Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia
Josip FARIÈIÆ
University of Zadar, Department of Geography, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar, Croatia jfaricic@unizd.hr 148 A map is the most frequent graphic presentation of reality (ROBINSON et al, 1995) and, in a matter of speaking, a spatial database in which toponyms, i.e. geographical names for different objects in space, represent a very prominent feature. Toponyms are a part of linguistic and cultural heritage of a nation. They reflect coexistence with the space, which people always tried to get to know the best they could for various economic and social purposes, orientation and action. Recognizing and knowing objects in space in which a certain action was to be taken had an immeasurable significance in orientation within it. Such knowledge is, among other things, based on geographical names – concise linguistic descriptions that replace (excessive) description in language communication. The function of toponyms was taken over by various geographical terms (for relief, hydrographical, oceanographic and other forms), plant and animal names, names of nations or smaller ethnic groups that inhabited certain areas, names of owners or other persons who were somehow connected to an object in space, real or made up (mythological) events, and various other contents taken from material or spiritual culture of the inhabitants of an area. Throughout time toponyms changed in various ways as a result of ethnic, cultural and linguistic rearrangements and interfusions in an area (toponyms were translated and attuned to the new inhabitants’ language and, therefore, their original pronunciation and spelling were changed), so it often becomes impossible to interpret them etymologically, i.e. to determine a simple (logical) connection between an object in space and its present name. Moreover, the older toponymic layer is often completely lost in areas that were not inhabited continuously.

Abstract: The paper deals with geographical names (toponyms) on maps of Croatia published during the 16th and 17th century. Since this is a very complex problem area, only a few basic problems concerning the historical development of toponyms on old maps have been emphasized. As a result of the general development in cartography and "crystallization" of geographical knowledge about Croatia in the 16th century, these maps have become a valuable source of toponyms. Although Latin, Italian and German toponyms were still dominant, more and more Croatian toponyms can be found, especially on maps made by Croatian authors or the authors who were familiar with Croatian regions. Toponymy on old maps of Croatia considerably reflects the significance of Croatian regions in trading and geo-strategic system in Europe at the time. Key words: geographical names (toponyms), map, cartography, Croatia

1 Introduction
Old geographical and naval charts are an important source of geographical, historic and linguistic research (BAGROW, SKELTON, 1964; MARKOVIÆ, 1993; KOZLIÈIÆ, 1995, 2006; SLUKAN ALTIÆ, 2003). It is necessary to study them within adequate scientific and cultural context, since they reflect geographical insight to the area they present, the artistic spirit of the time they were created, and cartographic techniques they were made in. Directly or indirectly, maps can indicate various motifs and, among them, political interests, which influenced the choice and interpretation of the geographical matter.

KiG 2007, poseban broj

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa
Josip FARIÈIÆ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za geografiju, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar jfaricic@unizd.hr 149 Karta je najèešæe grafièki prikaz geografske stvarnosti (ROBINSON i dr., 1995), a na odreðeni naèin i baza prostornih podataka, meðu kojima se na osobit naèin istièu toponimi, tj. geografska imena razlièitih objekata u prostoru. Toponimi su dio jeziène, a time i kulturne baštine odreðenog naroda. Oni odražavaju suživot s prostorom, koji je èovjek poradi razlièitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaèenje imalo (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuæa radnja, a ono se, uz ostalo, temelji i na geografskom imenu – sažetom jeziènom opisu koji u jeziènoj komunikaciji na najbolji moguæi naèin zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Funkciju toponima preuzimali su razlièiti geografski pojmovi (za reljefne, hidrografske, oceanografske i dr. oblike), imena biljaka i životinja, imena naroda ili manjih etnièkih skupina koje su nastanjivale odreðeni prostor, imena vlasnika ili osoba koje su na razlièite naèine povezane uz odgovarajuæi objekt u prostoru, istaknuti stvarni ili izmišljeni (mitološki) dogaðaji ali i razlièiti drugi sadržaji iz materijalne i duhovne kulture stanovnika odreðenoga podruèja. S vremenom su se, zbog etnièkih, kulturnih i jeziènih preslojavanja te prožimanja na odreðenom prostoru, toponimi na razlièite naèine mijenjali (toponimski su se likovi prevodili, prilagoðavali jeziku novog stanovništva, a time se iskrivljivao izvorni izgovor i naèin pisanja i sl.), pa ih èesto nije moguæe etimološki interpretirati, tj. utvrditi jednostavnu (logiènu) vezu izmeðu objekta u prostoru i njegova sadašnjeg imena. Uz to, u prostorima bez kontinuiteta naseljenosti èesto se u potpunosti izgubio stariji toponimski sloj. Dosadašnja istraživanja toponimije ukazala su na odreðene zakonitosti. Primjerice, V. SKRAÈIÆ

Sažetak: U radu se razmatraju geografska imena (toponimi) na kartama Hrvatske, objavljenima tijekom 16. i 17. st. Buduæi da je rijeè o kompleksnoj problematici, istaknuti su samo neki temeljni problemi povijesnoga razvoja toponima na starim kartama. U skladu s opæim razvojem kartografije te "kristalizacijom" geografskih spoznaja o Hrvatskoj od 16. st. karte postaju bogat izvor toponima. Meðu njima prevladavaju latinski, talijanski i njemaèki, ali, sve više i hrvatski toponimski likovi, posebno na kartama hrvatskih autora, te inozemnih autora koji su bolje poznavali hrvatski prostor. Toponimija na starim kartama Hrvatske uvelike zrcali tadašnje znaèenje pojedinih hrvatskih regija u prometnom i geostrateškom sustavu Europe. Kljuène rijeèi: geografska imena (toponimi), karta, kartografija, Hrvatska

1. Uvod
Stare geografske i pomorske karte važan su izvor za geografska, povijesna i jezikoslovna istraživanja (BAGROW, SKELTON, 1964, MARKOVIÆ, 1993, KOZLIÈIÆ, 1995, 2006, SLUKAN ALTIÆ, 2003). Potrebno ih je razmatrati u odgovarajuæem znanstvenom i kulturnom kontekstu jer zrcale geografske spoznaje o prikazivanom prostoru, umjetnièki duh vremena u kojem nastaju i kartografske tehnike koje su omoguæile njihovu izradu. Na kartama se neposredno ili posredno mogu naslutiti razlièiti motivi, a meðu njima i politièki interesi, koji su utjecali na odabir i samu obradu geografskog sadržaja.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Former toponymy researches have pointed out certain regularities. For example, while exploring toponymy on Croatian islands and coastline, V. SKRAÈIÆ (1997) and P. ŠIMUNOVIÆ (2005) have determined that stability of toponyms is in connection with the size (surface, height and length), significance and continuity of human presence and economical exploitation of an object. Therefore, the larger and more important a geographical object is – its importance not necessarily equalling its size – and the longer the period in which it has been exploited in various ways, the older is the linguistic layer of the toponym that identifies the object. There are different geographical names for the same objects in borderlands between different countries, political and economic interests, between different nations and cultures (even between dialects of the same language). Croatia’s favourable geographical position at the contact of the Adriatic Sea, the Dinarides and the Danube area makes it a good example of such a borderland in which influences of different countries, cultures, religions and languages have been interwoven for centuries, so certain locations have been given several different names. These circumstances have also reflected the toponymy of the old maps in which multiple linguistic layers, with, often irregular, cultural and linguistic “sedimentation”, and corresponding toponyms are to be found. Numerous Italian1 (Pola – Pula, Fiume – Rijeka, Zara – Zadar, Spalato – Split, Zagabria – Zagreb, etc.), German (Agram – Zagreb, Karlstadt – Karlovac, Walkowar – Vukovar, Zwischenmurgebiet – Meðimurje, etc.), and Hungarian toponyms (Eszék – Osijek, Csákornya – Èakovec, Varasd – Varaždin, Zágráb – Zagreb, Újlak – Ilok, etc.) denoting more important objects in Croatia were used on old maps. On various occasions throughout history, including map-making, other European nations introduced these foreign toponyms to their languages and used Croatian toponyms rarely. Croatian toponyms have been used more often since the 16th century on maps made by Croatian authors or foreign authors who somehow made a direct contact with Croatian territory, while on maps by other European cartographers Croatian toponyms appear more frequently as late as the end of the 17th and at the beginning of the 18th century.
1

2 Methodological Notes
Toponym study is the subject of many different sciences, starting with linguistics, then geography, geodesy, history, archaeology etc. Methodology of scientific approach to toponyms is best elaborated within toponomastics, a linguistic branch in the area of onomastics, a scientific discipline that deals with names. Toponomasts provide us with basic knowledge about toponym development, their linguistic forms, changes and, generally, their function in language, which makes their work compelling no matter from which angle one deals with the subject. This work deals with the results of geographic aspect of toponyms research with special attention to historic and geographical context of geographical names spelling on the 16th and 17th century maps. The purpose was to emphasize basic spelling problems on old maps in order to be able to approach this problem area in a scientifically founded and objective manner on various occasions. It is necessary to point out that as late as the end of the 18th century map making was almost always a result of space description, without any necessary geodetic and astronomic measurements, so they are not always a reliable source for scientific researches. A great number of cartographers never even visited the area they were describing and gathered their materials indirectly from political and religious government representatives, seamen, military commanders, missionaries, merchants and other people. Bearing in mind fairly limited possibilities of information exchange at the time and the fact that maps of some Croatian regions were mostly made abroad (in Venice, Rome, Vienna, Amsterdam, Antwerp, Paris etc.), it was very difficult to form a clear and plastic geographic picture that would be scientifically founded and up to date, i.e. reliable and useful. In addition, geographic material about Croatia which was presented on the maps made by distinguished European cartographers (Gastaldi, Coronelli, Cantelli and others) has been reproduced without any changes or additions for centuries and, therefore, their toponyms were transcribed uncritically, with obvious repetitions of older patterns and, of course, mistakes. Therefore it is necessary to compare old maps with written historical documents dating from the same period and other sources in order to establish their quality and relevance in making conclusions about their contents (FARIÈIÆ, 2005). Even in that case, it is often not possible to locate some of the toponyms from these maps with certainty and, besides that, simplified map interpretation always leaves the possibility of making further mistakes. For example, chronological research of old maps dating from the Middle Ages to the end of the 17th century could lead us to a false conclusion that a number of settlements in Croatia increased by the end of that period. Namely, on the old maps oykonyms (or place names) are very rare, while the maps made in similar scales dating from the end of the 17th and the beginning of the 18th century (for example, maps by V. M. Coronelli) show an increase in the number of oykonyms. The real reason for this is a sort of crystallization in geographic perception of Croatian area

150

The adjective Italian is tentatively used in the work to denote toponyms on map by different authors who worked in what is now Italy. At the time old maps elaborated in this work were created, until the mid 19th century, a country called Italy did not exist on European political scene nor was the awareness of a unified Italian nation developed yet. Geographical and political particularism contributed to the development of numerous dialects, usually grouped into northern, middle and southern dialects. Modern Italian standard language descended from Tuscan dialect, which significantly differs from Venetian or Genoese dialects spoken and written by the authors of majority of geographical maps and naval charts made on the territory of today’s Italy. Because of that, in Roman studies the term Italic-Romance is often used for older names and similar, in which the form Italic means “from the Apennines”. Adjectives that correspond to the very place a map (or other written work) was made (Genoese, Anconian, Venetian, etc.) are also used for the same purpose. The same also goes for the adjective German, which is used in this work to denote geographical names on maps made on the territory of today’s Germany or Austria in which German language is spoken.

izmeðu razlièitih naroda i jezika (pa èak i dijalekata istoga jezika) za iste objekte postoje razlièita geografska imena. Amsterdamu. st. Dakle. Dinarida i Podunavlja dobar primjer takvoga graniènog podruèja u kojem su se stoljeæima isprepletali utjecaji razlièitih država. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku.. Csákornya – Èakovec. Varasd – Varaždin. u razlièitim prigodama.). U ovom se radu daju rezultati istraživanja geografskog aspekta toponima. srednja i južna narjeèja. trgovaca i dr. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali istaknuti europski kartografi (Gastaldi. Hrvatski toponimski likovi na kartama hrvatskih autora te inozemnih kartografa koji su na razlièite naèine izravno došli u kontakt s hrvatskim prostorom koriste se u veæoj mjeri od 16. vojnih zapovjednika. Rijeè je zapravo o svojevrsnoj kristalizaciji geografske percepcije hrvatskoga prostora. st. Ta se okolnost odrazila i na toponimiju ispisanu na starim kartama. . koje se znatno razlikuje od mletaèkoga i ðenoveškog narjeèja kojim su govorili i pisali autori veæine geografskih i pomorskih karata nastalih na tlu današnje Italije. 2005). odnosno pouzdana i korisna. Zwischenmurgebiet – Meðimurje i dr. arheologija i dr. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki. povijest. i poèetka 18. kultura. u kojoj se razlikuju mnogobrojni jezièni slojevi. kultura. Potrebno je istaknuti da sve do 18. Toponomastièari daju temeljna znanja o razvoju toponima te o njihovim jeziènim oblicima. a rjeðe hrvatske toponimske likove. ponajprije lingvistika. pri èemu se se oblik italo odnosi na apeninski. a time i geografska višeimenost.. i 17. pri èem važnost ne mora biti funkcija velièine. Geografski i politièki partikularizam pridonio je i razvoju brojnih narjeèja. dok se na kartama ostalih europskih kartografa hrvatski toponimi znatnije javljaju tek od kraja 17. približno istoga mjerila (npr. Zágráb – Zagreb. Cantelli i dr.). st. Antwerpenu. mijenama i. koristi pridjev italoromanski. ŠIMUNOVIÆ (2005) utvrdili su na primjeru toponimije hrvatskoga otoènog i obalnog prostora da je postojanost toponimskih likova u vezi s velièinom (površinom. ðenoveški. funkciji u jeziku.). Walkowar – Vukovar. imena naselja) vrlo su rijetki. geodezija.KiG 2007. a na kartama s kraja 17. duljinom) i znaèenjem te s kontinuitetom naseljenosti i gospodarskog iskorištavanja odgovarajuæeg objekta. Spalato – Split. venecijanski (mletaèki) i sl. st. S obzirom na tadašnje razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija te na èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. 2. te što je dulje razdoblje na razlièite naèine iskorištavan. drugi europski narodi u svoje jezike preuzimali upravo te egzonime. misionara. a moguæe su i druge zablude u pojednostavnjenoj interpretaciji kartografske graðe. Zbog toga je potrebno stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje prosudbi o prikazanom sadržaju (FARIÈIÆ. Hrvatska je zbog povoljnoga geografskog položaja na dodiru Jadranskog mora. pri èem se posebno razraðuje geografski i povijesni kontekst pisanja geografskih imena na kartama 16. st. st. bez obzira s kojeg se gledišta razmatrala ta problematika. Újlak – Ilok i dr. ankonitanski (jakinski). stoljeæa. Svrha je rada istaknuti temeljne probleme pisanja geografskih imena na starim kartografskim prikazima kako bi se toj problematici. Tijekom prošlosti u razlièitim su prilikama. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. U vrijeme nastanka starih karata koje se razmatraju u ovom radu. Poradi navedenoga u romanistici se stoga èesto za starija imena i dr. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. niti je postojala jasno razvijena svijest o jedinstvenoj talijanskoj naciji. pa su njihovi radovi nezaobilazni. s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. Slièno vrijedi i za pridjev njemaèki. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. pristupalo znanstveno utemeljeno i objektivno. Osim toga. Za važnije objekte u Hrvatskoj na starim kartama koristili su se mnogobrojni egzonimi u talijanskom1 (npr.) i maðarskom jeziku (Eszék – Osijek.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. Primjerice. Coronelli. a zatim geografija. visinom. Beèu. Zagabria – Zagreb i dr. mogao bi se stvoriti pogrešan zakljuèak kako se krajem tog razdoblja u Hrvatskoj naglo poveæao broj naselja. pa tako i na kartama. to æe biti stariji jezièni sloj toponima kojim se taj objekt imenuje (identificira). koja se obièno grupiraju u sjeverna. njemaèkom (Agram – Zagreb. Rimu. Èesto ni tada nije moguæe sa sigurnošæu ubicirati pojedine toponime ispisane na kartama. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. pomoraca. a graðu su prikupljali posredno. Zara – Zadar. ali i pojaèanim zanimanjem europske javnosti za boljim poznavanjem geografije jugo- 151 1 U radu se uvjetno upotrebljava pridjev talijanski za toponimske likove korištene na kartama razlièitih autora koji su djelovali na prostoru današnje Italije. na starijim kartama ojkonimi (ili domicilonimi. ili se koriste pridjevi koji toèno odgovaraju mjestu (geografskom prostoru) izrade karata (dakako i drugih pisanih djela). pa i jezika. koja je uzrokovana napretkom geografije i kartografije. vjera. i poèetka 18. znanstvene discipline koja se bavi imenima. lingvistièkoj grani u okrilju onomastike. Suvremeni talijanski književni jezik potekao je od toskanskog narjeèja. s odgovarajuæim toponimskim likovima. Karlstadt – Karlovac. što je odreðeni geografski objekt u prostoru veæi i važniji. politièkih i gospodarskih utjecaja. a time i razlièitih pogrešaka. primjerice. opæenito. i 17. èesto nepravilnoga jeziènokulturnoga “taloženja”. na temelju istraživanja starih karata kronološkim slijedom od srednjeg vijeka do 17. st. stoljeæa (1999) i P. Fiume – Rijeka. Coronellija) broj se ojkonima naglo poveæava. U graniènim prostorima izmeðu razlièitih država. Mnogi kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. Metodološke napomene Prouèavanjem toponima bave se razlièite znanosti. koji se u radu takoðer koristi uvjetno kao pridjev kojim se oznaèavaju geografska imena na kartama izraðenim na prostoru današnje Njemaèke i Austrije u kojima se govori njemaèkim jezikom. Naime. Metodologija znanstvenog istraživanja toponima najbolje je razraðena u toponomastici. sve do sredine 19. Pola – Pula. na europskoj politièkoj sceni nije postojala država koja se nazivala Italija. M. na kartama V. Parizu i dr.

