Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia
Josip FARIÈIÆ
University of Zadar, Department of Geography, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar, Croatia jfaricic@unizd.hr 148 A map is the most frequent graphic presentation of reality (ROBINSON et al, 1995) and, in a matter of speaking, a spatial database in which toponyms, i.e. geographical names for different objects in space, represent a very prominent feature. Toponyms are a part of linguistic and cultural heritage of a nation. They reflect coexistence with the space, which people always tried to get to know the best they could for various economic and social purposes, orientation and action. Recognizing and knowing objects in space in which a certain action was to be taken had an immeasurable significance in orientation within it. Such knowledge is, among other things, based on geographical names – concise linguistic descriptions that replace (excessive) description in language communication. The function of toponyms was taken over by various geographical terms (for relief, hydrographical, oceanographic and other forms), plant and animal names, names of nations or smaller ethnic groups that inhabited certain areas, names of owners or other persons who were somehow connected to an object in space, real or made up (mythological) events, and various other contents taken from material or spiritual culture of the inhabitants of an area. Throughout time toponyms changed in various ways as a result of ethnic, cultural and linguistic rearrangements and interfusions in an area (toponyms were translated and attuned to the new inhabitants’ language and, therefore, their original pronunciation and spelling were changed), so it often becomes impossible to interpret them etymologically, i.e. to determine a simple (logical) connection between an object in space and its present name. Moreover, the older toponymic layer is often completely lost in areas that were not inhabited continuously.

Abstract: The paper deals with geographical names (toponyms) on maps of Croatia published during the 16th and 17th century. Since this is a very complex problem area, only a few basic problems concerning the historical development of toponyms on old maps have been emphasized. As a result of the general development in cartography and "crystallization" of geographical knowledge about Croatia in the 16th century, these maps have become a valuable source of toponyms. Although Latin, Italian and German toponyms were still dominant, more and more Croatian toponyms can be found, especially on maps made by Croatian authors or the authors who were familiar with Croatian regions. Toponymy on old maps of Croatia considerably reflects the significance of Croatian regions in trading and geo-strategic system in Europe at the time. Key words: geographical names (toponyms), map, cartography, Croatia

1 Introduction
Old geographical and naval charts are an important source of geographical, historic and linguistic research (BAGROW, SKELTON, 1964; MARKOVIÆ, 1993; KOZLIÈIÆ, 1995, 2006; SLUKAN ALTIÆ, 2003). It is necessary to study them within adequate scientific and cultural context, since they reflect geographical insight to the area they present, the artistic spirit of the time they were created, and cartographic techniques they were made in. Directly or indirectly, maps can indicate various motifs and, among them, political interests, which influenced the choice and interpretation of the geographical matter.

KiG 2007, poseban broj

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa
Josip FARIÈIÆ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za geografiju, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar jfaricic@unizd.hr 149 Karta je najèešæe grafièki prikaz geografske stvarnosti (ROBINSON i dr., 1995), a na odreðeni naèin i baza prostornih podataka, meðu kojima se na osobit naèin istièu toponimi, tj. geografska imena razlièitih objekata u prostoru. Toponimi su dio jeziène, a time i kulturne baštine odreðenog naroda. Oni odražavaju suživot s prostorom, koji je èovjek poradi razlièitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaèenje imalo (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuæa radnja, a ono se, uz ostalo, temelji i na geografskom imenu – sažetom jeziènom opisu koji u jeziènoj komunikaciji na najbolji moguæi naèin zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Funkciju toponima preuzimali su razlièiti geografski pojmovi (za reljefne, hidrografske, oceanografske i dr. oblike), imena biljaka i životinja, imena naroda ili manjih etnièkih skupina koje su nastanjivale odreðeni prostor, imena vlasnika ili osoba koje su na razlièite naèine povezane uz odgovarajuæi objekt u prostoru, istaknuti stvarni ili izmišljeni (mitološki) dogaðaji ali i razlièiti drugi sadržaji iz materijalne i duhovne kulture stanovnika odreðenoga podruèja. S vremenom su se, zbog etnièkih, kulturnih i jeziènih preslojavanja te prožimanja na odreðenom prostoru, toponimi na razlièite naèine mijenjali (toponimski su se likovi prevodili, prilagoðavali jeziku novog stanovništva, a time se iskrivljivao izvorni izgovor i naèin pisanja i sl.), pa ih èesto nije moguæe etimološki interpretirati, tj. utvrditi jednostavnu (logiènu) vezu izmeðu objekta u prostoru i njegova sadašnjeg imena. Uz to, u prostorima bez kontinuiteta naseljenosti èesto se u potpunosti izgubio stariji toponimski sloj. Dosadašnja istraživanja toponimije ukazala su na odreðene zakonitosti. Primjerice, V. SKRAÈIÆ

Sažetak: U radu se razmatraju geografska imena (toponimi) na kartama Hrvatske, objavljenima tijekom 16. i 17. st. Buduæi da je rijeè o kompleksnoj problematici, istaknuti su samo neki temeljni problemi povijesnoga razvoja toponima na starim kartama. U skladu s opæim razvojem kartografije te "kristalizacijom" geografskih spoznaja o Hrvatskoj od 16. st. karte postaju bogat izvor toponima. Meðu njima prevladavaju latinski, talijanski i njemaèki, ali, sve više i hrvatski toponimski likovi, posebno na kartama hrvatskih autora, te inozemnih autora koji su bolje poznavali hrvatski prostor. Toponimija na starim kartama Hrvatske uvelike zrcali tadašnje znaèenje pojedinih hrvatskih regija u prometnom i geostrateškom sustavu Europe. Kljuène rijeèi: geografska imena (toponimi), karta, kartografija, Hrvatska

1. Uvod
Stare geografske i pomorske karte važan su izvor za geografska, povijesna i jezikoslovna istraživanja (BAGROW, SKELTON, 1964, MARKOVIÆ, 1993, KOZLIÈIÆ, 1995, 2006, SLUKAN ALTIÆ, 2003). Potrebno ih je razmatrati u odgovarajuæem znanstvenom i kulturnom kontekstu jer zrcale geografske spoznaje o prikazivanom prostoru, umjetnièki duh vremena u kojem nastaju i kartografske tehnike koje su omoguæile njihovu izradu. Na kartama se neposredno ili posredno mogu naslutiti razlièiti motivi, a meðu njima i politièki interesi, koji su utjecali na odabir i samu obradu geografskog sadržaja.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Former toponymy researches have pointed out certain regularities. For example, while exploring toponymy on Croatian islands and coastline, V. SKRAÈIÆ (1997) and P. ŠIMUNOVIÆ (2005) have determined that stability of toponyms is in connection with the size (surface, height and length), significance and continuity of human presence and economical exploitation of an object. Therefore, the larger and more important a geographical object is – its importance not necessarily equalling its size – and the longer the period in which it has been exploited in various ways, the older is the linguistic layer of the toponym that identifies the object. There are different geographical names for the same objects in borderlands between different countries, political and economic interests, between different nations and cultures (even between dialects of the same language). Croatia’s favourable geographical position at the contact of the Adriatic Sea, the Dinarides and the Danube area makes it a good example of such a borderland in which influences of different countries, cultures, religions and languages have been interwoven for centuries, so certain locations have been given several different names. These circumstances have also reflected the toponymy of the old maps in which multiple linguistic layers, with, often irregular, cultural and linguistic “sedimentation”, and corresponding toponyms are to be found. Numerous Italian1 (Pola – Pula, Fiume – Rijeka, Zara – Zadar, Spalato – Split, Zagabria – Zagreb, etc.), German (Agram – Zagreb, Karlstadt – Karlovac, Walkowar – Vukovar, Zwischenmurgebiet – Meðimurje, etc.), and Hungarian toponyms (Eszék – Osijek, Csákornya – Èakovec, Varasd – Varaždin, Zágráb – Zagreb, Újlak – Ilok, etc.) denoting more important objects in Croatia were used on old maps. On various occasions throughout history, including map-making, other European nations introduced these foreign toponyms to their languages and used Croatian toponyms rarely. Croatian toponyms have been used more often since the 16th century on maps made by Croatian authors or foreign authors who somehow made a direct contact with Croatian territory, while on maps by other European cartographers Croatian toponyms appear more frequently as late as the end of the 17th and at the beginning of the 18th century.
1

2 Methodological Notes
Toponym study is the subject of many different sciences, starting with linguistics, then geography, geodesy, history, archaeology etc. Methodology of scientific approach to toponyms is best elaborated within toponomastics, a linguistic branch in the area of onomastics, a scientific discipline that deals with names. Toponomasts provide us with basic knowledge about toponym development, their linguistic forms, changes and, generally, their function in language, which makes their work compelling no matter from which angle one deals with the subject. This work deals with the results of geographic aspect of toponyms research with special attention to historic and geographical context of geographical names spelling on the 16th and 17th century maps. The purpose was to emphasize basic spelling problems on old maps in order to be able to approach this problem area in a scientifically founded and objective manner on various occasions. It is necessary to point out that as late as the end of the 18th century map making was almost always a result of space description, without any necessary geodetic and astronomic measurements, so they are not always a reliable source for scientific researches. A great number of cartographers never even visited the area they were describing and gathered their materials indirectly from political and religious government representatives, seamen, military commanders, missionaries, merchants and other people. Bearing in mind fairly limited possibilities of information exchange at the time and the fact that maps of some Croatian regions were mostly made abroad (in Venice, Rome, Vienna, Amsterdam, Antwerp, Paris etc.), it was very difficult to form a clear and plastic geographic picture that would be scientifically founded and up to date, i.e. reliable and useful. In addition, geographic material about Croatia which was presented on the maps made by distinguished European cartographers (Gastaldi, Coronelli, Cantelli and others) has been reproduced without any changes or additions for centuries and, therefore, their toponyms were transcribed uncritically, with obvious repetitions of older patterns and, of course, mistakes. Therefore it is necessary to compare old maps with written historical documents dating from the same period and other sources in order to establish their quality and relevance in making conclusions about their contents (FARIÈIÆ, 2005). Even in that case, it is often not possible to locate some of the toponyms from these maps with certainty and, besides that, simplified map interpretation always leaves the possibility of making further mistakes. For example, chronological research of old maps dating from the Middle Ages to the end of the 17th century could lead us to a false conclusion that a number of settlements in Croatia increased by the end of that period. Namely, on the old maps oykonyms (or place names) are very rare, while the maps made in similar scales dating from the end of the 17th and the beginning of the 18th century (for example, maps by V. M. Coronelli) show an increase in the number of oykonyms. The real reason for this is a sort of crystallization in geographic perception of Croatian area

150

The adjective Italian is tentatively used in the work to denote toponyms on map by different authors who worked in what is now Italy. At the time old maps elaborated in this work were created, until the mid 19th century, a country called Italy did not exist on European political scene nor was the awareness of a unified Italian nation developed yet. Geographical and political particularism contributed to the development of numerous dialects, usually grouped into northern, middle and southern dialects. Modern Italian standard language descended from Tuscan dialect, which significantly differs from Venetian or Genoese dialects spoken and written by the authors of majority of geographical maps and naval charts made on the territory of today’s Italy. Because of that, in Roman studies the term Italic-Romance is often used for older names and similar, in which the form Italic means “from the Apennines”. Adjectives that correspond to the very place a map (or other written work) was made (Genoese, Anconian, Venetian, etc.) are also used for the same purpose. The same also goes for the adjective German, which is used in this work to denote geographical names on maps made on the territory of today’s Germany or Austria in which German language is spoken.

i 17. . Dinarida i Podunavlja dobar primjer takvoga graniènog podruèja u kojem su se stoljeæima isprepletali utjecaji razlièitih država. odnosno pouzdana i korisna. pa tako i na kartama. ŠIMUNOVIÆ (2005) utvrdili su na primjeru toponimije hrvatskoga otoènog i obalnog prostora da je postojanost toponimskih likova u vezi s velièinom (površinom. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja.. kultura. Metodologija znanstvenog istraživanja toponima najbolje je razraðena u toponomastici. vojnih zapovjednika. Osim toga. S obzirom na tadašnje razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija te na èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. st. a time i razlièitih pogrešaka. povijest. Walkowar – Vukovar. te što je dulje razdoblje na razlièite naèine iskorištavan. s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. Zágráb – Zagreb. ponajprije lingvistika. Coronelli. Antwerpenu. st. a zatim geografija. na kartama V. približno istoga mjerila (npr. njemaèkom (Agram – Zagreb. drugi europski narodi u svoje jezike preuzimali upravo te egzonime. Coronellija) broj se ojkonima naglo poveæava. mogao bi se stvoriti pogrešan zakljuèak kako se krajem tog razdoblja u Hrvatskoj naglo poveæao broj naselja. Zagabria – Zagreb i dr.. dok se na kartama ostalih europskih kartografa hrvatski toponimi znatnije javljaju tek od kraja 17. na europskoj politièkoj sceni nije postojala država koja se nazivala Italija. Amsterdamu. stoljeæa. st. visinom. Spalato – Split.KiG 2007. 2005). ðenoveški. i poèetka 18. Rijeè je zapravo o svojevrsnoj kristalizaciji geografske percepcije hrvatskoga prostora. imena naselja) vrlo su rijetki. Mnogi kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali istaknuti europski kartografi (Gastaldi. u razlièitim prigodama. pomoraca. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. kultura. koristi pridjev italoromanski. Varasd – Varaždin. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. bez obzira s kojeg se gledišta razmatrala ta problematika. s odgovarajuæim toponimskim likovima.). Újlak – Ilok i dr. niti je postojala jasno razvijena svijest o jedinstvenoj talijanskoj naciji. Beèu. Csákornya – Èakovec. Geografski i politièki partikularizam pridonio je i razvoju brojnih narjeèja. i poèetka 18. trgovaca i dr. Rimu. u kojoj se razlikuju mnogobrojni jezièni slojevi. funkciji u jeziku. Tijekom prošlosti u razlièitim su prilikama. Hrvatska je zbog povoljnoga geografskog položaja na dodiru Jadranskog mora. stoljeæa (1999) i P. Poradi navedenoga u romanistici se stoga èesto za starija imena i dr. Primjerice. Toponomastièari daju temeljna znanja o razvoju toponima te o njihovim jeziènim oblicima. Zbog toga je potrebno stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje prosudbi o prikazanom sadržaju (FARIÈIÆ. koja se obièno grupiraju u sjeverna. st. Ta se okolnost odrazila i na toponimiju ispisanu na starim kartama. na temelju istraživanja starih karata kronološkim slijedom od srednjeg vijeka do 17. M. U vrijeme nastanka starih karata koje se razmatraju u ovom radu. a na kartama s kraja 17. Karlstadt – Karlovac. Dakle. ali i pojaèanim zanimanjem europske javnosti za boljim poznavanjem geografije jugo- 151 1 U radu se uvjetno upotrebljava pridjev talijanski za toponimske likove korištene na kartama razlièitih autora koji su djelovali na prostoru današnje Italije. pristupalo znanstveno utemeljeno i objektivno. pri èem važnost ne mora biti funkcija velièine. koje se znatno razlikuje od mletaèkoga i ðenoveškog narjeèja kojim su govorili i pisali autori veæine geografskih i pomorskih karata nastalih na tlu današnje Italije. Svrha je rada istaknuti temeljne probleme pisanja geografskih imena na starim kartografskim prikazima kako bi se toj problematici. mijenama i. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. to æe biti stariji jezièni sloj toponima kojim se taj objekt imenuje (identificira).). što je odreðeni geografski objekt u prostoru veæi i važniji. opæenito. duljinom) i znaèenjem te s kontinuitetom naseljenosti i gospodarskog iskorištavanja odgovarajuæeg objekta. pri èem se posebno razraðuje geografski i povijesni kontekst pisanja geografskih imena na kartama 16. ankonitanski (jakinski).) i maðarskom jeziku (Eszék – Osijek. Suvremeni talijanski književni jezik potekao je od toskanskog narjeèja. znanstvene discipline koja se bavi imenima. st. Metodološke napomene Prouèavanjem toponima bave se razlièite znanosti. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki. Naime. Pola – Pula. pa su njihovi radovi nezaobilazni. Èesto ni tada nije moguæe sa sigurnošæu ubicirati pojedine toponime ispisane na kartama. primjerice. izmeðu razlièitih naroda i jezika (pa èak i dijalekata istoga jezika) za iste objekte postoje razlièita geografska imena. srednja i južna narjeèja. st. politièkih i gospodarskih utjecaja. venecijanski (mletaèki) i sl. ili se koriste pridjevi koji toèno odgovaraju mjestu (geografskom prostoru) izrade karata (dakako i drugih pisanih djela). sve do sredine 19. koja je uzrokovana napretkom geografije i kartografije. Slièno vrijedi i za pridjev njemaèki. a time i geografska višeimenost. arheologija i dr. Parizu i dr. U ovom se radu daju rezultati istraživanja geografskog aspekta toponima. koji se u radu takoðer koristi uvjetno kao pridjev kojim se oznaèavaju geografska imena na kartama izraðenim na prostoru današnje Njemaèke i Austrije u kojima se govori njemaèkim jezikom. a moguæe su i druge zablude u pojednostavnjenoj interpretaciji kartografske graðe. Zara – Zadar. misionara.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. i 17. Za važnije objekte u Hrvatskoj na starim kartama koristili su se mnogobrojni egzonimi u talijanskom1 (npr. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. èesto nepravilnoga jeziènokulturnoga “taloženja”. pri èemu se se oblik italo odnosi na apeninski. Potrebno je istaknuti da sve do 18. Fiume – Rijeka. a graðu su prikupljali posredno. geodezija. Hrvatski toponimski likovi na kartama hrvatskih autora te inozemnih kartografa koji su na razlièite naèine izravno došli u kontakt s hrvatskim prostorom koriste se u veæoj mjeri od 16. lingvistièkoj grani u okrilju onomastike. st. 2. na starijim kartama ojkonimi (ili domicilonimi.). koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. a rjeðe hrvatske toponimske likove. vjera. Cantelli i dr. U graniènim prostorima izmeðu razlièitih država. Zwischenmurgebiet – Meðimurje i dr. pa i jezika.

