Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia
Josip FARIÈIÆ
University of Zadar, Department of Geography, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar, Croatia jfaricic@unizd.hr 148 A map is the most frequent graphic presentation of reality (ROBINSON et al, 1995) and, in a matter of speaking, a spatial database in which toponyms, i.e. geographical names for different objects in space, represent a very prominent feature. Toponyms are a part of linguistic and cultural heritage of a nation. They reflect coexistence with the space, which people always tried to get to know the best they could for various economic and social purposes, orientation and action. Recognizing and knowing objects in space in which a certain action was to be taken had an immeasurable significance in orientation within it. Such knowledge is, among other things, based on geographical names – concise linguistic descriptions that replace (excessive) description in language communication. The function of toponyms was taken over by various geographical terms (for relief, hydrographical, oceanographic and other forms), plant and animal names, names of nations or smaller ethnic groups that inhabited certain areas, names of owners or other persons who were somehow connected to an object in space, real or made up (mythological) events, and various other contents taken from material or spiritual culture of the inhabitants of an area. Throughout time toponyms changed in various ways as a result of ethnic, cultural and linguistic rearrangements and interfusions in an area (toponyms were translated and attuned to the new inhabitants’ language and, therefore, their original pronunciation and spelling were changed), so it often becomes impossible to interpret them etymologically, i.e. to determine a simple (logical) connection between an object in space and its present name. Moreover, the older toponymic layer is often completely lost in areas that were not inhabited continuously.

Abstract: The paper deals with geographical names (toponyms) on maps of Croatia published during the 16th and 17th century. Since this is a very complex problem area, only a few basic problems concerning the historical development of toponyms on old maps have been emphasized. As a result of the general development in cartography and "crystallization" of geographical knowledge about Croatia in the 16th century, these maps have become a valuable source of toponyms. Although Latin, Italian and German toponyms were still dominant, more and more Croatian toponyms can be found, especially on maps made by Croatian authors or the authors who were familiar with Croatian regions. Toponymy on old maps of Croatia considerably reflects the significance of Croatian regions in trading and geo-strategic system in Europe at the time. Key words: geographical names (toponyms), map, cartography, Croatia

1 Introduction
Old geographical and naval charts are an important source of geographical, historic and linguistic research (BAGROW, SKELTON, 1964; MARKOVIÆ, 1993; KOZLIÈIÆ, 1995, 2006; SLUKAN ALTIÆ, 2003). It is necessary to study them within adequate scientific and cultural context, since they reflect geographical insight to the area they present, the artistic spirit of the time they were created, and cartographic techniques they were made in. Directly or indirectly, maps can indicate various motifs and, among them, political interests, which influenced the choice and interpretation of the geographical matter.

KiG 2007, poseban broj

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa
Josip FARIÈIÆ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za geografiju, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar jfaricic@unizd.hr 149 Karta je najèešæe grafièki prikaz geografske stvarnosti (ROBINSON i dr., 1995), a na odreðeni naèin i baza prostornih podataka, meðu kojima se na osobit naèin istièu toponimi, tj. geografska imena razlièitih objekata u prostoru. Toponimi su dio jeziène, a time i kulturne baštine odreðenog naroda. Oni odražavaju suživot s prostorom, koji je èovjek poradi razlièitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaèenje imalo (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuæa radnja, a ono se, uz ostalo, temelji i na geografskom imenu – sažetom jeziènom opisu koji u jeziènoj komunikaciji na najbolji moguæi naèin zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Funkciju toponima preuzimali su razlièiti geografski pojmovi (za reljefne, hidrografske, oceanografske i dr. oblike), imena biljaka i životinja, imena naroda ili manjih etnièkih skupina koje su nastanjivale odreðeni prostor, imena vlasnika ili osoba koje su na razlièite naèine povezane uz odgovarajuæi objekt u prostoru, istaknuti stvarni ili izmišljeni (mitološki) dogaðaji ali i razlièiti drugi sadržaji iz materijalne i duhovne kulture stanovnika odreðenoga podruèja. S vremenom su se, zbog etnièkih, kulturnih i jeziènih preslojavanja te prožimanja na odreðenom prostoru, toponimi na razlièite naèine mijenjali (toponimski su se likovi prevodili, prilagoðavali jeziku novog stanovništva, a time se iskrivljivao izvorni izgovor i naèin pisanja i sl.), pa ih èesto nije moguæe etimološki interpretirati, tj. utvrditi jednostavnu (logiènu) vezu izmeðu objekta u prostoru i njegova sadašnjeg imena. Uz to, u prostorima bez kontinuiteta naseljenosti èesto se u potpunosti izgubio stariji toponimski sloj. Dosadašnja istraživanja toponimije ukazala su na odreðene zakonitosti. Primjerice, V. SKRAÈIÆ

Sažetak: U radu se razmatraju geografska imena (toponimi) na kartama Hrvatske, objavljenima tijekom 16. i 17. st. Buduæi da je rijeè o kompleksnoj problematici, istaknuti su samo neki temeljni problemi povijesnoga razvoja toponima na starim kartama. U skladu s opæim razvojem kartografije te "kristalizacijom" geografskih spoznaja o Hrvatskoj od 16. st. karte postaju bogat izvor toponima. Meðu njima prevladavaju latinski, talijanski i njemaèki, ali, sve više i hrvatski toponimski likovi, posebno na kartama hrvatskih autora, te inozemnih autora koji su bolje poznavali hrvatski prostor. Toponimija na starim kartama Hrvatske uvelike zrcali tadašnje znaèenje pojedinih hrvatskih regija u prometnom i geostrateškom sustavu Europe. Kljuène rijeèi: geografska imena (toponimi), karta, kartografija, Hrvatska

1. Uvod
Stare geografske i pomorske karte važan su izvor za geografska, povijesna i jezikoslovna istraživanja (BAGROW, SKELTON, 1964, MARKOVIÆ, 1993, KOZLIÈIÆ, 1995, 2006, SLUKAN ALTIÆ, 2003). Potrebno ih je razmatrati u odgovarajuæem znanstvenom i kulturnom kontekstu jer zrcale geografske spoznaje o prikazivanom prostoru, umjetnièki duh vremena u kojem nastaju i kartografske tehnike koje su omoguæile njihovu izradu. Na kartama se neposredno ili posredno mogu naslutiti razlièiti motivi, a meðu njima i politièki interesi, koji su utjecali na odabir i samu obradu geografskog sadržaja.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Former toponymy researches have pointed out certain regularities. For example, while exploring toponymy on Croatian islands and coastline, V. SKRAÈIÆ (1997) and P. ŠIMUNOVIÆ (2005) have determined that stability of toponyms is in connection with the size (surface, height and length), significance and continuity of human presence and economical exploitation of an object. Therefore, the larger and more important a geographical object is – its importance not necessarily equalling its size – and the longer the period in which it has been exploited in various ways, the older is the linguistic layer of the toponym that identifies the object. There are different geographical names for the same objects in borderlands between different countries, political and economic interests, between different nations and cultures (even between dialects of the same language). Croatia’s favourable geographical position at the contact of the Adriatic Sea, the Dinarides and the Danube area makes it a good example of such a borderland in which influences of different countries, cultures, religions and languages have been interwoven for centuries, so certain locations have been given several different names. These circumstances have also reflected the toponymy of the old maps in which multiple linguistic layers, with, often irregular, cultural and linguistic “sedimentation”, and corresponding toponyms are to be found. Numerous Italian1 (Pola – Pula, Fiume – Rijeka, Zara – Zadar, Spalato – Split, Zagabria – Zagreb, etc.), German (Agram – Zagreb, Karlstadt – Karlovac, Walkowar – Vukovar, Zwischenmurgebiet – Meðimurje, etc.), and Hungarian toponyms (Eszék – Osijek, Csákornya – Èakovec, Varasd – Varaždin, Zágráb – Zagreb, Újlak – Ilok, etc.) denoting more important objects in Croatia were used on old maps. On various occasions throughout history, including map-making, other European nations introduced these foreign toponyms to their languages and used Croatian toponyms rarely. Croatian toponyms have been used more often since the 16th century on maps made by Croatian authors or foreign authors who somehow made a direct contact with Croatian territory, while on maps by other European cartographers Croatian toponyms appear more frequently as late as the end of the 17th and at the beginning of the 18th century.
1

2 Methodological Notes
Toponym study is the subject of many different sciences, starting with linguistics, then geography, geodesy, history, archaeology etc. Methodology of scientific approach to toponyms is best elaborated within toponomastics, a linguistic branch in the area of onomastics, a scientific discipline that deals with names. Toponomasts provide us with basic knowledge about toponym development, their linguistic forms, changes and, generally, their function in language, which makes their work compelling no matter from which angle one deals with the subject. This work deals with the results of geographic aspect of toponyms research with special attention to historic and geographical context of geographical names spelling on the 16th and 17th century maps. The purpose was to emphasize basic spelling problems on old maps in order to be able to approach this problem area in a scientifically founded and objective manner on various occasions. It is necessary to point out that as late as the end of the 18th century map making was almost always a result of space description, without any necessary geodetic and astronomic measurements, so they are not always a reliable source for scientific researches. A great number of cartographers never even visited the area they were describing and gathered their materials indirectly from political and religious government representatives, seamen, military commanders, missionaries, merchants and other people. Bearing in mind fairly limited possibilities of information exchange at the time and the fact that maps of some Croatian regions were mostly made abroad (in Venice, Rome, Vienna, Amsterdam, Antwerp, Paris etc.), it was very difficult to form a clear and plastic geographic picture that would be scientifically founded and up to date, i.e. reliable and useful. In addition, geographic material about Croatia which was presented on the maps made by distinguished European cartographers (Gastaldi, Coronelli, Cantelli and others) has been reproduced without any changes or additions for centuries and, therefore, their toponyms were transcribed uncritically, with obvious repetitions of older patterns and, of course, mistakes. Therefore it is necessary to compare old maps with written historical documents dating from the same period and other sources in order to establish their quality and relevance in making conclusions about their contents (FARIÈIÆ, 2005). Even in that case, it is often not possible to locate some of the toponyms from these maps with certainty and, besides that, simplified map interpretation always leaves the possibility of making further mistakes. For example, chronological research of old maps dating from the Middle Ages to the end of the 17th century could lead us to a false conclusion that a number of settlements in Croatia increased by the end of that period. Namely, on the old maps oykonyms (or place names) are very rare, while the maps made in similar scales dating from the end of the 17th and the beginning of the 18th century (for example, maps by V. M. Coronelli) show an increase in the number of oykonyms. The real reason for this is a sort of crystallization in geographic perception of Croatian area

150

The adjective Italian is tentatively used in the work to denote toponyms on map by different authors who worked in what is now Italy. At the time old maps elaborated in this work were created, until the mid 19th century, a country called Italy did not exist on European political scene nor was the awareness of a unified Italian nation developed yet. Geographical and political particularism contributed to the development of numerous dialects, usually grouped into northern, middle and southern dialects. Modern Italian standard language descended from Tuscan dialect, which significantly differs from Venetian or Genoese dialects spoken and written by the authors of majority of geographical maps and naval charts made on the territory of today’s Italy. Because of that, in Roman studies the term Italic-Romance is often used for older names and similar, in which the form Italic means “from the Apennines”. Adjectives that correspond to the very place a map (or other written work) was made (Genoese, Anconian, Venetian, etc.) are also used for the same purpose. The same also goes for the adjective German, which is used in this work to denote geographical names on maps made on the territory of today’s Germany or Austria in which German language is spoken.

Mnogi kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. mijenama i. pa tako i na kartama. pomoraca.). Antwerpenu. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki. Cantelli i dr. M. Hrvatski toponimski likovi na kartama hrvatskih autora te inozemnih kartografa koji su na razlièite naèine izravno došli u kontakt s hrvatskim prostorom koriste se u veæoj mjeri od 16. a time i razlièitih pogrešaka. misionara. što je odreðeni geografski objekt u prostoru veæi i važniji. to æe biti stariji jezièni sloj toponima kojim se taj objekt imenuje (identificira). venecijanski (mletaèki) i sl.). dok se na kartama ostalih europskih kartografa hrvatski toponimi znatnije javljaju tek od kraja 17. u razlièitim prigodama. izmeðu razlièitih naroda i jezika (pa èak i dijalekata istoga jezika) za iste objekte postoje razlièita geografska imena. pri èemu se se oblik italo odnosi na apeninski. i poèetka 18. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. Suvremeni talijanski književni jezik potekao je od toskanskog narjeèja. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. te što je dulje razdoblje na razlièite naèine iskorištavan. ankonitanski (jakinski). Dakle. ili se koriste pridjevi koji toèno odgovaraju mjestu (geografskom prostoru) izrade karata (dakako i drugih pisanih djela). s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. Pola – Pula. Poradi navedenoga u romanistici se stoga èesto za starija imena i dr. znanstvene discipline koja se bavi imenima. drugi europski narodi u svoje jezike preuzimali upravo te egzonime. st. koristi pridjev italoromanski. pri èem se posebno razraðuje geografski i povijesni kontekst pisanja geografskih imena na kartama 16. a graðu su prikupljali posredno. koja je uzrokovana napretkom geografije i kartografije. s odgovarajuæim toponimskim likovima.KiG 2007. Zwischenmurgebiet – Meðimurje i dr. koji se u radu takoðer koristi uvjetno kao pridjev kojim se oznaèavaju geografska imena na kartama izraðenim na prostoru današnje Njemaèke i Austrije u kojima se govori njemaèkim jezikom. stoljeæa. Varasd – Varaždin. Primjerice. na temelju istraživanja starih karata kronološkim slijedom od srednjeg vijeka do 17. Parizu i dr. Karlstadt – Karlovac. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. mogao bi se stvoriti pogrešan zakljuèak kako se krajem tog razdoblja u Hrvatskoj naglo poveæao broj naselja. visinom.) i maðarskom jeziku (Eszék – Osijek. st. a moguæe su i druge zablude u pojednostavnjenoj interpretaciji kartografske graðe. Zbog toga je potrebno stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje prosudbi o prikazanom sadržaju (FARIÈIÆ. njemaèkom (Agram – Zagreb. Amsterdamu. èesto nepravilnoga jeziènokulturnoga “taloženja”. bez obzira s kojeg se gledišta razmatrala ta problematika. Geografski i politièki partikularizam pridonio je i razvoju brojnih narjeèja. pa su njihovi radovi nezaobilazni. i poèetka 18. Fiume – Rijeka. U graniènim prostorima izmeðu razlièitih država. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. Zara – Zadar. Osim toga. trgovaca i dr. pri èem važnost ne mora biti funkcija velièine. U vrijeme nastanka starih karata koje se razmatraju u ovom radu.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena.. Naime. i 17. ponajprije lingvistika. st. na starijim kartama ojkonimi (ili domicilonimi. Spalato – Split. Újlak – Ilok i dr. 2005). približno istoga mjerila (npr. st. a rjeðe hrvatske toponimske likove. imena naselja) vrlo su rijetki. u kojoj se razlikuju mnogobrojni jezièni slojevi. a zatim geografija. st. Tijekom prošlosti u razlièitim su prilikama.). 2. povijest. . duljinom) i znaèenjem te s kontinuitetom naseljenosti i gospodarskog iskorištavanja odgovarajuæeg objekta. vojnih zapovjednika. lingvistièkoj grani u okrilju onomastike. arheologija i dr. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. ŠIMUNOVIÆ (2005) utvrdili su na primjeru toponimije hrvatskoga otoènog i obalnog prostora da je postojanost toponimskih likova u vezi s velièinom (površinom. kultura. kultura. politièkih i gospodarskih utjecaja. funkciji u jeziku. koja se obièno grupiraju u sjeverna. Potrebno je istaknuti da sve do 18. Slièno vrijedi i za pridjev njemaèki. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali istaknuti europski kartografi (Gastaldi. odnosno pouzdana i korisna. Csákornya – Èakovec. i 17. Metodološke napomene Prouèavanjem toponima bave se razlièite znanosti. ðenoveški. st. Rimu. Beèu. Coronelli. Zágráb – Zagreb. geodezija. Coronellija) broj se ojkonima naglo poveæava. pa i jezika. Dinarida i Podunavlja dobar primjer takvoga graniènog podruèja u kojem su se stoljeæima isprepletali utjecaji razlièitih država. pristupalo znanstveno utemeljeno i objektivno. na kartama V. opæenito. Rijeè je zapravo o svojevrsnoj kristalizaciji geografske percepcije hrvatskoga prostora. srednja i južna narjeèja. stoljeæa (1999) i P. Zagabria – Zagreb i dr. a time i geografska višeimenost. ali i pojaèanim zanimanjem europske javnosti za boljim poznavanjem geografije jugo- 151 1 U radu se uvjetno upotrebljava pridjev talijanski za toponimske likove korištene na kartama razlièitih autora koji su djelovali na prostoru današnje Italije. primjerice. st. Ta se okolnost odrazila i na toponimiju ispisanu na starim kartama. Walkowar – Vukovar. Za važnije objekte u Hrvatskoj na starim kartama koristili su se mnogobrojni egzonimi u talijanskom1 (npr. Metodologija znanstvenog istraživanja toponima najbolje je razraðena u toponomastici. na europskoj politièkoj sceni nije postojala država koja se nazivala Italija. Toponomastièari daju temeljna znanja o razvoju toponima te o njihovim jeziènim oblicima. koje se znatno razlikuje od mletaèkoga i ðenoveškog narjeèja kojim su govorili i pisali autori veæine geografskih i pomorskih karata nastalih na tlu današnje Italije. Èesto ni tada nije moguæe sa sigurnošæu ubicirati pojedine toponime ispisane na kartama. S obzirom na tadašnje razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija te na èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. Svrha je rada istaknuti temeljne probleme pisanja geografskih imena na starim kartografskim prikazima kako bi se toj problematici.. U ovom se radu daju rezultati istraživanja geografskog aspekta toponima. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. a na kartama s kraja 17. Hrvatska je zbog povoljnoga geografskog položaja na dodiru Jadranskog mora. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. sve do sredine 19. vjera. niti je postojala jasno razvijena svijest o jedinstvenoj talijanskoj naciji.