1998. it is often not established or checked on the spot or technically standardized (usage of script. KOZLIÈIÆ. nautical and cadastral maps (LOVRIÆ. spatial position and arrangement. and on map reproductions (originals are more difficult to obtain) published in cartography history of Croatia syntheses by M. FÜRST-BJELIŠ (2001) and M. production of highly reliable topographic. each object in the map is positioned in space based on precise determination of its geographical position (latitude. Kozlièiæ’s work is the most prominent among the latter. SLUKAN ALTIÆ. M. writing systems etc. 3 A Short Survey of Past Researches Problem of toponyms on old maps has not been separately addressed in Croatian scientific literature so far.e. Geographers who dealt with toponyms the most are M. Essential characteristics and problems of toponym writing on old maps are elaborated through about fifteen examples. moreover. On new maps the number of toponyms is significantly increased and their hierarchy (according to the importance of object in space) and functional differentiation. Lapaine and D. that is. JURAN and J. in most cases accurately locating their geographic position. SLUKAN. MARKOVIÆ (1993). His book Cartographic Monuments on Croatian Adriatic Coast (1955) is. i. 1998a. nautical and cadastre maps. in a matter of speaking. In this work Kozlièiæ gave a detailed list of old toponyms. 2003). objects’ basic geographic characteristics. finally. above-sea level or depth) and toponomastic identification. were an exception to this rule. KOZLIÈIÆ (1995) and Five Centuries of Geographic and Naval charts of Croatia monograph (2005) edited by D. when possible. An exception is a work by D. reporting. which makes it difficult to reliably establish what a certain toponym is related to or what the connection between different geographical objects is (for example. in which he gives an old toponym register with their present day locations and a present day toponym register with their older versions. the rich toponymic heritage recorded on various maps. 2006). ŠENOA (1950). technical and scientific data analysis and. Europe’s increased public interest in being more familiar with the south-eastern Europe’s geography in which massive military and politics changes have been taking place at the time (Christian reconquest of the Ottoman lands). Great number of old maps toponym studies is not considered separately. ROBINSON ET AL. This work is merely a contribution to complex studies of a rich toponomastic material. specifically based on the author’s subjective choice. B. a result of administrative supremacy in areas in which political government had been changed due to wars or ethnical and linguistic changes in larger countries. and could make a subject of some future research. 1993. the whole historic development chronology of cartographic work in Croatia has not been enclosed in it. State of European cartography thoroughly changed during the 18th century. Politically motivated toponym changes. Mlinariæ. compare FÜRST-BJELIŠ. Within this context. M. in the Scientific Library in Zadar. their contemporary location (MARKOVIÆ. 1988. in which K. 2005. A book called Toponymy of Pašman Island (2006). Novak. Other authors mostly concentrated on extracting only the more important toponyms from the old maps without providing a deeper analysis of their meaning and development (ŠENOA. the fundamental theoretical geographic work on toponymy in Croatia for the time being. SLUKAN ALTIÆ. FARIÈIÆ gave a detailed list of the island’s geographical names on old geographic. The article that should be singled out among previously mentioned works is Geographic Aspects of Toponymy by R. the object in space they refer to. MLINARIÆ (2003) who compared the toponyms on Pagano’s map of Zadar and Šibenik region with the toponyms in the first Croatian novel Planine by Petar Zoraniæ. Only a smaller part of vast cartographic material. Generally speaking. 1998a). KOZLIÈIÆ. R. letter thickness and size. starting with partial Emperor Joseph’s Road survey of continental Croatia in the second half of the 18th century (LOVRIÆ. and. Among other things. has been published recently. sketches and cadastre plans since the 18th century is still mostly unexplored. SLUKAN. KALMETA (1971). special issue caused by advancements in geography and cartography and. trying to put origin and development of certain toponyms into an adequate geographical context (for instance. 1988. MATAS (2002) but their works represent only an initial effort to contemplate the complex geographical aspect of toponyms problem area. are clearly determined by variations of different fonts. 1995. Beside these partial studies. MARKOVIÆ. PAVIÆ (1980). He also provided this old toponym list with present day toponyms addressing the same objects. 1995. M. 1998. In his later works Kozlièiæ made an inventory of geographical names. the toponym Morlakija.). 2001). PAVIÆ (1980). 2003) and Beautemps-Beauprè east Adriatic coast survey at the beginning of the 19th century (KOZLIÈIÆ. the first outline of Croatian Adriatic’s historic toponymy. Also. 2006). Analysis of geographic names on old geographic and naval charts from the 16th and 17th century is based on the original maps deposited at The State Archive in Zadar (Geographic and Topographic Maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund). 2006) up to systematic Franciscan topographic and ordnance-survey during the 19th century (LOVRIÆ. By doing so they got into partial toponomastic analysis. The most prominent among these is his monograph The Eastern Adriatic in the Work of Bautemps-Beaupré (2006).. During measurements. However. we are also able to observe toponym development on maps of Croatia. besides that. R. toponym writing on 16th and 17th century maps is not yet scientifically founded.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. longitude. 1993. the process of map making has been gradually institutionalized and based on systematic geodesic and hydrographical measurements. and with good 152 . toponyms gradually became stabilized regarding their linguistic appearance. it is not possible to determine the hierarchical order between town and other settlements’ size and significance). a number of cartography historians made toponym lists during detailed map analysis. 1950. has been processed so far. PAVIÆ (1980) emphasizes. ROGLIÆ. 1988. Since then.

1988. odnosno objekt u prostoru na koji se odnose. Situacija se u europskoj kartografiji temeljito promijenila tijekom 18. Popisu starih toponimskih likova pridružio je suvremene likove za iste geografske objekte. pri èem se na osobit naèin izdvaja monografija Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006). Meðu navedenim radovima posebno treba istaknuti èlanak Geografski aspekti toponimije R. FARIÈIÆ dali iscrpan popis geografskih imena tog otoka na starim geografskim. (LOVRIÆ. Kozlièiæa (1995) te u monografiji Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). ŠENOA. pomorskih i katastarskih karata velike pouzdanosti (LOVRIÆ.KiG 2007. geografska dužina i nadmorska visina. st. temeljni teoretski geografski rad o toponimiji objavljen u Hrvatskoj. MARKOVIÆ. JURAN i J. Markoviæa (1993). 2003) i BeautempsBeaupréove izmjere dijela istoène obale Jadrana na poèetku 19. 1950. Uz ostalo. KOZLIÈIÆ. SLUKAN. najèešæe toèno utvrðujuæi njihov geografski položaj. Kozlièiæa. nije moguæe utvrditi hijerarhijski red po velièini i znaèenju gradova te ostalih naselja). odnosno dubina) i toponomastièke identifikacije. ŠENOA (1950). B. Analiza geografskih imena na starim geografskim i pomorskim kartama 16. 1988. stoljeæa istoènog dijela Europe u kojem su se u to doba dogaðale krupne vojno-politièke promjene (kršæanska rekonkvista osmanlijskih posjeda). st. 2006). pomorskim i katastarskim kartama. a. na kartama se toponimi postupno ustaljuju u jeziènom izgledu te u prostornom smještaju i rasporedu. Na novim kartama znatno se poveæava broj toponimskih likova. koja je usporedila toponime na Paganovoj karti zadarske i šibenske regije s toponimima u prvom hrvatskom romanu Planine Petra Zoraniæa. njihovu suvremenu ubikaciju (MARKOVIÆ. st. i 17. Novak. st. 1998a. a temelji se na sustavnim geodetskim i hidrografskim izmjerama. Iznimku èine politièki motivirane promjene toponima koje nastaju kao iskaz nadmoæi administracije u prostorima koji su nakon ratova ili etnièko-jeziènih preslojavanja u veæim državnim zajednicama izmijenili politièku vlast. za sada. Mlinariæ (2003). i 17. FÜRST-BJELIŠ (2001) i M. Unatoè parcijalnim studijama. i to po subjektivnom izboru autora rada. Ovaj rad samo je prilog kompleksnom prouèavanju bogate toponomastièke kartografske graðe. KOZLIÈIÆ. Pritom su ulazili u parcijalnu toponomastièku analizu. SLUKAN ALTIÆ. 1988. 2005. ne ulazeæi pritom u dublju analizu o njihovu znaèenju i razvoju (npr. temeljna geografska obilježja objekta. bogata toponimska baština zabilježena od 18. 2001). kada je to bilo moguæe. ROGLIÆ. znanstvenoj i tehnièkoj analizi tako dobivenih podataka i. M. Paviæa (1980). mnogi su povjesnièari kartografije prilikom detaljne analize pojedinih kartografskih prikaza dali popise toponima. U tom djelu Kozlièiæ je dao iscrpan popis starih toponima. 1998. st. Mnogobrojni aspekti prouèavanja toponima na starim kartama nisu posebno razmotreni. Meðu geografima toponimima su se ponajviše bavili M. osim toga. SLUKAN ALTIÆ. 1993. i poèetkom 19. U tome se ponajprije istièu djela M. Lapaine i D. Kratki pregled dosadašnjih istraživanja Problematici geografskih imena na starim kartama do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. tj. MATAS (2002). Obraðen je samo manji dio goleme kartografske graðe. ni tehnièki ujednaèeno (korištenje vrsta pisma i pismovnih skupina i sl. Temeljne znaèajke i problemi pisanja toponima na starim kartografskim prikazima razmatraju se na petnaestak primjera. koliko je poznato. Takoðer. st. navodeæi. èesto nije na terenu utvrðeno ili bar provjereno. st. (KOZLIÈIÆ. u kojoj daje kazalo starih toponimskih likova sa suvremenim ubikacijama te kazalo suvremenih toponima s pridruženim starijim inaèicama. Mlinariæ. temelji se na izvornicima karata. izradi topografskih. 2006). nije posveæena posebna pozornost. 1993. u kojoj su K. 1995.. Meðutim. M. a meðu njima se variranjem razlièitih pismovnih skupina te oblika. ROBINSON i dr. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. pisanje toponima nije još znanstveno utemeljeno. Nedavno je objavljena knjiga Toponimija otoka Pašmana (2006). KALMETA (1971). 1998a). s time da njihovi radovi imaju obilježja inicijalnih pokušaja sagledavanja složene problematike toponima s geografskog aspekta. (LOVRIÆ. Opæenito. U tom kontekstu moguæe je pratiti razvoj toponima i na kartama Hrvatske. R. i 17. R. U kasnijim djelima Kozlièiæ je razradio inventarizaciju geografskih imena. usp. na kartama 16. poèevši od parcijalne jozefinske izmjere kontinentalnog dijela Hrvatske u drugoj polovici 18. konaèno. st. 3. 1998. a objavljene su u sintezama povijesti kartografije hrvatskih zemalja M. te na reprodukcijama karata izvornici kojih su teže dostupni. 1995. Od tada se proces izrade karata postupno institucionalizira. topografskim skicama i katastarskim planovima s detaljnim prikazima pojedinih manjih prostornih cjelina Hrvatske uglavnom je neistražena. PAVIÆ (1980). 2006) do sustavne franciskanske topografske i katastarske te francjozefinske izmjere tijekom 19. toponima Morlakija. koju su uredili D. debljine i velièine slova jasno utvrðuje hijerarhijski red (s obzirom na važnost objekta u prostoru) i diferencijacija s obzirom na funkciju. SLUKAN. Svaki objekt prikaza prilikom izmjere pozicionira se u prostoru na temelju preciznog odreðivanja geografskog položaja (geografska širina. nije obuvaæen cijeli kronološki slijed povijesnog razvoja kartografiranja Hrvatske.) pa se ne može uvijek pouzdano utvrditi na što se odreðeni toponim odnosi i u kakvoj su meðusobnoj vezi razlièiti geografski objekti (npr. Iznimku èini rad D. 2003). Paviæ (1980) s pravom istièe da su analiza i poznavanje toponimije izuzetno znaèajni za historijsku 153 . Njegova je monografija Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana (1995) na odreðeni naèin prvi pregled povijesne toponimije hrvatskoga jadranskog prostora. pokušavajuæi dati odgovarajuæi geografski kontekst postanka i razvoja toponima (primjerice. pa bi to mogao biti predmet buduæeg istraživanja. Ostali su autori uglavnom iz starijih karata izdvajali samo važnije toponime. na razlièitim kartama. koji se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti) i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. koji èini. FÜRST-BJELIŠ.

1991. P. In his most recent work Šimunoviæ points out geographical names belong to cultural heritage of material and spiritual importance. Toponymy on Braè Island (2004) and his comprehensive work Toponymy on Croatian Adriatic (2005). 1984). S. FILIPI (1957. and. 1993. Toponym etymology Skok rendered in his comprehensive description of toponyms (especially nezonyms) on Croatian islands half a century ago still hasn’t been discarded by more recent researches. (KOZLIÈIÆ. the works by S. 1964). P. special issue 154 Fig. HILJE (1994) stand out. 1996b. ŠIMUNOVIÆ (1966. 1997). 1978. 1. of course. While researching archive documents and epigraphic heritage these scientists came across numerous toponyms and attempted to get to the bottom of their time and space context. 1999. Šimunoviæ and V. Skok laid the foundations of modern Croatian toponomastics. 1996a. SKRAÈIÆ. 1995.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. His work on toponymy and cartography is the only complete work about the subject so far. N. BORÈIÆ (1975). today’s leading Croatian onomasts. ANTOLJAK (1954). Dr P. 1991. A. 1976.) reason. 2004. 1989. been improved and abridged if not completely rejected (SUIÆ. P. Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja. although some of his theses have. Among these. CVITANOVIÆ (1954. V. 1973. JAKŠIÆ (1989) and E. 1960). V. 1995) Slika 1. ŠOJATOM 1974). 2nd century (KOZLIÈIÆ. FINKA (1960. that toponymy analysis and knowledge are of great importance in historical geography for observing landscape changes. 1987b. 2006). 1956. 1970. Croatian linguists’ works are of great importance while researching old toponyms. 2. Toponymy of Outer and Middle Islands in the Zadar Archipelago (1996a). 2004. JURIŠIÆ (1953. P. 2002). s A. Regularities in Adriatic Nezonymy (1997) and certain chapters belonging to Pašman Island Toponymy (2006) are . P. LOVRIÆ included an abbreviated form of Borèiæ’s analyses in his students’ book called General Cartography (1988). 1995a. 2005). N. Toponymy of the Kornati Islands (1987). Skraèiæ. SKOK’S work Slavism and Romanism on Adriatic Islands (1950) among the oldest toponym syntheses concerning the Croatian Adriatic region. 2002. 2005). VAJS (1987) and others wrote about the same subject. ÈAÈE (1992. SKRAÈIÆ (1987a. SUIÆ (1989). B. Croatian archaeologists and historians also turned their attention to geographical names. R. st. Š. Fifth map of Europe by Claudius Ptolemy. especially in the segment of his work that deals with the Croatian Adriatic region. function and significance of an area. ŠIMUNOVIÆ. the most prominent is B. Šimunoviæ comprised his researches of toponyms in the Croatian Adriatic region in his books Eastern Adriatic Toponymy (1986). Later on B. 1995. M. Among Croatian geodesists who wrote about toponyms on maps in general. In some cases they tried to explain the etymology of ancient toponyms by correlating them with material remains and written documents left by the cultures that inhabited what is now Croatia between the prehistoric times and the Middle Age. 1997. 1995b. especially about toponyms on contemporary maps. 1986. are the authors of numerous significant contemporary works. BATOVIÆ (1973.

M. E. CVITANOVIÆA (1954. 1970. stoljeæa Fig. BATOVIÆA (1973. B. premda su. i dr. 1984). Šimunoviæa i V. HILJE (1994) i dr. 2002). Pri istraživanju starih toponima od neizmjerne su važnosti radovi hrvatskih jezikoslovaca onomastièara. 2. LOVRIÆ uvrstio je Borèiæeva promišljanja. posebice na suvremenim kartama. 1997.). R. a u nekim sluèajevima i odbaèena (SUIÆ. Skraèiæa. V. 1960). P. 2004. A. . u kojem s mladim jezikoslovcima i povjesnièarima razvija onomastièku metodologiju i obavlja temeljna znanstvena istraživanja. èime se ona znanstveno monumentalizira. pri èem se znaèenjem istièu radovi S. Meðu mnogobrojnim Skraèiæevim djelima treba istaknuti rad Toponimija kornatskog otoèja (1987). 1964). SKRAÈIÆ. 1993. ÈAÈE (1992. s A. ŠIMUNOVIÆ. Svoja istraživanja o toponimiji hrvatskoga jadranskog prostora P. posebno B. Skok je postavio temelje hrvatskoj modernoj toponomastici. 2005). SKOKA Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950). S. 1995. 1991.KiG 2007. 4th century – section (KOZLIÈIÆ. pisali su i geodeti. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Meðu najstarijim sintezama o toponimima hrvatskoga jadranskog prostora istièe se djelo P. SUIÆA (1989). 1999. 1956. antike i srednjeg vijeka. knjigu Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka (1996a) te znanstveni rad Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji (1999) i poglavlja u knjizi Toponimija otoka Pašmana (2006). Njegov je rad o toponimici i kartografiji do sada jedini cjeloviti prikaz te problematike. 1976. 1995b. a poslije su o toj problematici pisali B. 4. ŠIMUNOVIÆ (1966. 1991. ni nakon pola stoljeæa. V. Skraèiæ je razvio posebnu metodologiju toponomastièkih istraživanja pri èem osobitu i trajnu vrijednost ima terensko i arhivsko prikupljanje toponomastièke graðe. 1989. 2002. SKRAÈIÆ (1987a. 2006 i dr. 1999. posebice u djelu koje se bavi jadranskim dijelom Hrvatske. 1996b. naravno. O toponimima na kartama opæenito. U sveobuhvatnom djelu o toponimima na hrvatskim otocima (posebice o nesonimima) Skok je dao njihovu etimologiju. Istoèna obala Jadrana na Tabuli Peuntigeriani. JAKŠIÆA (1989). Geografskim imenima odgovarajuæu su pozornost posvetili hrvatski arheolozi i povjesnièari. Šimunoviæ okrunio je knjigama Istoènojadranska toponimija (1986).) 155 geografiju. Š. Eastern coast of the Adriatic on Tabula Peuntigeriana. uz odgovarajuæe preinake. FILIPIJA (1957. ANTOLJAKA (1954). 1986. Posebno valja istaknuti Skraèiæevu pedagošku ulogu koja do izražaja dolazi u Centru za jadranska onomastièka istraživanja Sveuèilišta u Zadru. koju velikim dijelom kasnija istraživanja. ŠOJATOM 1974). i 17. Ti su znanstvenici tijekom istraživanja arhivskih dokumenata i epigrafskih spomenika nailazili na mnogobrojne toponime pa su nastojali proniknuti u njihov prostornovremenski kontekst. N.). st. 1996a. neka njegova objašnjenja doraðena i dopunjena. Braèka toponimija (2004) te sveobuhvatnom sintezom Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora (2005). N. U posljednjem djelu Šimunoviæ posebno istièe kako su geografska imena spomenièka baština materijalne i duhovne kulture. trenutaèno vodeæih hrvatskih autoriteta na polju toponomistike. JURIŠIÆ (1953. VAJS (1987) i dr. 1995a. U pojedinim sluèajevima nastojali su objasniti etimologiju drevnih toponima na temelju njihove korelacije s materijalnim ostatcima i pisanim svjedoèanstvima kulture naroda koji su nastanjivali današnji hrvatski prostor tijekom prapovijesti. 1995. u skraæenom obliku u udžbenik Opæa kartografija (1988). i dr. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. 1978. za praæenje promjena pejzažne slike. 1995) Slika 2. P. Meðu novijim radovima posebice treba istaknuti mnogobrojna djela P. 1987b. BORÈIÆ (1975). funkcija i znaèenja nekog prostora. 2005.). FINKA (1960. a istodobno se pruža drugim znanstvenicima kao bogat izvor za daljnja specijalistièka istraživanja. nisu demantirala. P.

Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. Japodi. Ardijejci. there was no room for toponyms. The author is one of the most significant medieval Arabian geographers and cartographers – Mohammad Al Idrizi (HARLEY. special issue 156 Fig. 4 Geographical Names on 16th and 17th Century Maps 4. For instance. except for more important oronyms (Illyricum. etc. without any direct evidence. Early medieval maps did not give detailed presentations of Croatia and.). while the first mention of Croatia appeared three centuries later. 3. among other things. Croatian toponyms on old naval charts and geographical maps appear substantially later than written historical documents. Medieval geography was under the strong influence of ancient culture and political heritage which reflected. contributed to Castorius (BAGROW. Skraèiæ is also an educator who works with young linguists and historians on developing onomastic methodology and performing basic scientific research in Zadar’s University Adriatic Onomastic Research Centre. Since he had spent some time and did research . which is. 2005). Skraèiæ. 1993) Slika. at the same time. 1154. ÈANKOVIÆ. 2005. the fact that the name “Croatia” was for the first time mentioned on a map by an author who originated from a completely different cultural and religious background does not come as a surprise. SKELTON. 1154. WOODWARD. – section (MARKOVIÆ. First Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. provides other scientists with a rich basis for further specialist studies. KOZLIÈIÆ. MARKOVIÆ. 1992). 3. – isjeèak (MARKOVIÆ. thus. Liburnia.) are prevalent on these maps. 1993. HARLEY. Iader. elementary contents of the oldest maps. Narona etc. 1994). 1995. Expectedly. Bearing that in mind. WOODWARD. 1964. Delmati. Roman and Romanised toponyms of ancient tribes that inhabited present day Croatia (Histri. 1987.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Dalmatia. a map of the roman Empire from the 4th century (Fig. for instance The Fifth Map of Europe by Claudius Ptolemy from the 2nd century (Fig. 1 Historical foundations of Croatian area mapping in the 16th century Geographic perception of what is now Croatia and its graphic visualization was going on simultaneously with the development of geography and cartography in Europe. Dalmatia and Pannonia. First maps of Croatia date from the Antiquity. Al Idrizija. Toponyms were. Skraèiæ developed a specific toponomastic research methodology in which field work and archive research is of great value and which. Histria. Al Idrizija. on the persistence of ancient (especially Roman) toponym layer that remained long after the Croats came to what was then Histria. 2). Pannonia) and oykonyms (Pola. especially in the wider Mediterranean area. along with coastline contours and river system. 1) and Tabula Peuntigeriana. 1993) particularly valuable works written by V. Liburni. the names “Croat” and “Croatia” were mentioned for the first time on prince Trpimir’s donation in 852 (ANTOLJAK. Salona.

na njima se geografski prikaz Jadrana najveæim dijelom temeljio na geografskoj graði s talijanskih portulana. Prvi kartografski prikazi Hrvatske potjeèu iz starog vijeka. 2) koja se. osnovni sadržaj najstarijih karata èinili su toponimi. i 17. (prema izvornicima objavljenim kod KOZLIÈIÆ.. koji je dobro poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora jer je u njemu osobno boravio i obavio odgovarajuæa istraživanja. (sl. Dalmacije i Panonije. (HARLEY. parencio (Poreè). z i h). Liburni. st. premda bez izravnih dokaza. braza (Braè). Uz obrise obalne crte i rijeènu mrežu. 1964. Rijeè je o jednom od najistaknutijih srednjovjekovnih arapskih geografa i kartografa – Muhamedu Al Idriziju (HARLEY. Opæenito. Zbog toga ne èudi èinjenica da je ime Hrvatske prvi put zabilježeno na karti èiji autor potjeèe iz drugoga kulturno-vjerskog areala. KOZLIÈIÆ. Meðu mnogobrojnim portulanskim kartama Jadranskog mora za primjer se mogu uzeti karta Petrusa Vescontea. WIGAL. mortar (Murter).. stoljeæa 4. Japodi. u postojanosti antièkoga (pretežito romanskog) toponimskog sloja. Al Idrizi je na karti Sredozemlja (1154) Hrvatsku. querso (Cres). a zatim ojkonime te važnije hidronime i oronime. Bozon je zapisao i sljedeæe: . 1992). 1995. 1994). koja je objavljena u Veneciji 1318. 1993. fara (grad Hvar). s. scherda (Škarda). premuda (Premuda). tada u domeni ugarskih i mletaèkih vojno-politièkih interesa. meðu ostalim.). 2000). (PETRICIOLI. To je ujedno i jedna od najstarijih karata s detaljnim prikazom hrvatske obale pa su na njoj ispisani toponimi svojevrstan “bljesak” koji se javlja nakon duge historijsko-geografske “tame”. Dalmatia. tj. Delmati. æ. M. Jara (Zadar). primjerice Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja iz 2. (STRGAÈIÆ. ime Hrvata i Hrvatske prvi se put spominje u darovnici kneza Trpimira iz 852. est (Ist). 1987. solta (Šolta). s. a od 15. ROGLIÆ. . Geografska imena na kartografskim prikazima 16. 1990). 1967. Ardijejci i dr. st... Na njima.KiG 2007. Ti su podatci nadasve jasni: najviši dostojanstvenici Crkve na Zapadu.). 1995) i rukopisna karta sjevernodalmatinskoga akvatorija anonimnog autora koja je izraðena sredinom 16. portulanske su karte izraðivane i u drugim sredozemnim europskim zemljama (posebno u Barceloni i na Balearima). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 1956. što znaèi Zemlja Hrvatska (sl. encoronata (Kornat).Slavorum insulas. 3). Na njima je znatno iscrpnije prikazivan prostor primorskog dijela u odnosu na uopæeni prikaz kontinentalnog dijela Hrvatske. Prostor Hrvatske bolje je prikazivan na portulanskim kartama od kraja 13. st. ROGLIÆ.. Post quartum vero diem exivit Iadera. MARKOVIÆ. Vesconte. tada iznad politièkog utjecaja eventualnih pretendenata na hrvatski nacionalni prostor. Buduæi da su te karte najveæim dijelom nastajale u talijanskim gradovima (Venecija. imenovao teritorionimom bilad garuasia. streto d’iaria (Zadarski kanal).2 toponimi na kartama bili su ispisani razlièitim inaèicama talijanskog jezika. na portulanskim je kartama geografski sadržaj bio sveden na razmjerno detaljan prikaz obalne crte kopna i otoka te toponime. pravilima izgovora) u talijanskom jeziku ne podudaraju s pravogovorom hrvatskog jezika (najèešæe k. Nona (Nin). navodi i sljedeæe toponime: gulfo d’carner (Kvarnerski zaljev). HARLEY. Pritom su se talijanski kartografi koristili talijanskim toponimskim likovima i hrvatskim toponimskim likovima koje su prilagoðavali talijanskoj grafiji. karta Gratiosusa Benincase. st. prevladavaju romanski i romanizirani toponimi drevnih naroda (Histri. dok je spomen Hrvatske na karti “kasnio” za puna tri stoljeæa. W OODWARD . lj i nj) ili skup slova (ne nužno slog) s nekim temeljnim slovima koji se prema ortoepiji (pravogovoru. iuri (Žirje). SKELTON. aragusa (Dubrovnik). 1987. Liburnia. meðu ostalim. pa tako nije ni bilo mjesta za toponime. Genova). 1974. Na ranim srednjovjekovnim geografskim kartama nije detaljnije prikazivan prostor Hrvatske. koji se zadržao dugo nakon dolaska Hrvata na prostor nekadašnje Histrije.. WOODWARD. 1. WOODWARD. Hrvatski toponimi na starim geografskim i pomorskim kartama javljaju se znatno kasnije u odnosu na pisane povijesne dokumente. premda je taj dio Sredozemlja prikazivan na sliènim kartama veæ od kraja 13. (sl. Bolje poznavanje geografskih znaèajki hrvatske obale i otoka u odnosu na kontinetalni dio Hrvatske poglavito je posljedica velikog znaèenja istoènojadranskoga pomorskoga pravca u europskim i sredozemnim razmjerima (ROGIÆ. pola i polla (Pula). lissa (Vis). 2005. 4) najstarija je datirana portulanska karta Jadranskog mora. spalatto (Split). catara (Kotor). 1954). karta Rimskog Carstva iz 4. osim za važnije teritorionime (Illyricum. oèekivano.. ponajprije nesonime. posebno u sluèajevima kada je bilo potrebno transkribirati izvedena slova (slova s dijakritièkim znakovima: è. st. primjeæuju i naglašavaju da se u glavnom gradu Dalmacije govori hrvatskim jezikom (sclavica lingua). dvoslove (digrafi dž. u Zadru 1177. WOODWARD. 1989. 1987. š i ž). Iader. Ta se èinjenica podudara s nešto kasnijom bilješkom kardinala Bozona. koji je prilikom boravka pape Aleksandra III. Andrija). 2000). WIGAL. Panonia) i ojkonime (Pola. i 17. Ancona. stoljeæa 4. 2005). zabilježio kako su papi graðani Zadra pjevali in eorum sclavica lingua. a da su otoci Kvarnera i Dalmacije zapravo hrvatski otoci (. Histria. pellagosa (Palagruža). KOZLIÈIÆ. 1987). Geografska percepcija hrvatskog prostora te njegova grafièka vizualizacija bile su u skladu sa stupnjem razvoja geografske znanosti i kartografske struke u Europi.to andrea (Sv. et per Slavorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici cursu transitum faciens. pripisuje Castoriusu (BAGROW. Primjerice. Meðutim. 1) i Tabula Peutingeriana. Salona.. i u zemljama atlantske Europe (H ARLEY.. (ANTOLJAK. lagusta 157 2 Dakako.) koji su nastanjivali kasnije hrvatsko nacionalno podruèje.. tragur (Trogir). STRAGIÈIÆ. Narona i dr. posebno u širem prostoru Sredozemlja. ð. Povijesni temelji kartografiranja hrvatskih zemalja u 16. ÈANKOVIÆ. Srednjovjekovna geografija bila je pod snažnim utjecajem antièke kulturne i politièkopravne baštine što se oèitovalo. Vesconteova karta (sl. lesna (otok Hvar). MARKOVIÆ. Sibinico (Šibenik). objavljena u Anconi 1480. st. st.

1987. Al Idrizi named the 13th century (HARLEY.zone by an anonymous author dating from the 16th century (PETRICIOLI. 1318. conte’s chart (Fig. above the political influ(Škarda). made in other Mediterranean European countries (especially in Barcelona and on the Balearic Islands)..Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. This was especially the case with transcription of toponyms that featured diacritical letters (è. Jara (Zadar). fara (the town of Hvar). 1995) and a manuscript chart of Northern Dalmatia maritime in the country. Portolan charts from the late 13th century represent seven centuries later. at the time. encoronata (Kornat).Croatian coast (Pola. 1956.itself could have contained wrong information (for innean were concerned (ROGIÆ. Sibinico (Šibenik). 1995) sa published in Ancon in 1480 (acSlika 4. ROGLIÆ. Post quartum vero diem exivit Iadera. parencio (Poreè). est (Ist). vorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici Nona (Nin). On these function as Italian exonyms for objects located on maps detailed presentation of the coastal area is con. 2000). It is possible that during map-making transcripnental part. 1987. Hrvatska obala na Vesconteovoj portulanskoj karti cording to the originals published in Jadrana. a number of these toponyms still an improvement in Croatian area presentation. (STRGAÈIÆ. et per Sladar channel). 2000).. the model atic nautical route had as far Europe and the Mediterra.for this. This partial list shows that even today. portolan charts narrowed their geographical contents to fairly detailed presentation and toponyms con.However. Bozon also wrote the followonyms: gulfo d’carner (Kvarner gulf).. There are.tion or metathesis mistakes were made. s.to andrea capital of Dalmatia and that Kvarner and Dalmatian is(Sv. Among others. at the time. WOODWARD. That fact corresponds with a later note by cardioutline of Croatian coast – its toponyms are a sort of a nal Bozon. stance. noted and emphasized that iuri (Žirje). etc. 1967. in fact.2 Portolani maps were. 1974. the citizens of Zadar sang to the pope Alexander “tunnel”. in the domain of the Adriatic Sea. KOZLIÈIÆ. In their work Italian cartographers used Italian toponyms together with Croatian toponyms they adapted to the Italian script. STRAŽIÈIÆ. 4) is the oldest dated portolan chart of Although Croatia was.) (KOZLIÈIÆ. is a result of great significance eastern Adri. Vesraphy. cerning coastline and islands. special issue were created in Italian cities (Venetia. Nona. The text gir). streto d’iaria (Zaing: . Premuda. lissa (Vis). iubana (Šipan). 1989. However. braza (Braè).. who noted that in 1177. Crozola – Curzola – Korèula). MARKOVIÆ. lagusta (Lastovo).. the presentation of the nyms and oronyms. Genoa)2. N. 1995. he was very familiar with Croatian geog. melida (Mljet). lj and nj) or groups of letters (not necessarily syllables) with Italian pronunciation not corresponding Croatian (most frequently k. a chart by Gratiosus BenincaAdriatic.Slavorum insucrozola (Korèula).. scherda Church. probably. Croatian islands (. 3). nezonyms. WIGAL. as opposed to the knowledge about its conti. lands were. had been presented on similar charts since the end of on his map of the Mediterranean (1154) M. š and ž). aragusa (Dubrovnik). trasted with roughly presented continental Croatia. Also. ð. z and h). Andrija). spalatto (Split). 158 . then oykonyms and more important hydroWOODWARD.). Croatian coast on Vesconte’s portolan map of the 1318. calamolas.). catara (Kospeaks for itself: the highest prelates of the Western tor). Ancona. 1954).. pellagosa (Palagruža).. ence of possible claimants. mortar (Murter). 1318 – section (KOZLIÈIÆ. tragur (Trocursu transitum faciens. ta (Koloèep) etc. Im. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. which means The Country of Croatia This is also one of the oldest maps containing a detailed (Fig. a part of these toponyms differs from modern proved geographic knowledge about Croatian coast and Italian toponyms. several reasons islands. and. Among many portolan charts of the Adriatic Sea a chart by Petrus Vesconte published in Venice in Fig. in Atlantic European countries (H ARLEY. digraphs (dž. 1990).. Vesconte gives the following topIII in eorum sclavica lingua. of course. during his visit to the “light” at the end of a long historical and geographical town. J. Since the majority of these maps Adriatic on these maps was mostly based on Italian portolani maps. Lesna – Liesina – Hvar. They primarily included since the 15th century. it bilâd ìaruasia. Calamota. who were. s. premuda (Premuda). æ. 1987) may be taken as examples. Braza – Brazzia – Braè. although this part of the Mediterranean Hungarian and Venetian military and political interests. 4. WIGAL. and ROGLIÆ. pola and polla (Pula). querso (Cres). It seems that the spelling Generally. lesna (the island Croatian language (sclavica lingua) was spoken in the of Hvar). their toponyms were written in different Italian language variations. solta (Šolta).

