano uz stijenu. temeljeæi svoje rezultate na tradiciji srednjovjekovnih portulana (BAGROW. Vrtlac (uertlag).

Stefano). 1:100 000. 2004). 1954). ZN-Z-XVI-PAG-1530. However. preuzeto iz: PANDŽIÆ. Zaglav (Zaglaua) and Sali (Sale). Utra (mertofnag) northwest of Brbinj on Dugi Otok. 1993) Slika 7. In addition. Ugljan (Vglan). even denoting the smallest objects.19). That name originates from “stijena” (rock). Tuniæ (tuniz) and Tun (tun) southeast of Molat. Rava (rava). Pag (pago n. special issue 162 Fig. ZN-Z-XVI-PAG-1530. Maslinovac (maslinouag). most recent topographic (Veli Iž 3-3. a toponym that was first written four and a half centuries ago. Šilo (silaz) and Magarèiæ (môgaciz) between Dugi Otok and Zverinac. on map called Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia from 1840. Božava (bosaua). Sign. from: PANDŽIÆ. Lušnjak (lusnag) and Tovarnjak (terstenig) and Kamenjak (kamenag) east of Molat. Mihovil on Ugljan Island (S. He also named numerous settlements: Zadar (ZARA). The name Gluroviæ is used on all maps made after the mid 19th century (for example. Novalja (chissa). Sridnji (chosmatz) and Gluroviæ (stegnag) northwest of Iž. Zadar and Šibenik region on the map by Mateo Pagano. Stara Novalja (neuialia). Dinjiška (dignichia). Vaka (uaca) and Pohljiba (polihlib) east of Zaglav. Stari grad (pago u. . southwest of Ugljan and Babac (babac) in the Pašman channel. Brbinj (brbin). it is the only known map that contains old Croatian name for Premuda Island – Dlaènik (dlacnig). Veli and Mali Planatak (planaz) and Tatišnjak (tatignag) east of Dragovo on Dugi Otok. Tri Sestrice (3 sorele) northeast of Sestrunj (Sestrû). The author also mentions the isle of stegnag. The map also contains the Croatian name for Silba Island (silba) instead of frequently used Italian toponym Selve. Luški Škoj (Schulica). prevailed and entered Croatian toponymy (CVITANOVIÆ. Sparšenjak (sparosnag) southeast of Zverinac. Toponymy on the chart was also influenced by the fact that this anonymous author was. 7. a very steep. Other maps and written documents usually contained the name Premuda. Košljun (coslû). around 1530 (Novak Collection. Vrtlac (uertlag). the inhabitants of Rava Island have always called that little island by the name of Stenjak. State Archive in Zadar. oko 1530./uovo/). Žman (Msan). MK-13. Some toponym forms are interesting from linguistic point of view. (Zbirka Novak. Geographic and topographic maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund. Nin (NONA). de S. Caska (cita Antiqisima). Dragove (Dragoue). Vlašiæi (ulasichi). 1:25 000. This naval chart is unusually rich in Croatian toponyms. Karantuniæ (krântô). Zagreb. Michel) and saltpans on Pag (saline). Firstly. Jidula (idola) between Ugljan and Rivanj (Riuan). which.) (crisig) east of Škarda (scherda). he named the fortress of Sv. Ravica (rauica). Krknata (cherknata). Sign. Split. Beli (bili). Zadarska i šibenska regija na karti Matea Pagana. It is obvious that somebody who was an excellent connoisseur of North Dalmatian islands’ geography participated in the creation of this chart. Hrvatski hidrografski institut. finally. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske and Vojnogeografski instutut Beograd. Karlobag (Scrisa). 1985) and naval charts (Zadar./ecchio/). Luka (after the name of the cove v. which is nowadays called Gluroviæ by the inhabitants of nearby Iž. 1993. that is. fault formatted southern slope (about 10 m high and with an 80° inclination).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Sign.

Uz ostalo. 2002) za suženi prostor koji poluotok povezuje s ostakom kopna (usp. Zara vechia (Biograd). 7). 8. I drugi su stari kartografi (Vavassore. Bonifacio. u Veneciji tiskao Mateo Pagano (PETRICIOLI. prostor u zaobalju izmeðu rijeka Zrmanje i Krke) i Morlacha (Morlakija. 1977). Corbavia (Krbava). 1969. Buduæi da su se geografske i pomorske karte izraðivale izvan Hrvatske. Bribir (Bribir). Sign. Xegar (Žegar). primjerice: Sc/r/ixa (Karlobag). kvaliteta karata bila je znatno veæa od karata nastalih na temelju podataka koji su do kartografa stizali posredno. prostor uz Podvelebitski kanal). Ta je karta. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. europski kartografi rijetko su imali hrvatske informatore. Zara (Zadar). Clegouic (Kegleviæ). 1995. Koluniæ. utemeljene na starim romanskim i predromanskim toponimskim likovima te hrvatskim geografskim imenima. Na Paganovoj su karti upisani mnogobrojni toponimi (prema reprodukciji objavljenoj u PANDŽ IÆ. A. koju je izmeðu 1525. To je u biti pokušaj prevoðenja (bez razumijevanja pravog znaèenja) hrvatskoga toponimskog lika vezanog uz pojam privlaka (danas prevlaka. Lapaz (Lapac). Mercator) Vir prikazivali kao dio kopna. primjerice: Xemonigo (Zemunik). CVITANOVIÆ. Sign. koji bi se zatrpavao pješèanim materijalom sa susjednoga poluotoka Privlake (MAGAŠ. koji je uskom prevlakom spojen s kopnom. vjerojatno nastala kao rezultat terenskih istraživanja u zadarskošibenskom zaleðu. 15947 D-34) Slika 8. .KiG 2007. LAGO. Pustopoglie (Pustopolje). PANDŽIÆ. i 1530. Xelengrat (Zelengrad). Privlaka kod Nina funkcionirala je kao suženje prema Viru. 15947 D-34) Na preglednim kartama europskih kartografa najèešæe su se koristile talijanske i germanske inaèice geografskih imena. U sluèaju da su ih imali (Pagano. i 17. na Paganovoj karti zabilježena je i Biuilaqua. 1573. Scardona (Skradin). 1998). MLINARIÆ. Ostrouiza (Ostrovica). Ribnic (Ribnik) i dr.. s obzirom na detaljnost prikaza. U obalnom pojasu prevladavaju talijanski toponimski likovi. Bonifacijeva inaèica Paganove karte Sjeverne Dalmacije. 2003. Posebno su istaknute i planine M. organiziranih povodom aktualnih mletaèko-turskih sukoba (MAGAŠ. Mogorouic (Mogoroviæ). Nona (Nin). Banadego (Banska zemlja. Pontadura (Vir). Toreta (Turanj). (MARKOVIÆ. Xuonigrat (Zvonigrad). Pocitel (Poèitelj). 1993. Gradac (Graèac).). Sebenicho (Šibenik) i dr. (Znanstvena knjižnica u Zadru. 1993). Jedan od najbogatijih renesanih kartografskih izvora hrvatskih toponima jest karta Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. 2003) i. Medac (Medak). stoljeæa 163 Fig. na europsku srednjo-vjekovnu i renesansnu geografiju snažno je utjecajala antièka tradicija. Pago (Pag). Naime. Prevlaka kod Dubrovnika). koji je tijekom staroga i srednjeg vijeka stalno ili povremeno bio spojen s kopnom u predjelu Gaz. Bonifacio’s version of Pagan’s map of Northern Dalmatia. 1993). Polaca (Polaèa). Camocio i dr. a oznaèava Privlaku. 1573 (Scientific Library in Zadar. U zaobalju je Pagano talijanskom grafijom zabilježio hrvatske toponimske likove. prvi je detaljniji kartografski prikaz neke hrvatske regije (sl. Dinara (Dinara) i Monte plisiua (Plješivica) te regije Licha (Lika). toponim koji æe se poslije uvriježiti u obliku Brevilacqua. uz kartu Istre Pietra Coppa (Petra Kopiæa?) iz 1525. 1999. KOZLIÈIÆ.