a number of cartography historians made toponym lists during detailed map analysis. Other authors mostly concentrated on extracting only the more important toponyms from the old maps without providing a deeper analysis of their meaning and development (ŠENOA. their contemporary location (MARKOVIÆ. Politically motivated toponym changes. moreover. 1993. FARIÈIÆ gave a detailed list of the island’s geographical names on old geographic. 1995. in which K. and. above-sea level or depth) and toponomastic identification. 3 A Short Survey of Past Researches Problem of toponyms on old maps has not been separately addressed in Croatian scientific literature so far. trying to put origin and development of certain toponyms into an adequate geographical context (for instance. letter thickness and size. 1950. State of European cartography thoroughly changed during the 18th century. nautical and cadastre maps. The most prominent among these is his monograph The Eastern Adriatic in the Work of Bautemps-Beaupré (2006). 2003). MLINARIÆ (2003) who compared the toponyms on Pagano’s map of Zadar and Šibenik region with the toponyms in the first Croatian novel Planine by Petar Zoraniæ. finally. Novak. 2006). SLUKAN ALTIÆ. This work is merely a contribution to complex studies of a rich toponomastic material. sketches and cadastre plans since the 18th century is still mostly unexplored. in which he gives an old toponym register with their present day locations and a present day toponym register with their older versions. 1993. 1998a. special issue caused by advancements in geography and cartography and. in most cases accurately locating their geographic position. 1998. PAVIÆ (1980). in the Scientific Library in Zadar. MARKOVIÆ. starting with partial Emperor Joseph’s Road survey of continental Croatia in the second half of the 18th century (LOVRIÆ. spatial position and arrangement. His book Cartographic Monuments on Croatian Adriatic Coast (1955) is. specifically based on the author’s subjective choice. B. In his later works Kozlièiæ made an inventory of geographical names.e. are clearly determined by variations of different fonts. Geographers who dealt with toponyms the most are M. ŠENOA (1950). An exception is a work by D. and with good 152 . toponyms gradually became stabilized regarding their linguistic appearance. MARKOVIÆ (1993). 1998. By doing so they got into partial toponomastic analysis. compare FÜRST-BJELIŠ. However. the whole historic development chronology of cartographic work in Croatia has not been enclosed in it. production of highly reliable topographic. 2003) and Beautemps-Beauprè east Adriatic coast survey at the beginning of the 19th century (KOZLIÈIÆ. Kozlièiæ’s work is the most prominent among the latter. A book called Toponymy of Pašman Island (2006). SLUKAN. 1988. Generally speaking. The article that should be singled out among previously mentioned works is Geographic Aspects of Toponymy by R. the first outline of Croatian Adriatic’s historic toponymy. 2006) up to systematic Franciscan topographic and ordnance-survey during the 19th century (LOVRIÆ. M. Among other things. and on map reproductions (originals are more difficult to obtain) published in cartography history of Croatia syntheses by M. i. 2005. Great number of old maps toponym studies is not considered separately. the fundamental theoretical geographic work on toponymy in Croatia for the time being. when possible. it is often not established or checked on the spot or technically standardized (usage of script. 1995. 1998a). Since then. Within this context. R. 2001). KALMETA (1971). the object in space they refer to. 1988. SLUKAN. which makes it difficult to reliably establish what a certain toponym is related to or what the connection between different geographical objects is (for example. PAVIÆ (1980) emphasizes. has been processed so far. Lapaine and D. Also. SLUKAN ALTIÆ. objects’ basic geographic characteristics. 2006). During measurements. has been published recently. On new maps the number of toponyms is significantly increased and their hierarchy (according to the importance of object in space) and functional differentiation. KOZLIÈIÆ. toponym writing on 16th and 17th century maps is not yet scientifically founded. each object in the map is positioned in space based on precise determination of its geographical position (latitude. Analysis of geographic names on old geographic and naval charts from the 16th and 17th century is based on the original maps deposited at The State Archive in Zadar (Geographic and Topographic Maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund). longitude. 1988. R. in a matter of speaking. besides that. it is not possible to determine the hierarchical order between town and other settlements’ size and significance).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. M. JURAN and J. reporting. ROGLIÆ. Europe’s increased public interest in being more familiar with the south-eastern Europe’s geography in which massive military and politics changes have been taking place at the time (Christian reconquest of the Ottoman lands). were an exception to this rule. In this work Kozlièiæ gave a detailed list of old toponyms. Mlinariæ. KOZLIÈIÆ. and could make a subject of some future research. Essential characteristics and problems of toponym writing on old maps are elaborated through about fifteen examples. MATAS (2002) but their works represent only an initial effort to contemplate the complex geographical aspect of toponyms problem area. PAVIÆ (1980). Only a smaller part of vast cartographic material. M. ROBINSON ET AL.). we are also able to observe toponym development on maps of Croatia.. the process of map making has been gradually institutionalized and based on systematic geodesic and hydrographical measurements. writing systems etc. Beside these partial studies. nautical and cadastral maps (LOVRIÆ. the toponym Morlakija. technical and scientific data analysis and. FÜRST-BJELIŠ (2001) and M. the rich toponymic heritage recorded on various maps. KOZLIÈIÆ (1995) and Five Centuries of Geographic and Naval charts of Croatia monograph (2005) edited by D. He also provided this old toponym list with present day toponyms addressing the same objects. that is. a result of administrative supremacy in areas in which political government had been changed due to wars or ethnical and linguistic changes in larger countries.

pri èem se na osobit naèin izdvaja monografija Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006). st. Meðu navedenim radovima posebno treba istaknuti èlanak Geografski aspekti toponimije R.) pa se ne može uvijek pouzdano utvrditi na što se odreðeni toponim odnosi i u kakvoj su meðusobnoj vezi razlièiti geografski objekti (npr. Ostali su autori uglavnom iz starijih karata izdvajali samo važnije toponime. Meðu geografima toponimima su se ponajviše bavili M. pomorskim i katastarskim kartama. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. 2005. Unatoè parcijalnim studijama. st. Obraðen je samo manji dio goleme kartografske graðe. JURAN i J. toponima Morlakija. 2003). i poèetkom 19. Njegova je monografija Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana (1995) na odreðeni naèin prvi pregled povijesne toponimije hrvatskoga jadranskog prostora. koju su uredili D. Meðutim. Ovaj rad samo je prilog kompleksnom prouèavanju bogate toponomastièke kartografske graðe. Situacija se u europskoj kartografiji temeljito promijenila tijekom 18. 2003) i BeautempsBeaupréove izmjere dijela istoène obale Jadrana na poèetku 19. st. èesto nije na terenu utvrðeno ili bar provjereno. 1993. tj. Svaki objekt prikaza prilikom izmjere pozicionira se u prostoru na temelju preciznog odreðivanja geografskog položaja (geografska širina. st. nije moguæe utvrditi hijerarhijski red po velièini i znaèenju gradova te ostalih naselja). Paviæ (1980) s pravom istièe da su analiza i poznavanje toponimije izuzetno znaèajni za historijsku 153 . ŠENOA. ŠENOA (1950). stoljeæa istoènog dijela Europe u kojem su se u to doba dogaðale krupne vojno-politièke promjene (kršæanska rekonkvista osmanlijskih posjeda). 1998a. 1995. a temelji se na sustavnim geodetskim i hidrografskim izmjerama. FÜRST-BJELIŠ (2001) i M. Mnogobrojni aspekti prouèavanja toponima na starim kartama nisu posebno razmotreni. ROBINSON i dr. i 17. geografska dužina i nadmorska visina. 1988. koji èini. M. pokušavajuæi dati odgovarajuæi geografski kontekst postanka i razvoja toponima (primjerice. na kartama se toponimi postupno ustaljuju u jeziènom izgledu te u prostornom smještaju i rasporedu. 1993. odnosno dubina) i toponomastièke identifikacije. SLUKAN. SLUKAN. 1950. 1998. konaèno. Popisu starih toponimskih likova pridružio je suvremene likove za iste geografske objekte.. Na novim kartama znatno se poveæava broj toponimskih likova. R. U tom kontekstu moguæe je pratiti razvoj toponima i na kartama Hrvatske. debljine i velièine slova jasno utvrðuje hijerarhijski red (s obzirom na važnost objekta u prostoru) i diferencijacija s obzirom na funkciju. Iznimku èini rad D. mnogi su povjesnièari kartografije prilikom detaljne analize pojedinih kartografskih prikaza dali popise toponima. usp. na razlièitim kartama. njihovu suvremenu ubikaciju (MARKOVIÆ. Kozlièiæa (1995) te u monografiji Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). temeljna geografska obilježja objekta. ne ulazeæi pritom u dublju analizu o njihovu znaèenju i razvoju (npr. SLUKAN ALTIÆ. Analiza geografskih imena na starim geografskim i pomorskim kartama 16. Pritom su ulazili u parcijalnu toponomastièku analizu. Iznimku èine politièki motivirane promjene toponima koje nastaju kao iskaz nadmoæi administracije u prostorima koji su nakon ratova ili etnièko-jeziènih preslojavanja u veæim državnim zajednicama izmijenili politièku vlast. FARIÈIÆ dali iscrpan popis geografskih imena tog otoka na starim geografskim. kada je to bilo moguæe. Mlinariæ (2003). a meðu njima se variranjem razlièitih pismovnih skupina te oblika. Nedavno je objavljena knjiga Toponimija otoka Pašmana (2006). PAVIÆ (1980). st. R. na kartama 16. poèevši od parcijalne jozefinske izmjere kontinentalnog dijela Hrvatske u drugoj polovici 18. 3. najèešæe toèno utvrðujuæi njihov geografski položaj. odnosno objekt u prostoru na koji se odnose. i 17. u kojoj su K. MATAS (2002). Markoviæa (1993). te na reprodukcijama karata izvornici kojih su teže dostupni. KOZLIÈIÆ. 2006). navodeæi. 2006). a. 1988. SLUKAN ALTIÆ. 1988. nije posveæena posebna pozornost. Paviæa (1980). st. KALMETA (1971). FÜRST-BJELIŠ. Lapaine i D. (KOZLIÈIÆ. st. Kratki pregled dosadašnjih istraživanja Problematici geografskih imena na starim kartama do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. koliko je poznato. Opæenito. Od tada se proces izrade karata postupno institucionalizira. Uz ostalo. U tom djelu Kozlièiæ je dao iscrpan popis starih toponima. (LOVRIÆ. st. Novak. pomorskih i katastarskih karata velike pouzdanosti (LOVRIÆ. osim toga. ni tehnièki ujednaèeno (korištenje vrsta pisma i pismovnih skupina i sl. 2001). 2006) do sustavne franciskanske topografske i katastarske te francjozefinske izmjere tijekom 19. Temeljne znaèajke i problemi pisanja toponima na starim kartografskim prikazima razmatraju se na petnaestak primjera. M. koja je usporedila toponime na Paganovoj karti zadarske i šibenske regije s toponimima u prvom hrvatskom romanu Planine Petra Zoraniæa. 1995.KiG 2007. a objavljene su u sintezama povijesti kartografije hrvatskih zemalja M. za sada. U tome se ponajprije istièu djela M. temelji se na izvornicima karata. topografskim skicama i katastarskim planovima s detaljnim prikazima pojedinih manjih prostornih cjelina Hrvatske uglavnom je neistražena. izradi topografskih. Mlinariæ. nije obuvaæen cijeli kronološki slijed povijesnog razvoja kartografiranja Hrvatske. koji se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti) i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. Takoðer. KOZLIÈIÆ. u kojoj daje kazalo starih toponimskih likova sa suvremenim ubikacijama te kazalo suvremenih toponima s pridruženim starijim inaèicama. U kasnijim djelima Kozlièiæ je razradio inventarizaciju geografskih imena. Kozlièiæa. pisanje toponima nije još znanstveno utemeljeno. MARKOVIÆ. bogata toponimska baština zabilježena od 18. s time da njihovi radovi imaju obilježja inicijalnih pokušaja sagledavanja složene problematike toponima s geografskog aspekta. (LOVRIÆ. 1998a). B. 1998. i to po subjektivnom izboru autora rada. temeljni teoretski geografski rad o toponimiji objavljen u Hrvatskoj. pa bi to mogao biti predmet buduæeg istraživanja. ROGLIÆ. znanstvenoj i tehnièkoj analizi tako dobivenih podataka i.

1991. SUIÆ (1989). 1970. SKOK’S work Slavism and Romanism on Adriatic Islands (1950) among the oldest toponym syntheses concerning the Croatian Adriatic region. 1. Croatian linguists’ works are of great importance while researching old toponyms. (KOZLIÈIÆ. 1997. Toponymy of the Kornati Islands (1987). 1987b. 1995. of course. CVITANOVIÆ (1954. especially about toponyms on contemporary maps. Skraèiæ. Toponym etymology Skok rendered in his comprehensive description of toponyms (especially nezonyms) on Croatian islands half a century ago still hasn’t been discarded by more recent researches. 1997). 1995a. Croatian archaeologists and historians also turned their attention to geographical names. A. His work on toponymy and cartography is the only complete work about the subject so far. JURIŠIÆ (1953. especially in the segment of his work that deals with the Croatian Adriatic region. st. Later on B. BORÈIÆ (1975). Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja.) reason. ANTOLJAK (1954). 1995b. V. R. special issue 154 Fig. ŠIMUNOVIÆ. 2nd century (KOZLIÈIÆ. Toponymy of Outer and Middle Islands in the Zadar Archipelago (1996a). 1960). FINKA (1960.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. P. 1999. SKRAÈIÆ. P. Dr P. N. 1986. LOVRIÆ included an abbreviated form of Borèiæ’s analyses in his students’ book called General Cartography (1988). P. 1956. 2006). 1973. V. VAJS (1987) and others wrote about the same subject. Toponymy on Braè Island (2004) and his comprehensive work Toponymy on Croatian Adriatic (2005). In his most recent work Šimunoviæ points out geographical names belong to cultural heritage of material and spiritual importance. ŠOJATOM 1974). 1989. ŠIMUNOVIÆ (1966. 2002. 1976. S. 1964). 1996b. P. SKRAÈIÆ (1987a. While researching archive documents and epigraphic heritage these scientists came across numerous toponyms and attempted to get to the bottom of their time and space context. 1993. 1996a. P. the works by S. Šimunoviæ comprised his researches of toponyms in the Croatian Adriatic region in his books Eastern Adriatic Toponymy (1986). been improved and abridged if not completely rejected (SUIÆ. FILIPI (1957. 2004. 2005). 1995) Slika 1. are the authors of numerous significant contemporary works. 2. Fifth map of Europe by Claudius Ptolemy. Skok laid the foundations of modern Croatian toponomastics. 1995. s A. 1978. Š. and. today’s leading Croatian onomasts. 2002). function and significance of an area. JAKŠIÆ (1989) and E. N. Šimunoviæ and V. M. although some of his theses have. that toponymy analysis and knowledge are of great importance in historical geography for observing landscape changes. 2005). 2004. HILJE (1994) stand out. 1984). B. Among Croatian geodesists who wrote about toponyms on maps in general. the most prominent is B. In some cases they tried to explain the etymology of ancient toponyms by correlating them with material remains and written documents left by the cultures that inhabited what is now Croatia between the prehistoric times and the Middle Age. 1991. BATOVIÆ (1973. Among these. ÈAÈE (1992. Regularities in Adriatic Nezonymy (1997) and certain chapters belonging to Pašman Island Toponymy (2006) are .

1995. 4th century – section (KOZLIÈIÆ. nisu demantirala. 1986. FILIPIJA (1957. 1960). 2004. HILJE (1994) i dr. R. 2002). posebice na suvremenim kartama.). Skok je postavio temelje hrvatskoj modernoj toponomastici. O toponimima na kartama opæenito.). 1996b. 1999. ŠIMUNOVIÆ. 1993. B. 1995. Ti su znanstvenici tijekom istraživanja arhivskih dokumenata i epigrafskih spomenika nailazili na mnogobrojne toponime pa su nastojali proniknuti u njihov prostornovremenski kontekst. . 1991. ÈAÈE (1992. u kojem s mladim jezikoslovcima i povjesnièarima razvija onomastièku metodologiju i obavlja temeljna znanstvena istraživanja. 1976. Geografskim imenima odgovarajuæu su pozornost posvetili hrvatski arheolozi i povjesnièari. u skraæenom obliku u udžbenik Opæa kartografija (1988). Posebno valja istaknuti Skraèiæevu pedagošku ulogu koja do izražaja dolazi u Centru za jadranska onomastièka istraživanja Sveuèilišta u Zadru. FINKA (1960. 1995a. 2002. Š. trenutaèno vodeæih hrvatskih autoriteta na polju toponomistike.). stoljeæa Fig. 1956. 1964). Istoèna obala Jadrana na Tabuli Peuntigeriani. Svoja istraživanja o toponimiji hrvatskoga jadranskog prostora P. V.) 155 geografiju. 1970. Šimunoviæ okrunio je knjigama Istoènojadranska toponimija (1986). P. 1997. Eastern coast of the Adriatic on Tabula Peuntigeriana. 1978. Njegov je rad o toponimici i kartografiji do sada jedini cjeloviti prikaz te problematike. èime se ona znanstveno monumentalizira. A.KiG 2007. a istodobno se pruža drugim znanstvenicima kao bogat izvor za daljnja specijalistièka istraživanja. Meðu novijim radovima posebice treba istaknuti mnogobrojna djela P. 2005. VAJS (1987) i dr. SKRAÈIÆ. BATOVIÆA (1973. a u nekim sluèajevima i odbaèena (SUIÆ. 1995) Slika 2. Pri istraživanju starih toponima od neizmjerne su važnosti radovi hrvatskih jezikoslovaca onomastièara. premda su. Šimunoviæa i V. 2006 i dr. SUIÆA (1989). 1996a. ŠIMUNOVIÆ (1966. antike i srednjeg vijeka. JAKŠIÆA (1989). 2. neka njegova objašnjenja doraðena i dopunjena. N. posebice u djelu koje se bavi jadranskim dijelom Hrvatske. Meðu mnogobrojnim Skraèiæevim djelima treba istaknuti rad Toponimija kornatskog otoèja (1987). s A. 1989. P. LOVRIÆ uvrstio je Borèiæeva promišljanja. SKOKA Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950). SKRAÈIÆ (1987a. 1987b. naravno. i 17. 1995b. ni nakon pola stoljeæa. za praæenje promjena pejzažne slike. Braèka toponimija (2004) te sveobuhvatnom sintezom Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora (2005). Meðu najstarijim sintezama o toponimima hrvatskoga jadranskog prostora istièe se djelo P. a poslije su o toj problematici pisali B. U sveobuhvatnom djelu o toponimima na hrvatskim otocima (posebice o nesonimima) Skok je dao njihovu etimologiju. S. posebno B. funkcija i znaèenja nekog prostora. E. 1984). U pojedinim sluèajevima nastojali su objasniti etimologiju drevnih toponima na temelju njihove korelacije s materijalnim ostatcima i pisanim svjedoèanstvima kulture naroda koji su nastanjivali današnji hrvatski prostor tijekom prapovijesti. pri èem se znaèenjem istièu radovi S. pisali su i geodeti. U posljednjem djelu Šimunoviæ posebno istièe kako su geografska imena spomenièka baština materijalne i duhovne kulture. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. N. Skraèiæ je razvio posebnu metodologiju toponomastièkih istraživanja pri èem osobitu i trajnu vrijednost ima terensko i arhivsko prikupljanje toponomastièke graðe. st. V. P. BORÈIÆ (1975). 1999. Skraèiæa. 2005). uz odgovarajuæe preinake. 1991. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. M. JURIŠIÆ (1953. 4. i dr. CVITANOVIÆA (1954. knjigu Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka (1996a) te znanstveni rad Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji (1999) i poglavlja u knjizi Toponimija otoka Pašmana (2006). koju velikim dijelom kasnija istraživanja. ŠOJATOM 1974). i dr. ANTOLJAKA (1954).