2006) up to systematic Franciscan topographic and ordnance-survey during the 19th century (LOVRIÆ. the toponym Morlakija. nautical and cadastral maps (LOVRIÆ. Analysis of geographic names on old geographic and naval charts from the 16th and 17th century is based on the original maps deposited at The State Archive in Zadar (Geographic and Topographic Maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund). Within this context. Beside these partial studies. their contemporary location (MARKOVIÆ. He also provided this old toponym list with present day toponyms addressing the same objects. In his later works Kozlièiæ made an inventory of geographical names. finally. MARKOVIÆ. in a matter of speaking. toponym writing on 16th and 17th century maps is not yet scientifically founded. 1950. are clearly determined by variations of different fonts. when possible. SLUKAN. State of European cartography thoroughly changed during the 18th century. the first outline of Croatian Adriatic’s historic toponymy. i. 1988. Also. Geographers who dealt with toponyms the most are M. the process of map making has been gradually institutionalized and based on systematic geodesic and hydrographical measurements. 2003). which makes it difficult to reliably establish what a certain toponym is related to or what the connection between different geographical objects is (for example. in the Scientific Library in Zadar. it is not possible to determine the hierarchical order between town and other settlements’ size and significance). has been published recently. His book Cartographic Monuments on Croatian Adriatic Coast (1955) is. A book called Toponymy of Pašman Island (2006). On new maps the number of toponyms is significantly increased and their hierarchy (according to the importance of object in space) and functional differentiation. ŠENOA (1950). sketches and cadastre plans since the 18th century is still mostly unexplored. it is often not established or checked on the spot or technically standardized (usage of script. Among other things. 2005. nautical and cadastre maps. ROGLIÆ. the whole historic development chronology of cartographic work in Croatia has not been enclosed in it. objects’ basic geographic characteristics. PAVIÆ (1980) emphasizes. During measurements. SLUKAN ALTIÆ. has been processed so far. M. R. Mlinariæ. 1998a. FARIÈIÆ gave a detailed list of the island’s geographical names on old geographic. in most cases accurately locating their geographic position.). letter thickness and size. Great number of old maps toponym studies is not considered separately. the object in space they refer to. a result of administrative supremacy in areas in which political government had been changed due to wars or ethnical and linguistic changes in larger countries. Lapaine and D. 1998a). longitude. KOZLIÈIÆ. Since then. specifically based on the author’s subjective choice. 1998. Other authors mostly concentrated on extracting only the more important toponyms from the old maps without providing a deeper analysis of their meaning and development (ŠENOA.. were an exception to this rule. spatial position and arrangement. Europe’s increased public interest in being more familiar with the south-eastern Europe’s geography in which massive military and politics changes have been taking place at the time (Christian reconquest of the Ottoman lands). compare FÜRST-BJELIŠ. However. above-sea level or depth) and toponomastic identification. reporting. M. The article that should be singled out among previously mentioned works is Geographic Aspects of Toponymy by R. the fundamental theoretical geographic work on toponymy in Croatia for the time being. each object in the map is positioned in space based on precise determination of its geographical position (latitude. 2006). toponyms gradually became stabilized regarding their linguistic appearance. SLUKAN. Kozlièiæ’s work is the most prominent among the latter. MATAS (2002) but their works represent only an initial effort to contemplate the complex geographical aspect of toponyms problem area. SLUKAN ALTIÆ. This work is merely a contribution to complex studies of a rich toponomastic material. special issue caused by advancements in geography and cartography and.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007.e. Novak. and could make a subject of some future research. trying to put origin and development of certain toponyms into an adequate geographical context (for instance. starting with partial Emperor Joseph’s Road survey of continental Croatia in the second half of the 18th century (LOVRIÆ. 1993. in which K. 1995. production of highly reliable topographic. and on map reproductions (originals are more difficult to obtain) published in cartography history of Croatia syntheses by M. 1993. moreover. we are also able to observe toponym development on maps of Croatia. Essential characteristics and problems of toponym writing on old maps are elaborated through about fifteen examples. KOZLIÈIÆ. KALMETA (1971). 3 A Short Survey of Past Researches Problem of toponyms on old maps has not been separately addressed in Croatian scientific literature so far. MARKOVIÆ (1993). R. that is. a number of cartography historians made toponym lists during detailed map analysis. Generally speaking. In this work Kozlièiæ gave a detailed list of old toponyms. 1998. in which he gives an old toponym register with their present day locations and a present day toponym register with their older versions. 1988. besides that. writing systems etc. 2006). PAVIÆ (1980). and. Only a smaller part of vast cartographic material. By doing so they got into partial toponomastic analysis. 2001). the rich toponymic heritage recorded on various maps. technical and scientific data analysis and. FÜRST-BJELIŠ (2001) and M. B. 1988. Politically motivated toponym changes. PAVIÆ (1980). M. JURAN and J. An exception is a work by D. The most prominent among these is his monograph The Eastern Adriatic in the Work of Bautemps-Beaupré (2006). MLINARIÆ (2003) who compared the toponyms on Pagano’s map of Zadar and Šibenik region with the toponyms in the first Croatian novel Planine by Petar Zoraniæ. 2003) and Beautemps-Beauprè east Adriatic coast survey at the beginning of the 19th century (KOZLIÈIÆ. 1995. and with good 152 . ROBINSON ET AL. KOZLIÈIÆ (1995) and Five Centuries of Geographic and Naval charts of Croatia monograph (2005) edited by D.

Lapaine i D. FÜRST-BJELIŠ (2001) i M. topografskim skicama i katastarskim planovima s detaljnim prikazima pojedinih manjih prostornih cjelina Hrvatske uglavnom je neistražena. M. znanstvenoj i tehnièkoj analizi tako dobivenih podataka i. 3. i to po subjektivnom izboru autora rada. 2006). nije posveæena posebna pozornost. najèešæe toèno utvrðujuæi njihov geografski položaj. na kartama se toponimi postupno ustaljuju u jeziènom izgledu te u prostornom smještaju i rasporedu. Mnogobrojni aspekti prouèavanja toponima na starim kartama nisu posebno razmotreni. pomorskim i katastarskim kartama. pomorskih i katastarskih karata velike pouzdanosti (LOVRIÆ. Iznimku èini rad D. PAVIÆ (1980). Njegova je monografija Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana (1995) na odreðeni naèin prvi pregled povijesne toponimije hrvatskoga jadranskog prostora. 2006). Meðu geografima toponimima su se ponajviše bavili M. debljine i velièine slova jasno utvrðuje hijerarhijski red (s obzirom na važnost objekta u prostoru) i diferencijacija s obzirom na funkciju. temeljni teoretski geografski rad o toponimiji objavljen u Hrvatskoj. Nedavno je objavljena knjiga Toponimija otoka Pašmana (2006). FARIÈIÆ dali iscrpan popis geografskih imena tog otoka na starim geografskim. 2003). 1993. koji se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti) i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. FÜRST-BJELIŠ. st. KALMETA (1971). na kartama 16. koju su uredili D. 1998a). U tom djelu Kozlièiæ je dao iscrpan popis starih toponima. konaèno. (LOVRIÆ. Uz ostalo. st. za sada. M. i poèetkom 19. MARKOVIÆ. i 17. i 17. 1998. Iznimku èine politièki motivirane promjene toponima koje nastaju kao iskaz nadmoæi administracije u prostorima koji su nakon ratova ili etnièko-jeziènih preslojavanja u veæim državnim zajednicama izmijenili politièku vlast. koji èini. 1950. Mlinariæ. koliko je poznato. 2001). Takoðer. èesto nije na terenu utvrðeno ili bar provjereno. 1998. Kozlièiæa (1995) te u monografiji Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). ROBINSON i dr. Temeljne znaèajke i problemi pisanja toponima na starim kartografskim prikazima razmatraju se na petnaestak primjera. bogata toponimska baština zabilježena od 18. usp. 1993. ni tehnièki ujednaèeno (korištenje vrsta pisma i pismovnih skupina i sl. (KOZLIÈIÆ. st. geografska dužina i nadmorska visina. Paviæ (1980) s pravom istièe da su analiza i poznavanje toponimije izuzetno znaèajni za historijsku 153 . MATAS (2002). a meðu njima se variranjem razlièitih pismovnih skupina te oblika. st. 1995. 2005. 1998a. Markoviæa (1993). st. 1988. Opæenito. B. Meðutim. st. u kojoj su K. 2003) i BeautempsBeaupréove izmjere dijela istoène obale Jadrana na poèetku 19. osim toga. (LOVRIÆ. Ostali su autori uglavnom iz starijih karata izdvajali samo važnije toponime. Paviæa (1980). Situacija se u europskoj kartografiji temeljito promijenila tijekom 18.. pa bi to mogao biti predmet buduæeg istraživanja. a. SLUKAN ALTIÆ. U tom kontekstu moguæe je pratiti razvoj toponima i na kartama Hrvatske. KOZLIÈIÆ. nije moguæe utvrditi hijerarhijski red po velièini i znaèenju gradova te ostalih naselja). Svaki objekt prikaza prilikom izmjere pozicionira se u prostoru na temelju preciznog odreðivanja geografskog položaja (geografska širina. ne ulazeæi pritom u dublju analizu o njihovu znaèenju i razvoju (npr. 1995. a objavljene su u sintezama povijesti kartografije hrvatskih zemalja M. temelji se na izvornicima karata. Unatoè parcijalnim studijama. JURAN i J. Na novim kartama znatno se poveæava broj toponimskih likova. Novak. Kratki pregled dosadašnjih istraživanja Problematici geografskih imena na starim kartama do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. kada je to bilo moguæe. 2006) do sustavne franciskanske topografske i katastarske te francjozefinske izmjere tijekom 19. temeljna geografska obilježja objekta. ŠENOA (1950). odnosno objekt u prostoru na koji se odnose. ŠENOA. s time da njihovi radovi imaju obilježja inicijalnih pokušaja sagledavanja složene problematike toponima s geografskog aspekta. SLUKAN. mnogi su povjesnièari kartografije prilikom detaljne analize pojedinih kartografskih prikaza dali popise toponima. SLUKAN. u kojoj daje kazalo starih toponimskih likova sa suvremenim ubikacijama te kazalo suvremenih toponima s pridruženim starijim inaèicama. pokušavajuæi dati odgovarajuæi geografski kontekst postanka i razvoja toponima (primjerice. U kasnijim djelima Kozlièiæ je razradio inventarizaciju geografskih imena. poèevši od parcijalne jozefinske izmjere kontinentalnog dijela Hrvatske u drugoj polovici 18. te na reprodukcijama karata izvornici kojih su teže dostupni. 1988. Obraðen je samo manji dio goleme kartografske graðe. navodeæi. nije obuvaæen cijeli kronološki slijed povijesnog razvoja kartografiranja Hrvatske. SLUKAN ALTIÆ. njihovu suvremenu ubikaciju (MARKOVIÆ. st. Ovaj rad samo je prilog kompleksnom prouèavanju bogate toponomastièke kartografske graðe. na razlièitim kartama. st. 1988. Pritom su ulazili u parcijalnu toponomastièku analizu. Popisu starih toponimskih likova pridružio je suvremene likove za iste geografske objekte. tj. stoljeæa istoènog dijela Europe u kojem su se u to doba dogaðale krupne vojno-politièke promjene (kršæanska rekonkvista osmanlijskih posjeda). KOZLIÈIÆ. toponima Morlakija. R. i 17. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. koja je usporedila toponime na Paganovoj karti zadarske i šibenske regije s toponimima u prvom hrvatskom romanu Planine Petra Zoraniæa. R. odnosno dubina) i toponomastièke identifikacije. pri èem se na osobit naèin izdvaja monografija Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006). U tome se ponajprije istièu djela M. Kozlièiæa.KiG 2007. pisanje toponima nije još znanstveno utemeljeno. a temelji se na sustavnim geodetskim i hidrografskim izmjerama. Od tada se proces izrade karata postupno institucionalizira. Analiza geografskih imena na starim geografskim i pomorskim kartama 16.) pa se ne može uvijek pouzdano utvrditi na što se odreðeni toponim odnosi i u kakvoj su meðusobnoj vezi razlièiti geografski objekti (npr. Mlinariæ (2003). izradi topografskih. Meðu navedenim radovima posebno treba istaknuti èlanak Geografski aspekti toponimije R. ROGLIÆ.

) reason. 2004. FINKA (1960. the works by S. 2005). In some cases they tried to explain the etymology of ancient toponyms by correlating them with material remains and written documents left by the cultures that inhabited what is now Croatia between the prehistoric times and the Middle Age. His work on toponymy and cartography is the only complete work about the subject so far. HILJE (1994) stand out. 1. Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja. the most prominent is B. 2nd century (KOZLIÈIÆ. 1984). Toponym etymology Skok rendered in his comprehensive description of toponyms (especially nezonyms) on Croatian islands half a century ago still hasn’t been discarded by more recent researches. Skok laid the foundations of modern Croatian toponomastics. 1973. ŠIMUNOVIÆ (1966. although some of his theses have. that toponymy analysis and knowledge are of great importance in historical geography for observing landscape changes. Toponymy of the Kornati Islands (1987). ANTOLJAK (1954). Fifth map of Europe by Claudius Ptolemy. Šimunoviæ comprised his researches of toponyms in the Croatian Adriatic region in his books Eastern Adriatic Toponymy (1986). SKOK’S work Slavism and Romanism on Adriatic Islands (1950) among the oldest toponym syntheses concerning the Croatian Adriatic region. CVITANOVIÆ (1954. are the authors of numerous significant contemporary works. V. 1964). 1995. P. special issue 154 Fig. BATOVIÆ (1973. 2. M. 1996a. 1996b. function and significance of an area. V. In his most recent work Šimunoviæ points out geographical names belong to cultural heritage of material and spiritual importance. st. BORÈIÆ (1975). JURIŠIÆ (1953. LOVRIÆ included an abbreviated form of Borèiæ’s analyses in his students’ book called General Cartography (1988). Dr P. 1991. 2004. P. P. 2005). ŠIMUNOVIÆ. 1995. N. Šimunoviæ and V. B. Croatian linguists’ works are of great importance while researching old toponyms. (KOZLIÈIÆ. s A. especially in the segment of his work that deals with the Croatian Adriatic region. 2006). Among Croatian geodesists who wrote about toponyms on maps in general. Š. 1997). Regularities in Adriatic Nezonymy (1997) and certain chapters belonging to Pašman Island Toponymy (2006) are . FILIPI (1957. 1993. N. 1991. 1986.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Toponymy of Outer and Middle Islands in the Zadar Archipelago (1996a). VAJS (1987) and others wrote about the same subject. of course. 1978. today’s leading Croatian onomasts. 1995) Slika 1. 1997. R. 1976. 2002. Skraèiæ. ÈAÈE (1992. been improved and abridged if not completely rejected (SUIÆ. 1987b. 1956. especially about toponyms on contemporary maps. P. Toponymy on Braè Island (2004) and his comprehensive work Toponymy on Croatian Adriatic (2005). Among these. S. SKRAÈIÆ (1987a. A. 1989. 1970. P. Later on B. and. While researching archive documents and epigraphic heritage these scientists came across numerous toponyms and attempted to get to the bottom of their time and space context. Croatian archaeologists and historians also turned their attention to geographical names. SKRAÈIÆ. ŠOJATOM 1974). 1960). 1999. 1995b. 1995a. SUIÆ (1989). 2002). JAKŠIÆ (1989) and E.

ŠIMUNOVIÆ (1966. posebice na suvremenim kartama. 1956. U pojedinim sluèajevima nastojali su objasniti etimologiju drevnih toponima na temelju njihove korelacije s materijalnim ostatcima i pisanim svjedoèanstvima kulture naroda koji su nastanjivali današnji hrvatski prostor tijekom prapovijesti. Njegov je rad o toponimici i kartografiji do sada jedini cjeloviti prikaz te problematike. P. 1970. SKRAÈIÆ (1987a. JAKŠIÆA (1989). 2.). BORÈIÆ (1975). 1989. 1996a. Šimunoviæa i V. funkcija i znaèenja nekog prostora. za praæenje promjena pejzažne slike. i dr. Šimunoviæ okrunio je knjigama Istoènojadranska toponimija (1986). pisali su i geodeti.). R. N. 1987b. Meðu novijim radovima posebice treba istaknuti mnogobrojna djela P. A. Skraèiæa. Meðu mnogobrojnim Skraèiæevim djelima treba istaknuti rad Toponimija kornatskog otoèja (1987). U sveobuhvatnom djelu o toponimima na hrvatskim otocima (posebice o nesonimima) Skok je dao njihovu etimologiju. U posljednjem djelu Šimunoviæ posebno istièe kako su geografska imena spomenièka baština materijalne i duhovne kulture. 2004. 1996b. koju velikim dijelom kasnija istraživanja. Geografskim imenima odgovarajuæu su pozornost posvetili hrvatski arheolozi i povjesnièari. uz odgovarajuæe preinake. 1964). Svoja istraživanja o toponimiji hrvatskoga jadranskog prostora P. ŠOJATOM 1974). . S. s A. LOVRIÆ uvrstio je Borèiæeva promišljanja. knjigu Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka (1996a) te znanstveni rad Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji (1999) i poglavlja u knjizi Toponimija otoka Pašmana (2006). 2005. neka njegova objašnjenja doraðena i dopunjena. ŠIMUNOVIÆ. Braèka toponimija (2004) te sveobuhvatnom sintezom Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora (2005). FINKA (1960. antike i srednjeg vijeka. SKOKA Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950). Posebno valja istaknuti Skraèiæevu pedagošku ulogu koja do izražaja dolazi u Centru za jadranska onomastièka istraživanja Sveuèilišta u Zadru. 1984). naravno. M. 1999. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. ANTOLJAKA (1954). FILIPIJA (1957. 1995. u skraæenom obliku u udžbenik Opæa kartografija (1988). 1991. N. 2002. E. trenutaèno vodeæih hrvatskih autoriteta na polju toponomistike. nisu demantirala. i dr. V. 1960). a u nekim sluèajevima i odbaèena (SUIÆ. Istoèna obala Jadrana na Tabuli Peuntigeriani. u kojem s mladim jezikoslovcima i povjesnièarima razvija onomastièku metodologiju i obavlja temeljna znanstvena istraživanja. Skraèiæ je razvio posebnu metodologiju toponomastièkih istraživanja pri èem osobitu i trajnu vrijednost ima terensko i arhivsko prikupljanje toponomastièke graðe. 2005). premda su. pri èem se znaèenjem istièu radovi S. posebno B. a istodobno se pruža drugim znanstvenicima kao bogat izvor za daljnja specijalistièka istraživanja. Skok je postavio temelje hrvatskoj modernoj toponomastici. 4. 1986. Eastern coast of the Adriatic on Tabula Peuntigeriana. Ti su znanstvenici tijekom istraživanja arhivskih dokumenata i epigrafskih spomenika nailazili na mnogobrojne toponime pa su nastojali proniknuti u njihov prostornovremenski kontekst. O toponimima na kartama opæenito. HILJE (1994) i dr. CVITANOVIÆA (1954.KiG 2007. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. JURIŠIÆ (1953. V. Meðu najstarijim sintezama o toponimima hrvatskoga jadranskog prostora istièe se djelo P. VAJS (1987) i dr. 1976. 1995b.). 1995. BATOVIÆA (1973. 1993. ÈAÈE (1992. SKRAÈIÆ.) 155 geografiju. i 17. stoljeæa Fig. P. P. 2006 i dr. 1995a. a poslije su o toj problematici pisali B. 1978. 2002). 1999. B. 1991. Š. ni nakon pola stoljeæa. SUIÆA (1989). 1995) Slika 2. 4th century – section (KOZLIÈIÆ. 1997. st. èime se ona znanstveno monumentalizira. posebice u djelu koje se bavi jadranskim dijelom Hrvatske. Pri istraživanju starih toponima od neizmjerne su važnosti radovi hrvatskih jezikoslovaca onomastièara.