lausta (Lastovo). koristili hrvatski stanovnici. Benincasa.). – Curzola – Korèula i sl. Uz veæe otoke miènoga rasporeda toponima. fiume (Rijeka). melata (Molat). toponimska se slika istoène obale Jadrana nica. sant pojedinih toponima (Jadera – Jara – Zara – Zadar. melida (Mljet). za razliku rija anonimnog autora iz sredine 16. grauoxa (Gruž).) Braza – Brazzia – Braè. (sl. Premuda. crozola – churciola i dr.). Veli i G. Istodobno. (npr. Iuri – andrea (Sv. 1995) se da još uvijek nije bila ustaljena grafija za pisanje incoronata (Kornat). 6). Na karti se. crozola (Korèula).geografske karte istièe svojom detaljnošæu. Nona. Tabla XVII) nema kvalitetnog preslika na temelju kojeg bi i ostali mogli donositi samostalne zakljuèke. unatoè pogreškama (dva puta je pelmoda. do sada nije pisano. KOLANOVIÆ.. prikazao je sljedeæe otoke: Pag (Isola D. koji su ponajprije vezani uz prikazani su i mnogi manji otoèiæi i grebeni. Benincase. oznaèena Pula – kao pola i polla). 1974. U primor-skom dijelu Hrvatske ispisao je više desetaka toponima. uz ostalo. Benincase.). chattaro (Kotor). Za to. ali do sada (2007) bez uspjeha. a u Hrvatskoj. objekte ustaljuju (Pola. vjerojatno. Eastern Adriatic on the portolan map by G. Lutrošnjak (lutrossag) sjeverozapadno od Premude (primuda ouero dlacnig). imenuje i Šibenik. Andrija). Zuri – Žirje). Tragur – tal. koji je samo upotpunjuje. i 17. churciola (Korèula). 1987. stoljeæe i pol nakon Vescontea. Ta se i na kasnijim portulan-skim karatama nisu imenovani neki pomorska karta u odnosu na istovremene pomorske i veæi otoci (Ugljan. unatoè velikom znaèenju znaèenje za plovidbu istoènom obalom Jadrana i vrijednosti. segna (Senj). Autor jasno razlikuje otok Hvar (lesna) i grad Hvar (fara) Meðu pomorskim kartama srednjeg vijeka na posekoji imenuje ojkonimom kojim su se tada. giara (Zadar). greben Križica (crisig) 3 159 Karta se èuva u Biblioteca Marciana u Veneciji. Trau – hrv. ali Markoviæa (1974. templi (Dugi otok. trau (Trogir).Opæenito. petteni (Grebeni kraj Dubrovnika) i dr. su se u kasnijim razdobljima neznatno mijenjali. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Calamota i dr. stoljeæa (Lastovo). . Sv. Kozlièiæa (1995). te. dao je za tadašnje moguænosti i mjerilo karte (a s time i stupanj uopæa-vanja sadržaja) prilièno vjeran kartografski prikaz hrvatske obale i otoka (sl. nije uvrštena u kartografske sinteze M. koji su preferirali lik Liesina za otok i za PETRICIOLI (1987) smatra najstarijom preciznom kartom istoimeni grad. baštineæi ban se naèin izdvaja karta sjevernodalmatinskog akvatoantièku tradiciju. vegla (Krk). (Palagruža. Èini 1480 – section (KOZLIÈIÆ. Pašman. Sibinico – tal. Šibenik. P ETRICIOLIJA (1987) i isjeèka objavljenog u treæem svesku Prošlosti Zadra (R AUKAR i dr. Querso. Sebenico – kartom može se zakljuèiti da se toponimski likovi za veæe hrv. 1480. Scherda i dr. postoji više razloga. aragosa – raguxia. Iž i dr.). raguxia (Dubrovnik). Olib (Luibo).). Na karti se imenuju i neki manji geografski dijela naše obale. Moguæe je da je prilikom izrade karte došlo do pogreške u prepisivanju (metateze) s radnog predloška. dio toponima razlikuje se u odnosu na današnje talijanske toponime. 1995).to stefano – Luka). Meðutim. st. bracia (Braè). calamota (Koloèep) i dr. 1995. Pokušao sam doæi do preslika kontaktirajuæi službu za posudbu i korištenje graðe Biblioteke Marciane prije èetiri godine. meðu kojima i sljedeæe: parenco (Po-reè).. scherda (Škarda). a i u samom predlošku mogla je biti zabilježena kriva informacija Slika 5. schardona (Skradin). Trogir i sl. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. funkcioniraju kao talijanski egzonimi za objekte u primorskom dijelu Hrvatske (Pola. pelmoda (Premuda). od Mleèana.) dok O tadašnjoj aktualnosti i znatnoj uporabnoj vrijednosti kod nekih postoje manje razlike (iara – giara. Andrija). sibenicho (Šibenik). 5). neke toponimske likove koji su slièniji današnjim hrvatskim Na temelju usporedbe Vesconteove s Benincasinom nego talijanskim oblicima (npr. osim slabo èitljive reprodukcije u radu I.KiG 2007. pola (Pula). Mali Sikavac (tuner) jugozapadno od Vlašiæa na otoku Pagu. Znakovito je da je Vesconte na karti koristio giuppana (Šipan). unatoè maloj površini. svjedoèi nekoliko èinje. ponajprije zbog ekono. na Vescon-teovoj. Arbe. Lesna – Liesina – Hvar. iubana (Šipan). isola de pago (Pag).3 O njoj. osim Petriciolijeve uvodne rasobjekti koji su. pago). lexna (otok Hvar). Crozola Fig. isola de arbe (Rab). premuda – Vesconteove karte. nakon sedam stoljeæa. Iz ovoga parcijalnog popisa vidljivo je da mnogi toponimi i danas. Istoèni Jadran na portulanskoj karti G. 1993) i M. Grebeni (peteni) izmeðu Silbe (Silba) i Ista (gist). 5. s lukama porto alega – Velarska vala i s. Anonimni autor vanjske otoke i uz naselja na samoj obali kopna. i to brojnošæu toponima (identificiranih nekoliko godina prije (1298) stekao formalni status grada geografskih objekata) i oblicima toponimskih likova koji i biskupskoga sjedišta (GRUBIŠIÆ. imali izrazito veliko prave. Tu kartu I.

Grebeni (peteni) be(Braè). its actuality and usability are witnessed by several facts. The anonymous vegla (Krk). Apart from the larger islands. also shows smaller islands and reefs. giara (Zadar). reef Križica ija). G. He also added a scale. isola de pago (Pag). lausta (Lastovo). PETRICIOLI’S (1987) work and a clip published in the third ison of Vesconte’s and Benincasa’s maps reveals that volume of The History of Zadar (RAUKAR ET AL. Except a vague print in I. there were still smaller differences in some toponyms . which was formally awarded town and a diocese status only a few years before (1298) (GRUBIŠIÆ. Veli and Mali Sikavac (tuner) southwest of Vlašiæ templi (Dugi otok. served for naming outer islands and settlements along Among naval charts from medieval period. Indicatively. Arbe. This naval chart pola (Pula).) face.. This was. isola de arbe (Rab). middle of 16th century (RAUKAR et al. Nevertheless. premuda – pelmoda.tween Silba (Silba) and Ist (gist). author presented the following islands: Pag (Isola D. caused by eco. there toponyms used for larger objects became more standis not a high-quality copy from which others could draw independent ardized (Pola. giuppana (Šipan).). aragosa – raguxia. on this map Vesconte used a number of toponyms that are more similar to today’s Croatian forms than to their Italian equivalents (Sibinico – Italian Sebenico – Croatian Šibenik. a fairly PETRICIOLI (1987) considers this map the oldest precise realistic presentation of Croatian coast and islands (Fig. segna (Senj). 16.).to stefano – Luka). The author obviously notices the difference between the island of Hvar (lesna) and the town of Hvar (fara). He wrote dozens nor was it included in M. pago). tails presented.). in the first place.peared on eastern Adriatic maps and that their forms renomical placement of toponyms. MARKOVIƒs (1974. I. a map of the coast. map and other portolan charts that appeared later do not crozola – churciola etc.). raguxia (Dubrovnik). incoronata (Kornat). although conclusions. Benincasa the mid 16th century particularly stands out (Fig. 1987. Andrija). trau (Trogir). (RAUKAR i dr. the map grauoxa (Gruž). 1987) also names a few smaller objects Slika 6. which reveals the degree to ductory debate. KOZLIÈIƒs (1995) cartographic syntheses. melata (Molat). sibenicho (Šibenik). scherda (Škarda).. pelmoda (Premuda). Lutrošnjak (lutrossag) northwest of and s. etc.. the map also names Šibenik. st. 6). gave. 1995). in spite their small sursred. extremely important for navigation along the eastern Adriatic coast (Palagruža. 1974. table XVII). Tragur – Italian Trau – Croatian Trogir. that were. North Dalmatian waters by an anonymous author from A century and a half after Vesconte. petteni (Grebeni near Dubrovnik). Iuri – Zuri – Žirje).and more toponyms (identified geographical objects) apman. this map has not yet been written about which the contents were generalized. etc. map of a part of our coast3. chattaro (Kotor). Andr. Paš. 6. fiume (Rijeka). The maps Fig. bracia Premuda (primuda ouero dlacnig). lexna (the island of Hvar). Vesconte’s (iara – giara.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Olib (Luibo). etc. Apart from Petricioli’s intro5). which he named using the ancient oykonym its inhabitants were using at the time instead of Liesina oykonym that was preferred by Venetians.3 The map is deposited in Biblioteca Merciana in Venice. of toponyms for the coastal Croatia: parenco (Poreè). special issue 160 of certain toponyms was still not standardized (Jadera – Jara – Zara – Zadar.mained more or less unchanged in the future. KOLANOVIÆ. Northern Dalmatia on a maritime map by an unknown author. In spite several mistakes that occurred on Vesconte’s map (town of Pula was marked two times – as pola and polla). Among other places. General conclusion is that more give the names of certain larger islands (Ugljan. but without any success so far (2007). Iž. churciola (Korèula). differs from its contemporary maps in the number of deschardona (Skradin). Querso. I tried to get a copy of the map by contacting the Biblioteca Merciana four years ago. 1987. Sv. Sjevernodalmatinski akvatorij na pomorskoj karti nepoznatog autora. which were mostly re. Compar. Scherda etc. according to the possibilities of the era. with ports porto alega – Velarska vala on the island of Pag. sant andrea (Sv. 1993) and M.

koji Ižani danas nazivaju Gluroviæ. pa tako i na najnovijim topografskim (Veli Iž 3-3. Luški škoj (Schulica). Renesansni kartografi dali su opsežnu toponimsku graðu na kartama. 1996). odnosno reduciranja geografskog sadržaja. st. koliko je poznato. Renesansni je duh duboko prožeo europsku kulturu. Pag (pago n. S jezikoslovnog aspekta zanimljivi su oblici nekih toponimskih likova. nazvao antemurale Christianitatis (predziðe kršæanstva. Tuniæ (tuniz) i Tun (tun) s jugoistoène strane Molata. Oni su Hrvatsku prikazivali uglavnom na preglednim geografskim kartama u sitnome mjerilu. Zaglav (Zaglaua) i Sali (Sale). Meðu mnogobrojnim kartografima koji su prikazivali Hrvatsku posebno se se isticali G. Bertelli. Na kartama i u pisanim dokumentima redovito se navodilo talijansko ime Premuda. koliko je do sada poznato. Thévet. 1954). Košljun (coslû). MK-13. odjednom se pokazuje veæe zanimanje za geografske spoznaje o hrvatskom prostoru zbog toga što je on bio permanentno ratište na granici europskih kršæanskih dražava s jedne i osmanlijskog turskog imperija s druge strane. Na obilježja toponimije utjecala je i èinjenica da je. Takoðer. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/./ecchio/). Prekretnièki val predvodile su talijanska i nizozemska. a s pomoæu njih su identificirani samo važniji geografski objekti (veæa naselja i rijeke). Stari grad (pago u. s time da su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. Portulanskim kartama mletaèkih. Michel) i solane na Pagu (saline). Rosaccio. stanovnici otoka Rave i danas nazivaju taj otoèiæ imenom Stenjak. Za njihovo identificiranje i konkretno pozicioniranje u prostoru ponajbolje su mogla poslužiti geografska imena. Božava (bosaua). kojima je bio primjeren visok stupanj uopæavanja.. 2004). ŠANJEK. Takoðer. Sambucus i dr. F. Jidula (idola) izmeðu Ugljana i Rivnja (Riuan). Dostupnosti karata i njihovoj široj primjeni znatno je pridonijela primjena tiska (ROBINSON i dr. Luka (prema mareonimu v. Naime. A. temeljeæi svoje rezultate na tradiciji srednjovjekovnih portulana (BAGROW. Brbinj (brbin). Meðutim. Šilo (silaz) i Magarèiæ (môgaciz) izmeðu Dugog otoka i Zverinca. Dinjiška (dignichia). Maslinovac (maslinouag). Državni arhiv u Zadru. znanost i umjetnost.KiG 2007. 161 . Hrvatski hidrografski institut. Stara Novalja (neuialia). Ravica (rauica). tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Tri sestrice (3 sorele) sjeveroistoèno od Sestrunja (Sestrû). 1985) i pomorskim kartama (Zadar. pa tako i kartografiju. i 17. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. pa èak i za najmanje objekte. južnu padinu (visine oko 10 m i nagiba nešto manjeg od 80°). Barentsz. za tu se pomorsku kartu može primijetiti da je neobièno bogata hrvatskim toponimskim likovima. europska se kartografija znatno mijenja s obzirom na srednjovjekovna postignuæa. (primjerice na Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. naveo je i mnoga naselja: Zadar (ZARA). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. stoljeæa istoèno od Škarde (scherda). Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. 19). Vaka (uaca) i Pohljiba (polihlib) istoèno od Zaglava. de Jode. tijekom 16. Zagreb. Vlašiæi (ulasichi). Žman (Msan). S. a ne Selve. Hirshvogel. imenovana je utvrda Sv. sve do renesanse nije ni bilo detaljnijih prikaza gorskog i panonsko-peripanonskog dijela Hrvatske pa su toponimi uglavnom bili malobrojni. Caska (cita Antiqisima). na kartama uvriježeni talijanski toponimski lik.). A. G. st. Veli i Mali Planatak (planaz) te Tatišnjak (tatignag) istoèno od Dragova na Dugom otoku. to je jedina karta na kojoj je ispisano staro hrvatsko ime otoka Premude – Dlaènik (dlacnig). anonimni autor prvi pokušao izraditi detaljan prikaz otoka Sjeverne Dalmacije pa nije bio pod utjecajem autoriteta iz talijanskih središta izrade portulanskih karata i moguæih toponimskih likova koje bi oni navodili za manje geografske objekte. Nin (NONA). jugozapadno od Ugljana i Babac (babac) u Pašmanskom kanalu. a tim je imenom on nazivan i na svim kartama od sredine 19. ankonitanskih i ðenoveških kartografa koristili su se pomorci širom Sredozemlja. 1964). Gastaldi. G. Oèito je u izradi te karte sudjelovao netko tko je izvrsno poznavao geografska obilježja sjevernodalmatinskih otoka. Takoðer. Lušnjak (lusnag) i Tovarnjak (terstenig) i Kamenjak (kamenag) s istoène strane Molata. na karti je ispisano hrvatsko ime otoka Silbe (silba). Novalja (chissa). 1519. Camocio. Beli (bili). Osobit je i spomen otoèiæa stegnag. 1964. Sridnji (chosmatz) i Gluroviæ (stegnag) sjeverozapadno od Iža. Rava (rava). de S. Utra (mertofnag) sjeverozapadno od Brbinja na Dugom otoku. Mihovil na otoku Ugljanu (S. Uz to. Sparšenjak (sparosnag) jugoistoèno od Zverinca. Stefano). Geografska imena hrvatskih zemalja na renesansnim regionalnim kartama Tijekom 16. izumu i primjeni navigacijskih i astronomskih naprava (koje su omoguæile orijentaciju i odreðivanje toènog položaja pojedinih toèaka na površini Zemlje) te na podacima o novootkrivenim dijelovima svijeta (BAGROW. dakle oblikom zabilježenim prije èetiri i pol stoljeæa. odnosno vrlo strmu. 2. I. koje je u konaènici prevladalo pa je ušlo i u hrvatsku toponimiju (CVITANOVIÆ. 1:100 000. Ugljan (Vglan). Ortelius. Split. G. Vrtlac (uertlag). Mercator. To je ime otoèiæa vezano uz stijenu. 4. Ponajprije. F. rasjedom oblikovanu. Meðutim. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski institut Beograd. C. Sign. Zapadna Europa nastojala je steæi sveobuhvatan uvid u aktualne dogaðaje u graniènoj regiji koju je papa Leon X. reevaluaciji Ptolemejeva djela (nakon prijevoda i tiska Geografije u 15.. A. st. Opæenito. Krknata (cherknata). Toponimi su zapravo mnogobrojniji nego što bi se oèekivalo od takve vrste karata. SKELTON. a poslije francuska i engleska kartografija. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje DAZd. Münster. Karlobag (Scrisa). Dragove (Dragoue). 1995). 2000). 1:25 000./uovo/). WIGAL. W. SKELTON. Karantuniæ (krântô). st.

Dinjiška (dignichia). Stefano). Zaglav (Zaglaua) and Sali (Sale). that is. Geographic and topographic maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund. Maslinovac (maslinouag). Caska (cita Antiqisima). Sign. a toponym that was first written four and a half centuries ago. Vlašiæi (ulasichi). Rava (rava). southwest of Ugljan and Babac (babac) in the Pašman channel. Stari grad (pago u. Toponymy on the chart was also influenced by the fact that this anonymous author was.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. special issue 162 Fig. preuzeto iz: PANDŽIÆ. Novalja (chissa). the inhabitants of Rava Island have always called that little island by the name of Stenjak. from: PANDŽIÆ. on map called Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia from 1840. Dragove (Dragoue). it is the only known map that contains old Croatian name for Premuda Island – Dlaènik (dlacnig). Ravica (rauica). Sridnji (chosmatz) and Gluroviæ (stegnag) northwest of Iž. around 1530 (Novak Collection. Other maps and written documents usually contained the name Premuda. The name Gluroviæ is used on all maps made after the mid 19th century (for example. Michel) and saltpans on Pag (saline). Mihovil on Ugljan Island (S. In addition. Božava (bosaua). Nin (NONA). most recent topographic (Veli Iž 3-3. Zadarska i šibenska regija na karti Matea Pagana. MK-13. oko 1530. Pag (pago n. even denoting the smallest objects. Jidula (idola) between Ugljan and Rivanj (Riuan). 1993) Slika 7. 1954). Beli (bili). Utra (mertofnag) northwest of Brbinj on Dugi Otok.19). Vrtlac (uertlag). a very steep. Hrvatski hidrografski institut. Krknata (cherknata). (Zbirka Novak. prevailed and entered Croatian toponymy (CVITANOVIÆ. However. 1:25 000./uovo/). Split. State Archive in Zadar. Sparšenjak (sparosnag) southeast of Zverinac. Stara Novalja (neuialia). The map also contains the Croatian name for Silba Island (silba) instead of frequently used Italian toponym Selve. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske and Vojnogeografski instutut Beograd. . The author also mentions the isle of stegnag. Zadar and Šibenik region on the map by Mateo Pagano. 1985) and naval charts (Zadar. Ugljan (Vglan). Žman (Msan). Luški Škoj (Schulica). Sign. Brbinj (brbin). fault formatted southern slope (about 10 m high and with an 80° inclination). It is obvious that somebody who was an excellent connoisseur of North Dalmatian islands’ geography participated in the creation of this chart. which. Tuniæ (tuniz) and Tun (tun) southeast of Molat. That name originates from “stijena” (rock). He also named numerous settlements: Zadar (ZARA). finally. ZN-Z-XVI-PAG-1530. Lušnjak (lusnag) and Tovarnjak (terstenig) and Kamenjak (kamenag) east of Molat.) (crisig) east of Škarda (scherda). which is nowadays called Gluroviæ by the inhabitants of nearby Iž. 2004). Sign. Karlobag (Scrisa). 1:100 000. Košljun (coslû). Šilo (silaz) and Magarèiæ (môgaciz) between Dugi Otok and Zverinac. he named the fortress of Sv. 7. de S. Tri Sestrice (3 sorele) northeast of Sestrunj (Sestrû). Firstly. ZN-Z-XVI-PAG-1530. Zagreb. Veli and Mali Planatak (planaz) and Tatišnjak (tatignag) east of Dragovo on Dugi Otok. This naval chart is unusually rich in Croatian toponyms. Some toponym forms are interesting from linguistic point of view./ecchio/). Vaka (uaca) and Pohljiba (polihlib) east of Zaglav. 1993. Karantuniæ (krântô). Luka (after the name of the cove v.