– isjeèak (MARKOVIÆ. The author is one of the most significant medieval Arabian geographers and cartographers – Mohammad Al Idrizi (HARLEY. for instance The Fifth Map of Europe by Claudius Ptolemy from the 2nd century (Fig.). contributed to Castorius (BAGROW. 2005). 1993) Slika. Al Idrizija. Skraèiæ developed a specific toponomastic research methodology in which field work and archive research is of great value and which. at the same time. the fact that the name “Croatia” was for the first time mentioned on a map by an author who originated from a completely different cultural and religious background does not come as a surprise. Early medieval maps did not give detailed presentations of Croatia and. First Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. 1154. 2). WOODWARD. 1993. Pannonia) and oykonyms (Pola. Expectedly.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. on the persistence of ancient (especially Roman) toponym layer that remained long after the Croats came to what was then Histria. 1) and Tabula Peuntigeriana. 3. 1964. Narona etc. Histria. Bearing that in mind. Dalmatia. HARLEY. there was no room for toponyms. Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. elementary contents of the oldest maps. Toponyms were. 3. 1987.) are prevalent on these maps. WOODWARD. Roman and Romanised toponyms of ancient tribes that inhabited present day Croatia (Histri. 1995. etc. MARKOVIÆ. Medieval geography was under the strong influence of ancient culture and political heritage which reflected. 1993) particularly valuable works written by V. Salona. KOZLIÈIÆ. 4 Geographical Names on 16th and 17th Century Maps 4. First maps of Croatia date from the Antiquity. SKELTON. special issue 156 Fig. 2005. along with coastline contours and river system. Dalmatia and Pannonia. – section (MARKOVIÆ. while the first mention of Croatia appeared three centuries later. 1154. Croatian toponyms on old naval charts and geographical maps appear substantially later than written historical documents. among other things. provides other scientists with a rich basis for further specialist studies. the names “Croat” and “Croatia” were mentioned for the first time on prince Trpimir’s donation in 852 (ANTOLJAK. which is. Skraèiæ is also an educator who works with young linguists and historians on developing onomastic methodology and performing basic scientific research in Zadar’s University Adriatic Onomastic Research Centre. without any direct evidence. Since he had spent some time and did research . Liburnia. 1992). 1994). thus. except for more important oronyms (Illyricum. Liburni. a map of the roman Empire from the 4th century (Fig. Skraèiæ. especially in the wider Mediterranean area. Japodi. 1 Historical foundations of Croatian area mapping in the 16th century Geographic perception of what is now Croatia and its graphic visualization was going on simultaneously with the development of geography and cartography in Europe. For instance. Al Idrizija. Iader. ÈANKOVIÆ. Delmati. Ardijejci.

encoronata (Kornat). Ancona. 1987. 2005. mortar (Murter). aragusa (Dubrovnik). tada iznad politièkog utjecaja eventualnih pretendenata na hrvatski nacionalni prostor. ponajprije nesonime. Na njima je znatno iscrpnije prikazivan prostor primorskog dijela u odnosu na uopæeni prikaz kontinentalnog dijela Hrvatske. Narona i dr.. Rijeè je o jednom od najistaknutijih srednjovjekovnih arapskih geografa i kartografa – Muhamedu Al Idriziju (HARLEY. u Zadru 1177. Al Idrizi je na karti Sredozemlja (1154) Hrvatsku. lj i nj) ili skup slova (ne nužno slog) s nekim temeljnim slovima koji se prema ortoepiji (pravogovoru.. premda bez izravnih dokaza. Andrija).. ÈANKOVIÆ. objavljena u Anconi 1480. . Ta se èinjenica podudara s nešto kasnijom bilješkom kardinala Bozona. W OODWARD . navodi i sljedeæe toponime: gulfo d’carner (Kvarnerski zaljev). Zbog toga ne èudi èinjenica da je ime Hrvatske prvi put zabilježeno na karti èiji autor potjeèe iz drugoga kulturno-vjerskog areala. Primjerice. imenovao teritorionimom bilad garuasia.. st. premda je taj dio Sredozemlja prikazivan na sliènim kartama veæ od kraja 13. Bozon je zapisao i sljedeæe: . ROGLIÆ. zabilježio kako su papi graðani Zadra pjevali in eorum sclavica lingua. To je ujedno i jedna od najstarijih karata s detaljnim prikazom hrvatske obale pa su na njoj ispisani toponimi svojevrstan “bljesak” koji se javlja nakon duge historijsko-geografske “tame”. WOODWARD. Jara (Zadar). ROGLIÆ. HARLEY. koji je dobro poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora jer je u njemu osobno boravio i obavio odgovarajuæa istraživanja. 1994). STRAGIÈIÆ. querso (Cres). Hrvatski toponimi na starim geografskim i pomorskim kartama javljaju se znatno kasnije u odnosu na pisane povijesne dokumente.2 toponimi na kartama bili su ispisani razlièitim inaèicama talijanskog jezika. na njima se geografski prikaz Jadrana najveæim dijelom temeljio na geografskoj graði s talijanskih portulana. š i ž). Opæenito.. st. scherda (Škarda). a da su otoci Kvarnera i Dalmacije zapravo hrvatski otoci (. primjerice Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja iz 2. st. 1993. meðu ostalim. Histria. 4) najstarija je datirana portulanska karta Jadranskog mora. (prema izvornicima objavljenim kod KOZLIÈIÆ. a od 15. i u zemljama atlantske Europe (H ARLEY.). 1974. Na njima. lagusta 157 2 Dakako. Geografska imena na kartografskim prikazima 16. tragur (Trogir). Salona. posebno u sluèajevima kada je bilo potrebno transkribirati izvedena slova (slova s dijakritièkim znakovima: è. 1) i Tabula Peutingeriana. Srednjovjekovna geografija bila je pod snažnim utjecajem antièke kulturne i politièkopravne baštine što se oèitovalo. z i h). 1987. Uz obrise obalne crte i rijeènu mrežu. Dalmatia.. koja je objavljena u Veneciji 1318. st. MARKOVIÆ. fara (grad Hvar). WOODWARD. dvoslove (digrafi dž. (PETRICIOLI. i 17. 1989. (ANTOLJAK. 2000). streto d’iaria (Zadarski kanal). Nona (Nin). spalatto (Split).KiG 2007. Japodi. s. (sl. Delmati.). 1987). ime Hrvata i Hrvatske prvi se put spominje u darovnici kneza Trpimira iz 852. oèekivano. 2005). tj. karta Gratiosusa Benincase. st. lesna (otok Hvar). Ardijejci i dr. Pritom su se talijanski kartografi koristili talijanskim toponimskim likovima i hrvatskim toponimskim likovima koje su prilagoðavali talijanskoj grafiji. lissa (Vis). 1987. WIGAL. est (Ist). Sibinico (Šibenik). (STRGAÈIÆ.to andrea (Sv. Panonia) i ojkonime (Pola. osim za važnije teritorionime (Illyricum. 2000). osnovni sadržaj najstarijih karata èinili su toponimi. pola i polla (Pula). s. Prvi kartografski prikazi Hrvatske potjeèu iz starog vijeka. æ. prevladavaju romanski i romanizirani toponimi drevnih naroda (Histri. što znaèi Zemlja Hrvatska (sl. Povijesni temelji kartografiranja hrvatskih zemalja u 16. Buduæi da su te karte najveæim dijelom nastajale u talijanskim gradovima (Venecija. Prostor Hrvatske bolje je prikazivan na portulanskim kartama od kraja 13. pravilima izgovora) u talijanskom jeziku ne podudaraju s pravogovorom hrvatskog jezika (najèešæe k.. solta (Šolta). dok je spomen Hrvatske na karti “kasnio” za puna tri stoljeæa. iuri (Žirje). u postojanosti antièkoga (pretežito romanskog) toponimskog sloja. pripisuje Castoriusu (BAGROW. Liburnia. SKELTON. Vesconte. 1995) i rukopisna karta sjevernodalmatinskoga akvatorija anonimnog autora koja je izraðena sredinom 16. portulanske su karte izraðivane i u drugim sredozemnim europskim zemljama (posebno u Barceloni i na Balearima). Meðu mnogobrojnim portulanskim kartama Jadranskog mora za primjer se mogu uzeti karta Petrusa Vescontea.. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.Slavorum insulas. Vesconteova karta (sl. primjeæuju i naglašavaju da se u glavnom gradu Dalmacije govori hrvatskim jezikom (sclavica lingua). Geografska percepcija hrvatskog prostora te njegova grafièka vizualizacija bile su u skladu sa stupnjem razvoja geografske znanosti i kartografske struke u Europi. Ti su podatci nadasve jasni: najviši dostojanstvenici Crkve na Zapadu. Liburni. (sl. st. 1956. 1995. meðu ostalim. posebno u širem prostoru Sredozemlja.) koji su nastanjivali kasnije hrvatsko nacionalno podruèje. Genova). tada u domeni ugarskih i mletaèkih vojno-politièkih interesa. (HARLEY. catara (Kotor). braza (Braè). 1967. 1992).. Iader. Meðutim. Dalmacije i Panonije. premuda (Premuda).. 1. koji je prilikom boravka pape Aleksandra III. 1990). et per Slavorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici cursu transitum faciens. pellagosa (Palagruža). 2) koja se. 1964. st. na portulanskim je kartama geografski sadržaj bio sveden na razmjerno detaljan prikaz obalne crte kopna i otoka te toponime. a zatim ojkonime te važnije hidronime i oronime. 3). 1954). Post quartum vero diem exivit Iadera. koji se zadržao dugo nakon dolaska Hrvata na prostor nekadašnje Histrije. Bolje poznavanje geografskih znaèajki hrvatske obale i otoka u odnosu na kontinetalni dio Hrvatske poglavito je posljedica velikog znaèenja istoènojadranskoga pomorskoga pravca u europskim i sredozemnim razmjerima (ROGIÆ. WIGAL. KOZLIÈIÆ. WOODWARD. ð. Na ranim srednjovjekovnim geografskim kartama nije detaljnije prikazivan prostor Hrvatske. MARKOVIÆ. pa tako nije ni bilo mjesta za toponime. parencio (Poreè). stoljeæa 4. i 17. M. karta Rimskog Carstva iz 4. KOZLIÈIÆ. stoljeæa 4.

streto d’iaria (Zaing: . scherda Church. Calamota. aragusa (Dubrovnik).) (KOZLIÈIÆ. premuda (Premuda). ta (Koloèep) etc. a part of these toponyms differs from modern proved geographic knowledge about Croatian coast and Italian toponyms. a chart by Gratiosus BenincaAdriatic. On these function as Italian exonyms for objects located on maps detailed presentation of the coastal area is con. Among others. It is possible that during map-making transcripnental part. 2000). 1318. pellagosa (Palagruža). 1954).. noted and emphasized that iuri (Žirje). the citizens of Zadar sang to the pope Alexander “tunnel”. portolan charts narrowed their geographical contents to fairly detailed presentation and toponyms con. in the domain of the Adriatic Sea. above the political influ(Škarda). WIGAL. although this part of the Mediterranean Hungarian and Venetian military and political interests. special issue were created in Italian cities (Venetia. That fact corresponds with a later note by cardioutline of Croatian coast – its toponyms are a sort of a nal Bozon. nezonyms.Croatian coast (Pola. 158 . at the time. braza (Braè).. Vesconte gives the following topIII in eorum sclavica lingua. digraphs (dž. Genoa)2.. Jara (Zadar). had been presented on similar charts since the end of on his map of the Mediterranean (1154) M. the model atic nautical route had as far Europe and the Mediterra. In their work Italian cartographers used Italian toponyms together with Croatian toponyms they adapted to the Italian script. it bilâd ìaruasia. Also.. (STRGAÈIÆ. est (Ist). s. ence of possible claimants. who noted that in 1177.itself could have contained wrong information (for innean were concerned (ROGIÆ. Among many portolan charts of the Adriatic Sea a chart by Petrus Vesconte published in Venice in Fig. melida (Mljet). as opposed to the knowledge about its conti. lagusta (Lastovo). Braza – Brazzia – Braè. in fact. Bozon also wrote the followonyms: gulfo d’carner (Kvarner gulf). They primarily included since the 15th century. However. pola and polla (Pula). 1987) may be taken as examples. spalatto (Split). several reasons islands. the presentation of the nyms and oronyms.tion or metathesis mistakes were made.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. N. This partial list shows that even today. et per Sladar channel). s. lands were. Croatian islands (. during his visit to the “light” at the end of a long historical and geographical town. 1987. their toponyms were written in different Italian language variations. 1974. a number of these toponyms still an improvement in Croatian area presentation. KOZLIÈIÆ. vorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici Nona (Nin). solta (Šolta). lissa (Vis). š and ž). then oykonyms and more important hydroWOODWARD. 1967.to andrea capital of Dalmatia and that Kvarner and Dalmatian is(Sv. Al Idrizi named the 13th century (HARLEY.. probably. parencio (Poreè). 1989. conte’s chart (Fig. and.for this. of course.. made in other Mediterranean European countries (especially in Barcelona and on the Balearic Islands). etc. 1995) sa published in Ancon in 1480 (acSlika 4. iubana (Šipan). cerning coastline and islands. Crozola – Curzola – Korèula). Im. 3). ð. æ. This was especially the case with transcription of toponyms that featured diacritical letters (è. 1956. catara (Kospeaks for itself: the highest prelates of the Western tor). querso (Cres). ROGLIÆ. Premuda. Portolan charts from the late 13th century represent seven centuries later. trasted with roughly presented continental Croatia. The text gir). STRAŽIÈIÆ. in Atlantic European countries (H ARLEY. and ROGLIÆ. calamolas. fara (the town of Hvar). stance. is a result of great significance eastern Adri.Slavorum insucrozola (Korèula). 1990). MARKOVIÆ. Andrija). mortar (Murter).zone by an anonymous author dating from the 16th century (PETRICIOLI. 1987. 1995) and a manuscript chart of Northern Dalmatia maritime in the country. 2000). at the time. z and h). lj and nj) or groups of letters (not necessarily syllables) with Italian pronunciation not corresponding Croatian (most frequently k. lesna (the island Croatian language (sclavica lingua) was spoken in the of Hvar). he was very familiar with Croatian geog. There are. – isjeèak (KOZLIÈIÆ.. 4) is the oldest dated portolan chart of Although Croatia was. Sibinico (Šibenik). Croatian coast on Vesconte’s portolan map of the 1318.).2 Portolani maps were. 1318 – section (KOZLIÈIÆ. 4. WIGAL. Since the majority of these maps Adriatic on these maps was mostly based on Italian portolani maps. encoronata (Kornat). 1995. It seems that the spelling Generally. which means The Country of Croatia This is also one of the oldest maps containing a detailed (Fig. J. Post quartum vero diem exivit Iadera. Ancona. Nona. Lesna – Liesina – Hvar. WOODWARD. who were.However. tragur (Trocursu transitum faciens. Vesraphy.). Hrvatska obala na Vesconteovoj portulanskoj karti cording to the originals published in Jadrana...

(sl. Meðutim. aragosa – raguxia. 1993) i M. Istodobno.). Trogir i sl.geografske karte istièe svojom detaljnošæu. oznaèena Pula – kao pola i polla).). Veli i G. Iz ovoga parcijalnog popisa vidljivo je da mnogi toponimi i danas.Opæenito. neke toponimske likove koji su slièniji današnjim hrvatskim Na temelju usporedbe Vesconteove s Benincasinom nego talijanskim oblicima (npr. U primor-skom dijelu Hrvatske ispisao je više desetaka toponima. pago). Autor jasno razlikuje otok Hvar (lesna) i grad Hvar (fara) Meðu pomorskim kartama srednjeg vijeka na posekoji imenuje ojkonimom kojim su se tada. baštineæi ban se naèin izdvaja karta sjevernodalmatinskog akvatoantièku tradiciju. ponajprije zbog ekono. svjedoèi nekoliko èinje. lexna (otok Hvar). 1995).KiG 2007. Trau – hrv. Crozola Fig. isola de pago (Pag). templi (Dugi otok. Premuda.). Na karti se.). te. vegla (Krk). i to brojnošæu toponima (identificiranih nekoliko godina prije (1298) stekao formalni status grada geografskih objekata) i oblicima toponimskih likova koji i biskupskoga sjedišta (GRUBIŠIÆ. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. greben Križica (crisig) 3 159 Karta se èuva u Biblioteca Marciana u Veneciji. st. i 17.. ali Markoviæa (1974. iubana (Šipan). 5). raguxia (Dubrovnik). grauoxa (Gruž).) dok O tadašnjoj aktualnosti i znatnoj uporabnoj vrijednosti kod nekih postoje manje razlike (iara – giara. Za to. koji su preferirali lik Liesina za otok i za PETRICIOLI (1987) smatra najstarijom preciznom kartom istoimeni grad. calamota (Koloèep) i dr. Andrija). Ta se i na kasnijim portulan-skim karatama nisu imenovani neki pomorska karta u odnosu na istovremene pomorske i veæi otoci (Ugljan. objekte ustaljuju (Pola.3 O njoj. pelmoda (Premuda). Iž i dr. za razliku rija anonimnog autora iz sredine 16. Kozlièiæa (1995). unatoè velikom znaèenju znaèenje za plovidbu istoènom obalom Jadrana i vrijednosti. giara (Zadar). Olib (Luibo). koji su ponajprije vezani uz prikazani su i mnogi manji otoèiæi i grebeni. premuda – Vesconteove karte. 1995) se da još uvijek nije bila ustaljena grafija za pisanje incoronata (Kornat). (npr. sant pojedinih toponima (Jadera – Jara – Zara – Zadar. Arbe. Na karti se imenuju i neki manji geografski dijela naše obale. melida (Mljet). s lukama porto alega – Velarska vala i s. Sebenico – kartom može se zakljuèiti da se toponimski likovi za veæe hrv. lausta (Lastovo). nakon sedam stoljeæa. do sada nije pisano. pola (Pula).) Braza – Brazzia – Braè. koji je samo upotpunjuje. a u Hrvatskoj. na Vescon-teovoj. Šibenik. meðu kojima i sljedeæe: parenco (Po-reè). Sibinico – tal. Scherda i dr. Mali Sikavac (tuner) jugozapadno od Vlašiæa na otoku Pagu. dio toponima razlikuje se u odnosu na današnje talijanske toponime. Benincase. vjerojatno. Pokušao sam doæi do preslika kontaktirajuæi službu za posudbu i korištenje graðe Biblioteke Marciane prije èetiri godine. Nona. Istoèni Jadran na portulanskoj karti G. postoji više razloga. 1974. osim slabo èitljive reprodukcije u radu I.). chattaro (Kotor). – Curzola – Korèula i sl. . 1995. bracia (Braè). imali izrazito veliko prave. koristili hrvatski stanovnici. Èini 1480 – section (KOZLIÈIÆ. a i u samom predlošku mogla je biti zabilježena kriva informacija Slika 5. (Palagruža. Calamota i dr. Tabla XVII) nema kvalitetnog preslika na temelju kojeg bi i ostali mogli donositi samostalne zakljuèke. Znakovito je da je Vesconte na karti koristio giuppana (Šipan). uz ostalo. trau (Trogir). Tragur – tal. Lutrošnjak (lutrossag) sjeverozapadno od Premude (primuda ouero dlacnig). melata (Molat). Eastern Adriatic on the portolan map by G. KOLANOVIÆ. Querso. Grebeni (peteni) izmeðu Silbe (Silba) i Ista (gist). churciola (Korèula). prikazao je sljedeæe otoke: Pag (Isola D. Moguæe je da je prilikom izrade karte došlo do pogreške u prepisivanju (metateze) s radnog predloška. Anonimni autor vanjske otoke i uz naselja na samoj obali kopna. schardona (Skradin). stoljeæa (Lastovo). Uz veæe otoke miènoga rasporeda toponima. Iuri – andrea (Sv. 5. petteni (Grebeni kraj Dubrovnika) i dr. toponimska se slika istoène obale Jadrana nica. ali do sada (2007) bez uspjeha. Lesna – Liesina – Hvar. Benincase.to stefano – Luka). isola de arbe (Rab). crozola – churciola i dr. nije uvrštena u kartografske sinteze M. Benincasa. osim Petriciolijeve uvodne rasobjekti koji su. funkcioniraju kao talijanski egzonimi za objekte u primorskom dijelu Hrvatske (Pola. segna (Senj). unatoè maloj površini. crozola (Korèula). dao je za tadašnje moguænosti i mjerilo karte (a s time i stupanj uopæa-vanja sadržaja) prilièno vjeran kartografski prikaz hrvatske obale i otoka (sl. od Mleèana. Tu kartu I. Zuri – Žirje). 1987. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 1480. Andrija). su se u kasnijim razdobljima neznatno mijenjali. Sv.. P ETRICIOLIJA (1987) i isjeèka objavljenog u treæem svesku Prošlosti Zadra (R AUKAR i dr. stoljeæe i pol nakon Vescontea. 6). Pašman. sibenicho (Šibenik). scherda (Škarda). unatoè pogreškama (dva puta je pelmoda. fiume (Rijeka). imenuje i Šibenik.

PETRICIOLI’S (1987) work and a clip published in the third ison of Vesconte’s and Benincasa’s maps reveals that volume of The History of Zadar (RAUKAR ET AL. its actuality and usability are witnessed by several facts.. pago). giara (Zadar). on this map Vesconte used a number of toponyms that are more similar to today’s Croatian forms than to their Italian equivalents (Sibinico – Italian Sebenico – Croatian Šibenik. there toponyms used for larger objects became more standis not a high-quality copy from which others could draw independent ardized (Pola. Iž. etc. Sv. Paš. sibenicho (Šibenik). Indicatively.mained more or less unchanged in the future. Except a vague print in I. 1974. tails presented.to stefano – Luka). st. 1987) also names a few smaller objects Slika 6. Iuri – Zuri – Žirje). 1995).tween Silba (Silba) and Ist (gist). segna (Senj). Tragur – Italian Trau – Croatian Trogir. etc. He also added a scale. of toponyms for the coastal Croatia: parenco (Poreè). map of a part of our coast3. 16.). the map also names Šibenik. General conclusion is that more give the names of certain larger islands (Ugljan. In spite several mistakes that occurred on Vesconte’s map (town of Pula was marked two times – as pola and polla). The maps Fig. aragosa – raguxia. Among other places. churciola (Korèula).and more toponyms (identified geographical objects) apman. etc. Sjevernodalmatinski akvatorij na pomorskoj karti nepoznatog autora. bracia Premuda (primuda ouero dlacnig). gave.). this map has not yet been written about which the contents were generalized. sant andrea (Sv. KOLANOVIÆ. lausta (Lastovo). isola de pago (Pag). premuda – pelmoda. chattaro (Kotor). The author obviously notices the difference between the island of Hvar (lesna) and the town of Hvar (fara). Nevertheless.. the map grauoxa (Gruž). Olib (Luibo). served for naming outer islands and settlements along Among naval charts from medieval period. Lutrošnjak (lutrossag) northwest of and s. Vesconte’s (iara – giara. there were still smaller differences in some toponyms . pelmoda (Premuda).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. melata (Molat).). giuppana (Šipan). 1987. He wrote dozens nor was it included in M. which he named using the ancient oykonym its inhabitants were using at the time instead of Liesina oykonym that was preferred by Venetians. isola de arbe (Rab). in the first place. (RAUKAR i dr. extremely important for navigation along the eastern Adriatic coast (Palagruža. 1987. 1993) and M. petteni (Grebeni near Dubrovnik). This naval chart pola (Pula). Compar. trau (Trogir). MARKOVIƒs (1974. Northern Dalmatia on a maritime map by an unknown author. North Dalmatian waters by an anonymous author from A century and a half after Vesconte. Andrija). Grebeni (peteni) be(Braè).). differs from its contemporary maps in the number of deschardona (Skradin). with ports porto alega – Velarska vala on the island of Pag. author presented the following islands: Pag (Isola D. I. but without any success so far (2007).) face. a fairly PETRICIOLI (1987) considers this map the oldest precise realistic presentation of Croatian coast and islands (Fig. that were. The anonymous vegla (Krk). caused by eco. raguxia (Dubrovnik). map and other portolan charts that appeared later do not crozola – churciola etc. Benincasa the mid 16th century particularly stands out (Fig. 6. I tried to get a copy of the map by contacting the Biblioteca Merciana four years ago. according to the possibilities of the era. Querso. This was. in spite their small sursred..peared on eastern Adriatic maps and that their forms renomical placement of toponyms. Scherda etc. middle of 16th century (RAUKAR et al. Apart from the larger islands. reef Križica ija). 6). table XVII). a map of the coast. Andr.3 The map is deposited in Biblioteca Merciana in Venice. Apart from Petricioli’s intro5). fiume (Rijeka). Veli and Mali Sikavac (tuner) southwest of Vlašiæ templi (Dugi otok. KOZLIÈIƒs (1995) cartographic syntheses. which were mostly re. which was formally awarded town and a diocese status only a few years before (1298) (GRUBIŠIÆ. also shows smaller islands and reefs. which reveals the degree to ductory debate. special issue 160 of certain toponyms was still not standardized (Jadera – Jara – Zara – Zadar. although conclusions. incoronata (Kornat). Arbe. lexna (the island of Hvar). scherda (Škarda). G.

Košljun (coslû). Sridnji (chosmatz) i Gluroviæ (stegnag) sjeverozapadno od Iža. ŠANJEK. W. Vaka (uaca) i Pohljiba (polihlib) istoèno od Zaglava. Luka (prema mareonimu v. To je ime otoèiæa vezano uz stijenu. G. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje DAZd. MK-13. koliko je poznato. Luški škoj (Schulica). Thévet. Vlašiæi (ulasichi). 1954). Geografska imena hrvatskih zemalja na renesansnim regionalnim kartama Tijekom 16. Gastaldi. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. koje je u konaènici prevladalo pa je ušlo i u hrvatsku toponimiju (CVITANOVIÆ. 2000). koliko je do sada poznato. Žman (Msan). na kartama uvriježeni talijanski toponimski lik. Tri sestrice (3 sorele) sjeveroistoèno od Sestrunja (Sestrû). Državni arhiv u Zadru./uovo/). Takoðer. Karantuniæ (krântô). koji Ižani danas nazivaju Gluroviæ. Rosaccio. 2004). znanost i umjetnost. Vrtlac (uertlag). Brbinj (brbin). 1964. Zaglav (Zaglaua) i Sali (Sale). st. 161 . Utra (mertofnag) sjeverozapadno od Brbinja na Dugom otoku. Hrvatski hidrografski institut. za tu se pomorsku kartu može primijetiti da je neobièno bogata hrvatskim toponimskim likovima. Oèito je u izradi te karte sudjelovao netko tko je izvrsno poznavao geografska obilježja sjevernodalmatinskih otoka. Meðutim. jugozapadno od Ugljana i Babac (babac) u Pašmanskom kanalu. 19). Novalja (chissa). Takoðer. Takoðer. Camocio. Michel) i solane na Pagu (saline). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. st.. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. stanovnici otoka Rave i danas nazivaju taj otoèiæ imenom Stenjak. Renesansni kartografi dali su opsežnu toponimsku graðu na kartama. de Jode. na karti je ispisano hrvatsko ime otoka Silbe (silba). S jezikoslovnog aspekta zanimljivi su oblici nekih toponimskih likova. WIGAL. 1964). i 17. Oni su Hrvatsku prikazivali uglavnom na preglednim geografskim kartama u sitnome mjerilu. nazvao antemurale Christianitatis (predziðe kršæanstva. st. odjednom se pokazuje veæe zanimanje za geografske spoznaje o hrvatskom prostoru zbog toga što je on bio permanentno ratište na granici europskih kršæanskih dražava s jedne i osmanlijskog turskog imperija s druge strane. naveo je i mnoga naselja: Zadar (ZARA). Renesansni je duh duboko prožeo europsku kulturu./ecchio/). C. Münster. Ravica (rauica). Sambucus i dr. Pag (pago n. Božava (bosaua). Naime. I. ankonitanskih i ðenoveških kartografa koristili su se pomorci širom Sredozemlja. Meðutim. 1:100 000. st. A. Lušnjak (lusnag) i Tovarnjak (terstenig) i Kamenjak (kamenag) s istoène strane Molata. Jidula (idola) izmeðu Ugljana i Rivnja (Riuan). Zapadna Europa nastojala je steæi sveobuhvatan uvid u aktualne dogaðaje u graniènoj regiji koju je papa Leon X. Tuniæ (tuniz) i Tun (tun) s jugoistoène strane Molata. Ortelius. tijekom 16. Ponajprije. 2. anonimni autor prvi pokušao izraditi detaljan prikaz otoka Sjeverne Dalmacije pa nije bio pod utjecajem autoriteta iz talijanskih središta izrade portulanskih karata i moguæih toponimskih likova koje bi oni navodili za manje geografske objekte. Toponimi su zapravo mnogobrojniji nego što bi se oèekivalo od takve vrste karata. Barentsz. A. 1:25 000. Veli i Mali Planatak (planaz) te Tatišnjak (tatignag) istoèno od Dragova na Dugom otoku. reevaluaciji Ptolemejeva djela (nakon prijevoda i tiska Geografije u 15. S. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. to je jedina karta na kojoj je ispisano staro hrvatsko ime otoka Premude – Dlaènik (dlacnig). 4. južnu padinu (visine oko 10 m i nagiba nešto manjeg od 80°).KiG 2007. Za njihovo identificiranje i konkretno pozicioniranje u prostoru ponajbolje su mogla poslužiti geografska imena. Portulanskim kartama mletaèkih. a s pomoæu njih su identificirani samo važniji geografski objekti (veæa naselja i rijeke). Prekretnièki val predvodile su talijanska i nizozemska. Bertelli. pa tako i na najnovijim topografskim (Veli Iž 3-3. Nin (NONA). Hirshvogel. Ugljan (Vglan). Dragove (Dragoue). Na obilježja toponimije utjecala je i èinjenica da je. Stefano). rasjedom oblikovanu. Maslinovac (maslinouag). 1996). Uz to. Mercator. dakle oblikom zabilježenim prije èetiri i pol stoljeæa. 1985) i pomorskim kartama (Zadar. G. Sign. Stari grad (pago u. Caska (cita Antiqisima). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. izumu i primjeni navigacijskih i astronomskih naprava (koje su omoguæile orijentaciju i odreðivanje toènog položaja pojedinih toèaka na površini Zemlje) te na podacima o novootkrivenim dijelovima svijeta (BAGROW. F. Meðu mnogobrojnim kartografima koji su prikazivali Hrvatsku posebno se se isticali G. A. Opæenito. (primjerice na Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. pa èak i za najmanje objekte. pa tako i kartografiju. odnosno reduciranja geografskog sadržaja. Dostupnosti karata i njihovoj široj primjeni znatno je pridonijela primjena tiska (ROBINSON i dr.. Dinjiška (dignichia). Krknata (cherknata). imenovana je utvrda Sv. Split. Rava (rava). SKELTON. sve do renesanse nije ni bilo detaljnijih prikaza gorskog i panonsko-peripanonskog dijela Hrvatske pa su toponimi uglavnom bili malobrojni. Beli (bili). Mihovil na otoku Ugljanu (S.). de S. Na kartama i u pisanim dokumentima redovito se navodilo talijansko ime Premuda. a ne Selve. 1995). stoljeæa istoèno od Škarde (scherda). kojima je bio primjeren visok stupanj uopæavanja. temeljeæi svoje rezultate na tradiciji srednjovjekovnih portulana (BAGROW. Stara Novalja (neuialia). Zagreb. s time da su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. 1519. F. a poslije francuska i engleska kartografija. europska se kartografija znatno mijenja s obzirom na srednjovjekovna postignuæa. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski institut Beograd. a tim je imenom on nazivan i na svim kartama od sredine 19. Osobit je i spomen otoèiæa stegnag. G. Karlobag (Scrisa). Šilo (silaz) i Magarèiæ (môgaciz) izmeðu Dugog otoka i Zverinca. Sparšenjak (sparosnag) jugoistoèno od Zverinca. odnosno vrlo strmu. SKELTON.

Some toponym forms are interesting from linguistic point of view. Pag (pago n. Geographic and topographic maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund. Nin (NONA). Beli (bili). 2004). Lušnjak (lusnag) and Tovarnjak (terstenig) and Kamenjak (kamenag) east of Molat. Tri Sestrice (3 sorele) northeast of Sestrunj (Sestrû)./uovo/). Sparšenjak (sparosnag) southeast of Zverinac. That name originates from “stijena” (rock). Caska (cita Antiqisima). Sign. Žman (Msan). Rava (rava). 1:100 000. 1993. Sign. ZN-Z-XVI-PAG-1530. ZN-Z-XVI-PAG-1530. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske and Vojnogeografski instutut Beograd. Vlašiæi (ulasichi). Tuniæ (tuniz) and Tun (tun) southeast of Molat. the inhabitants of Rava Island have always called that little island by the name of Stenjak. 7. (Zbirka Novak. The name Gluroviæ is used on all maps made after the mid 19th century (for example. Stari grad (pago u. Košljun (coslû).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1954). Ugljan (Vglan). around 1530 (Novak Collection. Zaglav (Zaglaua) and Sali (Sale). He also named numerous settlements: Zadar (ZARA). In addition. It is obvious that somebody who was an excellent connoisseur of North Dalmatian islands’ geography participated in the creation of this chart. Split. Firstly. Brbinj (brbin). finally.) (crisig) east of Škarda (scherda). even denoting the smallest objects. Božava (bosaua). a very steep. Stefano). Hrvatski hidrografski institut. The map also contains the Croatian name for Silba Island (silba) instead of frequently used Italian toponym Selve. Jidula (idola) between Ugljan and Rivanj (Riuan). Šilo (silaz) and Magarèiæ (môgaciz) between Dugi Otok and Zverinac. Sign. a toponym that was first written four and a half centuries ago. State Archive in Zadar. which is nowadays called Gluroviæ by the inhabitants of nearby Iž. special issue 162 Fig. 1993) Slika 7. Stara Novalja (neuialia). Other maps and written documents usually contained the name Premuda. southwest of Ugljan and Babac (babac) in the Pašman channel. 1:25 000. Vaka (uaca) and Pohljiba (polihlib) east of Zaglav. Vrtlac (uertlag). Zadarska i šibenska regija na karti Matea Pagana. it is the only known map that contains old Croatian name for Premuda Island – Dlaènik (dlacnig). Dinjiška (dignichia). oko 1530. Veli and Mali Planatak (planaz) and Tatišnjak (tatignag) east of Dragovo on Dugi Otok. fault formatted southern slope (about 10 m high and with an 80° inclination). Toponymy on the chart was also influenced by the fact that this anonymous author was. However. that is. Maslinovac (maslinouag). Karantuniæ (krântô). most recent topographic (Veli Iž 3-3. Sridnji (chosmatz) and Gluroviæ (stegnag) northwest of Iž. preuzeto iz: PANDŽIÆ. on map called Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia from 1840. MK-13. Krknata (cherknata). de S.19). Mihovil on Ugljan Island (S. Luški Škoj (Schulica). Utra (mertofnag) northwest of Brbinj on Dugi Otok. Novalja (chissa). which. from: PANDŽIÆ. Zagreb. Luka (after the name of the cove v. Ravica (rauica). Zadar and Šibenik region on the map by Mateo Pagano. he named the fortress of Sv. This naval chart is unusually rich in Croatian toponyms. Michel) and saltpans on Pag (saline)./ecchio/). The author also mentions the isle of stegnag. 1985) and naval charts (Zadar. Karlobag (Scrisa). prevailed and entered Croatian toponymy (CVITANOVIÆ. . Dragove (Dragoue).

1993). organiziranih povodom aktualnih mletaèko-turskih sukoba (MAGAŠ. a oznaèava Privlaku. Xuonigrat (Zvonigrad). U sluèaju da su ih imali (Pagano. 1977). Posebno su istaknute i planine M. koji je tijekom staroga i srednjeg vijeka stalno ili povremeno bio spojen s kopnom u predjelu Gaz. Sign. 1998). Buduæi da su se geografske i pomorske karte izraðivale izvan Hrvatske. Mercator) Vir prikazivali kao dio kopna. 7). . Pustopoglie (Pustopolje). stoljeæa 163 Fig. Bonifacio’s version of Pagan’s map of Northern Dalmatia. 1573. Medac (Medak). Nona (Nin). Prevlaka kod Dubrovnika). Sebenicho (Šibenik) i dr. Pocitel (Poèitelj). Zara (Zadar). Toreta (Turanj). koji je uskom prevlakom spojen s kopnom. i 17. Pago (Pag). U zaobalju je Pagano talijanskom grafijom zabilježio hrvatske toponimske likove. Scardona (Skradin). 1573 (Scientific Library in Zadar. MLINARIÆ. Sign. 2003. Ta je karta. Pontadura (Vir). Na Paganovoj su karti upisani mnogobrojni toponimi (prema reprodukciji objavljenoj u PANDŽ IÆ. Lapaz (Lapac). Privlaka kod Nina funkcionirala je kao suženje prema Viru. Naime. Polaca (Polaèa). na Paganovoj karti zabilježena je i Biuilaqua. Bonifacio. Clegouic (Kegleviæ). Corbavia (Krbava). Dinara (Dinara) i Monte plisiua (Plješivica) te regije Licha (Lika). Xegar (Žegar). 1995. toponim koji æe se poslije uvriježiti u obliku Brevilacqua. utemeljene na starim romanskim i predromanskim toponimskim likovima te hrvatskim geografskim imenima. Camocio i dr. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Uz ostalo. Xelengrat (Zelengrad). 1993).. (MARKOVIÆ. Ostrouiza (Ostrovica). A. LAGO. prvi je detaljniji kartografski prikaz neke hrvatske regije (sl. 8. 2003) i. 1999. uz kartu Istre Pietra Coppa (Petra Kopiæa?) iz 1525. Bribir (Bribir). (Znanstvena knjižnica u Zadru. 15947 D-34) Slika 8. primjerice: Sc/r/ixa (Karlobag). Bonifacijeva inaèica Paganove karte Sjeverne Dalmacije. i 1530. na europsku srednjo-vjekovnu i renesansnu geografiju snažno je utjecajala antièka tradicija. 1993. Ribnic (Ribnik) i dr. 2002) za suženi prostor koji poluotok povezuje s ostakom kopna (usp. I drugi su stari kartografi (Vavassore. koju je izmeðu 1525. s obzirom na detaljnost prikaza. Koluniæ.KiG 2007. u Veneciji tiskao Mateo Pagano (PETRICIOLI. Jedan od najbogatijih renesanih kartografskih izvora hrvatskih toponima jest karta Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. kvaliteta karata bila je znatno veæa od karata nastalih na temelju podataka koji su do kartografa stizali posredno. 1969. 15947 D-34) Na preglednim kartama europskih kartografa najèešæe su se koristile talijanske i germanske inaèice geografskih imena. KOZLIÈIÆ. U obalnom pojasu prevladavaju talijanski toponimski likovi. primjerice: Xemonigo (Zemunik). europski kartografi rijetko su imali hrvatske informatore. CVITANOVIÆ. To je u biti pokušaj prevoðenja (bez razumijevanja pravog znaèenja) hrvatskoga toponimskog lika vezanog uz pojam privlaka (danas prevlaka. Zara vechia (Biograd). vjerojatno nastala kao rezultat terenskih istraživanja u zadarskošibenskom zaleðu. PANDŽIÆ. prostor u zaobalju izmeðu rijeka Zrmanje i Krke) i Morlacha (Morlakija. koji bi se zatrpavao pješèanim materijalom sa susjednoga poluotoka Privlake (MAGAŠ. Gradac (Graèac).). Banadego (Banska zemlja. prostor uz Podvelebitski kanal). Mogorouic (Mogoroviæ).

Koluniæ. re-evaluation of Ptolemy’s work (after his Geography was translated and printed in the 15th century). nowadays “prevlaka”. European cartographers mostly used Italian and Germanic versions of geographic names on their preview maps. Renaissance cartographers left a great number of toponyms on their maps. Thévet. become Brevilacqua. basically. Toreta (Turanj). later on. who were later on joined by the French and English. Pago (Pag). Banadego (Banska Zemlja. Hirshvogel. occasionally connected to the mainland in an area called Gaz that would be covered with sand brought from the neighbouring Privlaka peninsula (MAGAŠ. 1995. Gradac (Graèac). for instance: Sc/r/ ixa (Karlobag). actually. Mountains M. Toponyms. 1964). In the hinterland. appear in greater numbers than one should expect from this sort of maps. Renaissance spirit deeply penetrated European culture. led the change. Barentsz. Pagano’s map contained numerous toponyms (according to its print published in PANDŽIÆ. F. also reflected on cartography. Corbavia (Krbava). Privlaka near Nin functioned as a narrowing towards Vir. Camocio. etc.. denotes a narrow belt of land which connects a peninsula to the mainland (compare Prevlaka near Dubrovnik). Ribnic (Ribnik). the area along the Podvelebitski channel) can also be found in the map. 2 Geographical names of Croatian countries on Renaissance regional maps Compared to medieval achievements in that field. 2002). A map called Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. 1993). In addition. These toponyms had origin in old Roman and PreRoman names and Croatian toponyms. Rosaccio. during the 16th century a sudden interest in Croatian geography arose because of the fact that the area was a permanent war theatre between European Christian countries on one and Ottoman Empire on the other side. of course. G. 1964.e. This map is. Maps made by cartographers who collaborated with Croatian informants (Pagano. WIGAL. 164 especially stood out among many cartographers who mapped Croatia. European cartographers rarely had Croatian informants. KOZLIÈIÆ. Pontadura (Vir). Mercator) also drew Vir as a peninsula connected to the mainland by a narrow isth- 4. Nona (Nin). G. de Jode. Pustopoglie (Pustopolje). which denotes Privlaka. In other words. is among the richest Renaissance source of Croatian toponyms (PETRICIOLI. PANDŽIÆ. G. 7) (MARKOVIÆ. Camocio and others) were significantly better than those who were made by using indirect information. these maps were used by European geographers who made general geographic maps with corresponding maps of Croatia. MLINARIÆ. Zara vechia (Biograd). C. 1995). Their results were based on medieval portolan chart tradition (BAGROW.. 1993. Scardona (Skradin). Since maps and naval charts were made outside Croatia. Pocitel (Poèitelj). geographical contents reduction. Geographical names were the best help in war points identifying and concrete positioning. A. an area in the hinterland between the rivers Krka and Zrmanja) and Morlacha (Morlakija. the first detailed map of a Croatian region (Fig. Münster. However. an attempt to translate Croatian term “privlaka” (prevlaka) into Italian. Dinara (Dinara) and Monte plisiua (Plješivica) and regions Licha (Lika). Xegar (Žegar). which. ancient tradition strongly influenced medieval and Renaissance cartography in Europe. In addition. Seamen all over the Mediterranean used portolan charts by cartographers from Venice. which were undertaken because of Venice-Ottoman conflict that was going on at the time (MAGAŠ. This was. etc.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Judging by its detailed presentation. Usage of print significantly contributed to map accessibility and application (ROBINSON et al. 1993). Sebenicho (Šibenik). Pagano also noted Biuilaqua. only Croatian toponyms were written according to the German spelling rules. 1969. “Privlaka”. Mercator. so there were but few toponyms that identified only the most important geographical objects (larger settlements and rivers). Western Europe was trying to gain a deeper insight into what was going on in this border region Pope Leo X called antemurale Christianitatis (bulwark of Christianity) in 1519 (ŠANJEK. Polaca (Polaèa). SKELTON. G. Ancona or Genoa. printed by Mateo Pagano in Venice between 1525 and 1530. In that way Italian and Italianised Croatian toponyms for coastal Croatia objects gradually turned into a standard. together with a map of Istria by Pietro Coppo (Petar Kopiæ?) from 1525. during the ancient and medieval period. this map was probably a result of field researches in Zadar and Šibenik hinterland. Italian and Dutch cartographers. which means he was not under the influence of Italian authors or the toponyms they would have used to name smaller geographical objects. Xelengrat (Zelengrad). Italian toponyms prevail in the coastal area. Gastaldi. without understanding its real meaning (CVITANOVIÆ. Zara (Zadar). during the 16th century European cartography undergone significant changes. 1977). the first who attempted to make a detailed map of North Dalmatian islands. F. Pagano wrote Croatian toponyms using Italian script. Bribir (Bribir). special issue as far as it is known. detailed maps of mountainous and Pannonian Croatia did not appear until the Renaissance period. Other cartographers (Vavassore. i. which was. A. Xuonigrat (Zvonigrad). Something similar was happening at the same time with Northern Croatia toponyms. Ortelius. 2003). Sambucus . Medac (Medak). for which they used portolan chart information about the coastal and insular part of presented area. for example: Xemonigo (Zemunik). W. Bertelli. SKELTON. 1999. 2000). a toponym that would. 1996). A. I. invention and application of navigation and astronomic devices that enabled orientation and precise location of objects on the Earth’s surface. S. They mostly presented Croatia on small-scale maps characterized by a high level of generalization. Clegouic (Kegleviæ). LAGO. art and science. Namely. Lapaz (Lapac). Ostrouiza (Ostrovica). Mogorouic (Mogoroviæ). Bonifacio. A. 2003. 1998). and on the information about the newly discovered parts of the world (BAGROW.

1595 – section (State Archive in Zadar. i to 1570.. 1595.. Jedina je njihova intervencija u Koluniæev (izvorno Paganov) rad tehnièke prirode: oni su podijelili kartu zadarskog i šibenskog kraja u dva dijela: kartu zadarskog i kartu šibenskoga kraja. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. – isjeèak (Državni arhiv u Zadru. a. Pagano je otok Molat (Melada) prikazao u neposrednoj blizini otoka Ugljana (Isola de Zara). Sign. Northwest Croatia on Mercator’s map of Croatian lands. objavili u svojim atlasima Michael von Aitzing 1583. po prvom sloju sve do njegove stabilizacije na prvim topografskim i pomorskim kartama koje nastaju kao rezultat geodetskih i hidrografskih izmjera. Koluniæevu reduciranu i dijelom izmijenjenu obradu Paganove karte objavljivali su u svojim izolarima mletaèki kartografi Giovanni Francesco Camocio i Simone Pinargenti. a. 9. ali posredno.KiG 2007. Petrus Bertius 1606. Sign. II. Na kasnijim inaèicama Paganove karte te na preglednim kartama istoène obale Jadrana. ime Molata postupno je “putovalo” do Ugljana da bi na Bonifacijevoj (sl. 1993).). a objavio nizozemski izdavaè Abraham Oertl (Ortelius) 1573. 8) i Bertiusovoj karti zadarske i šibenske regije te na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja Molat postao najzapadnije naselje otoka Ugljana. 1995). a rjeðe i s austrijskih izvornika. Punta dura i sl. preko karte Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX. te karte Zarae et Sebenici Descriptio. i 17. Èini se da postoje dva sloja geografskog sadržaja na kartama: fiksni sloj s prikazima razlièitih geografskih objekata i pomièan sloj s toponimima. Paganovu kartu zadarske i šibenske regije reproducirali su mnogi kasniji kartografi. koju je priredio Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?). bez osobite pravilnosti. Iz toga se može zakljuèiti da na starim kartama toponimi nisu èvrsto vezani uz geografski objekt koji identificiraju. uz odgovarajuæe izmjene. i Matthaeus Merian 1647. Na kartama cijele Europe. europskog dijela . U pogledu toponimije na tim kartama nema znaèajnijih promjena s obzirom na Paganovu kartu. Francuskoj. Engleskoj) podatke za svoje karte europskog Sredozemlja èesto su preuzimali s talijanskih. u atlasu Theatrum Orbis Terrarum (KARROW. 4) Slika 9. (KOZLIÈIÆ. Sjeverozapadna Hrvatska na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja. I u razdoblju renesanse autori iz vodeæih europskih kartografskih radionica (u Nizozemskoj. 4) Vir je tako èinio krajnji sjeverozapadni rt Ravnih kotara (Pontadura. koju je izradio Šibenèanin Martin Rota Koluniæ. stoljeæa 165 Fig. Slièno je bilo i s reprodukcijama Bonifacijeve karte koju su. Uz toponime Paganove karte vezana je i jedna zanimljivost. Pomièan toponimski sloj karte “klizi”. II.

special issue 166 . (reproduction: AKD 17th Century Maps of Croatia KiG 2007.Fig. 1673. – isjeèak (reprodukcija: AKD Hrvatski tiskarski zavod. Sjeverozapadna Hrvatska na karti Stjepana Glavaèa. 1673 – section Zagreb. Northwest Croatia on the map by Stjepan Glavaè.) Geographical Names on 16th and Hrvatski tiskarski zavod. 10. 1995) Slika 10. 1995. Zagreb.

KiG 2007. i 17. stoljeæa 167 . poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.

gives the following coastal Croatian oykonyms: Nona. ZZ-XVII-14) Slika 11. 1688. Bosnia cum Dalmatiae Parte map by Gerhard (Kremer) Mercator. For example. more rarely. while Germanised Croatian or Germanic toponyms prevailed in mountain and Pannonian Croatia maps. Michael von Aitzing in 1583. Italian or Italianised toponyms prevailed in coastal Croatia maps. etc. 8) and Bertius’ maps of Šibenik and Zadar regions and on Mercator’s map of Croatian countries. Novigrad. but also Starigrad.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Punta dura and similar). the European Mediterranean. Coronellijeva karta Jadranskog mora. 1688 (University Library in Split. There is one curiosity regarding Pagano’s map toponyms. Almisa. Two toponomastic areas distinctly differ on maps of Europe. Pagano drew the island of Molat (Melada) in the immediate vicinity of Ugljan (Isola de Zara). Valkowar. Wihitsch. Coronelli’s map of the Adriatic Sea. many cartographers reproduced Pagano’s map of Zadar and Šibenik region by using Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX map.. According to the previous cartographic era tradition. Ribnic. Their only intervention in Koluniæ’s (originally Pagano’s) work was of technical nature: they divided The map of Zadar and Šibenik region in two parts: a map of Zadar region and a map of Šibenik region. Sign. Petrus Bertius in 1606 and Matthaeus Merian in1647 published it in their atlases after certain modifications (KOZLIÈIÆ. (Sveuèilišna knjižnica u Splitu. Saua) and Italianised or . published in his Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura in 1595. etc. Sclavonia. Zara. 1993). Croatia. Licha. In the Renaissance period the authors from leading European cartography workshops (in Holland. The toponym layer “slid” along the fixed layer in a not particularly regular manner until it got stabilized on first topographic maps and naval charts preceded by geodetic and hydrograph surveys. France and England) continued to use Italian and. Arky. while in the continental Croatia the oykonyms are: Warasdin. Xemonigo. As far as toponymy is concerned. and Zarae et Sebenici Descriptio map edited by Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?) and published by Dutch publisher Abraham Ortel (Ortelius) in 1573 in his Theatrum Orbis Terrarum atlas (KARROW. ZZ-XVII-14) mus. Xegar. Pago. Venetian cartographers Giovanni Francesco Camocio and Simone Pinargenti published Koluniæ’s reduced and partly modified version of Pagan’s map in their isolarios. Arbe. Sign. Trau. Imasichi. In later versions of Pagano’s map and preview maps of the Eastern Adriatic Molat’s name gradually “travelled” towards Ugljan. Vergorazc. Vir was thus presented as the north-western point of Ravni kotari (Pontadura. Mercator mostly used Latin toponyms to name larger rivers (Danubius. ChristianOttoman war theatres or Croatian national areas. Draua. which was made by Martin Rota Koluniæ from Šibenik in 1570. 1995). Sebenico. Something similar happened to Bonifacio’s map reproductions. Austrian originals for their maps of the European Mediterranean. the map does not significantly differ from Pagano’s map. Carlstat. Xelengrat. It seems there are two layers of geographical context on these maps: a fixed layer with the images of different geographic objects and a movable toponym layer. This resulted with Molat becoming the westernmost settlement on Ugljan on Bonifacio’s (Fig. Later on. This leads to conclusion that toponyms on old maps are not strictly tied to the objects they identify. Posega. Spalato. Eszek. 11. Scardona. Dernischi. Vlasigi. special issue 168 Fig.

Dernischi. i to 1673. Meðu hrvatskim autorima karata Hrvatske posebno treba istaknuti Stjepana Glavaèa. uz Capithl) na približno toènom položaju. Buduæi da je svojim djelovanjem stekao ugled istaknutog autoriteta na polju izrade karata (i globusa). Turopolie. Broj toponima opæenito se poveæava. st. Meðutim. Meðu desetcima hrvatskih toponima dovoljno je navesti samo neke primjere: Gadzkopolie. Varaždinu i dr. dao i sasvim novi geografski inventar. 1998. WALLIS. Dravus fl. Sebenico. vodeæi europski kartograf druge polovice 16. st.-1694. Sanson. Dalmazia. Golfi. na Glavaèevoj karti prevladavaju hrvatski toponimski likovi. Isolario dell’ Atlante Veneto (posljednji dio atlasa Atlante Veneto). Vlasigi. a geografski pojam ukljuèen u ime na latinskom jeziku. Sign. Jeszenouetz. 2005). utemeljen na prikupljanju i obradi podataka iz javnih i tajnih mletaèkih arhiva. na svojim jezicima pa su bili primorani koristiti izvorna hrvatska geografska imena. objavljenom 1692. Epiro. dovodi u dvojbu pripadnost toponimskog lika odgovarajuæem objektu. uzvisine. Scardona. objavljenih zasebno ili u velikim zbirkama. 3. èešæe. Mercatorova pogreška u kartografiranju Zagreba. 1995) prikazan je samo dio Hrvatske. Za najvažnije geografske objekte Glavaè je dao iskljuèivo latinske i latinizirane hrvatske toponimske likove. Saua) dok za manje rijeke donosi talijanizirane ili germanizirane hrvatske hidronimske likove (Kulp. u obalnom prostoru Hrvatske navode se ojkonimi Nona. Arky. Na kartama je. Vergorazc i mnogi drugi. Chercha. Blaeu. Almisa. Za veæe rijeke Mercator se uglavnom koristi latinskim toponimskim likovima (Danubius. Lonia fl. Cetina i dr. N. Zagreb. Vitezoviæ. u primorskom dijelu Hrvatske prevladavali su talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi. Zagreb je na istoj karti prikazao dva puta. Licini Rubèiæ. Carlostadtium (Karlovac). Albania. Mercator. Colapis fl. 2005). Glavaè. meðutim. Croatia. 1998b. Zara. odnosno za pojedina manja naselja. Znakovita je. Cantelli i dr. Imasichi.) na poseban se naèin isticao Vincenzo Maria Coronelli. prilagoðavajuæi ih transkripcijom pravopisu jezika karte. Eszek. 9). i to prostor od Sjevernoga hrvatskog primorja na jugozapadu do Mure na sjeveroistoku te Une i središnje Slavonije na istoku (sl. Licha. st. Trau. 1995. Zagrebu. Spiaggie. Topografska karta nije samo vjeran prikaz dijela Zemljine površine nego i važan dokument. planova i veduta Mari. J. st. i to zbog više razloga. Talijanski i njemaèki kartografi nisu imali imena za velièinom i znaèenjem manje geografske objekte. te u zbirci karata. Dubrovniku. Coronelli je Hrvatsku prikazao na više desetaka karata. Primjerice. (Dobra). Wihitsch. N. Parte dello Stato Veneto). nije tiskana ni jedna karta iskljuèivo na hrvatskom jeziku tako da se Glavaèeva karta. (Drava). Geografska imena na kartama 17. kršæansko-turskih ratišta ili samo hrvatskoga nacionalnog prostora jasno se razlikuju dva toponomastièka areala. Meðu mnogim europskim kartografima koji su prikazivali hrvatski prostor tijekom 17. Szutla fl. Mresnitza fl. Dobra. (KOZLIÈIÆ. objavljenom 1696. (MARKOVIÆ. a drugi put kao Zagrabia (latinizirani hrvatski toponimski lik) u blizini Sischena (Siska). G. NOVOSEL-ŽIC. Xegar. U doba nastanka karte samo taj dio Hrvatske nije bio pod osmanlijskom turskom i mletaèkom vlašæu. (W. uvale. Na karti Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (prema reprodukciji koju je priredio AKD Hrvatski tiskarski zavod. Citta. a. Arbe. primjerice: Plessevitza Mons (Plješivica). Visscher. Zavoreo i dr. Quarner. Sztubitza. a ustaljuje se i njihov prostorni raspored koji sve manje . Carlstat. karta nastaje kao rezultat terenskih istraživanja. (DAZd. Ribnic i dr.. NOVOSEL-ŽIC. st. Crisium (Križevci) i dr. tada veæ glavnoga grada Hrvatske. Ed altri Luoghi Dell’Istria. 1988. Kao rezultat izmjera obalnoga i kopnenog prostora izraðuju se karte krupnijeg mjerila na kojima se mogu ucrtati mnogobrojni detalji. Isole. stoljeæa Sredozemlja. Coronellija 169 4. ponajprije zbog mnogobrojnih hrvatskih toponima. Na slièan su naèin hrvatski toponimi kartografirani i na kartama ostalih renesansnih kartografa. e Livadia (III.. Novigrad. uz graðu dobivenu kompilacijom starijih predložaka (najèešæe iz izolara). G. Jezik karte je latinski i hrvatski. Složeni toponimi kojima se identificiraju veæi geografski objekti ispisani su tako što se prvo ime daje na hrvatskom. RICHTER-NOVOSEL. Bosnia cum Dalmatiae Parte Gerharda (Kremera) Mercatora (sl. Rakovitza. vojnih i pomorskih izvješæa. koja je objavljena u njegovu djelu Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura 1595. Draua. Gora Petroua. st. na temelju sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera. st. informacija iz biskupskih kancelarija i redovnièkih zajednica i dr. Dobra fl. Capela Mons (Kapela). (Mrežnica) i sl. dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske navode Warasdin. Megymorie i dr. rtove. ali i Starigrad. jednom kao Agram (naravno. a od 18. a on nije dovoljno poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora pa mu se i potkrala tako velika pogreška.). Xemonigo. Busiakouina.KiG 2007.). (Sutla). Naime. a izraðuju ih izvorni govornici hrvatskog jezika (Klobuèariæ. On je prvi meðu hrvatskim kartografima izradio kartu Hrvatske. Prema obièaju iz ranijega kartografskog razdoblja. U skladu s opæim razvojem kartografije. Karte (osobito katastarsko-topografske) sve se više poèinju izraðivati u samoj Hrvatskoj (u Zadru. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 4). Szamobor. Porti. Luèiæ. Xelengrat. Zagrabia (Zagreb). s pravom može smatrati jednim od najvrjednijih hrvatskih kartografskih spomenika. Zrinzska Planina. Hrvatski ili pohrvaæeni toponimski likovi na kartama se poèinju javljati u veæoj mjeri od sredine 17. na karti Sclavonia. potoke i sl. 10). Litzka. i 17.. Savus fl. službeni kartograf Mletaèke Republike s kraja 17. Fortezze. posebno u atlasu Corso geografico universale. Varasdinum (Varaždin). prevodeæi ih ili. II.) ili osobe koje dobro poznaju hrvatski jezik. objavljenoj 1688. Ruiæ. Valkowar. primjerice: Adriaticum Mare (Jadransko more). dok su u gorskom te panonskom i peripanonskom dijelu Hrvatske prevladavali germanizirani hrvatski i germanski toponimski likovi. Pago. Posega./umen/ (Lonja). (Sava). Sve do sredine 19. De L’Isle. i poèetka 18. Spalato. Oèito su do tog autora došli razlièiti pisani kartografski izvori o hrvatskom glavnom gradu. (Kupa).

a Zapadni dio Coronellijeve karte Dalmacije. 1998b. it is also an important document. However. Sign. Zagreb. Licini Rubèiæ. 1995) presented only a part of Croatia.). Dobra. 1697 (Novak Collection. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. Among Croatian authors.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. ical objects (smaller settlements. and. 1697. Mercator made a significant mistake in mapping Zagreb. Following general cartography development. etc. 10). such as: Adriaticum 4. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. Italian and German cartographers did not have names for smaller and less significant geograph- .). since the beginning of the 18th century. (Zbirka Novak. Zagreb. 1988. hills. Glavaè named the most important geographical objects only with Latin and Latinised Croatian toponyms.3 Geographical names on 17th century maps Croatian or Croatianized toponyms started to appear more often on maps since the mid 17th century. Varaždin. especially topographic and cadastre maps. Mercator. Cetina etc. in Croatia (Zadar.) Germanised Croatian hydronyms to name smaller rivers (Kulp. special issue 170 Fig. made a map of Croatia (MARKOVIÆ. Luèiæ. different written sources about the Croatian capital had reached the author. drew Zagreb twice on the same map. increased and their locations became more stabile. Sign. streams. He was the first Croatian cartographer who. etc. Topographic map is not only a realistic presentation of a part of the Earth’s surface. Litzka. more frequently. Ruiæ. coves. Obviously. once as Agram (accompanied by Capithl. maps became a result of fieldwork. from Northern coastland on the southwest to the Mura river on the northeast and central Slavonia on the east (Fig. which they translated or. Vitezoviæ. which was already the capital of Croatia at the time. Namely.) in their own languages. NOVOSEL-ŽIC. etc.). 12.a Western part of Coronelli’s map of Dalmatia. adapted to the target language orthography. this was the only part of Croatia that was not under Ottoman and Venetian reign. in 1673. Languages used on the map are Latin and Croatian. There are several reasons for that. since he was not sufficiently familiar with Croatian geography. 1998. 2005) Slika 12. Chercha. from: WALLIS. maps have been made based on systematic geodesic and hydrographical surveys. preuzeto iz: WALLIS. the name Stjepan Glavaè particularly stands out. Native speakers of Croatian (Klobuèariæ. Croatian Printing Institute. or other people who could speak Croatian well. the leading European cartographer of the second part of the 16th century. NOVOSEL-ŽIC. Coastal and mainland land surveys resulted with large scale maps that could contain numerous details. RICHTERNOVOSEL. points. 2005. generally. His map Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (according to a print by AKD. Dubrovnik. so they had to use original Croatian names. begun to make maps. Zavoreo. of course) located on an approximately correct spot and the second time as Zagabria (Latinised Croatian toponym) near Sischena (Sisak). such a big a mistake managed to creep into his work. resulting with fewer doubts about certain toponyms belonging to certain objects. Glavaè. At the time this map was made. The maps by other renaissance authors also contain very similar Croatian toponym cartography. The number of toponyms. 2005). and.

/im/ Cvricta (Krk). Obroazzo grande. o Korçula. Sabioncelo (Pelješac). e Sale (Dugi otok). primjerice. ó Citta nuova (Starigrad).). Isola di Curzola. Slau Lisna. ol. tj. di Cherzo. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. ubicira antièki Argyruntum na mjestu Obrovca. osobito za primorski dio Hrvatske. Liesina. mletaèki kartograf za veæe objekte daje. Sign. st. sl. Ragusa (Dubrovnik). parte della Dalmatia (sl. Nona (Nin). Isola Meleda. Njegovu æe geografsku i kartografsku koncepciju zamijeniti.Slau. pa se njegova geografska vizija Hrvatske uvriježila i postala temelj za sva relevantna pregledna kartografska djela 18. i sljedeæi toponimi: I.) su slijedili i mnogobrojni kasniji kartografi.KiG 2007. 2005. 2005) Slika 12. odnosno talijanskim toponimskim likovima. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Castel Venier (Vinjerac). o Pharos. Elaphussa (Braè). o inferiore con Fortez. a ne Starigrada. Coronelli više imena daje i za pojedine geografske objekte u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Obroazzo (Obrovac). stoljeæa 171 Fig. I. 1697.. 12. Brazza. Stagno (Ston). Beligrado. Pola (Pula).. Na znatno detaljnijim regionalnim kartama zadarske i dubrovaèke regije na slièan naèin Coronelli daje više imena i za manje geografske objekte. Zanimljivo je da znameniti mletaèki kartograf za pojedine otoke odmah iza talijanskoga daje hrvatski toponimski lik (tal. na èetvrtom atlasnom listu karte Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi .b Istoèni dio Coronellijeve karte Dalmacije./o/ = slavenski. (Obrovac). Brattia. Cattaro (Kotor). Paganorum Ins. e Curzola nella Dalmatia navedeni su i sljedeæi toponimi: I. Zara (Zadar). Primjerice na karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (u dva lista. Coronelli se koristio pretežito mletaèkim. Isola Grossa/detta altrimenti Grande Longa. from: WALLIS. st. (Zbirka Novak.b Eastern part of Coronelli’s map of Dalmatia. još i antièki (grèki i rimski). Zara Vecchia. ol. olim Pharia et Pharos (Hvar). preuzeto iz: WALLIS.. Alba Maris. Rouigno (Rovinj). et Brachia (Braè). Pritom nije uvijek pouzdan izvor jer. Istria (Istra). Blandona (Biograd) i dr. Brazza. Isola di Curzola. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Parenzo (Poreè). (Pag). Primjerice na karti Contado di Zara. meðu ostalim. Veglia (Krk). Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). hrvatski). Sign. I. Isola Coronata (Kornat). Meðutim. Is. Sebenico (Šibenik). Cripsa ol.:/ Argyruntum Ptol. Budua (Budva) i dr. a tek onda povijesno zabilježen antièki toponim. Slau. di Pago. i 17. 13) Coronelli navodi: Starigrad. Melita Insula (Mljet) i dr. a zatim i sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera (krajem 18. Isola Liesina (Hvar). di Lesina. Isola Curzola (Korèula). Spalato (Split). Is. Arbe (Rab). ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Trau (Trogir). Brac. Isole di Lesina. di Veglia. Isola Zirona (Drvenik). Vyr (Vir). Brettan Is. i poèetkom 19. 1697 (Novak Collection. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). a u nekim sluèajevima i hrvatski toponimski lik. o Mlit. st. Iso. Dalmazia (Dalmacija).). 12. Paros. odnosno dopuniti tek topografski i katastarski radovi krupnoga mjerila koji su nastali kao rezultat parcijalnih (tijekom 18. uz mletaèki talijanski. Primjerice. Pharia Ins. (Sestrunj). Slau.b) ispisani su.. Isola Grossa (Dugi otok). Zara vecchia (Biograd). U njegovo doba oni su veæ bili uvriježeni u svom temeljnom jeziènom obliku. Na karti Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta.a i 12. Corcyra Melaena (Korèula) i dr. (Hvar). Fiume (Rijeka). Isola do Pontadura. primjerice: Croazia/ Croacia (Hrvatska). Pago (Pag).

Citta. (Sava). Lonia fl. which were published individually or as parts of big collections. (Dobra). Zadar region on the map by V. Isola Grossa (Dugi otok). we will give only a few examples: Gadzkopolie. larger objects were also given ancient (Greek and Ro- . Nona (Nin). Pago (Pag). Isola Liesina (Hvar). etc. Nevertheless. Carlostadtium (Karlovac). Fiume (Rijeka). Jeszenouetz. 1995. Zrinzska Planina. Sanson. etc. Complex toponyms that identify larger geographical objects are written in a manner in which their first name is in Croatian and their geographical definition is in Latin. G. 1688. (Znanstvena knjižnica u Zadru. Parenzo (Poreè). Sign. Fortezze. Rakovitza. Coronelli. Isola Zirona (Drvenik). Isola Coronata (Kornat). Zagrabia (Zagreb). Visscher. Colapis fl. Coronellija. N. and in map. Quarner. for example: Croazia/Croacia (Hrvatska). Busiakouina. e Livadia (III. Cantelli etc. 2005). Since his work gave him the reputation of a distinguished authority in map and globe production. G. Crisium (Križevci). Among numerous European cartographers who presented Croatia during the 17th century (W. However. Pola (Pula). Ragusa (Dubrovnik).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. etc. his maps contained new geographic inventory based on collecting and processing information from public and secret Venetian archives. Isolario dell’ Atlante Veneto atlas in 1696. 212162 S-2) Mare (Jadransko more). Zara vecchia (Biograd). besides Venetian Italian. Sebenico (Šibenik). 212162 S-2) Slika 13. J. etc. Varasdinum (Varaždin). WALLIS. (Kupa). Sign. His geographical and cartographic concept would not be replaced or improved until the appearance of large scale topographic and cadastre maps. Szamobor. M. Spalato (Split). Veglia (Krk). Turopolie. most often). is the most prominent (KOZLIÈIÆ. Sabioncelo (Pelješac). Albania. Dobra fl. military and naval reports. Trau (Trogir). special issue 172 Fig. Obroazzo (Obrovac). information from Chanceries and monasteries. so his geographic version of Croatia became a standard for all important cartographic works in the 18th century. Isole. Epiro. Besides the material gathered by compiling older models (isolarios. Not a single map in Croatian language was printed until the mid 19th century. Dalmazia (Dalmacija). especially for the coastal Croatia. Arbe (Rab). Zara (Zadar). Mresnitza fl. the official cartographer of the Venetian Republic at the end of the 17th and the beginning of the 18th century. Spiaggie. (Sutla). Blaeu. plan and panorama collection called Mari. Parte dello Stato Veneto) between 1688 and 1694. which were preceded by partial (during the 18th century) or systematic geodesic and hydrographical surveys (the end of the 18th and the beginning of the 19th century). Vincenzo Maria Coronelli. Coronelli drew Croatia on dozens of maps. especially in the Corso geografico universale atlas in 1692. Istria (Istra). De L’Isle. 1688 (Scientific Library in Zadar. Coronelli mostly used Venetian toponyms. Megymori. Zadarska regija na karti V.). Ed altri Luoghi Dell’Istria. (Drava). Savus fl. Isola Curzola (Korèula). Capela Mons (Kapela). Cattaro (Kotor). for instance: Plessevitza Mons (Plješivica). Gora Petroua. Croatian toponyms evidently prevail on Glavaè’s map. Stagno (Ston). N. Dalmazia. Coronelli’s vision was followed by numerous later cartographers./umen/ (Lonja). Castel Venier (Vinjerac). Budua (Budva). M. In his time they were already standardized in their basic language forms. so Glavaè’s map is rightfully considered one of the most valuable Croatian cartographic monuments. Sztubitza. 13. Golfi. (Mrežnica). Rouigno (Rovinj). Among dozens of Croatian toponyms. Dravus fl. Porti. Szutla fl.