1992). thus. Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. 1 Historical foundations of Croatian area mapping in the 16th century Geographic perception of what is now Croatia and its graphic visualization was going on simultaneously with the development of geography and cartography in Europe. which is. MARKOVIÆ. WOODWARD. along with coastline contours and river system. without any direct evidence. Skraèiæ developed a specific toponomastic research methodology in which field work and archive research is of great value and which. the fact that the name “Croatia” was for the first time mentioned on a map by an author who originated from a completely different cultural and religious background does not come as a surprise. Narona etc. among other things. 1994). Japodi. Since he had spent some time and did research . on the persistence of ancient (especially Roman) toponym layer that remained long after the Croats came to what was then Histria. 1993. except for more important oronyms (Illyricum. especially in the wider Mediterranean area. HARLEY. – section (MARKOVIÆ. SKELTON. Iader. ÈANKOVIÆ. 1987. 1993) particularly valuable works written by V. Skraèiæ is also an educator who works with young linguists and historians on developing onomastic methodology and performing basic scientific research in Zadar’s University Adriatic Onomastic Research Centre. 3. Toponyms were. there was no room for toponyms. a map of the roman Empire from the 4th century (Fig. Expectedly. Pannonia) and oykonyms (Pola. Liburni. provides other scientists with a rich basis for further specialist studies. 3. Histria. 2005. Ardijejci. Dalmatia and Pannonia. Al Idrizija. 1964. 2). Croatian toponyms on old naval charts and geographical maps appear substantially later than written historical documents. Early medieval maps did not give detailed presentations of Croatia and.). special issue 156 Fig. Bearing that in mind. Dalmatia. elementary contents of the oldest maps. For instance. Roman and Romanised toponyms of ancient tribes that inhabited present day Croatia (Histri. First maps of Croatia date from the Antiquity. while the first mention of Croatia appeared three centuries later. 1) and Tabula Peuntigeriana. the names “Croat” and “Croatia” were mentioned for the first time on prince Trpimir’s donation in 852 (ANTOLJAK. Salona.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. – isjeèak (MARKOVIÆ. 2005). at the same time. The author is one of the most significant medieval Arabian geographers and cartographers – Mohammad Al Idrizi (HARLEY. KOZLIÈIÆ. etc. Liburnia. Al Idrizija. 1154. Medieval geography was under the strong influence of ancient culture and political heritage which reflected. 1995. First Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. contributed to Castorius (BAGROW. WOODWARD. 1993) Slika. for instance The Fifth Map of Europe by Claudius Ptolemy from the 2nd century (Fig. 1154. 4 Geographical Names on 16th and 17th Century Maps 4. Delmati.) are prevalent on these maps. Skraèiæ.

Ta se èinjenica podudara s nešto kasnijom bilješkom kardinala Bozona. ime Hrvata i Hrvatske prvi se put spominje u darovnici kneza Trpimira iz 852. tada u domeni ugarskih i mletaèkih vojno-politièkih interesa. 1987.to andrea (Sv. (STRGAÈIÆ. tada iznad politièkog utjecaja eventualnih pretendenata na hrvatski nacionalni prostor. i 17.. 1995) i rukopisna karta sjevernodalmatinskoga akvatorija anonimnog autora koja je izraðena sredinom 16. Bozon je zapisao i sljedeæe: .. scherda (Škarda). a da su otoci Kvarnera i Dalmacije zapravo hrvatski otoci (. Genova). . koji je prilikom boravka pape Aleksandra III. 1964. spalatto (Split). z i h). koji se zadržao dugo nakon dolaska Hrvata na prostor nekadašnje Histrije. Prvi kartografski prikazi Hrvatske potjeèu iz starog vijeka. 1995. a zatim ojkonime te važnije hidronime i oronime. Narona i dr. (PETRICIOLI. oèekivano. Al Idrizi je na karti Sredozemlja (1154) Hrvatsku. st. Nona (Nin). (ANTOLJAK. (prema izvornicima objavljenim kod KOZLIÈIÆ. WIGAL. Japodi. Hrvatski toponimi na starim geografskim i pomorskim kartama javljaju se znatno kasnije u odnosu na pisane povijesne dokumente. na njima se geografski prikaz Jadrana najveæim dijelom temeljio na geografskoj graði s talijanskih portulana. querso (Cres). Liburnia. Histria. 1954). u Zadru 1177. st.. pellagosa (Palagruža).. imenovao teritorionimom bilad garuasia. 1974. encoronata (Kornat). est (Ist). s. Na njima je znatno iscrpnije prikazivan prostor primorskog dijela u odnosu na uopæeni prikaz kontinentalnog dijela Hrvatske. Panonia) i ojkonime (Pola. To je ujedno i jedna od najstarijih karata s detaljnim prikazom hrvatske obale pa su na njoj ispisani toponimi svojevrstan “bljesak” koji se javlja nakon duge historijsko-geografske “tame”. W OODWARD . lagusta 157 2 Dakako.2 toponimi na kartama bili su ispisani razlièitim inaèicama talijanskog jezika. Meðutim. u postojanosti antièkoga (pretežito romanskog) toponimskog sloja. (HARLEY.. premda bez izravnih dokaza. objavljena u Anconi 1480. ROGLIÆ. mortar (Murter). ÈANKOVIÆ. KOZLIÈIÆ. tj. pripisuje Castoriusu (BAGROW. zabilježio kako su papi graðani Zadra pjevali in eorum sclavica lingua. ROGLIÆ. premda je taj dio Sredozemlja prikazivan na sliènim kartama veæ od kraja 13. Delmati. tragur (Trogir). æ. catara (Kotor). koja je objavljena u Veneciji 1318. karta Rimskog Carstva iz 4. Sibinico (Šibenik). stoljeæa 4. Bolje poznavanje geografskih znaèajki hrvatske obale i otoka u odnosu na kontinetalni dio Hrvatske poglavito je posljedica velikog znaèenja istoènojadranskoga pomorskoga pravca u europskim i sredozemnim razmjerima (ROGIÆ. osim za važnije teritorionime (Illyricum. dvoslove (digrafi dž. 1993. 2000). braza (Braè). primjerice Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja iz 2. pola i polla (Pula). WOODWARD. 2000). 1956. osnovni sadržaj najstarijih karata èinili su toponimi. Uz obrise obalne crte i rijeènu mrežu. KOZLIÈIÆ. solta (Šolta). na portulanskim je kartama geografski sadržaj bio sveden na razmjerno detaljan prikaz obalne crte kopna i otoka te toponime. ponajprije nesonime. Jara (Zadar). MARKOVIÆ.Slavorum insulas. Srednjovjekovna geografija bila je pod snažnim utjecajem antièke kulturne i politièkopravne baštine što se oèitovalo. 1989. STRAGIÈIÆ. Geografska percepcija hrvatskog prostora te njegova grafièka vizualizacija bile su u skladu sa stupnjem razvoja geografske znanosti i kartografske struke u Europi. Na ranim srednjovjekovnim geografskim kartama nije detaljnije prikazivan prostor Hrvatske. Salona. WOODWARD. posebno u sluèajevima kada je bilo potrebno transkribirati izvedena slova (slova s dijakritièkim znakovima: è. Vesconte. 2005. Ti su podatci nadasve jasni: najviši dostojanstvenici Crkve na Zapadu. SKELTON. WOODWARD. primjeæuju i naglašavaju da se u glavnom gradu Dalmacije govori hrvatskim jezikom (sclavica lingua). Buduæi da su te karte najveæim dijelom nastajale u talijanskim gradovima (Venecija. aragusa (Dubrovnik).KiG 2007. premuda (Premuda). parencio (Poreè). Iader. Andrija).. karta Gratiosusa Benincase. Pritom su se talijanski kartografi koristili talijanskim toponimskim likovima i hrvatskim toponimskim likovima koje su prilagoðavali talijanskoj grafiji. Liburni. Post quartum vero diem exivit Iadera. streto d’iaria (Zadarski kanal). koji je dobro poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora jer je u njemu osobno boravio i obavio odgovarajuæa istraživanja. Prostor Hrvatske bolje je prikazivan na portulanskim kartama od kraja 13. Ardijejci i dr. 3). prevladavaju romanski i romanizirani toponimi drevnih naroda (Histri. 1. (sl. fara (grad Hvar). 2005). posebno u širem prostoru Sredozemlja. pravilima izgovora) u talijanskom jeziku ne podudaraju s pravogovorom hrvatskog jezika (najèešæe k. HARLEY. Ancona. et per Slavorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici cursu transitum faciens. st. Opæenito.. Meðu mnogobrojnim portulanskim kartama Jadranskog mora za primjer se mogu uzeti karta Petrusa Vescontea. 1990). 1) i Tabula Peutingeriana. i 17. Vesconteova karta (sl. s. pa tako nije ni bilo mjesta za toponime. ð. M. iuri (Žirje).) koji su nastanjivali kasnije hrvatsko nacionalno podruèje. 2) koja se. Rijeè je o jednom od najistaknutijih srednjovjekovnih arapskih geografa i kartografa – Muhamedu Al Idriziju (HARLEY. i u zemljama atlantske Europe (H ARLEY. Primjerice. Zbog toga ne èudi èinjenica da je ime Hrvatske prvi put zabilježeno na karti èiji autor potjeèe iz drugoga kulturno-vjerskog areala. lissa (Vis).. lj i nj) ili skup slova (ne nužno slog) s nekim temeljnim slovima koji se prema ortoepiji (pravogovoru. 1987. MARKOVIÆ. Povijesni temelji kartografiranja hrvatskih zemalja u 16. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. navodi i sljedeæe toponime: gulfo d’carner (Kvarnerski zaljev).. lesna (otok Hvar). st. dok je spomen Hrvatske na karti “kasnio” za puna tri stoljeæa. st. st. Na njima. 1967. što znaèi Zemlja Hrvatska (sl. st. 1987. portulanske su karte izraðivane i u drugim sredozemnim europskim zemljama (posebno u Barceloni i na Balearima). 4) najstarija je datirana portulanska karta Jadranskog mora. (sl. Dalmacije i Panonije. 1992).).. 1994). š i ž). WIGAL. Dalmatia. a od 15. Geografska imena na kartografskim prikazima 16.). meðu ostalim. 1987). stoljeæa 4. meðu ostalim.

This partial list shows that even today. s. Ancona. solta (Šolta). and. during his visit to the “light” at the end of a long historical and geographical town. Vesconte gives the following topIII in eorum sclavica lingua. stance. WOODWARD. 1995. There are. melida (Mljet). s. They primarily included since the 15th century. Braza – Brazzia – Braè. (STRGAÈIÆ. It seems that the spelling Generally. 1987. However. portolan charts narrowed their geographical contents to fairly detailed presentation and toponyms con. he was very familiar with Croatian geog. Crozola – Curzola – Korèula). 4. at the time. noted and emphasized that iuri (Žirje). lands were. in the domain of the Adriatic Sea. Andrija). aragusa (Dubrovnik). MARKOVIÆ.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1987. the presentation of the nyms and oronyms. Croatian coast on Vesconte’s portolan map of the 1318. which means The Country of Croatia This is also one of the oldest maps containing a detailed (Fig. lj and nj) or groups of letters (not necessarily syllables) with Italian pronunciation not corresponding Croatian (most frequently k. 1318 – section (KOZLIÈIÆ.Slavorum insucrozola (Korèula). mortar (Murter). iubana (Šipan). a part of these toponyms differs from modern proved geographic knowledge about Croatian coast and Italian toponyms. KOZLIÈIÆ. The text gir). a number of these toponyms still an improvement in Croatian area presentation. is a result of great significance eastern Adri. 1954).. cerning coastline and islands. probably.Croatian coast (Pola. spalatto (Split). lesna (the island Croatian language (sclavica lingua) was spoken in the of Hvar). est (Ist). 4) is the oldest dated portolan chart of Although Croatia was. STRAŽIÈIÆ. as opposed to the knowledge about its conti. š and ž). Al Idrizi named the 13th century (HARLEY. Hrvatska obala na Vesconteovoj portulanskoj karti cording to the originals published in Jadrana. N.). vorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici Nona (Nin). premuda (Premuda). Lesna – Liesina – Hvar. Among others. lagusta (Lastovo). Jara (Zadar). In their work Italian cartographers used Italian toponyms together with Croatian toponyms they adapted to the Italian script. special issue were created in Italian cities (Venetia. 1974. trasted with roughly presented continental Croatia.. 158 . Post quartum vero diem exivit Iadera. Genoa)2.tion or metathesis mistakes were made. 1967. 2000).to andrea capital of Dalmatia and that Kvarner and Dalmatian is(Sv. z and h).zone by an anonymous author dating from the 16th century (PETRICIOLI. made in other Mediterranean European countries (especially in Barcelona and on the Balearic Islands). WIGAL. scherda Church. Among many portolan charts of the Adriatic Sea a chart by Petrus Vesconte published in Venice in Fig.. digraphs (dž. who noted that in 1177.2 Portolani maps were. Sibinico (Šibenik). On these function as Italian exonyms for objects located on maps detailed presentation of the coastal area is con. at the time. Premuda. 1318. parencio (Poreè).itself could have contained wrong information (for innean were concerned (ROGIÆ. then oykonyms and more important hydroWOODWARD. pellagosa (Palagruža). Im.. 1990). – isjeèak (KOZLIÈIÆ. 3). their toponyms were written in different Italian language variations. 1995) sa published in Ancon in 1480 (acSlika 4.. calamolas. catara (Kospeaks for itself: the highest prelates of the Western tor). It is possible that during map-making transcripnental part. a chart by Gratiosus BenincaAdriatic. nezonyms. in fact. Croatian islands (. braza (Braè). who were. Also. Nona. streto d’iaria (Zaing: . several reasons islands. ence of possible claimants. 1956. pola and polla (Pula). et per Sladar channel). encoronata (Kornat). and ROGLIÆ.. ta (Koloèep) etc. 1987) may be taken as examples. Vesraphy. This was especially the case with transcription of toponyms that featured diacritical letters (è. Portolan charts from the late 13th century represent seven centuries later. lissa (Vis)..for this. æ. WIGAL. the citizens of Zadar sang to the pope Alexander “tunnel”.. ð. it bilâd ìaruasia. 1995) and a manuscript chart of Northern Dalmatia maritime in the country. etc. although this part of the Mediterranean Hungarian and Venetian military and political interests. querso (Cres). tragur (Trocursu transitum faciens. above the political influ(Škarda). of course. Since the majority of these maps Adriatic on these maps was mostly based on Italian portolani maps. had been presented on similar charts since the end of on his map of the Mediterranean (1154) M. fara (the town of Hvar). Calamota..) (KOZLIÈIÆ. J. 2000).). conte’s chart (Fig.However. ROGLIÆ. in Atlantic European countries (H ARLEY. That fact corresponds with a later note by cardioutline of Croatian coast – its toponyms are a sort of a nal Bozon. Bozon also wrote the followonyms: gulfo d’carner (Kvarner gulf). 1989. the model atic nautical route had as far Europe and the Mediterra.

churciola (Korèula). Veli i G. Iuri – andrea (Sv. . (sl. Eastern Adriatic on the portolan map by G. osim slabo èitljive reprodukcije u radu I.. premuda – Vesconteove karte. Istodobno. uz ostalo. Na karti se imenuju i neki manji geografski dijela naše obale. Tragur – tal. 5. U primor-skom dijelu Hrvatske ispisao je više desetaka toponima. (npr. Anonimni autor vanjske otoke i uz naselja na samoj obali kopna.Opæenito.) Braza – Brazzia – Braè. Lutrošnjak (lutrossag) sjeverozapadno od Premude (primuda ouero dlacnig). melida (Mljet). 1480. crozola – churciola i dr. vegla (Krk). calamota (Koloèep) i dr. 1995. vjerojatno. Querso. fiume (Rijeka). ali do sada (2007) bez uspjeha. objekte ustaljuju (Pola. koji je samo upotpunjuje. pelmoda (Premuda). 1995). Pašman. segna (Senj). Benincase. osim Petriciolijeve uvodne rasobjekti koji su.). raguxia (Dubrovnik). nakon sedam stoljeæa. iubana (Šipan).). imenuje i Šibenik. Iz ovoga parcijalnog popisa vidljivo je da mnogi toponimi i danas. ali Markoviæa (1974. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. Zuri – Žirje). scherda (Škarda). do sada nije pisano. Sebenico – kartom može se zakljuèiti da se toponimski likovi za veæe hrv.KiG 2007.).to stefano – Luka). Nona.). P ETRICIOLIJA (1987) i isjeèka objavljenog u treæem svesku Prošlosti Zadra (R AUKAR i dr. bracia (Braè). Trau – hrv. s lukama porto alega – Velarska vala i s. unatoè velikom znaèenju znaèenje za plovidbu istoènom obalom Jadrana i vrijednosti. Znakovito je da je Vesconte na karti koristio giuppana (Šipan). melata (Molat). baštineæi ban se naèin izdvaja karta sjevernodalmatinskog akvatoantièku tradiciju. Meðutim. a i u samom predlošku mogla je biti zabilježena kriva informacija Slika 5. isola de pago (Pag). su se u kasnijim razdobljima neznatno mijenjali. neke toponimske likove koji su slièniji današnjim hrvatskim Na temelju usporedbe Vesconteove s Benincasinom nego talijanskim oblicima (npr. Na karti se. 5).3 O njoj. Moguæe je da je prilikom izrade karte došlo do pogreške u prepisivanju (metateze) s radnog predloška. Ta se i na kasnijim portulan-skim karatama nisu imenovani neki pomorska karta u odnosu na istovremene pomorske i veæi otoci (Ugljan. 6). i 17. toponimska se slika istoène obale Jadrana nica. grauoxa (Gruž). Benincase. Kozlièiæa (1995). Lesna – Liesina – Hvar. st. isola de arbe (Rab). – Curzola – Korèula i sl. unatoè maloj površini. Istoèni Jadran na portulanskoj karti G. Benincasa. pago). ponajprije zbog ekono. za razliku rija anonimnog autora iz sredine 16. Crozola Fig. lexna (otok Hvar). stoljeæe i pol nakon Vescontea. Èini 1480 – section (KOZLIÈIÆ. Iž i dr. koji su preferirali lik Liesina za otok i za PETRICIOLI (1987) smatra najstarijom preciznom kartom istoimeni grad. KOLANOVIÆ. Tu kartu I. 1995) se da još uvijek nije bila ustaljena grafija za pisanje incoronata (Kornat). trau (Trogir). nije uvrštena u kartografske sinteze M.. prikazao je sljedeæe otoke: Pag (Isola D. Za to. dio toponima razlikuje se u odnosu na današnje talijanske toponime. 1987.geografske karte istièe svojom detaljnošæu. Grebeni (peteni) izmeðu Silbe (Silba) i Ista (gist). pola (Pula). sant pojedinih toponima (Jadera – Jara – Zara – Zadar. Andrija). Arbe. postoji više razloga. oznaèena Pula – kao pola i polla). Mali Sikavac (tuner) jugozapadno od Vlašiæa na otoku Pagu. Calamota i dr. Pokušao sam doæi do preslika kontaktirajuæi službu za posudbu i korištenje graðe Biblioteke Marciane prije èetiri godine. Premuda. funkcioniraju kao talijanski egzonimi za objekte u primorskom dijelu Hrvatske (Pola. giara (Zadar).). Tabla XVII) nema kvalitetnog preslika na temelju kojeg bi i ostali mogli donositi samostalne zakljuèke. aragosa – raguxia. lausta (Lastovo). Andrija). schardona (Skradin). 1974.) dok O tadašnjoj aktualnosti i znatnoj uporabnoj vrijednosti kod nekih postoje manje razlike (iara – giara. Sibinico – tal. koji su ponajprije vezani uz prikazani su i mnogi manji otoèiæi i grebeni. greben Križica (crisig) 3 159 Karta se èuva u Biblioteca Marciana u Veneciji. 1993) i M. imali izrazito veliko prave. na Vescon-teovoj. i to brojnošæu toponima (identificiranih nekoliko godina prije (1298) stekao formalni status grada geografskih objekata) i oblicima toponimskih likova koji i biskupskoga sjedišta (GRUBIŠIÆ. sibenicho (Šibenik). a u Hrvatskoj. chattaro (Kotor). unatoè pogreškama (dva puta je pelmoda. te. petteni (Grebeni kraj Dubrovnika) i dr. templi (Dugi otok. meðu kojima i sljedeæe: parenco (Po-reè). Šibenik. Uz veæe otoke miènoga rasporeda toponima. Olib (Luibo). Autor jasno razlikuje otok Hvar (lesna) i grad Hvar (fara) Meðu pomorskim kartama srednjeg vijeka na posekoji imenuje ojkonimom kojim su se tada. Trogir i sl. dao je za tadašnje moguænosti i mjerilo karte (a s time i stupanj uopæa-vanja sadržaja) prilièno vjeran kartografski prikaz hrvatske obale i otoka (sl. (Palagruža. Scherda i dr. svjedoèi nekoliko èinje. crozola (Korèula). stoljeæa (Lastovo). Sv. od Mleèana. koristili hrvatski stanovnici.

but without any success so far (2007).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. I tried to get a copy of the map by contacting the Biblioteca Merciana four years ago. He also added a scale. 1987.) face. of toponyms for the coastal Croatia: parenco (Poreè). Apart from the larger islands. the map grauoxa (Gruž). with ports porto alega – Velarska vala on the island of Pag. Tragur – Italian Trau – Croatian Trogir. 1993) and M. although conclusions. Scherda etc. Arbe. MARKOVIƒs (1974. Benincasa the mid 16th century particularly stands out (Fig. in spite their small sursred. premuda – pelmoda.). served for naming outer islands and settlements along Among naval charts from medieval period. according to the possibilities of the era. Except a vague print in I. 1995). scherda (Škarda). pago). He wrote dozens nor was it included in M. middle of 16th century (RAUKAR et al. 1974. Vesconte’s (iara – giara. bracia Premuda (primuda ouero dlacnig). sant andrea (Sv. giara (Zadar). 6). Iuri – Zuri – Žirje). Andr.. 1987. etc. table XVII). General conclusion is that more give the names of certain larger islands (Ugljan. Paš. a fairly PETRICIOLI (1987) considers this map the oldest precise realistic presentation of Croatian coast and islands (Fig. sibenicho (Šibenik).3 The map is deposited in Biblioteca Merciana in Venice. PETRICIOLI’S (1987) work and a clip published in the third ison of Vesconte’s and Benincasa’s maps reveals that volume of The History of Zadar (RAUKAR ET AL. Andrija). etc. petteni (Grebeni near Dubrovnik). The maps Fig. lausta (Lastovo). author presented the following islands: Pag (Isola D. KOLANOVIÆ. incoronata (Kornat). North Dalmatian waters by an anonymous author from A century and a half after Vesconte. the map also names Šibenik.).to stefano – Luka). Northern Dalmatia on a maritime map by an unknown author. special issue 160 of certain toponyms was still not standardized (Jadera – Jara – Zara – Zadar. reef Križica ija). Nevertheless. 1987) also names a few smaller objects Slika 6. also shows smaller islands and reefs. lexna (the island of Hvar). Iž. aragosa – raguxia. 16. Indicatively. isola de pago (Pag). on this map Vesconte used a number of toponyms that are more similar to today’s Croatian forms than to their Italian equivalents (Sibinico – Italian Sebenico – Croatian Šibenik.mained more or less unchanged in the future. trau (Trogir). giuppana (Šipan). its actuality and usability are witnessed by several facts. which reveals the degree to ductory debate. isola de arbe (Rab). Grebeni (peteni) be(Braè). map and other portolan charts that appeared later do not crozola – churciola etc. I. This was.. st. Apart from Petricioli’s intro5). The anonymous vegla (Krk). Sjevernodalmatinski akvatorij na pomorskoj karti nepoznatog autora. segna (Senj). melata (Molat).peared on eastern Adriatic maps and that their forms renomical placement of toponyms. gave. Veli and Mali Sikavac (tuner) southwest of Vlašiæ templi (Dugi otok. Lutrošnjak (lutrossag) northwest of and s. Olib (Luibo). pelmoda (Premuda). that were. KOZLIÈIƒs (1995) cartographic syntheses. which was formally awarded town and a diocese status only a few years before (1298) (GRUBIŠIÆ. fiume (Rijeka). chattaro (Kotor). This naval chart pola (Pula).tween Silba (Silba) and Ist (gist). Querso. a map of the coast. there were still smaller differences in some toponyms . 6. tails presented. map of a part of our coast3. etc. caused by eco. Sv. G. (RAUKAR i dr. churciola (Korèula). in the first place.. differs from its contemporary maps in the number of deschardona (Skradin). which were mostly re. which he named using the ancient oykonym its inhabitants were using at the time instead of Liesina oykonym that was preferred by Venetians. extremely important for navigation along the eastern Adriatic coast (Palagruža.and more toponyms (identified geographical objects) apman.). there toponyms used for larger objects became more standis not a high-quality copy from which others could draw independent ardized (Pola. The author obviously notices the difference between the island of Hvar (lesna) and the town of Hvar (fara). Among other places.). Compar. this map has not yet been written about which the contents were generalized. raguxia (Dubrovnik). In spite several mistakes that occurred on Vesconte’s map (town of Pula was marked two times – as pola and polla).

Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Žman (Msan)./ecchio/). kojima je bio primjeren visok stupanj uopæavanja. C. G. de Jode. a poslije francuska i engleska kartografija. Na kartama i u pisanim dokumentima redovito se navodilo talijansko ime Premuda. Oèito je u izradi te karte sudjelovao netko tko je izvrsno poznavao geografska obilježja sjevernodalmatinskih otoka. Šilo (silaz) i Magarèiæ (môgaciz) izmeðu Dugog otoka i Zverinca. Tuniæ (tuniz) i Tun (tun) s jugoistoène strane Molata. koliko je poznato. 19). 4. na karti je ispisano hrvatsko ime otoka Silbe (silba). Opæenito. jugozapadno od Ugljana i Babac (babac) u Pašmanskom kanalu. ŠANJEK. stoljeæa istoèno od Škarde (scherda). Stari grad (pago u. Košljun (coslû). Utra (mertofnag) sjeverozapadno od Brbinja na Dugom otoku. odnosno vrlo strmu. sve do renesanse nije ni bilo detaljnijih prikaza gorskog i panonsko-peripanonskog dijela Hrvatske pa su toponimi uglavnom bili malobrojni. Hirshvogel. koliko je do sada poznato. odnosno reduciranja geografskog sadržaja. Božava (bosaua). Zagreb. Takoðer. anonimni autor prvi pokušao izraditi detaljan prikaz otoka Sjeverne Dalmacije pa nije bio pod utjecajem autoriteta iz talijanskih središta izrade portulanskih karata i moguæih toponimskih likova koje bi oni navodili za manje geografske objekte. Prekretnièki val predvodile su talijanska i nizozemska. SKELTON. 2. Karlobag (Scrisa). Portulanskim kartama mletaèkih. 1:25 000. A. na kartama uvriježeni talijanski toponimski lik. to je jedina karta na kojoj je ispisano staro hrvatsko ime otoka Premude – Dlaènik (dlacnig). Vaka (uaca) i Pohljiba (polihlib) istoèno od Zaglava. Oni su Hrvatsku prikazivali uglavnom na preglednim geografskim kartama u sitnome mjerilu. Uz to. Dragove (Dragoue). Ravica (rauica). 1954). Na obilježja toponimije utjecala je i èinjenica da je. za tu se pomorsku kartu može primijetiti da je neobièno bogata hrvatskim toponimskim likovima. Karantuniæ (krântô). To je ime otoèiæa vezano uz stijenu. Split. Mihovil na otoku Ugljanu (S. Toponimi su zapravo mnogobrojniji nego što bi se oèekivalo od takve vrste karata. Sridnji (chosmatz) i Gluroviæ (stegnag) sjeverozapadno od Iža. Državni arhiv u Zadru. Osobit je i spomen otoèiæa stegnag. Maslinovac (maslinouag). SKELTON. WIGAL. Sign. temeljeæi svoje rezultate na tradiciji srednjovjekovnih portulana (BAGROW. europska se kartografija znatno mijenja s obzirom na srednjovjekovna postignuæa. znanost i umjetnost. A. G. (primjerice na Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. 1985) i pomorskim kartama (Zadar. Zaglav (Zaglaua) i Sali (Sale). Luka (prema mareonimu v. pa tako i kartografiju. Camocio. izumu i primjeni navigacijskih i astronomskih naprava (koje su omoguæile orijentaciju i odreðivanje toènog položaja pojedinih toèaka na površini Zemlje) te na podacima o novootkrivenim dijelovima svijeta (BAGROW. Renesansni je duh duboko prožeo europsku kulturu. I. Ponajprije. Gastaldi. 161 . Jidula (idola) izmeðu Ugljana i Rivnja (Riuan). G. Takoðer. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Meðutim. Pag (pago n. 1964). stanovnici otoka Rave i danas nazivaju taj otoèiæ imenom Stenjak. 1995). Nin (NONA). a s pomoæu njih su identificirani samo važniji geografski objekti (veæa naselja i rijeke). Dinjiška (dignichia). Meðutim. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje DAZd. st. F. južnu padinu (visine oko 10 m i nagiba nešto manjeg od 80°). Meðu mnogobrojnim kartografima koji su prikazivali Hrvatsku posebno se se isticali G. st. reevaluaciji Ptolemejeva djela (nakon prijevoda i tiska Geografije u 15. Mercator. Michel) i solane na Pagu (saline).. Lušnjak (lusnag) i Tovarnjak (terstenig) i Kamenjak (kamenag) s istoène strane Molata. 1964. Barentsz. s time da su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. de S. Dostupnosti karata i njihovoj široj primjeni znatno je pridonijela primjena tiska (ROBINSON i dr. a ne Selve. Ugljan (Vglan). Renesansni kartografi dali su opsežnu toponimsku graðu na kartama./uovo/). pa èak i za najmanje objekte. Luški škoj (Schulica). Takoðer. Krknata (cherknata). 2004). Veli i Mali Planatak (planaz) te Tatišnjak (tatignag) istoèno od Dragova na Dugom otoku. F. Rava (rava). 1:100 000. Thévet.KiG 2007. S jezikoslovnog aspekta zanimljivi su oblici nekih toponimskih likova. S. Ortelius. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. Hrvatski hidrografski institut. Münster. ankonitanskih i ðenoveških kartografa koristili su se pomorci širom Sredozemlja. i 17. Geografska imena hrvatskih zemalja na renesansnim regionalnim kartama Tijekom 16. 1519. Stara Novalja (neuialia). a tim je imenom on nazivan i na svim kartama od sredine 19. A. MK-13. Beli (bili). Rosaccio. W. Vlašiæi (ulasichi). koji Ižani danas nazivaju Gluroviæ. nazvao antemurale Christianitatis (predziðe kršæanstva. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski institut Beograd. Za njihovo identificiranje i konkretno pozicioniranje u prostoru ponajbolje su mogla poslužiti geografska imena. tijekom 16. Tri sestrice (3 sorele) sjeveroistoèno od Sestrunja (Sestrû). naveo je i mnoga naselja: Zadar (ZARA). koje je u konaènici prevladalo pa je ušlo i u hrvatsku toponimiju (CVITANOVIÆ. st. odjednom se pokazuje veæe zanimanje za geografske spoznaje o hrvatskom prostoru zbog toga što je on bio permanentno ratište na granici europskih kršæanskih dražava s jedne i osmanlijskog turskog imperija s druge strane. dakle oblikom zabilježenim prije èetiri i pol stoljeæa. imenovana je utvrda Sv. Vrtlac (uertlag). Sparšenjak (sparosnag) jugoistoèno od Zverinca. Bertelli. 2000). Zapadna Europa nastojala je steæi sveobuhvatan uvid u aktualne dogaðaje u graniènoj regiji koju je papa Leon X. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Stefano). Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. st.. rasjedom oblikovanu. Brbinj (brbin). 1996).). Caska (cita Antiqisima). Naime. Sambucus i dr. Novalja (chissa). pa tako i na najnovijim topografskim (Veli Iž 3-3.

Stara Novalja (neuialia). Zagreb. on map called Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia from 1840. 1:25 000. southwest of Ugljan and Babac (babac) in the Pašman channel. 1993) Slika 7. Žman (Msan). Zadar and Šibenik region on the map by Mateo Pagano. Brbinj (brbin). Vrtlac (uertlag). That name originates from “stijena” (rock). from: PANDŽIÆ. most recent topographic (Veli Iž 3-3. Tri Sestrice (3 sorele) northeast of Sestrunj (Sestrû). oko 1530./uovo/). MK-13.19). Utra (mertofnag) northwest of Brbinj on Dugi Otok. Maslinovac (maslinouag). Toponymy on the chart was also influenced by the fact that this anonymous author was. Dragove (Dragoue). Split. Vlašiæi (ulasichi). The author also mentions the isle of stegnag. Novalja (chissa). that is. prevailed and entered Croatian toponymy (CVITANOVIÆ. Other maps and written documents usually contained the name Premuda./ecchio/). Zaglav (Zaglaua) and Sali (Sale). . The map also contains the Croatian name for Silba Island (silba) instead of frequently used Italian toponym Selve.) (crisig) east of Škarda (scherda). special issue 162 Fig. Veli and Mali Planatak (planaz) and Tatišnjak (tatignag) east of Dragovo on Dugi Otok. 1954). Dinjiška (dignichia). Sign. Stefano). around 1530 (Novak Collection. Caska (cita Antiqisima). preuzeto iz: PANDŽIÆ. Hrvatski hidrografski institut. The name Gluroviæ is used on all maps made after the mid 19th century (for example. de S. Vaka (uaca) and Pohljiba (polihlib) east of Zaglav. which. ZN-Z-XVI-PAG-1530. ZN-Z-XVI-PAG-1530. Luka (after the name of the cove v. finally. Sridnji (chosmatz) and Gluroviæ (stegnag) northwest of Iž. he named the fortress of Sv. Božava (bosaua). 1985) and naval charts (Zadar. it is the only known map that contains old Croatian name for Premuda Island – Dlaènik (dlacnig). 1993. Michel) and saltpans on Pag (saline). He also named numerous settlements: Zadar (ZARA). Rava (rava). Mihovil on Ugljan Island (S. Karlobag (Scrisa).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Pag (pago n. 7. Zadarska i šibenska regija na karti Matea Pagana. fault formatted southern slope (about 10 m high and with an 80° inclination). even denoting the smallest objects. Ravica (rauica). Sparšenjak (sparosnag) southeast of Zverinac. the inhabitants of Rava Island have always called that little island by the name of Stenjak. Ugljan (Vglan). Firstly. Lušnjak (lusnag) and Tovarnjak (terstenig) and Kamenjak (kamenag) east of Molat. Sign. a very steep. Krknata (cherknata). Beli (bili). Republièka geodetska uprava SR Hrvatske and Vojnogeografski instutut Beograd. a toponym that was first written four and a half centuries ago. This naval chart is unusually rich in Croatian toponyms. Nin (NONA). It is obvious that somebody who was an excellent connoisseur of North Dalmatian islands’ geography participated in the creation of this chart. (Zbirka Novak. 2004). Sign. Tuniæ (tuniz) and Tun (tun) southeast of Molat. Luški Škoj (Schulica). 1:100 000. However. State Archive in Zadar. In addition. Some toponym forms are interesting from linguistic point of view. Košljun (coslû). Šilo (silaz) and Magarèiæ (môgaciz) between Dugi Otok and Zverinac. Geographic and topographic maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund. Karantuniæ (krântô). Stari grad (pago u. Jidula (idola) between Ugljan and Rivanj (Riuan). which is nowadays called Gluroviæ by the inhabitants of nearby Iž.