vjerojatno nastala kao rezultat terenskih istraživanja u zadarskošibenskom zaleðu. organiziranih povodom aktualnih mletaèko-turskih sukoba (MAGAŠ. 1999. Dinara (Dinara) i Monte plisiua (Plješivica) te regije Licha (Lika). Posebno su istaknute i planine M. Sign. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Koluniæ. Camocio i dr. Lapaz (Lapac). Bonifacio’s version of Pagan’s map of Northern Dalmatia. stoljeæa 163 Fig. KOZLIÈIÆ. Mercator) Vir prikazivali kao dio kopna. . 8. a oznaèava Privlaku. s obzirom na detaljnost prikaza. Mogorouic (Mogoroviæ). koji je tijekom staroga i srednjeg vijeka stalno ili povremeno bio spojen s kopnom u predjelu Gaz. 1993). kvaliteta karata bila je znatno veæa od karata nastalih na temelju podataka koji su do kartografa stizali posredno. Polaca (Polaèa). Naime. Bonifacijeva inaèica Paganove karte Sjeverne Dalmacije. uz kartu Istre Pietra Coppa (Petra Kopiæa?) iz 1525. 1993). Xelengrat (Zelengrad). Gradac (Graèac). 2002) za suženi prostor koji poluotok povezuje s ostakom kopna (usp. Ta je karta. 1998). 7).KiG 2007. koji bi se zatrpavao pješèanim materijalom sa susjednoga poluotoka Privlake (MAGAŠ.). U zaobalju je Pagano talijanskom grafijom zabilježio hrvatske toponimske likove. Privlaka kod Nina funkcionirala je kao suženje prema Viru. Jedan od najbogatijih renesanih kartografskih izvora hrvatskih toponima jest karta Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Sebenicho (Šibenik) i dr. PANDŽIÆ. To je u biti pokušaj prevoðenja (bez razumijevanja pravog znaèenja) hrvatskoga toponimskog lika vezanog uz pojam privlaka (danas prevlaka. Clegouic (Kegleviæ). Bonifacio. Xegar (Žegar). Sign. toponim koji æe se poslije uvriježiti u obliku Brevilacqua. 1969.. Toreta (Turanj). Prevlaka kod Dubrovnika). 2003) i. (Znanstvena knjižnica u Zadru. utemeljene na starim romanskim i predromanskim toponimskim likovima te hrvatskim geografskim imenima. Buduæi da su se geografske i pomorske karte izraðivale izvan Hrvatske. i 1530. prostor uz Podvelebitski kanal). Banadego (Banska zemlja. primjerice: Xemonigo (Zemunik). Ostrouiza (Ostrovica). MLINARIÆ. 15947 D-34) Slika 8. 1993. Corbavia (Krbava). Pago (Pag). (MARKOVIÆ. koju je izmeðu 1525. Na Paganovoj su karti upisani mnogobrojni toponimi (prema reprodukciji objavljenoj u PANDŽ IÆ. Pustopoglie (Pustopolje). Medac (Medak). I drugi su stari kartografi (Vavassore. koji je uskom prevlakom spojen s kopnom. prostor u zaobalju izmeðu rijeka Zrmanje i Krke) i Morlacha (Morlakija. Scardona (Skradin). Uz ostalo. Xuonigrat (Zvonigrad). U sluèaju da su ih imali (Pagano. 1977). 1573. U obalnom pojasu prevladavaju talijanski toponimski likovi. Bribir (Bribir). europski kartografi rijetko su imali hrvatske informatore. LAGO. u Veneciji tiskao Mateo Pagano (PETRICIOLI. CVITANOVIÆ. na europsku srednjo-vjekovnu i renesansnu geografiju snažno je utjecajala antièka tradicija. Zara (Zadar). Pontadura (Vir). i 17. prvi je detaljniji kartografski prikaz neke hrvatske regije (sl. A. Ribnic (Ribnik) i dr. Zara vechia (Biograd). Nona (Nin). 2003. Pocitel (Poèitelj). 15947 D-34) Na preglednim kartama europskih kartografa najèešæe su se koristile talijanske i germanske inaèice geografskih imena. 1995. na Paganovoj karti zabilježena je i Biuilaqua. primjerice: Sc/r/ixa (Karlobag). 1573 (Scientific Library in Zadar.

This was. WIGAL. Privlaka near Nin functioned as a narrowing towards Vir. 1999. Pagano’s map contained numerous toponyms (according to its print published in PANDŽIÆ. G. Barentsz. 1993. Maps made by cartographers who collaborated with Croatian informants (Pagano. 1969. A. which was. a toponym that would. This map is. 2003). detailed maps of mountainous and Pannonian Croatia did not appear until the Renaissance period. basically. G. de Jode. 1998). A map called Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Pago (Pag). the area along the Podvelebitski channel) can also be found in the map. Camocio. They mostly presented Croatia on small-scale maps characterized by a high level of generalization. Usage of print significantly contributed to map accessibility and application (ROBINSON et al.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. which denotes Privlaka. 2 Geographical names of Croatian countries on Renaissance regional maps Compared to medieval achievements in that field. the first detailed map of a Croatian region (Fig. 2000). Corbavia (Krbava). In addition. during the 16th century European cartography undergone significant changes. later on. geographical contents reduction. which. Pontadura (Vir). Pustopoglie (Pustopolje). art and science. Mercator) also drew Vir as a peninsula connected to the mainland by a narrow isth- 4. Bribir (Bribir). A. printed by Mateo Pagano in Venice between 1525 and 1530. I. re-evaluation of Ptolemy’s work (after his Geography was translated and printed in the 15th century). an area in the hinterland between the rivers Krka and Zrmanja) and Morlacha (Morlakija. Scardona (Skradin). Geographical names were the best help in war points identifying and concrete positioning. Polaca (Polaèa). Toreta (Turanj). 1995). denotes a narrow belt of land which connects a peninsula to the mainland (compare Prevlaka near Dubrovnik). Ortelius. Since maps and naval charts were made outside Croatia. so there were but few toponyms that identified only the most important geographical objects (larger settlements and rivers). Lapaz (Lapac). for instance: Sc/r/ ixa (Karlobag). Their results were based on medieval portolan chart tradition (BAGROW. of course. this map was probably a result of field researches in Zadar and Šibenik hinterland. Ancona or Genoa. Other cartographers (Vavassore. KOZLIÈIÆ. is among the richest Renaissance source of Croatian toponyms (PETRICIOLI. European cartographers mostly used Italian and Germanic versions of geographic names on their preview maps. Medac (Medak). Münster. 1995. Rosaccio. 1996). Pagano also noted Biuilaqua. 1964. actually. Sambucus . Italian toponyms prevail in the coastal area. LAGO. invention and application of navigation and astronomic devices that enabled orientation and precise location of objects on the Earth’s surface. Renaissance cartographers left a great number of toponyms on their maps. and on the information about the newly discovered parts of the world (BAGROW. European cartographers rarely had Croatian informants. Camocio and others) were significantly better than those who were made by using indirect information. Xegar (Žegar). an attempt to translate Croatian term “privlaka” (prevlaka) into Italian.. Dinara (Dinara) and Monte plisiua (Plješivica) and regions Licha (Lika). Something similar was happening at the same time with Northern Croatia toponyms. G. Seamen all over the Mediterranean used portolan charts by cartographers from Venice. nowadays “prevlaka”. In that way Italian and Italianised Croatian toponyms for coastal Croatia objects gradually turned into a standard. Zara vechia (Biograd). become Brevilacqua. during the ancient and medieval period.. which were undertaken because of Venice-Ottoman conflict that was going on at the time (MAGAŠ. Hirshvogel. Gradac (Graèac). Ostrouiza (Ostrovica). appear in greater numbers than one should expect from this sort of maps. 1964). etc. SKELTON. 7) (MARKOVIÆ. W. Bertelli. for example: Xemonigo (Zemunik). also reflected on cartography. Xelengrat (Zelengrad). Pocitel (Poèitelj). Nona (Nin). Clegouic (Kegleviæ). Western Europe was trying to gain a deeper insight into what was going on in this border region Pope Leo X called antemurale Christianitatis (bulwark of Christianity) in 1519 (ŠANJEK. together with a map of Istria by Pietro Coppo (Petar Kopiæ?) from 1525. In other words. G. Judging by its detailed presentation. Namely. these maps were used by European geographers who made general geographic maps with corresponding maps of Croatia. 2002). for which they used portolan chart information about the coastal and insular part of presented area. 1977). Gastaldi. Sebenicho (Šibenik). led the change. Xuonigrat (Zvonigrad). Mogorouic (Mogoroviæ). the first who attempted to make a detailed map of North Dalmatian islands. ancient tradition strongly influenced medieval and Renaissance cartography in Europe. 164 especially stood out among many cartographers who mapped Croatia. Banadego (Banska Zemlja. 1993). Mercator. Pagano wrote Croatian toponyms using Italian script. Italian and Dutch cartographers. i. Renaissance spirit deeply penetrated European culture. Koluniæ. 1993). These toponyms had origin in old Roman and PreRoman names and Croatian toponyms. F. A. occasionally connected to the mainland in an area called Gaz that would be covered with sand brought from the neighbouring Privlaka peninsula (MAGAŠ. PANDŽIÆ. Toponyms. In addition. A. who were later on joined by the French and English. C. Zara (Zadar). “Privlaka”. etc. MLINARIÆ. F. Thévet.e. during the 16th century a sudden interest in Croatian geography arose because of the fact that the area was a permanent war theatre between European Christian countries on one and Ottoman Empire on the other side. However. In the hinterland. special issue as far as it is known. Mountains M. Bonifacio. SKELTON. without understanding its real meaning (CVITANOVIÆ. which means he was not under the influence of Italian authors or the toponyms they would have used to name smaller geographical objects. only Croatian toponyms were written according to the German spelling rules. S. 2003. Ribnic (Ribnik).

. Na kasnijim inaèicama Paganove karte te na preglednim kartama istoène obale Jadrana. II. Sign. a. 4) Vir je tako èinio krajnji sjeverozapadni rt Ravnih kotara (Pontadura. i 17. Sjeverozapadna Hrvatska na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja. a. Na kartama cijele Europe. 9. bez osobite pravilnosti. a rjeðe i s austrijskih izvornika. Èini se da postoje dva sloja geografskog sadržaja na kartama: fiksni sloj s prikazima razlièitih geografskih objekata i pomièan sloj s toponimima. Francuskoj. Pomièan toponimski sloj karte “klizi”. Northwest Croatia on Mercator’s map of Croatian lands. 4) Slika 9. – isjeèak (Državni arhiv u Zadru. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Engleskoj) podatke za svoje karte europskog Sredozemlja èesto su preuzimali s talijanskih. ali posredno.KiG 2007. a objavio nizozemski izdavaè Abraham Oertl (Ortelius) 1573. II. U pogledu toponimije na tim kartama nema znaèajnijih promjena s obzirom na Paganovu kartu.). Petrus Bertius 1606. europskog dijela . objavili u svojim atlasima Michael von Aitzing 1583. i to 1570. 1595 – section (State Archive in Zadar. koju je priredio Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?). Koluniæevu reduciranu i dijelom izmijenjenu obradu Paganove karte objavljivali su u svojim izolarima mletaèki kartografi Giovanni Francesco Camocio i Simone Pinargenti. stoljeæa 165 Fig. Sign. ime Molata postupno je “putovalo” do Ugljana da bi na Bonifacijevoj (sl. Jedina je njihova intervencija u Koluniæev (izvorno Paganov) rad tehnièke prirode: oni su podijelili kartu zadarskog i šibenskog kraja u dva dijela: kartu zadarskog i kartu šibenskoga kraja.. preko karte Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX. Slièno je bilo i s reprodukcijama Bonifacijeve karte koju su. Uz toponime Paganove karte vezana je i jedna zanimljivost. Iz toga se može zakljuèiti da na starim kartama toponimi nisu èvrsto vezani uz geografski objekt koji identificiraju. 8) i Bertiusovoj karti zadarske i šibenske regije te na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja Molat postao najzapadnije naselje otoka Ugljana. 1995). Punta dura i sl. I u razdoblju renesanse autori iz vodeæih europskih kartografskih radionica (u Nizozemskoj. u atlasu Theatrum Orbis Terrarum (KARROW. (KOZLIÈIÆ. uz odgovarajuæe izmjene. po prvom sloju sve do njegove stabilizacije na prvim topografskim i pomorskim kartama koje nastaju kao rezultat geodetskih i hidrografskih izmjera. te karte Zarae et Sebenici Descriptio. i Matthaeus Merian 1647. 1595. 1993). koju je izradio Šibenèanin Martin Rota Koluniæ. Paganovu kartu zadarske i šibenske regije reproducirali su mnogi kasniji kartografi. Pagano je otok Molat (Melada) prikazao u neposrednoj blizini otoka Ugljana (Isola de Zara).

(reproduction: AKD 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1995) Slika 10. – isjeèak (reprodukcija: AKD Hrvatski tiskarski zavod. 1673 – section Zagreb. Zagreb.) Geographical Names on 16th and Hrvatski tiskarski zavod. Northwest Croatia on the map by Stjepan Glavaè. 10. 1995. Sjeverozapadna Hrvatska na karti Stjepana Glavaèa.Fig. special issue 166 . 1673.

i 17. stoljeæa 167 .KiG 2007. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.

Sign. Bosnia cum Dalmatiae Parte map by Gerhard (Kremer) Mercator. Sclavonia. For example. Vir was thus presented as the north-western point of Ravni kotari (Pontadura. Coronelli’s map of the Adriatic Sea. Arky. Posega. Eszek. Spalato. In later versions of Pagano’s map and preview maps of the Eastern Adriatic Molat’s name gradually “travelled” towards Ugljan. Two toponomastic areas distinctly differ on maps of Europe. Petrus Bertius in 1606 and Matthaeus Merian in1647 published it in their atlases after certain modifications (KOZLIÈIÆ. Valkowar. This resulted with Molat becoming the westernmost settlement on Ugljan on Bonifacio’s (Fig. Zara. Dernischi. Austrian originals for their maps of the European Mediterranean. Scardona. (Sveuèilišna knjižnica u Splitu. 11. Sign. Draua. which was made by Martin Rota Koluniæ from Šibenik in 1570. Venetian cartographers Giovanni Francesco Camocio and Simone Pinargenti published Koluniæ’s reduced and partly modified version of Pagan’s map in their isolarios. Licha. etc. Xegar. 8) and Bertius’ maps of Šibenik and Zadar regions and on Mercator’s map of Croatian countries. Xemonigo. Vlasigi. and Zarae et Sebenici Descriptio map edited by Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?) and published by Dutch publisher Abraham Ortel (Ortelius) in 1573 in his Theatrum Orbis Terrarum atlas (KARROW. while in the continental Croatia the oykonyms are: Warasdin. There is one curiosity regarding Pagano’s map toponyms. Coronellijeva karta Jadranskog mora. 1993). Imasichi. while Germanised Croatian or Germanic toponyms prevailed in mountain and Pannonian Croatia maps. As far as toponymy is concerned. Carlstat. Sebenico. published in his Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura in 1595. Almisa. Ribnic. ZZ-XVII-14) mus. It seems there are two layers of geographical context on these maps: a fixed layer with the images of different geographic objects and a movable toponym layer. In the Renaissance period the authors from leading European cartography workshops (in Holland.. Novigrad. Croatia. ZZ-XVII-14) Slika 11. Pago. This leads to conclusion that toponyms on old maps are not strictly tied to the objects they identify. Michael von Aitzing in 1583. 1688 (University Library in Split. many cartographers reproduced Pagano’s map of Zadar and Šibenik region by using Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX map. gives the following coastal Croatian oykonyms: Nona. Trau. 1688. the European Mediterranean. Pagano drew the island of Molat (Melada) in the immediate vicinity of Ugljan (Isola de Zara). Vergorazc. Arbe. special issue 168 Fig. more rarely.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. the map does not significantly differ from Pagano’s map. ChristianOttoman war theatres or Croatian national areas. but also Starigrad. Saua) and Italianised or . Their only intervention in Koluniæ’s (originally Pagano’s) work was of technical nature: they divided The map of Zadar and Šibenik region in two parts: a map of Zadar region and a map of Šibenik region. The toponym layer “slid” along the fixed layer in a not particularly regular manner until it got stabilized on first topographic maps and naval charts preceded by geodetic and hydrograph surveys. According to the previous cartographic era tradition. 1995). Wihitsch. Italian or Italianised toponyms prevailed in coastal Croatia maps. Later on. Mercator mostly used Latin toponyms to name larger rivers (Danubius. etc. Punta dura and similar). Xelengrat. France and England) continued to use Italian and. Something similar happened to Bonifacio’s map reproductions.

Dernischi. Vitezoviæ. uvale. vojnih i pomorskih izvješæa.-1694.. Oèito su do tog autora došli razlièiti pisani kartografski izvori o hrvatskom glavnom gradu. Visscher. e Livadia (III. ali i Starigrad. utemeljen na prikupljanju i obradi podataka iz javnih i tajnih mletaèkih arhiva. Meðu mnogim europskim kartografima koji su prikazivali hrvatski prostor tijekom 17. primjerice: Plessevitza Mons (Plješivica). Dobra fl. Citta. Lonia fl. Saua) dok za manje rijeke donosi talijanizirane ili germanizirane hrvatske hidronimske likove (Kulp. Imasichi. Trau. st. Fortezze. uz graðu dobivenu kompilacijom starijih predložaka (najèešæe iz izolara). Luèiæ. Na kartama je. 2005). primjerice: Adriaticum Mare (Jadransko more). On je prvi meðu hrvatskim kartografima izradio kartu Hrvatske. Zara. Blaeu. Quarner. Cetina i dr. Naime. Primjerice. dao i sasvim novi geografski inventar. na temelju sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera. te u zbirci karata. meðutim. Sve do sredine 19. Xegar. II. Colapis fl. Eszek. Za najvažnije geografske objekte Glavaè je dao iskljuèivo latinske i latinizirane hrvatske toponimske likove. (MARKOVIÆ. N. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Porti. Crisium (Križevci) i dr. Isole. Zavoreo i dr. Zrinzska Planina. Kao rezultat izmjera obalnoga i kopnenog prostora izraðuju se karte krupnijeg mjerila na kojima se mogu ucrtati mnogobrojni detalji. dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske navode Warasdin. st. 3. Sebenico. Sanson./umen/ (Lonja). Jezik karte je latinski i hrvatski. Na karti Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (prema reprodukciji koju je priredio AKD Hrvatski tiskarski zavod. koja je objavljena u njegovu djelu Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura 1595. karta nastaje kao rezultat terenskih istraživanja. a. (Sava). Zagrebu. Dalmazia. kršæansko-turskih ratišta ili samo hrvatskoga nacionalnog prostora jasno se razlikuju dva toponomastièka areala. st. Mercatorova pogreška u kartografiranju Zagreba. na Glavaèevoj karti prevladavaju hrvatski toponimski likovi. Xemonigo. planova i veduta Mari. Znakovita je. prilagoðavajuæi ih transkripcijom pravopisu jezika karte.. Za veæe rijeke Mercator se uglavnom koristi latinskim toponimskim likovima (Danubius. ponajprije zbog mnogobrojnih hrvatskih toponima. Szamobor. Karte (osobito katastarsko-topografske) sve se više poèinju izraðivati u samoj Hrvatskoj (u Zadru. i poèetka 18. Ruiæ. Meðu desetcima hrvatskih toponima dovoljno je navesti samo neke primjere: Gadzkopolie. Meðu hrvatskim autorima karata Hrvatske posebno treba istaknuti Stjepana Glavaèa. Spalato. Parte dello Stato Veneto). Mercator. 1998b. Coronelli je Hrvatsku prikazao na više desetaka karata. st. G. Busiakouina. posebno u atlasu Corso geografico universale. (DAZd. Dobra. jednom kao Agram (naravno. 4). Spiaggie. 10). Glavaè. (Kupa). službeni kartograf Mletaèke Republike s kraja 17. Zagreb je na istoj karti prikazao dva puta. J. i to prostor od Sjevernoga hrvatskog primorja na jugozapadu do Mure na sjeveroistoku te Une i središnje Slavonije na istoku (sl. Albania. Na slièan su naèin hrvatski toponimi kartografirani i na kartama ostalih renesansnih kartografa. Licha. Xelengrat. 1998. Zagreb. dovodi u dvojbu pripadnost toponimskog lika odgovarajuæem objektu. a drugi put kao Zagrabia (latinizirani hrvatski toponimski lik) u blizini Sischena (Siska). Carlstat. Isolario dell’ Atlante Veneto (posljednji dio atlasa Atlante Veneto). Scardona. Složeni toponimi kojima se identificiraju veæi geografski objekti ispisani su tako što se prvo ime daje na hrvatskom. U doba nastanka karte samo taj dio Hrvatske nije bio pod osmanlijskom turskom i mletaèkom vlašæu. Vlasigi. Turopolie. Gora Petroua. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Topografska karta nije samo vjeran prikaz dijela Zemljine površine nego i važan dokument. Dravus fl. Vergorazc i mnogi drugi. Geografska imena na kartama 17.). Novigrad.) ili osobe koje dobro poznaju hrvatski jezik. i 17. prevodeæi ih ili. objavljenom 1692. i to 1673. potoke i sl. Mresnitza fl. uz Capithl) na približno toènom položaju. Litzka. 1988. a geografski pojam ukljuèen u ime na latinskom jeziku. Pago. i to zbog više razloga. (W. Capela Mons (Kapela). dok su u gorskom te panonskom i peripanonskom dijelu Hrvatske prevladavali germanizirani hrvatski i germanski toponimski likovi. Epiro. Buduæi da je svojim djelovanjem stekao ugled istaknutog autoriteta na polju izrade karata (i globusa).KiG 2007. 1995) prikazan je samo dio Hrvatske. NOVOSEL-ŽIC. èešæe. NOVOSEL-ŽIC. Ribnic i dr. Chercha. objavljenom 1696. 2005). u primorskom dijelu Hrvatske prevladavali su talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi. (KOZLIÈIÆ. Zagrabia (Zagreb). Croatia. Megymorie i dr. Wihitsch. Varasdinum (Varaždin). De L’Isle. Licini Rubèiæ. Broj toponima opæenito se poveæava. Coronellija 169 4. Meðutim. Hrvatski ili pohrvaæeni toponimski likovi na kartama se poèinju javljati u veæoj mjeri od sredine 17. na karti Sclavonia. st. (Sutla). (Drava). a ustaljuje se i njihov prostorni raspored koji sve manje . a izraðuju ih izvorni govornici hrvatskog jezika (Klobuèariæ. Szutla fl. Bosnia cum Dalmatiae Parte Gerharda (Kremera) Mercatora (sl. 9). odnosno za pojedina manja naselja. Arbe. Draua. Talijanski i njemaèki kartografi nisu imali imena za velièinom i znaèenjem manje geografske objekte. Savus fl. Varaždinu i dr.). st. Cantelli i dr. Golfi. informacija iz biskupskih kancelarija i redovnièkih zajednica i dr. Carlostadtium (Karlovac). Prema obièaju iz ranijega kartografskog razdoblja. WALLIS. a on nije dovoljno poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora pa mu se i potkrala tako velika pogreška. Jeszenouetz. rtove. Almisa. a od 18. objavljenih zasebno ili u velikim zbirkama. vodeæi europski kartograf druge polovice 16. tada veæ glavnoga grada Hrvatske. Dubrovniku. nije tiskana ni jedna karta iskljuèivo na hrvatskom jeziku tako da se Glavaèeva karta. U skladu s opæim razvojem kartografije. Valkowar. 1995. uzvisine. (Dobra). objavljenoj 1688. Sztubitza. u obalnom prostoru Hrvatske navode se ojkonimi Nona. (Mrežnica) i sl. st. Arky. stoljeæa Sredozemlja. s pravom može smatrati jednim od najvrjednijih hrvatskih kartografskih spomenika. na svojim jezicima pa su bili primorani koristiti izvorna hrvatska geografska imena. G. Sign.) na poseban se naèin isticao Vincenzo Maria Coronelli. N. Posega. Rakovitza. RICHTER-NOVOSEL..

especially topographic and cadastre maps. Languages used on the map are Latin and Croatian. Among Croatian authors. At the time this map was made. which they translated or. hills. 1697 (Novak Collection. Cetina etc. so they had to use original Croatian names. streams. Following general cartography development. The maps by other renaissance authors also contain very similar Croatian toponym cartography. His map Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (according to a print by AKD. begun to make maps.a Zapadni dio Coronellijeve karte Dalmacije. Coastal and mainland land surveys resulted with large scale maps that could contain numerous details. Sign. Sign. Glavaè named the most important geographical objects only with Latin and Latinised Croatian toponyms. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. and. (Zbirka Novak. 1998b. ZN-Z-XVII-COR-1697-2.).) Germanised Croatian hydronyms to name smaller rivers (Kulp. Italian and German cartographers did not have names for smaller and less significant geograph- . 2005) Slika 12. once as Agram (accompanied by Capithl.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. in Croatia (Zadar. since he was not sufficiently familiar with Croatian geography. Varaždin. resulting with fewer doubts about certain toponyms belonging to certain objects. Litzka.a Western part of Coronelli’s map of Dalmatia. Glavaè. this was the only part of Croatia that was not under Ottoman and Venetian reign. such as: Adriaticum 4. Ruiæ. ical objects (smaller settlements. Dobra. the leading European cartographer of the second part of the 16th century. special issue 170 Fig. which was already the capital of Croatia at the time. Zavoreo. 1988. of course) located on an approximately correct spot and the second time as Zagabria (Latinised Croatian toponym) near Sischena (Sisak). However. from: WALLIS. He was the first Croatian cartographer who. Dubrovnik. The number of toponyms. different written sources about the Croatian capital had reached the author. the name Stjepan Glavaè particularly stands out. Mercator. Luèiæ. Zagreb.). There are several reasons for that. NOVOSEL-ŽIC. preuzeto iz: WALLIS. etc. 1995) presented only a part of Croatia. Obviously. from Northern coastland on the southwest to the Mura river on the northeast and central Slavonia on the east (Fig. Namely. or other people who could speak Croatian well. maps have been made based on systematic geodesic and hydrographical surveys. and. Topographic map is not only a realistic presentation of a part of the Earth’s surface. adapted to the target language orthography. in 1673. NOVOSEL-ŽIC. drew Zagreb twice on the same map. 2005). coves. Native speakers of Croatian (Klobuèariæ. points. 12. made a map of Croatia (MARKOVIÆ. 2005. 1697. Mercator made a significant mistake in mapping Zagreb. etc. Croatian Printing Institute. increased and their locations became more stabile.). RICHTERNOVOSEL. more frequently. etc. Zagreb.3 Geographical names on 17th century maps Croatian or Croatianized toponyms started to appear more often on maps since the mid 17th century. maps became a result of fieldwork. 10). Chercha. generally. such a big a mistake managed to creep into his work. Licini Rubèiæ. 1998. it is also an important document. since the beginning of the 18th century. Vitezoviæ.) in their own languages.

parte della Dalmatia (sl. a u nekim sluèajevima i hrvatski toponimski lik. Primjerice na karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (u dva lista. Paganorum Ins. meðu ostalim. 12. Na znatno detaljnijim regionalnim kartama zadarske i dubrovaèke regije na slièan naèin Coronelli daje više imena i za manje geografske objekte. Zara vecchia (Biograd). st.a i 12. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). ol.. na èetvrtom atlasnom listu karte Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi . Beligrado. hrvatski).:/ Argyruntum Ptol.b) ispisani su. Slau Lisna. Alba Maris. tj. Primjerice. Sign. 2005. o Korçula. Sabioncelo (Pelješac). Isola Coronata (Kornat). Brattia. ubicira antièki Argyruntum na mjestu Obrovca. Isola Curzola (Korèula). 13) Coronelli navodi: Starigrad. (Hvar).) su slijedili i mnogobrojni kasniji kartografi. (Sestrunj). Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). Isola di Curzola. uz mletaèki talijanski. 1697 (Novak Collection. Corcyra Melaena (Korèula) i dr. i sljedeæi toponimi: I. Stagno (Ston).b Eastern part of Coronelli’s map of Dalmatia.b Istoèni dio Coronellijeve karte Dalmacije. osobito za primorski dio Hrvatske.). Fiume (Rijeka). (Obrovac). Isola Grossa (Dugi otok). ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Dalmazia (Dalmacija). U njegovo doba oni su veæ bili uvriježeni u svom temeljnom jeziènom obliku.KiG 2007. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Castel Venier (Vinjerac). 2005) Slika 12. odnosno talijanskim toponimskim likovima./o/ = slavenski. Obroazzo grande. ó Citta nuova (Starigrad). Obroazzo (Obrovac). Isola Liesina (Hvar). Brettan Is. o inferiore con Fortez. e Curzola nella Dalmatia navedeni su i sljedeæi toponimi: I. primjerice. (Zbirka Novak. Zara Vecchia. a ne Starigrada. I. o Mlit. Slau. ol. sl. Isola Zirona (Drvenik). Elaphussa (Braè). Iso. Brazza. olim Pharia et Pharos (Hvar). st.. di Veglia. primjerice: Croazia/ Croacia (Hrvatska).Slau. Njegovu æe geografsku i kartografsku koncepciju zamijeniti. Liesina. Zara (Zadar). Meðutim. o Pharos. Istria (Istra). i 17. Parenzo (Poreè). ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. a tek onda povijesno zabilježen antièki toponim. Brac. Isola do Pontadura. Pola (Pula). (Pag). Blandona (Biograd) i dr. e Sale (Dugi otok). di Lesina. Coronelli se koristio pretežito mletaèkim. Isola Meleda. Cripsa ol. pa se njegova geografska vizija Hrvatske uvriježila i postala temelj za sva relevantna pregledna kartografska djela 18. Vyr (Vir). Zanimljivo je da znameniti mletaèki kartograf za pojedine otoke odmah iza talijanskoga daje hrvatski toponimski lik (tal. Coronelli više imena daje i za pojedine geografske objekte u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Brazza. et Brachia (Braè). di Cherzo. Ragusa (Dubrovnik). odnosno dopuniti tek topografski i katastarski radovi krupnoga mjerila koji su nastali kao rezultat parcijalnih (tijekom 18. Spalato (Split). I. Cattaro (Kotor).. stoljeæa 171 Fig. Isola di Curzola. Isole di Lesina. from: WALLIS. Trau (Trogir). mletaèki kartograf za veæe objekte daje. Pago (Pag). i poèetkom 19. Slau. a zatim i sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera (krajem 18. Rouigno (Rovinj). Sebenico (Šibenik). Is.. preuzeto iz: WALLIS. Pharia Ins. Sign. 1697. st. 12. Melita Insula (Mljet) i dr./im/ Cvricta (Krk). Arbe (Rab). Paros.). Nona (Nin). Pritom nije uvijek pouzdan izvor jer. Na karti Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. Budua (Budva) i dr. di Pago. Primjerice na karti Contado di Zara. Isola Grossa/detta altrimenti Grande Longa. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. Veglia (Krk). još i antièki (grèki i rimski). Is.

Vincenzo Maria Coronelli. 212162 S-2) Mare (Jadransko more). Isola Zirona (Drvenik). 2005). De L’Isle. so Glavaè’s map is rightfully considered one of the most valuable Croatian cartographic monuments. his maps contained new geographic inventory based on collecting and processing information from public and secret Venetian archives. Jeszenouetz. Turopolie. Zara vecchia (Biograd). Savus fl. Pola (Pula). Complex toponyms that identify larger geographical objects are written in a manner in which their first name is in Croatian and their geographical definition is in Latin. Quarner. Parte dello Stato Veneto) between 1688 and 1694. Castel Venier (Vinjerac). Visscher. Cattaro (Kotor). besides Venetian Italian. G. Zrinzska Planina. e Livadia (III. Capela Mons (Kapela). Lonia fl. Coronellija. Megymori. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Sztubitza. Dalmazia. WALLIS. Albania. Budua (Budva). Zadarska regija na karti V. Isole. Stagno (Ston). Croatian toponyms evidently prevail on Glavaè’s map. Zadar region on the map by V. Zara (Zadar). which were preceded by partial (during the 18th century) or systematic geodesic and hydrographical surveys (the end of the 18th and the beginning of the 19th century). (Drava).). etc. and in map. information from Chanceries and monasteries. special issue 172 Fig. Sabioncelo (Pelješac). (Sava). 212162 S-2) Slika 13. Among dozens of Croatian toponyms. Sign. Sebenico (Šibenik). Dravus fl. so his geographic version of Croatia became a standard for all important cartographic works in the 18th century. 1995./umen/ (Lonja). Trau (Trogir). Obroazzo (Obrovac). 1688 (Scientific Library in Zadar. Citta. larger objects were also given ancient (Greek and Ro- . Coronelli mostly used Venetian toponyms. G. for instance: Plessevitza Mons (Plješivica). Rouigno (Rovinj). Coronelli drew Croatia on dozens of maps. Spalato (Split). Sanson. Isolario dell’ Atlante Veneto atlas in 1696. Arbe (Rab). Ragusa (Dubrovnik). Golfi. especially for the coastal Croatia. Not a single map in Croatian language was printed until the mid 19th century. Nevertheless. (Znanstvena knjižnica u Zadru. J. most often). the official cartographer of the Venetian Republic at the end of the 17th and the beginning of the 18th century. etc. In his time they were already standardized in their basic language forms. Fortezze. (Mrežnica). Dobra fl. Zagrabia (Zagreb). Rakovitza. N. M. Colapis fl. Spiaggie. N. plan and panorama collection called Mari. Coronelli. Pago (Pag). Porti. Cantelli etc. which were published individually or as parts of big collections. for example: Croazia/Croacia (Hrvatska). Carlostadtium (Karlovac). Nona (Nin). 1688. Istria (Istra). especially in the Corso geografico universale atlas in 1692. Szamobor. Isola Coronata (Kornat). Fiume (Rijeka). Busiakouina. M. Besides the material gathered by compiling older models (isolarios. Coronelli’s vision was followed by numerous later cartographers. is the most prominent (KOZLIÈIÆ. Sign. Among numerous European cartographers who presented Croatia during the 17th century (W. Parenzo (Poreè). His geographical and cartographic concept would not be replaced or improved until the appearance of large scale topographic and cadastre maps. Mresnitza fl. Crisium (Križevci).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 13. Gora Petroua. (Sutla). However. Isola Grossa (Dugi otok). Szutla fl. Dalmazia (Dalmacija). we will give only a few examples: Gadzkopolie. etc. Veglia (Krk). Isola Curzola (Korèula). Varasdinum (Varaždin). (Kupa). etc. Blaeu. Epiro. Isola Liesina (Hvar). (Dobra). Since his work gave him the reputation of a distinguished authority in map and globe production. military and naval reports.

222). odnosno Mare Adriatico (Jadransko more) u mareonim Golfo di Venezia.. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. piše Mare Adriaticum. Smoquizza. a 1718. Unatoè mletaèkim nastojanjima. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. G. Linea Grimani (nazvana prema generalnom providuru F. javljaju oblici Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. uvažavajuæi mletaèko ime (uz ostalo. Slosella i dr. Ottoch.. Tada su.. Meðutim. F. piše Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. Dalmatinske Zagore te donjoneretvanski kraj). (Sinus Hadriaticus). V. Vodizze. B. 1718. DAZd. Linea Mocenigo (nazvana prema mletaèkom diplomatu A. Grimaniju). Esseshet H. te na karti Ugarske iz 1735. A. Iz toga manjeg izbora toponima na Coronellijevim kartama vidljivo je da se problem pisanja slova s dijakritièkim znakovima rješavao razlièito. Lustiza i dr. uvala bila imenovana mareonimom Porto Tajer (prema istoimenom otoèiæu u kornatskom arhipelagu). Coppo na karti Istre iz 1525. Mursa maior. M. Seuter na karti Dalmacije. P. za Vukovar toponimske likove Valco. dodavali i “nekadašnji” mareonim Jadransko more. Zavoreo. Essek F. piše Mare Adriatico ov. posredno ili neposredno odražavali su se razlièiti imperijalni interesi. (Mare Adriaticum) i sl. J. V. I. da bi na Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. To upuæuje na domet mletaèkoga vojnog i politièkog utjecaja. Venecija je proširila svoj posjed na istoènoj obali Jadrana tek odredbama mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699. udio kojih se u odnosu na talijanske toponimske likove poveæava s udaljavanjem od obale. a sami nisu istraživali kartografirani prostor).. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. 11). Zettin (Ristretto della Dalmazia). nazvani su Aquisto nuovo (veæi dio Ravnih kotara.. Zaglaua. 1829. Primjerice. 173 . Dobar primjer sustavnoga nastojanja da se odreðeni prostor podèini vojnoj. 4. Sign. Prewlacca. Tilaschizza (Melchiori. za Osijek navodi toponimske likove Osik H. Mletaèkom su kartografu osobit problem èinili hrvatski toponimski likovi u kojima se uzastopce javlja više glasova koji se bilježe izvedenim slovima s dijakritièkim znakovima. 76 A. u koje je. piše Mer ou Golfe de Venise. Slavonije i susjednih zemalja iz 1709. preko geografskih imena. (Contado di Zara). Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. Sign.KiG 2007. Du Val na karti granice kršæana (zapravo Habsburške Monarhije) i osmanlijskih Turaka iz 1663. Sign. Pogliana. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. europski geografi (pa i talijanski autori. Golf of Venice. piše Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (sl. i 17. utvrðene nove mletaèkoturske granice: 1699. list VII) Vojno-geografskog instituta iz Milana 1822. Mocenigu). A. (Maris Adriatici Pars). Ullock. postavljajuæi temelje kasnijem razvoju tih dviju najvažnijih sjevernojadranskih luka. ta se praksa nastavila. 1989). Steer na karti Ugarske iz 1664. piše Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. nazvani su Aquisto nuovissimo (sjeveroistoèni dio Dalmatinske Zagore s Imotskim krajem) (RAUKAR i dr. DAZd. DAZd. a ne samo povlaštenim.) Venecije i Habsburške Monarhije s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane. posebno oni koji nisu bili iz Venecije) nisu zaboravili staro ime tog dijela Sredozemnog mora. 321). Perusich. ANTOLJAK. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Vavassore na karti Jadrana iz 1539 (Mare Adriaticum). Dvije godine nakon toga Karlo je Rijeku i Trst proglasio slobodnim lukama. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Mursia Colina di Imp. Chnin. Sambucus na karti Ilirika iz 1573. DAZd. Coronelli na karti Jadrana iz 1688. dakle dostupnim za pomorsku trgovinu svima (dakako. ponajviše mletaèkim brodarima. I mnogobrojni drugi kartografi. a oni koje je Venecija zauzela 1718. Ime Jadranskog mora na renesansnim i novovjekovnim kartama Na renesansnim i novovjekovnim kartama Hrvatske. Naime. 1787. Cantelli na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1684. Hirshvogel na karti hrvatskih zemalja iz 1570. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro) i sl. Vitaligna. Talaschizza (A.. Licca. Xman. dijelom podržana politikom cara Karla III. Ogulin. Na primjeru Mljeta (Mlit) i Osijeka (Osik) razvidno je da Coronelli poznaje samo njihov ikavski oblik. i Požarevcu 1718. Golfo di Venezia. a rjeðe iz talijanskoga kulturnoga kruga navode samo mareonim Jadransko more. 2005). Slouinaz. M. von Reilly na karti južnog dijela Kraljevine Dalmacije iz 1791. Evo nekih primjera hrvatskih toponimskih likova: Zatton. Stupnich. Chobilia. Na Coronellijevim kartama zabilježeno je i mnoštvo hrvatskih toponimskih likova. a G. 1994). koju taj mletaèki kartograf na karti Contado di Zara imenuje Tillatiza Valle. ŠIMUNOVIÆ. U 18. Golphe de Venise i dr. J. M. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. primjerice. i zbog jednostavne èinjenice što su crpili graðu s mletaèkih karata. pa su. navodi mareonim Parte del Mar Adrian. Cassini na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1792. Sliène probleme imali su i kasniji kartografi koji su prikazivali tu dugootoèku uvalu. G. koji se u dubljem dalmatinskom zaleðu u doba nastanka Coronellijevih karata tek poèeo znatnije širiti. koji je ijekavskim oblikom zamijenjen znatno poslije (usp. J. kojima je završilo dugogodišnje ratovanje (od 1683. Sign. Taj su toponim poslije prihvatile i sve ostale vodeæe europske zemlje pa se za Jadransko more na geografskim i pomorskim kartama gotovo redovito koristi ime Mletaèki zaljev (Golfo di Venetia. primjerice. Sign.. 12).. Rogosniza. na štetu Venecije. J.). Dobar je primjer mareonim Telašæica. Istranin P. piše Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. uglavnom iz austrijsko-njemaèkoga. Ilock. st. 1987. van der Bruggen na karti Dalmacije iz 1737. M. Lisane. koji je posebnom uredbom iz 1717. Novosteèeni posjedi 1699. 6). Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. Ilanschizza (M. Ezech. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.. a za Ilok toponime Uylak. uz ostalo. dakle uz regiju u neposrednoj blizini Venecije.. Hrvatske. politièkoj i gospodarskoj vlasti neke sile zamjena je imena Mare Adriaticum. Jadransko more proglasio slobodnim morem (STRAŽIÈIÆ. pa se. Grascaz. 4. koja je objavljena u velikom atlasu Corso Geografico Universale. piše Meerbusen von Venedig. Bencovich. stoljeæa Adiacenti.. Nolin na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1690. 1781. Walkowar. ne doslovno). oder Adriatisches Meer.

Is. Mursia Colina di Imp. European cartographers.) regularly appears on geographic maps and naval charts.:/Argyruntum Ptol. Croatian) and that historical. Brazza. Slau. Pharia Ins.4. Brazza. Paros. This small selection of Coronelli’s maps toponyms shows that he solved the diacritical letters writing problem in different ways. o inferiore con Fortez. Bencovich. 12). The newly acquired territory was. which were replaced by the jekavian dialect form significantly later (compare ŠIMUNOVIÆ. Chnin./o/ = Italian for Slavic. the following toponyms: I. 4. Obroazzo grande. Liesina. Brac. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro).. Isola Meleda. Mursa maior. which resulted in names like Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. the following toponyms: I. o Mlit. etc. Paganorum Ins. on his map of Dalmatia and neighbouring regions . ó Citta nuova (Starigrad). 1994). Cripsa ol. toponyms. Rogosniza. Isola do Pontadura. Licca. though. Vitaligna. among other things. the general governor) and Linea Mocenigo in 1718 (in the honour of Venetian diplomat A. did not forget the old name for that part of the Mediterranean and added the name the Adriatic Sea. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Isole di Lesina. since he.. DAZd./im/ Cvricta (Krk). Ogulin. Smoquizza. Of course. he gives the following toponyms for Osijek: Osik H. directly or indirectly. Du Val wrote the name Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. the map Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (in two folios. ANTOLJAK. Talaschizza (A. That was the time when. named Aquisto nuovo (a large part of Ravni kotari. Dalmatinska Zagora and the area around the Neretva river delta). It is interesting that on the famous Venetian cartographer’s map Croatian toponyms for some islands immediately follow Italian toponyms (Slau. ol. 1781. Blandona (Biograd). special issue 174 man). leaf VII) map by Military and Geography Institute of Milan. Coronelli’s maps also contain a number of Croatian toponyms. Esseshet H. Isola di Curzola. On examples of Mljet (Mlit) and Osijek (Osik) it becomes evident Coronelli was familiar only with their ikavian dialect forms.. Golphe de Venise. Grimani. Corcyra Melaena (Korèula). Coronelli also gives more names for objects located in the continental Croatia. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. 321). Vyr (Vir). Ullock. The names of the Adriatic Sea on Renaissance and Modern Age maps Various imperial interests reflected. instead of Starigrad. Mocenigo). Perusich. Vodizze. etc.. 76 A. toponyms come last. which outnumber Italian toponyms as one moves further from the coast. among others. Tilaschizza (Melchiori. ol. places the ancient Argyruntum on the location of today’s Obrovac. Later cartographers had similar problems with naming that cove. The map Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. The territories Venice occupied in 1718 were named Aquisto nuovissimo (north-eastern part of Dalmatinska Zagora and Imotski area) (RAUKAR et al.. Elaphussa (Braè). on his map of Habsburg Monarchy and Ottoman Empire borders from 1663 P. in 1699. V. ancient. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Melita Insula (Mljet). I. DAZd. 1987.Slau. olim Pharia et Pharos (Hvar). Alba Maris. Is. for instance. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan).. A good example of persistent efforts to subdue an area to military political and economical reign of a foreign power is the change of the name Mare Adriaticum or Mare Adriatico (The Adriatic Sea) to Golfo di Venezia. Brettan Is. Ezech. di Lesina. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. For instance. published in the big Corso Geografico Universale atlas. new borders between the Venetian Republic and the Ottoman Empire were established: Linea Grimani in 1699 (in the honour of F. Croatian toponyms in which more diacritical letters appear together represented a great problem to the Venetian cartographer. (Hvar). et Brachia (Braè). For instance. (Pag). o Korçula. the cove was named Porto Tajer (according to a small island in the Kornati archipelago). Despite Venetian efforts. Lustiza. Xman. etc. 13). He is not always a reliable source. for Vukovar Valco and Walkowar. Slosella (Contado di Zara). 1787. Geographic and topographic maps of Croatia fund.e. among other things. Ilanschizza (M. Slau Lisna. Lisane.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Zaglaua. Geographic and topographic maps of Croatia fund. they acknowledged the Venetian toponym. DAZd. Geographic and topographic maps of Croatia fund. 222). e Sale (Dugi otok). Here are some examples of Croatian toponyms: Zatton. Venice began to expand its eastern Adriatic territory only after the Srijemski Karlovci treaty in 1699 and Požarevac treaty in 1718 that put an end to the long war (since 1683) between Venice / Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire. 2005). Isola di Curzola. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). di Veglia. I. Golf of Venice. Pogliana. e Curzola nella Dalmatia contains. among others. All other leading European countries accepted this toponym later on so the name the Gulf of Venice (Golfo di Venetia. Zara Vecchia.. (Obrovac). Brattia. Beligrado. Slouinaz. (Sestrunj). Sign. Prewlacca. For instance. on his map Contado di Zara. on Renaissance and Modern Age maps of Croatia. Sign. Stupnich. This points to Venetian military and political range that had just begun to expand at the time Coronelli’s maps were made. A good example is Telašæica. which he named Tillatiza Valle on his Contado di Zara map. di Cherzo. Chobilia. on the fourth leaf of his Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi Adiacenti map. Sign. On significantly more detailed regional maps of Zadar and Dubrovnik regions Coronelli similarly names also smaller geographical objects. etc. and for Ilok Uylak. Sign. Coronelli names Starigrad. DAZd. parte della Dalmatia (Fig. 1718. including those who were from today’s Italy but not from Venice. Iso. 6). Sign. i. Fig. di Pago. Zettin (Ristretto della Dalmazia). For example. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. 12a and 12b) contains. On Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. Grascaz. Ottoch. because of the simple fact they drew the material for their maps from Venetian maps instead of doing their own research. Essek F. Ilock. o Pharos.. Zavoreo. Isola Grossa/ detta altrimenti Grande Longa.. and in some cases even Croatian. 1829.

a to su geografska imena ili toponimi. st. Talijanski toponimi mnogobrojniji su u podruèju otoka i uskoga obalnog pojasa (npr. stoljeæa tijekom 19. koje su koristili pomorci širom Sredozemlja. trgovaca i dr. Nakon pada Venecije 1797. Zakljuèak Stare su karte važan izvor za geografska. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Dubrovniku i dr. Zadru. kulturni. ankonitanskih i ðenoveških kartografa. Coronelli. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. Fiume. Klobuèariæ. U ovom radu daje se naglasak na jedan od najvažnijih elemenata geografskog sadržaja starih karata. U kasnijim razdobljima kartografije uvriježila se praksa korištenja talijanskih i germanskih toponimskih likova za veæe i važnije geografske objekte. Osim toga. Trau. zbog povoljnijega geografskog položaja i oèite potpore državne vlasti sa sjedištem u Beèu i Budimpešti preusmjerena glavnina pomorskog prometa. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. a to znaèi pouzdana i korisna. Vegkia. Nona. Cattaro i dr. G. Sebenico. Perusich. stranih toponimskih likova bilo je više u prostorima u kojima su se na razlièite naèine manifestirali društveni (politièki. a tome je znatno pridonijela èinjenica da su se u proces izrade karata pojedinih dijelova Hrvatske sve više ukljuèivali hrvatski geografi i kartografi (N.). Zara. pa tako i geografskim imenima. i 17. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. misionara.) i da se karte sve više izraðuju u samoj Hrvatskoj (u Zagrebu. Ritter Vitezoviæ i dr.). Parenzo. jasno dajuæi do znanja da Hrvati ne priznaju gospodstvo Venecije na cijelom Jadranu. Dobra. I. V. prosudbi o prikazanom sadržaju. znanstveni i dr. Rimu. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. Glavaè na karti Hrvatske iz 1673. i poèetkom 20. Beèu. M. Opæenito.KiG 2007. P. Ogulin. a graðu su prikupljali posredno. vojnih zapovjednika. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali vodeæi europski kartografi (G. pomoraca. Arbe. 9. Antwerpenu. st.). (Adriaticum Mare). Glavaè. Walkowar.). Pešiæ na karti Dubrovaèke Republike iz 1720. a u zaobalju je više hrvatskih toponimskih likova (Chnin. Ragusa. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Sve do 18. Mresnicza i sl. postupno se poveæava broj hrvatskih toponimskih likova. Mnogobrojni kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. Amsterdamu. Pola. M. gdje su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. povijesna i jezikoslovna istraživanja. Luèiæ. Moguæe je utvrditi još jednu pravilnost u udjelima pojedinih toponimskih likova. Bonifacio. na geografskim i pomorskim kartama Jadrana ime Mletaèkog zaljeva (Golfo di Venezia) postupno se ogranièava na prostor uz obalu talijanske pokrajine Veneto. Licca. Takoðer. a time nerijetko i pogrešaka. (Maris Adriatici Pars) te M. Carlstadt. U graniènim podruèjima prema Sloveniji i Maðarskoj èešæi su germanski ili germanizirani maðarski toponimski likovi (Agram. Na kartama 16. st. Parizu i dr. Cantelli i dr. Slièno je i u prostoru gorskog i panonskoperipanonskog dijela Hrvatske. a s približavanjem jezgri hrvatske države veæa je uèestalost hrvatskih toponimskih likova. Ritter Vitezoviæ na karti Hrvatske iz 1699. (Mare Adriatico) navode samo ime Jadransko more. Spalato. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. a talijaniziranih i germaniziranih hrvatskih likova za manje objekte. i 17. R.) te gospodarski utjecaji moænih susjednih zemalja. Zbog toga treba stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje 175 . Koluniæ. Potrebno je istaknuti da S. I. Tijekom starijih razdoblja povijesti kartografiranja hrvatskog prostora karte su se izraðivale izvan Hrvatske. S obzirom na onodobne razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija kao i èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. P. S. Meðu kartografskim prikazima kvalitetom i brojnošæu isticale su se portulanske karte mletaèkih. Gastaldi. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora.). Eszek i dr.

etc. It is similar in mountain and Pannonian parts of Croatia. Charles declared Rijeka and Trieste free ports. the Gulf of Venice name (Golfo di Venezia) on geographic maps and naval charts gradually becomes limited to the space around the coast of Italian region of Veneto. Besides. through church and political administration representatives. Cantelli wrote Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. Pešiæ on his Dubrovnik Republic map from 1720 (Mare Adriatico) gave only the name Adriatic Sea. J. Ritter Vitezoviæ on his map of Croatia from 1699 (Maris Adriatici Pars) and M. Portolan charts by cartographers from Venice. Coronelli (1688) contains the name Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (Fig. equally available to all countries who wanted to use it for trading business. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. historical and linguistic research. from Italy use the Adriatic Sea toponym.) was reproduced for centuries without any significant improvements or changes. more rarely. Bonifacio. military commanders. Gastaldi. Up until the 18th century maps were made as the result of space description. etc. laying the foundations for further development of these two most important northern Adriatic ports. ited the areas they presented on their maps. the material about Croatia presented on leading European cartographers’ maps (G. a region in the immediate vicinity of Venice. Numerous other cartographers from Austria. M. Germany and. Pola. the state government in Vienna supported transferring the majority of sea trade to these two ports because of their better geographical position during the 19th and the 20th century. P. etc. while Croatian toponyms prevail in the hinterland (Chnin. on his map of Dalmatia and its neighbouring regions (1690) J. However. reliable and useful. I. scientific. Dubrovnik) contributed to this increase. Glavaè on his map of Croatia from 1673 (Adriaticum Mare). J. and Italianised or Germanised Croatian toponyms for smaller objects took roots. This work emphasizes one of the most important old maps geographic elements – geographical names or toponyms. Rome. A great number of cartographers never vis- . Cassini uses the name Mare Adriatico ov. Slavonia and their neighbouring countries (1709) and map of Hungary (1735) M. gives on his map of Istria (1525) the toponym Parte del Mare Adrian. It is necessary to point out that S.) but as we move towards the central Croatia Croatian toponyms become more frequent. Nolin used names Mer ou Golfe de Venise. Sambucus’ map of the Illyricum from 1573 (Sinus Hadriaticus). Paris…). Klobuèariæ. Steer’s map of Hungary from 1664 (Mare Adriaticum). Hirshvogel’s map of Croatian countries from 1570 (Maris Adriatici Pars). Ragusa. Sebenico. 11). foreign toponyms appeared more often in areas in which social (political. They gathered their materials indirectly. Golfo di Venezia on his map of Dalmatia and neighbouring regions (1792). and not exclusively reserved for the privileged (mostly Venetian) traders. Trau. P. special issue 176 (1684) G. Italian toponyms are more frequent on islands and narrow coastal belt (Parenzo. etc. Ancona and Genoa stood out in quality and number and were used by seamen around the Mediterranean. which resulted in toponyms being transcribed uncritically with obvious old pattern repetitions and mistakes. Spalato. It is possible to determine one more regularity in toponym distribution. Arbe. A. Therefore. Seuter wrote Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. S. Croatia. To the disadvantage of Venice. etc. Cantelli. and G. missionaries. The same happened to the toponyms in continental Croatia. only they were written according to German language spelling rules. In this way Italian and Italianised Croatian toponyms for geographical objects in coastal Croatia gradually became standard. The examples are G.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Two years later. Amsterdam. G. Bearing in mind the fairly limited information exchange possibilities of the time and the fact that most of the maps presenting Croatian regions were made outside the area (Venice. on his map of Dalmatia. 5 Conclusion Old maps are an important source for geographic. Antwerp. cultural. P. Nona. it is necessary to compare old maps with their contemporary written historical documents in order to determine their quality and relevance in forming judgements about the presented contents and geographical names.e.) and economical influences of powerful neighbouring states manifested more. Glavaè. Dobra. In later cartographic periods the practice of using Italian and Germanic toponyms for larger and more important geographical objects. Luèiæ. etc. and they were not always a reliable source for scientific researches. Fiume. without necessary geodesic or astronomic surveys. von Reilly uses the name Meerbusen von Venedig. Koluniæ. Vienna. van der Bruggen’s map of Dalmatia contains the name Mare Adriaticum. Carlstadt. Coronelli. The facts that Croatian geographers and cartographers (N. i. on the map of the southern Dalmatia Kingdom (1791) F. A. European geographers who made general geographical maps of Croatian territory also used portolan charts for obtaining geographical data about Croatian coast and islands. etc. Mresnicza. Walkowar. I. Cattaro. R. Vavassore’s map of the Adriatic from 1593 (Mare Adriaticum). I. the map of the Adriatic Sea by V. oder Adriatisches Meer. During the early period of Croatian area mapping. This practice continued throughout the 18th century. Perusich. seamen. It was partially supported by emperor Charles’ III special decree of 1717. merchants. Germanic or Germanised toponyms are more frequent (Agram. Coppo from Istria. Generally. M. M. In border areas towards Slovenia and Hungary. B. by which he declared the Adriatic a free sea.). maps were made outside Croatia. Eszek. M.) became more involved in map-making process and that more maps were actually made in Croatia (Zagreb. Zara.). Zadar. Licca. Veglia. J. M. etc. On the maps from the 16th and 17th century the number of Croatian toponyms gradually increases. it was difficult to create a coherent and plastic geographical image that would be scientifically founded and actual. Ogulin. V. Ritter Vitezoviæ. clearly stating that Croatian people did not acknowledge Venetian rule over the entire Adriatic Sea. After the fall of Venice in 1797.