which means he was not under the influence of Italian authors or the toponyms they would have used to name smaller geographical objects. Their results were based on medieval portolan chart tradition (BAGROW. This map is. SKELTON. These toponyms had origin in old Roman and PreRoman names and Croatian toponyms. PANDŽIÆ. Ancona or Genoa. In the hinterland. special issue as far as it is known. G. this map was probably a result of field researches in Zadar and Šibenik hinterland. Usage of print significantly contributed to map accessibility and application (ROBINSON et al. an attempt to translate Croatian term “privlaka” (prevlaka) into Italian. 1993). “Privlaka”. Maps made by cartographers who collaborated with Croatian informants (Pagano. Toreta (Turanj). 2003). Hirshvogel. is among the richest Renaissance source of Croatian toponyms (PETRICIOLI. without understanding its real meaning (CVITANOVIÆ. 1993. A. Bertelli. Lapaz (Lapac). Mogorouic (Mogoroviæ). S. the first who attempted to make a detailed map of North Dalmatian islands. these maps were used by European geographers who made general geographic maps with corresponding maps of Croatia. This was. actually. so there were but few toponyms that identified only the most important geographical objects (larger settlements and rivers). 1969. Ostrouiza (Ostrovica). Ortelius. Scardona (Skradin). Pocitel (Poèitelj). Mountains M. Pustopoglie (Pustopolje). Zara vechia (Biograd). Privlaka near Nin functioned as a narrowing towards Vir. Renaissance cartographers left a great number of toponyms on their maps. Camocio and others) were significantly better than those who were made by using indirect information. Pagano wrote Croatian toponyms using Italian script. Polaca (Polaèa). de Jode. In that way Italian and Italianised Croatian toponyms for coastal Croatia objects gradually turned into a standard. F. WIGAL.e. Western Europe was trying to gain a deeper insight into what was going on in this border region Pope Leo X called antemurale Christianitatis (bulwark of Christianity) in 1519 (ŠANJEK. Since maps and naval charts were made outside Croatia. Medac (Medak). Dinara (Dinara) and Monte plisiua (Plješivica) and regions Licha (Lika). Namely. Sebenicho (Šibenik). European cartographers rarely had Croatian informants. Zara (Zadar). who were later on joined by the French and English. occasionally connected to the mainland in an area called Gaz that would be covered with sand brought from the neighbouring Privlaka peninsula (MAGAŠ. the first detailed map of a Croatian region (Fig. Corbavia (Krbava). Pago (Pag). Bonifacio. Camocio. G. appear in greater numbers than one should expect from this sort of maps. F. 7) (MARKOVIÆ. Judging by its detailed presentation. etc. 1998). basically. a toponym that would. G. In addition. 2002). In addition. Italian and Dutch cartographers. together with a map of Istria by Pietro Coppo (Petar Kopiæ?) from 1525. Nona (Nin). Pagano also noted Biuilaqua. become Brevilacqua. Gradac (Graèac). 1964). ancient tradition strongly influenced medieval and Renaissance cartography in Europe. 2003. only Croatian toponyms were written according to the German spelling rules. A. led the change. which denotes Privlaka. Toponyms. I. However. and on the information about the newly discovered parts of the world (BAGROW.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. geographical contents reduction. detailed maps of mountainous and Pannonian Croatia did not appear until the Renaissance period. Xuonigrat (Zvonigrad). Seamen all over the Mediterranean used portolan charts by cartographers from Venice. 1964. 1993). European cartographers mostly used Italian and Germanic versions of geographic names on their preview maps. A. during the ancient and medieval period. Bribir (Bribir). W.. later on. for which they used portolan chart information about the coastal and insular part of presented area.. MLINARIÆ. of course. for instance: Sc/r/ ixa (Karlobag). 1977). Mercator) also drew Vir as a peninsula connected to the mainland by a narrow isth- 4. Ribnic (Ribnik). G. A. Something similar was happening at the same time with Northern Croatia toponyms. 1999. printed by Mateo Pagano in Venice between 1525 and 1530. Sambucus . C. which were undertaken because of Venice-Ottoman conflict that was going on at the time (MAGAŠ. also reflected on cartography. Gastaldi. Thévet. In other words. A map called Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Koluniæ. They mostly presented Croatia on small-scale maps characterized by a high level of generalization. LAGO. 164 especially stood out among many cartographers who mapped Croatia. Mercator. 2 Geographical names of Croatian countries on Renaissance regional maps Compared to medieval achievements in that field. Renaissance spirit deeply penetrated European culture. which was. Clegouic (Kegleviæ). Geographical names were the best help in war points identifying and concrete positioning. Xegar (Žegar). Pontadura (Vir). re-evaluation of Ptolemy’s work (after his Geography was translated and printed in the 15th century). an area in the hinterland between the rivers Krka and Zrmanja) and Morlacha (Morlakija. Pagano’s map contained numerous toponyms (according to its print published in PANDŽIÆ. which. invention and application of navigation and astronomic devices that enabled orientation and precise location of objects on the Earth’s surface. Barentsz. etc. 2000). for example: Xemonigo (Zemunik). during the 16th century European cartography undergone significant changes. Banadego (Banska Zemlja. the area along the Podvelebitski channel) can also be found in the map. SKELTON. Italian toponyms prevail in the coastal area. i. nowadays “prevlaka”. Xelengrat (Zelengrad). during the 16th century a sudden interest in Croatian geography arose because of the fact that the area was a permanent war theatre between European Christian countries on one and Ottoman Empire on the other side. Münster. Rosaccio. Other cartographers (Vavassore. 1995. 1995). 1996). KOZLIÈIÆ. art and science. denotes a narrow belt of land which connects a peninsula to the mainland (compare Prevlaka near Dubrovnik).

i to 1570. Northwest Croatia on Mercator’s map of Croatian lands. 1995). Petrus Bertius 1606. 4) Vir je tako èinio krajnji sjeverozapadni rt Ravnih kotara (Pontadura. – isjeèak (Državni arhiv u Zadru. I u razdoblju renesanse autori iz vodeæih europskih kartografskih radionica (u Nizozemskoj. te karte Zarae et Sebenici Descriptio. bez osobite pravilnosti. preko karte Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX. Na kasnijim inaèicama Paganove karte te na preglednim kartama istoène obale Jadrana. Sign. a. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. II. Èini se da postoje dva sloja geografskog sadržaja na kartama: fiksni sloj s prikazima razlièitih geografskih objekata i pomièan sloj s toponimima. Sign.. Iz toga se može zakljuèiti da na starim kartama toponimi nisu èvrsto vezani uz geografski objekt koji identificiraju.). Slièno je bilo i s reprodukcijama Bonifacijeve karte koju su. europskog dijela .. a objavio nizozemski izdavaè Abraham Oertl (Ortelius) 1573. a. u atlasu Theatrum Orbis Terrarum (KARROW. II. uz odgovarajuæe izmjene. a rjeðe i s austrijskih izvornika. Koluniæevu reduciranu i dijelom izmijenjenu obradu Paganove karte objavljivali su u svojim izolarima mletaèki kartografi Giovanni Francesco Camocio i Simone Pinargenti. Pomièan toponimski sloj karte “klizi”. ali posredno. Uz toponime Paganove karte vezana je i jedna zanimljivost. (KOZLIÈIÆ. i Matthaeus Merian 1647. i 17. 4) Slika 9. 1595 – section (State Archive in Zadar. Engleskoj) podatke za svoje karte europskog Sredozemlja èesto su preuzimali s talijanskih. objavili u svojim atlasima Michael von Aitzing 1583.KiG 2007. U pogledu toponimije na tim kartama nema znaèajnijih promjena s obzirom na Paganovu kartu. Pagano je otok Molat (Melada) prikazao u neposrednoj blizini otoka Ugljana (Isola de Zara). Jedina je njihova intervencija u Koluniæev (izvorno Paganov) rad tehnièke prirode: oni su podijelili kartu zadarskog i šibenskog kraja u dva dijela: kartu zadarskog i kartu šibenskoga kraja. koju je izradio Šibenèanin Martin Rota Koluniæ. 1595. 1993). Francuskoj. stoljeæa 165 Fig. 8) i Bertiusovoj karti zadarske i šibenske regije te na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja Molat postao najzapadnije naselje otoka Ugljana. Paganovu kartu zadarske i šibenske regije reproducirali su mnogi kasniji kartografi. Sjeverozapadna Hrvatska na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja. 9. po prvom sloju sve do njegove stabilizacije na prvim topografskim i pomorskim kartama koje nastaju kao rezultat geodetskih i hidrografskih izmjera. Na kartama cijele Europe. Punta dura i sl. koju je priredio Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?). ime Molata postupno je “putovalo” do Ugljana da bi na Bonifacijevoj (sl.

Northwest Croatia on the map by Stjepan Glavaè. 1995) Slika 10.) Geographical Names on 16th and Hrvatski tiskarski zavod. Sjeverozapadna Hrvatska na karti Stjepana Glavaèa.Fig. special issue 166 . 1673. (reproduction: AKD 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 10. 1995. 1673 – section Zagreb. – isjeèak (reprodukcija: AKD Hrvatski tiskarski zavod. Zagreb.

poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. stoljeæa 167 . i 17.KiG 2007.

Wihitsch. Xelengrat. Carlstat. 1995). Venetian cartographers Giovanni Francesco Camocio and Simone Pinargenti published Koluniæ’s reduced and partly modified version of Pagan’s map in their isolarios. Pagano drew the island of Molat (Melada) in the immediate vicinity of Ugljan (Isola de Zara). There is one curiosity regarding Pagano’s map toponyms. For example. Draua. Arbe. This leads to conclusion that toponyms on old maps are not strictly tied to the objects they identify. Something similar happened to Bonifacio’s map reproductions. many cartographers reproduced Pagano’s map of Zadar and Šibenik region by using Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX map. Spalato. Almisa. Sclavonia. Sign.. Licha. published in his Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura in 1595. Michael von Aitzing in 1583. Pago. special issue 168 Fig. while Germanised Croatian or Germanic toponyms prevailed in mountain and Pannonian Croatia maps. Italian or Italianised toponyms prevailed in coastal Croatia maps. 11. which was made by Martin Rota Koluniæ from Šibenik in 1570. 1993). Coronellijeva karta Jadranskog mora. Mercator mostly used Latin toponyms to name larger rivers (Danubius. Xemonigo. Their only intervention in Koluniæ’s (originally Pagano’s) work was of technical nature: they divided The map of Zadar and Šibenik region in two parts: a map of Zadar region and a map of Šibenik region. Scardona. the European Mediterranean. etc. and Zarae et Sebenici Descriptio map edited by Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?) and published by Dutch publisher Abraham Ortel (Ortelius) in 1573 in his Theatrum Orbis Terrarum atlas (KARROW. but also Starigrad. ZZ-XVII-14) mus. Bosnia cum Dalmatiae Parte map by Gerhard (Kremer) Mercator. This resulted with Molat becoming the westernmost settlement on Ugljan on Bonifacio’s (Fig. Novigrad. The toponym layer “slid” along the fixed layer in a not particularly regular manner until it got stabilized on first topographic maps and naval charts preceded by geodetic and hydrograph surveys. while in the continental Croatia the oykonyms are: Warasdin. Coronelli’s map of the Adriatic Sea. etc. In the Renaissance period the authors from leading European cartography workshops (in Holland.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Austrian originals for their maps of the European Mediterranean. Xegar. 1688. Croatia. Later on. Sign. In later versions of Pagano’s map and preview maps of the Eastern Adriatic Molat’s name gradually “travelled” towards Ugljan. As far as toponymy is concerned. France and England) continued to use Italian and. gives the following coastal Croatian oykonyms: Nona. Eszek. ZZ-XVII-14) Slika 11. Vlasigi. According to the previous cartographic era tradition. Arky. 1688 (University Library in Split. Two toponomastic areas distinctly differ on maps of Europe. Vir was thus presented as the north-western point of Ravni kotari (Pontadura. Petrus Bertius in 1606 and Matthaeus Merian in1647 published it in their atlases after certain modifications (KOZLIÈIÆ. ChristianOttoman war theatres or Croatian national areas. Trau. It seems there are two layers of geographical context on these maps: a fixed layer with the images of different geographic objects and a movable toponym layer. Imasichi. Punta dura and similar). Vergorazc. 8) and Bertius’ maps of Šibenik and Zadar regions and on Mercator’s map of Croatian countries. Zara. more rarely. Valkowar. Sebenico. Posega. Dernischi. the map does not significantly differ from Pagano’s map. Ribnic. (Sveuèilišna knjižnica u Splitu. Saua) and Italianised or .

Busiakouina. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Kao rezultat izmjera obalnoga i kopnenog prostora izraðuju se karte krupnijeg mjerila na kojima se mogu ucrtati mnogobrojni detalji. Na karti Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (prema reprodukciji koju je priredio AKD Hrvatski tiskarski zavod. U doba nastanka karte samo taj dio Hrvatske nije bio pod osmanlijskom turskom i mletaèkom vlašæu. On je prvi meðu hrvatskim kartografima izradio kartu Hrvatske. uvale. Primjerice. Citta. meðutim. Na kartama je. (Dobra). dovodi u dvojbu pripadnost toponimskog lika odgovarajuæem objektu. Posega. objavljenih zasebno ili u velikim zbirkama. i poèetka 18. potoke i sl. uz Capithl) na približno toènom položaju. tada veæ glavnoga grada Hrvatske. 2005). Sign. Gora Petroua. (Drava). Cantelli i dr. Broj toponima opæenito se poveæava. prilagoðavajuæi ih transkripcijom pravopisu jezika karte. Spalato. Zagreb. Sztubitza. 4). Savus fl. Zagreb je na istoj karti prikazao dva puta. Isole. N. a ustaljuje se i njihov prostorni raspored koji sve manje . st. Golfi. N. na temelju sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera. J. Arbe. Chercha. Mercator. Jeszenouetz. te u zbirci karata. Na slièan su naèin hrvatski toponimi kartografirani i na kartama ostalih renesansnih kartografa. (W. (Kupa). i 17. Lonia fl. G. Szamobor. 1998. (Sava). utemeljen na prikupljanju i obradi podataka iz javnih i tajnih mletaèkih arhiva. Oèito su do tog autora došli razlièiti pisani kartografski izvori o hrvatskom glavnom gradu. Zavoreo i dr. s pravom može smatrati jednim od najvrjednijih hrvatskih kartografskih spomenika. Rakovitza. (Sutla). Visscher. 1995) prikazan je samo dio Hrvatske.-1694. èešæe. Za veæe rijeke Mercator se uglavnom koristi latinskim toponimskim likovima (Danubius. Licha. objavljenom 1692. Meðu mnogim europskim kartografima koji su prikazivali hrvatski prostor tijekom 17. Luèiæ. službeni kartograf Mletaèke Republike s kraja 17. Pago. 1998b. Dobra fl. Megymorie i dr. Zagrabia (Zagreb). kršæansko-turskih ratišta ili samo hrvatskoga nacionalnog prostora jasno se razlikuju dva toponomastièka areala. Talijanski i njemaèki kartografi nisu imali imena za velièinom i znaèenjem manje geografske objekte. Litzka. a drugi put kao Zagrabia (latinizirani hrvatski toponimski lik) u blizini Sischena (Siska). Szutla fl.. primjerice: Plessevitza Mons (Plješivica). Carlstat. Vlasigi. Zrinzska Planina. Novigrad. informacija iz biskupskih kancelarija i redovnièkih zajednica i dr. st. Coronellija 169 4. Geografska imena na kartama 17. i to 1673. NOVOSEL-ŽIC. G. dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske navode Warasdin. Valkowar. ali i Starigrad. Capela Mons (Kapela). st. 3. (KOZLIÈIÆ. Vitezoviæ. Dernischi. (MARKOVIÆ. na svojim jezicima pa su bili primorani koristiti izvorna hrvatska geografska imena. planova i veduta Mari. u primorskom dijelu Hrvatske prevladavali su talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi. Carlostadtium (Karlovac). u obalnom prostoru Hrvatske navode se ojkonimi Nona. koja je objavljena u njegovu djelu Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura 1595. II. uz graðu dobivenu kompilacijom starijih predložaka (najèešæe iz izolara). a on nije dovoljno poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora pa mu se i potkrala tako velika pogreška. dok su u gorskom te panonskom i peripanonskom dijelu Hrvatske prevladavali germanizirani hrvatski i germanski toponimski likovi. Za najvažnije geografske objekte Glavaè je dao iskljuèivo latinske i latinizirane hrvatske toponimske likove. vodeæi europski kartograf druge polovice 16. Turopolie. Hrvatski ili pohrvaæeni toponimski likovi na kartama se poèinju javljati u veæoj mjeri od sredine 17. Dalmazia. st. Xelengrat. Spiaggie. Buduæi da je svojim djelovanjem stekao ugled istaknutog autoriteta na polju izrade karata (i globusa). i to prostor od Sjevernoga hrvatskog primorja na jugozapadu do Mure na sjeveroistoku te Une i središnje Slavonije na istoku (sl. prevodeæi ih ili. Blaeu. jednom kao Agram (naravno.) ili osobe koje dobro poznaju hrvatski jezik. Dubrovniku. De L’Isle. 2005). Wihitsch. NOVOSEL-ŽIC. Eszek. Draua. Colapis fl. Znakovita je. a. a od 18. 10).KiG 2007. Sve do sredine 19. Parte dello Stato Veneto). Porti.).. Topografska karta nije samo vjeran prikaz dijela Zemljine površine nego i važan dokument. karta nastaje kao rezultat terenskih istraživanja. Meðu desetcima hrvatskih toponima dovoljno je navesti samo neke primjere: Gadzkopolie.). Meðutim. na karti Sclavonia. Vergorazc i mnogi drugi. Prema obièaju iz ranijega kartografskog razdoblja. Karte (osobito katastarsko-topografske) sve se više poèinju izraðivati u samoj Hrvatskoj (u Zadru. U skladu s opæim razvojem kartografije. rtove. 9). e Livadia (III. Varasdinum (Varaždin). Almisa. nije tiskana ni jedna karta iskljuèivo na hrvatskom jeziku tako da se Glavaèeva karta. odnosno za pojedina manja naselja. primjerice: Adriaticum Mare (Jadransko more). Ribnic i dr. RICHTER-NOVOSEL. objavljenoj 1688. Scardona. (DAZd. vojnih i pomorskih izvješæa. Bosnia cum Dalmatiae Parte Gerharda (Kremera) Mercatora (sl. Zara. Sanson. na Glavaèevoj karti prevladavaju hrvatski toponimski likovi. Xemonigo. Fortezze. Albania. Trau. st. stoljeæa Sredozemlja. Cetina i dr. Arky. WALLIS. Sebenico. Isolario dell’ Atlante Veneto (posljednji dio atlasa Atlante Veneto). a geografski pojam ukljuèen u ime na latinskom jeziku. Mresnitza fl. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Crisium (Križevci) i dr. st. Xegar. Saua) dok za manje rijeke donosi talijanizirane ili germanizirane hrvatske hidronimske likove (Kulp. i to zbog više razloga. Jezik karte je latinski i hrvatski.) na poseban se naèin isticao Vincenzo Maria Coronelli. posebno u atlasu Corso geografico universale. 1988. Naime. st. Croatia. ponajprije zbog mnogobrojnih hrvatskih toponima. a izraðuju ih izvorni govornici hrvatskog jezika (Klobuèariæ. Varaždinu i dr. Epiro. Coronelli je Hrvatsku prikazao na više desetaka karata. dao i sasvim novi geografski inventar. 1995. Ruiæ. objavljenom 1696. Dobra. Složeni toponimi kojima se identificiraju veæi geografski objekti ispisani su tako što se prvo ime daje na hrvatskom. Zagrebu. Dravus fl. uzvisine. Mercatorova pogreška u kartografiranju Zagreba. (Mrežnica) i sl. Licini Rubèiæ./umen/ (Lonja). Glavaè. Quarner. Imasichi.. Meðu hrvatskim autorima karata Hrvatske posebno treba istaknuti Stjepana Glavaèa.