Banadego (Banska zemlja. U sluèaju da su ih imali (Pagano. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 1573 (Scientific Library in Zadar. 1998). Pustopoglie (Pustopolje). Ta je karta. Clegouic (Kegleviæ). Mercator) Vir prikazivali kao dio kopna. U zaobalju je Pagano talijanskom grafijom zabilježio hrvatske toponimske likove. I drugi su stari kartografi (Vavassore. Corbavia (Krbava). uz kartu Istre Pietra Coppa (Petra Kopiæa?) iz 1525. Lapaz (Lapac). 7). KOZLIÈIÆ. na Paganovoj karti zabilježena je i Biuilaqua. Scardona (Skradin). (Znanstvena knjižnica u Zadru. CVITANOVIÆ. 15947 D-34) Na preglednim kartama europskih kartografa najèešæe su se koristile talijanske i germanske inaèice geografskih imena. 1995. kvaliteta karata bila je znatno veæa od karata nastalih na temelju podataka koji su do kartografa stizali posredno. Nona (Nin). i 17. Gradac (Graèac). Pago (Pag). 1977). Camocio i dr. A. 1993). stoljeæa 163 Fig. Privlaka kod Nina funkcionirala je kao suženje prema Viru. vjerojatno nastala kao rezultat terenskih istraživanja u zadarskošibenskom zaleðu. 1993). koji bi se zatrpavao pješèanim materijalom sa susjednoga poluotoka Privlake (MAGAŠ. 2003) i. primjerice: Sc/r/ixa (Karlobag). 15947 D-34) Slika 8. 2002) za suženi prostor koji poluotok povezuje s ostakom kopna (usp. prostor u zaobalju izmeðu rijeka Zrmanje i Krke) i Morlacha (Morlakija. toponim koji æe se poslije uvriježiti u obliku Brevilacqua. MLINARIÆ. 2003. Sign. prostor uz Podvelebitski kanal).). Zara (Zadar). Ribnic (Ribnik) i dr. Bribir (Bribir). 1993. Uz ostalo. na europsku srednjo-vjekovnu i renesansnu geografiju snažno je utjecajala antièka tradicija. 1573. Toreta (Turanj). s obzirom na detaljnost prikaza. prvi je detaljniji kartografski prikaz neke hrvatske regije (sl. Mogorouic (Mogoroviæ). Xuonigrat (Zvonigrad). Ostrouiza (Ostrovica). PANDŽIÆ. Bonifacijeva inaèica Paganove karte Sjeverne Dalmacije. primjerice: Xemonigo (Zemunik). Polaca (Polaèa). 1999. Prevlaka kod Dubrovnika). organiziranih povodom aktualnih mletaèko-turskih sukoba (MAGAŠ. 8. Xegar (Žegar). Na Paganovoj su karti upisani mnogobrojni toponimi (prema reprodukciji objavljenoj u PANDŽ IÆ.. Zara vechia (Biograd). . europski kartografi rijetko su imali hrvatske informatore. Pontadura (Vir).KiG 2007. Koluniæ. U obalnom pojasu prevladavaju talijanski toponimski likovi. Posebno su istaknute i planine M. Medac (Medak). Jedan od najbogatijih renesanih kartografskih izvora hrvatskih toponima jest karta Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Naime. Bonifacio. koji je uskom prevlakom spojen s kopnom. 1969. i 1530. Bonifacio’s version of Pagan’s map of Northern Dalmatia. Buduæi da su se geografske i pomorske karte izraðivale izvan Hrvatske. (MARKOVIÆ. u Veneciji tiskao Mateo Pagano (PETRICIOLI. utemeljene na starim romanskim i predromanskim toponimskim likovima te hrvatskim geografskim imenima. Pocitel (Poèitelj). a oznaèava Privlaku. koju je izmeðu 1525. Sebenicho (Šibenik) i dr. Dinara (Dinara) i Monte plisiua (Plješivica) te regije Licha (Lika). koji je tijekom staroga i srednjeg vijeka stalno ili povremeno bio spojen s kopnom u predjelu Gaz. Xelengrat (Zelengrad). Sign. To je u biti pokušaj prevoðenja (bez razumijevanja pravog znaèenja) hrvatskoga toponimskog lika vezanog uz pojam privlaka (danas prevlaka. LAGO.

Barentsz. 1993. actually. together with a map of Istria by Pietro Coppo (Petar Kopiæ?) from 1525. Their results were based on medieval portolan chart tradition (BAGROW. 164 especially stood out among many cartographers who mapped Croatia. W. In other words. Italian and Dutch cartographers. Clegouic (Kegleviæ). 1993). 1996). 2003). G. 1969. Medac (Medak). Pontadura (Vir). Bertelli. Something similar was happening at the same time with Northern Croatia toponyms. 1995). Ostrouiza (Ostrovica). Scardona (Skradin). 7) (MARKOVIÆ. In the hinterland. A. the area along the Podvelebitski channel) can also be found in the map. Mountains M. for which they used portolan chart information about the coastal and insular part of presented area. ancient tradition strongly influenced medieval and Renaissance cartography in Europe. i. LAGO. 1999. Xegar (Žegar). invention and application of navigation and astronomic devices that enabled orientation and precise location of objects on the Earth’s surface. S. Zara vechia (Biograd). 2 Geographical names of Croatian countries on Renaissance regional maps Compared to medieval achievements in that field. Toponyms. Dinara (Dinara) and Monte plisiua (Plješivica) and regions Licha (Lika). during the 16th century a sudden interest in Croatian geography arose because of the fact that the area was a permanent war theatre between European Christian countries on one and Ottoman Empire on the other side. A. Lapaz (Lapac). This map is. 1964). the first detailed map of a Croatian region (Fig. Zara (Zadar). 1993). only Croatian toponyms were written according to the German spelling rules. C. Seamen all over the Mediterranean used portolan charts by cartographers from Venice. Corbavia (Krbava). during the ancient and medieval period. printed by Mateo Pagano in Venice between 1525 and 1530. which means he was not under the influence of Italian authors or the toponyms they would have used to name smaller geographical objects. European cartographers rarely had Croatian informants. Banadego (Banska Zemlja. an area in the hinterland between the rivers Krka and Zrmanja) and Morlacha (Morlakija. WIGAL. Italian toponyms prevail in the coastal area. Pagano also noted Biuilaqua. Bonifacio. Since maps and naval charts were made outside Croatia. G. 2000). and on the information about the newly discovered parts of the world (BAGROW. Pagano’s map contained numerous toponyms (according to its print published in PANDŽIÆ. basically. KOZLIÈIÆ. become Brevilacqua. Geographical names were the best help in war points identifying and concrete positioning. geographical contents reduction.e. which denotes Privlaka. However. SKELTON. denotes a narrow belt of land which connects a peninsula to the mainland (compare Prevlaka near Dubrovnik). an attempt to translate Croatian term “privlaka” (prevlaka) into Italian. 1977). etc. MLINARIÆ.. led the change. so there were but few toponyms that identified only the most important geographical objects (larger settlements and rivers). this map was probably a result of field researches in Zadar and Šibenik hinterland. Polaca (Polaèa). a toponym that would. of course. Münster. Mogorouic (Mogoroviæ). PANDŽIÆ. They mostly presented Croatia on small-scale maps characterized by a high level of generalization. nowadays “prevlaka”. Ribnic (Ribnik). which. Western Europe was trying to gain a deeper insight into what was going on in this border region Pope Leo X called antemurale Christianitatis (bulwark of Christianity) in 1519 (ŠANJEK. SKELTON. etc. Xuonigrat (Zvonigrad). G. F. Koluniæ. without understanding its real meaning (CVITANOVIÆ. Camocio and others) were significantly better than those who were made by using indirect information. 2002). These toponyms had origin in old Roman and PreRoman names and Croatian toponyms. appear in greater numbers than one should expect from this sort of maps. A map called Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. In addition. Pocitel (Poèitelj). 2003. the first who attempted to make a detailed map of North Dalmatian islands. This was. In that way Italian and Italianised Croatian toponyms for coastal Croatia objects gradually turned into a standard. A. “Privlaka”. Gradac (Graèac). also reflected on cartography. for instance: Sc/r/ ixa (Karlobag).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Xelengrat (Zelengrad). F. Camocio. detailed maps of mountainous and Pannonian Croatia did not appear until the Renaissance period. Ortelius. art and science. I. Renaissance cartographers left a great number of toponyms on their maps. Sambucus . G. is among the richest Renaissance source of Croatian toponyms (PETRICIOLI. 1964. Pustopoglie (Pustopolje). In addition. special issue as far as it is known. Ancona or Genoa. Judging by its detailed presentation. Namely. Toreta (Turanj). during the 16th century European cartography undergone significant changes. Hirshvogel. these maps were used by European geographers who made general geographic maps with corresponding maps of Croatia. Sebenicho (Šibenik). Pagano wrote Croatian toponyms using Italian script. European cartographers mostly used Italian and Germanic versions of geographic names on their preview maps. re-evaluation of Ptolemy’s work (after his Geography was translated and printed in the 15th century). for example: Xemonigo (Zemunik). occasionally connected to the mainland in an area called Gaz that would be covered with sand brought from the neighbouring Privlaka peninsula (MAGAŠ. Bribir (Bribir). Thévet. which was.. Renaissance spirit deeply penetrated European culture. Usage of print significantly contributed to map accessibility and application (ROBINSON et al. Nona (Nin). Other cartographers (Vavassore. who were later on joined by the French and English. 1998). Rosaccio. de Jode. Pago (Pag). 1995. A. Mercator) also drew Vir as a peninsula connected to the mainland by a narrow isth- 4. which were undertaken because of Venice-Ottoman conflict that was going on at the time (MAGAŠ. Gastaldi. Privlaka near Nin functioned as a narrowing towards Vir. Maps made by cartographers who collaborated with Croatian informants (Pagano. later on. Mercator.

a rjeðe i s austrijskih izvornika. Sign. Na kartama cijele Europe. 8) i Bertiusovoj karti zadarske i šibenske regije te na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja Molat postao najzapadnije naselje otoka Ugljana. Na kasnijim inaèicama Paganove karte te na preglednim kartama istoène obale Jadrana. Northwest Croatia on Mercator’s map of Croatian lands. Uz toponime Paganove karte vezana je i jedna zanimljivost. ali posredno. 1595.KiG 2007. (KOZLIÈIÆ. Èini se da postoje dva sloja geografskog sadržaja na kartama: fiksni sloj s prikazima razlièitih geografskih objekata i pomièan sloj s toponimima. Sign. u atlasu Theatrum Orbis Terrarum (KARROW. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. koju je izradio Šibenèanin Martin Rota Koluniæ. 4) Slika 9. preko karte Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX. 9. Punta dura i sl. 1595 – section (State Archive in Zadar. U pogledu toponimije na tim kartama nema znaèajnijih promjena s obzirom na Paganovu kartu. europskog dijela . uz odgovarajuæe izmjene. Engleskoj) podatke za svoje karte europskog Sredozemlja èesto su preuzimali s talijanskih. Pomièan toponimski sloj karte “klizi”.). Paganovu kartu zadarske i šibenske regije reproducirali su mnogi kasniji kartografi. Iz toga se može zakljuèiti da na starim kartama toponimi nisu èvrsto vezani uz geografski objekt koji identificiraju. – isjeèak (Državni arhiv u Zadru. Petrus Bertius 1606. i to 1570.. koju je priredio Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?). a objavio nizozemski izdavaè Abraham Oertl (Ortelius) 1573. bez osobite pravilnosti.. a. Francuskoj. i 17. objavili u svojim atlasima Michael von Aitzing 1583. I u razdoblju renesanse autori iz vodeæih europskih kartografskih radionica (u Nizozemskoj. i Matthaeus Merian 1647. 4) Vir je tako èinio krajnji sjeverozapadni rt Ravnih kotara (Pontadura. stoljeæa 165 Fig. Pagano je otok Molat (Melada) prikazao u neposrednoj blizini otoka Ugljana (Isola de Zara). Sjeverozapadna Hrvatska na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja. po prvom sloju sve do njegove stabilizacije na prvim topografskim i pomorskim kartama koje nastaju kao rezultat geodetskih i hidrografskih izmjera. ime Molata postupno je “putovalo” do Ugljana da bi na Bonifacijevoj (sl. Slièno je bilo i s reprodukcijama Bonifacijeve karte koju su. 1995). te karte Zarae et Sebenici Descriptio. a. Koluniæevu reduciranu i dijelom izmijenjenu obradu Paganove karte objavljivali su u svojim izolarima mletaèki kartografi Giovanni Francesco Camocio i Simone Pinargenti. II. 1993). II. Jedina je njihova intervencija u Koluniæev (izvorno Paganov) rad tehnièke prirode: oni su podijelili kartu zadarskog i šibenskog kraja u dva dijela: kartu zadarskog i kartu šibenskoga kraja.

1995) Slika 10. – isjeèak (reprodukcija: AKD Hrvatski tiskarski zavod. 1673. 1995. Zagreb. (reproduction: AKD 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Northwest Croatia on the map by Stjepan Glavaè. special issue 166 . 1673 – section Zagreb.) Geographical Names on 16th and Hrvatski tiskarski zavod. Sjeverozapadna Hrvatska na karti Stjepana Glavaèa. 10.Fig.

poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. stoljeæa 167 .KiG 2007. i 17.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Imasichi. Licha. Posega. Sign. Wihitsch. the map does not significantly differ from Pagano’s map. Vergorazc. Venetian cartographers Giovanni Francesco Camocio and Simone Pinargenti published Koluniæ’s reduced and partly modified version of Pagan’s map in their isolarios. (Sveuèilišna knjižnica u Splitu. Pagano drew the island of Molat (Melada) in the immediate vicinity of Ugljan (Isola de Zara). According to the previous cartographic era tradition. Vir was thus presented as the north-western point of Ravni kotari (Pontadura. Italian or Italianised toponyms prevailed in coastal Croatia maps. many cartographers reproduced Pagano’s map of Zadar and Šibenik region by using Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX map. Eszek. 1688. etc. Dernischi. which was made by Martin Rota Koluniæ from Šibenik in 1570. Sclavonia. ZZ-XVII-14) mus. It seems there are two layers of geographical context on these maps: a fixed layer with the images of different geographic objects and a movable toponym layer. Mercator mostly used Latin toponyms to name larger rivers (Danubius.. Later on. while in the continental Croatia the oykonyms are: Warasdin. Novigrad. 1993). Their only intervention in Koluniæ’s (originally Pagano’s) work was of technical nature: they divided The map of Zadar and Šibenik region in two parts: a map of Zadar region and a map of Šibenik region. Saua) and Italianised or . the European Mediterranean. ZZ-XVII-14) Slika 11. Coronellijeva karta Jadranskog mora. 8) and Bertius’ maps of Šibenik and Zadar regions and on Mercator’s map of Croatian countries. Punta dura and similar). France and England) continued to use Italian and. etc. Arbe. 1995). In the Renaissance period the authors from leading European cartography workshops (in Holland. special issue 168 Fig. but also Starigrad. Arky. This leads to conclusion that toponyms on old maps are not strictly tied to the objects they identify. There is one curiosity regarding Pagano’s map toponyms. As far as toponymy is concerned. Xemonigo. more rarely. while Germanised Croatian or Germanic toponyms prevailed in mountain and Pannonian Croatia maps. Michael von Aitzing in 1583. 11. ChristianOttoman war theatres or Croatian national areas. In later versions of Pagano’s map and preview maps of the Eastern Adriatic Molat’s name gradually “travelled” towards Ugljan. Petrus Bertius in 1606 and Matthaeus Merian in1647 published it in their atlases after certain modifications (KOZLIÈIÆ. Almisa. gives the following coastal Croatian oykonyms: Nona. Xelengrat. Croatia. Ribnic. Zara. 1688 (University Library in Split. Scardona. Vlasigi. Sign. Trau. This resulted with Molat becoming the westernmost settlement on Ugljan on Bonifacio’s (Fig. Spalato. Pago. Bosnia cum Dalmatiae Parte map by Gerhard (Kremer) Mercator. Two toponomastic areas distinctly differ on maps of Europe. Draua. Xegar. Something similar happened to Bonifacio’s map reproductions. published in his Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura in 1595. Coronelli’s map of the Adriatic Sea. and Zarae et Sebenici Descriptio map edited by Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?) and published by Dutch publisher Abraham Ortel (Ortelius) in 1573 in his Theatrum Orbis Terrarum atlas (KARROW. Sebenico. For example. Austrian originals for their maps of the European Mediterranean. Carlstat. The toponym layer “slid” along the fixed layer in a not particularly regular manner until it got stabilized on first topographic maps and naval charts preceded by geodetic and hydrograph surveys. Valkowar.

Eszek. (Mrežnica) i sl. a drugi put kao Zagrabia (latinizirani hrvatski toponimski lik) u blizini Sischena (Siska). st. Savus fl. U doba nastanka karte samo taj dio Hrvatske nije bio pod osmanlijskom turskom i mletaèkom vlašæu. Sanson. Porti. 3. i poèetka 18.). (Sava).. Cantelli i dr. primjerice: Adriaticum Mare (Jadransko more). utemeljen na prikupljanju i obradi podataka iz javnih i tajnih mletaèkih arhiva. Sve do sredine 19. G. Jezik karte je latinski i hrvatski. Novigrad. Zrinzska Planina. Meðu desetcima hrvatskih toponima dovoljno je navesti samo neke primjere: Gadzkopolie.KiG 2007. tada veæ glavnoga grada Hrvatske. NOVOSEL-ŽIC. st. i to zbog više razloga. Busiakouina. Quarner. Dalmazia. Sebenico. st. J.) na poseban se naèin isticao Vincenzo Maria Coronelli. Almisa. Arbe. Megymorie i dr. Meðu hrvatskim autorima karata Hrvatske posebno treba istaknuti Stjepana Glavaèa. Buduæi da je svojim djelovanjem stekao ugled istaknutog autoriteta na polju izrade karata (i globusa). Valkowar. Oèito su do tog autora došli razlièiti pisani kartografski izvori o hrvatskom glavnom gradu. Coronellija 169 4. a izraðuju ih izvorni govornici hrvatskog jezika (Klobuèariæ. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. na svojim jezicima pa su bili primorani koristiti izvorna hrvatska geografska imena.). s pravom može smatrati jednim od najvrjednijih hrvatskih kartografskih spomenika. ponajprije zbog mnogobrojnih hrvatskih toponima. nije tiskana ni jedna karta iskljuèivo na hrvatskom jeziku tako da se Glavaèeva karta. Za najvažnije geografske objekte Glavaè je dao iskljuèivo latinske i latinizirane hrvatske toponimske likove. Isole. a on nije dovoljno poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora pa mu se i potkrala tako velika pogreška. posebno u atlasu Corso geografico universale. st. 1995. Luèiæ. Hrvatski ili pohrvaæeni toponimski likovi na kartama se poèinju javljati u veæoj mjeri od sredine 17. karta nastaje kao rezultat terenskih istraživanja. rtove. uzvisine. Trau. dok su u gorskom te panonskom i peripanonskom dijelu Hrvatske prevladavali germanizirani hrvatski i germanski toponimski likovi. Turopolie. koja je objavljena u njegovu djelu Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura 1595. Fortezze. prilagoðavajuæi ih transkripcijom pravopisu jezika karte. Chercha. službeni kartograf Mletaèke Republike s kraja 17. Zagrebu. Posega. (W. Epiro. Ruiæ. Blaeu. dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske navode Warasdin. na Glavaèevoj karti prevladavaju hrvatski toponimski likovi. Talijanski i njemaèki kartografi nisu imali imena za velièinom i znaèenjem manje geografske objekte. Za veæe rijeke Mercator se uglavnom koristi latinskim toponimskim likovima (Danubius. Spalato. Vergorazc i mnogi drugi. Sztubitza. Na karti Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (prema reprodukciji koju je priredio AKD Hrvatski tiskarski zavod. Szamobor. st. Szutla fl. vodeæi europski kartograf druge polovice 16. Topografska karta nije samo vjeran prikaz dijela Zemljine površine nego i važan dokument. Xemonigo. Pago. prevodeæi ih ili. Dubrovniku. informacija iz biskupskih kancelarija i redovnièkih zajednica i dr. Imasichi. Geografska imena na kartama 17. Prema obièaju iz ranijega kartografskog razdoblja. 2005). 1998.-1694.. objavljenom 1692. ali i Starigrad. jednom kao Agram (naravno. Kao rezultat izmjera obalnoga i kopnenog prostora izraðuju se karte krupnijeg mjerila na kojima se mogu ucrtati mnogobrojni detalji. primjerice: Plessevitza Mons (Plješivica). Xelengrat. Litzka. De L’Isle. uvale. Bosnia cum Dalmatiae Parte Gerharda (Kremera) Mercatora (sl. st. dao i sasvim novi geografski inventar. Draua. Visscher. vojnih i pomorskih izvješæa. Varasdinum (Varaždin). Cetina i dr. dovodi u dvojbu pripadnost toponimskog lika odgovarajuæem objektu. Isolario dell’ Atlante Veneto (posljednji dio atlasa Atlante Veneto). a. (Kupa). Croatia. i 17. Citta. Dravus fl. potoke i sl. Rakovitza. planova i veduta Mari. a od 18. Xegar. Meðu mnogim europskim kartografima koji su prikazivali hrvatski prostor tijekom 17. odnosno za pojedina manja naselja. objavljenih zasebno ili u velikim zbirkama. Sign. Carlstat. (Drava). èešæe. Mercatorova pogreška u kartografiranju Zagreba. Varaždinu i dr. Mresnitza fl. Ed altri Luoghi Dell’Istria. kršæansko-turskih ratišta ili samo hrvatskoga nacionalnog prostora jasno se razlikuju dva toponomastièka areala. Lonia fl. Zara. Parte dello Stato Veneto). Spiaggie. Broj toponima opæenito se poveæava. Na slièan su naèin hrvatski toponimi kartografirani i na kartama ostalih renesansnih kartografa. Zagrabia (Zagreb). NOVOSEL-ŽIC. Zavoreo i dr. 9). U skladu s opæim razvojem kartografije. Colapis fl. Znakovita je. e Livadia (III. (Sutla). Na kartama je. 1988. 1998b. objavljenom 1696. N. Ribnic i dr. Zagreb je na istoj karti prikazao dva puta. WALLIS. Dobra. Karte (osobito katastarsko-topografske) sve se više poèinju izraðivati u samoj Hrvatskoj (u Zadru. te u zbirci karata. meðutim.. G. 10). Gora Petroua. 4). (KOZLIÈIÆ. On je prvi meðu hrvatskim kartografima izradio kartu Hrvatske. uz graðu dobivenu kompilacijom starijih predložaka (najèešæe iz izolara). Meðutim. Scardona. Albania. N. i to prostor od Sjevernoga hrvatskog primorja na jugozapadu do Mure na sjeveroistoku te Une i središnje Slavonije na istoku (sl. Wihitsch. a ustaljuje se i njihov prostorni raspored koji sve manje . st. Saua) dok za manje rijeke donosi talijanizirane ili germanizirane hrvatske hidronimske likove (Kulp. Naime. Primjerice. II. Dobra fl. Dernischi. Carlostadtium (Karlovac)./umen/ (Lonja). Licha.) ili osobe koje dobro poznaju hrvatski jezik. Jeszenouetz. 1995) prikazan je samo dio Hrvatske. Zagreb. (Dobra). RICHTER-NOVOSEL. Vitezoviæ. Mercator. Arky. Licini Rubèiæ. uz Capithl) na približno toènom položaju. a geografski pojam ukljuèen u ime na latinskom jeziku. stoljeæa Sredozemlja. Coronelli je Hrvatsku prikazao na više desetaka karata. Složeni toponimi kojima se identificiraju veæi geografski objekti ispisani su tako što se prvo ime daje na hrvatskom. 2005). u obalnom prostoru Hrvatske navode se ojkonimi Nona. na karti Sclavonia. i to 1673. (MARKOVIÆ. u primorskom dijelu Hrvatske prevladavali su talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi. Vlasigi. Golfi. (DAZd. objavljenoj 1688. Crisium (Križevci) i dr. na temelju sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera. Glavaè. Capela Mons (Kapela).

which they translated or. etc. He was the first Croatian cartographer who. Luèiæ. streams. so they had to use original Croatian names. Zagreb. since the beginning of the 18th century. Vitezoviæ. especially topographic and cadastre maps. Licini Rubèiæ. NOVOSEL-ŽIC. such as: Adriaticum 4. Namely. 1998. 2005). NOVOSEL-ŽIC. 1988. once as Agram (accompanied by Capithl. The number of toponyms.) Germanised Croatian hydronyms to name smaller rivers (Kulp. from: WALLIS. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. Varaždin. special issue 170 Fig. 1998b. Croatian Printing Institute. hills. etc.). 1697 (Novak Collection. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. 1995) presented only a part of Croatia. drew Zagreb twice on the same map. Glavaè named the most important geographical objects only with Latin and Latinised Croatian toponyms.a Zapadni dio Coronellijeve karte Dalmacije.3 Geographical names on 17th century maps Croatian or Croatianized toponyms started to appear more often on maps since the mid 17th century.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Italian and German cartographers did not have names for smaller and less significant geograph- . Dubrovnik. (Zbirka Novak. Among Croatian authors. Native speakers of Croatian (Klobuèariæ. Sign. more frequently. Dobra. 12. which was already the capital of Croatia at the time. etc. the leading European cartographer of the second part of the 16th century. Zagreb. preuzeto iz: WALLIS. Litzka. 2005. generally. in Croatia (Zadar. of course) located on an approximately correct spot and the second time as Zagabria (Latinised Croatian toponym) near Sischena (Sisak). points. Topographic map is not only a realistic presentation of a part of the Earth’s surface. maps became a result of fieldwork. it is also an important document. since he was not sufficiently familiar with Croatian geography. Chercha. Obviously.a Western part of Coronelli’s map of Dalmatia. The maps by other renaissance authors also contain very similar Croatian toponym cartography. Coastal and mainland land surveys resulted with large scale maps that could contain numerous details. Ruiæ. There are several reasons for that. Cetina etc. Following general cartography development. such a big a mistake managed to creep into his work.). His map Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (according to a print by AKD. different written sources about the Croatian capital had reached the author. At the time this map was made. or other people who could speak Croatian well. Zavoreo. made a map of Croatia (MARKOVIÆ. Languages used on the map are Latin and Croatian. resulting with fewer doubts about certain toponyms belonging to certain objects. and. However.). this was the only part of Croatia that was not under Ottoman and Venetian reign. and. ical objects (smaller settlements. from Northern coastland on the southwest to the Mura river on the northeast and central Slavonia on the east (Fig. Sign. Glavaè. 10).) in their own languages. 1697. Mercator. Mercator made a significant mistake in mapping Zagreb. maps have been made based on systematic geodesic and hydrographical surveys. increased and their locations became more stabile. RICHTERNOVOSEL. 2005) Slika 12. the name Stjepan Glavaè particularly stands out. begun to make maps. in 1673. coves. adapted to the target language orthography.

Parenzo (Poreè).) su slijedili i mnogobrojni kasniji kartografi. 2005. Veglia (Krk). Isola Zirona (Drvenik). 1697. Iso. Na znatno detaljnijim regionalnim kartama zadarske i dubrovaèke regije na slièan naèin Coronelli daje više imena i za manje geografske objekte. Zara Vecchia.. 2005) Slika 12. Budua (Budva) i dr. o inferiore con Fortez. ol. Dalmazia (Dalmacija). Isola Grossa/detta altrimenti Grande Longa. from: WALLIS. a ne Starigrada.. di Pago. Slau. Sign. Spalato (Split). Alba Maris. Brazza. Corcyra Melaena (Korèula) i dr. Isola do Pontadura. e Curzola nella Dalmatia navedeni su i sljedeæi toponimi: I. tj. Sabioncelo (Pelješac). Isola di Curzola. još i antièki (grèki i rimski). Isola Coronata (Kornat). Meðutim. Slau Lisna. osobito za primorski dio Hrvatske. i sljedeæi toponimi: I. o Mlit. mletaèki kartograf za veæe objekte daje. stoljeæa 171 Fig. Cripsa ol. Paganorum Ins. Isola Curzola (Korèula). Paros. st. Cattaro (Kotor). 13) Coronelli navodi: Starigrad. meðu ostalim. Na karti Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta./o/ = slavenski. na èetvrtom atlasnom listu karte Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi . Slau. sl. preuzeto iz: WALLIS. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). Primjerice na karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (u dva lista. (Hvar). olim Pharia et Pharos (Hvar).b Istoèni dio Coronellijeve karte Dalmacije. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Zanimljivo je da znameniti mletaèki kartograf za pojedine otoke odmah iza talijanskoga daje hrvatski toponimski lik (tal.b Eastern part of Coronelli’s map of Dalmatia. Is. Isola di Curzola. primjerice: Croazia/ Croacia (Hrvatska). Fiume (Rijeka). st. Zara vecchia (Biograd). (Pag).). 1697 (Novak Collection. a zatim i sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera (krajem 18. Primjerice na karti Contado di Zara. Sebenico (Šibenik). Coronelli više imena daje i za pojedine geografske objekte u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Stagno (Ston). (Sestrunj). Melita Insula (Mljet) i dr. odnosno dopuniti tek topografski i katastarski radovi krupnoga mjerila koji su nastali kao rezultat parcijalnih (tijekom 18. (Obrovac). Vyr (Vir). i 17. Isola Meleda. i poèetkom 19. Pritom nije uvijek pouzdan izvor jer. Isola Liesina (Hvar). Elaphussa (Braè)./im/ Cvricta (Krk). (Zbirka Novak. e Sale (Dugi otok).:/ Argyruntum Ptol. ubicira antièki Argyruntum na mjestu Obrovca.. Zara (Zadar). Obroazzo grande. Pago (Pag). Beligrado. Blandona (Biograd) i dr. Nona (Nin). Coronelli se koristio pretežito mletaèkim. Njegovu æe geografsku i kartografsku koncepciju zamijeniti.b) ispisani su. ol. Brettan Is. st. hrvatski). a tek onda povijesno zabilježen antièki toponim. a u nekim sluèajevima i hrvatski toponimski lik. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Primjerice. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). et Brachia (Braè). I. ó Citta nuova (Starigrad). di Lesina. primjerice. Trau (Trogir).KiG 2007. o Pharos. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. I.a i 12. Rouigno (Rovinj).. o Korçula. Pola (Pula). uz mletaèki talijanski. Istria (Istra). U njegovo doba oni su veæ bili uvriježeni u svom temeljnom jeziènom obliku. 12. Pharia Ins. Brattia. Liesina.).Slau. di Cherzo. Arbe (Rab). Is. pa se njegova geografska vizija Hrvatske uvriježila i postala temelj za sva relevantna pregledna kartografska djela 18. Brac. 12. Ragusa (Dubrovnik). parte della Dalmatia (sl. Isola Grossa (Dugi otok). Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. odnosno talijanskim toponimskim likovima. Castel Venier (Vinjerac). di Veglia. Isole di Lesina. Obroazzo (Obrovac). Brazza. Sign.

G. especially for the coastal Croatia. Dalmazia (Dalmacija). Veglia (Krk). Nevertheless. Zadarska regija na karti V. J. Complex toponyms that identify larger geographical objects are written in a manner in which their first name is in Croatian and their geographical definition is in Latin. Spalato (Split). Dalmazia. Parenzo (Poreè). Istria (Istra). e Livadia (III. Among numerous European cartographers who presented Croatia during the 17th century (W. is the most prominent (KOZLIÈIÆ.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Isole. Dravus fl. Ragusa (Dubrovnik). N. Trau (Trogir). Mresnitza fl. Zadar region on the map by V. Isola Zirona (Drvenik). (Drava). Rouigno (Rovinj). Pago (Pag). Rakovitza. etc. 2005). the official cartographer of the Venetian Republic at the end of the 17th and the beginning of the 18th century. we will give only a few examples: Gadzkopolie. 1688. De L’Isle. Coronelli drew Croatia on dozens of maps. Szutla fl. Sabioncelo (Pelješac). etc. Obroazzo (Obrovac). Isolario dell’ Atlante Veneto atlas in 1696. Coronellija. Blaeu. Pola (Pula). G. 212162 S-2) Mare (Jadransko more). 13. Albania. Lonia fl. Isola Liesina (Hvar). larger objects were also given ancient (Greek and Ro- . Sanson. especially in the Corso geografico universale atlas in 1692. for instance: Plessevitza Mons (Plješivica). Isola Grossa (Dugi otok). Citta. Since his work gave him the reputation of a distinguished authority in map and globe production. Not a single map in Croatian language was printed until the mid 19th century. etc. besides Venetian Italian. Zagrabia (Zagreb). for example: Croazia/Croacia (Hrvatska). special issue 172 Fig. Golfi. (Kupa). Parte dello Stato Veneto) between 1688 and 1694. so his geographic version of Croatia became a standard for all important cartographic works in the 18th century. which were published individually or as parts of big collections. Sebenico (Šibenik). Coronelli’s vision was followed by numerous later cartographers. Quarner. Spiaggie. which were preceded by partial (during the 18th century) or systematic geodesic and hydrographical surveys (the end of the 18th and the beginning of the 19th century). (Sava). In his time they were already standardized in their basic language forms. Sztubitza. N. M. (Znanstvena knjižnica u Zadru. military and naval reports. Fiume (Rijeka). Busiakouina. 212162 S-2) Slika 13. Colapis fl. Savus fl. Cantelli etc. Cattaro (Kotor). Carlostadtium (Karlovac). Visscher. WALLIS. (Sutla). Gora Petroua. Varasdinum (Varaždin). Isola Curzola (Korèula). Coronelli mostly used Venetian toponyms. Croatian toponyms evidently prevail on Glavaè’s map. etc. most often). His geographical and cartographic concept would not be replaced or improved until the appearance of large scale topographic and cadastre maps. his maps contained new geographic inventory based on collecting and processing information from public and secret Venetian archives. Sign. Epiro. Arbe (Rab). Sign. Vincenzo Maria Coronelli. Ed altri Luoghi Dell’Istria. 1995. Jeszenouetz. Nona (Nin). Megymori. Porti. M. Coronelli. (Mrežnica). Zrinzska Planina. Fortezze. Dobra fl. and in map. Castel Venier (Vinjerac). Capela Mons (Kapela). Budua (Budva). so Glavaè’s map is rightfully considered one of the most valuable Croatian cartographic monuments. 1688 (Scientific Library in Zadar. However. Turopolie. Besides the material gathered by compiling older models (isolarios. Crisium (Križevci). plan and panorama collection called Mari.). Zara (Zadar). Szamobor. Zara vecchia (Biograd). Isola Coronata (Kornat). Among dozens of Croatian toponyms. information from Chanceries and monasteries./umen/ (Lonja). Stagno (Ston). (Dobra).

. Istranin P. Iz toga manjeg izbora toponima na Coronellijevim kartama vidljivo je da se problem pisanja slova s dijakritièkim znakovima rješavao razlièito. ponajviše mletaèkim brodarima. koju taj mletaèki kartograf na karti Contado di Zara imenuje Tillatiza Valle. Ilock. Bencovich. primjerice. A. 321). Sign.. u koje je. Zettin (Ristretto della Dalmazia). Sambucus na karti Ilirika iz 1573. a 1718. I. Sign. Prewlacca. Cassini na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1792. a sami nisu istraživali kartografirani prostor). stoljeæa Adiacenti. piše Mare Adriatico ov. Ilanschizza (M. J. st. A. 4. Na Coronellijevim kartama zabilježeno je i mnoštvo hrvatskih toponimskih likova. Sliène probleme imali su i kasniji kartografi koji su prikazivali tu dugootoèku uvalu. dakle dostupnim za pomorsku trgovinu svima (dakako. DAZd. M. posredno ili neposredno odražavali su se razlièiti imperijalni interesi. B. Primjerice.) Venecije i Habsburške Monarhije s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane. Perusich. Mletaèkom su kartografu osobit problem èinili hrvatski toponimski likovi u kojima se uzastopce javlja više glasova koji se bilježe izvedenim slovima s dijakritièkim znakovima. list VII) Vojno-geografskog instituta iz Milana 1822. kojima je završilo dugogodišnje ratovanje (od 1683. nazvani su Aquisto nuovo (veæi dio Ravnih kotara. piše Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. Seuter na karti Dalmacije. Mocenigu). Chnin. ANTOLJAK. postavljajuæi temelje kasnijem razvoju tih dviju najvažnijih sjevernojadranskih luka. 6). Dobar je primjer mareonim Telašæica. von Reilly na karti južnog dijela Kraljevine Dalmacije iz 1791. Du Val na karti granice kršæana (zapravo Habsburške Monarhije) i osmanlijskih Turaka iz 1663. Coppo na karti Istre iz 1525. DAZd. DAZd. 1787. I mnogobrojni drugi kartografi. piše Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (sl. oder Adriatisches Meer. a oni koje je Venecija zauzela 1718. piše Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. Lustiza i dr. F. dijelom podržana politikom cara Karla III. 1781.. 12). G. Nolin na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1690. Xman. Evo nekih primjera hrvatskih toponimskih likova: Zatton. i 17. uglavnom iz austrijsko-njemaèkoga. (Contado di Zara). Golf of Venice. a rjeðe iz talijanskoga kulturnoga kruga navode samo mareonim Jadransko more. Cantelli na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1684. dodavali i “nekadašnji” mareonim Jadransko more. navodi mareonim Parte del Mar Adrian. G. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. Licca. koji je ijekavskim oblikom zamijenjen znatno poslije (usp. Walkowar. Slouinaz. koji je posebnom uredbom iz 1717. posebno oni koji nisu bili iz Venecije) nisu zaboravili staro ime tog dijela Sredozemnog mora. Venecija je proširila svoj posjed na istoènoj obali Jadrana tek odredbama mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699. politièkoj i gospodarskoj vlasti neke sile zamjena je imena Mare Adriaticum. Mursa maior. Linea Mocenigo (nazvana prema mletaèkom diplomatu A. 1987. van der Bruggen na karti Dalmacije iz 1737. Dvije godine nakon toga Karlo je Rijeku i Trst proglasio slobodnim lukama. Vodizze. Steer na karti Ugarske iz 1664. europski geografi (pa i talijanski autori. (Mare Adriaticum) i sl. M.. To upuæuje na domet mletaèkoga vojnog i politièkog utjecaja. 1994). Rogosniza. 173 . a za Ilok toponime Uylak. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. koji se u dubljem dalmatinskom zaleðu u doba nastanka Coronellijevih karata tek poèeo znatnije širiti.. J. Stupnich. Slosella i dr. Novosteèeni posjedi 1699. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. M. Vavassore na karti Jadrana iz 1539 (Mare Adriaticum). Lisane. 1989). ta se praksa nastavila. P. Coronelli na karti Jadrana iz 1688. Essek F. Meðutim. Ezech. a G. Hrvatske. Sign. primjerice. Ogulin. Linea Grimani (nazvana prema generalnom providuru F. i zbog jednostavne èinjenice što su crpili graðu s mletaèkih karata. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. na štetu Venecije. Smoquizza. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.. nazvani su Aquisto nuovissimo (sjeveroistoèni dio Dalmatinske Zagore s Imotskim krajem) (RAUKAR i dr. Tilaschizza (Melchiori. J. (Maris Adriatici Pars). Golphe de Venise i dr. pa se. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. i Požarevcu 1718.. utvrðene nove mletaèkoturske granice: 1699. Tada su. Jadransko more proglasio slobodnim morem (STRAŽIÈIÆ. pa su. Slavonije i susjednih zemalja iz 1709. Grimaniju). uz ostalo. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. javljaju oblici Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. Pogliana.. Chobilia. Zavoreo. Grascaz. koja je objavljena u velikom atlasu Corso Geografico Universale. 76 A. dakle uz regiju u neposrednoj blizini Venecije. za Osijek navodi toponimske likove Osik H. Talaschizza (A. 4. a ne samo povlaštenim. Vitaligna. odnosno Mare Adriatico (Jadransko more) u mareonim Golfo di Venezia. U 18. piše Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. 222). V.. (Sinus Hadriaticus). Taj su toponim poslije prihvatile i sve ostale vodeæe europske zemlje pa se za Jadransko more na geografskim i pomorskim kartama gotovo redovito koristi ime Mletaèki zaljev (Golfo di Venetia. piše Meerbusen von Venedig. uvažavajuæi mletaèko ime (uz ostalo. Golfo di Venezia. Mursia Colina di Imp. Ullock. Ime Jadranskog mora na renesansnim i novovjekovnim kartama Na renesansnim i novovjekovnim kartama Hrvatske. Esseshet H. Unatoè mletaèkim nastojanjima. te na karti Ugarske iz 1735. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro) i sl. J. V. za Vukovar toponimske likove Valco. DAZd.. piše Mare Adriaticum. preko geografskih imena. da bi na Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. Zaglaua. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.KiG 2007. M. Hirshvogel na karti hrvatskih zemalja iz 1570. 2005). 1718. Sign. Dalmatinske Zagore te donjoneretvanski kraj). uvala bila imenovana mareonimom Porto Tajer (prema istoimenom otoèiæu u kornatskom arhipelagu). Sign.). Ottoch. piše Mer ou Golfe de Venise. Dobar primjer sustavnoga nastojanja da se odreðeni prostor podèini vojnoj. Naime.. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. udio kojih se u odnosu na talijanske toponimske likove poveæava s udaljavanjem od obale. Na primjeru Mljeta (Mlit) i Osijeka (Osik) razvidno je da Coronelli poznaje samo njihov ikavski oblik. ŠIMUNOVIÆ. ne doslovno). 11). 1829.

DAZd. Zaglaua. Slau.. i. Stupnich.) regularly appears on geographic maps and naval charts. Brattia. 4. Sign. Brazza. etc. on his map of Dalmatia and neighbouring regions . on Renaissance and Modern Age maps of Croatia. DAZd. On Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. Beligrado.Slau. 1829. e Curzola nella Dalmatia contains. Later cartographers had similar problems with naming that cove. for Vukovar Valco and Walkowar. Isola Grossa/ detta altrimenti Grande Longa. Du Val wrote the name Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. the following toponyms: I. (Obrovac). A good example is Telašæica. though. the following toponyms: I. etc. Talaschizza (A. A good example of persistent efforts to subdue an area to military political and economical reign of a foreign power is the change of the name Mare Adriaticum or Mare Adriatico (The Adriatic Sea) to Golfo di Venezia. new borders between the Venetian Republic and the Ottoman Empire were established: Linea Grimani in 1699 (in the honour of F. Mocenigo). Chnin. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Ullock. ANTOLJAK. and for Ilok Uylak. Essek F. Isola di Curzola. Licca. did not forget the old name for that part of the Mediterranean and added the name the Adriatic Sea. Cripsa ol. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Sign. Liesina. which outnumber Italian toponyms as one moves further from the coast. Grimani. Sign. Ilock. he gives the following toponyms for Osijek: Osik H. among other things. For example. 222). (Disegno Topografico del Canale di Cattaro). di Lesina. 13). ol.. Rogosniza. 321).. Brettan Is. He is not always a reliable source. which were replaced by the jekavian dialect form significantly later (compare ŠIMUNOVIÆ.. The map Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. Croatian toponyms in which more diacritical letters appear together represented a great problem to the Venetian cartographer. among others. Corcyra Melaena (Korèula). the map Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (in two folios. The names of the Adriatic Sea on Renaissance and Modern Age maps Various imperial interests reflected. Vitaligna. All other leading European countries accepted this toponym later on so the name the Gulf of Venice (Golfo di Venetia. et Brachia (Braè). Mursia Colina di Imp. 12).. Is. Xman. Ottoch. parte della Dalmatia (Fig. among other things.. Slouinaz. This small selection of Coronelli’s maps toponyms shows that he solved the diacritical letters writing problem in different ways. Bencovich.. Coronelli names Starigrad. Isola Meleda. Vodizze. on his map Contado di Zara. Despite Venetian efforts. Coronelli’s maps also contain a number of Croatian toponyms. The territories Venice occupied in 1718 were named Aquisto nuovissimo (north-eastern part of Dalmatinska Zagora and Imotski area) (RAUKAR et al. on his map of Habsburg Monarchy and Ottoman Empire borders from 1663 P. On significantly more detailed regional maps of Zadar and Dubrovnik regions Coronelli similarly names also smaller geographical objects. toponyms come last. the cove was named Porto Tajer (according to a small island in the Kornati archipelago). Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). I. Zettin (Ristretto della Dalmazia). DAZd. Sign. o inferiore con Fortez. di Veglia. since he. V. (Sestrunj). It is interesting that on the famous Venetian cartographer’s map Croatian toponyms for some islands immediately follow Italian toponyms (Slau. Prewlacca. Paganorum Ins. 1718. European cartographers./o/ = Italian for Slavic. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula).. Chobilia. Brazza. o Korçula. Brac. For instance. Pogliana. Ogulin. Zavoreo. Slosella (Contado di Zara). di Cherzo. Melita Insula (Mljet). Paros. olim Pharia et Pharos (Hvar). (Hvar).:/Argyruntum Ptol. Croatian) and that historical.. 1787. I. instead of Starigrad. Blandona (Biograd). etc. Obroazzo grande. 2005). Golf of Venice. 12a and 12b) contains. named Aquisto nuovo (a large part of Ravni kotari. toponyms. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. Slau Lisna. Alba Maris. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. That was the time when. Ilanschizza (M. 1994). Smoquizza. Coronelli also gives more names for objects located in the continental Croatia. Isola do Pontadura. Sign. including those who were from today’s Italy but not from Venice. o Pharos. Ezech. ó Citta nuova (Starigrad). Zara Vecchia. Is. e Sale (Dugi otok). This points to Venetian military and political range that had just begun to expand at the time Coronelli’s maps were made. ol. special issue 174 man). Mursa maior. which he named Tillatiza Valle on his Contado di Zara map. Tilaschizza (Melchiori. leaf VII) map by Military and Geography Institute of Milan. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. 1781. Isola di Curzola. in 1699. because of the simple fact they drew the material for their maps from Venetian maps instead of doing their own research. they acknowledged the Venetian toponym. for instance. ancient. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. directly or indirectly. Here are some examples of Croatian toponyms: Zatton. Esseshet H. (Pag). Vyr (Vir). Venice began to expand its eastern Adriatic territory only after the Srijemski Karlovci treaty in 1699 and Požarevac treaty in 1718 that put an end to the long war (since 1683) between Venice / Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire.e. DAZd. which resulted in names like Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia./im/ Cvricta (Krk). Iso. Geographic and topographic maps of Croatia fund. places the ancient Argyruntum on the location of today’s Obrovac. Golphe de Venise. Elaphussa (Braè). Lustiza. etc. Lisane. 6). on the fourth leaf of his Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi Adiacenti map. The newly acquired territory was. 76 A. and in some cases even Croatian. Dalmatinska Zagora and the area around the Neretva river delta).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Pharia Ins. 1987. di Pago. Isole di Lesina. published in the big Corso Geografico Universale atlas. o Mlit.4. For instance. among others. For instance. the general governor) and Linea Mocenigo in 1718 (in the honour of Venetian diplomat A. On examples of Mljet (Mlit) and Osijek (Osik) it becomes evident Coronelli was familiar only with their ikavian dialect forms. Perusich. Of course. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Fig. Grascaz.

Sebenico. a u zaobalju je više hrvatskih toponimskih likova (Chnin. Fiume. Ritter Vitezoviæ i dr. Zakljuèak Stare su karte važan izvor za geografska. koje su koristili pomorci širom Sredozemlja.) i da se karte sve više izraðuju u samoj Hrvatskoj (u Zagrebu. Luèiæ. M. Zadru. Amsterdamu. Beèu. Cattaro i dr. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. Glavaè na karti Hrvatske iz 1673. Mnogobrojni kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. Takoðer. pa tako i geografskim imenima.). Opæenito. (Mare Adriatico) navode samo ime Jadransko more.). R. S. (Maris Adriatici Pars) te M. Licca. Nona. Rimu. ankonitanskih i ðenoveških kartografa. Talijanski toponimi mnogobrojniji su u podruèju otoka i uskoga obalnog pojasa (npr. pomoraca. kulturni. U kasnijim razdobljima kartografije uvriježila se praksa korištenja talijanskih i germanskih toponimskih likova za veæe i važnije geografske objekte. Ritter Vitezoviæ na karti Hrvatske iz 1699. prosudbi o prikazanom sadržaju. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. Antwerpenu. Moguæe je utvrditi još jednu pravilnost u udjelima pojedinih toponimskih likova. S obzirom na onodobne razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija kao i èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. stranih toponimskih likova bilo je više u prostorima u kojima su se na razlièite naèine manifestirali društveni (politièki. Koluniæ. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. gdje su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. povijesna i jezikoslovna istraživanja. na geografskim i pomorskim kartama Jadrana ime Mletaèkog zaljeva (Golfo di Venezia) postupno se ogranièava na prostor uz obalu talijanske pokrajine Veneto. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. I. Trau. Meðu kartografskim prikazima kvalitetom i brojnošæu isticale su se portulanske karte mletaèkih. Cantelli i dr. Klobuèariæ. trgovaca i dr. a talijaniziranih i germaniziranih hrvatskih likova za manje objekte. a time nerijetko i pogrešaka. Parizu i dr. Sve do 18. Mresnicza i sl. Parenzo. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. I. Tijekom starijih razdoblja povijesti kartografiranja hrvatskog prostora karte su se izraðivale izvan Hrvatske. Dobra. stoljeæa tijekom 19. a graðu su prikupljali posredno. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali vodeæi europski kartografi (G.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. Potrebno je istaknuti da S. i poèetkom 20. Dubrovniku i dr. a tome je znatno pridonijela èinjenica da su se u proces izrade karata pojedinih dijelova Hrvatske sve više ukljuèivali hrvatski geografi i kartografi (N. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Nakon pada Venecije 1797. Arbe. znanstveni i dr. (Adriaticum Mare). jasno dajuæi do znanja da Hrvati ne priznaju gospodstvo Venecije na cijelom Jadranu. Carlstadt. i 17. Walkowar.). Zara. st.KiG 2007. M. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. misionara. U graniènim podruèjima prema Sloveniji i Maðarskoj èešæi su germanski ili germanizirani maðarski toponimski likovi (Agram. G. i 17. a to znaèi pouzdana i korisna.). Ragusa. Pola.). U ovom radu daje se naglasak na jedan od najvažnijih elemenata geografskog sadržaja starih karata. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. zbog povoljnijega geografskog položaja i oèite potpore državne vlasti sa sjedištem u Beèu i Budimpešti preusmjerena glavnina pomorskog prometa. st. a s približavanjem jezgri hrvatske države veæa je uèestalost hrvatskih toponimskih likova. V. st. Vegkia. Bonifacio. Slièno je i u prostoru gorskog i panonskoperipanonskog dijela Hrvatske.) te gospodarski utjecaji moænih susjednih zemalja. postupno se poveæava broj hrvatskih toponimskih likova. Osim toga. Pešiæ na karti Dubrovaèke Republike iz 1720. vojnih zapovjednika. Ogulin. P. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. 9. Spalato. Coronelli. Zbog toga treba stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje 175 . Eszek i dr. Gastaldi. a to su geografska imena ili toponimi. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Perusich. Na kartama 16. Glavaè. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. P.

This practice continued throughout the 18th century. G. Bonifacio. A. I. J. oder Adriatisches Meer. historical and linguistic research. R. etc. reliable and useful. The examples are G. Seuter wrote Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. etc. on his map of Dalmatia. Ancona and Genoa stood out in quality and number and were used by seamen around the Mediterranean.). Walkowar. Germanic or Germanised toponyms are more frequent (Agram. This work emphasizes one of the most important old maps geographic elements – geographical names or toponyms. Cantelli. Steer’s map of Hungary from 1664 (Mare Adriaticum). J. Numerous other cartographers from Austria. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. merchants. During the early period of Croatian area mapping. which resulted in toponyms being transcribed uncritically with obvious old pattern repetitions and mistakes. Croatia. Dubrovnik) contributed to this increase. the map of the Adriatic Sea by V. seamen. Coppo from Istria. a region in the immediate vicinity of Venice. it was difficult to create a coherent and plastic geographical image that would be scientifically founded and actual. Ritter Vitezoviæ. by which he declared the Adriatic a free sea. Veglia. the state government in Vienna supported transferring the majority of sea trade to these two ports because of their better geographical position during the 19th and the 20th century. etc. Italian toponyms are more frequent on islands and narrow coastal belt (Parenzo. Golfo di Venezia on his map of Dalmatia and neighbouring regions (1792). i. on the map of the southern Dalmatia Kingdom (1791) F. Up until the 18th century maps were made as the result of space description. special issue 176 (1684) G. European geographers who made general geographical maps of Croatian territory also used portolan charts for obtaining geographical data about Croatian coast and islands. Antwerp. Vavassore’s map of the Adriatic from 1593 (Mare Adriaticum). Gastaldi. Klobuèariæ. it is necessary to compare old maps with their contemporary written historical documents in order to determine their quality and relevance in forming judgements about the presented contents and geographical names. and G. Hirshvogel’s map of Croatian countries from 1570 (Maris Adriatici Pars). through church and political administration representatives. M. Nolin used names Mer ou Golfe de Venise. M. the Gulf of Venice name (Golfo di Venezia) on geographic maps and naval charts gradually becomes limited to the space around the coast of Italian region of Veneto. M. Pešiæ on his Dubrovnik Republic map from 1720 (Mare Adriatico) gave only the name Adriatic Sea. Luèiæ. Koluniæ. and Italianised or Germanised Croatian toponyms for smaller objects took roots. B. Slavonia and their neighbouring countries (1709) and map of Hungary (1735) M. Generally. the material about Croatia presented on leading European cartographers’ maps (G. Fiume. etc. Besides. It is similar in mountain and Pannonian parts of Croatia. Rome.) became more involved in map-making process and that more maps were actually made in Croatia (Zagreb. etc. Licca. Spalato. It is possible to determine one more regularity in toponym distribution. In later cartographic periods the practice of using Italian and Germanic toponyms for larger and more important geographical objects. gives on his map of Istria (1525) the toponym Parte del Mare Adrian. foreign toponyms appeared more often in areas in which social (political. Therefore. The facts that Croatian geographers and cartographers (N. on his map of Dalmatia and its neighbouring regions (1690) J. military commanders. Ritter Vitezoviæ on his map of Croatia from 1699 (Maris Adriatici Pars) and M. Cattaro. Pola. cultural. I. P. The same happened to the toponyms in continental Croatia. Coronelli. M.). They gathered their materials indirectly. On the maps from the 16th and 17th century the number of Croatian toponyms gradually increases. Glavaè. scientific. Paris…). missionaries. Glavaè on his map of Croatia from 1673 (Adriaticum Mare). maps were made outside Croatia. Charles declared Rijeka and Trieste free ports.) but as we move towards the central Croatia Croatian toponyms become more frequent. I. without necessary geodesic or astronomic surveys. Amsterdam. 5 Conclusion Old maps are an important source for geographic. Zadar. However. Two years later. Portolan charts by cartographers from Venice.) was reproduced for centuries without any significant improvements or changes. Zara. equally available to all countries who wanted to use it for trading business. Ogulin. and not exclusively reserved for the privileged (mostly Venetian) traders. Germany and. Bearing in mind the fairly limited information exchange possibilities of the time and the fact that most of the maps presenting Croatian regions were made outside the area (Venice. In border areas towards Slovenia and Hungary. 11). Nona.e. Perusich. P. S. After the fall of Venice in 1797.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Trau. laying the foundations for further development of these two most important northern Adriatic ports. clearly stating that Croatian people did not acknowledge Venetian rule over the entire Adriatic Sea. more rarely. Coronelli (1688) contains the name Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (Fig. It is necessary to point out that S. Eszek. A. A great number of cartographers never vis- . and they were not always a reliable source for scientific researches. Ragusa. In this way Italian and Italianised Croatian toponyms for geographical objects in coastal Croatia gradually became standard. ited the areas they presented on their maps. Dobra. only they were written according to German language spelling rules. Cantelli wrote Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. Sambucus’ map of the Illyricum from 1573 (Sinus Hadriaticus). It was partially supported by emperor Charles’ III special decree of 1717. while Croatian toponyms prevail in the hinterland (Chnin. V. etc. etc. Carlstadt. van der Bruggen’s map of Dalmatia contains the name Mare Adriaticum. J. von Reilly uses the name Meerbusen von Venedig. from Italy use the Adriatic Sea toponym. etc. Cassini uses the name Mare Adriatico ov. To the disadvantage of Venice. P. M. Arbe. Mresnicza. Sebenico.) and economical influences of powerful neighbouring states manifested more. Vienna.

Filozofski fakultet Zadar. Vojno-geografski institut. ÈAÈE.-1824. a. (2002): O ranijim grèkim imenima mjesta na istoènom Jadranu. Sign. ÈAÈE. Radovi Instituta JAZU u Zadru. SANTINI. Mass. Parte della Dalmatia. 222) MERCATOR. br. Dalmazia. (2005): Problemi prosudbe pouzdanosti starih karata kao izvora geografskih podataka. 5-165. Sign. Stato Maggiore. M. R. Sign. (1692): Corso del Danubio da Vienna Sin’ à Nicopoli e Paesi Adiacenti. 75-88. e le progettate per l’esercizio del 1811 (DAZd. Split. e Livadia (III. Sign. stoljeæa Kartografski izvori / Map sources BEAUTEMPS-BEAUPRÉ. 4-5. Knjižnica. Spiaggie. S. M. topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra. Pet stoljeæa Jadrana na kartama. II... o. BATOVIÆ. (2005). Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski instutut Beograd. Epiro. Š. Matica hrvatska – Zadar. br. (2002): Geografski rjeènik. Fortezze. 8379/II. 76A) Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. Zagreb. et. Isole. S. Zagreb. 12) Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. Sign. (1829): Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. o. S. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. V. V. Radovi Instituta JAZU u Zadru. BATOVIÆ. 6) GRANDIS. (1954): Otoci Iž i Premuda. G. mjerilo 1:100 000. Zagreb. Folia onomastica Croatica. br. 1. Folia onomastica Croatica. 21. Citta. Hrvatski hidrografski institut. Zadarska smotra. CH. J. Parte dello Stato Veneto) (Državni arhiv u Zadru. Albania. 11. Školska knjiga.KiG 2007. Arheološki muzej Zadar. vol. CVITANOVIÆ. i 17. br. Zadiz d. (1995b): Plinije o otocima južne Liburnije (nat. A*) DE TRAUX. Golfi. Zadarska smotra. br. 4). Diadora. Male karte I i II. 11-46. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti.. 83-237. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. A. Duisburg (DAZd. Š. Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. (1992): Prilozi topografiji i toponimiji istoènojadranskog otoèja od antike do srednjeg vijeka. (1960): Prilog toponomastici zadarskog kraja. br. br. Foglio IX (Državni arhiv u Zadru. Beè (DAZd. Milano 1822. SKELTON. (DAZd. 8. ÈAÈE. 19 CORONELLI. (1975): Toponimika i kartografija. CVITANOVIÆ. Sign. A III – S18 –9. Sign. Novak. 3. Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella qualle sono disegnate tutte le strade fabricate. (1973): Prapovijesni ostatci na zadarskom otoèju. Quarner. (1995a): Civitates Dalmatiae u “Kozmografiji” Anonima Ravenjanina. gia presenta alla Serenissima Republica di Venezia. (1954): Tri priloga za prouèavanje historije. A. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. V. Kongresni broj. 539-550. (1997): Vrški mjestopisi kroz prošlost. Š. (1999): Zadarsko otoèje u Konstantina Porfirogeneta: Filološke. (1993): O nazivima prapovijesnih gradina na našem primorju. 53-76. Treæi hrvatski geografski kongres. Venecija (DAZd. 109-141. (1994): Pregled hrvatske povijesti. Porti. 5) 177 Literatura / References ANTOLJAK. M. (1781): Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia (DAZd. 3. 69-107. FARIÈIÆ. ZAVOREO. c. Zadar. Sign. Zagreb. Venecija (DAZd. Ed altri Luoghi Dell’Istria. a*8e-) CORONELLI. Sign. Sign. 6-7. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Zadar. Mlinariæ. Zagreb. (1806-1809): Atlas istoène obale Jadrana (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. Zadar. L. 140-141 i 152). D. Venecija (DAZd. Zadar.) Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell’ I. S. V. 34. le incominciate. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 34. ANTOLJAK. Cambridge. BATOVIÆ. Pomorske karte edicije Jadransko more – Istoèna obala. Corso Geografico Universale. hist. II. . 433-446. Zadar. 212162 S-2) CORONELLI. Zagreb. Zagreb. F. S. Geodetski list. 45-66. 6. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (1964): History of cartography. ÈAÈE. 4-6 (Domaæa riè 4). br. Radovi Instituta JAZU u Zadru. (1688): Contado di Zara. Mari. Venecija (Znanstvena knjižnica u Zadru. S. (1595): Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura. Lapaine i D. 26) Veli Iž 3-3. ÈANKOVIÆ. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. 1985. god. br. Laus/Orbis. 203-224. Harvard University Press. ZAVOREO. BAGROW. (1811): Carta della Dalmazia. br. BORÈIÆ. Zagreb. CVITANOVIÆ. toponomastièke i povijesne opaske. FURLANETTO (1787): Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. 33-51. Parte Occidentale. 1:25 000. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Zbornik radova. V. Zadar. br. Razdio povijesnih znanosti. 46. Sign. M. br. S. 42. Sign. Zagreb. 321) MELCHIORI. R. A. 2004. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje: DAZd. F. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. uredili D. Katalozi i monografije. P. B. M. (1688): Ristretto della Dalmazia Diuisa ne Suoi Contadi.. Split. 1. Zadar. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (1780): Nouvelle carte de la Partie Occidentale de Dalmatie. (DAZd. 1718. ÈAÈE. 15-25.

). Školska knjiga. Zagreb. WOODWARD. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. 32/33 (1999/2000[i. Chicago. B. N. br. Chicago. MLINARIÆ. 87-111. 391-407. R. Vol. M. 3. A. JAKŠIÆ. Split/Zagreb. Rijeka. KOZLIÈIÆ. Varaždin. Pomorski zbornik.. KOZLIÈIÆ. NOVOSEL-ŽIC. (1989): Prilog povijesnoj topografiji otoka Ugljana. Mlinariæ. 235. Speculum Orbis Press. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 13-23. JURAN. 1: Cartography in Prehistoric. urednici (1987): The History of cartography. M. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. br. M. J. Mlinariæ. (1995): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku. Zagreb. br. Mlinariæ. Zagreb. D. 10-11. JURAN. Lapaine i D. B. 491-517. 63 (2001. (1974): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otoèja. (2005): Granice i geografsko-politièka podijeljenost Hrvatske. Zagreb. uredili D. 121-143. godine. Zadar. S. Zavod za hrvatsku povijest. (1998): Analiza geografskog sadržaja Glavaèeve karte. (1988): Opæa kartografija. HILJE. Split. 111-154. 23-44. GRUBIŠIÆ. London. (1998): Znaèenje Glavaèeva zemljovida Hrvatske kao povijesno-zemljopisnog dokumenta. FILIPI. (1984): Hidronimija zadarskih otoka. (1993): Descriptio Croatiae. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Sveuèilišna naklada Liber. KOZLIÈIÆ. R. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. 297-302. Zagreb. stoljeæa. 28. FINKA. B. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. M. FILIPI. Rad JAZU. D.. MAGAŠ. Sveuèilište u Zadru. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 45-61. Venecija. JURIŠIÆ. Lapaine i D. 10/11. Ž. 49-76. Rijeka. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. ured. Zagreb. Folia onomastica croatica. br. Novak. Mlinariæ. Skraèiæ. Zagreb. MARKOVIÆ. Zagreb. Zadar. (1953): Starohrvatska imena dvaju naših otoka. FÜRST-BJELIŠ. Biblioteka Onomastica Adriatica. NOVOSEL-ŽIC. HARLEY. The University of Chicago Press. F. 371-379. Biblioteka Onomastica Adriatica. Split/Zagreb. MILETIÆ-DRDER. JURIŠIÆ. (2005): Povijesni razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici. Razdio povijesnih znanosti. oko 1530. (1974): O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jadranskog mora. (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otoèja. 101-108. (1998): Descriptio Bosnae et Hercegovinae – Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. uredili D. The University of Chicago Press. A. (2005): Hrvatski kartografi 16.. br. Zadar. Novak. D. Onomastica jugoslavica. Pomorski zbornik. Varaždin. 3. M. ŠOJAT. (1988): Hrvatska na karti Varaždinca Stjepana Glavaèa iz 1673. special issue 178 FARIÈIÆ. KARROW. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. Vol. A. (1971): O zemljopisnom nazivu za primorje SR Hrvatske. M. Ancient. 18-139. M. uredili D. 235-252. A. knj. MARKOVIÆ. gl. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ.. 985-1011 (2 karte). Zagreb. AGM. M. Onomastica jugoslavica. Zagreb..e. br. Književni krug Split. W. 12.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. M. Književni krug Split. M. R. 37-65 (6 karata). br. (2006): Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa. Knjiga 1: Cartography in the Traditional Islamic and south Asian Societies. knj. (2002): Toponimija dijela Splitske zagore. Novak. do XX. London. Radovi Centra JAZU u Zadru.. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Rijeci. M. V. Cresa i Lošinja. Split.). (2006): Toponimi na katastarskim mapama iz 1824. KOLANOVIÆ. u: Toponimija otoka Pašmana. (1956): Toponimika zapadne Istre. 83-102. K. KOZLIÈIÆ. LOVRIÆ. (1964): Iz primorske toponimike zadarskog i šibenskog kraja. 24. (1990): Historijska geografija istoènog Jadrana u starom vijeku. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. Zagreb. M. Varaždin. 1. Školska knjiga. A. Lapaine i D. 349-354. br. J. gl. (1957): O postanku imena Rivanj. Muzej grada Šibenika. 2001]). 5-51. P. 11. and Medieval Europe and the Mediterranean. HARLEY. Muzej za umjetnost i obrt. Zadar. MATAS. P. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. urednici (1992): The History of cartography. J. Zagreb. Zadar. (1974): Šibenik kroz stoljeæa. (2003): Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoraniæevih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el contado di Zara e Sebenicho. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. M. Zagreb. (1977): Vir – prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. D.. B. (2006): Povijesna toponimija.. PANDŽIÆ. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. E.1974. Novak. (1993): Mapmakers of the sixteenth century and their maps: bio-bibliographies of the cartographers of Abraham Ortelius. M. 127-129. i 17. K. R. (2005): Atlas jadranske obale C. stoljeæa. 15. M. B. Chicago. WOODWARD.-1830. Skraèiæ. Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. 389-408. (2003): Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i Šibenika (Tutto el Contado di zara et sebenicho). 2. J. B. Naprijed. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Hrvatski geografski glasnik. Triplex Confinium. br. Lapaine i D. br. 29-49. 485-488. Zagreb. MARKOVIÆ. KALMETA. Zagreb. B. Školska knjiga. PANDŽIÆ. Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. ured. 2. (1993): Hrvatska i njezine granice na starim kartama. Zagreb. AGM. Zagreb. br. V. Školska knjiga. MAGAŠ. br. D. RICHTER-NOVOSEL. . Šibenik. Školska knjiga. br. P. 3.. Hrvatski hidrografski institut. Zagreb. Sveuèilište u Zadru. Beautemps-Beaupréa. MARKOVIÆ. Književni klub. MARKOVIÆ. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 3-4 (1973. JURIŠIÆ. uredili D. (2001): Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija.

Logos. 127-142. H. Radovi Instituta JAZU u Zadru. 47-56. Zagreb. ŠIMUNOVIÆ. SKRAÈIÆ. ROGIÆ. SLUKAN. Zavod za znanstveni i umjetnièki rad JAZU u Splitu. Zagreb. V. i II. i 17. 12. Folia onomastica croatica. br. Zadar pod mletaèkom upravom. dio. Zagreb. 93-111. br. Mlinariæ. urednik (2006): Toponimija otoka Pašmana. J. Geografski glasnik. SKRAÈIÆ. KIMERLING. 2. 26. (1956): Geografski osnovi razvoja našeg pomorstva. Murterski godišnjak. V. SLUKAN ALTIÆ. Beograd. Fola onomastica croatica. br.. Zadar. (1969): Zoraniæeve deželje na jednoj suvremenoj karti. (1998): Katastar i njegova važnost kao izvora za geografska istraživanja. br. Tehnièka knjiga. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. SKRAÈIÆ. V. P. RUBIÆ. F. (2003): Povijesna kartografija – Kartografski izvori u povijesnim znanostima. 6. (1987): Prošlost Zadra III. M. WALLIS. 247-265. PH. Kršæanska sadašnjost. V. SKRAÈIÆ. (1987b): Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka. ŠIMUNOVIÆ. Izvješta o radu. Samobor. V. Spomen zbornik o 30. (2005): Franjevac Vincenzo Coronelli i Jadransko more. Split. ROBINSON.. (2004): Braèka toponimija. Zagreb. RAUKAR. 523-529. (1997): Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji. Golden marketing i Tehnièka knjiga. ŠIMUNOVIÆ. 3-34. 26. ŠIMUNOVIÆ. Filologija.. 3. (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka.. C. 7. Školska knjiga. (1987a): Toponimija kornatskog otoèja. 13. V. br. VAJS. (2004): Colentum. SKRAÈIÆ. S. John Wiley and Sons. Zadar. 17-218. SUIÆ. Zagreb. (1970): Onomastièka istraživanja otoka Lastova. Imena mjesta i otoka Murtera (Identifikacija – Distribucija – Etimologija). J. IV. I. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. (1969): Organiziranost naziva u geografskoj regiji. stoljeæa PAVIÆ. SKRAÈIÆ. 4. Zagreb. N. SKOK. PETRICIOLI. A. Geografski horizont. br. 179 . STRAŽ IÈIÆ. Zagreb. N. br. 269-287. J. H. br. 63-71. I. (1989): Pomorska geografija Jugoslavije. 51-58. (1980): Geografski aspekt toponimije. (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora. GUPTILL. br. Zagreb.. Hrvatski dijalektološki zbornik. 11-12 (1949-1950). (1973): Obalna toponimija Elafitskih otoka. V. Split. Split. (1995): Elements of Cartography. Narodni list i Filozofski fakultet Zadar. L. (2000): Historic maritime maps 1290-1699. New York. Narodni muzej Zadar i Forum. Biblioteka Onomastica Adriatica. Zagreb. br. A. Rasprave Zavoda za jezik. 189-202. Onomastica jugoslavica. 53-74. STRGAÈIÆ. Razdio filoloških znanosti. I. Adrias. Zagreb. ROGLIÆ. V. ŠANJEK. 1. 5. 16. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Jadranski institut JAZU. Zagreb. Golden Marketing. N. M. Književni krug Split. SKRAÈIÆ.. (1952): Naši otoci na Jadranu. Zadar. Školska knjiga i Geografsko društvo Split. P. Zagreb. I. 14. Zagreb. Zagreb. (2002): Koje otoke oznaèava Porforogenetov Katautrebeno?. P. PETRICIOLI. (1996): Kršæanstvo na hrvatskom prostoru. Onomastica jugoslavica. (1989): Glose uz “Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima” Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. Zadar. br. P. br. (1967): Litoralizacija – Prekretnièki i perspektivan proces. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. WIGAL. Zagreb.KiG 2007. PERIÈIÆ. ŠVELEC. Matica hrvatska – Zadar. PETRICIOLI. 5-14. Zagreb. br. obljetnici osnutka Geografskog društva Hrvatske. (1987): Nepoznata pomorska karta Sjeverne Dalmacije iz XVI stoljeæa. 36. Parkstone Press. M. 2006.. SKRAÈIÆ. P. 6. br. br. kongres geografa Jugoslavije. V. D. br. 7: Kornati. PETRICIOLI. M. SKRAÈIÆ. (1954): Papa Aleksandar III u Zadru. Zagreb. ROGLIÆ. Zagreb. 1. 467-473. Razdio filoloških znanosti. 121-134. T. 11. Lapaine i D. Školska knjiga. R. Ekonomski institut Split. 31. A. 207-213. (1950): Prilog poznavanju starih naziva naših otoka. J. Split. Zagreb. br. Ljubljana. ROGLIÆ. Zagreb. vol. London. (1986): Istoènojadranska toponimija. br. 153-187. Murter. Ekološke monografije. V. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru. P. Onomastica jugoslavica. ŠIMUNOVIÆ. ŠIMUNOVIÆ. Š. P. M. Split. Zadar. V. ŠENOA. (1995). C. ŠIMUNOVIÆ. 1. 163-173. F. Novak. (1991): Reambulacija Skokovih toponima na otocima sjeverne Dalmacije. (2005): Uvod u geografsko poznavanje karata s prilozima iz uvoda u geografiju (pretisak). Srimaè. 179-201. Murter. 75-82.. uredili D. I. 1. Meridijani. M. (1999): Stari Zadar u slici i rijeèi. ŠIMUNOVIÆ. br. MUEHRCKE. br. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Onomastica jugoslavica. Sveuèilište u Zadru. 18. Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice. MORRISON. (1976): Toponimija Istarskog razvoda. 21-28.. br. Zadar. I. br. Zadarska smotra. P. 501-509. Zagreb. Onomastica jugoslavica. (1978): Znaèajke buzetske toponimije. (1996a): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. SKRAÈIÆ. (1996b): Toponomastièka graða – osnova za definiranje statusa nastanjenosti Kornatskih otoka. P. Zadar.