Radovi Instituta JAZU u Zadru. Lapaine i D. (1781): Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia (DAZd. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. V. Golfi. (1811): Carta della Dalmazia. 1985. (1780): Nouvelle carte de la Partie Occidentale de Dalmatie. P. 539-550. Zagreb. 109-141. br. (1964): History of cartography. Geodetski list. (1995a): Civitates Dalmatiae u “Kozmografiji” Anonima Ravenjanina. CVITANOVIÆ. Zbornik radova. (2002): Geografski rjeènik. S. D. et. br. FURLANETTO (1787): Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori.. 42. gia presenta alla Serenissima Republica di Venezia. toponomastièke i povijesne opaske. Isole. SKELTON. Š. o. 5) 177 Literatura / References ANTOLJAK. M. Zadarska smotra. S. Corso Geografico Universale. Zadar. uredili D. S. br. 76A) Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. Sign. J. Sign. 8. ÈANKOVIÆ.. 34. Katalozi i monografije. A III – S18 –9. (DAZd. Sign. 433-446. vol. (1960): Prilog toponomastici zadarskog kraja. Quarner. Milano 1822. Zadar. FARIÈIÆ. Razdio povijesnih znanosti. Zagreb. 53-76. ZAVOREO. M. br. R. 34. 4). V. Parte della Dalmatia. 11. Parte Occidentale. ZAVOREO. ÈAÈE. Venecija (DAZd. Zagreb. Hrvatski hidrografski institut. Zagreb. BATOVIÆ. Fortezze. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. G. (1829): Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Zadarska smotra. 26) Veli Iž 3-3. mjerilo 1:100 000. V. 321) MELCHIORI. Školska knjiga. (1806-1809): Atlas istoène obale Jadrana (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. Stato Maggiore. le incominciate. Epiro. Beè (DAZd. 33-51. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti. (1692): Corso del Danubio da Vienna Sin’ à Nicopoli e Paesi Adiacenti. SANTINI.. S. Venecija (DAZd. Zagreb. Split. (1595): Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura. Novak. br.-1824. Š. topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra. M. A. Mass. br. Laus/Orbis. BATOVIÆ. Sign. 83-237. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Sign. Š. Venecija (DAZd. ÈAÈE. Parte dello Stato Veneto) (Državni arhiv u Zadru. (1954): Tri priloga za prouèavanje historije. 6. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (1995b): Plinije o otocima južne Liburnije (nat. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje: DAZd. Venecija (Znanstvena knjižnica u Zadru. Pet stoljeæa Jadrana na kartama. 69-107. (DAZd. Zadar. 45-66. (1999): Zadarsko otoèje u Konstantina Porfirogeneta: Filološke. Zadiz d. Folia onomastica Croatica. 1:25 000. ÈAÈE. br. M. a. M. 6-7. CVITANOVIÆ. Harvard University Press. R. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa. Pomorske karte edicije Jadransko more – Istoèna obala. Treæi hrvatski geografski kongres. 11-46. (1993): O nazivima prapovijesnih gradina na našem primorju. Zagreb. 5-165. Mlinariæ. S. V. e Livadia (III. 15-25. (2002): O ranijim grèkim imenima mjesta na istoènom Jadranu. 4-5. 46. Split.KiG 2007. Citta. Zadar. Sign. Radovi Instituta JAZU u Zadru. 19 CORONELLI. II. Filozofski fakultet Zadar. (1688): Contado di Zara. Cambridge. Ed altri Luoghi Dell’Istria. stoljeæa Kartografski izvori / Map sources BEAUTEMPS-BEAUPRÉ. 2004. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. a*8e-) CORONELLI. br. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski instutut Beograd. 140-141 i 152). Zagreb. A. Mari. (1992): Prilozi topografiji i toponimiji istoènojadranskog otoèja od antike do srednjeg vijeka. ÈAÈE. . 1718. CH. 222) MERCATOR. F. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.) Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell’ I. Duisburg (DAZd. Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella qualle sono disegnate tutte le strade fabricate. S. Diadora. ANTOLJAK. i 17. Zadar. Dalmazia. (1975): Toponimika i kartografija. (1954): Otoci Iž i Premuda. 1. 4-6 (Domaæa riè 4). BAGROW. br. II. B. 3. (1997): Vrški mjestopisi kroz prošlost. 21. F. 3. Sign. Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. br. Arheološki muzej Zadar. Zadar. Albania. Folia onomastica Croatica. 212162 S-2) CORONELLI. Male karte I i II.. br. 6) GRANDIS. Sign. Sign. Spiaggie. ÈAÈE. (2005). S. Vojno-geografski institut. L. br. A*) DE TRAUX. (2005): Problemi prosudbe pouzdanosti starih karata kao izvora geografskih podataka. 12) Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. hist. god. Zadar. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Zagreb. Sign. Matica hrvatska – Zadar. Zagreb. (1973): Prapovijesni ostatci na zadarskom otoèju. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Porti. Knjižnica. CVITANOVIÆ. Kongresni broj. V. 203-224. c. o. e le progettate per l’esercizio del 1811 (DAZd. (1994): Pregled hrvatske povijesti. BATOVIÆ. A. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. (1688): Ristretto della Dalmazia Diuisa ne Suoi Contadi. 75-88. 1. BORÈIÆ. Sign. Foglio IX (Državni arhiv u Zadru. Sign. 8379/II. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.

. (1998): Znaèenje Glavaèeva zemljovida Hrvatske kao povijesno-zemljopisnog dokumenta. E. Chicago. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Hrvatski geografski glasnik. (1984): Hidronimija zadarskih otoka. gl. KOZLIÈIÆ. (2005): Hrvatski kartografi 16. (1998): Analiza geografskog sadržaja Glavaèeve karte. NOVOSEL-ŽIC. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Zagreb. JURIŠIÆ. Zagreb. (2005): Granice i geografsko-politièka podijeljenost Hrvatske. KOZLIÈIÆ. K. 11. (1993): Mapmakers of the sixteenth century and their maps: bio-bibliographies of the cartographers of Abraham Ortelius. gl. Radovi Centra JAZU u Zadru. D. MARKOVIÆ. Folia onomastica croatica. The University of Chicago Press. br. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. 127-129. stoljeæa. London. J. 10-11. D. Pomorski zbornik. br. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. B. Zagreb. Ancient. br. (2006): Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa. Školska knjiga. Razdio povijesnih znanosti. br. Novak. (2006): Povijesna toponimija. MLINARIÆ. urednici (1992): The History of cartography. Muzej grada Šibenika. 101-108. knj. (1988): Hrvatska na karti Varaždinca Stjepana Glavaèa iz 1673. A. M. stoljeæa. ured. (2005): Povijesni razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja. br. Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. M.. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. 3. 10/11. B. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. S. Zadar. 389-408. 235. M.. F. M. Lapaine i D. Rad JAZU. Zagreb. 15. 45-61. i 17. M. Zadar. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku. 297-302. NOVOSEL-ŽIC..1974. Sveuèilište u Zadru. Hrvatski hidrografski institut. (2001): Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija. Sveuèilišna naklada Liber. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Školska knjiga. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. MILETIÆ-DRDER. R. V. B. Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. uredili D. B. B. M. 12.-1830. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. Zagreb.. Zadar. Književni krug Split. A. Rijeka. MATAS. 3. KOZLIÈIÆ. P. ured. 391-407. (1977): Vir – prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji. Varaždin. Zagreb. Zagreb. Naprijed. Rijeka. Zagreb. Zagreb. Vol. uredili D. br. (2003): Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoraniæevih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el contado di Zara e Sebenicho. JURAN. LOVRIÆ. D. 349-354. Školska knjiga. br. Split. JAKŠIÆ. urednici (1987): The History of cartography. Mlinariæ. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. R. MAGAŠ. (1993): Descriptio Croatiae. Split. P. B. Novak. PANDŽIÆ. 18-139. 13-23. 111-154. Triplex Confinium. (1953): Starohrvatska imena dvaju naših otoka. br. Varaždin. Školska knjiga. Lapaine i D. Mlinariæ. Novak.). ŠOJAT. 37-65 (6 karata). 371-379. Novak. J. special issue 178 FARIÈIÆ. KARROW. JURIŠIÆ. HARLEY. Zagreb. br. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ. Venecija. Lapaine i D. Radovi Instituta JAZU u Zadru. 3-4 (1973. KOZLIÈIÆ. Zagreb. Chicago. KALMETA. FILIPI. D. br. (1990): Historijska geografija istoènog Jadrana u starom vijeku. godine. A. AGM. WOODWARD. and Medieval Europe and the Mediterranean. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. . MAGAŠ. Ž. (2006): Toponimi na katastarskim mapama iz 1824. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Književni krug Split. Mlinariæ. FINKA. Školska knjiga. Onomastica jugoslavica. do XX. Biblioteka Onomastica Adriatica. Zavod za hrvatsku povijest. (1988): Opæa kartografija. (2003): Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i Šibenika (Tutto el Contado di zara et sebenicho). u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. MARKOVIÆ. br. knj. Chicago. WOODWARD. (1956): Toponimika zapadne Istre. (1974): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otoèja. 491-517. Zagreb. JURIŠIÆ. uredili D. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. (1957): O postanku imena Rivanj. P. R. The University of Chicago Press. Split/Zagreb. D. 2.. JURAN. M. Muzej za umjetnost i obrt. M. PANDŽIÆ.e. Zadar. (1971): O zemljopisnom nazivu za primorje SR Hrvatske. London. (2005): Atlas jadranske obale C. 23-44. (1964): Iz primorske toponimike zadarskog i šibenskog kraja. 49-76. Zagreb. br. 1. u: Toponimija otoka Pašmana. 1: Cartography in Prehistoric. FÜRST-BJELIŠ. Vol. Sveuèilište u Zadru. Skraèiæ. (1989): Prilog povijesnoj topografiji otoka Ugljana. (1974): O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jadranskog mora. Pomorski zbornik. R. 87-111. M. J. M. V. 121-143. 985-1011 (2 karte). M. MARKOVIÆ. 32/33 (1999/2000[i. Onomastica jugoslavica. 2001]). Zagreb. (2002): Toponimija dijela Splitske zagore. br.). (1993): Hrvatska i njezine granice na starim kartama. 29-49. Lapaine i D. (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otoèja. Cresa i Lošinja. Zagreb. 5-51. M. RICHTER-NOVOSEL. N. Zagreb. Beautemps-Beaupréa. KOLANOVIÆ. W. Književni klub. uredili D. 83-102. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici. Split/Zagreb. K. 28. A. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Zagreb. 24. Speculum Orbis Press. A.. MARKOVIÆ. Zadar. M. Skraèiæ. M. 3. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Zagreb. AGM. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. oko 1530. MARKOVIÆ. Šibenik. Varaždin. (1998): Descriptio Bosnae et Hercegovinae – Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. B. M. Knjiga 1: Cartography in the Traditional Islamic and south Asian Societies. (1974): Šibenik kroz stoljeæa.. GRUBIŠIÆ. Biblioteka Onomastica Adriatica. FILIPI. HILJE. Mlinariæ. (1995): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007.. 63 (2001. 485-488. HARLEY. J. 2. 235-252.

ŠIMUNOVIÆ. br. br. br. Zagreb. Golden Marketing. Zagreb. 14. Zagreb. Zagreb. Zagreb. vol. br. 75-82. 269-287. Zagreb. Meridijani. br. br. br. urednik (2006): Toponimija otoka Pašmana. 16. Školska knjiga. (1950): Prilog poznavanju starih naziva naših otoka. SKRAÈIÆ. M. F. 189-202. Ekonomski institut Split. MORRISON. H. dio. (1987a): Toponimija kornatskog otoèja. Split. 2006. F. STRAŽ IÈIÆ. Školska knjiga. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. J. M. (1995). 5-14. SKRAÈIÆ. SLUKAN ALTIÆ. (1997): Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji. (1986): Istoènojadranska toponimija. C. John Wiley and Sons. (1987): Prošlost Zadra III. 6. Razdio filoloških znanosti. PETRICIOLI. V. Logos. V. Lapaine i D. ŠIMUNOVIÆ. ŠIMUNOVIÆ. Geografski glasnik. ROGLIÆ. RUBIÆ. London.. WALLIS. ŠVELEC. 5. (1987b): Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka. WIGAL. H. 2.. Samobor. J. (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka. Ekološke monografije. (1995): Elements of Cartography. P. C. V. A. ŠENOA. br. 501-509. 4. Adrias. V. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. (1969): Organiziranost naziva u geografskoj regiji. (1969): Zoraniæeve deželje na jednoj suvremenoj karti. Jadranski institut JAZU. 36. (2004): Colentum. 51-58. Razdio filoloških znanosti. V. R. (2005): Franjevac Vincenzo Coronelli i Jadransko more. 207-213. Zadar. Zagreb. br. IV. 53-74. 11-12 (1949-1950). 63-71. Filologija. 3-34. SKRAÈIÆ. SKRAÈIÆ. 1. Zagreb. br.. STRGAÈIÆ. Zagreb. Radovi Instituta JAZU u Zadru. MUEHRCKE. Folia onomastica croatica. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Zadar. V. SKRAÈIÆ. Onomastica jugoslavica. D. Onomastica jugoslavica. br. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. A. Književni krug Split. (1952): Naši otoci na Jadranu. I. ROGLIÆ. Murter.KiG 2007. 3. ŠANJEK. Zadar. Geografski horizont. 127-142. ROBINSON. Srimaè. Onomastica jugoslavica. 18. (2002): Koje otoke oznaèava Porforogenetov Katautrebeno?. V. M. Zavod za znanstveni i umjetnièki rad JAZU u Splitu. P.. Zagreb. SKRAÈIÆ. Split. Zagreb. Hrvatski dijalektološki zbornik. N. (2000): Historic maritime maps 1290-1699. (1999): Stari Zadar u slici i rijeèi. Murter. br. i II. stoljeæa PAVIÆ. L. P. Mlinariæ. SKRAÈIÆ. A. I. P. Zagreb. I. 7. I. (1967): Litoralizacija – Prekretnièki i perspektivan proces. Zagreb. ŠIMUNOVIÆ. br. ROGIÆ. Kršæanska sadašnjost. (2003): Povijesna kartografija – Kartografski izvori u povijesnim znanostima. Fola onomastica croatica. ŠIMUNOVIÆ. Školska knjiga i Geografsko društvo Split. ŠIMUNOVIÆ. i 17. Beograd. 1. 467-473. (1987): Nepoznata pomorska karta Sjeverne Dalmacije iz XVI stoljeæa.. (1954): Papa Aleksandar III u Zadru. 93-111. V. P. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru. 13. Narodni list i Filozofski fakultet Zadar. N. Onomastica jugoslavica. SKOK. (1973): Obalna toponimija Elafitskih otoka. (1989): Glose uz “Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima” Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. Matica hrvatska – Zadar. Onomastica jugoslavica. Spomen zbornik o 30. Split. Zagreb.. (1996a): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. M. br. Ljubljana. 247-265. 1. Zadar. (2004): Braèka toponimija. ŠIMUNOVIÆ. Narodni muzej Zadar i Forum. ŠIMUNOVIÆ. br. Zadar. J. 26. PETRICIOLI. 1. Novak. 179 . I. (1989): Pomorska geografija Jugoslavije. 7: Kornati. (1970): Onomastièka istraživanja otoka Lastova. Rasprave Zavoda za jezik. SUIÆ. P. V. Zagreb. (1996): Kršæanstvo na hrvatskom prostoru. SLUKAN. P. 26. br. Zagreb. Zadar pod mletaèkom upravom. N. GUPTILL. (1980): Geografski aspekt toponimije. (1991): Reambulacija Skokovih toponima na otocima sjeverne Dalmacije. uredili D. KIMERLING. 121-134. 163-173. PETRICIOLI. S. 47-56. br. Parkstone Press. br. Zadarska smotra. P. Tehnièka knjiga. Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice. Zagreb. RAUKAR. P. Zadar. kongres geografa Jugoslavije. M. I. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. PETRICIOLI. br. 153-187. Š. VAJS. V. 12. V.. (1998): Katastar i njegova važnost kao izvora za geografska istraživanja. 17-218. Izvješta o radu. Split. SKRAÈIÆ. br. 21-28. ROGLIÆ. (1976): Toponimija Istarskog razvoda. (1978): Znaèajke buzetske toponimije. br. (1996b): Toponomastièka graða – osnova za definiranje statusa nastanjenosti Kornatskih otoka. (2005): Uvod u geografsko poznavanje karata s prilozima iz uvoda u geografiju (pretisak). Biblioteka Onomastica Adriatica. (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora. PH.. Zagreb. PERIÈIÆ. M. SKRAÈIÆ. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 179-201. Golden marketing i Tehnièka knjiga. (1956): Geografski osnovi razvoja našeg pomorstva. 11. Split. Zagreb. Imena mjesta i otoka Murtera (Identifikacija – Distribucija – Etimologija). Zadar. obljetnici osnutka Geografskog društva Hrvatske.. br. J. 6. Zagreb. SKRAÈIÆ. New York. 31. T. Murterski godišnjak. 523-529. Sveuèilište u Zadru. Zagreb.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful