P. 1
KiG7a_Faricic[1]

KiG7a_Faricic[1]

|Views: 129|Likes:
Published by Anthony Smolić

More info:

Published by: Anthony Smolić on Aug 31, 2011
Copyright:Attribution Non-commercial

Availability:

Read on Scribd mobile: iPhone, iPad and Android.
download as PDF, TXT or read online from Scribd
See more
See less

01/17/2013

pdf

text

original

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia
Josip FARIÈIÆ
University of Zadar, Department of Geography, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar, Croatia jfaricic@unizd.hr 148 A map is the most frequent graphic presentation of reality (ROBINSON et al, 1995) and, in a matter of speaking, a spatial database in which toponyms, i.e. geographical names for different objects in space, represent a very prominent feature. Toponyms are a part of linguistic and cultural heritage of a nation. They reflect coexistence with the space, which people always tried to get to know the best they could for various economic and social purposes, orientation and action. Recognizing and knowing objects in space in which a certain action was to be taken had an immeasurable significance in orientation within it. Such knowledge is, among other things, based on geographical names – concise linguistic descriptions that replace (excessive) description in language communication. The function of toponyms was taken over by various geographical terms (for relief, hydrographical, oceanographic and other forms), plant and animal names, names of nations or smaller ethnic groups that inhabited certain areas, names of owners or other persons who were somehow connected to an object in space, real or made up (mythological) events, and various other contents taken from material or spiritual culture of the inhabitants of an area. Throughout time toponyms changed in various ways as a result of ethnic, cultural and linguistic rearrangements and interfusions in an area (toponyms were translated and attuned to the new inhabitants’ language and, therefore, their original pronunciation and spelling were changed), so it often becomes impossible to interpret them etymologically, i.e. to determine a simple (logical) connection between an object in space and its present name. Moreover, the older toponymic layer is often completely lost in areas that were not inhabited continuously.

Abstract: The paper deals with geographical names (toponyms) on maps of Croatia published during the 16th and 17th century. Since this is a very complex problem area, only a few basic problems concerning the historical development of toponyms on old maps have been emphasized. As a result of the general development in cartography and "crystallization" of geographical knowledge about Croatia in the 16th century, these maps have become a valuable source of toponyms. Although Latin, Italian and German toponyms were still dominant, more and more Croatian toponyms can be found, especially on maps made by Croatian authors or the authors who were familiar with Croatian regions. Toponymy on old maps of Croatia considerably reflects the significance of Croatian regions in trading and geo-strategic system in Europe at the time. Key words: geographical names (toponyms), map, cartography, Croatia

1 Introduction
Old geographical and naval charts are an important source of geographical, historic and linguistic research (BAGROW, SKELTON, 1964; MARKOVIÆ, 1993; KOZLIÈIÆ, 1995, 2006; SLUKAN ALTIÆ, 2003). It is necessary to study them within adequate scientific and cultural context, since they reflect geographical insight to the area they present, the artistic spirit of the time they were created, and cartographic techniques they were made in. Directly or indirectly, maps can indicate various motifs and, among them, political interests, which influenced the choice and interpretation of the geographical matter.

KiG 2007, poseban broj

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa
Josip FARIÈIÆ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za geografiju, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar jfaricic@unizd.hr 149 Karta je najèešæe grafièki prikaz geografske stvarnosti (ROBINSON i dr., 1995), a na odreðeni naèin i baza prostornih podataka, meðu kojima se na osobit naèin istièu toponimi, tj. geografska imena razlièitih objekata u prostoru. Toponimi su dio jeziène, a time i kulturne baštine odreðenog naroda. Oni odražavaju suživot s prostorom, koji je èovjek poradi razlièitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaèenje imalo (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuæa radnja, a ono se, uz ostalo, temelji i na geografskom imenu – sažetom jeziènom opisu koji u jeziènoj komunikaciji na najbolji moguæi naèin zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Funkciju toponima preuzimali su razlièiti geografski pojmovi (za reljefne, hidrografske, oceanografske i dr. oblike), imena biljaka i životinja, imena naroda ili manjih etnièkih skupina koje su nastanjivale odreðeni prostor, imena vlasnika ili osoba koje su na razlièite naèine povezane uz odgovarajuæi objekt u prostoru, istaknuti stvarni ili izmišljeni (mitološki) dogaðaji ali i razlièiti drugi sadržaji iz materijalne i duhovne kulture stanovnika odreðenoga podruèja. S vremenom su se, zbog etnièkih, kulturnih i jeziènih preslojavanja te prožimanja na odreðenom prostoru, toponimi na razlièite naèine mijenjali (toponimski su se likovi prevodili, prilagoðavali jeziku novog stanovništva, a time se iskrivljivao izvorni izgovor i naèin pisanja i sl.), pa ih èesto nije moguæe etimološki interpretirati, tj. utvrditi jednostavnu (logiènu) vezu izmeðu objekta u prostoru i njegova sadašnjeg imena. Uz to, u prostorima bez kontinuiteta naseljenosti èesto se u potpunosti izgubio stariji toponimski sloj. Dosadašnja istraživanja toponimije ukazala su na odreðene zakonitosti. Primjerice, V. SKRAÈIÆ

Sažetak: U radu se razmatraju geografska imena (toponimi) na kartama Hrvatske, objavljenima tijekom 16. i 17. st. Buduæi da je rijeè o kompleksnoj problematici, istaknuti su samo neki temeljni problemi povijesnoga razvoja toponima na starim kartama. U skladu s opæim razvojem kartografije te "kristalizacijom" geografskih spoznaja o Hrvatskoj od 16. st. karte postaju bogat izvor toponima. Meðu njima prevladavaju latinski, talijanski i njemaèki, ali, sve više i hrvatski toponimski likovi, posebno na kartama hrvatskih autora, te inozemnih autora koji su bolje poznavali hrvatski prostor. Toponimija na starim kartama Hrvatske uvelike zrcali tadašnje znaèenje pojedinih hrvatskih regija u prometnom i geostrateškom sustavu Europe. Kljuène rijeèi: geografska imena (toponimi), karta, kartografija, Hrvatska

1. Uvod
Stare geografske i pomorske karte važan su izvor za geografska, povijesna i jezikoslovna istraživanja (BAGROW, SKELTON, 1964, MARKOVIÆ, 1993, KOZLIÈIÆ, 1995, 2006, SLUKAN ALTIÆ, 2003). Potrebno ih je razmatrati u odgovarajuæem znanstvenom i kulturnom kontekstu jer zrcale geografske spoznaje o prikazivanom prostoru, umjetnièki duh vremena u kojem nastaju i kartografske tehnike koje su omoguæile njihovu izradu. Na kartama se neposredno ili posredno mogu naslutiti razlièiti motivi, a meðu njima i politièki interesi, koji su utjecali na odabir i samu obradu geografskog sadržaja.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Former toponymy researches have pointed out certain regularities. For example, while exploring toponymy on Croatian islands and coastline, V. SKRAÈIÆ (1997) and P. ŠIMUNOVIÆ (2005) have determined that stability of toponyms is in connection with the size (surface, height and length), significance and continuity of human presence and economical exploitation of an object. Therefore, the larger and more important a geographical object is – its importance not necessarily equalling its size – and the longer the period in which it has been exploited in various ways, the older is the linguistic layer of the toponym that identifies the object. There are different geographical names for the same objects in borderlands between different countries, political and economic interests, between different nations and cultures (even between dialects of the same language). Croatia’s favourable geographical position at the contact of the Adriatic Sea, the Dinarides and the Danube area makes it a good example of such a borderland in which influences of different countries, cultures, religions and languages have been interwoven for centuries, so certain locations have been given several different names. These circumstances have also reflected the toponymy of the old maps in which multiple linguistic layers, with, often irregular, cultural and linguistic “sedimentation”, and corresponding toponyms are to be found. Numerous Italian1 (Pola – Pula, Fiume – Rijeka, Zara – Zadar, Spalato – Split, Zagabria – Zagreb, etc.), German (Agram – Zagreb, Karlstadt – Karlovac, Walkowar – Vukovar, Zwischenmurgebiet – Meðimurje, etc.), and Hungarian toponyms (Eszék – Osijek, Csákornya – Èakovec, Varasd – Varaždin, Zágráb – Zagreb, Újlak – Ilok, etc.) denoting more important objects in Croatia were used on old maps. On various occasions throughout history, including map-making, other European nations introduced these foreign toponyms to their languages and used Croatian toponyms rarely. Croatian toponyms have been used more often since the 16th century on maps made by Croatian authors or foreign authors who somehow made a direct contact with Croatian territory, while on maps by other European cartographers Croatian toponyms appear more frequently as late as the end of the 17th and at the beginning of the 18th century.
1

2 Methodological Notes
Toponym study is the subject of many different sciences, starting with linguistics, then geography, geodesy, history, archaeology etc. Methodology of scientific approach to toponyms is best elaborated within toponomastics, a linguistic branch in the area of onomastics, a scientific discipline that deals with names. Toponomasts provide us with basic knowledge about toponym development, their linguistic forms, changes and, generally, their function in language, which makes their work compelling no matter from which angle one deals with the subject. This work deals with the results of geographic aspect of toponyms research with special attention to historic and geographical context of geographical names spelling on the 16th and 17th century maps. The purpose was to emphasize basic spelling problems on old maps in order to be able to approach this problem area in a scientifically founded and objective manner on various occasions. It is necessary to point out that as late as the end of the 18th century map making was almost always a result of space description, without any necessary geodetic and astronomic measurements, so they are not always a reliable source for scientific researches. A great number of cartographers never even visited the area they were describing and gathered their materials indirectly from political and religious government representatives, seamen, military commanders, missionaries, merchants and other people. Bearing in mind fairly limited possibilities of information exchange at the time and the fact that maps of some Croatian regions were mostly made abroad (in Venice, Rome, Vienna, Amsterdam, Antwerp, Paris etc.), it was very difficult to form a clear and plastic geographic picture that would be scientifically founded and up to date, i.e. reliable and useful. In addition, geographic material about Croatia which was presented on the maps made by distinguished European cartographers (Gastaldi, Coronelli, Cantelli and others) has been reproduced without any changes or additions for centuries and, therefore, their toponyms were transcribed uncritically, with obvious repetitions of older patterns and, of course, mistakes. Therefore it is necessary to compare old maps with written historical documents dating from the same period and other sources in order to establish their quality and relevance in making conclusions about their contents (FARIÈIÆ, 2005). Even in that case, it is often not possible to locate some of the toponyms from these maps with certainty and, besides that, simplified map interpretation always leaves the possibility of making further mistakes. For example, chronological research of old maps dating from the Middle Ages to the end of the 17th century could lead us to a false conclusion that a number of settlements in Croatia increased by the end of that period. Namely, on the old maps oykonyms (or place names) are very rare, while the maps made in similar scales dating from the end of the 17th and the beginning of the 18th century (for example, maps by V. M. Coronelli) show an increase in the number of oykonyms. The real reason for this is a sort of crystallization in geographic perception of Croatian area

150

The adjective Italian is tentatively used in the work to denote toponyms on map by different authors who worked in what is now Italy. At the time old maps elaborated in this work were created, until the mid 19th century, a country called Italy did not exist on European political scene nor was the awareness of a unified Italian nation developed yet. Geographical and political particularism contributed to the development of numerous dialects, usually grouped into northern, middle and southern dialects. Modern Italian standard language descended from Tuscan dialect, which significantly differs from Venetian or Genoese dialects spoken and written by the authors of majority of geographical maps and naval charts made on the territory of today’s Italy. Because of that, in Roman studies the term Italic-Romance is often used for older names and similar, in which the form Italic means “from the Apennines”. Adjectives that correspond to the very place a map (or other written work) was made (Genoese, Anconian, Venetian, etc.) are also used for the same purpose. The same also goes for the adjective German, which is used in this work to denote geographical names on maps made on the territory of today’s Germany or Austria in which German language is spoken.

Suvremeni talijanski književni jezik potekao je od toskanskog narjeèja. st. dok se na kartama ostalih europskih kartografa hrvatski toponimi znatnije javljaju tek od kraja 17. lingvistièkoj grani u okrilju onomastike. Èesto ni tada nije moguæe sa sigurnošæu ubicirati pojedine toponime ispisane na kartama. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. Varasd – Varaždin. venecijanski (mletaèki) i sl. ili se koriste pridjevi koji toèno odgovaraju mjestu (geografskom prostoru) izrade karata (dakako i drugih pisanih djela). geodezija. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. to æe biti stariji jezièni sloj toponima kojim se taj objekt imenuje (identificira). s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. pa i jezika. st. Zwischenmurgebiet – Meðimurje i dr. U graniènim prostorima izmeðu razlièitih država. Osim toga. Hrvatski toponimski likovi na kartama hrvatskih autora te inozemnih kartografa koji su na razlièite naèine izravno došli u kontakt s hrvatskim prostorom koriste se u veæoj mjeri od 16. koristi pridjev italoromanski. pri èem se posebno razraðuje geografski i povijesni kontekst pisanja geografskih imena na kartama 16. Poradi navedenoga u romanistici se stoga èesto za starija imena i dr. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali istaknuti europski kartografi (Gastaldi. i 17. Coronelli. funkciji u jeziku. ali i pojaèanim zanimanjem europske javnosti za boljim poznavanjem geografije jugo- 151 1 U radu se uvjetno upotrebljava pridjev talijanski za toponimske likove korištene na kartama razlièitih autora koji su djelovali na prostoru današnje Italije. Za važnije objekte u Hrvatskoj na starim kartama koristili su se mnogobrojni egzonimi u talijanskom1 (npr. Beèu. Geografski i politièki partikularizam pridonio je i razvoju brojnih narjeèja. u kojoj se razlikuju mnogobrojni jezièni slojevi. Toponomastièari daju temeljna znanja o razvoju toponima te o njihovim jeziènim oblicima. sve do sredine 19. ŠIMUNOVIÆ (2005) utvrdili su na primjeru toponimije hrvatskoga otoènog i obalnog prostora da je postojanost toponimskih likova u vezi s velièinom (površinom. izmeðu razlièitih naroda i jezika (pa èak i dijalekata istoga jezika) za iste objekte postoje razlièita geografska imena. koja je uzrokovana napretkom geografije i kartografije. pristupalo znanstveno utemeljeno i objektivno.. Pola – Pula. Mnogi kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. imena naselja) vrlo su rijetki. politièkih i gospodarskih utjecaja. primjerice. što je odreðeni geografski objekt u prostoru veæi i važniji. drugi europski narodi u svoje jezike preuzimali upravo te egzonime. kultura. Csákornya – Èakovec. Primjerice. misionara.).) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. . S obzirom na tadašnje razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija te na èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. èesto nepravilnoga jeziènokulturnoga “taloženja”. Hrvatska je zbog povoljnoga geografskog položaja na dodiru Jadranskog mora. na temelju istraživanja starih karata kronološkim slijedom od srednjeg vijeka do 17. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. Rimu. i poèetka 18. a na kartama s kraja 17. na kartama V. i 17. na starijim kartama ojkonimi (ili domicilonimi. st. a graðu su prikupljali posredno.).KiG 2007. a zatim geografija. njemaèkom (Agram – Zagreb. stoljeæa.. povijest. ðenoveški. Cantelli i dr. pa su njihovi radovi nezaobilazni. kultura. opæenito. Spalato – Split. Zágráb – Zagreb. koja se obièno grupiraju u sjeverna. približno istoga mjerila (npr.) i maðarskom jeziku (Eszék – Osijek. pomoraca. Ta se okolnost odrazila i na toponimiju ispisanu na starim kartama. st. Tijekom prošlosti u razlièitim su prilikama. Metodološke napomene Prouèavanjem toponima bave se razlièite znanosti.). a time i razlièitih pogrešaka. 2005). Walkowar – Vukovar. Dakle. vojnih zapovjednika. a time i geografska višeimenost. visinom. a moguæe su i druge zablude u pojednostavnjenoj interpretaciji kartografske graðe. te što je dulje razdoblje na razlièite naèine iskorištavan. s odgovarajuæim toponimskim likovima. U ovom se radu daju rezultati istraživanja geografskog aspekta toponima. stoljeæa (1999) i P. st. a rjeðe hrvatske toponimske likove. koji se u radu takoðer koristi uvjetno kao pridjev kojim se oznaèavaju geografska imena na kartama izraðenim na prostoru današnje Njemaèke i Austrije u kojima se govori njemaèkim jezikom. Amsterdamu. Antwerpenu. i poèetka 18. Svrha je rada istaknuti temeljne probleme pisanja geografskih imena na starim kartografskim prikazima kako bi se toj problematici. trgovaca i dr. pri èem važnost ne mora biti funkcija velièine. ankonitanski (jakinski). Potrebno je istaknuti da sve do 18. arheologija i dr. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. vjera. Metodologija znanstvenog istraživanja toponima najbolje je razraðena u toponomastici. duljinom) i znaèenjem te s kontinuitetom naseljenosti i gospodarskog iskorištavanja odgovarajuæeg objekta. koje se znatno razlikuje od mletaèkoga i ðenoveškog narjeèja kojim su govorili i pisali autori veæine geografskih i pomorskih karata nastalih na tlu današnje Italije. Zagabria – Zagreb i dr. u razlièitim prigodama. Zbog toga je potrebno stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje prosudbi o prikazanom sadržaju (FARIÈIÆ. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. znanstvene discipline koja se bavi imenima. U vrijeme nastanka starih karata koje se razmatraju u ovom radu. Dinarida i Podunavlja dobar primjer takvoga graniènog podruèja u kojem su se stoljeæima isprepletali utjecaji razlièitih država. M. mijenama i. pa tako i na kartama. pri èemu se se oblik italo odnosi na apeninski. Karlstadt – Karlovac. odnosno pouzdana i korisna. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki. mogao bi se stvoriti pogrešan zakljuèak kako se krajem tog razdoblja u Hrvatskoj naglo poveæao broj naselja. Slièno vrijedi i za pridjev njemaèki. st. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. Újlak – Ilok i dr. srednja i južna narjeèja. niti je postojala jasno razvijena svijest o jedinstvenoj talijanskoj naciji. Fiume – Rijeka. Zara – Zadar. 2. st. na europskoj politièkoj sceni nije postojala država koja se nazivala Italija. ponajprije lingvistika. Naime. Rijeè je zapravo o svojevrsnoj kristalizaciji geografske percepcije hrvatskoga prostora. Parizu i dr. Coronellija) broj se ojkonima naglo poveæava. bez obzira s kojeg se gledišta razmatrala ta problematika.

M. Since then. moreover. Lapaine and D. we are also able to observe toponym development on maps of Croatia. 1988. Other authors mostly concentrated on extracting only the more important toponyms from the old maps without providing a deeper analysis of their meaning and development (ŠENOA. 2001). 1993. 1988. 2006) up to systematic Franciscan topographic and ordnance-survey during the 19th century (LOVRIÆ. it is often not established or checked on the spot or technically standardized (usage of script. Geographers who dealt with toponyms the most are M. were an exception to this rule. in a matter of speaking. MARKOVIÆ. the toponym Morlakija. 1998a. ŠENOA (1950). 1995. His book Cartographic Monuments on Croatian Adriatic Coast (1955) is.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. when possible. 2006). M. Also. production of highly reliable topographic. During measurements. letter thickness and size. Within this context. spatial position and arrangement. sketches and cadastre plans since the 18th century is still mostly unexplored. MARKOVIÆ (1993). The article that should be singled out among previously mentioned works is Geographic Aspects of Toponymy by R. 1998. i. Beside these partial studies. a result of administrative supremacy in areas in which political government had been changed due to wars or ethnical and linguistic changes in larger countries. M. MLINARIÆ (2003) who compared the toponyms on Pagano’s map of Zadar and Šibenik region with the toponyms in the first Croatian novel Planine by Petar Zoraniæ. toponyms gradually became stabilized regarding their linguistic appearance. compare FÜRST-BJELIŠ. starting with partial Emperor Joseph’s Road survey of continental Croatia in the second half of the 18th century (LOVRIÆ. PAVIÆ (1980). However. and on map reproductions (originals are more difficult to obtain) published in cartography history of Croatia syntheses by M. 1988. nautical and cadastral maps (LOVRIÆ. Among other things. above-sea level or depth) and toponomastic identification. and could make a subject of some future research. JURAN and J. and. 2003). By doing so they got into partial toponomastic analysis. SLUKAN ALTIÆ. A book called Toponymy of Pašman Island (2006). PAVIÆ (1980) emphasizes. writing systems etc. This work is merely a contribution to complex studies of a rich toponomastic material. Analysis of geographic names on old geographic and naval charts from the 16th and 17th century is based on the original maps deposited at The State Archive in Zadar (Geographic and Topographic Maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund). in the Scientific Library in Zadar. 1993. Generally speaking. R. and with good 152 . FÜRST-BJELIŠ (2001) and M. a number of cartography historians made toponym lists during detailed map analysis.. 1998a). SLUKAN. in which he gives an old toponym register with their present day locations and a present day toponym register with their older versions. specifically based on the author’s subjective choice. that is. SLUKAN. State of European cartography thoroughly changed during the 18th century. 1950. SLUKAN ALTIÆ. Great number of old maps toponym studies is not considered separately. 2005. ROGLIÆ. the whole historic development chronology of cartographic work in Croatia has not been enclosed in it. Novak. trying to put origin and development of certain toponyms into an adequate geographical context (for instance.e. the object in space they refer to. He also provided this old toponym list with present day toponyms addressing the same objects. Kozlièiæ’s work is the most prominent among the latter. the process of map making has been gradually institutionalized and based on systematic geodesic and hydrographical measurements. toponym writing on 16th and 17th century maps is not yet scientifically founded. in which K. the fundamental theoretical geographic work on toponymy in Croatia for the time being. KALMETA (1971). it is not possible to determine the hierarchical order between town and other settlements’ size and significance). longitude. reporting. B. Only a smaller part of vast cartographic material. besides that. An exception is a work by D. KOZLIÈIÆ (1995) and Five Centuries of Geographic and Naval charts of Croatia monograph (2005) edited by D. R. Politically motivated toponym changes. 1995. On new maps the number of toponyms is significantly increased and their hierarchy (according to the importance of object in space) and functional differentiation. 3 A Short Survey of Past Researches Problem of toponyms on old maps has not been separately addressed in Croatian scientific literature so far. technical and scientific data analysis and. ROBINSON ET AL. 2006). are clearly determined by variations of different fonts. finally. the rich toponymic heritage recorded on various maps. In this work Kozlièiæ gave a detailed list of old toponyms. 1998. their contemporary location (MARKOVIÆ. the first outline of Croatian Adriatic’s historic toponymy. KOZLIÈIÆ. Mlinariæ. has been processed so far. Europe’s increased public interest in being more familiar with the south-eastern Europe’s geography in which massive military and politics changes have been taking place at the time (Christian reconquest of the Ottoman lands). PAVIÆ (1980). In his later works Kozlièiæ made an inventory of geographical names.). 2003) and Beautemps-Beauprè east Adriatic coast survey at the beginning of the 19th century (KOZLIÈIÆ. FARIÈIÆ gave a detailed list of the island’s geographical names on old geographic. nautical and cadastre maps. KOZLIÈIÆ. has been published recently. each object in the map is positioned in space based on precise determination of its geographical position (latitude. MATAS (2002) but their works represent only an initial effort to contemplate the complex geographical aspect of toponyms problem area. which makes it difficult to reliably establish what a certain toponym is related to or what the connection between different geographical objects is (for example. objects’ basic geographic characteristics. in most cases accurately locating their geographic position. The most prominent among these is his monograph The Eastern Adriatic in the Work of Bautemps-Beaupré (2006). Essential characteristics and problems of toponym writing on old maps are elaborated through about fifteen examples. special issue caused by advancements in geography and cartography and.

Meðu geografima toponimima su se ponajviše bavili M. a meðu njima se variranjem razlièitih pismovnih skupina te oblika. st. st. a temelji se na sustavnim geodetskim i hidrografskim izmjerama. Unatoè parcijalnim studijama. i 17. Pritom su ulazili u parcijalnu toponomastièku analizu. mnogi su povjesnièari kartografije prilikom detaljne analize pojedinih kartografskih prikaza dali popise toponima. pomorskih i katastarskih karata velike pouzdanosti (LOVRIÆ. usp. 1988. tj. (LOVRIÆ. (KOZLIÈIÆ. 2006). 1995. Iznimku èini rad D. nije moguæe utvrditi hijerarhijski red po velièini i znaèenju gradova te ostalih naselja). kada je to bilo moguæe.KiG 2007. (LOVRIÆ. SLUKAN ALTIÆ. Nedavno je objavljena knjiga Toponimija otoka Pašmana (2006). ŠENOA. 1998a. navodeæi. i 17. FÜRST-BJELIŠ (2001) i M. u kojoj daje kazalo starih toponimskih likova sa suvremenim ubikacijama te kazalo suvremenih toponima s pridruženim starijim inaèicama. M. Ostali su autori uglavnom iz starijih karata izdvajali samo važnije toponime. Takoðer. nije posveæena posebna pozornost. temelji se na izvornicima karata. M. 2003). Lapaine i D. ni tehnièki ujednaèeno (korištenje vrsta pisma i pismovnih skupina i sl. PAVIÆ (1980). stoljeæa istoènog dijela Europe u kojem su se u to doba dogaðale krupne vojno-politièke promjene (kršæanska rekonkvista osmanlijskih posjeda). 2006) do sustavne franciskanske topografske i katastarske te francjozefinske izmjere tijekom 19. FÜRST-BJELIŠ. SLUKAN. Kozlièiæa (1995) te u monografiji Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). Kozlièiæa. FARIÈIÆ dali iscrpan popis geografskih imena tog otoka na starim geografskim. Novak. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Uz ostalo.) pa se ne može uvijek pouzdano utvrditi na što se odreðeni toponim odnosi i u kakvoj su meðusobnoj vezi razlièiti geografski objekti (npr. najèešæe toèno utvrðujuæi njihov geografski položaj. Temeljne znaèajke i problemi pisanja toponima na starim kartografskim prikazima razmatraju se na petnaestak primjera. KALMETA (1971). na razlièitim kartama. 1988. MATAS (2002). u kojoj su K. Kratki pregled dosadašnjih istraživanja Problematici geografskih imena na starim kartama do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. 1993. debljine i velièine slova jasno utvrðuje hijerarhijski red (s obzirom na važnost objekta u prostoru) i diferencijacija s obzirom na funkciju. i poèetkom 19. MARKOVIÆ. odnosno objekt u prostoru na koji se odnose. a objavljene su u sintezama povijesti kartografije hrvatskih zemalja M. pa bi to mogao biti predmet buduæeg istraživanja. SLUKAN. Meðutim. 1998. temeljni teoretski geografski rad o toponimiji objavljen u Hrvatskoj. 3. Svaki objekt prikaza prilikom izmjere pozicionira se u prostoru na temelju preciznog odreðivanja geografskog položaja (geografska širina. Mnogobrojni aspekti prouèavanja toponima na starim kartama nisu posebno razmotreni. Od tada se proces izrade karata postupno institucionalizira. i 17. na kartama 16. koja je usporedila toponime na Paganovoj karti zadarske i šibenske regije s toponimima u prvom hrvatskom romanu Planine Petra Zoraniæa. Opæenito. 1998a). Analiza geografskih imena na starim geografskim i pomorskim kartama 16. U tome se ponajprije istièu djela M. JURAN i J. U tom kontekstu moguæe je pratiti razvoj toponima i na kartama Hrvatske. ne ulazeæi pritom u dublju analizu o njihovu znaèenju i razvoju (npr. B. 1998. Mlinariæ (2003). toponima Morlakija. s time da njihovi radovi imaju obilježja inicijalnih pokušaja sagledavanja složene problematike toponima s geografskog aspekta. st. koju su uredili D. pisanje toponima nije još znanstveno utemeljeno. U tom djelu Kozlièiæ je dao iscrpan popis starih toponima. Ovaj rad samo je prilog kompleksnom prouèavanju bogate toponomastièke kartografske graðe. i to po subjektivnom izboru autora rada. Paviæ (1980) s pravom istièe da su analiza i poznavanje toponimije izuzetno znaèajni za historijsku 153 . geografska dužina i nadmorska visina. ROBINSON i dr. koji se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti) i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. R. Meðu navedenim radovima posebno treba istaknuti èlanak Geografski aspekti toponimije R. za sada. Iznimku èine politièki motivirane promjene toponima koje nastaju kao iskaz nadmoæi administracije u prostorima koji su nakon ratova ili etnièko-jeziènih preslojavanja u veæim državnim zajednicama izmijenili politièku vlast. st. koji èini. Mlinariæ. st. Paviæa (1980). znanstvenoj i tehnièkoj analizi tako dobivenih podataka i. na kartama se toponimi postupno ustaljuju u jeziènom izgledu te u prostornom smještaju i rasporedu. koliko je poznato. nije obuvaæen cijeli kronološki slijed povijesnog razvoja kartografiranja Hrvatske. Situacija se u europskoj kartografiji temeljito promijenila tijekom 18. 2003) i BeautempsBeaupréove izmjere dijela istoène obale Jadrana na poèetku 19. temeljna geografska obilježja objekta. pokušavajuæi dati odgovarajuæi geografski kontekst postanka i razvoja toponima (primjerice. topografskim skicama i katastarskim planovima s detaljnim prikazima pojedinih manjih prostornih cjelina Hrvatske uglavnom je neistražena. osim toga. izradi topografskih. st. st. poèevši od parcijalne jozefinske izmjere kontinentalnog dijela Hrvatske u drugoj polovici 18. ŠENOA (1950). U kasnijim djelima Kozlièiæ je razradio inventarizaciju geografskih imena. Njegova je monografija Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana (1995) na odreðeni naèin prvi pregled povijesne toponimije hrvatskoga jadranskog prostora. pri èem se na osobit naèin izdvaja monografija Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006). bogata toponimska baština zabilježena od 18. KOZLIÈIÆ. 1950. èesto nije na terenu utvrðeno ili bar provjereno. odnosno dubina) i toponomastièke identifikacije. 1988. ROGLIÆ. 2005. pomorskim i katastarskim kartama. Obraðen je samo manji dio goleme kartografske graðe. te na reprodukcijama karata izvornici kojih su teže dostupni. a. 1995. konaèno. Popisu starih toponimskih likova pridružio je suvremene likove za iste geografske objekte. SLUKAN ALTIÆ. Markoviæa (1993). 2001). Na novim kartama znatno se poveæava broj toponimskih likova. st. njihovu suvremenu ubikaciju (MARKOVIÆ. KOZLIÈIÆ. 1993. 2006).. R.

N. 2004. 1978. Fifth map of Europe by Claudius Ptolemy. CVITANOVIÆ (1954. LOVRIÆ included an abbreviated form of Borèiæ’s analyses in his students’ book called General Cartography (1988). are the authors of numerous significant contemporary works. that toponymy analysis and knowledge are of great importance in historical geography for observing landscape changes. P. Among these. JURIŠIÆ (1953. 1995b. M. 1995. His work on toponymy and cartography is the only complete work about the subject so far. 1999. 1997. today’s leading Croatian onomasts. 1970. especially in the segment of his work that deals with the Croatian Adriatic region. been improved and abridged if not completely rejected (SUIÆ. 2002. 1987b. st. N. P. Croatian linguists’ works are of great importance while researching old toponyms. 1996a. 1956. HILJE (1994) stand out. B. JAKŠIÆ (1989) and E. 1997). VAJS (1987) and others wrote about the same subject. 1973. 2002). Skok laid the foundations of modern Croatian toponomastics. 2006). of course. 1984). ŠIMUNOVIÆ. ŠOJATOM 1974). 2005). P. 1993. SKOK’S work Slavism and Romanism on Adriatic Islands (1950) among the oldest toponym syntheses concerning the Croatian Adriatic region. In some cases they tried to explain the etymology of ancient toponyms by correlating them with material remains and written documents left by the cultures that inhabited what is now Croatia between the prehistoric times and the Middle Age. BATOVIÆ (1973. 2004. 2005). Toponymy on Braè Island (2004) and his comprehensive work Toponymy on Croatian Adriatic (2005). In his most recent work Šimunoviæ points out geographical names belong to cultural heritage of material and spiritual importance. 1960). special issue 154 Fig. 1. ÈAÈE (1992.) reason. Regularities in Adriatic Nezonymy (1997) and certain chapters belonging to Pašman Island Toponymy (2006) are . Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja. 1964). V. Toponym etymology Skok rendered in his comprehensive description of toponyms (especially nezonyms) on Croatian islands half a century ago still hasn’t been discarded by more recent researches. ANTOLJAK (1954). Later on B. 1995a. Š. 2nd century (KOZLIÈIÆ. 1991. 1986. s A. V.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1995) Slika 1. BORÈIÆ (1975). function and significance of an area. Among Croatian geodesists who wrote about toponyms on maps in general. Toponymy of Outer and Middle Islands in the Zadar Archipelago (1996a). P. Šimunoviæ and V. the works by S. ŠIMUNOVIÆ (1966. FILIPI (1957. While researching archive documents and epigraphic heritage these scientists came across numerous toponyms and attempted to get to the bottom of their time and space context. especially about toponyms on contemporary maps. 1991. 1989. 1995. SKRAÈIÆ. 1996b. Croatian archaeologists and historians also turned their attention to geographical names. R. (KOZLIÈIÆ. SKRAÈIÆ (1987a. S. P. A. Šimunoviæ comprised his researches of toponyms in the Croatian Adriatic region in his books Eastern Adriatic Toponymy (1986). Toponymy of the Kornati Islands (1987). Skraèiæ. FINKA (1960. although some of his theses have. and. Dr P. 1976. SUIÆ (1989). the most prominent is B. 2.

a u nekim sluèajevima i odbaèena (SUIÆ. 1997. VAJS (1987) i dr. 1964). O toponimima na kartama opæenito.). A. . U pojedinim sluèajevima nastojali su objasniti etimologiju drevnih toponima na temelju njihove korelacije s materijalnim ostatcima i pisanim svjedoèanstvima kulture naroda koji su nastanjivali današnji hrvatski prostor tijekom prapovijesti. s A. R. BORÈIÆ (1975). 1986. 1996b. Meðu mnogobrojnim Skraèiæevim djelima treba istaknuti rad Toponimija kornatskog otoèja (1987). i dr. antike i srednjeg vijeka. ÈAÈE (1992. za praæenje promjena pejzažne slike. N. posebice na suvremenim kartama. CVITANOVIÆA (1954. U sveobuhvatnom djelu o toponimima na hrvatskim otocima (posebice o nesonimima) Skok je dao njihovu etimologiju. Skraèiæa. 1976. V. JAKŠIÆA (1989). 1996a. SKRAÈIÆ. Pri istraživanju starih toponima od neizmjerne su važnosti radovi hrvatskih jezikoslovaca onomastièara. S. pisali su i geodeti. 1995. Šimunoviæ okrunio je knjigama Istoènojadranska toponimija (1986). FINKA (1960. knjigu Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka (1996a) te znanstveni rad Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji (1999) i poglavlja u knjizi Toponimija otoka Pašmana (2006). P. uz odgovarajuæe preinake. stoljeæa Fig. posebno B. naravno. 1989. Istoèna obala Jadrana na Tabuli Peuntigeriani. i dr. ŠIMUNOVIÆ (1966. N. trenutaèno vodeæih hrvatskih autoriteta na polju toponomistike. funkcija i znaèenja nekog prostora. pri èem se znaèenjem istièu radovi S. ni nakon pola stoljeæa. Eastern coast of the Adriatic on Tabula Peuntigeriana. 1999. 1978. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 1995) Slika 2. ANTOLJAKA (1954). 1956. 1991. 4. SUIÆA (1989). Š. 1991. nisu demantirala. èime se ona znanstveno monumentalizira. V. 2005. Skok je postavio temelje hrvatskoj modernoj toponomastici. 2002. Meðu najstarijim sintezama o toponimima hrvatskoga jadranskog prostora istièe se djelo P. a istodobno se pruža drugim znanstvenicima kao bogat izvor za daljnja specijalistièka istraživanja.KiG 2007. Meðu novijim radovima posebice treba istaknuti mnogobrojna djela P. E. M. SKRAÈIÆ (1987a. i 17. P. Geografskim imenima odgovarajuæu su pozornost posvetili hrvatski arheolozi i povjesnièari. 1999. 2002). premda su. B. ŠIMUNOVIÆ. neka njegova objašnjenja doraðena i dopunjena. P. 2005). HILJE (1994) i dr. u kojem s mladim jezikoslovcima i povjesnièarima razvija onomastièku metodologiju i obavlja temeljna znanstvena istraživanja. 1984). Svoja istraživanja o toponimiji hrvatskoga jadranskog prostora P.). 2006 i dr. Njegov je rad o toponimici i kartografiji do sada jedini cjeloviti prikaz te problematike. BATOVIÆA (1973. Šimunoviæa i V. koju velikim dijelom kasnija istraživanja. 2004. ŠOJATOM 1974). FILIPIJA (1957. Ti su znanstvenici tijekom istraživanja arhivskih dokumenata i epigrafskih spomenika nailazili na mnogobrojne toponime pa su nastojali proniknuti u njihov prostornovremenski kontekst. a poslije su o toj problematici pisali B. 1995b. 1995a. Posebno valja istaknuti Skraèiæevu pedagošku ulogu koja do izražaja dolazi u Centru za jadranska onomastièka istraživanja Sveuèilišta u Zadru.) 155 geografiju. SKOKA Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950). – isjeèak (KOZLIÈIÆ. JURIŠIÆ (1953. 1960). 1987b. U posljednjem djelu Šimunoviæ posebno istièe kako su geografska imena spomenièka baština materijalne i duhovne kulture. LOVRIÆ uvrstio je Borèiæeva promišljanja. Skraèiæ je razvio posebnu metodologiju toponomastièkih istraživanja pri èem osobitu i trajnu vrijednost ima terensko i arhivsko prikupljanje toponomastièke graðe.). 1995. Braèka toponimija (2004) te sveobuhvatnom sintezom Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora (2005). posebice u djelu koje se bavi jadranskim dijelom Hrvatske. 1993. st. 2. 1970. u skraæenom obliku u udžbenik Opæa kartografija (1988). 4th century – section (KOZLIÈIÆ.

Japodi. except for more important oronyms (Illyricum. 1994). contributed to Castorius (BAGROW. special issue 156 Fig. WOODWARD. Liburnia. 2005. Liburni. elementary contents of the oldest maps. – isjeèak (MARKOVIÆ. 1993) particularly valuable works written by V. MARKOVIÆ. on the persistence of ancient (especially Roman) toponym layer that remained long after the Croats came to what was then Histria. there was no room for toponyms. Skraèiæ. a map of the roman Empire from the 4th century (Fig. Delmati. the fact that the name “Croatia” was for the first time mentioned on a map by an author who originated from a completely different cultural and religious background does not come as a surprise. along with coastline contours and river system. 1993. HARLEY. the names “Croat” and “Croatia” were mentioned for the first time on prince Trpimir’s donation in 852 (ANTOLJAK. Iader. 2). For instance.). 1154. Medieval geography was under the strong influence of ancient culture and political heritage which reflected. while the first mention of Croatia appeared three centuries later. provides other scientists with a rich basis for further specialist studies. at the same time. Dalmatia and Pannonia. Salona. without any direct evidence. SKELTON. Histria. 2005). Dalmatia. Ardijejci. First maps of Croatia date from the Antiquity.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Al Idrizija. 1987. Croatian toponyms on old naval charts and geographical maps appear substantially later than written historical documents. WOODWARD. for instance The Fifth Map of Europe by Claudius Ptolemy from the 2nd century (Fig. which is. Al Idrizija. 4 Geographical Names on 16th and 17th Century Maps 4. 1964. Early medieval maps did not give detailed presentations of Croatia and. Expectedly. 3. KOZLIÈIÆ. Skraèiæ is also an educator who works with young linguists and historians on developing onomastic methodology and performing basic scientific research in Zadar’s University Adriatic Onomastic Research Centre. 1) and Tabula Peuntigeriana. The author is one of the most significant medieval Arabian geographers and cartographers – Mohammad Al Idrizi (HARLEY. 1992). etc. Narona etc. – section (MARKOVIÆ. 1154. Since he had spent some time and did research . Skraèiæ developed a specific toponomastic research methodology in which field work and archive research is of great value and which. 1995. 1993) Slika. Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M.) are prevalent on these maps. 1 Historical foundations of Croatian area mapping in the 16th century Geographic perception of what is now Croatia and its graphic visualization was going on simultaneously with the development of geography and cartography in Europe. Roman and Romanised toponyms of ancient tribes that inhabited present day Croatia (Histri. ÈANKOVIÆ. 3. Bearing that in mind. among other things. especially in the wider Mediterranean area. thus. Toponyms were. Pannonia) and oykonyms (Pola. First Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M.

Uz obrise obalne crte i rijeènu mrežu. Opæenito. š i ž). 1956. Prvi kartografski prikazi Hrvatske potjeèu iz starog vijeka. Narona i dr. est (Ist). ime Hrvata i Hrvatske prvi se put spominje u darovnici kneza Trpimira iz 852. 4) najstarija je datirana portulanska karta Jadranskog mora. 2005. æ. 1954). WIGAL. objavljena u Anconi 1480. 1994). koji je dobro poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora jer je u njemu osobno boravio i obavio odgovarajuæa istraživanja. prevladavaju romanski i romanizirani toponimi drevnih naroda (Histri. WOODWARD. koji je prilikom boravka pape Aleksandra III. ð. zabilježio kako su papi graðani Zadra pjevali in eorum sclavica lingua. Ancona. i 17. Iader. lissa (Vis). a od 15. posebno u sluèajevima kada je bilo potrebno transkribirati izvedena slova (slova s dijakritièkim znakovima: è. (PETRICIOLI. Japodi. primjerice Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja iz 2. Delmati. Salona. 1964. (prema izvornicima objavljenim kod KOZLIÈIÆ. Andrija). Bozon je zapisao i sljedeæe: .2 toponimi na kartama bili su ispisani razlièitim inaèicama talijanskog jezika. aragusa (Dubrovnik). 1987.. 1995) i rukopisna karta sjevernodalmatinskoga akvatorija anonimnog autora koja je izraðena sredinom 16. posebno u širem prostoru Sredozemlja.. Ta se èinjenica podudara s nešto kasnijom bilješkom kardinala Bozona.to andrea (Sv. 1967. st. Rijeè je o jednom od najistaknutijih srednjovjekovnih arapskih geografa i kartografa – Muhamedu Al Idriziju (HARLEY. 2000). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. mortar (Murter). STRAGIÈIÆ. karta Gratiosusa Benincase.. 2) koja se. encoronata (Kornat). 2005). Prostor Hrvatske bolje je prikazivan na portulanskim kartama od kraja 13. catara (Kotor). Na ranim srednjovjekovnim geografskim kartama nije detaljnije prikazivan prostor Hrvatske. u Zadru 1177. na njima se geografski prikaz Jadrana najveæim dijelom temeljio na geografskoj graði s talijanskih portulana. meðu ostalim.). ROGLIÆ. ÈANKOVIÆ. solta (Šolta). (ANTOLJAK. Na njima. Histria. Buduæi da su te karte najveæim dijelom nastajale u talijanskim gradovima (Venecija. pola i polla (Pula). stoljeæa 4. Zbog toga ne èudi èinjenica da je ime Hrvatske prvi put zabilježeno na karti èiji autor potjeèe iz drugoga kulturno-vjerskog areala. premda bez izravnih dokaza. fara (grad Hvar). i 17. Jara (Zadar). parencio (Poreè). Meðu mnogobrojnim portulanskim kartama Jadranskog mora za primjer se mogu uzeti karta Petrusa Vescontea. 1. (STRGAÈIÆ. oèekivano. s. Ardijejci i dr. osnovni sadržaj najstarijih karata èinili su toponimi. W OODWARD . pravilima izgovora) u talijanskom jeziku ne podudaraju s pravogovorom hrvatskog jezika (najèešæe k.). a da su otoci Kvarnera i Dalmacije zapravo hrvatski otoci (. i u zemljama atlantske Europe (H ARLEY. stoljeæa 4. st. st. a zatim ojkonime te važnije hidronime i oronime.KiG 2007. (HARLEY. scherda (Škarda). ponajprije nesonime. Hrvatski toponimi na starim geografskim i pomorskim kartama javljaju se znatno kasnije u odnosu na pisane povijesne dokumente. Meðutim. Ti su podatci nadasve jasni: najviši dostojanstvenici Crkve na Zapadu. Al Idrizi je na karti Sredozemlja (1154) Hrvatsku.. Pritom su se talijanski kartografi koristili talijanskim toponimskim likovima i hrvatskim toponimskim likovima koje su prilagoðavali talijanskoj grafiji. lj i nj) ili skup slova (ne nužno slog) s nekim temeljnim slovima koji se prema ortoepiji (pravogovoru. Post quartum vero diem exivit Iadera. 1990). spalatto (Split). tada u domeni ugarskih i mletaèkih vojno-politièkih interesa. 1989. Primjerice. Dalmatia. Nona (Nin). z i h). KOZLIÈIÆ. 1974. M. Na njima je znatno iscrpnije prikazivan prostor primorskog dijela u odnosu na uopæeni prikaz kontinentalnog dijela Hrvatske. Liburnia. premuda (Premuda). st. na portulanskim je kartama geografski sadržaj bio sveden na razmjerno detaljan prikaz obalne crte kopna i otoka te toponime. WOODWARD. pellagosa (Palagruža). braza (Braè). 1993. . pripisuje Castoriusu (BAGROW.. tragur (Trogir).Slavorum insulas. WOODWARD. SKELTON. Vesconteova karta (sl. et per Slavorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici cursu transitum faciens. Genova). tj. Liburni. Bolje poznavanje geografskih znaèajki hrvatske obale i otoka u odnosu na kontinetalni dio Hrvatske poglavito je posljedica velikog znaèenja istoènojadranskoga pomorskoga pravca u europskim i sredozemnim razmjerima (ROGIÆ. u postojanosti antièkoga (pretežito romanskog) toponimskog sloja. što znaèi Zemlja Hrvatska (sl.. Panonia) i ojkonime (Pola. Sibinico (Šibenik). Geografska imena na kartografskim prikazima 16. (sl. HARLEY... MARKOVIÆ. st. 1) i Tabula Peutingeriana. dok je spomen Hrvatske na karti “kasnio” za puna tri stoljeæa. pa tako nije ni bilo mjesta za toponime. meðu ostalim. lesna (otok Hvar). premda je taj dio Sredozemlja prikazivan na sliènim kartama veæ od kraja 13. lagusta 157 2 Dakako. querso (Cres). 1987. 1987. 1995.. iuri (Žirje). karta Rimskog Carstva iz 4. WIGAL. st. primjeæuju i naglašavaju da se u glavnom gradu Dalmacije govori hrvatskim jezikom (sclavica lingua). st. tada iznad politièkog utjecaja eventualnih pretendenata na hrvatski nacionalni prostor. imenovao teritorionimom bilad garuasia. (sl. Povijesni temelji kartografiranja hrvatskih zemalja u 16. MARKOVIÆ. Dalmacije i Panonije. osim za važnije teritorionime (Illyricum. ROGLIÆ. navodi i sljedeæe toponime: gulfo d’carner (Kvarnerski zaljev). portulanske su karte izraðivane i u drugim sredozemnim europskim zemljama (posebno u Barceloni i na Balearima). 1992). Srednjovjekovna geografija bila je pod snažnim utjecajem antièke kulturne i politièkopravne baštine što se oèitovalo. 3). To je ujedno i jedna od najstarijih karata s detaljnim prikazom hrvatske obale pa su na njoj ispisani toponimi svojevrstan “bljesak” koji se javlja nakon duge historijsko-geografske “tame”.. Vesconte.) koji su nastanjivali kasnije hrvatsko nacionalno podruèje. dvoslove (digrafi dž. 2000). Geografska percepcija hrvatskog prostora te njegova grafièka vizualizacija bile su u skladu sa stupnjem razvoja geografske znanosti i kartografske struke u Europi. koja je objavljena u Veneciji 1318. 1987). s. streto d’iaria (Zadarski kanal). KOZLIÈIÆ. koji se zadržao dugo nakon dolaska Hrvata na prostor nekadašnje Histrije.

as opposed to the knowledge about its conti. solta (Šolta). pellagosa (Palagruža). However. On these function as Italian exonyms for objects located on maps detailed presentation of the coastal area is con. 1967. the presentation of the nyms and oronyms. Andrija). 3).). he was very familiar with Croatian geog. s. lesna (the island Croatian language (sclavica lingua) was spoken in the of Hvar). J. their toponyms were written in different Italian language variations. at the time. Croatian coast on Vesconte’s portolan map of the 1318. Im. KOZLIÈIÆ. 1987. braza (Braè). et per Sladar channel). Among others. made in other Mediterranean European countries (especially in Barcelona and on the Balearic Islands). 1989. calamolas. and. 1987) may be taken as examples. There are.However. 1995) and a manuscript chart of Northern Dalmatia maritime in the country. mortar (Murter). Calamota. They primarily included since the 15th century. stance. Hrvatska obala na Vesconteovoj portulanskoj karti cording to the originals published in Jadrana. Since the majority of these maps Adriatic on these maps was mostly based on Italian portolani maps. In their work Italian cartographers used Italian toponyms together with Croatian toponyms they adapted to the Italian script. catara (Kospeaks for itself: the highest prelates of the Western tor). ta (Koloèep) etc. 1954).) (KOZLIÈIÆ. the model atic nautical route had as far Europe and the Mediterra. parencio (Poreè). ence of possible claimants. 1318. It seems that the spelling Generally.. 1987.). Portolan charts from the late 13th century represent seven centuries later. special issue were created in Italian cities (Venetia. melida (Mljet). trasted with roughly presented continental Croatia. a part of these toponyms differs from modern proved geographic knowledge about Croatian coast and Italian toponyms. Genoa)2. 1956. lj and nj) or groups of letters (not necessarily syllables) with Italian pronunciation not corresponding Croatian (most frequently k. Crozola – Curzola – Korèula). 4. a chart by Gratiosus BenincaAdriatic. 1995) sa published in Ancon in 1480 (acSlika 4.. 1974. which means The Country of Croatia This is also one of the oldest maps containing a detailed (Fig. scherda Church. above the political influ(Škarda). – isjeèak (KOZLIÈIÆ. the citizens of Zadar sang to the pope Alexander “tunnel”.tion or metathesis mistakes were made..Slavorum insucrozola (Korèula). 2000). Lesna – Liesina – Hvar.. at the time. premuda (Premuda). 4) is the oldest dated portolan chart of Although Croatia was. Nona. est (Ist). It is possible that during map-making transcripnental part. ROGLIÆ. s. tragur (Trocursu transitum faciens.to andrea capital of Dalmatia and that Kvarner and Dalmatian is(Sv. Post quartum vero diem exivit Iadera. iubana (Šipan). Al Idrizi named the 13th century (HARLEY. who were. MARKOVIÆ. nezonyms. (STRGAÈIÆ. lagusta (Lastovo). although this part of the Mediterranean Hungarian and Venetian military and political interests. in Atlantic European countries (H ARLEY. portolan charts narrowed their geographical contents to fairly detailed presentation and toponyms con. WIGAL. WOODWARD. Vesconte gives the following topIII in eorum sclavica lingua. conte’s chart (Fig. This was especially the case with transcription of toponyms that featured diacritical letters (è. who noted that in 1177. 158 . pola and polla (Pula).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. fara (the town of Hvar). 2000). 1995. cerning coastline and islands. during his visit to the “light” at the end of a long historical and geographical town. noted and emphasized that iuri (Žirje). 1318 – section (KOZLIÈIÆ. Braza – Brazzia – Braè. spalatto (Split). z and h). is a result of great significance eastern Adri.. This partial list shows that even today.zone by an anonymous author dating from the 16th century (PETRICIOLI.. a number of these toponyms still an improvement in Croatian area presentation. Jara (Zadar). Premuda. aragusa (Dubrovnik). of course. lands were. lissa (Vis). Sibinico (Šibenik).itself could have contained wrong information (for innean were concerned (ROGIÆ.Croatian coast (Pola. ð.. Vesraphy. querso (Cres). Croatian islands (.. STRAŽIÈIÆ. etc. digraphs (dž. N.for this. That fact corresponds with a later note by cardioutline of Croatian coast – its toponyms are a sort of a nal Bozon. encoronata (Kornat). it bilâd ìaruasia. in the domain of the Adriatic Sea. Among many portolan charts of the Adriatic Sea a chart by Petrus Vesconte published in Venice in Fig. WIGAL. then oykonyms and more important hydroWOODWARD. in fact. Also. probably. streto d’iaria (Zaing: . had been presented on similar charts since the end of on his map of the Mediterranean (1154) M. The text gir). æ.2 Portolani maps were. and ROGLIÆ. Ancona. š and ž). several reasons islands. 1990).. vorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici Nona (Nin). Bozon also wrote the followonyms: gulfo d’carner (Kvarner gulf).

Mali Sikavac (tuner) jugozapadno od Vlašiæa na otoku Pagu.). (sl. Sv. Za to. Ta se i na kasnijim portulan-skim karatama nisu imenovani neki pomorska karta u odnosu na istovremene pomorske i veæi otoci (Ugljan. Trogir i sl. s lukama porto alega – Velarska vala i s. i to brojnošæu toponima (identificiranih nekoliko godina prije (1298) stekao formalni status grada geografskih objekata) i oblicima toponimskih likova koji i biskupskoga sjedišta (GRUBIŠIÆ. 5).Opæenito. Scherda i dr. trau (Trogir). Moguæe je da je prilikom izrade karte došlo do pogreške u prepisivanju (metateze) s radnog predloška. ali do sada (2007) bez uspjeha. calamota (Koloèep) i dr. lausta (Lastovo). Grebeni (peteni) izmeðu Silbe (Silba) i Ista (gist). baštineæi ban se naèin izdvaja karta sjevernodalmatinskog akvatoantièku tradiciju. funkcioniraju kao talijanski egzonimi za objekte u primorskom dijelu Hrvatske (Pola. P ETRICIOLIJA (1987) i isjeèka objavljenog u treæem svesku Prošlosti Zadra (R AUKAR i dr.). a u Hrvatskoj. ponajprije zbog ekono.3 O njoj. unatoè maloj površini. Meðutim. osim slabo èitljive reprodukcije u radu I. ali Markoviæa (1974. na Vescon-teovoj. crozola (Korèula). za razliku rija anonimnog autora iz sredine 16. 1995. uz ostalo. Zuri – Žirje). postoji više razloga. Veli i G. segna (Senj).). unatoè velikom znaèenju znaèenje za plovidbu istoènom obalom Jadrana i vrijednosti. i 17. 1995) se da još uvijek nije bila ustaljena grafija za pisanje incoronata (Kornat). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 5. Iz ovoga parcijalnog popisa vidljivo je da mnogi toponimi i danas. stoljeæe i pol nakon Vescontea. fiume (Rijeka). Nona.. 1993) i M. iubana (Šipan). U primor-skom dijelu Hrvatske ispisao je više desetaka toponima. su se u kasnijim razdobljima neznatno mijenjali. Kozlièiæa (1995). Benincase. Znakovito je da je Vesconte na karti koristio giuppana (Šipan).geografske karte istièe svojom detaljnošæu. koji su ponajprije vezani uz prikazani su i mnogi manji otoèiæi i grebeni. templi (Dugi otok. Lutrošnjak (lutrossag) sjeverozapadno od Premude (primuda ouero dlacnig). grauoxa (Gruž). 1974. . Premuda. dao je za tadašnje moguænosti i mjerilo karte (a s time i stupanj uopæa-vanja sadržaja) prilièno vjeran kartografski prikaz hrvatske obale i otoka (sl. crozola – churciola i dr. Iuri – andrea (Sv. – Curzola – Korèula i sl. Eastern Adriatic on the portolan map by G. svjedoèi nekoliko èinje. Benincase. greben Križica (crisig) 3 159 Karta se èuva u Biblioteca Marciana u Veneciji. osim Petriciolijeve uvodne rasobjekti koji su. imali izrazito veliko prave. Sebenico – kartom može se zakljuèiti da se toponimski likovi za veæe hrv. 6). Benincasa. schardona (Skradin). aragosa – raguxia.. oznaèena Pula – kao pola i polla). 1995). Istoèni Jadran na portulanskoj karti G. neke toponimske likove koji su slièniji današnjim hrvatskim Na temelju usporedbe Vesconteove s Benincasinom nego talijanskim oblicima (npr. prikazao je sljedeæe otoke: Pag (Isola D. Uz veæe otoke miènoga rasporeda toponima. objekte ustaljuju (Pola. Èini 1480 – section (KOZLIÈIÆ. Crozola Fig. petteni (Grebeni kraj Dubrovnika) i dr. Querso. KOLANOVIÆ. sibenicho (Šibenik). a i u samom predlošku mogla je biti zabilježena kriva informacija Slika 5. nakon sedam stoljeæa. od Mleèana.KiG 2007. raguxia (Dubrovnik). churciola (Korèula). koristili hrvatski stanovnici. Lesna – Liesina – Hvar. Arbe. sant pojedinih toponima (Jadera – Jara – Zara – Zadar. meðu kojima i sljedeæe: parenco (Po-reè). Tu kartu I. (npr.). Sibinico – tal. nije uvrštena u kartografske sinteze M. Iž i dr. Šibenik. Anonimni autor vanjske otoke i uz naselja na samoj obali kopna. dio toponima razlikuje se u odnosu na današnje talijanske toponime. Na karti se. Pokušao sam doæi do preslika kontaktirajuæi službu za posudbu i korištenje graðe Biblioteke Marciane prije èetiri godine. 1480. isola de pago (Pag). giara (Zadar). koji su preferirali lik Liesina za otok i za PETRICIOLI (1987) smatra najstarijom preciznom kartom istoimeni grad. isola de arbe (Rab). Pašman. unatoè pogreškama (dva puta je pelmoda. do sada nije pisano. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. Olib (Luibo). melata (Molat).). Na karti se imenuju i neki manji geografski dijela naše obale. Autor jasno razlikuje otok Hvar (lesna) i grad Hvar (fara) Meðu pomorskim kartama srednjeg vijeka na posekoji imenuje ojkonimom kojim su se tada. (Palagruža. stoljeæa (Lastovo). Istodobno. melida (Mljet).) dok O tadašnjoj aktualnosti i znatnoj uporabnoj vrijednosti kod nekih postoje manje razlike (iara – giara. pelmoda (Premuda). te.to stefano – Luka). koji je samo upotpunjuje. Tabla XVII) nema kvalitetnog preslika na temelju kojeg bi i ostali mogli donositi samostalne zakljuèke. premuda – Vesconteove karte. vjerojatno.) Braza – Brazzia – Braè. Andrija). st. Calamota i dr. vegla (Krk). Tragur – tal. lexna (otok Hvar). bracia (Braè). toponimska se slika istoène obale Jadrana nica. scherda (Škarda). Trau – hrv. Andrija). pago). pola (Pula). chattaro (Kotor). 1987. imenuje i Šibenik.

differs from its contemporary maps in the number of deschardona (Skradin). 1993) and M. giuppana (Šipan). Olib (Luibo). 1987.. reef Križica ija). on this map Vesconte used a number of toponyms that are more similar to today’s Croatian forms than to their Italian equivalents (Sibinico – Italian Sebenico – Croatian Šibenik. pelmoda (Premuda). KOZLIÈIƒs (1995) cartographic syntheses. etc. according to the possibilities of the era. Arbe.). Indicatively. This naval chart pola (Pula). Andr. middle of 16th century (RAUKAR et al. lausta (Lastovo).peared on eastern Adriatic maps and that their forms renomical placement of toponyms. chattaro (Kotor). 6). 16.). Iž. author presented the following islands: Pag (Isola D. General conclusion is that more give the names of certain larger islands (Ugljan. G. which he named using the ancient oykonym its inhabitants were using at the time instead of Liesina oykonym that was preferred by Venetians. served for naming outer islands and settlements along Among naval charts from medieval period. of toponyms for the coastal Croatia: parenco (Poreè).3 The map is deposited in Biblioteca Merciana in Venice. churciola (Korèula). Querso. the map also names Šibenik. The maps Fig. melata (Molat). special issue 160 of certain toponyms was still not standardized (Jadera – Jara – Zara – Zadar.and more toponyms (identified geographical objects) apman. Scherda etc. Apart from Petricioli’s intro5). also shows smaller islands and reefs. but without any success so far (2007). trau (Trogir). table XVII). incoronata (Kornat). Sv. in the first place. Iuri – Zuri – Žirje). with ports porto alega – Velarska vala on the island of Pag. this map has not yet been written about which the contents were generalized. Sjevernodalmatinski akvatorij na pomorskoj karti nepoznatog autora. tails presented. st.tween Silba (Silba) and Ist (gist). Tragur – Italian Trau – Croatian Trogir. In spite several mistakes that occurred on Vesconte’s map (town of Pula was marked two times – as pola and polla). Except a vague print in I. This was. petteni (Grebeni near Dubrovnik). which were mostly re.). isola de arbe (Rab). gave.). that were. Apart from the larger islands. KOLANOVIÆ. Northern Dalmatia on a maritime map by an unknown author. 1995).. the map grauoxa (Gruž). although conclusions. a map of the coast. Nevertheless. lexna (the island of Hvar). I.) face. He wrote dozens nor was it included in M. sibenicho (Šibenik). a fairly PETRICIOLI (1987) considers this map the oldest precise realistic presentation of Croatian coast and islands (Fig. Lutrošnjak (lutrossag) northwest of and s. pago). Grebeni (peteni) be(Braè). there toponyms used for larger objects became more standis not a high-quality copy from which others could draw independent ardized (Pola. which reveals the degree to ductory debate. extremely important for navigation along the eastern Adriatic coast (Palagruža. Vesconte’s (iara – giara. map and other portolan charts that appeared later do not crozola – churciola etc. MARKOVIƒs (1974. scherda (Škarda). fiume (Rijeka). 1987. which was formally awarded town and a diocese status only a few years before (1298) (GRUBIŠIÆ. etc. premuda – pelmoda. Among other places. Veli and Mali Sikavac (tuner) southwest of Vlašiæ templi (Dugi otok. sant andrea (Sv. PETRICIOLI’S (1987) work and a clip published in the third ison of Vesconte’s and Benincasa’s maps reveals that volume of The History of Zadar (RAUKAR ET AL. aragosa – raguxia. etc. map of a part of our coast3. Paš. in spite their small sursred. The author obviously notices the difference between the island of Hvar (lesna) and the town of Hvar (fara). I tried to get a copy of the map by contacting the Biblioteca Merciana four years ago. its actuality and usability are witnessed by several facts. The anonymous vegla (Krk). isola de pago (Pag). bracia Premuda (primuda ouero dlacnig). (RAUKAR i dr.. Andrija). Compar.mained more or less unchanged in the future. North Dalmatian waters by an anonymous author from A century and a half after Vesconte.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007.to stefano – Luka). 1987) also names a few smaller objects Slika 6. 1974. segna (Senj). 6. He also added a scale. giara (Zadar). Benincasa the mid 16th century particularly stands out (Fig. caused by eco. there were still smaller differences in some toponyms . raguxia (Dubrovnik).

1985) i pomorskim kartama (Zadar. ŠANJEK. nazvao antemurale Christianitatis (predziðe kršæanstva. Stara Novalja (neuialia). tijekom 16. Gastaldi. st. Meðutim. Jidula (idola) izmeðu Ugljana i Rivnja (Riuan). Tuniæ (tuniz) i Tun (tun) s jugoistoène strane Molata. Dragove (Dragoue). na kartama uvriježeni talijanski toponimski lik. Šilo (silaz) i Magarèiæ (môgaciz) izmeðu Dugog otoka i Zverinca. Takoðer. 2000). (primjerice na Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. MK-13. 1996). Vlašiæi (ulasichi). Hrvatski hidrografski institut. A. Ravica (rauica). st. Lušnjak (lusnag) i Tovarnjak (terstenig) i Kamenjak (kamenag) s istoène strane Molata. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje DAZd. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 2004). odjednom se pokazuje veæe zanimanje za geografske spoznaje o hrvatskom prostoru zbog toga što je on bio permanentno ratište na granici europskih kršæanskih dražava s jedne i osmanlijskog turskog imperija s druge strane. WIGAL. na karti je ispisano hrvatsko ime otoka Silbe (silba). Thévet. imenovana je utvrda Sv. Pag (pago n. Sambucus i dr. Zagreb. za tu se pomorsku kartu može primijetiti da je neobièno bogata hrvatskim toponimskim likovima. Ortelius. Osobit je i spomen otoèiæa stegnag. a ne Selve. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski institut Beograd. SKELTON. 1519. A. Ponajprije. To je ime otoèiæa vezano uz stijenu. st. europska se kartografija znatno mijenja s obzirom na srednjovjekovna postignuæa.). koji Ižani danas nazivaju Gluroviæ. Za njihovo identificiranje i konkretno pozicioniranje u prostoru ponajbolje su mogla poslužiti geografska imena.KiG 2007. de S. I. Novalja (chissa). južnu padinu (visine oko 10 m i nagiba nešto manjeg od 80°). Utra (mertofnag) sjeverozapadno od Brbinja na Dugom otoku. stanovnici otoka Rave i danas nazivaju taj otoèiæ imenom Stenjak. reevaluaciji Ptolemejeva djela (nakon prijevoda i tiska Geografije u 15. 1:25 000. pa tako i kartografiju. Münster. Žman (Msan). a poslije francuska i engleska kartografija. odnosno reduciranja geografskog sadržaja. 1995). pa èak i za najmanje objekte. Bertelli. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Sign. Vrtlac (uertlag). SKELTON. Rava (rava). koliko je do sada poznato. A. koje je u konaènici prevladalo pa je ušlo i u hrvatsku toponimiju (CVITANOVIÆ. 1964). rasjedom oblikovanu. Veli i Mali Planatak (planaz) te Tatišnjak (tatignag) istoèno od Dragova na Dugom otoku. Karlobag (Scrisa). temeljeæi svoje rezultate na tradiciji srednjovjekovnih portulana (BAGROW. G. S. F. 1954). Božava (bosaua). Meðutim. Oni su Hrvatsku prikazivali uglavnom na preglednim geografskim kartama u sitnome mjerilu. de Jode. Košljun (coslû). 1964. Krknata (cherknata). Državni arhiv u Zadru. i 17. s time da su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. F. W.. jugozapadno od Ugljana i Babac (babac) u Pašmanskom kanalu. Nin (NONA). dakle oblikom zabilježenim prije èetiri i pol stoljeæa. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. pa tako i na najnovijim topografskim (Veli Iž 3-3. st. Dinjiška (dignichia). Brbinj (brbin). to je jedina karta na kojoj je ispisano staro hrvatsko ime otoka Premude – Dlaènik (dlacnig). Geografska imena hrvatskih zemalja na renesansnim regionalnim kartama Tijekom 16. Stari grad (pago u. Maslinovac (maslinouag). Karantuniæ (krântô). stoljeæa istoèno od Škarde (scherda). Stefano). G. sve do renesanse nije ni bilo detaljnijih prikaza gorskog i panonsko-peripanonskog dijela Hrvatske pa su toponimi uglavnom bili malobrojni. Ugljan (Vglan). Tri sestrice (3 sorele) sjeveroistoèno od Sestrunja (Sestrû). Opæenito. 2. koliko je poznato. 161 .. Takoðer. Rosaccio. odnosno vrlo strmu. a tim je imenom on nazivan i na svim kartama od sredine 19. Renesansni je duh duboko prožeo europsku kulturu. naveo je i mnoga naselja: Zadar (ZARA). Split. Caska (cita Antiqisima). ankonitanskih i ðenoveških kartografa koristili su se pomorci širom Sredozemlja. Oèito je u izradi te karte sudjelovao netko tko je izvrsno poznavao geografska obilježja sjevernodalmatinskih otoka. 1:100 000. 19). Mihovil na otoku Ugljanu (S. G. Sridnji (chosmatz) i Gluroviæ (stegnag) sjeverozapadno od Iža. Mercator./ecchio/). Hirshvogel. Zapadna Europa nastojala je steæi sveobuhvatan uvid u aktualne dogaðaje u graniènoj regiji koju je papa Leon X. Prekretnièki val predvodile su talijanska i nizozemska. Luka (prema mareonimu v. Luški škoj (Schulica). Zaglav (Zaglaua) i Sali (Sale). anonimni autor prvi pokušao izraditi detaljan prikaz otoka Sjeverne Dalmacije pa nije bio pod utjecajem autoriteta iz talijanskih središta izrade portulanskih karata i moguæih toponimskih likova koje bi oni navodili za manje geografske objekte. Barentsz. Dostupnosti karata i njihovoj široj primjeni znatno je pridonijela primjena tiska (ROBINSON i dr. Camocio. Na obilježja toponimije utjecala je i èinjenica da je. S jezikoslovnog aspekta zanimljivi su oblici nekih toponimskih likova. Portulanskim kartama mletaèkih. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Na kartama i u pisanim dokumentima redovito se navodilo talijansko ime Premuda. a s pomoæu njih su identificirani samo važniji geografski objekti (veæa naselja i rijeke). znanost i umjetnost. Sparšenjak (sparosnag) jugoistoèno od Zverinca. izumu i primjeni navigacijskih i astronomskih naprava (koje su omoguæile orijentaciju i odreðivanje toènog položaja pojedinih toèaka na površini Zemlje) te na podacima o novootkrivenim dijelovima svijeta (BAGROW. kojima je bio primjeren visok stupanj uopæavanja. Uz to. Beli (bili). Vaka (uaca) i Pohljiba (polihlib) istoèno od Zaglava. Michel) i solane na Pagu (saline). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. Naime. Meðu mnogobrojnim kartografima koji su prikazivali Hrvatsku posebno se se isticali G. Takoðer./uovo/). 4. C. Toponimi su zapravo mnogobrojniji nego što bi se oèekivalo od takve vrste karata. Renesansni kartografi dali su opsežnu toponimsku graðu na kartama.

Tri Sestrice (3 sorele) northeast of Sestrunj (Sestrû). ZN-Z-XVI-PAG-1530. around 1530 (Novak Collection. even denoting the smallest objects. Toponymy on the chart was also influenced by the fact that this anonymous author was. Some toponym forms are interesting from linguistic point of view. Hrvatski hidrografski institut. (Zbirka Novak. Zagreb. on map called Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia from 1840. Rava (rava). Karlobag (Scrisa). Vlašiæi (ulasichi). Luka (after the name of the cove v. Sign. the inhabitants of Rava Island have always called that little island by the name of Stenjak. 1:25 000. Other maps and written documents usually contained the name Premuda. Zadar and Šibenik region on the map by Mateo Pagano.) (crisig) east of Škarda (scherda). Dinjiška (dignichia). preuzeto iz: PANDŽIÆ. Pag (pago n. southwest of Ugljan and Babac (babac) in the Pašman channel. Božava (bosaua). Ravica (rauica). . fault formatted southern slope (about 10 m high and with an 80° inclination). Geographic and topographic maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund. Stari grad (pago u. Nin (NONA). 1985) and naval charts (Zadar. Novalja (chissa). 1993) Slika 7. Caska (cita Antiqisima). Veli and Mali Planatak (planaz) and Tatišnjak (tatignag) east of Dragovo on Dugi Otok. Stara Novalja (neuialia). Zaglav (Zaglaua) and Sali (Sale). Maslinovac (maslinouag). Utra (mertofnag) northwest of Brbinj on Dugi Otok. The author also mentions the isle of stegnag. 1954). Košljun (coslû). he named the fortress of Sv. that is. Split. This naval chart is unusually rich in Croatian toponyms. That name originates from “stijena” (rock). Sridnji (chosmatz) and Gluroviæ (stegnag) northwest of Iž./ecchio/). Karantuniæ (krântô). Tuniæ (tuniz) and Tun (tun) southeast of Molat. Žman (Msan). special issue 162 Fig. In addition. most recent topographic (Veli Iž 3-3. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske and Vojnogeografski instutut Beograd. from: PANDŽIÆ.19). oko 1530. Zadarska i šibenska regija na karti Matea Pagana. 1993. Vaka (uaca) and Pohljiba (polihlib) east of Zaglav. Beli (bili). ZN-Z-XVI-PAG-1530. Dragove (Dragoue). Luški Škoj (Schulica). it is the only known map that contains old Croatian name for Premuda Island – Dlaènik (dlacnig)./uovo/). a toponym that was first written four and a half centuries ago. which is nowadays called Gluroviæ by the inhabitants of nearby Iž. Stefano). prevailed and entered Croatian toponymy (CVITANOVIÆ.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Šilo (silaz) and Magarèiæ (môgaciz) between Dugi Otok and Zverinac. de S. Ugljan (Vglan). Sign. finally. Krknata (cherknata). a very steep. Michel) and saltpans on Pag (saline). MK-13. The name Gluroviæ is used on all maps made after the mid 19th century (for example. Sign. State Archive in Zadar. It is obvious that somebody who was an excellent connoisseur of North Dalmatian islands’ geography participated in the creation of this chart. Jidula (idola) between Ugljan and Rivanj (Riuan). Mihovil on Ugljan Island (S. 1:100 000. which. Firstly. Brbinj (brbin). 7. He also named numerous settlements: Zadar (ZARA). Sparšenjak (sparosnag) southeast of Zverinac. Lušnjak (lusnag) and Tovarnjak (terstenig) and Kamenjak (kamenag) east of Molat. However. The map also contains the Croatian name for Silba Island (silba) instead of frequently used Italian toponym Selve. Vrtlac (uertlag). 2004).

Xegar (Žegar). toponim koji æe se poslije uvriježiti u obliku Brevilacqua. i 17. Toreta (Turanj). Ribnic (Ribnik) i dr. (MARKOVIÆ. Prevlaka kod Dubrovnika). koju je izmeðu 1525. organiziranih povodom aktualnih mletaèko-turskih sukoba (MAGAŠ. Posebno su istaknute i planine M. (Znanstvena knjižnica u Zadru. utemeljene na starim romanskim i predromanskim toponimskim likovima te hrvatskim geografskim imenima. Pustopoglie (Pustopolje). europski kartografi rijetko su imali hrvatske informatore. a oznaèava Privlaku. MLINARIÆ. Zara vechia (Biograd). Pago (Pag). 1969. 1993). Nona (Nin). Banadego (Banska zemlja. prostor uz Podvelebitski kanal). primjerice: Sc/r/ixa (Karlobag). Bribir (Bribir). 1999. KOZLIÈIÆ. Bonifacio. Jedan od najbogatijih renesanih kartografskih izvora hrvatskih toponima jest karta Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. 1977). U obalnom pojasu prevladavaju talijanski toponimski likovi. Polaca (Polaèa). Sign. uz kartu Istre Pietra Coppa (Petra Kopiæa?) iz 1525. Xelengrat (Zelengrad). Sign. U zaobalju je Pagano talijanskom grafijom zabilježio hrvatske toponimske likove. Xuonigrat (Zvonigrad). Koluniæ. Medac (Medak). Ostrouiza (Ostrovica). U sluèaju da su ih imali (Pagano. 1995. A. i 1530. 1993). 2003. 15947 D-34) Slika 8. na europsku srednjo-vjekovnu i renesansnu geografiju snažno je utjecajala antièka tradicija. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. CVITANOVIÆ. Uz ostalo. koji bi se zatrpavao pješèanim materijalom sa susjednoga poluotoka Privlake (MAGAŠ. Buduæi da su se geografske i pomorske karte izraðivale izvan Hrvatske. Privlaka kod Nina funkcionirala je kao suženje prema Viru.. vjerojatno nastala kao rezultat terenskih istraživanja u zadarskošibenskom zaleðu. 1998). 15947 D-34) Na preglednim kartama europskih kartografa najèešæe su se koristile talijanske i germanske inaèice geografskih imena. I drugi su stari kartografi (Vavassore. u Veneciji tiskao Mateo Pagano (PETRICIOLI. Pocitel (Poèitelj). Lapaz (Lapac). prvi je detaljniji kartografski prikaz neke hrvatske regije (sl. koji je tijekom staroga i srednjeg vijeka stalno ili povremeno bio spojen s kopnom u predjelu Gaz. Pontadura (Vir). 2003) i. Ta je karta. Dinara (Dinara) i Monte plisiua (Plješivica) te regije Licha (Lika). kvaliteta karata bila je znatno veæa od karata nastalih na temelju podataka koji su do kartografa stizali posredno. s obzirom na detaljnost prikaza. primjerice: Xemonigo (Zemunik). koji je uskom prevlakom spojen s kopnom. 8. prostor u zaobalju izmeðu rijeka Zrmanje i Krke) i Morlacha (Morlakija. na Paganovoj karti zabilježena je i Biuilaqua. . 2002) za suženi prostor koji poluotok povezuje s ostakom kopna (usp. stoljeæa 163 Fig. Zara (Zadar). Clegouic (Kegleviæ). Camocio i dr. Mercator) Vir prikazivali kao dio kopna. Bonifacijeva inaèica Paganove karte Sjeverne Dalmacije. Bonifacio’s version of Pagan’s map of Northern Dalmatia.KiG 2007. 7). 1573. Sebenicho (Šibenik) i dr. Mogorouic (Mogoroviæ). Scardona (Skradin). LAGO.). 1993. Corbavia (Krbava). To je u biti pokušaj prevoðenja (bez razumijevanja pravog znaèenja) hrvatskoga toponimskog lika vezanog uz pojam privlaka (danas prevlaka. Gradac (Graèac). Na Paganovoj su karti upisani mnogobrojni toponimi (prema reprodukciji objavljenoj u PANDŽ IÆ. PANDŽIÆ. Naime. 1573 (Scientific Library in Zadar.

Ostrouiza (Ostrovica).. 1996). these maps were used by European geographers who made general geographic maps with corresponding maps of Croatia. 7) (MARKOVIÆ. re-evaluation of Ptolemy’s work (after his Geography was translated and printed in the 15th century). Camocio and others) were significantly better than those who were made by using indirect information. only Croatian toponyms were written according to the German spelling rules. Mogorouic (Mogoroviæ). Scardona (Skradin). G. F. WIGAL. Privlaka near Nin functioned as a narrowing towards Vir. Zara vechia (Biograd). Lapaz (Lapac). actually. In other words. However. and on the information about the newly discovered parts of the world (BAGROW. an attempt to translate Croatian term “privlaka” (prevlaka) into Italian. Dinara (Dinara) and Monte plisiua (Plješivica) and regions Licha (Lika). 2003. Pontadura (Vir). European cartographers rarely had Croatian informants. 164 especially stood out among many cartographers who mapped Croatia. 1993). Italian toponyms prevail in the coastal area. of course. Clegouic (Kegleviæ). etc. G. etc. These toponyms had origin in old Roman and PreRoman names and Croatian toponyms. In addition. occasionally connected to the mainland in an area called Gaz that would be covered with sand brought from the neighbouring Privlaka peninsula (MAGAŠ. 2 Geographical names of Croatian countries on Renaissance regional maps Compared to medieval achievements in that field. F. during the ancient and medieval period. In that way Italian and Italianised Croatian toponyms for coastal Croatia objects gradually turned into a standard. detailed maps of mountainous and Pannonian Croatia did not appear until the Renaissance period. Western Europe was trying to gain a deeper insight into what was going on in this border region Pope Leo X called antemurale Christianitatis (bulwark of Christianity) in 1519 (ŠANJEK. 1995). Other cartographers (Vavassore. together with a map of Istria by Pietro Coppo (Petar Kopiæ?) from 1525. also reflected on cartography. which were undertaken because of Venice-Ottoman conflict that was going on at the time (MAGAŠ. SKELTON. de Jode. Gastaldi. Hirshvogel. 1993). this map was probably a result of field researches in Zadar and Šibenik hinterland. Banadego (Banska Zemlja. Geographical names were the best help in war points identifying and concrete positioning. Thévet. which means he was not under the influence of Italian authors or the toponyms they would have used to name smaller geographical objects. Xuonigrat (Zvonigrad). 1999. 2002). during the 16th century European cartography undergone significant changes. A. 1969. Gradac (Graèac). Something similar was happening at the same time with Northern Croatia toponyms. Mercator. A. during the 16th century a sudden interest in Croatian geography arose because of the fact that the area was a permanent war theatre between European Christian countries on one and Ottoman Empire on the other side. an area in the hinterland between the rivers Krka and Zrmanja) and Morlacha (Morlakija. Barentsz. special issue as far as it is known. Bribir (Bribir). Toponyms. Corbavia (Krbava). who were later on joined by the French and English. Pustopoglie (Pustopolje). In the hinterland. Renaissance spirit deeply penetrated European culture. which. Xelengrat (Zelengrad). PANDŽIÆ. Pagano’s map contained numerous toponyms (according to its print published in PANDŽIÆ. This was. KOZLIÈIÆ. is among the richest Renaissance source of Croatian toponyms (PETRICIOLI. Bertelli. the first detailed map of a Croatian region (Fig. C. 1964). SKELTON. Camocio. G. printed by Mateo Pagano in Venice between 1525 and 1530. Italian and Dutch cartographers. ancient tradition strongly influenced medieval and Renaissance cartography in Europe. for instance: Sc/r/ ixa (Karlobag). Mercator) also drew Vir as a peninsula connected to the mainland by a narrow isth- 4. a toponym that would. In addition. Münster. Their results were based on medieval portolan chart tradition (BAGROW. basically. G. I. Xegar (Žegar). i. Pagano wrote Croatian toponyms using Italian script. Renaissance cartographers left a great number of toponyms on their maps. 1995. denotes a narrow belt of land which connects a peninsula to the mainland (compare Prevlaka near Dubrovnik). Pocitel (Poèitelj). Since maps and naval charts were made outside Croatia. for which they used portolan chart information about the coastal and insular part of presented area. nowadays “prevlaka”. become Brevilacqua. Pagano also noted Biuilaqua. Namely. geographical contents reduction. 1993. later on. 1964. They mostly presented Croatia on small-scale maps characterized by a high level of generalization. Ribnic (Ribnik). This map is. appear in greater numbers than one should expect from this sort of maps. MLINARIÆ. Sebenicho (Šibenik). the first who attempted to make a detailed map of North Dalmatian islands. Mountains M. without understanding its real meaning (CVITANOVIÆ. A map called Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Medac (Medak). Nona (Nin). so there were but few toponyms that identified only the most important geographical objects (larger settlements and rivers). 2003). Judging by its detailed presentation. A. Ortelius. Koluniæ. Usage of print significantly contributed to map accessibility and application (ROBINSON et al. Polaca (Polaèa). 1998). Bonifacio.e. for example: Xemonigo (Zemunik). Toreta (Turanj). Rosaccio. Zara (Zadar). LAGO. “Privlaka”.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. European cartographers mostly used Italian and Germanic versions of geographic names on their preview maps.. Maps made by cartographers who collaborated with Croatian informants (Pagano. Pago (Pag). which denotes Privlaka. A. invention and application of navigation and astronomic devices that enabled orientation and precise location of objects on the Earth’s surface. S. art and science. Seamen all over the Mediterranean used portolan charts by cartographers from Venice. which was. the area along the Podvelebitski channel) can also be found in the map. Ancona or Genoa. W. Sambucus . 2000). led the change. 1977).

Koluniæevu reduciranu i dijelom izmijenjenu obradu Paganove karte objavljivali su u svojim izolarima mletaèki kartografi Giovanni Francesco Camocio i Simone Pinargenti. II. a rjeðe i s austrijskih izvornika. Sjeverozapadna Hrvatska na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja. u atlasu Theatrum Orbis Terrarum (KARROW. Sign. koju je priredio Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?). 9. 1995). i to 1570.). Pomièan toponimski sloj karte “klizi”. 1993). ime Molata postupno je “putovalo” do Ugljana da bi na Bonifacijevoj (sl. a. Uz toponime Paganove karte vezana je i jedna zanimljivost. Jedina je njihova intervencija u Koluniæev (izvorno Paganov) rad tehnièke prirode: oni su podijelili kartu zadarskog i šibenskog kraja u dva dijela: kartu zadarskog i kartu šibenskoga kraja.. 4) Slika 9. i Matthaeus Merian 1647. I u razdoblju renesanse autori iz vodeæih europskih kartografskih radionica (u Nizozemskoj. II. uz odgovarajuæe izmjene. Na kartama cijele Europe. Na kasnijim inaèicama Paganove karte te na preglednim kartama istoène obale Jadrana. 1595 – section (State Archive in Zadar. Sign.. Èini se da postoje dva sloja geografskog sadržaja na kartama: fiksni sloj s prikazima razlièitih geografskih objekata i pomièan sloj s toponimima. a objavio nizozemski izdavaè Abraham Oertl (Ortelius) 1573. Engleskoj) podatke za svoje karte europskog Sredozemlja èesto su preuzimali s talijanskih. stoljeæa 165 Fig. 1595. Pagano je otok Molat (Melada) prikazao u neposrednoj blizini otoka Ugljana (Isola de Zara). 4) Vir je tako èinio krajnji sjeverozapadni rt Ravnih kotara (Pontadura. (KOZLIÈIÆ. Slièno je bilo i s reprodukcijama Bonifacijeve karte koju su. i 17. Northwest Croatia on Mercator’s map of Croatian lands. Francuskoj. Petrus Bertius 1606. Iz toga se može zakljuèiti da na starim kartama toponimi nisu èvrsto vezani uz geografski objekt koji identificiraju. bez osobite pravilnosti. europskog dijela . poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.KiG 2007. 8) i Bertiusovoj karti zadarske i šibenske regije te na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja Molat postao najzapadnije naselje otoka Ugljana. preko karte Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX. ali posredno. po prvom sloju sve do njegove stabilizacije na prvim topografskim i pomorskim kartama koje nastaju kao rezultat geodetskih i hidrografskih izmjera. objavili u svojim atlasima Michael von Aitzing 1583. te karte Zarae et Sebenici Descriptio. – isjeèak (Državni arhiv u Zadru. koju je izradio Šibenèanin Martin Rota Koluniæ. Paganovu kartu zadarske i šibenske regije reproducirali su mnogi kasniji kartografi. Punta dura i sl. U pogledu toponimije na tim kartama nema znaèajnijih promjena s obzirom na Paganovu kartu. a.

special issue 166 . 10. 1995. Zagreb.Fig. 1673 – section Zagreb. 1673. (reproduction: AKD 17th Century Maps of Croatia KiG 2007.) Geographical Names on 16th and Hrvatski tiskarski zavod. Northwest Croatia on the map by Stjepan Glavaè. Sjeverozapadna Hrvatska na karti Stjepana Glavaèa. – isjeèak (reprodukcija: AKD Hrvatski tiskarski zavod. 1995) Slika 10.

i 17.KiG 2007. stoljeæa 167 . poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.

while Germanised Croatian or Germanic toponyms prevailed in mountain and Pannonian Croatia maps. Italian or Italianised toponyms prevailed in coastal Croatia maps. Bosnia cum Dalmatiae Parte map by Gerhard (Kremer) Mercator. and Zarae et Sebenici Descriptio map edited by Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?) and published by Dutch publisher Abraham Ortel (Ortelius) in 1573 in his Theatrum Orbis Terrarum atlas (KARROW. ChristianOttoman war theatres or Croatian national areas. France and England) continued to use Italian and. Eszek. Arbe. Imasichi. For example. etc. 1688. Vlasigi. Carlstat. Their only intervention in Koluniæ’s (originally Pagano’s) work was of technical nature: they divided The map of Zadar and Šibenik region in two parts: a map of Zadar region and a map of Šibenik region. Croatia. Posega. Dernischi. which was made by Martin Rota Koluniæ from Šibenik in 1570. published in his Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura in 1595. It seems there are two layers of geographical context on these maps: a fixed layer with the images of different geographic objects and a movable toponym layer. the map does not significantly differ from Pagano’s map. Two toponomastic areas distinctly differ on maps of Europe. Vergorazc. This resulted with Molat becoming the westernmost settlement on Ugljan on Bonifacio’s (Fig. Licha. As far as toponymy is concerned. Coronelli’s map of the Adriatic Sea. Vir was thus presented as the north-western point of Ravni kotari (Pontadura. 11. Draua. The toponym layer “slid” along the fixed layer in a not particularly regular manner until it got stabilized on first topographic maps and naval charts preceded by geodetic and hydrograph surveys. Xemonigo. This leads to conclusion that toponyms on old maps are not strictly tied to the objects they identify. In the Renaissance period the authors from leading European cartography workshops (in Holland. Petrus Bertius in 1606 and Matthaeus Merian in1647 published it in their atlases after certain modifications (KOZLIÈIÆ. Pagano drew the island of Molat (Melada) in the immediate vicinity of Ugljan (Isola de Zara). etc. Wihitsch.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. more rarely. but also Starigrad. Coronellijeva karta Jadranskog mora. 1993). Trau. Ribnic. Valkowar. Sign. In later versions of Pagano’s map and preview maps of the Eastern Adriatic Molat’s name gradually “travelled” towards Ugljan. (Sveuèilišna knjižnica u Splitu. Almisa. Scardona. Novigrad. Mercator mostly used Latin toponyms to name larger rivers (Danubius.. Pago. Xelengrat. Zara. ZZ-XVII-14) Slika 11. Austrian originals for their maps of the European Mediterranean. Saua) and Italianised or . special issue 168 Fig. Sclavonia. Michael von Aitzing in 1583. Xegar. Later on. Spalato. gives the following coastal Croatian oykonyms: Nona. Venetian cartographers Giovanni Francesco Camocio and Simone Pinargenti published Koluniæ’s reduced and partly modified version of Pagan’s map in their isolarios. According to the previous cartographic era tradition. ZZ-XVII-14) mus. There is one curiosity regarding Pagano’s map toponyms. many cartographers reproduced Pagano’s map of Zadar and Šibenik region by using Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX map. Sign. 1995). 8) and Bertius’ maps of Šibenik and Zadar regions and on Mercator’s map of Croatian countries. while in the continental Croatia the oykonyms are: Warasdin. Punta dura and similar). Sebenico. Arky. the European Mediterranean. 1688 (University Library in Split. Something similar happened to Bonifacio’s map reproductions.

N. Varaždinu i dr. Dobra. Meðutim. uz Capithl) na približno toènom položaju.) na poseban se naèin isticao Vincenzo Maria Coronelli. (MARKOVIÆ. 1988. i 17. Posega. s pravom može smatrati jednim od najvrjednijih hrvatskih kartografskih spomenika. Szamobor. Zagrebu. Za najvažnije geografske objekte Glavaè je dao iskljuèivo latinske i latinizirane hrvatske toponimske likove. Megymorie i dr. Wihitsch. objavljenih zasebno ili u velikim zbirkama. Vitezoviæ. De L’Isle. Zara. st. Gora Petroua. Blaeu. (Sava). èešæe. 1995. Kao rezultat izmjera obalnoga i kopnenog prostora izraðuju se karte krupnijeg mjerila na kojima se mogu ucrtati mnogobrojni detalji.). a drugi put kao Zagrabia (latinizirani hrvatski toponimski lik) u blizini Sischena (Siska). Savus fl. koja je objavljena u njegovu djelu Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura 1595. Jezik karte je latinski i hrvatski. Luèiæ. G./umen/ (Lonja). Almisa. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. utemeljen na prikupljanju i obradi podataka iz javnih i tajnih mletaèkih arhiva. 1998b. rtove. Trau. primjerice: Adriaticum Mare (Jadransko more). te u zbirci karata. nije tiskana ni jedna karta iskljuèivo na hrvatskom jeziku tako da se Glavaèeva karta. na Glavaèevoj karti prevladavaju hrvatski toponimski likovi. na svojim jezicima pa su bili primorani koristiti izvorna hrvatska geografska imena. Colapis fl. (Dobra).-1694. a ustaljuje se i njihov prostorni raspored koji sve manje . NOVOSEL-ŽIC. Croatia. Dobra fl. st. 1995) prikazan je samo dio Hrvatske. Albania. Mercator. uvale. potoke i sl. uzvisine. Glavaè. 10).KiG 2007. (DAZd. Ribnic i dr. Zrinzska Planina.. Epiro. st.) ili osobe koje dobro poznaju hrvatski jezik. objavljenom 1692. Xelengrat. (Kupa). karta nastaje kao rezultat terenskih istraživanja. vodeæi europski kartograf druge polovice 16. meðutim. Za veæe rijeke Mercator se uglavnom koristi latinskim toponimskim likovima (Danubius. u primorskom dijelu Hrvatske prevladavali su talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi. stoljeæa Sredozemlja. Citta. Capela Mons (Kapela). Dravus fl. Hrvatski ili pohrvaæeni toponimski likovi na kartama se poèinju javljati u veæoj mjeri od sredine 17. Karte (osobito katastarsko-topografske) sve se više poèinju izraðivati u samoj Hrvatskoj (u Zadru. (W. Eszek. Spiaggie. Golfi. informacija iz biskupskih kancelarija i redovnièkih zajednica i dr. dok su u gorskom te panonskom i peripanonskom dijelu Hrvatske prevladavali germanizirani hrvatski i germanski toponimski likovi. Topografska karta nije samo vjeran prikaz dijela Zemljine površine nego i važan dokument.). 4). i to prostor od Sjevernoga hrvatskog primorja na jugozapadu do Mure na sjeveroistoku te Une i središnje Slavonije na istoku (sl. Oèito su do tog autora došli razlièiti pisani kartografski izvori o hrvatskom glavnom gradu. i to zbog više razloga. na temelju sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera. Ruiæ. NOVOSEL-ŽIC. J. jednom kao Agram (naravno. dao i sasvim novi geografski inventar. Licini Rubèiæ. II. Valkowar. Na slièan su naèin hrvatski toponimi kartografirani i na kartama ostalih renesansnih kartografa. 1998. Arky. Xegar. st. Jeszenouetz. Parte dello Stato Veneto). prilagoðavajuæi ih transkripcijom pravopisu jezika karte. Zagreb. Talijanski i njemaèki kartografi nisu imali imena za velièinom i znaèenjem manje geografske objekte. Scardona. uz graðu dobivenu kompilacijom starijih predložaka (najèešæe iz izolara). On je prvi meðu hrvatskim kartografima izradio kartu Hrvatske. N. Pago. Sanson. objavljenom 1696. posebno u atlasu Corso geografico universale. Primjerice. U doba nastanka karte samo taj dio Hrvatske nije bio pod osmanlijskom turskom i mletaèkom vlašæu. na karti Sclavonia. Imasichi. Naime. Varasdinum (Varaždin). Meðu mnogim europskim kartografima koji su prikazivali hrvatski prostor tijekom 17. vojnih i pomorskih izvješæa. Isole. prevodeæi ih ili. primjerice: Plessevitza Mons (Plješivica). Sebenico. 2005). (KOZLIÈIÆ.. Szutla fl. Zagreb je na istoj karti prikazao dva puta. kršæansko-turskih ratišta ili samo hrvatskoga nacionalnog prostora jasno se razlikuju dva toponomastièka areala. Vergorazc i mnogi drugi. Dubrovniku. Složeni toponimi kojima se identificiraju veæi geografski objekti ispisani su tako što se prvo ime daje na hrvatskom. Arbe. (Drava). WALLIS. Xemonigo. Meðu desetcima hrvatskih toponima dovoljno je navesti samo neke primjere: Gadzkopolie. Sign. RICHTER-NOVOSEL. Geografska imena na kartama 17. tada veæ glavnoga grada Hrvatske. Coronelli je Hrvatsku prikazao na više desetaka karata. Litzka. Dalmazia. Carlstat. Mresnitza fl. u obalnom prostoru Hrvatske navode se ojkonimi Nona. a od 18. Lonia fl. Chercha. Dernischi. a izraðuju ih izvorni govornici hrvatskog jezika (Klobuèariæ. Vlasigi. Porti. st. odnosno za pojedina manja naselja. Novigrad. 9). Coronellija 169 4. (Mrežnica) i sl. Na karti Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (prema reprodukciji koju je priredio AKD Hrvatski tiskarski zavod. objavljenoj 1688. Quarner. Busiakouina. Buduæi da je svojim djelovanjem stekao ugled istaknutog autoriteta na polju izrade karata (i globusa). dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske navode Warasdin. 2005). Isolario dell’ Atlante Veneto (posljednji dio atlasa Atlante Veneto). 3. Cantelli i dr. Mercatorova pogreška u kartografiranju Zagreba. Sztubitza. e Livadia (III. Rakovitza. st. planova i veduta Mari. Carlostadtium (Karlovac). a on nije dovoljno poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora pa mu se i potkrala tako velika pogreška. U skladu s opæim razvojem kartografije. Saua) dok za manje rijeke donosi talijanizirane ili germanizirane hrvatske hidronimske likove (Kulp. Znakovita je. službeni kartograf Mletaèke Republike s kraja 17. Meðu hrvatskim autorima karata Hrvatske posebno treba istaknuti Stjepana Glavaèa. Broj toponima opæenito se poveæava. ponajprije zbog mnogobrojnih hrvatskih toponima. a. G. Ed altri Luoghi Dell’Istria. ali i Starigrad. st. i poèetka 18. Zagrabia (Zagreb). Bosnia cum Dalmatiae Parte Gerharda (Kremera) Mercatora (sl. (Sutla). Turopolie. Zavoreo i dr. Fortezze. Cetina i dr. a geografski pojam ukljuèen u ime na latinskom jeziku. Spalato. Visscher. Na kartama je. Sve do sredine 19.. Draua. Crisium (Križevci) i dr. Prema obièaju iz ranijega kartografskog razdoblja. Licha. dovodi u dvojbu pripadnost toponimskog lika odgovarajuæem objektu. i to 1673.

made a map of Croatia (MARKOVIÆ. increased and their locations became more stabile. hills. 1988. Ruiæ. Vitezoviæ.3 Geographical names on 17th century maps Croatian or Croatianized toponyms started to appear more often on maps since the mid 17th century. Sign. generally.) Germanised Croatian hydronyms to name smaller rivers (Kulp. Croatian Printing Institute. Litzka. 1697 (Novak Collection. etc. Sign. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. However. once as Agram (accompanied by Capithl. etc. the leading European cartographer of the second part of the 16th century. His map Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (according to a print by AKD. Dobra.). or other people who could speak Croatian well. etc. different written sources about the Croatian capital had reached the author. 1998.a Zapadni dio Coronellijeve karte Dalmacije. since the beginning of the 18th century. in Croatia (Zadar. such as: Adriaticum 4. in 1673. (Zbirka Novak. maps became a result of fieldwork. streams. adapted to the target language orthography. Coastal and mainland land surveys resulted with large scale maps that could contain numerous details. Following general cartography development. Obviously. 1998b. Zagreb. of course) located on an approximately correct spot and the second time as Zagabria (Latinised Croatian toponym) near Sischena (Sisak).a Western part of Coronelli’s map of Dalmatia. drew Zagreb twice on the same map. NOVOSEL-ŽIC. The maps by other renaissance authors also contain very similar Croatian toponym cartography. At the time this map was made. Topographic map is not only a realistic presentation of a part of the Earth’s surface.). from: WALLIS. Dubrovnik.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007.). 2005. preuzeto iz: WALLIS. Chercha. RICHTERNOVOSEL. special issue 170 Fig. points. Namely. especially topographic and cadastre maps. and. Italian and German cartographers did not have names for smaller and less significant geograph- . Cetina etc. Native speakers of Croatian (Klobuèariæ. Licini Rubèiæ. Languages used on the map are Latin and Croatian. Glavaè named the most important geographical objects only with Latin and Latinised Croatian toponyms. so they had to use original Croatian names. Among Croatian authors. begun to make maps. There are several reasons for that. ical objects (smaller settlements. Mercator. and. 10). Glavaè. 1995) presented only a part of Croatia. 12. Varaždin. Luèiæ. Zavoreo. it is also an important document. coves. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. such a big a mistake managed to creep into his work. which they translated or. since he was not sufficiently familiar with Croatian geography. The number of toponyms. which was already the capital of Croatia at the time. NOVOSEL-ŽIC. maps have been made based on systematic geodesic and hydrographical surveys. resulting with fewer doubts about certain toponyms belonging to certain objects. 2005). Mercator made a significant mistake in mapping Zagreb. 1697. 2005) Slika 12. Zagreb. more frequently. this was the only part of Croatia that was not under Ottoman and Venetian reign. He was the first Croatian cartographer who. from Northern coastland on the southwest to the Mura river on the northeast and central Slavonia on the east (Fig. the name Stjepan Glavaè particularly stands out.) in their own languages.

o inferiore con Fortez. Sign. a tek onda povijesno zabilježen antièki toponim. Dalmazia (Dalmacija). Corcyra Melaena (Korèula) i dr. Liesina.b Eastern part of Coronelli’s map of Dalmatia. Stagno (Ston). Pola (Pula). Veglia (Krk).. ol. ó Citta nuova (Starigrad). Isola Meleda. Paros. Isola Curzola (Korèula). Istria (Istra). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. o Korçula. a zatim i sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera (krajem 18. na èetvrtom atlasnom listu karte Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi . Meðutim. Coronelli se koristio pretežito mletaèkim. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Isola do Pontadura. Obroazzo grande. odnosno talijanskim toponimskim likovima.) su slijedili i mnogobrojni kasniji kartografi. (Hvar). et Brachia (Braè).). hrvatski). Is. pa se njegova geografska vizija Hrvatske uvriježila i postala temelj za sva relevantna pregledna kartografska djela 18. Beligrado. Zara (Zadar). Cripsa ol. Isola Coronata (Kornat). osobito za primorski dio Hrvatske. Cattaro (Kotor). Primjerice. Sign. Slau. Isola di Curzola. U njegovo doba oni su veæ bili uvriježeni u svom temeljnom jeziènom obliku. Zanimljivo je da znameniti mletaèki kartograf za pojedine otoke odmah iza talijanskoga daje hrvatski toponimski lik (tal.. 12. ol.. Castel Venier (Vinjerac). Paganorum Ins. Isola Grossa/detta altrimenti Grande Longa. Primjerice na karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (u dva lista. 2005) Slika 12. (Pag). Njegovu æe geografsku i kartografsku koncepciju zamijeniti. di Cherzo. Iso. di Pago. Trau (Trogir). a u nekim sluèajevima i hrvatski toponimski lik. Rouigno (Rovinj). Melita Insula (Mljet) i dr. Na znatno detaljnijim regionalnim kartama zadarske i dubrovaèke regije na slièan naèin Coronelli daje više imena i za manje geografske objekte. Pritom nije uvijek pouzdan izvor jer. 1697. sl./o/ = slavenski. Isole di Lesina. o Pharos.a i 12. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). Arbe (Rab). (Obrovac). o Mlit. Na karti Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. di Lesina. i sljedeæi toponimi: I. mletaèki kartograf za veæe objekte daje. olim Pharia et Pharos (Hvar). Slau Lisna.Slau. Fiume (Rijeka).:/ Argyruntum Ptol. Ragusa (Dubrovnik). Brazza. Isola di Curzola. Alba Maris. primjerice: Croazia/ Croacia (Hrvatska). Vyr (Vir). i 17. uz mletaèki talijanski. Budua (Budva) i dr. Elaphussa (Braè). Isola Grossa (Dugi otok). Obroazzo (Obrovac). meðu ostalim. Sebenico (Šibenik). Isola Liesina (Hvar). ubicira antièki Argyruntum na mjestu Obrovca. Blandona (Biograd) i dr.KiG 2007. Brattia. (Zbirka Novak.b Istoèni dio Coronellijeve karte Dalmacije. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). i poèetkom 19. Parenzo (Poreè). 2005. Zara Vecchia. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. 12. 1697 (Novak Collection. I. Brettan Is. Nona (Nin). 13) Coronelli navodi: Starigrad. Zara vecchia (Biograd). Brazza. preuzeto iz: WALLIS. Pago (Pag). Spalato (Split). Isola Zirona (Drvenik). a ne Starigrada. from: WALLIS. odnosno dopuniti tek topografski i katastarski radovi krupnoga mjerila koji su nastali kao rezultat parcijalnih (tijekom 18. Sabioncelo (Pelješac). I. Brac.b) ispisani su. Pharia Ins. e Curzola nella Dalmatia navedeni su i sljedeæi toponimi: I. Is. (Sestrunj). stoljeæa 171 Fig.. Slau. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. primjerice. Coronelli više imena daje i za pojedine geografske objekte u kontinentalnom dijelu Hrvatske. e Sale (Dugi otok). st. st. parte della Dalmatia (sl. di Veglia. Primjerice na karti Contado di Zara.). još i antièki (grèki i rimski)./im/ Cvricta (Krk). st. tj.

so his geographic version of Croatia became a standard for all important cartographic works in the 18th century. Coronelli drew Croatia on dozens of maps. Sztubitza. Coronellija. Epiro. etc. Coronelli’s vision was followed by numerous later cartographers. Porti. Busiakouina. 13. larger objects were also given ancient (Greek and Ro- . 2005). Zagrabia (Zagreb). Zara (Zadar). Zadar region on the map by V. Rakovitza. De L’Isle. Stagno (Ston). Szutla fl. information from Chanceries and monasteries. is the most prominent (KOZLIÈIÆ. Fiume (Rijeka). besides Venetian Italian. (Znanstvena knjižnica u Zadru. Budua (Budva). Quarner. Ragusa (Dubrovnik). Since his work gave him the reputation of a distinguished authority in map and globe production. Istria (Istra). Blaeu. special issue 172 Fig. Coronelli. G. Coronelli mostly used Venetian toponyms. Complex toponyms that identify larger geographical objects are written in a manner in which their first name is in Croatian and their geographical definition is in Latin. etc. etc. Isolario dell’ Atlante Veneto atlas in 1696. Mresnitza fl. (Mrežnica). Pago (Pag). for example: Croazia/Croacia (Hrvatska). Sabioncelo (Pelješac). and in map. Castel Venier (Vinjerac). Rouigno (Rovinj). Colapis fl. (Kupa). Ed altri Luoghi Dell’Istria. Zrinzska Planina. especially in the Corso geografico universale atlas in 1692. Among numerous European cartographers who presented Croatia during the 17th century (W. Carlostadtium (Karlovac). Cattaro (Kotor). Sign. Isola Grossa (Dugi otok). 1995. Croatian toponyms evidently prevail on Glavaè’s map. Golfi. Isola Coronata (Kornat). Spalato (Split). 1688 (Scientific Library in Zadar. Zara vecchia (Biograd). Visscher. so Glavaè’s map is rightfully considered one of the most valuable Croatian cartographic monuments. Arbe (Rab).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Veglia (Krk). Nevertheless.). Parenzo (Poreè). M. Nona (Nin). Vincenzo Maria Coronelli. which were published individually or as parts of big collections. Turopolie. Isola Zirona (Drvenik). Pola (Pula). (Sutla). etc. plan and panorama collection called Mari. N. 212162 S-2) Mare (Jadransko more). WALLIS. Parte dello Stato Veneto) between 1688 and 1694. Citta. J. Varasdinum (Varaždin). G. Isola Curzola (Korèula). 212162 S-2) Slika 13. Dravus fl. Sign. Besides the material gathered by compiling older models (isolarios. Capela Mons (Kapela). his maps contained new geographic inventory based on collecting and processing information from public and secret Venetian archives. (Drava). However. we will give only a few examples: Gadzkopolie. Among dozens of Croatian toponyms. Zadarska regija na karti V. Cantelli etc. especially for the coastal Croatia. Not a single map in Croatian language was printed until the mid 19th century. Isola Liesina (Hvar). Obroazzo (Obrovac). the official cartographer of the Venetian Republic at the end of the 17th and the beginning of the 18th century. which were preceded by partial (during the 18th century) or systematic geodesic and hydrographical surveys (the end of the 18th and the beginning of the 19th century). Isole. Lonia fl. (Dobra). Savus fl. 1688. Megymori. Fortezze. Jeszenouetz. for instance: Plessevitza Mons (Plješivica). Dalmazia. M. N. (Sava). His geographical and cartographic concept would not be replaced or improved until the appearance of large scale topographic and cadastre maps. Albania. Szamobor. Spiaggie. Gora Petroua. e Livadia (III. most often). Sanson. In his time they were already standardized in their basic language forms. Sebenico (Šibenik). Trau (Trogir). Dobra fl./umen/ (Lonja). Crisium (Križevci). Dalmazia (Dalmacija). military and naval reports.

piše Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. posredno ili neposredno odražavali su se razlièiti imperijalni interesi. uz ostalo. i Požarevcu 1718. Dobar je primjer mareonim Telašæica. 4. list VII) Vojno-geografskog instituta iz Milana 1822. DAZd. da bi na Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. J. postavljajuæi temelje kasnijem razvoju tih dviju najvažnijih sjevernojadranskih luka. oder Adriatisches Meer. preko geografskih imena. Primjerice. Tada su. dodavali i “nekadašnji” mareonim Jadransko more. Seuter na karti Dalmacije. Perusich. dakle uz regiju u neposrednoj blizini Venecije. 222). ponajviše mletaèkim brodarima. u koje je. piše Mer ou Golfe de Venise. utvrðene nove mletaèkoturske granice: 1699. DAZd. Sign. 321). Steer na karti Ugarske iz 1664. posebno oni koji nisu bili iz Venecije) nisu zaboravili staro ime tog dijela Sredozemnog mora. G. M.). a rjeðe iz talijanskoga kulturnoga kruga navode samo mareonim Jadransko more. Stupnich. Na primjeru Mljeta (Mlit) i Osijeka (Osik) razvidno je da Coronelli poznaje samo njihov ikavski oblik. i zbog jednostavne èinjenice što su crpili graðu s mletaèkih karata. Golfo di Venezia. a G. pa se. von Reilly na karti južnog dijela Kraljevine Dalmacije iz 1791. koju taj mletaèki kartograf na karti Contado di Zara imenuje Tillatiza Valle. Vitaligna. te na karti Ugarske iz 1735. van der Bruggen na karti Dalmacije iz 1737. Jadransko more proglasio slobodnim morem (STRAŽIÈIÆ. Prewlacca. M. Lisane. 1987. Du Val na karti granice kršæana (zapravo Habsburške Monarhije) i osmanlijskih Turaka iz 1663. Linea Mocenigo (nazvana prema mletaèkom diplomatu A. P. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (Sinus Hadriaticus). Sliène probleme imali su i kasniji kartografi koji su prikazivali tu dugootoèku uvalu. 173 . Essek F. Lustiza i dr. odnosno Mare Adriatico (Jadransko more) u mareonim Golfo di Venezia. Nolin na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1690. 1994). Ogulin. a 1718. Dobar primjer sustavnoga nastojanja da se odreðeni prostor podèini vojnoj. piše Mare Adriatico ov. koja je objavljena u velikom atlasu Corso Geografico Universale. 1787. ta se praksa nastavila. piše Mare Adriaticum. G. Mursa maior. za Vukovar toponimske likove Valco. Evo nekih primjera hrvatskih toponimskih likova: Zatton. uglavnom iz austrijsko-njemaèkoga. 76 A.) Venecije i Habsburške Monarhije s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane.. J.. pa su. ANTOLJAK. piše Meerbusen von Venedig.. J. Hrvatske. Coronelli na karti Jadrana iz 1688.. Vodizze. za Osijek navodi toponimske likove Osik H. Walkowar. piše Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. navodi mareonim Parte del Mar Adrian. koji je posebnom uredbom iz 1717. (Maris Adriatici Pars). Sign. uvažavajuæi mletaèko ime (uz ostalo.. a za Ilok toponime Uylak. 1781. Sign. F. Dvije godine nakon toga Karlo je Rijeku i Trst proglasio slobodnim lukama. Naime. ne doslovno). Talaschizza (A. J. Ezech. Novosteèeni posjedi 1699. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. (Mare Adriaticum) i sl. 1829. Licca. Mocenigu). Ime Jadranskog mora na renesansnim i novovjekovnim kartama Na renesansnim i novovjekovnim kartama Hrvatske. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Rogosniza.. Slouinaz.. koji se u dubljem dalmatinskom zaleðu u doba nastanka Coronellijevih karata tek poèeo znatnije širiti. nazvani su Aquisto nuovissimo (sjeveroistoèni dio Dalmatinske Zagore s Imotskim krajem) (RAUKAR i dr. kojima je završilo dugogodišnje ratovanje (od 1683. M. Esseshet H. Vavassore na karti Jadrana iz 1539 (Mare Adriaticum). Cassini na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1792. Smoquizza. 12). Zettin (Ristretto della Dalmazia). Mursia Colina di Imp. Taj su toponim poslije prihvatile i sve ostale vodeæe europske zemlje pa se za Jadransko more na geografskim i pomorskim kartama gotovo redovito koristi ime Mletaèki zaljev (Golfo di Venetia. I. politièkoj i gospodarskoj vlasti neke sile zamjena je imena Mare Adriaticum. 1718. Ilanschizza (M. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. DAZd. Coppo na karti Istre iz 1525. primjerice. a ne samo povlaštenim. Dalmatinske Zagore te donjoneretvanski kraj). (Disegno Topografico del Canale di Cattaro) i sl. Sign. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Sign. Meðutim. B. Bencovich. a sami nisu istraživali kartografirani prostor). Iz toga manjeg izbora toponima na Coronellijevim kartama vidljivo je da se problem pisanja slova s dijakritièkim znakovima rješavao razlièito. piše Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. Ottoch. i 17. V. Slavonije i susjednih zemalja iz 1709. ŠIMUNOVIÆ. Tilaschizza (Melchiori. piše Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (sl. Pogliana. Zaglaua. Hirshvogel na karti hrvatskih zemalja iz 1570.KiG 2007. V. Istranin P.. 11). Linea Grimani (nazvana prema generalnom providuru F. uvala bila imenovana mareonimom Porto Tajer (prema istoimenom otoèiæu u kornatskom arhipelagu). DAZd. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. A. koji je ijekavskim oblikom zamijenjen znatno poslije (usp. Chnin. europski geografi (pa i talijanski autori. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Grimaniju).. Na Coronellijevim kartama zabilježeno je i mnoštvo hrvatskih toponimskih likova. Ilock. dakle dostupnim za pomorsku trgovinu svima (dakako.. a oni koje je Venecija zauzela 1718. (Contado di Zara). Sambucus na karti Ilirika iz 1573. Grascaz. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. primjerice. A. nazvani su Aquisto nuovo (veæi dio Ravnih kotara. Golf of Venice. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. Mletaèkom su kartografu osobit problem èinili hrvatski toponimski likovi u kojima se uzastopce javlja više glasova koji se bilježe izvedenim slovima s dijakritièkim znakovima. Venecija je proširila svoj posjed na istoènoj obali Jadrana tek odredbama mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699. Slosella i dr. stoljeæa Adiacenti. U 18. udio kojih se u odnosu na talijanske toponimske likove poveæava s udaljavanjem od obale. st. Zavoreo. To upuæuje na domet mletaèkoga vojnog i politièkog utjecaja. javljaju oblici Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. na štetu Venecije. Cantelli na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1684. Ullock. 2005). 6). Xman. dijelom podržana politikom cara Karla III. Chobilia. I mnogobrojni drugi kartografi. 4. 1989). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. M. Unatoè mletaèkim nastojanjima. Golphe de Venise i dr..

(Disegno Topografico del Canale di Cattaro). Elaphussa (Braè).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Isola di Curzola. On examples of Mljet (Mlit) and Osijek (Osik) it becomes evident Coronelli was familiar only with their ikavian dialect forms. Vyr (Vir). This small selection of Coronelli’s maps toponyms shows that he solved the diacritical letters writing problem in different ways. the cove was named Porto Tajer (according to a small island in the Kornati archipelago). Sign. Zavoreo. olim Pharia et Pharos (Hvar). 13). Geographic and topographic maps of Croatia fund. Coronelli names Starigrad. Mursia Colina di Imp.. Coronelli’s maps also contain a number of Croatian toponyms. Coronelli also gives more names for objects located in the continental Croatia. Grascaz. Dalmatinska Zagora and the area around the Neretva river delta). Smoquizza. It is interesting that on the famous Venetian cartographer’s map Croatian toponyms for some islands immediately follow Italian toponyms (Slau. Bencovich. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). 1994). Pogliana. Zara Vecchia. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. I. Du Val wrote the name Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. Licca. Brettan Is. Zaglaua. ol. V. they acknowledged the Venetian toponym. The names of the Adriatic Sea on Renaissance and Modern Age maps Various imperial interests reflected./im/ Cvricta (Krk). The map Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. on Renaissance and Modern Age maps of Croatia. I. though. ol. Slau Lisna. di Pago. Lustiza. Is. o Pharos. parte della Dalmatia (Fig. (Pag). Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. Golphe de Venise. and for Ilok Uylak. Rogosniza../o/ = Italian for Slavic. et Brachia (Braè). Cripsa ol. Ottoch. 12a and 12b) contains. since he. Alba Maris. on his map Contado di Zara. Obroazzo grande. Venice began to expand its eastern Adriatic territory only after the Srijemski Karlovci treaty in 1699 and Požarevac treaty in 1718 that put an end to the long war (since 1683) between Venice / Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire. the following toponyms: I. among others. Iso. On significantly more detailed regional maps of Zadar and Dubrovnik regions Coronelli similarly names also smaller geographical objects. Liesina. This points to Venetian military and political range that had just begun to expand at the time Coronelli’s maps were made. Slau. published in the big Corso Geografico Universale atlas. (Hvar). Chobilia. 1787. the general governor) and Linea Mocenigo in 1718 (in the honour of Venetian diplomat A. Isola Grossa/ detta altrimenti Grande Longa. he gives the following toponyms for Osijek: Osik H. because of the simple fact they drew the material for their maps from Venetian maps instead of doing their own research. Essek F. 1987. For example. Slouinaz. Croatian) and that historical. 1829. o inferiore con Fortez. He is not always a reliable source.. Mocenigo).) regularly appears on geographic maps and naval charts. Prewlacca.. 1781. ancient. That was the time when. For instance. Later cartographers had similar problems with naming that cove. Paros. A good example is Telašæica. Brazza. which resulted in names like Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. Ullock. for Vukovar Valco and Walkowar. the map Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (in two folios. Zettin (Ristretto della Dalmazia). Sign. instead of Starigrad. Geographic and topographic maps of Croatia fund. di Lesina. For instance. 4. toponyms come last. Vitaligna. in 1699. leaf VII) map by Military and Geography Institute of Milan. Of course. including those who were from today’s Italy but not from Venice. e Curzola nella Dalmatia contains. etc. i.e. Corcyra Melaena (Korèula). Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). 76 A. Vodizze. o Mlit. Paganorum Ins. DAZd. DAZd. di Cherzo. Pharia Ins. Despite Venetian efforts.:/Argyruntum Ptol. among other things. Ogulin. Lisane. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Stupnich. for instance. (Obrovac). Isola Meleda. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Ilanschizza (M. toponyms. which outnumber Italian toponyms as one moves further from the coast. did not forget the old name for that part of the Mediterranean and added the name the Adriatic Sea. di Veglia. All other leading European countries accepted this toponym later on so the name the Gulf of Venice (Golfo di Venetia.. Brac.. among other things. etc. new borders between the Venetian Republic and the Ottoman Empire were established: Linea Grimani in 1699 (in the honour of F. Isola di Curzola. Slosella (Contado di Zara). Ilock. Brattia. on the fourth leaf of his Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi Adiacenti map. Brazza. Melita Insula (Mljet). 321). The territories Venice occupied in 1718 were named Aquisto nuovissimo (north-eastern part of Dalmatinska Zagora and Imotski area) (RAUKAR et al. Esseshet H. places the ancient Argyruntum on the location of today’s Obrovac. Fig. Croatian toponyms in which more diacritical letters appear together represented a great problem to the Venetian cartographer. Golf of Venice. which were replaced by the jekavian dialect form significantly later (compare ŠIMUNOVIÆ. 2005). Talaschizza (A. DAZd. on his map of Dalmatia and neighbouring regions . ó Citta nuova (Starigrad). 6). 222). DAZd. on his map of Habsburg Monarchy and Ottoman Empire borders from 1663 P. Blandona (Biograd). which he named Tillatiza Valle on his Contado di Zara map. Chnin. o Korçula. Isola do Pontadura. 12). Sign. The newly acquired territory was. 1718. For instance. (Sestrunj). special issue 174 man). Mursa maior. Sign. Beligrado. Tilaschizza (Melchiori. etc. among others. Xman. e Sale (Dugi otok). Here are some examples of Croatian toponyms: Zatton.. Is. Isole di Lesina. European cartographers. etc. Perusich. A good example of persistent efforts to subdue an area to military political and economical reign of a foreign power is the change of the name Mare Adriaticum or Mare Adriatico (The Adriatic Sea) to Golfo di Venezia.4.. ANTOLJAK. On Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. named Aquisto nuovo (a large part of Ravni kotari. Sign. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Ezech. directly or indirectly. Grimani.. and in some cases even Croatian. the following toponyms: I.Slau.

Zara. Talijanski toponimi mnogobrojniji su u podruèju otoka i uskoga obalnog pojasa (npr. V. pa tako i geografskim imenima. U graniènim podruèjima prema Sloveniji i Maðarskoj èešæi su germanski ili germanizirani maðarski toponimski likovi (Agram. Koluniæ. Mresnicza i sl.) i da se karte sve više izraðuju u samoj Hrvatskoj (u Zagrebu. P. Coronelli.) te gospodarski utjecaji moænih susjednih zemalja. Sebenico. a tome je znatno pridonijela èinjenica da su se u proces izrade karata pojedinih dijelova Hrvatske sve više ukljuèivali hrvatski geografi i kartografi (N. stranih toponimskih likova bilo je više u prostorima u kojima su se na razlièite naèine manifestirali društveni (politièki. 9. U kasnijim razdobljima kartografije uvriježila se praksa korištenja talijanskih i germanskih toponimskih likova za veæe i važnije geografske objekte. R. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. st. Fiume. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. Na kartama 16. povijesna i jezikoslovna istraživanja. G. gdje su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. Ogulin.).). Slièno je i u prostoru gorskog i panonskoperipanonskog dijela Hrvatske. ankonitanskih i ðenoveških kartografa. Ritter Vitezoviæ i dr. Pešiæ na karti Dubrovaèke Republike iz 1720. Dobra. a s približavanjem jezgri hrvatske države veæa je uèestalost hrvatskih toponimskih likova. Zadru. I. znanstveni i dr. koje su koristili pomorci širom Sredozemlja. Bonifacio. Licca. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Meðu kartografskim prikazima kvalitetom i brojnošæu isticale su se portulanske karte mletaèkih. Trau. (Adriaticum Mare). Sve do 18. Beèu. Carlstadt. a u zaobalju je više hrvatskih toponimskih likova (Chnin. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali vodeæi europski kartografi (G. vojnih zapovjednika. Opæenito. Luèiæ. Tijekom starijih razdoblja povijesti kartografiranja hrvatskog prostora karte su se izraðivale izvan Hrvatske. a to su geografska imena ili toponimi. kulturni. Osim toga. I. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. st. Takoðer. Parizu i dr. Vegkia.KiG 2007. Mnogobrojni kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. i poèetkom 20. Zakljuèak Stare su karte važan izvor za geografska. Spalato. Glavaè na karti Hrvatske iz 1673.). pomoraca. M. Pola. Cattaro i dr. Ragusa. misionara. Nona. Arbe. na geografskim i pomorskim kartama Jadrana ime Mletaèkog zaljeva (Golfo di Venezia) postupno se ogranièava na prostor uz obalu talijanske pokrajine Veneto. P. st. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. postupno se poveæava broj hrvatskih toponimskih likova. i 17. zbog povoljnijega geografskog položaja i oèite potpore državne vlasti sa sjedištem u Beèu i Budimpešti preusmjerena glavnina pomorskog prometa. Eszek i dr. jasno dajuæi do znanja da Hrvati ne priznaju gospodstvo Venecije na cijelom Jadranu. S obzirom na onodobne razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija kao i èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. Zbog toga treba stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje 175 . Rimu. M. Nakon pada Venecije 1797. a time nerijetko i pogrešaka. a to znaèi pouzdana i korisna. Gastaldi. Cantelli i dr. a talijaniziranih i germaniziranih hrvatskih likova za manje objekte. trgovaca i dr. Moguæe je utvrditi još jednu pravilnost u udjelima pojedinih toponimskih likova.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. Glavaè.). Amsterdamu. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Ritter Vitezoviæ na karti Hrvatske iz 1699. prosudbi o prikazanom sadržaju. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. Klobuèariæ.). Parenzo. stoljeæa tijekom 19. Antwerpenu. Potrebno je istaknuti da S. i 17. (Maris Adriatici Pars) te M. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. Perusich. Walkowar. U ovom radu daje se naglasak na jedan od najvažnijih elemenata geografskog sadržaja starih karata. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. S. Dubrovniku i dr. (Mare Adriatico) navode samo ime Jadransko more. a graðu su prikupljali posredno.

etc. Golfo di Venezia on his map of Dalmatia and neighbouring regions (1792). Carlstadt. from Italy use the Adriatic Sea toponym.). on his map of Dalmatia and its neighbouring regions (1690) J. etc. G. special issue 176 (1684) G. Numerous other cartographers from Austria. Glavaè. Cattaro. Hirshvogel’s map of Croatian countries from 1570 (Maris Adriatici Pars). During the early period of Croatian area mapping. etc. Luèiæ. the material about Croatia presented on leading European cartographers’ maps (G. only they were written according to German language spelling rules. Zadar. It was partially supported by emperor Charles’ III special decree of 1717. Licca. M. Amsterdam. laying the foundations for further development of these two most important northern Adriatic ports. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. ited the areas they presented on their maps. Rome.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Dubrovnik) contributed to this increase. Germany and. The examples are G. without necessary geodesic or astronomic surveys. Arbe. Nona.) but as we move towards the central Croatia Croatian toponyms become more frequent. Eszek. Ancona and Genoa stood out in quality and number and were used by seamen around the Mediterranean. Ogulin. etc. I. Sambucus’ map of the Illyricum from 1573 (Sinus Hadriaticus). and G. Germanic or Germanised toponyms are more frequent (Agram. Cantelli wrote Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. and Italianised or Germanised Croatian toponyms for smaller objects took roots. J. This practice continued throughout the 18th century. S. M. In this way Italian and Italianised Croatian toponyms for geographical objects in coastal Croatia gradually became standard. In later cartographic periods the practice of using Italian and Germanic toponyms for larger and more important geographical objects. V. Mresnicza. Vienna. Coronelli (1688) contains the name Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (Fig. In border areas towards Slovenia and Hungary. They gathered their materials indirectly. and they were not always a reliable source for scientific researches. After the fall of Venice in 1797. Portolan charts by cartographers from Venice. Coppo from Istria. Bonifacio. J. clearly stating that Croatian people did not acknowledge Venetian rule over the entire Adriatic Sea. seamen. military commanders. 5 Conclusion Old maps are an important source for geographic.) and economical influences of powerful neighbouring states manifested more. Up until the 18th century maps were made as the result of space description. Generally. A.) became more involved in map-making process and that more maps were actually made in Croatia (Zagreb. through church and political administration representatives. Croatia. which resulted in toponyms being transcribed uncritically with obvious old pattern repetitions and mistakes. Two years later. The same happened to the toponyms in continental Croatia. R. Cantelli. while Croatian toponyms prevail in the hinterland (Chnin. Spalato. I. Walkowar. Bearing in mind the fairly limited information exchange possibilities of the time and the fact that most of the maps presenting Croatian regions were made outside the area (Venice. equally available to all countries who wanted to use it for trading business. merchants. Klobuèariæ. Seuter wrote Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. foreign toponyms appeared more often in areas in which social (political. European geographers who made general geographical maps of Croatian territory also used portolan charts for obtaining geographical data about Croatian coast and islands. Koluniæ. Besides. missionaries. Zara. Ritter Vitezoviæ on his map of Croatia from 1699 (Maris Adriatici Pars) and M. P. A great number of cartographers never vis- .e. by which he declared the Adriatic a free sea. B. Slavonia and their neighbouring countries (1709) and map of Hungary (1735) M. P. Paris…). the map of the Adriatic Sea by V.) was reproduced for centuries without any significant improvements or changes. Sebenico. Pešiæ on his Dubrovnik Republic map from 1720 (Mare Adriatico) gave only the name Adriatic Sea. etc. maps were made outside Croatia. reliable and useful. a region in the immediate vicinity of Venice. van der Bruggen’s map of Dalmatia contains the name Mare Adriaticum. To the disadvantage of Venice. M. etc. the state government in Vienna supported transferring the majority of sea trade to these two ports because of their better geographical position during the 19th and the 20th century. etc. The facts that Croatian geographers and cartographers (N. etc. 11). Ritter Vitezoviæ. Antwerp. Steer’s map of Hungary from 1664 (Mare Adriaticum). von Reilly uses the name Meerbusen von Venedig. and not exclusively reserved for the privileged (mostly Venetian) traders. oder Adriatisches Meer. it was difficult to create a coherent and plastic geographical image that would be scientifically founded and actual. I. Vavassore’s map of the Adriatic from 1593 (Mare Adriaticum). Fiume. This work emphasizes one of the most important old maps geographic elements – geographical names or toponyms. cultural. Cassini uses the name Mare Adriatico ov. J. Dobra. the Gulf of Venice name (Golfo di Venezia) on geographic maps and naval charts gradually becomes limited to the space around the coast of Italian region of Veneto. Nolin used names Mer ou Golfe de Venise. M. on the map of the southern Dalmatia Kingdom (1791) F. Ragusa. Veglia. A. M. P. more rarely. scientific. on his map of Dalmatia. It is necessary to point out that S. Gastaldi. Pola. it is necessary to compare old maps with their contemporary written historical documents in order to determine their quality and relevance in forming judgements about the presented contents and geographical names. Italian toponyms are more frequent on islands and narrow coastal belt (Parenzo. Therefore. It is possible to determine one more regularity in toponym distribution. Perusich. historical and linguistic research. On the maps from the 16th and 17th century the number of Croatian toponyms gradually increases. It is similar in mountain and Pannonian parts of Croatia. Coronelli. Glavaè on his map of Croatia from 1673 (Adriaticum Mare). Charles declared Rijeka and Trieste free ports.). Trau. However. gives on his map of Istria (1525) the toponym Parte del Mare Adrian. i.

M. le incominciate. (2005): Problemi prosudbe pouzdanosti starih karata kao izvora geografskih podataka. br. Zagreb. Dalmazia. FURLANETTO (1787): Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. Duisburg (DAZd. (1954): Tri priloga za prouèavanje historije. V. hist. Sign. 12) Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. 1718. 321) MELCHIORI. S. (1975): Toponimika i kartografija. Cambridge. uredili D. br. i 17. (1960): Prilog toponomastici zadarskog kraja. S. A*) DE TRAUX. Epiro. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Porti. V. Hrvatski hidrografski institut. Filozofski fakultet Zadar. Zagreb. (1692): Corso del Danubio da Vienna Sin’ à Nicopoli e Paesi Adiacenti. Parte Occidentale. Zagreb. (1688): Ristretto della Dalmazia Diuisa ne Suoi Contadi. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Parte della Dalmatia. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. 33-51. Sign. Parte dello Stato Veneto) (Državni arhiv u Zadru. ÈAÈE. 1985. J. (1973): Prapovijesni ostatci na zadarskom otoèju. 140-141 i 152). . 69-107. (2005). CH. Novak. Matica hrvatska – Zadar.-1824. Mlinariæ. S. Zagreb. SKELTON. e Livadia (III. Venecija (Znanstvena knjižnica u Zadru. 5) 177 Literatura / References ANTOLJAK. Stato Maggiore. 8. Albania. Š. 83-237. Zagreb. Foglio IX (Državni arhiv u Zadru. P. 5-165. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. god. (1995a): Civitates Dalmatiae u “Kozmografiji” Anonima Ravenjanina. Arheološki muzej Zadar. Isole. 45-66. Sign. M. Mass. et. Zadar. Š. V. 433-446.. Geodetski list. Ed altri Luoghi Dell’Istria. (DAZd. (1829): Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. BATOVIÆ. Mari. (1994): Pregled hrvatske povijesti. A III – S18 –9. 26) Veli Iž 3-3. o. BORÈIÆ. 4-6 (Domaæa riè 4). Fortezze. Radovi Instituta JAZU u Zadru. toponomastièke i povijesne opaske. Zadar. ÈAÈE. Zadar. 3. Golfi. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa. Radovi Instituta JAZU u Zadru. ÈANKOVIÆ. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (DAZd. Beè (DAZd. 1:25 000. ÈAÈE. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Venecija (DAZd. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 34. e le progettate per l’esercizio del 1811 (DAZd. F. Zadar. 6-7. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. vol. R. G. Zadar. Zbornik radova. Š. mjerilo 1:100 000. Folia onomastica Croatica. Milano 1822. M. br. 15-25. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Sign. 212162 S-2) CORONELLI. Zagreb. (1964): History of cartography. ANTOLJAK. topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra. (1954): Otoci Iž i Premuda. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. 75-88. Treæi hrvatski geografski kongres. (1811): Carta della Dalmazia. 109-141. br. Split.. S. Male karte I i II. 222) MERCATOR. 8379/II. Zagreb. Venecija (DAZd. S. 21. Sign. a*8e-) CORONELLI. A. 76A) Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. Diadora. ÈAÈE. br. M. S.KiG 2007. Zadar. 1. B. 11. Školska knjiga. Split. ZAVOREO. V. CVITANOVIÆ. br. 6) GRANDIS. Pomorske karte edicije Jadransko more – Istoèna obala. 53-76. S. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. br. Harvard University Press. br. Sign. CVITANOVIÆ. Zadiz d. Lapaine i D. Spiaggie. c. 3. 2004. (2002): Geografski rjeènik. L. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. 19 CORONELLI. Sign. 539-550. D. Sign. SANTINI. R. Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella qualle sono disegnate tutte le strade fabricate. 11-46. Venecija (DAZd. Quarner. Zagreb. (1688): Contado di Zara. Folia onomastica Croatica. Knjižnica. br. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje: DAZd. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti. (1595): Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura. 34. (1997): Vrški mjestopisi kroz prošlost. (1993): O nazivima prapovijesnih gradina na našem primorju. II. Sign. FARIÈIÆ. V. 46. 6. gia presenta alla Serenissima Republica di Venezia. Corso Geografico Universale. 1. Vojno-geografski institut. (1992): Prilozi topografiji i toponimiji istoènojadranskog otoèja od antike do srednjeg vijeka. stoljeæa Kartografski izvori / Map sources BEAUTEMPS-BEAUPRÉ. a. II. (1806-1809): Atlas istoène obale Jadrana (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. A. br. Kongresni broj. (1999): Zadarsko otoèje u Konstantina Porfirogeneta: Filološke. Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. BAGROW. (1781): Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia (DAZd. 4-5. F. ÈAÈE. Sign. BATOVIÆ.. 4).) Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell’ I. (2002): O ranijim grèkim imenima mjesta na istoènom Jadranu. br. M. Zadar. Zadarska smotra. Pet stoljeæa Jadrana na kartama. Razdio povijesnih znanosti. Sign. Citta. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski instutut Beograd.. A. (1780): Nouvelle carte de la Partie Occidentale de Dalmatie. 42. BATOVIÆ. br. Laus/Orbis. Katalozi i monografije. (1995b): Plinije o otocima južne Liburnije (nat. 203-224. Sign. Zagreb. CVITANOVIÆ. o. ZAVOREO. Zadarska smotra.

Onomastica jugoslavica. br. M. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Split/Zagreb. KARROW. Razdio povijesnih znanosti. Školska knjiga. Sveuèilišna naklada Liber. ured. JURIŠIÆ. Novak. MAGAŠ. WOODWARD. Novak. E. (1974): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otoèja. V. br. Vol. br.). Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. . J. 87-111. 111-154. 24. knj. (2005): Povijesni razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja. 15. Chicago. Knjiga 1: Cartography in the Traditional Islamic and south Asian Societies. do XX. RICHTER-NOVOSEL. Rad JAZU. 485-488. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ. Triplex Confinium. 985-1011 (2 karte). stoljeæa. Muzej za umjetnost i obrt. u: Toponimija otoka Pašmana. (1953): Starohrvatska imena dvaju naših otoka. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku. Književni krug Split. Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. godine. (1993): Mapmakers of the sixteenth century and their maps: bio-bibliographies of the cartographers of Abraham Ortelius. Zagreb. B. J. S. 371-379. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. FILIPI. 29-49. (2005): Hrvatski kartografi 16. A. Zadar.. (2001): Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija. Književni krug Split. 2001]). Vol. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Rijeci. K. WOODWARD. B. (1993): Descriptio Croatiae. br. br. 3. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici. Šibenik. urednici (1987): The History of cartography. Ancient. gl. D. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. (1990): Historijska geografija istoènog Jadrana u starom vijeku. KOZLIÈIÆ. D. oko 1530. B. (1998): Descriptio Bosnae et Hercegovinae – Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. Split/Zagreb. M. 37-65 (6 karata). MARKOVIÆ. Školska knjiga. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otoèja. (1989): Prilog povijesnoj topografiji otoka Ugljana. M. Zadar.. JURAN. MARKOVIÆ. Ž. Onomastica jugoslavica. 63 (2001. 1: Cartography in Prehistoric. MATAS. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. K. Zagreb. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. D. V. (1957): O postanku imena Rivanj. (2006): Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa. urednici (1992): The History of cartography. 1. KOLANOVIÆ. F. M. Radovi Centra JAZU u Zadru. (2005): Granice i geografsko-politièka podijeljenost Hrvatske. br. Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. KOZLIÈIÆ. 5-51. Zagreb. Lapaine i D. Novak. M.). R. (1988): Opæa kartografija. A. Zagreb. R. Mlinariæ.. HILJE. Zagreb. 3-4 (1973. 2. (1988): Hrvatska na karti Varaždinca Stjepana Glavaèa iz 1673. Književni klub. AGM. MARKOVIÆ. 491-517. A. LOVRIÆ. uredili D. M. Folia onomastica croatica. 49-76. Školska knjiga. London. (2006): Povijesna toponimija. MLINARIÆ. KALMETA. Mlinariæ. Hrvatski hidrografski institut... 3. M. Lapaine i D. Lapaine i D. 23-44. Venecija. Varaždin. (1995): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. Biblioteka Onomastica Adriatica. br. 10-11. (1974): O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jadranskog mora. (1956): Toponimika zapadne Istre. 389-408. M. (1984): Hidronimija zadarskih otoka. uredili D. D. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske.1974. B. HARLEY. (1993): Hrvatska i njezine granice na starim kartama. stoljeæa. br. Zagreb. uredili D. JURIŠIÆ. M. KOZLIÈIÆ. M. (1974): Šibenik kroz stoljeæa. ŠOJAT. P. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Zagreb. (2006): Toponimi na katastarskim mapama iz 1824. Varaždin. GRUBIŠIÆ. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. JAKŠIÆ. 11. 28. and Medieval Europe and the Mediterranean. Zagreb. knj. R. M. Zadar. 121-143. Rijeka. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. PANDŽIÆ. 127-129. KOZLIÈIÆ. B. MILETIÆ-DRDER. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. 391-407. M. 32/33 (1999/2000[i. NOVOSEL-ŽIC. Zagreb. Split. JURIŠIÆ. Zagreb. 10/11. br. Zagreb. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Zadar. (2003): Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i Šibenika (Tutto el Contado di zara et sebenicho). Zagreb. 18-139. Školska knjiga.. Naprijed. Zagreb. Skraèiæ. Pomorski zbornik. Zagreb. Varaždin. Mlinariæ. (1998): Znaèenje Glavaèeva zemljovida Hrvatske kao povijesno-zemljopisnog dokumenta. 101-108. (2005): Atlas jadranske obale C. Speculum Orbis Press.e. MARKOVIÆ. Hrvatski geografski glasnik.. FILIPI. Pomorski zbornik. uredili D. PANDŽIÆ. Chicago. Zagreb. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Lapaine i D. Školska knjiga. JURAN. A. HARLEY. Biblioteka Onomastica Adriatica. 3. MAGAŠ. Zagreb.. 13-23. M. 235-252. B. W. P. Chicago. Cresa i Lošinja. Novak. 12. br. AGM.. Zadar. N. R. br. FINKA. Sveuèilište u Zadru. (2002): Toponimija dijela Splitske zagore. (1977): Vir – prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji. D. (2003): Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoraniæevih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el contado di Zara e Sebenicho. M. Mlinariæ.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. gl. 297-302. The University of Chicago Press. (1971): O zemljopisnom nazivu za primorje SR Hrvatske. Beautemps-Beaupréa. 349-354. 45-61. NOVOSEL-ŽIC. special issue 178 FARIÈIÆ. ured. br. Skraèiæ. B. Sveuèilište u Zadru. Zagreb. London.-1830. Zagreb. Muzej grada Šibenika. 235. The University of Chicago Press. J. MARKOVIÆ. Rijeka. J. (1964): Iz primorske toponimike zadarskog i šibenskog kraja. P. 2. br. (1998): Analiza geografskog sadržaja Glavaèeve karte. M. 83-102. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. FÜRST-BJELIŠ. Split. i 17. A. Zavod za hrvatsku povijest. Radovi Instituta JAZU u Zadru.

PH. (1969): Organiziranost naziva u geografskoj regiji. Zagreb. (2000): Historic maritime maps 1290-1699. Tehnièka knjiga. I. br. Logos. N. 51-58. M. Split. 523-529. Parkstone Press. V. 53-74. Zagreb. 501-509. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Lapaine i D. I. (1996b): Toponomastièka graða – osnova za definiranje statusa nastanjenosti Kornatskih otoka. (1967): Litoralizacija – Prekretnièki i perspektivan proces. Razdio filoloških znanosti. GUPTILL. London. 1. br. (1950): Prilog poznavanju starih naziva naših otoka. 153-187. Split. Mlinariæ. br.. 6. Onomastica jugoslavica. ŠIMUNOVIÆ. Zagreb. I. ŠIMUNOVIÆ. SKRAÈIÆ. Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice. 189-202. br. br. br. 5-14. br. (1996a): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. Zagreb. Razdio filoloških znanosti. A. 47-56. Novak. H. M. L. Narodni list i Filozofski fakultet Zadar. (1973): Obalna toponimija Elafitskih otoka. Golden Marketing. P. i 17. ŠIMUNOVIÆ. MUEHRCKE. Beograd. Filologija. Zadar. Srimaè. A. br. V.. John Wiley and Sons. V. P. Samobor. 6. urednik (2006): Toponimija otoka Pašmana. S. br.. IV. 26. 1. 207-213. J. (1997): Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji. SKRAÈIÆ. 3-34. (1986): Istoènojadranska toponimija. ŠENOA. Zagreb. 127-142. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru. I. Split. Onomastica jugoslavica. (2004): Colentum. Narodni muzej Zadar i Forum. 247-265. (1999): Stari Zadar u slici i rijeèi.. M. br. uredili D. Zagreb. 17-218.. Golden marketing i Tehnièka knjiga. (1987): Prošlost Zadra III. 467-473. Jadranski institut JAZU. Zagreb. N. ŠVELEC. Murterski godišnjak. 179-201. STRAŽ IÈIÆ. Zagreb. br. 18. (1996): Kršæanstvo na hrvatskom prostoru. (1991): Reambulacija Skokovih toponima na otocima sjeverne Dalmacije. R. kongres geografa Jugoslavije. V. br. SKRAÈIÆ. Zagreb. 1. PETRICIOLI. 121-134. Zagreb. 21-28. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima.. br.. (1970): Onomastièka istraživanja otoka Lastova. C. Geografski horizont. Ljubljana. SKRAÈIÆ. 36. obljetnici osnutka Geografskog društva Hrvatske. Biblioteka Onomastica Adriatica. 14. vol. 13. (1956): Geografski osnovi razvoja našeg pomorstva. (1969): Zoraniæeve deželje na jednoj suvremenoj karti. (1987): Nepoznata pomorska karta Sjeverne Dalmacije iz XVI stoljeæa. P. J. Zagreb. SLUKAN. (1976): Toponimija Istarskog razvoda. Zadar. Zadar. Zagreb. (1980): Geografski aspekt toponimije. Radovi Instituta JAZU u Zadru.. Zavod za znanstveni i umjetnièki rad JAZU u Splitu. I. Meridijani. 179 . 269-287. A. N. 7. SKRAÈIÆ. V. (1998): Katastar i njegova važnost kao izvora za geografska istraživanja. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. br. 93-111. F. Murter. ŠIMUNOVIÆ. PERIÈIÆ.KiG 2007. (1978): Znaèajke buzetske toponimije. Adrias. 75-82. 11-12 (1949-1950). P. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. 4. J. 16. Izvješta o radu. F. 2. P. Murter. 31. RUBIÆ. br. STRGAÈIÆ. Zagreb. (1995): Elements of Cartography. Zagreb. (2004): Braèka toponimija. Matica hrvatska – Zadar. 12. ROGIÆ. (1989): Glose uz “Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima” Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. Zadar. P.. Ekonomski institut Split. V. Zadar. New York. br. SKRAÈIÆ. Rasprave Zavoda za jezik. 2006. ROGLIÆ. br. Zagreb. RAUKAR. 163-173. M. P. SKRAÈIÆ. Spomen zbornik o 30. V. SLUKAN ALTIÆ. WALLIS. I. SKRAÈIÆ. br. T. (1987a): Toponimija kornatskog otoèja. Školska knjiga i Geografsko društvo Split. Zadarska smotra. ŠANJEK. (2003): Povijesna kartografija – Kartografski izvori u povijesnim znanostima. (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora. 3. P. br. PETRICIOLI. M. Split. (1954): Papa Aleksandar III u Zadru. VAJS. ŠIMUNOVIÆ. Onomastica jugoslavica. br. SKRAÈIÆ. Folia onomastica croatica. Zagreb. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 1. KIMERLING. dio. (1989): Pomorska geografija Jugoslavije. (2002): Koje otoke oznaèava Porforogenetov Katautrebeno?. ROBINSON. PETRICIOLI. 5. SKOK. Split. Zagreb. (1952): Naši otoci na Jadranu. SKRAÈIÆ. (2005): Uvod u geografsko poznavanje karata s prilozima iz uvoda u geografiju (pretisak). Hrvatski dijalektološki zbornik. ŠIMUNOVIÆ. (1995). (2005): Franjevac Vincenzo Coronelli i Jadransko more. Imena mjesta i otoka Murtera (Identifikacija – Distribucija – Etimologija). P. br. Fola onomastica croatica. WIGAL. V. Zagreb. Onomastica jugoslavica. Školska knjiga. Zagreb. Zadar. SUIÆ. (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka. i II. ROGLIÆ. Zadar. C. Geografski glasnik. Onomastica jugoslavica. (1987b): Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka. Književni krug Split. ROGLIÆ. Ekološke monografije. 7: Kornati. 26. M. Zagreb. V. MORRISON. Zadar pod mletaèkom upravom. V. ŠIMUNOVIÆ. Š. 63-71. Zagreb. 11. ŠIMUNOVIÆ. PETRICIOLI. Kršæanska sadašnjost. stoljeæa PAVIÆ. Sveuèilište u Zadru. D. br. Školska knjiga. J. V. H. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru.

You're Reading a Free Preview

Download
scribd
/*********** DO NOT ALTER ANYTHING BELOW THIS LINE ! ************/ var s_code=s.t();if(s_code)document.write(s_code)//-->