Luèiæ. since he was not sufficiently familiar with Croatian geography. 1998. so they had to use original Croatian names. since the beginning of the 18th century. Obviously. such as: Adriaticum 4. coves. However. in 1673. Topographic map is not only a realistic presentation of a part of the Earth’s surface. the name Stjepan Glavaè particularly stands out. Glavaè named the most important geographical objects only with Latin and Latinised Croatian toponyms.). 10). from Northern coastland on the southwest to the Mura river on the northeast and central Slavonia on the east (Fig. once as Agram (accompanied by Capithl. Varaždin. Ruiæ. Zagreb. Dubrovnik. streams. Native speakers of Croatian (Klobuèariæ. 2005). At the time this map was made. resulting with fewer doubts about certain toponyms belonging to certain objects.) in their own languages. Licini Rubèiæ. increased and their locations became more stabile. His map Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (according to a print by AKD. Sign. such a big a mistake managed to creep into his work. in Croatia (Zadar. Mercator. Mercator made a significant mistake in mapping Zagreb. etc. 1988. Litzka. NOVOSEL-ŽIC. (Zbirka Novak. Dobra.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. from: WALLIS. etc. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. Croatian Printing Institute. 2005. He was the first Croatian cartographer who.a Western part of Coronelli’s map of Dalmatia. Languages used on the map are Latin and Croatian. RICHTERNOVOSEL. different written sources about the Croatian capital had reached the author. There are several reasons for that. special issue 170 Fig.) Germanised Croatian hydronyms to name smaller rivers (Kulp. Zagreb. hills. The maps by other renaissance authors also contain very similar Croatian toponym cartography. Namely. adapted to the target language orthography. which they translated or. points. 1697. Coastal and mainland land surveys resulted with large scale maps that could contain numerous details. the leading European cartographer of the second part of the 16th century.a Zapadni dio Coronellijeve karte Dalmacije. Zavoreo. Among Croatian authors. 12. and. preuzeto iz: WALLIS. Cetina etc. drew Zagreb twice on the same map. especially topographic and cadastre maps. and. more frequently. 1995) presented only a part of Croatia. Glavaè.3 Geographical names on 17th century maps Croatian or Croatianized toponyms started to appear more often on maps since the mid 17th century. Italian and German cartographers did not have names for smaller and less significant geograph- . 2005) Slika 12. this was the only part of Croatia that was not under Ottoman and Venetian reign. 1697 (Novak Collection.). made a map of Croatia (MARKOVIÆ. NOVOSEL-ŽIC. maps became a result of fieldwork. Chercha. etc. Sign. begun to make maps. The number of toponyms. ical objects (smaller settlements. 1998b. it is also an important document. Vitezoviæ. which was already the capital of Croatia at the time. Following general cartography development. maps have been made based on systematic geodesic and hydrographical surveys. or other people who could speak Croatian well. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. of course) located on an approximately correct spot and the second time as Zagabria (Latinised Croatian toponym) near Sischena (Sisak). generally.).

Parenzo (Poreè). Isola di Curzola.. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. primjerice. Zara vecchia (Biograd). Budua (Budva) i dr. Brac. Isola Coronata (Kornat). Rouigno (Rovinj). Liesina. Na karti Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. I. Castel Venier (Vinjerac). (Sestrunj). parte della Dalmatia (sl. Primjerice na karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (u dva lista. Sabioncelo (Pelješac). U njegovo doba oni su veæ bili uvriježeni u svom temeljnom jeziènom obliku. primjerice: Croazia/ Croacia (Hrvatska). Is.. 12. preuzeto iz: WALLIS. (Obrovac). Sign. Obroazzo (Obrovac).). o Korçula.Slau. Sebenico (Šibenik). e Sale (Dugi otok). Primjerice na karti Contado di Zara. Brazza. a u nekim sluèajevima i hrvatski toponimski lik. Zara (Zadar). o Mlit. a tek onda povijesno zabilježen antièki toponim. Spalato (Split). o Pharos.. Iso. (Pag). Paros. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. na èetvrtom atlasnom listu karte Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi . Pharia Ins. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). i sljedeæi toponimi: I. mletaèki kartograf za veæe objekte daje. Isola Meleda. Beligrado. 2005) Slika 12. Istria (Istra). ol. ó Citta nuova (Starigrad). sl.KiG 2007. 1697. Primjerice. e Curzola nella Dalmatia navedeni su i sljedeæi toponimi: I. Fiume (Rijeka).) su slijedili i mnogobrojni kasniji kartografi. Alba Maris. Isola Zirona (Drvenik). osobito za primorski dio Hrvatske. Coronelli se koristio pretežito mletaèkim.b Eastern part of Coronelli’s map of Dalmatia.. st. Na znatno detaljnijim regionalnim kartama zadarske i dubrovaèke regije na slièan naèin Coronelli daje više imena i za manje geografske objekte. Trau (Trogir). Pritom nije uvijek pouzdan izvor jer. Obroazzo grande. Isola Liesina (Hvar). još i antièki (grèki i rimski). Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). Elaphussa (Braè). Dalmazia (Dalmacija). Isole di Lesina. (Zbirka Novak. Brazza. di Pago. a ne Starigrada. Zanimljivo je da znameniti mletaèki kartograf za pojedine otoke odmah iza talijanskoga daje hrvatski toponimski lik (tal.). Isola Curzola (Korèula). Brattia. Veglia (Krk). Nona (Nin). from: WALLIS. Coronelli više imena daje i za pojedine geografske objekte u kontinentalnom dijelu Hrvatske.b Istoèni dio Coronellijeve karte Dalmacije. stoljeæa 171 Fig. Isola do Pontadura. Vyr (Vir)./im/ Cvricta (Krk). Ragusa (Dubrovnik).b) ispisani su. 13) Coronelli navodi: Starigrad. meðu ostalim. Paganorum Ins. uz mletaèki talijanski. Cattaro (Kotor). a zatim i sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera (krajem 18./o/ = slavenski. st. Slau. ubicira antièki Argyruntum na mjestu Obrovca. Slau. di Veglia. Isola Grossa (Dugi otok). odnosno dopuniti tek topografski i katastarski radovi krupnoga mjerila koji su nastali kao rezultat parcijalnih (tijekom 18. 2005. Blandona (Biograd) i dr. Stagno (Ston). i 17. Pola (Pula). ol. i poèetkom 19. di Lesina. olim Pharia et Pharos (Hvar). Zara Vecchia. Slau Lisna. Brettan Is. Cripsa ol. et Brachia (Braè). ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. 12. o inferiore con Fortez. Corcyra Melaena (Korèula) i dr. Isola Grossa/detta altrimenti Grande Longa. Arbe (Rab). odnosno talijanskim toponimskim likovima. Is. 1697 (Novak Collection. di Cherzo. hrvatski). (Hvar). Njegovu æe geografsku i kartografsku koncepciju zamijeniti.a i 12.:/ Argyruntum Ptol. tj. Melita Insula (Mljet) i dr. I. Meðutim. pa se njegova geografska vizija Hrvatske uvriježila i postala temelj za sva relevantna pregledna kartografska djela 18. st. Pago (Pag). Sign. Isola di Curzola.

which were preceded by partial (during the 18th century) or systematic geodesic and hydrographical surveys (the end of the 18th and the beginning of the 19th century). Pago (Pag). etc. (Drava). Sabioncelo (Pelješac). Crisium (Križevci). Spalato (Split). Lonia fl. Blaeu./umen/ (Lonja). Zara vecchia (Biograd). Visscher. Parenzo (Poreè). for example: Croazia/Croacia (Hrvatska). e Livadia (III. and in map. Isola Zirona (Drvenik). 1995. G. Not a single map in Croatian language was printed until the mid 19th century. 212162 S-2) Slika 13. Albania. Turopolie. 2005). Gora Petroua. Colapis fl. Dalmazia. Dalmazia (Dalmacija).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Veglia (Krk). Cantelli etc. Rouigno (Rovinj). Quarner. Isole. Trau (Trogir). Epiro. G. Obroazzo (Obrovac). However. Szutla fl. for instance: Plessevitza Mons (Plješivica). which were published individually or as parts of big collections. Zara (Zadar). Isola Curzola (Korèula). Coronelli mostly used Venetian toponyms. Mresnitza fl. etc. Zadarska regija na karti V. Sebenico (Šibenik). Jeszenouetz. especially in the Corso geografico universale atlas in 1692. most often). Megymori. Complex toponyms that identify larger geographical objects are written in a manner in which their first name is in Croatian and their geographical definition is in Latin. Szamobor. Istria (Istra). His geographical and cartographic concept would not be replaced or improved until the appearance of large scale topographic and cadastre maps. Stagno (Ston). (Znanstvena knjižnica u Zadru. Nona (Nin). Capela Mons (Kapela). Isolario dell’ Atlante Veneto atlas in 1696. Savus fl. M. we will give only a few examples: Gadzkopolie. Sztubitza. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Arbe (Rab). Zagrabia (Zagreb). Nevertheless. information from Chanceries and monasteries. Porti. Among numerous European cartographers who presented Croatia during the 17th century (W. Isola Liesina (Hvar). Coronelli. Varasdinum (Varaždin). Isola Coronata (Kornat). Cattaro (Kotor). especially for the coastal Croatia. In his time they were already standardized in their basic language forms. (Dobra). Busiakouina. (Kupa). Croatian toponyms evidently prevail on Glavaè’s map. Coronellija. 1688. J. Spiaggie. Sanson. Zadar region on the map by V. so Glavaè’s map is rightfully considered one of the most valuable Croatian cartographic monuments. 1688 (Scientific Library in Zadar. M. 13. Rakovitza. 212162 S-2) Mare (Jadransko more). is the most prominent (KOZLIÈIÆ. (Sutla). Coronelli’s vision was followed by numerous later cartographers. Sign. Citta. Among dozens of Croatian toponyms. Dobra fl. so his geographic version of Croatia became a standard for all important cartographic works in the 18th century. special issue 172 Fig. larger objects were also given ancient (Greek and Ro- . Coronelli drew Croatia on dozens of maps. military and naval reports. Sign. N. Carlostadtium (Karlovac). Parte dello Stato Veneto) between 1688 and 1694. Dravus fl. De L’Isle. (Sava). Ragusa (Dubrovnik). WALLIS. etc. his maps contained new geographic inventory based on collecting and processing information from public and secret Venetian archives. Castel Venier (Vinjerac). N. Besides the material gathered by compiling older models (isolarios. (Mrežnica). Zrinzska Planina. Vincenzo Maria Coronelli. etc. plan and panorama collection called Mari. Pola (Pula). the official cartographer of the Venetian Republic at the end of the 17th and the beginning of the 18th century. Fiume (Rijeka). Since his work gave him the reputation of a distinguished authority in map and globe production. besides Venetian Italian. Golfi.). Fortezze. Isola Grossa (Dugi otok). Budua (Budva).

za Vukovar toponimske likove Valco. dakle dostupnim za pomorsku trgovinu svima (dakako. Coronelli na karti Jadrana iz 1688. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Grascaz. Tilaschizza (Melchiori. Dobar je primjer mareonim Telašæica. G. nazvani su Aquisto nuovo (veæi dio Ravnih kotara. ne doslovno). M. a rjeðe iz talijanskoga kulturnoga kruga navode samo mareonim Jadransko more. na štetu Venecije. Ezech. Tada su. 1989). V. Coppo na karti Istre iz 1525. 4. Dobar primjer sustavnoga nastojanja da se odreðeni prostor podèini vojnoj. 4. Na Coronellijevim kartama zabilježeno je i mnoštvo hrvatskih toponimskih likova. Ottoch. M. DAZd. Primjerice. Vavassore na karti Jadrana iz 1539 (Mare Adriaticum). Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. uglavnom iz austrijsko-njemaèkoga. Vitaligna. Jadransko more proglasio slobodnim morem (STRAŽIÈIÆ. kojima je završilo dugogodišnje ratovanje (od 1683. primjerice. piše Mer ou Golfe de Venise. ta se praksa nastavila. ponajviše mletaèkim brodarima. Golphe de Venise i dr. odnosno Mare Adriatico (Jadransko more) u mareonim Golfo di Venezia. DAZd. 12). a oni koje je Venecija zauzela 1718. piše Mare Adriaticum. Talaschizza (A. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Perusich. oder Adriatisches Meer. udio kojih se u odnosu na talijanske toponimske likove poveæava s udaljavanjem od obale. primjerice. dodavali i “nekadašnji” mareonim Jadransko more. Mursia Colina di Imp. van der Bruggen na karti Dalmacije iz 1737. Sign.KiG 2007. Zaglaua. Dvije godine nakon toga Karlo je Rijeku i Trst proglasio slobodnim lukama. koji se u dubljem dalmatinskom zaleðu u doba nastanka Coronellijevih karata tek poèeo znatnije širiti. Cantelli na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1684. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Grimaniju). dijelom podržana politikom cara Karla III.. 2005). posebno oni koji nisu bili iz Venecije) nisu zaboravili staro ime tog dijela Sredozemnog mora. Xman. 1994). a za Ilok toponime Uylak. Smoquizza. M. (Mare Adriaticum) i sl. Linea Mocenigo (nazvana prema mletaèkom diplomatu A. piše Meerbusen von Venedig. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Walkowar. Ime Jadranskog mora na renesansnim i novovjekovnim kartama Na renesansnim i novovjekovnim kartama Hrvatske. Naime. javljaju oblici Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. Lisane. uvažavajuæi mletaèko ime (uz ostalo. Zavoreo. Prewlacca. u koje je. A. Golfo di Venezia. 6). Slavonije i susjednih zemalja iz 1709. Evo nekih primjera hrvatskih toponimskih likova: Zatton. Esseshet H. Sambucus na karti Ilirika iz 1573. (Contado di Zara). Du Val na karti granice kršæana (zapravo Habsburške Monarhije) i osmanlijskih Turaka iz 1663. J.. A. nazvani su Aquisto nuovissimo (sjeveroistoèni dio Dalmatinske Zagore s Imotskim krajem) (RAUKAR i dr. 321). dakle uz regiju u neposrednoj blizini Venecije. 76 A. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. Ilanschizza (M. Ullock. i zbog jednostavne èinjenice što su crpili graðu s mletaèkih karata. J.. postavljajuæi temelje kasnijem razvoju tih dviju najvažnijih sjevernojadranskih luka. pa su. Chnin. a sami nisu istraživali kartografirani prostor). Seuter na karti Dalmacije. Steer na karti Ugarske iz 1664.. Novosteèeni posjedi 1699. da bi na Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. DAZd.. Nolin na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1690. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. i Požarevcu 1718. Venecija je proširila svoj posjed na istoènoj obali Jadrana tek odredbama mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699.. Dalmatinske Zagore te donjoneretvanski kraj). Stupnich. list VII) Vojno-geografskog instituta iz Milana 1822. politièkoj i gospodarskoj vlasti neke sile zamjena je imena Mare Adriaticum. Hrvatske. 173 . Istranin P. Essek F. koji je ijekavskim oblikom zamijenjen znatno poslije (usp. ŠIMUNOVIÆ. Meðutim. von Reilly na karti južnog dijela Kraljevine Dalmacije iz 1791. koju taj mletaèki kartograf na karti Contado di Zara imenuje Tillatiza Valle. Chobilia. M. piše Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum.. Cassini na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1792. V. i 17. Sliène probleme imali su i kasniji kartografi koji su prikazivali tu dugootoèku uvalu. 1829. pa se. 222). piše Mare Adriatico ov. Unatoè mletaèkim nastojanjima. DAZd. stoljeæa Adiacenti. europski geografi (pa i talijanski autori. ANTOLJAK. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Mursa maior. 1987. posredno ili neposredno odražavali su se razlièiti imperijalni interesi. Lustiza i dr. G.) Venecije i Habsburške Monarhije s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane. a 1718. 11). Linea Grimani (nazvana prema generalnom providuru F. Sign. Ilock. preko geografskih imena. Hirshvogel na karti hrvatskih zemalja iz 1570. te na karti Ugarske iz 1735. Licca. I mnogobrojni drugi kartografi. Taj su toponim poslije prihvatile i sve ostale vodeæe europske zemlje pa se za Jadransko more na geografskim i pomorskim kartama gotovo redovito koristi ime Mletaèki zaljev (Golfo di Venetia. piše Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (sl. Slosella i dr. koja je objavljena u velikom atlasu Corso Geografico Universale. a G. Rogosniza. koji je posebnom uredbom iz 1717. a ne samo povlaštenim. uz ostalo.. (Sinus Hadriaticus). To upuæuje na domet mletaèkoga vojnog i politièkog utjecaja. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. J. Ogulin.. za Osijek navodi toponimske likove Osik H. Mletaèkom su kartografu osobit problem èinili hrvatski toponimski likovi u kojima se uzastopce javlja više glasova koji se bilježe izvedenim slovima s dijakritièkim znakovima. Pogliana. piše Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. P. 1781. I. Sign. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro) i sl. uvala bila imenovana mareonimom Porto Tajer (prema istoimenom otoèiæu u kornatskom arhipelagu). (Maris Adriatici Pars). piše Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. Bencovich.. Golf of Venice. Iz toga manjeg izbora toponima na Coronellijevim kartama vidljivo je da se problem pisanja slova s dijakritièkim znakovima rješavao razlièito. J. st. 1718. U 18.. B. utvrðene nove mletaèkoturske granice: 1699. Sign.). F. Zettin (Ristretto della Dalmazia). navodi mareonim Parte del Mar Adrian. Na primjeru Mljeta (Mlit) i Osijeka (Osik) razvidno je da Coronelli poznaje samo njihov ikavski oblik. Vodizze. Slouinaz. Sign. Mocenigu). 1787.

di Lesina. Sign. in 1699. Essek F. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. for instance. Cripsa ol. Zettin (Ristretto della Dalmazia). Grascaz. (Pag). 1718. toponyms. Brazza. For example. Isola do Pontadura. A good example is Telašæica. 12). o Mlit. Paganorum Ins. The map Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. (Obrovac). 1829. Isola Meleda. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro). di Pago. 6). Lustiza. Croatian toponyms in which more diacritical letters appear together represented a great problem to the Venetian cartographer. Geographic and topographic maps of Croatia fund.. places the ancient Argyruntum on the location of today’s Obrovac. the map Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (in two folios. Corcyra Melaena (Korèula). Licca. 12a and 12b) contains. Coronelli’s maps also contain a number of Croatian toponyms. 13). Venice began to expand its eastern Adriatic territory only after the Srijemski Karlovci treaty in 1699 and Požarevac treaty in 1718 that put an end to the long war (since 1683) between Venice / Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire. Chobilia. the cove was named Porto Tajer (according to a small island in the Kornati archipelago). Geographic and topographic maps of Croatia fund. which outnumber Italian toponyms as one moves further from the coast. Blandona (Biograd). Geographic and topographic maps of Croatia fund.. 1781. Ottoch. Sign.. Ullock. Here are some examples of Croatian toponyms: Zatton. o Korçula. Fig. 222). Melita Insula (Mljet).. Iso.:/Argyruntum Ptol. leaf VII) map by Military and Geography Institute of Milan. since he. Brettan Is. which were replaced by the jekavian dialect form significantly later (compare ŠIMUNOVIÆ. The names of the Adriatic Sea on Renaissance and Modern Age maps Various imperial interests reflected. Ilanschizza (M. Du Val wrote the name Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. Of course. Obroazzo grande. 4. Vitaligna. and for Ilok Uylak. e Curzola nella Dalmatia contains. Coronelli also gives more names for objects located in the continental Croatia. A good example of persistent efforts to subdue an area to military political and economical reign of a foreign power is the change of the name Mare Adriaticum or Mare Adriatico (The Adriatic Sea) to Golfo di Venezia. Liesina. and in some cases even Croatian. Slau. they acknowledged the Venetian toponym. On examples of Mljet (Mlit) and Osijek (Osik) it becomes evident Coronelli was familiar only with their ikavian dialect forms. Prewlacca. Isola Grossa/ detta altrimenti Grande Longa. new borders between the Venetian Republic and the Ottoman Empire were established: Linea Grimani in 1699 (in the honour of F. DAZd. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). 1994). among other things. Despite Venetian efforts. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). Alba Maris. Vodizze. toponyms come last. Ilock. di Veglia. among others. Golphe de Venise. Slosella (Contado di Zara).) regularly appears on geographic maps and naval charts. Xman. on the fourth leaf of his Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi Adiacenti map. the following toponyms: I. he gives the following toponyms for Osijek: Osik H./o/ = Italian for Slavic. Grimani. 76 A. 321). Smoquizza. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. among other things. Ogulin. Brac.. I. among others. Mocenigo).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Lisane. Isole di Lesina. directly or indirectly. ol. Is. Beligrado. published in the big Corso Geografico Universale atlas. That was the time when.. The newly acquired territory was. Bencovich. Sign. i. Slau Lisna. Stupnich. Ezech. (Sestrunj). Perusich. European cartographers. Later cartographers had similar problems with naming that cove. the general governor) and Linea Mocenigo in 1718 (in the honour of Venetian diplomat A. On Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. Brazza. Vyr (Vir). V. Mursia Colina di Imp. Pharia Ins. Mursa maior. Croatian) and that historical. etc. DAZd. di Cherzo..e. For instance. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori./im/ Cvricta (Krk).4. Brattia. He is not always a reliable source. Tilaschizza (Melchiori. et Brachia (Braè). Geographic and topographic maps of Croatia fund. ó Citta nuova (Starigrad). did not forget the old name for that part of the Mediterranean and added the name the Adriatic Sea. for Vukovar Valco and Walkowar. Elaphussa (Braè). It is interesting that on the famous Venetian cartographer’s map Croatian toponyms for some islands immediately follow Italian toponyms (Slau. I. parte della Dalmatia (Fig. Isola di Curzola. on his map of Dalmatia and neighbouring regions . Pogliana. Sign. though. instead of Starigrad. (Hvar). Rogosniza. This small selection of Coronelli’s maps toponyms shows that he solved the diacritical letters writing problem in different ways. special issue 174 man). For instance. Slouinaz. because of the simple fact they drew the material for their maps from Venetian maps instead of doing their own research. On significantly more detailed regional maps of Zadar and Dubrovnik regions Coronelli similarly names also smaller geographical objects. Zara Vecchia. Golf of Venice. Coronelli names Starigrad. named Aquisto nuovo (a large part of Ravni kotari. Dalmatinska Zagora and the area around the Neretva river delta). on Renaissance and Modern Age maps of Croatia. 1987. on his map of Habsburg Monarchy and Ottoman Empire borders from 1663 P. ol. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Paros. Sign. etc. on his map Contado di Zara. Esseshet H. Zavoreo. which resulted in names like Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. o inferiore con Fortez. Is. 2005). ANTOLJAK. e Sale (Dugi otok). 1787. olim Pharia et Pharos (Hvar). Isola di Curzola. Talaschizza (A. including those who were from today’s Italy but not from Venice. ancient.. DAZd.Slau. etc. For instance. o Pharos. DAZd. The territories Venice occupied in 1718 were named Aquisto nuovissimo (north-eastern part of Dalmatinska Zagora and Imotski area) (RAUKAR et al.. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. Zaglaua. etc. This points to Venetian military and political range that had just begun to expand at the time Coronelli’s maps were made. which he named Tillatiza Valle on his Contado di Zara map. All other leading European countries accepted this toponym later on so the name the Gulf of Venice (Golfo di Venetia. the following toponyms: I. Chnin.

Koluniæ. M.) te gospodarski utjecaji moænih susjednih zemalja. Antwerpenu. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali vodeæi europski kartografi (G. Gastaldi. Ritter Vitezoviæ i dr. Arbe. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. Amsterdamu. Takoðer. Klobuèariæ. postupno se poveæava broj hrvatskih toponimskih likova. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Dobra. trgovaca i dr. Carlstadt. st. Moguæe je utvrditi još jednu pravilnost u udjelima pojedinih toponimskih likova. Bonifacio. stoljeæa tijekom 19. misionara. koje su koristili pomorci širom Sredozemlja. Rimu. Zakljuèak Stare su karte važan izvor za geografska. Zbog toga treba stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje 175 . a time nerijetko i pogrešaka. Vegkia. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. Ragusa. (Adriaticum Mare). Parizu i dr. I.). Dubrovniku i dr. Mnogobrojni kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. Zara. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. Nona.KiG 2007. prosudbi o prikazanom sadržaju. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. Licca. Ogulin. U graniènim podruèjima prema Sloveniji i Maðarskoj èešæi su germanski ili germanizirani maðarski toponimski likovi (Agram. Opæenito. Slièno je i u prostoru gorskog i panonskoperipanonskog dijela Hrvatske. Sve do 18. U kasnijim razdobljima kartografije uvriježila se praksa korištenja talijanskih i germanskih toponimskih likova za veæe i važnije geografske objekte. P.). kulturni. Sebenico. Na kartama 16. stranih toponimskih likova bilo je više u prostorima u kojima su se na razlièite naèine manifestirali društveni (politièki. Tijekom starijih razdoblja povijesti kartografiranja hrvatskog prostora karte su se izraðivale izvan Hrvatske. Zadru. V. Coronelli. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. a talijaniziranih i germaniziranih hrvatskih likova za manje objekte. povijesna i jezikoslovna istraživanja. Trau. M. Nakon pada Venecije 1797. (Mare Adriatico) navode samo ime Jadransko more. Eszek i dr. a s približavanjem jezgri hrvatske države veæa je uèestalost hrvatskih toponimskih likova. Cattaro i dr. Mresnicza i sl. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. pomoraca. vojnih zapovjednika. Osim toga. I. Talijanski toponimi mnogobrojniji su u podruèju otoka i uskoga obalnog pojasa (npr. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. Cantelli i dr. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. a to su geografska imena ili toponimi. i 17.). Walkowar.) i da se karte sve više izraðuju u samoj Hrvatskoj (u Zagrebu. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. R. Glavaè. a tome je znatno pridonijela èinjenica da su se u proces izrade karata pojedinih dijelova Hrvatske sve više ukljuèivali hrvatski geografi i kartografi (N. 9. (Maris Adriatici Pars) te M.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. Meðu kartografskim prikazima kvalitetom i brojnošæu isticale su se portulanske karte mletaèkih. Glavaè na karti Hrvatske iz 1673. Pola. st.). Pešiæ na karti Dubrovaèke Republike iz 1720. pa tako i geografskim imenima. zbog povoljnijega geografskog položaja i oèite potpore državne vlasti sa sjedištem u Beèu i Budimpešti preusmjerena glavnina pomorskog prometa.). a to znaèi pouzdana i korisna. Beèu. Parenzo. Potrebno je istaknuti da S. U ovom radu daje se naglasak na jedan od najvažnijih elemenata geografskog sadržaja starih karata. P. i poèetkom 20. Ritter Vitezoviæ na karti Hrvatske iz 1699. Spalato. i 17. Fiume. Luèiæ. a u zaobalju je više hrvatskih toponimskih likova (Chnin. a graðu su prikupljali posredno. st. znanstveni i dr. gdje su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. G. S. na geografskim i pomorskim kartama Jadrana ime Mletaèkog zaljeva (Golfo di Venezia) postupno se ogranièava na prostor uz obalu talijanske pokrajine Veneto. Perusich. S obzirom na onodobne razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija kao i èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. ankonitanskih i ðenoveških kartografa. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. jasno dajuæi do znanja da Hrvati ne priznaju gospodstvo Venecije na cijelom Jadranu.

Vienna. Germanic or Germanised toponyms are more frequent (Agram.) and economical influences of powerful neighbouring states manifested more. Spalato. M. special issue 176 (1684) G. and G. on his map of Dalmatia and its neighbouring regions (1690) J. missionaries. Pola. After the fall of Venice in 1797. Cantelli wrote Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. A. This practice continued throughout the 18th century. clearly stating that Croatian people did not acknowledge Venetian rule over the entire Adriatic Sea. while Croatian toponyms prevail in the hinterland (Chnin. Pešiæ on his Dubrovnik Republic map from 1720 (Mare Adriatico) gave only the name Adriatic Sea. The examples are G. It is possible to determine one more regularity in toponym distribution. On the maps from the 16th and 17th century the number of Croatian toponyms gradually increases. von Reilly uses the name Meerbusen von Venedig. etc. i. scientific. I. van der Bruggen’s map of Dalmatia contains the name Mare Adriaticum. It was partially supported by emperor Charles’ III special decree of 1717.) became more involved in map-making process and that more maps were actually made in Croatia (Zagreb. A. To the disadvantage of Venice. P. Seuter wrote Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. It is similar in mountain and Pannonian parts of Croatia. Croatia. etc. Coppo from Istria. without necessary geodesic or astronomic surveys. Amsterdam. Trau. Arbe. Carlstadt. Luèiæ. etc. Antwerp. etc. Glavaè on his map of Croatia from 1673 (Adriaticum Mare). 11). Rome. etc. In border areas towards Slovenia and Hungary. on the map of the southern Dalmatia Kingdom (1791) F. M. foreign toponyms appeared more often in areas in which social (political. J.e. Hirshvogel’s map of Croatian countries from 1570 (Maris Adriatici Pars). J. etc. only they were written according to German language spelling rules. Up until the 18th century maps were made as the result of space description. The facts that Croatian geographers and cartographers (N. Gastaldi. Ritter Vitezoviæ on his map of Croatia from 1699 (Maris Adriatici Pars) and M. the state government in Vienna supported transferring the majority of sea trade to these two ports because of their better geographical position during the 19th and the 20th century. The same happened to the toponyms in continental Croatia. In later cartographic periods the practice of using Italian and Germanic toponyms for larger and more important geographical objects. Cantelli. Coronelli (1688) contains the name Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (Fig. P. Walkowar. Numerous other cartographers from Austria. from Italy use the Adriatic Sea toponym. Glavaè. cultural. reliable and useful. Licca. by which he declared the Adriatic a free sea. Fiume. through church and political administration representatives. Eszek. Portolan charts by cartographers from Venice. the Gulf of Venice name (Golfo di Venezia) on geographic maps and naval charts gradually becomes limited to the space around the coast of Italian region of Veneto. Two years later. I. Steer’s map of Hungary from 1664 (Mare Adriaticum). 5 Conclusion Old maps are an important source for geographic. This work emphasizes one of the most important old maps geographic elements – geographical names or toponyms. Italian toponyms are more frequent on islands and narrow coastal belt (Parenzo. In this way Italian and Italianised Croatian toponyms for geographical objects in coastal Croatia gradually became standard. the material about Croatia presented on leading European cartographers’ maps (G.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Coronelli. During the early period of Croatian area mapping. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. Klobuèariæ. Dobra. Ragusa. Nolin used names Mer ou Golfe de Venise. M. a region in the immediate vicinity of Venice. G. M. R. etc. equally available to all countries who wanted to use it for trading business. European geographers who made general geographical maps of Croatian territory also used portolan charts for obtaining geographical data about Croatian coast and islands. Sambucus’ map of the Illyricum from 1573 (Sinus Hadriaticus). Ogulin. Nona. P. Besides. more rarely. it was difficult to create a coherent and plastic geographical image that would be scientifically founded and actual. It is necessary to point out that S. Slavonia and their neighbouring countries (1709) and map of Hungary (1735) M. merchants. Koluniæ. I. it is necessary to compare old maps with their contemporary written historical documents in order to determine their quality and relevance in forming judgements about the presented contents and geographical names. Zara. and Italianised or Germanised Croatian toponyms for smaller objects took roots. Mresnicza. etc. and not exclusively reserved for the privileged (mostly Venetian) traders. Bearing in mind the fairly limited information exchange possibilities of the time and the fact that most of the maps presenting Croatian regions were made outside the area (Venice. Bonifacio.). ited the areas they presented on their maps. gives on his map of Istria (1525) the toponym Parte del Mare Adrian.). Therefore. Germany and. They gathered their materials indirectly. maps were made outside Croatia. Veglia. Vavassore’s map of the Adriatic from 1593 (Mare Adriaticum). Ritter Vitezoviæ. and they were not always a reliable source for scientific researches. oder Adriatisches Meer. Dubrovnik) contributed to this increase. laying the foundations for further development of these two most important northern Adriatic ports. on his map of Dalmatia. Paris…). S.) but as we move towards the central Croatia Croatian toponyms become more frequent. seamen. Perusich. historical and linguistic research. Charles declared Rijeka and Trieste free ports. Golfo di Venezia on his map of Dalmatia and neighbouring regions (1792). A great number of cartographers never vis- . V. Cattaro. which resulted in toponyms being transcribed uncritically with obvious old pattern repetitions and mistakes.) was reproduced for centuries without any significant improvements or changes. Ancona and Genoa stood out in quality and number and were used by seamen around the Mediterranean. the map of the Adriatic Sea by V. J. Generally. However. B. Cassini uses the name Mare Adriatico ov. military commanders. Sebenico. M. Zadar.

ÈAÈE. (1993): O nazivima prapovijesnih gradina na našem primorju. S.) Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell’ I. Zadarska smotra. SANTINI. Sign. Zadar. Zagreb. Arheološki muzej Zadar. br. Duisburg (DAZd. A III – S18 –9. (1829): Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Sign. (1975): Toponimika i kartografija. V. 140-141 i 152). Knjižnica. Spiaggie. a*8e-) CORONELLI. Zadar. V. 46. S. Sign. Mass. Geodetski list. mjerilo 1:100 000. 34. uredili D. 203-224. br. 1. Kongresni broj. S. Š. br. 109-141. 75-88. Folia onomastica Croatica. Sign. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. (1806-1809): Atlas istoène obale Jadrana (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. 1. 6-7. 69-107. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Radovi Instituta JAZU u Zadru. FARIÈIÆ. V. 34. CVITANOVIÆ. Sign. Sign. R. Zagreb. Sign. le incominciate. Split. Zagreb. (1999): Zadarsko otoèje u Konstantina Porfirogeneta: Filološke. M. Split. Zbornik radova. Foglio IX (Državni arhiv u Zadru. 5-165. (1954): Tri priloga za prouèavanje historije. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa. br. Dalmazia. Parte dello Stato Veneto) (Državni arhiv u Zadru. 53-76. 12) Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. (1995b): Plinije o otocima južne Liburnije (nat. vol. Katalozi i monografije. 433-446. 3. ZAVOREO. V. hist. (1692): Corso del Danubio da Vienna Sin’ à Nicopoli e Paesi Adiacenti. CH. J. SKELTON. ÈAÈE. Parte della Dalmatia. br. Zagreb. br. Pomorske karte edicije Jadransko more – Istoèna obala. CVITANOVIÆ. ÈAÈE. BATOVIÆ. br. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 21. Zagreb. Beè (DAZd. Porti. M. M. e le progettate per l’esercizio del 1811 (DAZd. Isole. (2002): Geografski rjeènik.KiG 2007. Venecija (DAZd. i 17. Parte Occidentale. Mari. Lapaine i D. Milano 1822. 19 CORONELLI. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti. Zadar. 6) GRANDIS. F. br. B. Citta. (1595): Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura. Sign. Zadar. stoljeæa Kartografski izvori / Map sources BEAUTEMPS-BEAUPRÉ. S. 4-6 (Domaæa riè 4). S. Školska knjiga. 212162 S-2) CORONELLI. Epiro. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. A. (1992): Prilozi topografiji i toponimiji istoènojadranskog otoèja od antike do srednjeg vijeka. 4). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Š. BATOVIÆ. (1997): Vrški mjestopisi kroz prošlost.. (2002): O ranijim grèkim imenima mjesta na istoènom Jadranu. Treæi hrvatski geografski kongres. 5) 177 Literatura / References ANTOLJAK. Diadora. A*) DE TRAUX. M. Mlinariæ. 83-237. (1688): Ristretto della Dalmazia Diuisa ne Suoi Contadi. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Pet stoljeæa Jadrana na kartama. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. ANTOLJAK. Zadar. (DAZd. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Matica hrvatska – Zadar. Zadar. A. 4-5. P. M. S. Sign.. Fortezze. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. c. Laus/Orbis. Zagreb. Razdio povijesnih znanosti. Zadarska smotra. 1985. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Venecija (Znanstvena knjižnica u Zadru. gia presenta alla Serenissima Republica di Venezia. D. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje: DAZd. ÈAÈE. BATOVIÆ. Stato Maggiore. 11-46. Zagreb. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. . V. 33-51. (DAZd. Sign. 8. (1781): Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia (DAZd. BORÈIÆ. F. br. Zadar. Ed altri Luoghi Dell’Istria. 1718. 222) MERCATOR. Venecija (DAZd. Zagreb. Sign. R. Corso Geografico Universale. 11.. Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella qualle sono disegnate tutte le strade fabricate. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski instutut Beograd. 15-25. A. BAGROW. Venecija (DAZd. II. Radovi Instituta JAZU u Zadru. II. (1964): History of cartography. 3. (1780): Nouvelle carte de la Partie Occidentale de Dalmatie. 2004. 8379/II. L. 76A) Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. br. br. Male karte I i II. (1688): Contado di Zara.. Vojno-geografski institut. 1:25 000. Novak. FURLANETTO (1787): Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. 42. br. Albania. 45-66. topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra. CVITANOVIÆ. (1973): Prapovijesni ostatci na zadarskom otoèju. (1811): Carta della Dalmazia. (1954): Otoci Iž i Premuda. Golfi. 26) Veli Iž 3-3. (1995a): Civitates Dalmatiae u “Kozmografiji” Anonima Ravenjanina. Zagreb. (2005): Problemi prosudbe pouzdanosti starih karata kao izvora geografskih podataka. o. Cambridge. 539-550. ZAVOREO. Harvard University Press. Folia onomastica Croatica. Quarner.-1824. (1994): Pregled hrvatske povijesti. et. toponomastièke i povijesne opaske. ÈAÈE. a. Hrvatski hidrografski institut. G. ÈANKOVIÆ. Š. god. (1960): Prilog toponomastici zadarskog kraja. o. 6. S. (2005). 321) MELCHIORI. Zadiz d. Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. e Livadia (III. Filozofski fakultet Zadar. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.

3. 2001]). (1984): Hidronimija zadarskih otoka. KALMETA. 349-354. (1988): Opæa kartografija. F. (1974): Šibenik kroz stoljeæa. AGM. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. urednici (1987): The History of cartography. i 17. (1993): Descriptio Croatiae. Novak. (1993): Mapmakers of the sixteenth century and their maps: bio-bibliographies of the cartographers of Abraham Ortelius. M. 37-65 (6 karata). 23-44. JURIŠIÆ. 389-408. PANDŽIÆ. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. br. A. Venecija. (1998): Analiza geografskog sadržaja Glavaèeve karte. 3. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Split. J. Zagreb. 49-76. WOODWARD. M. London. Mlinariæ. B. Školska knjiga. Triplex Confinium. Onomastica jugoslavica. ured. gl. Naprijed.). Folia onomastica croatica. London. godine. AGM. M. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. (1956): Toponimika zapadne Istre. Zagreb. 28. Rijeka. Zagreb. Biblioteka Onomastica Adriatica. 24. Sveuèilišna naklada Liber. Šibenik. Chicago. HARLEY. WOODWARD. u: Toponimija otoka Pašmana.. M. MATAS. R. Lapaine i D. Zavod za hrvatsku povijest. gl. br. Mlinariæ. 63 (2001. M. W. B. 83-102. stoljeæa. B. 235. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Mlinariæ. 10/11. Novak. Hrvatski hidrografski institut. FILIPI. Zagreb. Zagreb. Zagreb. Književni krug Split. Vol. RICHTER-NOVOSEL. B. MARKOVIÆ. br. MAGAŠ. Zagreb. MARKOVIÆ.-1830. Vol. (1974): O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jadranskog mora. J. and Medieval Europe and the Mediterranean. 18-139. M. (2005): Hrvatski kartografi 16. Zadar. 127-129. uredili D. (2005): Granice i geografsko-politièka podijeljenost Hrvatske. Zadar. Varaždin. Zagreb.. Zagreb. Zadar. Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. br. S. (1974): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otoèja. M. D. N. B. (2005): Atlas jadranske obale C.e. Radovi Instituta JAZU u Zadru. (2005): Povijesni razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja. D. ŠOJAT.. 2. 5-51. (2001): Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija. FILIPI. M. Chicago. PANDŽIÆ. 13-23. D. JURAN. special issue 178 FARIÈIÆ. Onomastica jugoslavica. do XX. P. br. Školska knjiga. Lapaine i D. (1989): Prilog povijesnoj topografiji otoka Ugljana. 101-108. Varaždin. Split. A. br. 1: Cartography in Prehistoric. B. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. M. 235-252. J. K. R. JURIŠIÆ. Zagreb. The University of Chicago Press.. (2006): Povijesna toponimija. br. Zagreb. Školska knjiga. D. 45-61.1974. KOZLIÈIÆ. JAKŠIÆ. uredili D. Mlinariæ. Ž. V. Chicago. 121-143. 10-11. stoljeæa. Biblioteka Onomastica Adriatica. Razdio povijesnih znanosti. (1971): O zemljopisnom nazivu za primorje SR Hrvatske. 87-111. M. Zagreb.). MAGAŠ. Lapaine i D. uredili D. A. (1988): Hrvatska na karti Varaždinca Stjepana Glavaèa iz 1673. Rad JAZU. Split/Zagreb. (1998): Znaèenje Glavaèeva zemljovida Hrvatske kao povijesno-zemljopisnog dokumenta. 111-154. NOVOSEL-ŽIC. Zagreb. Skraèiæ. Sveuèilište u Zadru. (2003): Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i Šibenika (Tutto el Contado di zara et sebenicho). Varaždin. E. 985-1011 (2 karte). (2003): Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoraniæevih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el contado di Zara e Sebenicho. Rijeka. oko 1530. Pomorski zbornik. 485-488. 15. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Knjiga 1: Cartography in the Traditional Islamic and south Asian Societies. 12. V.. MARKOVIÆ. A. Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. P.. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. The University of Chicago Press. (2006): Toponimi na katastarskim mapama iz 1824. br. B.. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Školska knjiga. 297-302. HILJE.. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Školska knjiga. Sveuèilište u Zadru. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku. 391-407. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. KOZLIÈIÆ. (1990): Historijska geografija istoènog Jadrana u starom vijeku. Speculum Orbis Press. K. A. Književni klub. 3. (1964): Iz primorske toponimike zadarskog i šibenskog kraja. M. Pomorski zbornik. (1995): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. Zagreb. FINKA. ured. 32/33 (1999/2000[i. br. 1. (1957): O postanku imena Rivanj. (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otoèja. Zadar. Književni krug Split. Muzej za umjetnost i obrt. knj. Beautemps-Beaupréa. LOVRIÆ. KARROW. Skraèiæ. JURAN. urednici (1992): The History of cartography. Cresa i Lošinja. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ. br. Lapaine i D. Ancient. P. Hrvatski geografski glasnik. br.. M. M. Muzej grada Šibenika. 491-517. (1993): Hrvatska i njezine granice na starim kartama. 2. GRUBIŠIÆ. br. br. Zagreb. D. Zagreb. Radovi Centra JAZU u Zadru. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Novak. Novak. KOZLIÈIÆ. Zadar. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. (1977): Vir – prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji. KOZLIÈIÆ. KOLANOVIÆ. 29-49. R. MLINARIÆ. NOVOSEL-ŽIC. M. (2006): Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa. Split/Zagreb. 3-4 (1973. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. (1953): Starohrvatska imena dvaju naših otoka. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici. 371-379. Zagreb. MARKOVIÆ. J. MILETIÆ-DRDER. 11. knj. (1998): Descriptio Bosnae et Hercegovinae – Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. R. . JURIŠIÆ. HARLEY. uredili D. MARKOVIÆ. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. (2002): Toponimija dijela Splitske zagore. M. Zagreb.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. FÜRST-BJELIŠ.

Zagreb. br. Onomastica jugoslavica. ŠIMUNOVIÆ. (1991): Reambulacija Skokovih toponima na otocima sjeverne Dalmacije. Zagreb. (2005): Uvod u geografsko poznavanje karata s prilozima iz uvoda u geografiju (pretisak). Školska knjiga. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. A. P. KIMERLING. PETRICIOLI. kongres geografa Jugoslavije. 31. (1969): Zoraniæeve deželje na jednoj suvremenoj karti. R. Adrias. V. Parkstone Press. 63-71. N. 47-56. (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka. (2005): Franjevac Vincenzo Coronelli i Jadransko more. 7. (1956): Geografski osnovi razvoja našeg pomorstva. br. SKRAÈIÆ. Izvješta o radu. ŠIMUNOVIÆ. Zagreb. Zagreb. 93-111. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Mlinariæ. ROBINSON. br. br. (1986): Istoènojadranska toponimija. urednik (2006): Toponimija otoka Pašmana. br. SLUKAN ALTIÆ. J.. Srimaè. V. WIGAL. SUIÆ. dio. P. 26. 127-142. Zagreb. RAUKAR. P. (1980): Geografski aspekt toponimije. STRAŽ IÈIÆ. 523-529. P. Golden marketing i Tehnièka knjiga. br. Biblioteka Onomastica Adriatica. Zagreb. 3. Onomastica jugoslavica. A. Murterski godišnjak. (1995). Logos. Književni krug Split. (2003): Povijesna kartografija – Kartografski izvori u povijesnim znanostima. P. V. Folia onomastica croatica. M. F. 16. Ljubljana. Samobor. ROGLIÆ. 179-201. 11. M. 501-509. 1. Radovi Instituta JAZU u Zadru. br. PETRICIOLI. Onomastica jugoslavica. (2004): Colentum. Rasprave Zavoda za jezik. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. 153-187. V. M. br. ŠIMUNOVIÆ. John Wiley and Sons. (1978): Znaèajke buzetske toponimije. H. Onomastica jugoslavica. 1. Školska knjiga i Geografsko društvo Split. (1987): Prošlost Zadra III. Zadar. IV. ROGIÆ. (1995): Elements of Cartography. br. Zagreb. J. SKRAÈIÆ. br. PH. (1989): Glose uz “Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima” Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. Split. Golden Marketing. J. (1987): Nepoznata pomorska karta Sjeverne Dalmacije iz XVI stoljeæa. Fola onomastica croatica. (1952): Naši otoci na Jadranu. Novak. GUPTILL. Zadar. (2004): Braèka toponimija. (1967): Litoralizacija – Prekretnièki i perspektivan proces. 6. ROGLIÆ. Ekološke monografije. 21-28. I. Zagreb. Zagreb. Beograd. RUBIÆ. Filologija. M. Tehnièka knjiga. SKRAÈIÆ. SKRAÈIÆ. Razdio filoloških znanosti. C. Zadar. Zadar pod mletaèkom upravom. Zadarska smotra. WALLIS. Zagreb. ŠIMUNOVIÆ.. Split. stoljeæa PAVIÆ. Ekonomski institut Split. Š. i II. Zagreb.. Split. Školska knjiga. 36. 75-82. Zagreb. Narodni muzej Zadar i Forum. br. (1996a): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. (1998): Katastar i njegova važnost kao izvora za geografska istraživanja. A. Zagreb. V. D. SLUKAN. T. (1987b): Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka. uredili D. br. PETRICIOLI. 14. ŠANJEK. ŠENOA. 18. SKOK. (1970): Onomastièka istraživanja otoka Lastova. (1954): Papa Aleksandar III u Zadru. (1996b): Toponomastièka graða – osnova za definiranje statusa nastanjenosti Kornatskih otoka. I. (1997): Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji. M. 51-58. ŠVELEC. VAJS. I.. br. P. 467-473. ŠIMUNOVIÆ. ŠIMUNOVIÆ. V. (1996): Kršæanstvo na hrvatskom prostoru. br. 121-134. MUEHRCKE. STRGAÈIÆ. SKRAÈIÆ. Meridijani. Imena mjesta i otoka Murtera (Identifikacija – Distribucija – Etimologija). I. Lapaine i D. L. 26. br. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Split. Onomastica jugoslavica. i 17. (1999): Stari Zadar u slici i rijeèi. SKRAÈIÆ. H. Zadar. Spomen zbornik o 30. Razdio filoloških znanosti. SKRAÈIÆ. SKRAÈIÆ.. Matica hrvatska – Zadar. Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice. Zagreb. SKRAÈIÆ. I. Zagreb. br. (1969): Organiziranost naziva u geografskoj regiji. ŠIMUNOVIÆ. 2006. Geografski horizont. M. 5-14. 1. Zadar. Zadar.. 269-287. SKRAÈIÆ.. S. New York. Zagreb. Murter. P. N. Zagreb. V. PETRICIOLI. (1973): Obalna toponimija Elafitskih otoka. 247-265. 179 . Geografski glasnik. (1989): Pomorska geografija Jugoslavije. PERIÈIÆ. Murter. Zadar. MORRISON. (2000): Historic maritime maps 1290-1699. 2. C. V. br. (1950): Prilog poznavanju starih naziva naših otoka. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 17-218. 13.. br. Split. N. V. I. P. 1. 163-173. 207-213. (1976): Toponimija Istarskog razvoda.. br. ROGLIÆ. Sveuèilište u Zadru. V. Zagreb. obljetnici osnutka Geografskog društva Hrvatske. Zagreb. Jadranski institut JAZU. ŠIMUNOVIÆ. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru. br. br. (2002): Koje otoke oznaèava Porforogenetov Katautrebeno?. 4. P. (1987a): Toponimija kornatskog otoèja. F. 11-12 (1949-1950). V. Zagreb. Hrvatski dijalektološki zbornik. London. 5. 7: Kornati. br. 3-34. (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora. 53-74.KiG 2007. Kršæanska sadašnjost. 189-202. Zavod za znanstveni i umjetnièki rad JAZU u Splitu. J. vol. Zagreb. 6. 12. Narodni list i Filozofski fakultet Zadar.