Xman. Cassini na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1792. J. za Vukovar toponimske likove Valco.. 1994). koji je ijekavskim oblikom zamijenjen znatno poslije (usp. Seuter na karti Dalmacije. A. Ullock. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. Slavonije i susjednih zemalja iz 1709. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. te na karti Ugarske iz 1735. primjerice. 222). Sign. Du Val na karti granice kršæana (zapravo Habsburške Monarhije) i osmanlijskih Turaka iz 1663.. Iz toga manjeg izbora toponima na Coronellijevim kartama vidljivo je da se problem pisanja slova s dijakritièkim znakovima rješavao razlièito. piše Mare Adriaticum. J. Rogosniza. Bencovich. Sign. DAZd.. Na primjeru Mljeta (Mlit) i Osijeka (Osik) razvidno je da Coronelli poznaje samo njihov ikavski oblik. Sign. 2005). a rjeðe iz talijanskoga kulturnoga kruga navode samo mareonim Jadransko more. 1781. a sami nisu istraživali kartografirani prostor). kojima je završilo dugogodišnje ratovanje (od 1683. i Požarevcu 1718. nazvani su Aquisto nuovo (veæi dio Ravnih kotara. Ezech. P. 6). Mletaèkom su kartografu osobit problem èinili hrvatski toponimski likovi u kojima se uzastopce javlja više glasova koji se bilježe izvedenim slovima s dijakritièkim znakovima. Dobar je primjer mareonim Telašæica. uvažavajuæi mletaèko ime (uz ostalo. Essek F. 1787. Mocenigu). Talaschizza (A. i zbog jednostavne èinjenice što su crpili graðu s mletaèkih karata.KiG 2007. Hrvatske. Ime Jadranskog mora na renesansnim i novovjekovnim kartama Na renesansnim i novovjekovnim kartama Hrvatske. Na Coronellijevim kartama zabilježeno je i mnoštvo hrvatskih toponimskih likova. Linea Mocenigo (nazvana prema mletaèkom diplomatu A.. utvrðene nove mletaèkoturske granice: 1699.. F. (Maris Adriatici Pars). Evo nekih primjera hrvatskih toponimskih likova: Zatton. Prewlacca. DAZd. Mursa maior. list VII) Vojno-geografskog instituta iz Milana 1822. uz ostalo. Istranin P. Hirshvogel na karti hrvatskih zemalja iz 1570.). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. dijelom podržana politikom cara Karla III.. Tada su. posredno ili neposredno odražavali su se razlièiti imperijalni interesi. primjerice. Slouinaz. 1718. Dalmatinske Zagore te donjoneretvanski kraj). V. (Sinus Hadriaticus). pa su. DAZd. ne doslovno). J. Slosella i dr. a 1718. pa se. DAZd. B. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Ilock. Sambucus na karti Ilirika iz 1573. ŠIMUNOVIÆ. koji je posebnom uredbom iz 1717. navodi mareonim Parte del Mar Adrian. postavljajuæi temelje kasnijem razvoju tih dviju najvažnijih sjevernojadranskih luka. Golfo di Venezia. A. koji se u dubljem dalmatinskom zaleðu u doba nastanka Coronellijevih karata tek poèeo znatnije širiti. 321). piše Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. Smoquizza.. J. Vitaligna. dodavali i “nekadašnji” mareonim Jadransko more. Tilaschizza (Melchiori. javljaju oblici Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. a ne samo povlaštenim. za Osijek navodi toponimske likove Osik H. Taj su toponim poslije prihvatile i sve ostale vodeæe europske zemlje pa se za Jadransko more na geografskim i pomorskim kartama gotovo redovito koristi ime Mletaèki zaljev (Golfo di Venetia. To upuæuje na domet mletaèkoga vojnog i politièkog utjecaja. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Nolin na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1690. da bi na Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. Novosteèeni posjedi 1699. nazvani su Aquisto nuovissimo (sjeveroistoèni dio Dalmatinske Zagore s Imotskim krajem) (RAUKAR i dr. Meðutim. oder Adriatisches Meer.. piše Mare Adriatico ov. piše Meerbusen von Venedig. von Reilly na karti južnog dijela Kraljevine Dalmacije iz 1791. Esseshet H. Zavoreo. Sliène probleme imali su i kasniji kartografi koji su prikazivali tu dugootoèku uvalu. (Mare Adriaticum) i sl. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Golphe de Venise i dr. Pogliana. 1987. stoljeæa Adiacenti. Walkowar. Grimaniju). Lustiza i dr. Lisane. Perusich. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. Ilanschizza (M. U 18. Linea Grimani (nazvana prema generalnom providuru F. Steer na karti Ugarske iz 1664. Coronelli na karti Jadrana iz 1688. ponajviše mletaèkim brodarima. Vodizze. M. Zettin (Ristretto della Dalmazia). M. 76 A. Unatoè mletaèkim nastojanjima. G. 4. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.. Primjerice. Dvije godine nakon toga Karlo je Rijeku i Trst proglasio slobodnim lukama. Licca. 12). Chnin. 11). na štetu Venecije. preko geografskih imena.. Naime. I. udio kojih se u odnosu na talijanske toponimske likove poveæava s udaljavanjem od obale. piše Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. koja je objavljena u velikom atlasu Corso Geografico Universale. Golf of Venice. piše Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. 4. Zaglaua. Jadransko more proglasio slobodnim morem (STRAŽIÈIÆ. odnosno Mare Adriatico (Jadransko more) u mareonim Golfo di Venezia. st. Dobar primjer sustavnoga nastojanja da se odreðeni prostor podèini vojnoj. ta se praksa nastavila. dakle dostupnim za pomorsku trgovinu svima (dakako. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro) i sl. dakle uz regiju u neposrednoj blizini Venecije. Ogulin. Sign. van der Bruggen na karti Dalmacije iz 1737. uvala bila imenovana mareonimom Porto Tajer (prema istoimenom otoèiæu u kornatskom arhipelagu). G.. piše Mer ou Golfe de Venise. I mnogobrojni drugi kartografi. Grascaz. Venecija je proširila svoj posjed na istoènoj obali Jadrana tek odredbama mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699. Cantelli na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1684. Vavassore na karti Jadrana iz 1539 (Mare Adriaticum). ANTOLJAK. Mursia Colina di Imp. Chobilia. V. M. 1989). Coppo na karti Istre iz 1525. Stupnich. koju taj mletaèki kartograf na karti Contado di Zara imenuje Tillatiza Valle. europski geografi (pa i talijanski autori. u koje je. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. posebno oni koji nisu bili iz Venecije) nisu zaboravili staro ime tog dijela Sredozemnog mora. politièkoj i gospodarskoj vlasti neke sile zamjena je imena Mare Adriaticum. M. Ottoch. Sign. i 17. a za Ilok toponime Uylak. a oni koje je Venecija zauzela 1718. piše Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (sl. (Contado di Zara). 1829. a G. 173 . uglavnom iz austrijsko-njemaèkoga.) Venecije i Habsburške Monarhije s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane.

(Sestrunj). 1987. I. on Renaissance and Modern Age maps of Croatia. di Cherzo. Ogulin. A good example is Telašæica. (Obrovac). Isola di Curzola. Paganorum Ins. Obroazzo grande. Croatian) and that historical. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). Brazza. 1781. Vyr (Vir). among other things. Essek F. This points to Venetian military and political range that had just begun to expand at the time Coronelli’s maps were made. For instance. Fig. on his map of Dalmatia and neighbouring regions .. which were replaced by the jekavian dialect form significantly later (compare ŠIMUNOVIÆ. Cripsa ol. o Korçula. Pogliana. DAZd.. did not forget the old name for that part of the Mediterranean and added the name the Adriatic Sea. Licca. 13). Sign. Geographic and topographic maps of Croatia fund. di Veglia. The names of the Adriatic Sea on Renaissance and Modern Age maps Various imperial interests reflected. Blandona (Biograd). Ullock. Isola do Pontadura. Geographic and topographic maps of Croatia fund. 222). for instance. which outnumber Italian toponyms as one moves further from the coast. et Brachia (Braè). Ilanschizza (M. Isola Meleda. (Hvar). 2005). di Pago. Lisane. the following toponyms: I. o Mlit. (Pag). Slouinaz. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). o inferiore con Fortez. DAZd.4. for Vukovar Valco and Walkowar.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. which resulted in names like Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. Sign. Vitaligna. Geographic and topographic maps of Croatia fund. For instance. 12). on his map of Habsburg Monarchy and Ottoman Empire borders from 1663 P. e Curzola nella Dalmatia contains. they acknowledged the Venetian toponym. Dalmatinska Zagora and the area around the Neretva river delta). Prewlacca. Chobilia. e Sale (Dugi otok). For instance. He is not always a reliable source. Ezech. Slau Lisna. Sign. Croatian toponyms in which more diacritical letters appear together represented a great problem to the Venetian cartographer. i.. Of course. Golf of Venice. toponyms come last. European cartographers. among others. 76 A. That was the time when. I.:/Argyruntum Ptol. ol. Isola di Curzola. and in some cases even Croatian. Coronelli’s maps also contain a number of Croatian toponyms. the cove was named Porto Tajer (according to a small island in the Kornati archipelago). 321). etc. Melita Insula (Mljet). Mursia Colina di Imp. etc. Vodizze. the following toponyms: I. Slau. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro). ol. o Pharos. DAZd. 6). On significantly more detailed regional maps of Zadar and Dubrovnik regions Coronelli similarly names also smaller geographical objects. Ottoch. Zaglaua.. Isole di Lesina. Esseshet H.. 1718. the general governor) and Linea Mocenigo in 1718 (in the honour of Venetian diplomat A. Du Val wrote the name Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. he gives the following toponyms for Osijek: Osik H. which he named Tillatiza Valle on his Contado di Zara map. since he. Is. Stupnich. Golphe de Venise. Despite Venetian efforts. Mocenigo). Smoquizza. Sign. etc. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. among other things. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Mursa maior. instead of Starigrad. Slosella (Contado di Zara). Geographic and topographic maps of Croatia fund. Corcyra Melaena (Korèula). di Lesina. the map Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (in two folios. Iso. Zara Vecchia. Isola Grossa/ detta altrimenti Grande Longa. Bencovich. Grascaz. Sign. in 1699. including those who were from today’s Italy but not from Venice. Tilaschizza (Melchiori. Brazza. Alba Maris. Grimani. V. ó Citta nuova (Starigrad). Xman. Perusich. named Aquisto nuovo (a large part of Ravni kotari. 1994). Coronelli also gives more names for objects located in the continental Croatia.) regularly appears on geographic maps and naval charts.e. Here are some examples of Croatian toponyms: Zatton. Pharia Ins.. parte della Dalmatia (Fig. Later cartographers had similar problems with naming that cove. Chnin.. All other leading European countries accepted this toponym later on so the name the Gulf of Venice (Golfo di Venetia.. and for Ilok Uylak. ANTOLJAK. leaf VII) map by Military and Geography Institute of Milan. places the ancient Argyruntum on the location of today’s Obrovac. DAZd./o/ = Italian for Slavic. special issue 174 man).. on his map Contado di Zara. Beligrado. This small selection of Coronelli’s maps toponyms shows that he solved the diacritical letters writing problem in different ways. Talaschizza (A. Brettan Is. on the fourth leaf of his Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi Adiacenti map. 4. Paros. On Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. though. Brattia. toponyms. 12a and 12b) contains. because of the simple fact they drew the material for their maps from Venetian maps instead of doing their own research. The territories Venice occupied in 1718 were named Aquisto nuovissimo (north-eastern part of Dalmatinska Zagora and Imotski area) (RAUKAR et al. On examples of Mljet (Mlit) and Osijek (Osik) it becomes evident Coronelli was familiar only with their ikavian dialect forms. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. The map Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. For example. Is. Elaphussa (Braè). Venice began to expand its eastern Adriatic territory only after the Srijemski Karlovci treaty in 1699 and Požarevac treaty in 1718 that put an end to the long war (since 1683) between Venice / Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire. ancient. Brac. Zavoreo. The newly acquired territory was. among others.Slau. A good example of persistent efforts to subdue an area to military political and economical reign of a foreign power is the change of the name Mare Adriaticum or Mare Adriatico (The Adriatic Sea) to Golfo di Venezia. etc./im/ Cvricta (Krk). published in the big Corso Geografico Universale atlas. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. It is interesting that on the famous Venetian cartographer’s map Croatian toponyms for some islands immediately follow Italian toponyms (Slau. Liesina. Lustiza. directly or indirectly. Rogosniza. Coronelli names Starigrad. Zettin (Ristretto della Dalmazia). Ilock. olim Pharia et Pharos (Hvar). 1787. new borders between the Venetian Republic and the Ottoman Empire were established: Linea Grimani in 1699 (in the honour of F. 1829.

Amsterdamu. stranih toponimskih likova bilo je više u prostorima u kojima su se na razlièite naèine manifestirali društveni (politièki. Fiume. trgovaca i dr. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.KiG 2007. M. Osim toga. kulturni. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja.). a to znaèi pouzdana i korisna. Zadru. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora.). S obzirom na onodobne razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija kao i èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. Sebenico. U kasnijim razdobljima kartografije uvriježila se praksa korištenja talijanskih i germanskih toponimskih likova za veæe i važnije geografske objekte. prosudbi o prikazanom sadržaju. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. st. Glavaè na karti Hrvatske iz 1673. a tome je znatno pridonijela èinjenica da su se u proces izrade karata pojedinih dijelova Hrvatske sve više ukljuèivali hrvatski geografi i kartografi (N. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. na geografskim i pomorskim kartama Jadrana ime Mletaèkog zaljeva (Golfo di Venezia) postupno se ogranièava na prostor uz obalu talijanske pokrajine Veneto. znanstveni i dr. Parizu i dr. a s približavanjem jezgri hrvatske države veæa je uèestalost hrvatskih toponimskih likova. Talijanski toponimi mnogobrojniji su u podruèju otoka i uskoga obalnog pojasa (npr. Zbog toga treba stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje 175 . U graniènim podruèjima prema Sloveniji i Maðarskoj èešæi su germanski ili germanizirani maðarski toponimski likovi (Agram. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. Cantelli i dr. Nona. P. Gastaldi. Cattaro i dr. Takoðer. Mresnicza i sl. Bonifacio. M. Ogulin. R. a u zaobalju je više hrvatskih toponimskih likova (Chnin. misionara. Nakon pada Venecije 1797. Vegkia. i 17. Sve do 18. S. Perusich. Potrebno je istaknuti da S. pa tako i geografskim imenima. i 17.). Zakljuèak Stare su karte važan izvor za geografska. i poèetkom 20. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. Coronelli. Dubrovniku i dr. Ragusa. Walkowar. stoljeæa tijekom 19. Mnogobrojni kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. Na kartama 16. Pola. Licca. Opæenito. jasno dajuæi do znanja da Hrvati ne priznaju gospodstvo Venecije na cijelom Jadranu. (Mare Adriatico) navode samo ime Jadransko more. st. vojnih zapovjednika. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. Parenzo. (Adriaticum Mare). Klobuèariæ. a time nerijetko i pogrešaka. 9. Zara. I. P. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. postupno se poveæava broj hrvatskih toponimskih likova. Carlstadt. Koluniæ.) te gospodarski utjecaji moænih susjednih zemalja. Ritter Vitezoviæ i dr. a talijaniziranih i germaniziranih hrvatskih likova za manje objekte. gdje su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. Luèiæ.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. Trau. Rimu. Dobra. Ritter Vitezoviæ na karti Hrvatske iz 1699. koje su koristili pomorci širom Sredozemlja. (Maris Adriatici Pars) te M. povijesna i jezikoslovna istraživanja. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. G. a to su geografska imena ili toponimi. Pešiæ na karti Dubrovaèke Republike iz 1720.) i da se karte sve više izraðuju u samoj Hrvatskoj (u Zagrebu. Moguæe je utvrditi još jednu pravilnost u udjelima pojedinih toponimskih likova. Spalato. Meðu kartografskim prikazima kvalitetom i brojnošæu isticale su se portulanske karte mletaèkih. a graðu su prikupljali posredno. Glavaè. Beèu. Slièno je i u prostoru gorskog i panonskoperipanonskog dijela Hrvatske. Tijekom starijih razdoblja povijesti kartografiranja hrvatskog prostora karte su se izraðivale izvan Hrvatske. Eszek i dr. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali vodeæi europski kartografi (G. U ovom radu daje se naglasak na jedan od najvažnijih elemenata geografskog sadržaja starih karata.).). Arbe. I. Antwerpenu. zbog povoljnijega geografskog položaja i oèite potpore državne vlasti sa sjedištem u Beèu i Budimpešti preusmjerena glavnina pomorskog prometa. st. ankonitanskih i ðenoveških kartografa. pomoraca. V.

maps were made outside Croatia.). Nona.). On the maps from the 16th and 17th century the number of Croatian toponyms gradually increases. It is similar in mountain and Pannonian parts of Croatia. After the fall of Venice in 1797. Bonifacio. Pešiæ on his Dubrovnik Republic map from 1720 (Mare Adriatico) gave only the name Adriatic Sea. Sebenico. Portolan charts by cartographers from Venice. more rarely. the map of the Adriatic Sea by V. Croatia. it was difficult to create a coherent and plastic geographical image that would be scientifically founded and actual. P. The same happened to the toponyms in continental Croatia. Germanic or Germanised toponyms are more frequent (Agram.) but as we move towards the central Croatia Croatian toponyms become more frequent. the state government in Vienna supported transferring the majority of sea trade to these two ports because of their better geographical position during the 19th and the 20th century. ited the areas they presented on their maps. seamen. 5 Conclusion Old maps are an important source for geographic. etc. foreign toponyms appeared more often in areas in which social (political. etc. while Croatian toponyms prevail in the hinterland (Chnin. Seuter wrote Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. A. I. Cassini uses the name Mare Adriatico ov. a region in the immediate vicinity of Venice. Bearing in mind the fairly limited information exchange possibilities of the time and the fact that most of the maps presenting Croatian regions were made outside the area (Venice.) was reproduced for centuries without any significant improvements or changes. Zadar. from Italy use the Adriatic Sea toponym. through church and political administration representatives. clearly stating that Croatian people did not acknowledge Venetian rule over the entire Adriatic Sea. Steer’s map of Hungary from 1664 (Mare Adriaticum). Therefore. military commanders. Glavaè. Germany and. Fiume. Cantelli wrote Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. on his map of Dalmatia. Vienna. Up until the 18th century maps were made as the result of space description. the material about Croatia presented on leading European cartographers’ maps (G. P. The examples are G. etc. M. Gastaldi. Perusich. Generally. European geographers who made general geographical maps of Croatian territory also used portolan charts for obtaining geographical data about Croatian coast and islands. Nolin used names Mer ou Golfe de Venise. The facts that Croatian geographers and cartographers (N. In border areas towards Slovenia and Hungary. A great number of cartographers never vis- . i. Charles declared Rijeka and Trieste free ports.) and economical influences of powerful neighbouring states manifested more. by which he declared the Adriatic a free sea. special issue 176 (1684) G. Walkowar. the Gulf of Venice name (Golfo di Venezia) on geographic maps and naval charts gradually becomes limited to the space around the coast of Italian region of Veneto. Cantelli. However.e. Klobuèariæ. I. and they were not always a reliable source for scientific researches. It is possible to determine one more regularity in toponym distribution. Numerous other cartographers from Austria. Mresnicza. V. Ritter Vitezoviæ. Ritter Vitezoviæ on his map of Croatia from 1699 (Maris Adriatici Pars) and M. M. M. merchants. 11). etc. scientific. Besides. Coronelli (1688) contains the name Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (Fig. Ancona and Genoa stood out in quality and number and were used by seamen around the Mediterranean. G. Spalato. Eszek.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Golfo di Venezia on his map of Dalmatia and neighbouring regions (1792). etc. In this way Italian and Italianised Croatian toponyms for geographical objects in coastal Croatia gradually became standard. without necessary geodesic or astronomic surveys. etc. and Italianised or Germanised Croatian toponyms for smaller objects took roots. Paris…). S. Dobra. etc. Carlstadt. Slavonia and their neighbouring countries (1709) and map of Hungary (1735) M. It was partially supported by emperor Charles’ III special decree of 1717. which resulted in toponyms being transcribed uncritically with obvious old pattern repetitions and mistakes. This practice continued throughout the 18th century. Glavaè on his map of Croatia from 1673 (Adriaticum Mare). equally available to all countries who wanted to use it for trading business. Trau. Ragusa. Antwerp. Coppo from Istria. reliable and useful. It is necessary to point out that S. Veglia. Italian toponyms are more frequent on islands and narrow coastal belt (Parenzo. In later cartographic periods the practice of using Italian and Germanic toponyms for larger and more important geographical objects. etc. B. oder Adriatisches Meer. Cattaro. Ogulin. Amsterdam. Licca. During the early period of Croatian area mapping. Vavassore’s map of the Adriatic from 1593 (Mare Adriaticum). Koluniæ. Rome. J. Hirshvogel’s map of Croatian countries from 1570 (Maris Adriatici Pars). This work emphasizes one of the most important old maps geographic elements – geographical names or toponyms. A. J. R. Coronelli. Sambucus’ map of the Illyricum from 1573 (Sinus Hadriaticus). P. missionaries. and G. Pola. von Reilly uses the name Meerbusen von Venedig. gives on his map of Istria (1525) the toponym Parte del Mare Adrian. historical and linguistic research. van der Bruggen’s map of Dalmatia contains the name Mare Adriaticum. on the map of the southern Dalmatia Kingdom (1791) F. M. To the disadvantage of Venice. Luèiæ. Zara. J. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. They gathered their materials indirectly. cultural. and not exclusively reserved for the privileged (mostly Venetian) traders. it is necessary to compare old maps with their contemporary written historical documents in order to determine their quality and relevance in forming judgements about the presented contents and geographical names. Dubrovnik) contributed to this increase. on his map of Dalmatia and its neighbouring regions (1690) J. only they were written according to German language spelling rules. M.) became more involved in map-making process and that more maps were actually made in Croatia (Zagreb. Arbe. Two years later. laying the foundations for further development of these two most important northern Adriatic ports. I.

Zagreb. Sign. (1688): Ristretto della Dalmazia Diuisa ne Suoi Contadi. M. (1999): Zadarsko otoèje u Konstantina Porfirogeneta: Filološke. F. gia presenta alla Serenissima Republica di Venezia. F. FARIÈIÆ. i 17. Corso Geografico Universale. Zagreb. Sign. Zagreb. Zadar. Venecija (DAZd. 11. Treæi hrvatski geografski kongres. Sign. Zadiz d. br. A. Zadar. br. (1806-1809): Atlas istoène obale Jadrana (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. uredili D. G. Diadora. Sign. Sign. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. br. S. Sign. Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella qualle sono disegnate tutte le strade fabricate. ZAVOREO. ÈAÈE. 3. Zadar. br. 45-66. S. Zadarska smotra. (1780): Nouvelle carte de la Partie Occidentale de Dalmatie. ÈAÈE. 4-5. 21.. Epiro. Male karte I i II. br. 6. Zagreb. mjerilo 1:100 000. o. Laus/Orbis. B. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. A. 1:25 000. Sign. BATOVIÆ. 12) Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. V. V. Venecija (DAZd. 53-76. Sign. Zadarska smotra. FURLANETTO (1787): Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. (2005): Problemi prosudbe pouzdanosti starih karata kao izvora geografskih podataka. . (DAZd. (1964): History of cartography. V. 1. a. Mass. CVITANOVIÆ. ÈAÈE. le incominciate. P. BAGROW. Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. (1975): Toponimika i kartografija. Radovi Instituta JAZU u Zadru. BORÈIÆ. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski instutut Beograd. M. Zagreb. CVITANOVIÆ. Razdio povijesnih znanosti. vol. 34. J. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa. Fortezze.. 321) MELCHIORI. br. II.KiG 2007. Parte della Dalmatia. Zadar. Isole. Harvard University Press. 4-6 (Domaæa riè 4). Pet stoljeæa Jadrana na kartama. 33-51. A. br. Folia onomastica Croatica. M. R. (1992): Prilozi topografiji i toponimiji istoènojadranskog otoèja od antike do srednjeg vijeka. S. (DAZd.. A*) DE TRAUX.. Hrvatski hidrografski institut. Filozofski fakultet Zadar. SKELTON. Duisburg (DAZd. 11-46. br. V. (1995b): Plinije o otocima južne Liburnije (nat. 19 CORONELLI. (1811): Carta della Dalmazia. Pomorske karte edicije Jadransko more – Istoèna obala. 15-25. R. Zbornik radova. Venecija (DAZd. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (1973): Prapovijesni ostatci na zadarskom otoèju. M. (1997): Vrški mjestopisi kroz prošlost. Beè (DAZd. Foglio IX (Državni arhiv u Zadru. CH. 76A) Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. Lapaine i D. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Vojno-geografski institut. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Kongresni broj. Cambridge. Venecija (Znanstvena knjižnica u Zadru. Quarner. 75-88. ANTOLJAK. 6-7. et. 1985. II. god. ÈAÈE. BATOVIÆ. Sign. (2005). topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra. BATOVIÆ. S. 5-165. Split. (1954): Otoci Iž i Premuda. CVITANOVIÆ.-1824. Porti. Geodetski list. Zagreb. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. 83-237. (1595): Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura. 42. (1960): Prilog toponomastici zadarskog kraja. Mlinariæ. a*8e-) CORONELLI. Spiaggie. M. 2004. 212162 S-2) CORONELLI. e Livadia (III. 109-141. ÈANKOVIÆ. 34. ÈAÈE. Zagreb. Š. 1718. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Mari. Zadar. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Sign. (1993): O nazivima prapovijesnih gradina na našem primorju. D. (1995a): Civitates Dalmatiae u “Kozmografiji” Anonima Ravenjanina. 8379/II. (1688): Contado di Zara. A III – S18 –9. 140-141 i 152). V. S. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Split. (1829): Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Milano 1822. 46. Stato Maggiore. 539-550. Albania. Š. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti. br. SANTINI. Parte dello Stato Veneto) (Državni arhiv u Zadru. e le progettate per l’esercizio del 1811 (DAZd. Dalmazia. Matica hrvatska – Zadar. br. S.) Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell’ I. toponomastièke i povijesne opaske. Zagreb. L. 433-446. o. S. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Š. (1994): Pregled hrvatske povijesti. br. Sign. Zagreb. Golfi. 203-224. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. hist. Katalozi i monografije. 3. 222) MERCATOR. Sign. Novak. 4). 6) GRANDIS. stoljeæa Kartografski izvori / Map sources BEAUTEMPS-BEAUPRÉ. ZAVOREO. c. Zadar. Radovi Instituta JAZU u Zadru. 26) Veli Iž 3-3. 8. 5) 177 Literatura / References ANTOLJAK. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje: DAZd. Zadar. (2002): Geografski rjeènik. (2002): O ranijim grèkim imenima mjesta na istoènom Jadranu. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Arheološki muzej Zadar. Parte Occidentale. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. (1692): Corso del Danubio da Vienna Sin’ à Nicopoli e Paesi Adiacenti. Folia onomastica Croatica. (1954): Tri priloga za prouèavanje historije. 1. br. (1781): Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia (DAZd. Knjižnica. Citta. 69-107. Školska knjiga.

87-111. Zavod za hrvatsku povijest. M. 121-143. (1974): O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jadranskog mora. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Speculum Orbis Press. gl. . Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. (2006): Povijesna toponimija. D. gl. (1993): Hrvatska i njezine granice na starim kartama. (2005): Granice i geografsko-politièka podijeljenost Hrvatske. M. i 17. (2006): Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa. KOLANOVIÆ. (1953): Starohrvatska imena dvaju naših otoka. br. 11. Školska knjiga. Zadar. oko 1530. R. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku. Onomastica jugoslavica. Skraèiæ. Pomorski zbornik. J. knj. (2002): Toponimija dijela Splitske zagore. Zagreb. br. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ. HARLEY. GRUBIŠIÆ. 2. (1988): Hrvatska na karti Varaždinca Stjepana Glavaèa iz 1673. Razdio povijesnih znanosti. Novak. Zagreb. KOZLIÈIÆ. M. Mlinariæ. NOVOSEL-ŽIC. (1993): Descriptio Croatiae. Sveuèilište u Zadru. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. 349-354. M. M. Split/Zagreb.. (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otoèja. Zagreb. ured. Onomastica jugoslavica. JURIŠIÆ. 127-129. (1964): Iz primorske toponimike zadarskog i šibenskog kraja. and Medieval Europe and the Mediterranean. M. do XX. Zadar. (2003): Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i Šibenika (Tutto el Contado di zara et sebenicho). 83-102. (1988): Opæa kartografija. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu.. 391-407. Novak. (1998): Analiza geografskog sadržaja Glavaèeve karte. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Chicago. KARROW. 3-4 (1973. 37-65 (6 karata). Zagreb. (1990): Historijska geografija istoènog Jadrana u starom vijeku. Venecija. RICHTER-NOVOSEL. 18-139. 10/11.. Split/Zagreb. Triplex Confinium. Zagreb. uredili D. 389-408. br. (1974): Šibenik kroz stoljeæa. FÜRST-BJELIŠ. A..e. Zagreb. ŠOJAT. Mlinariæ. ured. Zagreb. br. Vol. Ancient. Biblioteka Onomastica Adriatica. (1971): O zemljopisnom nazivu za primorje SR Hrvatske. uredili D. stoljeæa. Chicago. (1957): O postanku imena Rivanj. 235-252. PANDŽIÆ. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. Sveuèilišna naklada Liber. (2005): Povijesni razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja. A. Hrvatski hidrografski institut. NOVOSEL-ŽIC. 1. 2001]). Zagreb.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Zagreb. 1: Cartography in Prehistoric. PANDŽIÆ. Zadar. JURIŠIÆ. (1998): Descriptio Bosnae et Hercegovinae – Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. Split.). Zagreb. Pomorski zbornik. Biblioteka Onomastica Adriatica. (1956): Toponimika zapadne Istre. 371-379. br. Split. urednici (1987): The History of cartography. D. AGM. Školska knjiga. London. (1989): Prilog povijesnoj topografiji otoka Ugljana. br. Radovi Instituta JAZU u Zadru. 3. br. R. Rad JAZU. F. Knjiga 1: Cartography in the Traditional Islamic and south Asian Societies. Varaždin. K. br.. A. 49-76. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. MARKOVIÆ. N. Varaždin. B. JURAN. 101-108. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Novak.. Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. JURIŠIÆ. V. (2005): Hrvatski kartografi 16. (1984): Hidronimija zadarskih otoka. 5-51. uredili D. godine. Mlinariæ. M. (1977): Vir – prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji. Rijeka. HILJE. HARLEY. D. W. FILIPI. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. 12. B. 111-154. (1998): Znaèenje Glavaèeva zemljovida Hrvatske kao povijesno-zemljopisnog dokumenta. knj. J. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. P. Skraèiæ. Književni klub. R. br. WOODWARD. Školska knjiga. D. M. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske.). stoljeæa. MAGAŠ. J. Zadar. 2. Školska knjiga. 3. 10-11. (2006): Toponimi na katastarskim mapama iz 1824. JURAN. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici. br.1974. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. MARKOVIÆ. Novak. A. 28. Zagreb. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Folia onomastica croatica. (1995): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. WOODWARD. 297-302. KOZLIÈIÆ. 24. MLINARIÆ. u: Toponimija otoka Pašmana. S. M. (2005): Atlas jadranske obale C. 63 (2001. R. br. Muzej za umjetnost i obrt. B. 491-517. M. MATAS. Cresa i Lošinja. Lapaine i D. Hrvatski geografski glasnik. 235. 23-44. Rijeka. 13-23. (2003): Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoraniæevih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el contado di Zara e Sebenicho. Beautemps-Beaupréa. B. MAGAŠ. Šibenik. Muzej grada Šibenika. Zagreb. MARKOVIÆ. Ž. The University of Chicago Press. Zagreb. (1974): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otoèja. 485-488. B. (1993): Mapmakers of the sixteenth century and their maps: bio-bibliographies of the cartographers of Abraham Ortelius. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 29-49. Naprijed. 45-61. Zagreb. The University of Chicago Press. B. M. Lapaine i D. M. V. LOVRIÆ.. 985-1011 (2 karte).. Chicago. P. Lapaine i D. br. KOZLIÈIÆ. AGM. M. London. Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. Školska knjiga. Varaždin. br. (2001): Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija. FILIPI. uredili D. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Rijeci. 3. KALMETA. Zagreb. special issue 178 FARIÈIÆ. Radovi Centra JAZU u Zadru. Zagreb. K. Zagreb. B. M. MARKOVIÆ.-1830. Zagreb. 15. JAKŠIÆ. Sveuèilište u Zadru. MILETIÆ-DRDER. M. Književni krug Split.. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. FINKA. E. D. Zadar. J. P. 32/33 (1999/2000[i. Lapaine i D. A. Vol. Književni krug Split. MARKOVIÆ. urednici (1992): The History of cartography. Mlinariæ. KOZLIÈIÆ.

SUIÆ. 2006. I. V. Zagreb. 4. STRAŽ IÈIÆ. PETRICIOLI. Ekonomski institut Split. V. Split. Književni krug Split. Zagreb. 93-111. 1. Narodni list i Filozofski fakultet Zadar. Zagreb. Murterski godišnjak. Hrvatski dijalektološki zbornik. Imena mjesta i otoka Murtera (Identifikacija – Distribucija – Etimologija). Split. Zadarska smotra. SKRAÈIÆ. Školska knjiga. ŠANJEK. V. 26.. ŠIMUNOVIÆ. (1969): Organiziranost naziva u geografskoj regiji. P. P. Split. (2000): Historic maritime maps 1290-1699. br. (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora.. WIGAL. D. 7: Kornati. Zagreb. P. ŠVELEC. Zadar. 6. br. SKRAÈIÆ. Split. R. (1973): Obalna toponimija Elafitskih otoka. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Ljubljana. Golden marketing i Tehnièka knjiga. SKRAÈIÆ. br. (1989): Pomorska geografija Jugoslavije. A. 53-74. (1995): Elements of Cartography. Filologija. 121-134. (1989): Glose uz “Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima” Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. Zagreb. J.. (1980): Geografski aspekt toponimije. SKRAÈIÆ. Zagreb. Školska knjiga. kongres geografa Jugoslavije. M. Zagreb. obljetnici osnutka Geografskog društva Hrvatske. Meridijani. 153-187. I. 127-142. Zadar. Zagreb. Lapaine i D. Srimaè. Zagreb. (1987b): Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka. MUEHRCKE. Murter. Zagreb. N. Mlinariæ. (1987): Prošlost Zadra III. RAUKAR.. 26. 75-82. Spomen zbornik o 30. Zagreb. dio. V. New York. J. Ekološke monografije.. KIMERLING. (1986): Istoènojadranska toponimija. Golden Marketing. ŠIMUNOVIÆ. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 501-509. 11. ŠIMUNOVIÆ. ROGLIÆ. PH. Zagreb.. MORRISON. Š. urednik (2006): Toponimija otoka Pašmana. M. I. PETRICIOLI. Onomastica jugoslavica. Onomastica jugoslavica. WALLIS. 3-34. PETRICIOLI. br. F. (1999): Stari Zadar u slici i rijeèi. V.KiG 2007. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. ROGLIÆ. SKRAÈIÆ. 5-14. (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka. PETRICIOLI. br. (1956): Geografski osnovi razvoja našeg pomorstva. 12. 2. Fola onomastica croatica. Biblioteka Onomastica Adriatica. Tehnièka knjiga. 179 . 36. Zagreb. i 17. br. Kršæanska sadašnjost. (1967): Litoralizacija – Prekretnièki i perspektivan proces. H. P.. RUBIÆ. Zadar.. Samobor. 269-287. Onomastica jugoslavica. br. Zagreb. Zagreb. J. 18. 47-56. ŠIMUNOVIÆ. br. C. M. 13. C. br. 51-58. Geografski glasnik. (2003): Povijesna kartografija – Kartografski izvori u povijesnim znanostima. 7. SKRAÈIÆ. Beograd. Zagreb. I.. Geografski horizont. Onomastica jugoslavica. 1. (2004): Braèka toponimija. London. br. N. N. ŠIMUNOVIÆ. (1996): Kršæanstvo na hrvatskom prostoru. Folia onomastica croatica. Zadar. br. Split. 11-12 (1949-1950). Narodni muzej Zadar i Forum. V. br. STRGAÈIÆ. Zadar. Matica hrvatska – Zadar. P. 179-201. SKRAÈIÆ. (1976): Toponimija Istarskog razvoda. (1950): Prilog poznavanju starih naziva naših otoka. (2004): Colentum. ŠIMUNOVIÆ. V. 6. S. br. Onomastica jugoslavica. Razdio filoloških znanosti. GUPTILL. Rasprave Zavoda za jezik. Školska knjiga i Geografsko društvo Split. 189-202. Novak. ŠIMUNOVIÆ. Murter. (2002): Koje otoke oznaèava Porforogenetov Katautrebeno?. (2005): Franjevac Vincenzo Coronelli i Jadransko more. (1952): Naši otoci na Jadranu. P. Jadranski institut JAZU. 247-265. Sveuèilište u Zadru. ROGLIÆ. br. Adrias. br. br. V. (1954): Papa Aleksandar III u Zadru. uredili D. 467-473. (1970): Onomastièka istraživanja otoka Lastova. Logos. Radovi Instituta JAZU u Zadru. P. (1969): Zoraniæeve deželje na jednoj suvremenoj karti. PERIÈIÆ. 16. Zagreb. (1987a): Toponimija kornatskog otoèja. SLUKAN. (1998): Katastar i njegova važnost kao izvora za geografska istraživanja. br. V. Izvješta o radu. br. (1996a): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. Zadar. 14. 207-213. Zavod za znanstveni i umjetnièki rad JAZU u Splitu. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. ŠENOA. 163-173. br. Zadar. M. vol. SKRAÈIÆ. i II. SKRAÈIÆ. (2005): Uvod u geografsko poznavanje karata s prilozima iz uvoda u geografiju (pretisak). 31. 17-218. 5. 63-71. br. V. (1991): Reambulacija Skokovih toponima na otocima sjeverne Dalmacije. 523-529. Razdio filoloških znanosti. br. (1995). 3. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. T. VAJS. (1997): Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji. (1978): Znaèajke buzetske toponimije. P. Zagreb. 1. Zagreb. Parkstone Press. John Wiley and Sons. SKOK. 21-28. H. (1996b): Toponomastièka graða – osnova za definiranje statusa nastanjenosti Kornatskih otoka. ROBINSON. ROGIÆ. ŠIMUNOVIÆ. Zagreb. stoljeæa PAVIÆ. br. P. L. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru. IV. J. A. I. M. SLUKAN ALTIÆ. M. F. I. Zagreb. Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice. (1987): Nepoznata pomorska karta Sjeverne Dalmacije iz XVI stoljeæa. V. Zadar pod mletaèkom upravom. SKRAÈIÆ. A. 1.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful