Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia
Josip FARIÈIÆ
University of Zadar, Department of Geography, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar, Croatia jfaricic@unizd.hr 148 A map is the most frequent graphic presentation of reality (ROBINSON et al, 1995) and, in a matter of speaking, a spatial database in which toponyms, i.e. geographical names for different objects in space, represent a very prominent feature. Toponyms are a part of linguistic and cultural heritage of a nation. They reflect coexistence with the space, which people always tried to get to know the best they could for various economic and social purposes, orientation and action. Recognizing and knowing objects in space in which a certain action was to be taken had an immeasurable significance in orientation within it. Such knowledge is, among other things, based on geographical names – concise linguistic descriptions that replace (excessive) description in language communication. The function of toponyms was taken over by various geographical terms (for relief, hydrographical, oceanographic and other forms), plant and animal names, names of nations or smaller ethnic groups that inhabited certain areas, names of owners or other persons who were somehow connected to an object in space, real or made up (mythological) events, and various other contents taken from material or spiritual culture of the inhabitants of an area. Throughout time toponyms changed in various ways as a result of ethnic, cultural and linguistic rearrangements and interfusions in an area (toponyms were translated and attuned to the new inhabitants’ language and, therefore, their original pronunciation and spelling were changed), so it often becomes impossible to interpret them etymologically, i.e. to determine a simple (logical) connection between an object in space and its present name. Moreover, the older toponymic layer is often completely lost in areas that were not inhabited continuously.

Abstract: The paper deals with geographical names (toponyms) on maps of Croatia published during the 16th and 17th century. Since this is a very complex problem area, only a few basic problems concerning the historical development of toponyms on old maps have been emphasized. As a result of the general development in cartography and "crystallization" of geographical knowledge about Croatia in the 16th century, these maps have become a valuable source of toponyms. Although Latin, Italian and German toponyms were still dominant, more and more Croatian toponyms can be found, especially on maps made by Croatian authors or the authors who were familiar with Croatian regions. Toponymy on old maps of Croatia considerably reflects the significance of Croatian regions in trading and geo-strategic system in Europe at the time. Key words: geographical names (toponyms), map, cartography, Croatia

1 Introduction
Old geographical and naval charts are an important source of geographical, historic and linguistic research (BAGROW, SKELTON, 1964; MARKOVIÆ, 1993; KOZLIÈIÆ, 1995, 2006; SLUKAN ALTIÆ, 2003). It is necessary to study them within adequate scientific and cultural context, since they reflect geographical insight to the area they present, the artistic spirit of the time they were created, and cartographic techniques they were made in. Directly or indirectly, maps can indicate various motifs and, among them, political interests, which influenced the choice and interpretation of the geographical matter.

KiG 2007, poseban broj

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa
Josip FARIÈIÆ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za geografiju, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar jfaricic@unizd.hr 149 Karta je najèešæe grafièki prikaz geografske stvarnosti (ROBINSON i dr., 1995), a na odreðeni naèin i baza prostornih podataka, meðu kojima se na osobit naèin istièu toponimi, tj. geografska imena razlièitih objekata u prostoru. Toponimi su dio jeziène, a time i kulturne baštine odreðenog naroda. Oni odražavaju suživot s prostorom, koji je èovjek poradi razlièitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaèenje imalo (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuæa radnja, a ono se, uz ostalo, temelji i na geografskom imenu – sažetom jeziènom opisu koji u jeziènoj komunikaciji na najbolji moguæi naèin zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Funkciju toponima preuzimali su razlièiti geografski pojmovi (za reljefne, hidrografske, oceanografske i dr. oblike), imena biljaka i životinja, imena naroda ili manjih etnièkih skupina koje su nastanjivale odreðeni prostor, imena vlasnika ili osoba koje su na razlièite naèine povezane uz odgovarajuæi objekt u prostoru, istaknuti stvarni ili izmišljeni (mitološki) dogaðaji ali i razlièiti drugi sadržaji iz materijalne i duhovne kulture stanovnika odreðenoga podruèja. S vremenom su se, zbog etnièkih, kulturnih i jeziènih preslojavanja te prožimanja na odreðenom prostoru, toponimi na razlièite naèine mijenjali (toponimski su se likovi prevodili, prilagoðavali jeziku novog stanovništva, a time se iskrivljivao izvorni izgovor i naèin pisanja i sl.), pa ih èesto nije moguæe etimološki interpretirati, tj. utvrditi jednostavnu (logiènu) vezu izmeðu objekta u prostoru i njegova sadašnjeg imena. Uz to, u prostorima bez kontinuiteta naseljenosti èesto se u potpunosti izgubio stariji toponimski sloj. Dosadašnja istraživanja toponimije ukazala su na odreðene zakonitosti. Primjerice, V. SKRAÈIÆ

Sažetak: U radu se razmatraju geografska imena (toponimi) na kartama Hrvatske, objavljenima tijekom 16. i 17. st. Buduæi da je rijeè o kompleksnoj problematici, istaknuti su samo neki temeljni problemi povijesnoga razvoja toponima na starim kartama. U skladu s opæim razvojem kartografije te "kristalizacijom" geografskih spoznaja o Hrvatskoj od 16. st. karte postaju bogat izvor toponima. Meðu njima prevladavaju latinski, talijanski i njemaèki, ali, sve više i hrvatski toponimski likovi, posebno na kartama hrvatskih autora, te inozemnih autora koji su bolje poznavali hrvatski prostor. Toponimija na starim kartama Hrvatske uvelike zrcali tadašnje znaèenje pojedinih hrvatskih regija u prometnom i geostrateškom sustavu Europe. Kljuène rijeèi: geografska imena (toponimi), karta, kartografija, Hrvatska

1. Uvod
Stare geografske i pomorske karte važan su izvor za geografska, povijesna i jezikoslovna istraživanja (BAGROW, SKELTON, 1964, MARKOVIÆ, 1993, KOZLIÈIÆ, 1995, 2006, SLUKAN ALTIÆ, 2003). Potrebno ih je razmatrati u odgovarajuæem znanstvenom i kulturnom kontekstu jer zrcale geografske spoznaje o prikazivanom prostoru, umjetnièki duh vremena u kojem nastaju i kartografske tehnike koje su omoguæile njihovu izradu. Na kartama se neposredno ili posredno mogu naslutiti razlièiti motivi, a meðu njima i politièki interesi, koji su utjecali na odabir i samu obradu geografskog sadržaja.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Former toponymy researches have pointed out certain regularities. For example, while exploring toponymy on Croatian islands and coastline, V. SKRAÈIÆ (1997) and P. ŠIMUNOVIÆ (2005) have determined that stability of toponyms is in connection with the size (surface, height and length), significance and continuity of human presence and economical exploitation of an object. Therefore, the larger and more important a geographical object is – its importance not necessarily equalling its size – and the longer the period in which it has been exploited in various ways, the older is the linguistic layer of the toponym that identifies the object. There are different geographical names for the same objects in borderlands between different countries, political and economic interests, between different nations and cultures (even between dialects of the same language). Croatia’s favourable geographical position at the contact of the Adriatic Sea, the Dinarides and the Danube area makes it a good example of such a borderland in which influences of different countries, cultures, religions and languages have been interwoven for centuries, so certain locations have been given several different names. These circumstances have also reflected the toponymy of the old maps in which multiple linguistic layers, with, often irregular, cultural and linguistic “sedimentation”, and corresponding toponyms are to be found. Numerous Italian1 (Pola – Pula, Fiume – Rijeka, Zara – Zadar, Spalato – Split, Zagabria – Zagreb, etc.), German (Agram – Zagreb, Karlstadt – Karlovac, Walkowar – Vukovar, Zwischenmurgebiet – Meðimurje, etc.), and Hungarian toponyms (Eszék – Osijek, Csákornya – Èakovec, Varasd – Varaždin, Zágráb – Zagreb, Újlak – Ilok, etc.) denoting more important objects in Croatia were used on old maps. On various occasions throughout history, including map-making, other European nations introduced these foreign toponyms to their languages and used Croatian toponyms rarely. Croatian toponyms have been used more often since the 16th century on maps made by Croatian authors or foreign authors who somehow made a direct contact with Croatian territory, while on maps by other European cartographers Croatian toponyms appear more frequently as late as the end of the 17th and at the beginning of the 18th century.
1

2 Methodological Notes
Toponym study is the subject of many different sciences, starting with linguistics, then geography, geodesy, history, archaeology etc. Methodology of scientific approach to toponyms is best elaborated within toponomastics, a linguistic branch in the area of onomastics, a scientific discipline that deals with names. Toponomasts provide us with basic knowledge about toponym development, their linguistic forms, changes and, generally, their function in language, which makes their work compelling no matter from which angle one deals with the subject. This work deals with the results of geographic aspect of toponyms research with special attention to historic and geographical context of geographical names spelling on the 16th and 17th century maps. The purpose was to emphasize basic spelling problems on old maps in order to be able to approach this problem area in a scientifically founded and objective manner on various occasions. It is necessary to point out that as late as the end of the 18th century map making was almost always a result of space description, without any necessary geodetic and astronomic measurements, so they are not always a reliable source for scientific researches. A great number of cartographers never even visited the area they were describing and gathered their materials indirectly from political and religious government representatives, seamen, military commanders, missionaries, merchants and other people. Bearing in mind fairly limited possibilities of information exchange at the time and the fact that maps of some Croatian regions were mostly made abroad (in Venice, Rome, Vienna, Amsterdam, Antwerp, Paris etc.), it was very difficult to form a clear and plastic geographic picture that would be scientifically founded and up to date, i.e. reliable and useful. In addition, geographic material about Croatia which was presented on the maps made by distinguished European cartographers (Gastaldi, Coronelli, Cantelli and others) has been reproduced without any changes or additions for centuries and, therefore, their toponyms were transcribed uncritically, with obvious repetitions of older patterns and, of course, mistakes. Therefore it is necessary to compare old maps with written historical documents dating from the same period and other sources in order to establish their quality and relevance in making conclusions about their contents (FARIÈIÆ, 2005). Even in that case, it is often not possible to locate some of the toponyms from these maps with certainty and, besides that, simplified map interpretation always leaves the possibility of making further mistakes. For example, chronological research of old maps dating from the Middle Ages to the end of the 17th century could lead us to a false conclusion that a number of settlements in Croatia increased by the end of that period. Namely, on the old maps oykonyms (or place names) are very rare, while the maps made in similar scales dating from the end of the 17th and the beginning of the 18th century (for example, maps by V. M. Coronelli) show an increase in the number of oykonyms. The real reason for this is a sort of crystallization in geographic perception of Croatian area

150

The adjective Italian is tentatively used in the work to denote toponyms on map by different authors who worked in what is now Italy. At the time old maps elaborated in this work were created, until the mid 19th century, a country called Italy did not exist on European political scene nor was the awareness of a unified Italian nation developed yet. Geographical and political particularism contributed to the development of numerous dialects, usually grouped into northern, middle and southern dialects. Modern Italian standard language descended from Tuscan dialect, which significantly differs from Venetian or Genoese dialects spoken and written by the authors of majority of geographical maps and naval charts made on the territory of today’s Italy. Because of that, in Roman studies the term Italic-Romance is often used for older names and similar, in which the form Italic means “from the Apennines”. Adjectives that correspond to the very place a map (or other written work) was made (Genoese, Anconian, Venetian, etc.) are also used for the same purpose. The same also goes for the adjective German, which is used in this work to denote geographical names on maps made on the territory of today’s Germany or Austria in which German language is spoken.

U graniènim prostorima izmeðu razlièitih država. Újlak – Ilok i dr. ponajprije lingvistika. st. U vrijeme nastanka starih karata koje se razmatraju u ovom radu. Svrha je rada istaknuti temeljne probleme pisanja geografskih imena na starim kartografskim prikazima kako bi se toj problematici. mijenama i. i poèetka 18. politièkih i gospodarskih utjecaja. bez obzira s kojeg se gledišta razmatrala ta problematika. 2. Dinarida i Podunavlja dobar primjer takvoga graniènog podruèja u kojem su se stoljeæima isprepletali utjecaji razlièitih država. Tijekom prošlosti u razlièitim su prilikama. st. na kartama V. ankonitanski (jakinski). i 17. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna.) i maðarskom jeziku (Eszék – Osijek. Metodologija znanstvenog istraživanja toponima najbolje je razraðena u toponomastici. Geografski i politièki partikularizam pridonio je i razvoju brojnih narjeèja.). ðenoveški. Osim toga. u razlièitim prigodama. stoljeæa (1999) i P. a zatim geografija. 2005). kultura. Zagabria – Zagreb i dr. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali istaknuti europski kartografi (Gastaldi. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. koja se obièno grupiraju u sjeverna. Toponomastièari daju temeljna znanja o razvoju toponima te o njihovim jeziènim oblicima. sve do sredine 19. primjerice. Poradi navedenoga u romanistici se stoga èesto za starija imena i dr. Metodološke napomene Prouèavanjem toponima bave se razlièite znanosti. niti je postojala jasno razvijena svijest o jedinstvenoj talijanskoj naciji. Amsterdamu. Cantelli i dr. Fiume – Rijeka. Zara – Zadar. srednja i južna narjeèja. funkciji u jeziku. lingvistièkoj grani u okrilju onomastike.). èesto nepravilnoga jeziènokulturnoga “taloženja”. mogao bi se stvoriti pogrešan zakljuèak kako se krajem tog razdoblja u Hrvatskoj naglo poveæao broj naselja. njemaèkom (Agram – Zagreb. a time i geografska višeimenost.). trgovaca i dr. st. pa tako i na kartama. st. a time i razlièitih pogrešaka.. pristupalo znanstveno utemeljeno i objektivno. Antwerpenu. na starijim kartama ojkonimi (ili domicilonimi. te što je dulje razdoblje na razlièite naèine iskorištavan. Suvremeni talijanski književni jezik potekao je od toskanskog narjeèja. povijest. pa su njihovi radovi nezaobilazni. a na kartama s kraja 17. Slièno vrijedi i za pridjev njemaèki. to æe biti stariji jezièni sloj toponima kojim se taj objekt imenuje (identificira). ili se koriste pridjevi koji toèno odgovaraju mjestu (geografskom prostoru) izrade karata (dakako i drugih pisanih djela). a graðu su prikupljali posredno. st. Coronellija) broj se ojkonima naglo poveæava. Za važnije objekte u Hrvatskoj na starim kartama koristili su se mnogobrojni egzonimi u talijanskom1 (npr. Zbog toga je potrebno stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje prosudbi o prikazanom sadržaju (FARIÈIÆ. na europskoj politièkoj sceni nije postojala država koja se nazivala Italija. Mnogi kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. M. s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. pri èem se posebno razraðuje geografski i povijesni kontekst pisanja geografskih imena na kartama 16. vojnih zapovjednika. Hrvatska je zbog povoljnoga geografskog položaja na dodiru Jadranskog mora. Pola – Pula. Èesto ni tada nije moguæe sa sigurnošæu ubicirati pojedine toponime ispisane na kartama. Primjerice. Parizu i dr. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. st. Naime. misionara. pa i jezika. koji se u radu takoðer koristi uvjetno kao pridjev kojim se oznaèavaju geografska imena na kartama izraðenim na prostoru današnje Njemaèke i Austrije u kojima se govori njemaèkim jezikom. Rimu. pri èem važnost ne mora biti funkcija velièine. i 17. u kojoj se razlikuju mnogobrojni jezièni slojevi. koja je uzrokovana napretkom geografije i kartografije. znanstvene discipline koja se bavi imenima. imena naselja) vrlo su rijetki. Csákornya – Èakovec.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. vjera. Ta se okolnost odrazila i na toponimiju ispisanu na starim kartama. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. arheologija i dr.KiG 2007. što je odreðeni geografski objekt u prostoru veæi i važniji. S obzirom na tadašnje razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija te na èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. Dakle. s odgovarajuæim toponimskim likovima. ali i pojaèanim zanimanjem europske javnosti za boljim poznavanjem geografije jugo- 151 1 U radu se uvjetno upotrebljava pridjev talijanski za toponimske likove korištene na kartama razlièitih autora koji su djelovali na prostoru današnje Italije. Varasd – Varaždin. a rjeðe hrvatske toponimske likove. dok se na kartama ostalih europskih kartografa hrvatski toponimi znatnije javljaju tek od kraja 17. a moguæe su i druge zablude u pojednostavnjenoj interpretaciji kartografske graðe. opæenito. stoljeæa. Zágráb – Zagreb. Potrebno je istaknuti da sve do 18. i poèetka 18. Rijeè je zapravo o svojevrsnoj kristalizaciji geografske percepcije hrvatskoga prostora. Hrvatski toponimski likovi na kartama hrvatskih autora te inozemnih kartografa koji su na razlièite naèine izravno došli u kontakt s hrvatskim prostorom koriste se u veæoj mjeri od 16. pri èemu se se oblik italo odnosi na apeninski. geodezija. duljinom) i znaèenjem te s kontinuitetom naseljenosti i gospodarskog iskorištavanja odgovarajuæeg objekta. koristi pridjev italoromanski. na temelju istraživanja starih karata kronološkim slijedom od srednjeg vijeka do 17. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. Zwischenmurgebiet – Meðimurje i dr. Walkowar – Vukovar. drugi europski narodi u svoje jezike preuzimali upravo te egzonime. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki. . Karlstadt – Karlovac. U ovom se radu daju rezultati istraživanja geografskog aspekta toponima. st. pomoraca. izmeðu razlièitih naroda i jezika (pa èak i dijalekata istoga jezika) za iste objekte postoje razlièita geografska imena. venecijanski (mletaèki) i sl. kultura. koje se znatno razlikuje od mletaèkoga i ðenoveškog narjeèja kojim su govorili i pisali autori veæine geografskih i pomorskih karata nastalih na tlu današnje Italije. odnosno pouzdana i korisna. ŠIMUNOVIÆ (2005) utvrdili su na primjeru toponimije hrvatskoga otoènog i obalnog prostora da je postojanost toponimskih likova u vezi s velièinom (površinom. visinom. Spalato – Split.. približno istoga mjerila (npr. Beèu. Coronelli.

In his later works Kozlièiæ made an inventory of geographical names. has been published recently. 1998. MATAS (2002) but their works represent only an initial effort to contemplate the complex geographical aspect of toponyms problem area. 1988. 2006) up to systematic Franciscan topographic and ordnance-survey during the 19th century (LOVRIÆ. the toponym Morlakija. the first outline of Croatian Adriatic’s historic toponymy. sketches and cadastre plans since the 18th century is still mostly unexplored. MARKOVIÆ. Europe’s increased public interest in being more familiar with the south-eastern Europe’s geography in which massive military and politics changes have been taking place at the time (Christian reconquest of the Ottoman lands). 2006). KOZLIÈIÆ. 1950. each object in the map is positioned in space based on precise determination of its geographical position (latitude. 1995. in which he gives an old toponym register with their present day locations and a present day toponym register with their older versions. Other authors mostly concentrated on extracting only the more important toponyms from the old maps without providing a deeper analysis of their meaning and development (ŠENOA.). 1998a. Also. we are also able to observe toponym development on maps of Croatia. and on map reproductions (originals are more difficult to obtain) published in cartography history of Croatia syntheses by M. toponym writing on 16th and 17th century maps is not yet scientifically founded. Within this context. 1988. KOZLIÈIÆ (1995) and Five Centuries of Geographic and Naval charts of Croatia monograph (2005) edited by D. 1993. The most prominent among these is his monograph The Eastern Adriatic in the Work of Bautemps-Beaupré (2006). SLUKAN. 1998.e. KALMETA (1971). 2001). B. JURAN and J. and could make a subject of some future research. a result of administrative supremacy in areas in which political government had been changed due to wars or ethnical and linguistic changes in larger countries. 2003) and Beautemps-Beauprè east Adriatic coast survey at the beginning of the 19th century (KOZLIÈIÆ. Politically motivated toponym changes. trying to put origin and development of certain toponyms into an adequate geographical context (for instance. specifically based on the author’s subjective choice. nautical and cadastre maps. a number of cartography historians made toponym lists during detailed map analysis. the whole historic development chronology of cartographic work in Croatia has not been enclosed in it. Kozlièiæ’s work is the most prominent among the latter. in which K. nautical and cadastral maps (LOVRIÆ. are clearly determined by variations of different fonts. besides that. which makes it difficult to reliably establish what a certain toponym is related to or what the connection between different geographical objects is (for example. FARIÈIÆ gave a detailed list of the island’s geographical names on old geographic. Beside these partial studies. ROBINSON ET AL. 3 A Short Survey of Past Researches Problem of toponyms on old maps has not been separately addressed in Croatian scientific literature so far.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. PAVIÆ (1980). their contemporary location (MARKOVIÆ. in the Scientific Library in Zadar. State of European cartography thoroughly changed during the 18th century. special issue caused by advancements in geography and cartography and. Mlinariæ. longitude. In this work Kozlièiæ gave a detailed list of old toponyms. Lapaine and D. However. SLUKAN ALTIÆ. Great number of old maps toponym studies is not considered separately. The article that should be singled out among previously mentioned works is Geographic Aspects of Toponymy by R. i. moreover. has been processed so far. that is. it is often not established or checked on the spot or technically standardized (usage of script. M. 1993. KOZLIÈIÆ. An exception is a work by D. toponyms gradually became stabilized regarding their linguistic appearance. By doing so they got into partial toponomastic analysis. Only a smaller part of vast cartographic material. He also provided this old toponym list with present day toponyms addressing the same objects. letter thickness and size. in most cases accurately locating their geographic position. MLINARIÆ (2003) who compared the toponyms on Pagano’s map of Zadar and Šibenik region with the toponyms in the first Croatian novel Planine by Petar Zoraniæ. Generally speaking. Since then. 2005. FÜRST-BJELIŠ (2001) and M. above-sea level or depth) and toponomastic identification. were an exception to this rule. 1998a). the object in space they refer to. spatial position and arrangement. 2006). R. PAVIÆ (1980) emphasizes. Analysis of geographic names on old geographic and naval charts from the 16th and 17th century is based on the original maps deposited at The State Archive in Zadar (Geographic and Topographic Maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund). when possible. M. Geographers who dealt with toponyms the most are M. it is not possible to determine the hierarchical order between town and other settlements’ size and significance). During measurements. the process of map making has been gradually institutionalized and based on systematic geodesic and hydrographical measurements. and. technical and scientific data analysis and. Among other things. compare FÜRST-BJELIŠ. SLUKAN ALTIÆ. ROGLIÆ. finally. ŠENOA (1950). the rich toponymic heritage recorded on various maps. A book called Toponymy of Pašman Island (2006). and with good 152 . MARKOVIÆ (1993). R.. in a matter of speaking. His book Cartographic Monuments on Croatian Adriatic Coast (1955) is. objects’ basic geographic characteristics. 1988. This work is merely a contribution to complex studies of a rich toponomastic material. 2003). M. Novak. production of highly reliable topographic. starting with partial Emperor Joseph’s Road survey of continental Croatia in the second half of the 18th century (LOVRIÆ. On new maps the number of toponyms is significantly increased and their hierarchy (according to the importance of object in space) and functional differentiation. reporting. Essential characteristics and problems of toponym writing on old maps are elaborated through about fifteen examples. PAVIÆ (1980). SLUKAN. 1995. writing systems etc. the fundamental theoretical geographic work on toponymy in Croatia for the time being.

konaèno. Pritom su ulazili u parcijalnu toponomastièku analizu. za sada. Analiza geografskih imena na starim geografskim i pomorskim kartama 16. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. a. 1998a. Popisu starih toponimskih likova pridružio je suvremene likove za iste geografske objekte. odnosno dubina) i toponomastièke identifikacije. 3. ŠENOA (1950). Situacija se u europskoj kartografiji temeljito promijenila tijekom 18. 1998. ROBINSON i dr. ni tehnièki ujednaèeno (korištenje vrsta pisma i pismovnih skupina i sl. (LOVRIÆ. Ostali su autori uglavnom iz starijih karata izdvajali samo važnije toponime. koju su uredili D. st. 2005. nije obuvaæen cijeli kronološki slijed povijesnog razvoja kartografiranja Hrvatske. i 17. osim toga. Kozlièiæa (1995) te u monografiji Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). Mnogobrojni aspekti prouèavanja toponima na starim kartama nisu posebno razmotreni. 1998a). koliko je poznato. SLUKAN ALTIÆ. (KOZLIÈIÆ. PAVIÆ (1980). 1988. FÜRST-BJELIŠ (2001) i M. M.KiG 2007. st. u kojoj su K. Paviæa (1980). poèevši od parcijalne jozefinske izmjere kontinentalnog dijela Hrvatske u drugoj polovici 18. st. 1993. izradi topografskih. SLUKAN. te na reprodukcijama karata izvornici kojih su teže dostupni. s time da njihovi radovi imaju obilježja inicijalnih pokušaja sagledavanja složene problematike toponima s geografskog aspekta. U tom djelu Kozlièiæ je dao iscrpan popis starih toponima. 1995. (LOVRIÆ. tj. 2006). R. Markoviæa (1993). 2006) do sustavne franciskanske topografske i katastarske te francjozefinske izmjere tijekom 19. nije moguæe utvrditi hijerarhijski red po velièini i znaèenju gradova te ostalih naselja). i poèetkom 19. stoljeæa istoènog dijela Europe u kojem su se u to doba dogaðale krupne vojno-politièke promjene (kršæanska rekonkvista osmanlijskih posjeda). navodeæi. B. u kojoj daje kazalo starih toponimskih likova sa suvremenim ubikacijama te kazalo suvremenih toponima s pridruženim starijim inaèicama. Unatoè parcijalnim studijama. pokušavajuæi dati odgovarajuæi geografski kontekst postanka i razvoja toponima (primjerice. Novak. FÜRST-BJELIŠ. geografska dužina i nadmorska visina. Meðu geografima toponimima su se ponajviše bavili M. bogata toponimska baština zabilježena od 18. Obraðen je samo manji dio goleme kartografske graðe. st. kada je to bilo moguæe. 1950. Svaki objekt prikaza prilikom izmjere pozicionira se u prostoru na temelju preciznog odreðivanja geografskog položaja (geografska širina. ROGLIÆ. SLUKAN. a meðu njima se variranjem razlièitih pismovnih skupina te oblika. koja je usporedila toponime na Paganovoj karti zadarske i šibenske regije s toponimima u prvom hrvatskom romanu Planine Petra Zoraniæa. 1988. SLUKAN ALTIÆ. 2003) i BeautempsBeaupréove izmjere dijela istoène obale Jadrana na poèetku 19. Od tada se proces izrade karata postupno institucionalizira. Meðutim. KOZLIÈIÆ. 1988. MATAS (2002). st. Mlinariæ (2003). Opæenito. i 17. pomorskim i katastarskim kartama. na kartama 16. znanstvenoj i tehnièkoj analizi tako dobivenih podataka i. a temelji se na sustavnim geodetskim i hidrografskim izmjerama. pa bi to mogao biti predmet buduæeg istraživanja. Takoðer. Paviæ (1980) s pravom istièe da su analiza i poznavanje toponimije izuzetno znaèajni za historijsku 153 . nije posveæena posebna pozornost. temeljni teoretski geografski rad o toponimiji objavljen u Hrvatskoj. debljine i velièine slova jasno utvrðuje hijerarhijski red (s obzirom na važnost objekta u prostoru) i diferencijacija s obzirom na funkciju. st.. toponima Morlakija. Mlinariæ. st. Nedavno je objavljena knjiga Toponimija otoka Pašmana (2006). U kasnijim djelima Kozlièiæ je razradio inventarizaciju geografskih imena. njihovu suvremenu ubikaciju (MARKOVIÆ. st. 1998. a objavljene su u sintezama povijesti kartografije hrvatskih zemalja M. 2003). Kratki pregled dosadašnjih istraživanja Problematici geografskih imena na starim kartama do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. M. Uz ostalo. Iznimku èine politièki motivirane promjene toponima koje nastaju kao iskaz nadmoæi administracije u prostorima koji su nakon ratova ili etnièko-jeziènih preslojavanja u veæim državnim zajednicama izmijenili politièku vlast.) pa se ne može uvijek pouzdano utvrditi na što se odreðeni toponim odnosi i u kakvoj su meðusobnoj vezi razlièiti geografski objekti (npr. topografskim skicama i katastarskim planovima s detaljnim prikazima pojedinih manjih prostornih cjelina Hrvatske uglavnom je neistražena. 2001). na kartama se toponimi postupno ustaljuju u jeziènom izgledu te u prostornom smještaju i rasporedu. 1993. temelji se na izvornicima karata. usp. koji se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti) i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. 1995. i to po subjektivnom izboru autora rada. FARIÈIÆ dali iscrpan popis geografskih imena tog otoka na starim geografskim. MARKOVIÆ. Meðu navedenim radovima posebno treba istaknuti èlanak Geografski aspekti toponimije R. najèešæe toèno utvrðujuæi njihov geografski položaj. Kozlièiæa. KOZLIÈIÆ. Iznimku èini rad D. JURAN i J. Njegova je monografija Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana (1995) na odreðeni naèin prvi pregled povijesne toponimije hrvatskoga jadranskog prostora. Lapaine i D. i 17. KALMETA (1971). na razlièitim kartama. odnosno objekt u prostoru na koji se odnose. 2006). U tom kontekstu moguæe je pratiti razvoj toponima i na kartama Hrvatske. Na novim kartama znatno se poveæava broj toponimskih likova. U tome se ponajprije istièu djela M. mnogi su povjesnièari kartografije prilikom detaljne analize pojedinih kartografskih prikaza dali popise toponima. koji èini. temeljna geografska obilježja objekta. Temeljne znaèajke i problemi pisanja toponima na starim kartografskim prikazima razmatraju se na petnaestak primjera. ŠENOA. Ovaj rad samo je prilog kompleksnom prouèavanju bogate toponomastièke kartografske graðe. pri èem se na osobit naèin izdvaja monografija Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006). pisanje toponima nije još znanstveno utemeljeno. pomorskih i katastarskih karata velike pouzdanosti (LOVRIÆ. R. èesto nije na terenu utvrðeno ili bar provjereno. ne ulazeæi pritom u dublju analizu o njihovu znaèenju i razvoju (npr.

1984). 1997). His work on toponymy and cartography is the only complete work about the subject so far. 1989. Toponymy on Braè Island (2004) and his comprehensive work Toponymy on Croatian Adriatic (2005). 1976. 1987b. ANTOLJAK (1954). N. P. Toponymy of Outer and Middle Islands in the Zadar Archipelago (1996a). While researching archive documents and epigraphic heritage these scientists came across numerous toponyms and attempted to get to the bottom of their time and space context. FINKA (1960. and. 1991. 1964). LOVRIÆ included an abbreviated form of Borèiæ’s analyses in his students’ book called General Cartography (1988). 2006). CVITANOVIÆ (1954. Croatian archaeologists and historians also turned their attention to geographical names. N. JURIŠIÆ (1953. In his most recent work Šimunoviæ points out geographical names belong to cultural heritage of material and spiritual importance. Regularities in Adriatic Nezonymy (1997) and certain chapters belonging to Pašman Island Toponymy (2006) are . s A. 2004. P. 2nd century (KOZLIÈIÆ. Šimunoviæ comprised his researches of toponyms in the Croatian Adriatic region in his books Eastern Adriatic Toponymy (1986). SKOK’S work Slavism and Romanism on Adriatic Islands (1950) among the oldest toponym syntheses concerning the Croatian Adriatic region. A. Skraèiæ. 1978. the most prominent is B. although some of his theses have. 2002. the works by S. ŠOJATOM 1974). especially in the segment of his work that deals with the Croatian Adriatic region. 2005). V. that toponymy analysis and knowledge are of great importance in historical geography for observing landscape changes. Among Croatian geodesists who wrote about toponyms on maps in general. 1995b. been improved and abridged if not completely rejected (SUIÆ. BATOVIÆ (1973. 2004. P. especially about toponyms on contemporary maps. special issue 154 Fig. SKRAÈIÆ. BORÈIÆ (1975). Among these. 1986.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. P. 1991. Toponymy of the Kornati Islands (1987). 1995. 2005). Toponym etymology Skok rendered in his comprehensive description of toponyms (especially nezonyms) on Croatian islands half a century ago still hasn’t been discarded by more recent researches. 1996b. HILJE (1994) stand out. 1997. P. In some cases they tried to explain the etymology of ancient toponyms by correlating them with material remains and written documents left by the cultures that inhabited what is now Croatia between the prehistoric times and the Middle Age. SKRAÈIÆ (1987a.) reason. FILIPI (1957. ŠIMUNOVIÆ (1966. ŠIMUNOVIÆ. 1956. Dr P. 2002). 1970. 1996a. B. function and significance of an area. V. of course. ÈAÈE (1992. 2. SUIÆ (1989). 1973. Croatian linguists’ works are of great importance while researching old toponyms. 1995. st. 1. 1993. today’s leading Croatian onomasts. 1995a. 1999. 1995) Slika 1. JAKŠIÆ (1989) and E. Skok laid the foundations of modern Croatian toponomastics. S. (KOZLIÈIÆ. Š. Later on B. are the authors of numerous significant contemporary works. Šimunoviæ and V. VAJS (1987) and others wrote about the same subject. M. Fifth map of Europe by Claudius Ptolemy. 1960). R. Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja.

Meðu novijim radovima posebice treba istaknuti mnogobrojna djela P. ŠIMUNOVIÆ (1966. trenutaèno vodeæih hrvatskih autoriteta na polju toponomistike. 1976.). A. Meðu mnogobrojnim Skraèiæevim djelima treba istaknuti rad Toponimija kornatskog otoèja (1987). V. i dr. SKRAÈIÆ (1987a. 1995) Slika 2.). antike i srednjeg vijeka. Skraèiæa. 2004. koju velikim dijelom kasnija istraživanja. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Svoja istraživanja o toponimiji hrvatskoga jadranskog prostora P. V.) 155 geografiju. funkcija i znaèenja nekog prostora. LOVRIÆ uvrstio je Borèiæeva promišljanja. . BATOVIÆA (1973. 1987b. 1984). 2. 1960). posebice na suvremenim kartama. a poslije su o toj problematici pisali B. s A. P. 1978. stoljeæa Fig. N. 1991. 1995b. pisali su i geodeti. u kojem s mladim jezikoslovcima i povjesnièarima razvija onomastièku metodologiju i obavlja temeljna znanstvena istraživanja. M. ni nakon pola stoljeæa. 1999. B. Šimunoviæa i V. U posljednjem djelu Šimunoviæ posebno istièe kako su geografska imena spomenièka baština materijalne i duhovne kulture. SUIÆA (1989). uz odgovarajuæe preinake. 1995. Istoèna obala Jadrana na Tabuli Peuntigeriani. ÈAÈE (1992. BORÈIÆ (1975). Šimunoviæ okrunio je knjigama Istoènojadranska toponimija (1986). 1964). ŠOJATOM 1974). Š. 1995a. za praæenje promjena pejzažne slike. Posebno valja istaknuti Skraèiæevu pedagošku ulogu koja do izražaja dolazi u Centru za jadranska onomastièka istraživanja Sveuèilišta u Zadru. SKRAÈIÆ. ŠIMUNOVIÆ. E. U sveobuhvatnom djelu o toponimima na hrvatskim otocima (posebice o nesonimima) Skok je dao njihovu etimologiju. FINKA (1960. 2005). O toponimima na kartama opæenito. FILIPIJA (1957. 2006 i dr. Skok je postavio temelje hrvatskoj modernoj toponomastici. Eastern coast of the Adriatic on Tabula Peuntigeriana. premda su. Njegov je rad o toponimici i kartografiji do sada jedini cjeloviti prikaz te problematike.KiG 2007. u skraæenom obliku u udžbenik Opæa kartografija (1988). VAJS (1987) i dr. 1991. JAKŠIÆA (1989). nisu demantirala. Ti su znanstvenici tijekom istraživanja arhivskih dokumenata i epigrafskih spomenika nailazili na mnogobrojne toponime pa su nastojali proniknuti u njihov prostornovremenski kontekst. Meðu najstarijim sintezama o toponimima hrvatskoga jadranskog prostora istièe se djelo P. 2002). 1995. Geografskim imenima odgovarajuæu su pozornost posvetili hrvatski arheolozi i povjesnièari. 1999. naravno. P. posebice u djelu koje se bavi jadranskim dijelom Hrvatske. i dr. Skraèiæ je razvio posebnu metodologiju toponomastièkih istraživanja pri èem osobitu i trajnu vrijednost ima terensko i arhivsko prikupljanje toponomastièke graðe. Pri istraživanju starih toponima od neizmjerne su važnosti radovi hrvatskih jezikoslovaca onomastièara. a istodobno se pruža drugim znanstvenicima kao bogat izvor za daljnja specijalistièka istraživanja. JURIŠIÆ (1953. 4. 2005. 1993. R. pri èem se znaèenjem istièu radovi S. i 17. 1996a. SKOKA Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950). 1996b. U pojedinim sluèajevima nastojali su objasniti etimologiju drevnih toponima na temelju njihove korelacije s materijalnim ostatcima i pisanim svjedoèanstvima kulture naroda koji su nastanjivali današnji hrvatski prostor tijekom prapovijesti. HILJE (1994) i dr. S. CVITANOVIÆA (1954. neka njegova objašnjenja doraðena i dopunjena. 1989. posebno B. N. st. a u nekim sluèajevima i odbaèena (SUIÆ. 1956. ANTOLJAKA (1954). Braèka toponimija (2004) te sveobuhvatnom sintezom Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora (2005).). 4th century – section (KOZLIÈIÆ. 1986. 2002. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. P. èime se ona znanstveno monumentalizira. 1997. 1970. knjigu Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka (1996a) te znanstveni rad Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji (1999) i poglavlja u knjizi Toponimija otoka Pašmana (2006).

1) and Tabula Peuntigeriana. which is. Expectedly. – section (MARKOVIÆ. Liburni. Histria. 1993) particularly valuable works written by V. Al Idrizija. Skraèiæ. Iader. there was no room for toponyms. Salona. The author is one of the most significant medieval Arabian geographers and cartographers – Mohammad Al Idrizi (HARLEY. Croatian toponyms on old naval charts and geographical maps appear substantially later than written historical documents. 2005). 2005. for instance The Fifth Map of Europe by Claudius Ptolemy from the 2nd century (Fig. at the same time. 1154. For instance. 1154. Medieval geography was under the strong influence of ancient culture and political heritage which reflected.). Bearing that in mind.) are prevalent on these maps. Skraèiæ developed a specific toponomastic research methodology in which field work and archive research is of great value and which. ÈANKOVIÆ. First Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. WOODWARD. HARLEY. 1993) Slika. thus. 1 Historical foundations of Croatian area mapping in the 16th century Geographic perception of what is now Croatia and its graphic visualization was going on simultaneously with the development of geography and cartography in Europe. Skraèiæ is also an educator who works with young linguists and historians on developing onomastic methodology and performing basic scientific research in Zadar’s University Adriatic Onomastic Research Centre. the fact that the name “Croatia” was for the first time mentioned on a map by an author who originated from a completely different cultural and religious background does not come as a surprise. – isjeèak (MARKOVIÆ. Ardijejci. elementary contents of the oldest maps. Pannonia) and oykonyms (Pola. 1993. contributed to Castorius (BAGROW. WOODWARD. 1964. SKELTON. except for more important oronyms (Illyricum. 1992). Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. without any direct evidence. while the first mention of Croatia appeared three centuries later. 1995. KOZLIÈIÆ. Al Idrizija. First maps of Croatia date from the Antiquity. 3. on the persistence of ancient (especially Roman) toponym layer that remained long after the Croats came to what was then Histria. special issue 156 Fig. provides other scientists with a rich basis for further specialist studies. among other things. Dalmatia. MARKOVIÆ. Dalmatia and Pannonia.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Delmati. Early medieval maps did not give detailed presentations of Croatia and. 3. Japodi. a map of the roman Empire from the 4th century (Fig. Toponyms were. 4 Geographical Names on 16th and 17th Century Maps 4. etc. Since he had spent some time and did research . especially in the wider Mediterranean area. 1994). the names “Croat” and “Croatia” were mentioned for the first time on prince Trpimir’s donation in 852 (ANTOLJAK. Narona etc. along with coastline contours and river system. 1987. Roman and Romanised toponyms of ancient tribes that inhabited present day Croatia (Histri. 2). Liburnia.

a da su otoci Kvarnera i Dalmacije zapravo hrvatski otoci (. 1967. tada iznad politièkog utjecaja eventualnih pretendenata na hrvatski nacionalni prostor. 1995) i rukopisna karta sjevernodalmatinskoga akvatorija anonimnog autora koja je izraðena sredinom 16. Primjerice. Dalmatia. Ardijejci i dr.KiG 2007. st. premda je taj dio Sredozemlja prikazivan na sliènim kartama veæ od kraja 13. KOZLIÈIÆ. . STRAGIÈIÆ. Vesconteova karta (sl. Bolje poznavanje geografskih znaèajki hrvatske obale i otoka u odnosu na kontinetalni dio Hrvatske poglavito je posljedica velikog znaèenja istoènojadranskoga pomorskoga pravca u europskim i sredozemnim razmjerima (ROGIÆ.). Uz obrise obalne crte i rijeènu mrežu. tragur (Trogir). Pritom su se talijanski kartografi koristili talijanskim toponimskim likovima i hrvatskim toponimskim likovima koje su prilagoðavali talijanskoj grafiji. primjerice Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja iz 2.. mortar (Murter). Meðu mnogobrojnim portulanskim kartama Jadranskog mora za primjer se mogu uzeti karta Petrusa Vescontea. 1956. i u zemljama atlantske Europe (H ARLEY. s. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 1964. est (Ist). 2005). Rijeè je o jednom od najistaknutijih srednjovjekovnih arapskih geografa i kartografa – Muhamedu Al Idriziju (HARLEY. Opæenito. st. st. 3). fara (grad Hvar). KOZLIÈIÆ. š i ž). ÈANKOVIÆ. dok je spomen Hrvatske na karti “kasnio” za puna tri stoljeæa. Ta se èinjenica podudara s nešto kasnijom bilješkom kardinala Bozona. koji se zadržao dugo nakon dolaska Hrvata na prostor nekadašnje Histrije. zabilježio kako su papi graðani Zadra pjevali in eorum sclavica lingua. Narona i dr. To je ujedno i jedna od najstarijih karata s detaljnim prikazom hrvatske obale pa su na njoj ispisani toponimi svojevrstan “bljesak” koji se javlja nakon duge historijsko-geografske “tame”. Prvi kartografski prikazi Hrvatske potjeèu iz starog vijeka. lissa (Vis). st.. koji je dobro poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora jer je u njemu osobno boravio i obavio odgovarajuæa istraživanja. objavljena u Anconi 1480. Iader.. SKELTON.. pripisuje Castoriusu (BAGROW.. lagusta 157 2 Dakako. pola i polla (Pula). Post quartum vero diem exivit Iadera. a od 15. 1987. spalatto (Split). Panonia) i ojkonime (Pola. Japodi. što znaèi Zemlja Hrvatska (sl. i 17. Ti su podatci nadasve jasni: najviši dostojanstvenici Crkve na Zapadu. Na ranim srednjovjekovnim geografskim kartama nije detaljnije prikazivan prostor Hrvatske. iuri (Žirje). u Zadru 1177. catara (Kotor). Hrvatski toponimi na starim geografskim i pomorskim kartama javljaju se znatno kasnije u odnosu na pisane povijesne dokumente. u postojanosti antièkoga (pretežito romanskog) toponimskog sloja. Al Idrizi je na karti Sredozemlja (1154) Hrvatsku. Bozon je zapisao i sljedeæe: . W OODWARD . na njima se geografski prikaz Jadrana najveæim dijelom temeljio na geografskoj graði s talijanskih portulana.. na portulanskim je kartama geografski sadržaj bio sveden na razmjerno detaljan prikaz obalne crte kopna i otoka te toponime. koji je prilikom boravka pape Aleksandra III. WOODWARD. 1989.Slavorum insulas.). encoronata (Kornat). lesna (otok Hvar). Histria. premda bez izravnih dokaza. Jara (Zadar).2 toponimi na kartama bili su ispisani razlièitim inaèicama talijanskog jezika. 1987. Dalmacije i Panonije. 2000). ROGLIÆ. a zatim ojkonime te važnije hidronime i oronime. stoljeæa 4. (PETRICIOLI. primjeæuju i naglašavaju da se u glavnom gradu Dalmacije govori hrvatskim jezikom (sclavica lingua). (STRGAÈIÆ. 1) i Tabula Peutingeriana. ROGLIÆ. meðu ostalim.) koji su nastanjivali kasnije hrvatsko nacionalno podruèje. (ANTOLJAK. 2) koja se. premuda (Premuda). Zbog toga ne èudi èinjenica da je ime Hrvatske prvi put zabilježeno na karti èiji autor potjeèe iz drugoga kulturno-vjerskog areala. et per Slavorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici cursu transitum faciens. meðu ostalim. 1974. Ancona. 1954). Liburnia. tada u domeni ugarskih i mletaèkih vojno-politièkih interesa. Genova). imenovao teritorionimom bilad garuasia. Povijesni temelji kartografiranja hrvatskih zemalja u 16. posebno u širem prostoru Sredozemlja. pellagosa (Palagruža). Andrija). solta (Šolta).to andrea (Sv. i 17. koja je objavljena u Veneciji 1318. Vesconte. M. navodi i sljedeæe toponime: gulfo d’carner (Kvarnerski zaljev). prevladavaju romanski i romanizirani toponimi drevnih naroda (Histri. Na njima. st. WIGAL. Meðutim.. ime Hrvata i Hrvatske prvi se put spominje u darovnici kneza Trpimira iz 852. MARKOVIÆ. portulanske su karte izraðivane i u drugim sredozemnim europskim zemljama (posebno u Barceloni i na Balearima). streto d’iaria (Zadarski kanal). (sl. 1. Liburni.. s. 1992). ð. æ. 1995. 1993. WOODWARD. (sl. osnovni sadržaj najstarijih karata èinili su toponimi. lj i nj) ili skup slova (ne nužno slog) s nekim temeljnim slovima koji se prema ortoepiji (pravogovoru. 1990). z i h). Salona.. Sibinico (Šibenik). WOODWARD. pravilima izgovora) u talijanskom jeziku ne podudaraju s pravogovorom hrvatskog jezika (najèešæe k. 1987. parencio (Poreè). karta Rimskog Carstva iz 4. WIGAL. Geografska imena na kartografskim prikazima 16. braza (Braè). MARKOVIÆ. stoljeæa 4. tj. 2000). Prostor Hrvatske bolje je prikazivan na portulanskim kartama od kraja 13.. querso (Cres). Srednjovjekovna geografija bila je pod snažnim utjecajem antièke kulturne i politièkopravne baštine što se oèitovalo. HARLEY. dvoslove (digrafi dž. 1987). Buduæi da su te karte najveæim dijelom nastajale u talijanskim gradovima (Venecija. pa tako nije ni bilo mjesta za toponime. st. (HARLEY. ponajprije nesonime. oèekivano. scherda (Škarda). posebno u sluèajevima kada je bilo potrebno transkribirati izvedena slova (slova s dijakritièkim znakovima: è. aragusa (Dubrovnik). Geografska percepcija hrvatskog prostora te njegova grafièka vizualizacija bile su u skladu sa stupnjem razvoja geografske znanosti i kartografske struke u Europi. Nona (Nin). 2005. Na njima je znatno iscrpnije prikazivan prostor primorskog dijela u odnosu na uopæeni prikaz kontinentalnog dijela Hrvatske. 1994). osim za važnije teritorionime (Illyricum. (prema izvornicima objavljenim kod KOZLIÈIÆ. karta Gratiosusa Benincase. Delmati. 4) najstarija je datirana portulanska karta Jadranskog mora. st.

. at the time. fara (the town of Hvar). ð. trasted with roughly presented continental Croatia. WIGAL. 1967. z and h). Among many portolan charts of the Adriatic Sea a chart by Petrus Vesconte published in Venice in Fig. Croatian islands (. ROGLIÆ. KOZLIÈIÆ. That fact corresponds with a later note by cardioutline of Croatian coast – its toponyms are a sort of a nal Bozon. Portolan charts from the late 13th century represent seven centuries later. at the time. who noted that in 1177. There are.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. a part of these toponyms differs from modern proved geographic knowledge about Croatian coast and Italian toponyms. ta (Koloèep) etc. Sibinico (Šibenik). š and ž). although this part of the Mediterranean Hungarian and Venetian military and political interests. Croatian coast on Vesconte’s portolan map of the 1318. a number of these toponyms still an improvement in Croatian area presentation. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. s. as opposed to the knowledge about its conti.. 1990). Lesna – Liesina – Hvar. who were. Nona. in the domain of the Adriatic Sea. (STRGAÈIÆ. Also. Vesconte gives the following topIII in eorum sclavica lingua. and ROGLIÆ. encoronata (Kornat). solta (Šolta). made in other Mediterranean European countries (especially in Barcelona and on the Balearic Islands).. 1318. Bozon also wrote the followonyms: gulfo d’carner (Kvarner gulf). cerning coastline and islands. a chart by Gratiosus BenincaAdriatic.. 3). etc.) (KOZLIÈIÆ.However. Ancona. Calamota. 4) is the oldest dated portolan chart of Although Croatia was. several reasons islands. the presentation of the nyms and oronyms...). æ. aragusa (Dubrovnik). s. probably.). ence of possible claimants.itself could have contained wrong information (for innean were concerned (ROGIÆ. Since the majority of these maps Adriatic on these maps was mostly based on Italian portolani maps. pellagosa (Palagruža). 4. STRAŽIÈIÆ. their toponyms were written in different Italian language variations. it bilâd ìaruasia. during his visit to the “light” at the end of a long historical and geographical town. It is possible that during map-making transcripnental part. lissa (Vis). Post quartum vero diem exivit Iadera. WIGAL. and.zone by an anonymous author dating from the 16th century (PETRICIOLI. the citizens of Zadar sang to the pope Alexander “tunnel”.. It seems that the spelling Generally. parencio (Poreè). 158 . 1987. digraphs (dž. est (Ist).2 Portolani maps were. special issue were created in Italian cities (Venetia. 2000). above the political influ(Škarda). calamolas. of course. et per Sladar channel).for this. conte’s chart (Fig. mortar (Murter). Andrija). pola and polla (Pula). 1987. Jara (Zadar). Braza – Brazzia – Braè. had been presented on similar charts since the end of on his map of the Mediterranean (1154) M. On these function as Italian exonyms for objects located on maps detailed presentation of the coastal area is con. which means The Country of Croatia This is also one of the oldest maps containing a detailed (Fig. spalatto (Split). 1989. lands were. iubana (Šipan). the model atic nautical route had as far Europe and the Mediterra. Crozola – Curzola – Korèula). scherda Church. lagusta (Lastovo). vorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici Nona (Nin). is a result of great significance eastern Adri. Hrvatska obala na Vesconteovoj portulanskoj karti cording to the originals published in Jadrana. 1995) sa published in Ancon in 1480 (acSlika 4. The text gir). melida (Mljet).to andrea capital of Dalmatia and that Kvarner and Dalmatian is(Sv. Al Idrizi named the 13th century (HARLEY. However. in fact. MARKOVIÆ. noted and emphasized that iuri (Žirje). Premuda. in Atlantic European countries (H ARLEY. WOODWARD.. This was especially the case with transcription of toponyms that featured diacritical letters (è. braza (Braè). 1987) may be taken as examples. 1995) and a manuscript chart of Northern Dalmatia maritime in the country. stance. J. Im. he was very familiar with Croatian geog. tragur (Trocursu transitum faciens. 1318 – section (KOZLIÈIÆ. premuda (Premuda). N. In their work Italian cartographers used Italian toponyms together with Croatian toponyms they adapted to the Italian script.tion or metathesis mistakes were made. Genoa)2. portolan charts narrowed their geographical contents to fairly detailed presentation and toponyms con. catara (Kospeaks for itself: the highest prelates of the Western tor). nezonyms. Vesraphy. lesna (the island Croatian language (sclavica lingua) was spoken in the of Hvar). 1954). 2000). streto d’iaria (Zaing: . 1995. then oykonyms and more important hydroWOODWARD. 1956. They primarily included since the 15th century. lj and nj) or groups of letters (not necessarily syllables) with Italian pronunciation not corresponding Croatian (most frequently k. 1974..Croatian coast (Pola. Among others. This partial list shows that even today. querso (Cres).Slavorum insucrozola (Korèula).

Querso. Lutrošnjak (lutrossag) sjeverozapadno od Premude (primuda ouero dlacnig). neke toponimske likove koji su slièniji današnjim hrvatskim Na temelju usporedbe Vesconteove s Benincasinom nego talijanskim oblicima (npr. Istoèni Jadran na portulanskoj karti G. na Vescon-teovoj. Benincasa. 5. Trau – hrv. stoljeæa (Lastovo). objekte ustaljuju (Pola. imenuje i Šibenik. . melata (Molat). 6). 1480. osim slabo èitljive reprodukcije u radu I. segna (Senj). Lesna – Liesina – Hvar. ali Markoviæa (1974. Benincase. Autor jasno razlikuje otok Hvar (lesna) i grad Hvar (fara) Meðu pomorskim kartama srednjeg vijeka na posekoji imenuje ojkonimom kojim su se tada. Znakovito je da je Vesconte na karti koristio giuppana (Šipan).). scherda (Škarda). 5). crozola (Korèula). nakon sedam stoljeæa. a u Hrvatskoj. Premuda. Moguæe je da je prilikom izrade karte došlo do pogreške u prepisivanju (metateze) s radnog predloška. Pašman. imali izrazito veliko prave. Tragur – tal. st. Anonimni autor vanjske otoke i uz naselja na samoj obali kopna. ponajprije zbog ekono. unatoè maloj površini. Tu kartu I. 1987. U primor-skom dijelu Hrvatske ispisao je više desetaka toponima. chattaro (Kotor). i to brojnošæu toponima (identificiranih nekoliko godina prije (1298) stekao formalni status grada geografskih objekata) i oblicima toponimskih likova koji i biskupskoga sjedišta (GRUBIŠIÆ. unatoè velikom znaèenju znaèenje za plovidbu istoènom obalom Jadrana i vrijednosti. 1995. Pokušao sam doæi do preslika kontaktirajuæi službu za posudbu i korištenje graðe Biblioteke Marciane prije èetiri godine. nije uvrštena u kartografske sinteze M. melida (Mljet). Calamota i dr. (Palagruža. schardona (Skradin). ali do sada (2007) bez uspjeha. postoji više razloga. s lukama porto alega – Velarska vala i s. Sibinico – tal. aragosa – raguxia. Crozola Fig. do sada nije pisano. giara (Zadar). Benincase. koristili hrvatski stanovnici. (npr. bracia (Braè). Mali Sikavac (tuner) jugozapadno od Vlašiæa na otoku Pagu. uz ostalo. vegla (Krk).KiG 2007. isola de arbe (Rab). prikazao je sljedeæe otoke: Pag (Isola D. svjedoèi nekoliko èinje. Andrija).).Opæenito. crozola – churciola i dr. Uz veæe otoke miènoga rasporeda toponima. dao je za tadašnje moguænosti i mjerilo karte (a s time i stupanj uopæa-vanja sadržaja) prilièno vjeran kartografski prikaz hrvatske obale i otoka (sl.). Arbe. oznaèena Pula – kao pola i polla). P ETRICIOLIJA (1987) i isjeèka objavljenog u treæem svesku Prošlosti Zadra (R AUKAR i dr. grauoxa (Gruž). su se u kasnijim razdobljima neznatno mijenjali.) dok O tadašnjoj aktualnosti i znatnoj uporabnoj vrijednosti kod nekih postoje manje razlike (iara – giara.geografske karte istièe svojom detaljnošæu. dio toponima razlikuje se u odnosu na današnje talijanske toponime. stoljeæe i pol nakon Vescontea. lexna (otok Hvar). Nona. Scherda i dr. Èini 1480 – section (KOZLIÈIÆ. sibenicho (Šibenik). Iz ovoga parcijalnog popisa vidljivo je da mnogi toponimi i danas. Veli i G. churciola (Korèula). Na karti se. za razliku rija anonimnog autora iz sredine 16. Šibenik. 1995). lausta (Lastovo). osim Petriciolijeve uvodne rasobjekti koji su. – Curzola – Korèula i sl. KOLANOVIÆ.. raguxia (Dubrovnik). Za to. 1974. fiume (Rijeka). Istodobno. Kozlièiæa (1995).). 1995) se da još uvijek nije bila ustaljena grafija za pisanje incoronata (Kornat). petteni (Grebeni kraj Dubrovnika) i dr. greben Križica (crisig) 3 159 Karta se èuva u Biblioteca Marciana u Veneciji. Zuri – Žirje). 1993) i M. Na karti se imenuju i neki manji geografski dijela naše obale. iubana (Šipan).. isola de pago (Pag). premuda – Vesconteove karte. koji su ponajprije vezani uz prikazani su i mnogi manji otoèiæi i grebeni. a i u samom predlošku mogla je biti zabilježena kriva informacija Slika 5. Iuri – andrea (Sv. i 17. koji su preferirali lik Liesina za otok i za PETRICIOLI (1987) smatra najstarijom preciznom kartom istoimeni grad. Olib (Luibo). sant pojedinih toponima (Jadera – Jara – Zara – Zadar. calamota (Koloèep) i dr. unatoè pogreškama (dva puta je pelmoda. meðu kojima i sljedeæe: parenco (Po-reè). Sebenico – kartom može se zakljuèiti da se toponimski likovi za veæe hrv. Andrija). pelmoda (Premuda). Trogir i sl. Tabla XVII) nema kvalitetnog preslika na temelju kojeg bi i ostali mogli donositi samostalne zakljuèke. od Mleèana. Sv. toponimska se slika istoène obale Jadrana nica. pago).to stefano – Luka). Eastern Adriatic on the portolan map by G. (sl. baštineæi ban se naèin izdvaja karta sjevernodalmatinskog akvatoantièku tradiciju. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Meðutim. Iž i dr.3 O njoj. templi (Dugi otok. koji je samo upotpunjuje. funkcioniraju kao talijanski egzonimi za objekte u primorskom dijelu Hrvatske (Pola. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. Ta se i na kasnijim portulan-skim karatama nisu imenovani neki pomorska karta u odnosu na istovremene pomorske i veæi otoci (Ugljan. vjerojatno. te.).) Braza – Brazzia – Braè. trau (Trogir). Grebeni (peteni) izmeðu Silbe (Silba) i Ista (gist). pola (Pula).

but without any success so far (2007). This was. sibenicho (Šibenik).peared on eastern Adriatic maps and that their forms renomical placement of toponyms. bracia Premuda (primuda ouero dlacnig). Apart from Petricioli’s intro5). Apart from the larger islands. extremely important for navigation along the eastern Adriatic coast (Palagruža. there toponyms used for larger objects became more standis not a high-quality copy from which others could draw independent ardized (Pola. incoronata (Kornat). PETRICIOLI’S (1987) work and a clip published in the third ison of Vesconte’s and Benincasa’s maps reveals that volume of The History of Zadar (RAUKAR ET AL. Nevertheless. 1987. Indicatively. the map grauoxa (Gruž).). map and other portolan charts that appeared later do not crozola – churciola etc. raguxia (Dubrovnik). which he named using the ancient oykonym its inhabitants were using at the time instead of Liesina oykonym that was preferred by Venetians. author presented the following islands: Pag (Isola D. a fairly PETRICIOLI (1987) considers this map the oldest precise realistic presentation of Croatian coast and islands (Fig. the map also names Šibenik.to stefano – Luka). pelmoda (Premuda). 6). Iž. served for naming outer islands and settlements along Among naval charts from medieval period. on this map Vesconte used a number of toponyms that are more similar to today’s Croatian forms than to their Italian equivalents (Sibinico – Italian Sebenico – Croatian Šibenik. The author obviously notices the difference between the island of Hvar (lesna) and the town of Hvar (fara). 1987) also names a few smaller objects Slika 6. Andrija). General conclusion is that more give the names of certain larger islands (Ugljan. fiume (Rijeka). in the first place. trau (Trogir). middle of 16th century (RAUKAR et al. although conclusions. 1987.) face. its actuality and usability are witnessed by several facts. Among other places. according to the possibilities of the era. also shows smaller islands and reefs. Iuri – Zuri – Žirje). lexna (the island of Hvar). special issue 160 of certain toponyms was still not standardized (Jadera – Jara – Zara – Zadar. 16. differs from its contemporary maps in the number of deschardona (Skradin). gave. this map has not yet been written about which the contents were generalized.).). Scherda etc. Benincasa the mid 16th century particularly stands out (Fig. which were mostly re.). petteni (Grebeni near Dubrovnik). reef Križica ija). KOLANOVIÆ. churciola (Korèula). The anonymous vegla (Krk). table XVII). The maps Fig. Olib (Luibo). of toponyms for the coastal Croatia: parenco (Poreè). He wrote dozens nor was it included in M. Vesconte’s (iara – giara.. 1974. MARKOVIƒs (1974. In spite several mistakes that occurred on Vesconte’s map (town of Pula was marked two times – as pola and polla). with ports porto alega – Velarska vala on the island of Pag. in spite their small sursred. chattaro (Kotor). caused by eco. 6.tween Silba (Silba) and Ist (gist).. 1993) and M. Sjevernodalmatinski akvatorij na pomorskoj karti nepoznatog autora. Andr. Tragur – Italian Trau – Croatian Trogir. which was formally awarded town and a diocese status only a few years before (1298) (GRUBIŠIÆ. North Dalmatian waters by an anonymous author from A century and a half after Vesconte. st. there were still smaller differences in some toponyms . aragosa – raguxia. sant andrea (Sv. etc.3 The map is deposited in Biblioteca Merciana in Venice. G. scherda (Škarda). etc. isola de arbe (Rab). giuppana (Šipan). 1995).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. segna (Senj). giara (Zadar). tails presented.mained more or less unchanged in the future. premuda – pelmoda. Paš. He also added a scale. KOZLIÈIƒs (1995) cartographic syntheses. pago). I. map of a part of our coast3. Arbe. Except a vague print in I. melata (Molat). Veli and Mali Sikavac (tuner) southwest of Vlašiæ templi (Dugi otok. Northern Dalmatia on a maritime map by an unknown author. Compar. that were. Querso. This naval chart pola (Pula). which reveals the degree to ductory debate..and more toponyms (identified geographical objects) apman. I tried to get a copy of the map by contacting the Biblioteca Merciana four years ago. isola de pago (Pag). etc. Sv. (RAUKAR i dr. a map of the coast. Lutrošnjak (lutrossag) northwest of and s. Grebeni (peteni) be(Braè). lausta (Lastovo).

Bertelli. Mihovil na otoku Ugljanu (S. ŠANJEK. Brbinj (brbin). Ravica (rauica). Državni arhiv u Zadru. 1995). 1964. sve do renesanse nije ni bilo detaljnijih prikaza gorskog i panonsko-peripanonskog dijela Hrvatske pa su toponimi uglavnom bili malobrojni. Stefano). Oèito je u izradi te karte sudjelovao netko tko je izvrsno poznavao geografska obilježja sjevernodalmatinskih otoka. Jidula (idola) izmeðu Ugljana i Rivnja (Riuan). koliko je do sada poznato. južnu padinu (visine oko 10 m i nagiba nešto manjeg od 80°). Ponajprije. Osobit je i spomen otoèiæa stegnag. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Košljun (coslû). Zaglav (Zaglaua) i Sali (Sale). SKELTON. Michel) i solane na Pagu (saline).. europska se kartografija znatno mijenja s obzirom na srednjovjekovna postignuæa. F. To je ime otoèiæa vezano uz stijenu. Geografska imena hrvatskih zemalja na renesansnim regionalnim kartama Tijekom 16. Sparšenjak (sparosnag) jugoistoèno od Zverinca. Stara Novalja (neuialia). Na kartama i u pisanim dokumentima redovito se navodilo talijansko ime Premuda. Stari grad (pago u. G. I. anonimni autor prvi pokušao izraditi detaljan prikaz otoka Sjeverne Dalmacije pa nije bio pod utjecajem autoriteta iz talijanskih središta izrade portulanskih karata i moguæih toponimskih likova koje bi oni navodili za manje geografske objekte. 4. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. dakle oblikom zabilježenim prije èetiri i pol stoljeæa. Meðu mnogobrojnim kartografima koji su prikazivali Hrvatsku posebno se se isticali G. 2004). a ne Selve. A. Zapadna Europa nastojala je steæi sveobuhvatan uvid u aktualne dogaðaje u graniènoj regiji koju je papa Leon X. Rava (rava). Takoðer. koji Ižani danas nazivaju Gluroviæ. st. G. WIGAL. Mercator. Maslinovac (maslinouag). Hrvatski hidrografski institut. S jezikoslovnog aspekta zanimljivi su oblici nekih toponimskih likova. 1954). Šilo (silaz) i Magarèiæ (môgaciz) izmeðu Dugog otoka i Zverinca. koje je u konaènici prevladalo pa je ušlo i u hrvatsku toponimiju (CVITANOVIÆ. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. W. 1519. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski institut Beograd. naveo je i mnoga naselja: Zadar (ZARA). 2. Za njihovo identificiranje i konkretno pozicioniranje u prostoru ponajbolje su mogla poslužiti geografska imena. Meðutim. Sambucus i dr. A. ankonitanskih i ðenoveških kartografa koristili su se pomorci širom Sredozemlja. nazvao antemurale Christianitatis (predziðe kršæanstva. na kartama uvriježeni talijanski toponimski lik. de Jode. Tuniæ (tuniz) i Tun (tun) s jugoistoène strane Molata. F. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. st. Na obilježja toponimije utjecala je i èinjenica da je. za tu se pomorsku kartu može primijetiti da je neobièno bogata hrvatskim toponimskim likovima. Božava (bosaua). Žman (Msan). Karantuniæ (krântô). temeljeæi svoje rezultate na tradiciji srednjovjekovnih portulana (BAGROW. Krknata (cherknata). to je jedina karta na kojoj je ispisano staro hrvatsko ime otoka Premude – Dlaènik (dlacnig). Takoðer. 161 . a s pomoæu njih su identificirani samo važniji geografski objekti (veæa naselja i rijeke). Portulanskim kartama mletaèkih. Thévet. Split. Naime. Meðutim. Opæenito. Zagreb. Vlašiæi (ulasichi). odnosno vrlo strmu. pa èak i za najmanje objekte. reevaluaciji Ptolemejeva djela (nakon prijevoda i tiska Geografije u 15. Rosaccio. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. stanovnici otoka Rave i danas nazivaju taj otoèiæ imenom Stenjak. znanost i umjetnost. Nin (NONA). SKELTON. Gastaldi. odnosno reduciranja geografskog sadržaja. Prekretnièki val predvodile su talijanska i nizozemska. Lušnjak (lusnag) i Tovarnjak (terstenig) i Kamenjak (kamenag) s istoène strane Molata.KiG 2007. st. Renesansni je duh duboko prožeo europsku kulturu. Novalja (chissa). Dragove (Dragoue). i 17. Hirshvogel. tijekom 16. Beli (bili). Oni su Hrvatsku prikazivali uglavnom na preglednim geografskim kartama u sitnome mjerilu. A. Vrtlac (uertlag). Uz to. Dostupnosti karata i njihovoj široj primjeni znatno je pridonijela primjena tiska (ROBINSON i dr. (primjerice na Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. s time da su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. Utra (mertofnag) sjeverozapadno od Brbinja na Dugom otoku. 1:100 000. Vaka (uaca) i Pohljiba (polihlib) istoèno od Zaglava. stoljeæa istoèno od Škarde (scherda). 1:25 000. C. Luški škoj (Schulica). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje DAZd. Camocio. Tri sestrice (3 sorele) sjeveroistoèno od Sestrunja (Sestrû).. Pag (pago n.). odjednom se pokazuje veæe zanimanje za geografske spoznaje o hrvatskom prostoru zbog toga što je on bio permanentno ratište na granici europskih kršæanskih dražava s jedne i osmanlijskog turskog imperija s druge strane. Münster. rasjedom oblikovanu. st. G. Barentsz. Luka (prema mareonimu v. Ugljan (Vglan). a tim je imenom on nazivan i na svim kartama od sredine 19. izumu i primjeni navigacijskih i astronomskih naprava (koje su omoguæile orijentaciju i odreðivanje toènog položaja pojedinih toèaka na površini Zemlje) te na podacima o novootkrivenim dijelovima svijeta (BAGROW. 19). Renesansni kartografi dali su opsežnu toponimsku graðu na kartama. Sridnji (chosmatz) i Gluroviæ (stegnag) sjeverozapadno od Iža. na karti je ispisano hrvatsko ime otoka Silbe (silba). S. Ortelius. imenovana je utvrda Sv. Toponimi su zapravo mnogobrojniji nego što bi se oèekivalo od takve vrste karata. Karlobag (Scrisa). 1996). 2000). MK-13./uovo/). Sign. Veli i Mali Planatak (planaz) te Tatišnjak (tatignag) istoèno od Dragova na Dugom otoku. pa tako i kartografiju. a poslije francuska i engleska kartografija. 1985) i pomorskim kartama (Zadar. de S. Caska (cita Antiqisima). kojima je bio primjeren visok stupanj uopæavanja. Takoðer. jugozapadno od Ugljana i Babac (babac) u Pašmanskom kanalu./ecchio/). pa tako i na najnovijim topografskim (Veli Iž 3-3. koliko je poznato. Dinjiška (dignichia). 1964).

which is nowadays called Gluroviæ by the inhabitants of nearby Iž. special issue 162 Fig. Vrtlac (uertlag). Vlašiæi (ulasichi). Stari grad (pago u. Stefano). Karlobag (Scrisa). Other maps and written documents usually contained the name Premuda. ZN-Z-XVI-PAG-1530. It is obvious that somebody who was an excellent connoisseur of North Dalmatian islands’ geography participated in the creation of this chart. Sign. which. preuzeto iz: PANDŽIÆ. Zadarska i šibenska regija na karti Matea Pagana. even denoting the smallest objects. it is the only known map that contains old Croatian name for Premuda Island – Dlaènik (dlacnig). a toponym that was first written four and a half centuries ago. prevailed and entered Croatian toponymy (CVITANOVIÆ.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Sridnji (chosmatz) and Gluroviæ (stegnag) northwest of Iž. most recent topographic (Veli Iž 3-3. The name Gluroviæ is used on all maps made after the mid 19th century (for example. Tuniæ (tuniz) and Tun (tun) southeast of Molat.) (crisig) east of Škarda (scherda). State Archive in Zadar. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske and Vojnogeografski instutut Beograd. around 1530 (Novak Collection. Košljun (coslû). Tri Sestrice (3 sorele) northeast of Sestrunj (Sestrû). 1993) Slika 7. southwest of Ugljan and Babac (babac) in the Pašman channel. Veli and Mali Planatak (planaz) and Tatišnjak (tatignag) east of Dragovo on Dugi Otok. Karantuniæ (krântô). 1:25 000. Dragove (Dragoue). ZN-Z-XVI-PAG-1530. Zaglav (Zaglaua) and Sali (Sale). 7. Some toponym forms are interesting from linguistic point of view. Nin (NONA). Firstly. Luški Škoj (Schulica). 1985) and naval charts (Zadar. de S. oko 1530. Mihovil on Ugljan Island (S. Krknata (cherknata). (Zbirka Novak. the inhabitants of Rava Island have always called that little island by the name of Stenjak. This naval chart is unusually rich in Croatian toponyms. Šilo (silaz) and Magarèiæ (môgaciz) between Dugi Otok and Zverinac. Zadar and Šibenik region on the map by Mateo Pagano. from: PANDŽIÆ. Zagreb. Sparšenjak (sparosnag) southeast of Zverinac. Sign. Maslinovac (maslinouag). he named the fortress of Sv./uovo/). He also named numerous settlements: Zadar (ZARA). Žman (Msan). Brbinj (brbin). Jidula (idola) between Ugljan and Rivanj (Riuan). 1:100 000. The map also contains the Croatian name for Silba Island (silba) instead of frequently used Italian toponym Selve. that is. Pag (pago n. Caska (cita Antiqisima)./ecchio/). Luka (after the name of the cove v. finally. 1954). Sign. Novalja (chissa). Rava (rava). Vaka (uaca) and Pohljiba (polihlib) east of Zaglav. Stara Novalja (neuialia). Beli (bili). In addition. 1993. Utra (mertofnag) northwest of Brbinj on Dugi Otok. a very steep. Ravica (rauica). . Toponymy on the chart was also influenced by the fact that this anonymous author was. Hrvatski hidrografski institut. MK-13. on map called Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia from 1840.19). Dinjiška (dignichia). However. Lušnjak (lusnag) and Tovarnjak (terstenig) and Kamenjak (kamenag) east of Molat. fault formatted southern slope (about 10 m high and with an 80° inclination). Split. Ugljan (Vglan). The author also mentions the isle of stegnag. Božava (bosaua). Geographic and topographic maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund. 2004). That name originates from “stijena” (rock). Michel) and saltpans on Pag (saline).

primjerice: Sc/r/ixa (Karlobag). Scardona (Skradin). U zaobalju je Pagano talijanskom grafijom zabilježio hrvatske toponimske likove. 1573.). Zara (Zadar). na europsku srednjo-vjekovnu i renesansnu geografiju snažno je utjecajala antièka tradicija. Bonifacijeva inaèica Paganove karte Sjeverne Dalmacije. 1573 (Scientific Library in Zadar. Clegouic (Kegleviæ). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. 1993). koji bi se zatrpavao pješèanim materijalom sa susjednoga poluotoka Privlake (MAGAŠ. stoljeæa 163 Fig. 1999. u Veneciji tiskao Mateo Pagano (PETRICIOLI. koji je tijekom staroga i srednjeg vijeka stalno ili povremeno bio spojen s kopnom u predjelu Gaz. Ostrouiza (Ostrovica). Lapaz (Lapac). Medac (Medak). Banadego (Banska zemlja. Pocitel (Poèitelj). PANDŽIÆ. Polaca (Polaèa). Gradac (Graèac). Ta je karta. utemeljene na starim romanskim i predromanskim toponimskim likovima te hrvatskim geografskim imenima.KiG 2007. I drugi su stari kartografi (Vavassore. na Paganovoj karti zabilježena je i Biuilaqua. LAGO. Ribnic (Ribnik) i dr. . Prevlaka kod Dubrovnika). U sluèaju da su ih imali (Pagano. (MARKOVIÆ. 7). organiziranih povodom aktualnih mletaèko-turskih sukoba (MAGAŠ. MLINARIÆ. 2003) i. 1993. koju je izmeðu 1525. Sign. Corbavia (Krbava). 15947 D-34) Na preglednim kartama europskih kartografa najèešæe su se koristile talijanske i germanske inaèice geografskih imena. Nona (Nin). koji je uskom prevlakom spojen s kopnom. Zara vechia (Biograd). 8. Dinara (Dinara) i Monte plisiua (Plješivica) te regije Licha (Lika). 1993). Posebno su istaknute i planine M. U obalnom pojasu prevladavaju talijanski toponimski likovi. kvaliteta karata bila je znatno veæa od karata nastalih na temelju podataka koji su do kartografa stizali posredno. Bonifacio. Mercator) Vir prikazivali kao dio kopna. Naime. vjerojatno nastala kao rezultat terenskih istraživanja u zadarskošibenskom zaleðu. (Znanstvena knjižnica u Zadru. Na Paganovoj su karti upisani mnogobrojni toponimi (prema reprodukciji objavljenoj u PANDŽ IÆ. KOZLIÈIÆ. Toreta (Turanj). prostor uz Podvelebitski kanal). i 1530. prostor u zaobalju izmeðu rijeka Zrmanje i Krke) i Morlacha (Morlakija. CVITANOVIÆ. 15947 D-34) Slika 8. Jedan od najbogatijih renesanih kartografskih izvora hrvatskih toponima jest karta Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. 2003. Koluniæ. Pustopoglie (Pustopolje). toponim koji æe se poslije uvriježiti u obliku Brevilacqua. uz kartu Istre Pietra Coppa (Petra Kopiæa?) iz 1525. a oznaèava Privlaku. Xegar (Žegar). 1998). Pontadura (Vir). To je u biti pokušaj prevoðenja (bez razumijevanja pravog znaèenja) hrvatskoga toponimskog lika vezanog uz pojam privlaka (danas prevlaka. Pago (Pag). i 17. 1995. Xuonigrat (Zvonigrad). 1969. Uz ostalo.. Xelengrat (Zelengrad). Camocio i dr. primjerice: Xemonigo (Zemunik). Buduæi da su se geografske i pomorske karte izraðivale izvan Hrvatske. prvi je detaljniji kartografski prikaz neke hrvatske regije (sl. Sign. Mogorouic (Mogoroviæ). 2002) za suženi prostor koji poluotok povezuje s ostakom kopna (usp. s obzirom na detaljnost prikaza. Bonifacio’s version of Pagan’s map of Northern Dalmatia. Sebenicho (Šibenik) i dr. europski kartografi rijetko su imali hrvatske informatore. Bribir (Bribir). Privlaka kod Nina funkcionirala je kao suženje prema Viru. 1977). A.

and on the information about the newly discovered parts of the world (BAGROW. WIGAL. Pagano also noted Biuilaqua. Italian toponyms prevail in the coastal area.e. nowadays “prevlaka”. G. In the hinterland. become Brevilacqua. ancient tradition strongly influenced medieval and Renaissance cartography in Europe. Geographical names were the best help in war points identifying and concrete positioning. Bribir (Bribir). Usage of print significantly contributed to map accessibility and application (ROBINSON et al. Italian and Dutch cartographers. led the change. Pontadura (Vir). Lapaz (Lapac). this map was probably a result of field researches in Zadar and Šibenik hinterland.. Xelengrat (Zelengrad). Bertelli. Koluniæ. Renaissance cartographers left a great number of toponyms on their maps. for example: Xemonigo (Zemunik). PANDŽIÆ. Ancona or Genoa. 1993). together with a map of Istria by Pietro Coppo (Petar Kopiæ?) from 1525. Pocitel (Poèitelj). occasionally connected to the mainland in an area called Gaz that would be covered with sand brought from the neighbouring Privlaka peninsula (MAGAŠ. de Jode. Hirshvogel. SKELTON. the first who attempted to make a detailed map of North Dalmatian islands. 2002). so there were but few toponyms that identified only the most important geographical objects (larger settlements and rivers). Pagano’s map contained numerous toponyms (according to its print published in PANDŽIÆ. 1977). without understanding its real meaning (CVITANOVIÆ. LAGO. 1998). 2003. the first detailed map of a Croatian region (Fig. the area along the Podvelebitski channel) can also be found in the map. G. special issue as far as it is known. also reflected on cartography. Gradac (Graèac).. These toponyms had origin in old Roman and PreRoman names and Croatian toponyms. an attempt to translate Croatian term “privlaka” (prevlaka) into Italian. This map is. Since maps and naval charts were made outside Croatia. 1999. Xuonigrat (Zvonigrad). Pago (Pag). 1993). an area in the hinterland between the rivers Krka and Zrmanja) and Morlacha (Morlakija. Ortelius. Western Europe was trying to gain a deeper insight into what was going on in this border region Pope Leo X called antemurale Christianitatis (bulwark of Christianity) in 1519 (ŠANJEK. these maps were used by European geographers who made general geographic maps with corresponding maps of Croatia. I. which. In that way Italian and Italianised Croatian toponyms for coastal Croatia objects gradually turned into a standard. Dinara (Dinara) and Monte plisiua (Plješivica) and regions Licha (Lika). European cartographers rarely had Croatian informants. Mercator. W. Sebenicho (Šibenik). Judging by its detailed presentation. Barentsz. during the 16th century European cartography undergone significant changes. Mercator) also drew Vir as a peninsula connected to the mainland by a narrow isth- 4. C. i. detailed maps of mountainous and Pannonian Croatia did not appear until the Renaissance period. only Croatian toponyms were written according to the German spelling rules. 1964. which denotes Privlaka. In other words. Toponyms. Medac (Medak). They mostly presented Croatia on small-scale maps characterized by a high level of generalization. printed by Mateo Pagano in Venice between 1525 and 1530.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Nona (Nin). for instance: Sc/r/ ixa (Karlobag). 1996). S. Maps made by cartographers who collaborated with Croatian informants (Pagano. 1995). This was. Namely. Münster. later on. “Privlaka”. 7) (MARKOVIÆ. European cartographers mostly used Italian and Germanic versions of geographic names on their preview maps. A. A. Privlaka near Nin functioned as a narrowing towards Vir. Camocio and others) were significantly better than those who were made by using indirect information. which was. Pagano wrote Croatian toponyms using Italian script. Thévet. In addition. Zara vechia (Biograd). actually. 1964). Bonifacio. 2003). Zara (Zadar). etc. Sambucus . Banadego (Banska Zemlja. Something similar was happening at the same time with Northern Croatia toponyms. MLINARIÆ. Rosaccio. G. Gastaldi. invention and application of navigation and astronomic devices that enabled orientation and precise location of objects on the Earth’s surface. geographical contents reduction. etc. for which they used portolan chart information about the coastal and insular part of presented area. 2 Geographical names of Croatian countries on Renaissance regional maps Compared to medieval achievements in that field. denotes a narrow belt of land which connects a peninsula to the mainland (compare Prevlaka near Dubrovnik). However. Renaissance spirit deeply penetrated European culture. Other cartographers (Vavassore. Mogorouic (Mogoroviæ). which were undertaken because of Venice-Ottoman conflict that was going on at the time (MAGAŠ. F. F. Mountains M. Pustopoglie (Pustopolje). art and science. Xegar (Žegar). Ribnic (Ribnik). A. Toreta (Turanj). Clegouic (Kegleviæ). SKELTON. G. a toponym that would. is among the richest Renaissance source of Croatian toponyms (PETRICIOLI. appear in greater numbers than one should expect from this sort of maps. 2000). KOZLIÈIÆ. of course. In addition. Ostrouiza (Ostrovica). basically. Corbavia (Krbava). 164 especially stood out among many cartographers who mapped Croatia. 1969. during the 16th century a sudden interest in Croatian geography arose because of the fact that the area was a permanent war theatre between European Christian countries on one and Ottoman Empire on the other side. A map called Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Scardona (Skradin). Seamen all over the Mediterranean used portolan charts by cartographers from Venice. A. during the ancient and medieval period. who were later on joined by the French and English. Camocio. 1993. Polaca (Polaèa). which means he was not under the influence of Italian authors or the toponyms they would have used to name smaller geographical objects. re-evaluation of Ptolemy’s work (after his Geography was translated and printed in the 15th century). Their results were based on medieval portolan chart tradition (BAGROW. 1995.

Iz toga se može zakljuèiti da na starim kartama toponimi nisu èvrsto vezani uz geografski objekt koji identificiraju. stoljeæa 165 Fig. u atlasu Theatrum Orbis Terrarum (KARROW.. (KOZLIÈIÆ. uz odgovarajuæe izmjene. Sign. objavili u svojim atlasima Michael von Aitzing 1583. 9. preko karte Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX. 1993). 4) Slika 9. Sjeverozapadna Hrvatska na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja. a rjeðe i s austrijskih izvornika. Uz toponime Paganove karte vezana je i jedna zanimljivost. ali posredno. i Matthaeus Merian 1647.). bez osobite pravilnosti.KiG 2007. Sign. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Engleskoj) podatke za svoje karte europskog Sredozemlja èesto su preuzimali s talijanskih. Northwest Croatia on Mercator’s map of Croatian lands. Jedina je njihova intervencija u Koluniæev (izvorno Paganov) rad tehnièke prirode: oni su podijelili kartu zadarskog i šibenskog kraja u dva dijela: kartu zadarskog i kartu šibenskoga kraja. a. i to 1570. 1995). Koluniæevu reduciranu i dijelom izmijenjenu obradu Paganove karte objavljivali su u svojim izolarima mletaèki kartografi Giovanni Francesco Camocio i Simone Pinargenti. Punta dura i sl. U pogledu toponimije na tim kartama nema znaèajnijih promjena s obzirom na Paganovu kartu. Èini se da postoje dva sloja geografskog sadržaja na kartama: fiksni sloj s prikazima razlièitih geografskih objekata i pomièan sloj s toponimima. 1595. a objavio nizozemski izdavaè Abraham Oertl (Ortelius) 1573. Francuskoj. Slièno je bilo i s reprodukcijama Bonifacijeve karte koju su. 1595 – section (State Archive in Zadar. Pagano je otok Molat (Melada) prikazao u neposrednoj blizini otoka Ugljana (Isola de Zara). ime Molata postupno je “putovalo” do Ugljana da bi na Bonifacijevoj (sl. 4) Vir je tako èinio krajnji sjeverozapadni rt Ravnih kotara (Pontadura.. Petrus Bertius 1606. europskog dijela . te karte Zarae et Sebenici Descriptio. koju je izradio Šibenèanin Martin Rota Koluniæ. 8) i Bertiusovoj karti zadarske i šibenske regije te na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja Molat postao najzapadnije naselje otoka Ugljana. Pomièan toponimski sloj karte “klizi”. Na kasnijim inaèicama Paganove karte te na preglednim kartama istoène obale Jadrana. i 17. po prvom sloju sve do njegove stabilizacije na prvim topografskim i pomorskim kartama koje nastaju kao rezultat geodetskih i hidrografskih izmjera. I u razdoblju renesanse autori iz vodeæih europskih kartografskih radionica (u Nizozemskoj. a. Paganovu kartu zadarske i šibenske regije reproducirali su mnogi kasniji kartografi. koju je priredio Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?). II. Na kartama cijele Europe. – isjeèak (Državni arhiv u Zadru. II.

Sjeverozapadna Hrvatska na karti Stjepana Glavaèa. 1673 – section Zagreb.Fig. 10. 1995) Slika 10. (reproduction: AKD 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1995. Northwest Croatia on the map by Stjepan Glavaè. – isjeèak (reprodukcija: AKD Hrvatski tiskarski zavod. 1673. special issue 166 . Zagreb.) Geographical Names on 16th and Hrvatski tiskarski zavod.

KiG 2007. i 17. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. stoljeæa 167 .

Zara. Petrus Bertius in 1606 and Matthaeus Merian in1647 published it in their atlases after certain modifications (KOZLIÈIÆ. 8) and Bertius’ maps of Šibenik and Zadar regions and on Mercator’s map of Croatian countries. Almisa. Trau. etc. This leads to conclusion that toponyms on old maps are not strictly tied to the objects they identify. Wihitsch. Dernischi. Two toponomastic areas distinctly differ on maps of Europe. Bosnia cum Dalmatiae Parte map by Gerhard (Kremer) Mercator. Venetian cartographers Giovanni Francesco Camocio and Simone Pinargenti published Koluniæ’s reduced and partly modified version of Pagan’s map in their isolarios.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Carlstat. Something similar happened to Bonifacio’s map reproductions. ChristianOttoman war theatres or Croatian national areas. and Zarae et Sebenici Descriptio map edited by Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?) and published by Dutch publisher Abraham Ortel (Ortelius) in 1573 in his Theatrum Orbis Terrarum atlas (KARROW. ZZ-XVII-14) mus. In the Renaissance period the authors from leading European cartography workshops (in Holland. the map does not significantly differ from Pagano’s map. (Sveuèilišna knjižnica u Splitu. etc. published in his Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura in 1595. Sign. 1688 (University Library in Split. Licha. Sclavonia. The toponym layer “slid” along the fixed layer in a not particularly regular manner until it got stabilized on first topographic maps and naval charts preceded by geodetic and hydrograph surveys. Arky. Italian or Italianised toponyms prevailed in coastal Croatia maps. Posega. Xelengrat. Vir was thus presented as the north-western point of Ravni kotari (Pontadura. Croatia. while Germanised Croatian or Germanic toponyms prevailed in mountain and Pannonian Croatia maps. Austrian originals for their maps of the European Mediterranean. Valkowar. while in the continental Croatia the oykonyms are: Warasdin. but also Starigrad. Coronelli’s map of the Adriatic Sea. Sebenico. Xegar. 1993). which was made by Martin Rota Koluniæ from Šibenik in 1570. Punta dura and similar). Their only intervention in Koluniæ’s (originally Pagano’s) work was of technical nature: they divided The map of Zadar and Šibenik region in two parts: a map of Zadar region and a map of Šibenik region. There is one curiosity regarding Pagano’s map toponyms. special issue 168 Fig. more rarely.. Eszek. Arbe. According to the previous cartographic era tradition. For example. Pagano drew the island of Molat (Melada) in the immediate vicinity of Ugljan (Isola de Zara). This resulted with Molat becoming the westernmost settlement on Ugljan on Bonifacio’s (Fig. Imasichi. Novigrad. Spalato. Sign. 1995). Vlasigi. 1688. As far as toponymy is concerned. the European Mediterranean. gives the following coastal Croatian oykonyms: Nona. In later versions of Pagano’s map and preview maps of the Eastern Adriatic Molat’s name gradually “travelled” towards Ugljan. Michael von Aitzing in 1583. Ribnic. It seems there are two layers of geographical context on these maps: a fixed layer with the images of different geographic objects and a movable toponym layer. Saua) and Italianised or . many cartographers reproduced Pagano’s map of Zadar and Šibenik region by using Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX map. Later on. Vergorazc. Draua. Mercator mostly used Latin toponyms to name larger rivers (Danubius. Pago. 11. France and England) continued to use Italian and. Scardona. Coronellijeva karta Jadranskog mora. ZZ-XVII-14) Slika 11. Xemonigo.

Zagreb je na istoj karti prikazao dva puta. Jezik karte je latinski i hrvatski. (MARKOVIÆ. Meðu desetcima hrvatskih toponima dovoljno je navesti samo neke primjere: Gadzkopolie. Isole. 10). utemeljen na prikupljanju i obradi podataka iz javnih i tajnih mletaèkih arhiva. Coronellija 169 4. st. st. Karte (osobito katastarsko-topografske) sve se više poèinju izraðivati u samoj Hrvatskoj (u Zadru. s pravom može smatrati jednim od najvrjednijih hrvatskih kartografskih spomenika. Valkowar. Mercatorova pogreška u kartografiranju Zagreba. primjerice: Adriaticum Mare (Jadransko more). a od 18. Savus fl. Naime. 9). Rakovitza. st. Capela Mons (Kapela). Primjerice.) na poseban se naèin isticao Vincenzo Maria Coronelli. u obalnom prostoru Hrvatske navode se ojkonimi Nona. a on nije dovoljno poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora pa mu se i potkrala tako velika pogreška. G. koja je objavljena u njegovu djelu Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura 1595. ali i Starigrad. Litzka. 1998b. Sebenico. (Dobra). (DAZd. Složeni toponimi kojima se identificiraju veæi geografski objekti ispisani su tako što se prvo ime daje na hrvatskom. Sve do sredine 19. e Livadia (III. na svojim jezicima pa su bili primorani koristiti izvorna hrvatska geografska imena. Na slièan su naèin hrvatski toponimi kartografirani i na kartama ostalih renesansnih kartografa. 2005). a ustaljuje se i njihov prostorni raspored koji sve manje . WALLIS. Varasdinum (Varaždin). Dobra fl. Meðutim. Spiaggie. NOVOSEL-ŽIC. službeni kartograf Mletaèke Republike s kraja 17. Quarner. st. U skladu s opæim razvojem kartografije. objavljenom 1696. 1995. Vlasigi. (Mrežnica) i sl. 1998. Oèito su do tog autora došli razlièiti pisani kartografski izvori o hrvatskom glavnom gradu. Za veæe rijeke Mercator se uglavnom koristi latinskim toponimskim likovima (Danubius. i poèetka 18. Isolario dell’ Atlante Veneto (posljednji dio atlasa Atlante Veneto). dao i sasvim novi geografski inventar. a izraðuju ih izvorni govornici hrvatskog jezika (Klobuèariæ. Eszek. a drugi put kao Zagrabia (latinizirani hrvatski toponimski lik) u blizini Sischena (Siska). Ribnic i dr. èešæe.) ili osobe koje dobro poznaju hrvatski jezik. N./umen/ (Lonja). Za najvažnije geografske objekte Glavaè je dao iskljuèivo latinske i latinizirane hrvatske toponimske likove. Novigrad. objavljenoj 1688. N.-1694. Parte dello Stato Veneto). (Drava). Epiro. Busiakouina. G. RICHTER-NOVOSEL.). planova i veduta Mari. Fortezze. Saua) dok za manje rijeke donosi talijanizirane ili germanizirane hrvatske hidronimske likove (Kulp. 1995) prikazan je samo dio Hrvatske. i to prostor od Sjevernoga hrvatskog primorja na jugozapadu do Mure na sjeveroistoku te Une i središnje Slavonije na istoku (sl. Zara. Dravus fl. na temelju sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera. Visscher. Buduæi da je svojim djelovanjem stekao ugled istaknutog autoriteta na polju izrade karata (i globusa). Vitezoviæ. U doba nastanka karte samo taj dio Hrvatske nije bio pod osmanlijskom turskom i mletaèkom vlašæu. dovodi u dvojbu pripadnost toponimskog lika odgovarajuæem objektu. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Dobra. uvale. Lonia fl. Draua. meðutim. Kao rezultat izmjera obalnoga i kopnenog prostora izraðuju se karte krupnijeg mjerila na kojima se mogu ucrtati mnogobrojni detalji. Meðu mnogim europskim kartografima koji su prikazivali hrvatski prostor tijekom 17. Dubrovniku. Szutla fl. stoljeæa Sredozemlja. Crisium (Križevci) i dr. Dernischi. objavljenih zasebno ili u velikim zbirkama. Albania. Sign. Arky. Mercator. Chercha. Almisa. i 17. Zrinzska Planina. Licini Rubèiæ. Bosnia cum Dalmatiae Parte Gerharda (Kremera) Mercatora (sl. Jeszenouetz. Cantelli i dr. na Glavaèevoj karti prevladavaju hrvatski toponimski likovi. Arbe. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Geografska imena na kartama 17. vodeæi europski kartograf druge polovice 16. Vergorazc i mnogi drugi. Citta. Meðu hrvatskim autorima karata Hrvatske posebno treba istaknuti Stjepana Glavaèa. J. Colapis fl. Imasichi. Sztubitza... tada veæ glavnoga grada Hrvatske. Sanson. Pago. u primorskom dijelu Hrvatske prevladavali su talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi. potoke i sl. On je prvi meðu hrvatskim kartografima izradio kartu Hrvatske. (Sava). (Kupa). (W. Broj toponima opæenito se poveæava. Luèiæ. Carlstat. primjerice: Plessevitza Mons (Plješivica). Cetina i dr. i to zbog više razloga. Glavaè. Gora Petroua. 1988. prevodeæi ih ili. Coronelli je Hrvatsku prikazao na više desetaka karata. Porti. st. odnosno za pojedina manja naselja.). na karti Sclavonia.. Hrvatski ili pohrvaæeni toponimski likovi na kartama se poèinju javljati u veæoj mjeri od sredine 17. informacija iz biskupskih kancelarija i redovnièkih zajednica i dr. a. dok su u gorskom te panonskom i peripanonskom dijelu Hrvatske prevladavali germanizirani hrvatski i germanski toponimski likovi. te u zbirci karata. Na karti Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (prema reprodukciji koju je priredio AKD Hrvatski tiskarski zavod. Zagreb. Mresnitza fl. De L’Isle. II. Carlostadtium (Karlovac). Topografska karta nije samo vjeran prikaz dijela Zemljine površine nego i važan dokument. Ruiæ. Zagrabia (Zagreb). posebno u atlasu Corso geografico universale. Xelengrat. Prema obièaju iz ranijega kartografskog razdoblja. Turopolie. Xegar. Posega. Golfi. Varaždinu i dr. Wihitsch. Croatia. Licha. st. uzvisine. ponajprije zbog mnogobrojnih hrvatskih toponima. st. Zagrebu. a geografski pojam ukljuèen u ime na latinskom jeziku. rtove. kršæansko-turskih ratišta ili samo hrvatskoga nacionalnog prostora jasno se razlikuju dva toponomastièka areala. nije tiskana ni jedna karta iskljuèivo na hrvatskom jeziku tako da se Glavaèeva karta. Blaeu. Dalmazia. Megymorie i dr. i to 1673.KiG 2007. 4). objavljenom 1692. 2005). dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske navode Warasdin. Zavoreo i dr. Trau. jednom kao Agram (naravno. Talijanski i njemaèki kartografi nisu imali imena za velièinom i znaèenjem manje geografske objekte. Scardona. prilagoðavajuæi ih transkripcijom pravopisu jezika karte. Znakovita je. 3. Spalato. (Sutla). uz graðu dobivenu kompilacijom starijih predložaka (najèešæe iz izolara). Xemonigo. uz Capithl) na približno toènom položaju. Szamobor. NOVOSEL-ŽIC. Na kartama je. karta nastaje kao rezultat terenskih istraživanja. (KOZLIÈIÆ. vojnih i pomorskih izvješæa.

3 Geographical names on 17th century maps Croatian or Croatianized toponyms started to appear more often on maps since the mid 17th century. maps became a result of fieldwork. so they had to use original Croatian names. Native speakers of Croatian (Klobuèariæ. Coastal and mainland land surveys resulted with large scale maps that could contain numerous details. points. of course) located on an approximately correct spot and the second time as Zagabria (Latinised Croatian toponym) near Sischena (Sisak). more frequently. Dobra. 1697. it is also an important document. 10). 1988. Mercator. ical objects (smaller settlements. Luèiæ. from Northern coastland on the southwest to the Mura river on the northeast and central Slavonia on the east (Fig.) Germanised Croatian hydronyms to name smaller rivers (Kulp. Obviously. maps have been made based on systematic geodesic and hydrographical surveys. Mercator made a significant mistake in mapping Zagreb. At the time this map was made. 1995) presented only a part of Croatia. Glavaè named the most important geographical objects only with Latin and Latinised Croatian toponyms.). Litzka. hills. Sign. Zagreb. NOVOSEL-ŽIC. Dubrovnik. Glavaè. and. His map Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (according to a print by AKD. Zagreb. different written sources about the Croatian capital had reached the author. Sign. especially topographic and cadastre maps. such a big a mistake managed to creep into his work. such as: Adriaticum 4. this was the only part of Croatia that was not under Ottoman and Venetian reign. (Zbirka Novak. Namely. 1697 (Novak Collection. or other people who could speak Croatian well.a Western part of Coronelli’s map of Dalmatia. from: WALLIS. made a map of Croatia (MARKOVIÆ. preuzeto iz: WALLIS. increased and their locations became more stabile. Languages used on the map are Latin and Croatian. etc. 1998b. resulting with fewer doubts about certain toponyms belonging to certain objects. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. 2005) Slika 12. Among Croatian authors. Licini Rubèiæ. the leading European cartographer of the second part of the 16th century. etc. 12. Ruiæ.). Croatian Printing Institute. Following general cartography development.a Zapadni dio Coronellijeve karte Dalmacije. since the beginning of the 18th century. NOVOSEL-ŽIC. adapted to the target language orthography. Topographic map is not only a realistic presentation of a part of the Earth’s surface. Cetina etc. 2005. Vitezoviæ. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. There are several reasons for that. However. coves. 1998. 2005). etc. generally. and. streams. Varaždin.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Zavoreo. Italian and German cartographers did not have names for smaller and less significant geograph- .). The maps by other renaissance authors also contain very similar Croatian toponym cartography. drew Zagreb twice on the same map. the name Stjepan Glavaè particularly stands out. Chercha. in 1673. once as Agram (accompanied by Capithl. which they translated or.) in their own languages. in Croatia (Zadar. special issue 170 Fig. since he was not sufficiently familiar with Croatian geography. RICHTERNOVOSEL. begun to make maps. The number of toponyms. which was already the capital of Croatia at the time. He was the first Croatian cartographer who.

b Eastern part of Coronelli’s map of Dalmatia.). Pharia Ins. Sabioncelo (Pelješac). još i antièki (grèki i rimski).KiG 2007. Liesina. Brattia. Trau (Trogir). primjerice. Nona (Nin). (Pag). di Veglia. Isola Zirona (Drvenik). Sign. parte della Dalmatia (sl. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. Coronelli se koristio pretežito mletaèkim. e Curzola nella Dalmatia navedeni su i sljedeæi toponimi: I.b Istoèni dio Coronellijeve karte Dalmacije. Slau. Isole di Lesina.). Slau. Isola do Pontadura. (Hvar). sl. Zara Vecchia. Iso. mletaèki kartograf za veæe objekte daje. from: WALLIS.. Isola Liesina (Hvar). tj. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula).Slau. e Sale (Dugi otok). meðu ostalim. Isola Grossa (Dugi otok). Njegovu æe geografsku i kartografsku koncepciju zamijeniti. Brazza. Dalmazia (Dalmacija). (Zbirka Novak. Ragusa (Dubrovnik). Zara (Zadar). 13) Coronelli navodi: Starigrad. 2005. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Elaphussa (Braè). 1697. Slau Lisna. I. Pola (Pula). Blandona (Biograd) i dr. Pritom nije uvijek pouzdan izvor jer. U njegovo doba oni su veæ bili uvriježeni u svom temeljnom jeziènom obliku. Cattaro (Kotor). Cripsa ol. Isola di Curzola. Melita Insula (Mljet) i dr. (Obrovac). Meðutim. Arbe (Rab). uz mletaèki talijanski. Paros. ol.a i 12. Rouigno (Rovinj). ubicira antièki Argyruntum na mjestu Obrovca.. 2005) Slika 12. Corcyra Melaena (Korèula) i dr.. Stagno (Ston). st. Isola Grossa/detta altrimenti Grande Longa. 1697 (Novak Collection. primjerice: Croazia/ Croacia (Hrvatska). Isola Coronata (Kornat). i poèetkom 19. Zanimljivo je da znameniti mletaèki kartograf za pojedine otoke odmah iza talijanskoga daje hrvatski toponimski lik (tal. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. a tek onda povijesno zabilježen antièki toponim. et Brachia (Braè). 12. Na karti Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. na èetvrtom atlasnom listu karte Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi .b) ispisani su. 12. i sljedeæi toponimi: I. Alba Maris. Castel Venier (Vinjerac). Obroazzo (Obrovac). Spalato (Split). Coronelli više imena daje i za pojedine geografske objekte u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Obroazzo grande. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). Parenzo (Poreè).:/ Argyruntum Ptol. Veglia (Krk). st. i 17. Sign. o Mlit. di Lesina. ó Citta nuova (Starigrad). odnosno dopuniti tek topografski i katastarski radovi krupnoga mjerila koji su nastali kao rezultat parcijalnih (tijekom 18. o Pharos. Istria (Istra). Vyr (Vir). Isola Meleda. st. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Fiume (Rijeka). Primjerice na karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (u dva lista. osobito za primorski dio Hrvatske. Brac. preuzeto iz: WALLIS. Isola di Curzola. Brettan Is. Primjerice na karti Contado di Zara. (Sestrunj). Brazza. odnosno talijanskim toponimskim likovima. o inferiore con Fortez. di Pago.. Is. di Cherzo. Zara vecchia (Biograd). Paganorum Ins.) su slijedili i mnogobrojni kasniji kartografi. a ne Starigrada. stoljeæa 171 Fig./o/ = slavenski. Budua (Budva) i dr. olim Pharia et Pharos (Hvar). Isola Curzola (Korèula). a zatim i sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera (krajem 18. hrvatski). I. ol. Sebenico (Šibenik). Na znatno detaljnijim regionalnim kartama zadarske i dubrovaèke regije na slièan naèin Coronelli daje više imena i za manje geografske objekte. o Korçula. Beligrado. a u nekim sluèajevima i hrvatski toponimski lik. pa se njegova geografska vizija Hrvatske uvriježila i postala temelj za sva relevantna pregledna kartografska djela 18./im/ Cvricta (Krk). Pago (Pag). Is. Primjerice.

(Sutla). Sztubitza. 1688 (Scientific Library in Zadar. special issue 172 Fig. his maps contained new geographic inventory based on collecting and processing information from public and secret Venetian archives. Among dozens of Croatian toponyms. Szamobor. Isola Grossa (Dugi otok). Varasdinum (Varaždin). Nona (Nin). In his time they were already standardized in their basic language forms. Zara (Zadar). M. Dobra fl. for instance: Plessevitza Mons (Plješivica). Capela Mons (Kapela). Cantelli etc. Sign. M. Szutla fl. Vincenzo Maria Coronelli. Albania. 212162 S-2) Slika 13. Mresnitza fl. (Mrežnica). Parte dello Stato Veneto) between 1688 and 1694. Sanson. Coronelli. 13. most often). information from Chanceries and monasteries.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Pola (Pula). His geographical and cartographic concept would not be replaced or improved until the appearance of large scale topographic and cadastre maps. Quarner. we will give only a few examples: Gadzkopolie. Budua (Budva). Stagno (Ston). However. De L’Isle. Trau (Trogir). Coronelli drew Croatia on dozens of maps. Savus fl. Zagrabia (Zagreb). Colapis fl. and in map. Isolario dell’ Atlante Veneto atlas in 1696. which were published individually or as parts of big collections. etc. G. Isole. Citta. Fortezze. Blaeu. Turopolie. Coronelli mostly used Venetian toponyms. (Drava). Porti. Zadarska regija na karti V. Lonia fl. Pago (Pag). Spiaggie. so Glavaè’s map is rightfully considered one of the most valuable Croatian cartographic monuments. Coronellija. for example: Croazia/Croacia (Hrvatska). Arbe (Rab). Rouigno (Rovinj). G. especially for the coastal Croatia. Obroazzo (Obrovac). Besides the material gathered by compiling older models (isolarios. Cattaro (Kotor). Busiakouina. Epiro. WALLIS. e Livadia (III. (Sava). Fiume (Rijeka). Ragusa (Dubrovnik). (Dobra).). Castel Venier (Vinjerac). Isola Curzola (Korèula). etc. J. Rakovitza. which were preceded by partial (during the 18th century) or systematic geodesic and hydrographical surveys (the end of the 18th and the beginning of the 19th century). Jeszenouetz. Not a single map in Croatian language was printed until the mid 19th century. Nevertheless. Coronelli’s vision was followed by numerous later cartographers. Isola Zirona (Drvenik). Gora Petroua. military and naval reports. 1995. Isola Coronata (Kornat). Complex toponyms that identify larger geographical objects are written in a manner in which their first name is in Croatian and their geographical definition is in Latin. (Kupa). Sebenico (Šibenik). Crisium (Križevci). the official cartographer of the Venetian Republic at the end of the 17th and the beginning of the 18th century. especially in the Corso geografico universale atlas in 1692. besides Venetian Italian. is the most prominent (KOZLIÈIÆ. Parenzo (Poreè). 2005). Among numerous European cartographers who presented Croatia during the 17th century (W. Visscher. N. Megymori. Since his work gave him the reputation of a distinguished authority in map and globe production. Dalmazia. Sabioncelo (Pelješac). Zara vecchia (Biograd). 212162 S-2) Mare (Jadransko more). so his geographic version of Croatia became a standard for all important cartographic works in the 18th century. Veglia (Krk). Ed altri Luoghi Dell’Istria. etc./umen/ (Lonja). Golfi. larger objects were also given ancient (Greek and Ro- . Spalato (Split). Carlostadtium (Karlovac). Istria (Istra). Zadar region on the map by V. N. (Znanstvena knjižnica u Zadru. 1688. plan and panorama collection called Mari. Zrinzska Planina. Isola Liesina (Hvar). etc. Dravus fl. Croatian toponyms evidently prevail on Glavaè’s map. Dalmazia (Dalmacija). Sign.

Iz toga manjeg izbora toponima na Coronellijevim kartama vidljivo je da se problem pisanja slova s dijakritièkim znakovima rješavao razlièito. Sign. na štetu Venecije. a G.. Cantelli na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1684. uvažavajuæi mletaèko ime (uz ostalo. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. 321). F. posredno ili neposredno odražavali su se razlièiti imperijalni interesi. udio kojih se u odnosu na talijanske toponimske likove poveæava s udaljavanjem od obale. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Bencovich. P. dijelom podržana politikom cara Karla III. Essek F. U 18. Taj su toponim poslije prihvatile i sve ostale vodeæe europske zemlje pa se za Jadransko more na geografskim i pomorskim kartama gotovo redovito koristi ime Mletaèki zaljev (Golfo di Venetia. To upuæuje na domet mletaèkoga vojnog i politièkog utjecaja. Dalmatinske Zagore te donjoneretvanski kraj). Ogulin. Esseshet H. nazvani su Aquisto nuovissimo (sjeveroistoèni dio Dalmatinske Zagore s Imotskim krajem) (RAUKAR i dr. i zbog jednostavne èinjenice što su crpili graðu s mletaèkih karata. Sign. 173 . (Sinus Hadriaticus). Chobilia. 6). DAZd. politièkoj i gospodarskoj vlasti neke sile zamjena je imena Mare Adriaticum. posebno oni koji nisu bili iz Venecije) nisu zaboravili staro ime tog dijela Sredozemnog mora. Mletaèkom su kartografu osobit problem èinili hrvatski toponimski likovi u kojima se uzastopce javlja više glasova koji se bilježe izvedenim slovima s dijakritièkim znakovima.. M. G. V. europski geografi (pa i talijanski autori.. Chnin. Talaschizza (A. Hirshvogel na karti hrvatskih zemalja iz 1570. primjerice. Sambucus na karti Ilirika iz 1573. van der Bruggen na karti Dalmacije iz 1737. J. Tada su. dakle dostupnim za pomorsku trgovinu svima (dakako. Vavassore na karti Jadrana iz 1539 (Mare Adriaticum). M. M. kojima je završilo dugogodišnje ratovanje (od 1683.. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. Grimaniju). Lustiza i dr. preko geografskih imena. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. Slavonije i susjednih zemalja iz 1709. Cassini na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1792. ne doslovno). piše Mer ou Golfe de Venise. 1989). Prewlacca. koji je posebnom uredbom iz 1717. Zavoreo. Evo nekih primjera hrvatskih toponimskih likova: Zatton. (Mare Adriaticum) i sl. Sign. Primjerice. M. 222). Dobar je primjer mareonim Telašæica. Coppo na karti Istre iz 1525. Perusich. Lisane. piše Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. J. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro) i sl.. piše Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. a ne samo povlaštenim. za Osijek navodi toponimske likove Osik H. Vodizze. pa su. Licca. a oni koje je Venecija zauzela 1718. Smoquizza. DAZd. 1829. i Požarevcu 1718. pa se. von Reilly na karti južnog dijela Kraljevine Dalmacije iz 1791.) Venecije i Habsburške Monarhije s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane. 1781. Vitaligna. ta se praksa nastavila. za Vukovar toponimske likove Valco. J. postavljajuæi temelje kasnijem razvoju tih dviju najvažnijih sjevernojadranskih luka. Istranin P.. 1787. navodi mareonim Parte del Mar Adrian. piše Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. Ilock. Sign. Linea Grimani (nazvana prema generalnom providuru F. oder Adriatisches Meer. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. utvrðene nove mletaèkoturske granice: 1699. primjerice. piše Mare Adriatico ov. uz ostalo. Seuter na karti Dalmacije. B. Ottoch. da bi na Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd.). koja je objavljena u velikom atlasu Corso Geografico Universale. Sign. stoljeæa Adiacenti. Ezech. Mursa maior. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. 1987. (Maris Adriatici Pars). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Pogliana. Tilaschizza (Melchiori. Novosteèeni posjedi 1699. ponajviše mletaèkim brodarima. Nolin na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1690. dakle uz regiju u neposrednoj blizini Venecije. 1994). DAZd. Mursia Colina di Imp. ŠIMUNOVIÆ. 1718. Steer na karti Ugarske iz 1664. Dobar primjer sustavnoga nastojanja da se odreðeni prostor podèini vojnoj. a rjeðe iz talijanskoga kulturnoga kruga navode samo mareonim Jadransko more. Na primjeru Mljeta (Mlit) i Osijeka (Osik) razvidno je da Coronelli poznaje samo njihov ikavski oblik. Naime. 11). dodavali i “nekadašnji” mareonim Jadransko more. a 1718. Stupnich. koji je ijekavskim oblikom zamijenjen znatno poslije (usp. odnosno Mare Adriatico (Jadransko more) u mareonim Golfo di Venezia. 76 A. piše Meerbusen von Venedig. G. st. Sliène probleme imali su i kasniji kartografi koji su prikazivali tu dugootoèku uvalu. I mnogobrojni drugi kartografi. Ime Jadranskog mora na renesansnim i novovjekovnim kartama Na renesansnim i novovjekovnim kartama Hrvatske. ANTOLJAK. Walkowar. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.. u koje je.. Linea Mocenigo (nazvana prema mletaèkom diplomatu A. J. I. piše Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (sl. Dvije godine nakon toga Karlo je Rijeku i Trst proglasio slobodnim lukama. Zettin (Ristretto della Dalmazia). Unatoè mletaèkim nastojanjima. koju taj mletaèki kartograf na karti Contado di Zara imenuje Tillatiza Valle. list VII) Vojno-geografskog instituta iz Milana 1822. 12). 2005). Slouinaz. a za Ilok toponime Uylak. Jadransko more proglasio slobodnim morem (STRAŽIÈIÆ. Golf of Venice. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. DAZd. Hrvatske. Ullock. 4. Slosella i dr. Rogosniza. Xman. i 17. (Contado di Zara). uvala bila imenovana mareonimom Porto Tajer (prema istoimenom otoèiæu u kornatskom arhipelagu). Venecija je proširila svoj posjed na istoènoj obali Jadrana tek odredbama mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699. A. Zaglaua. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.. Na Coronellijevim kartama zabilježeno je i mnoštvo hrvatskih toponimskih likova. Grascaz. Du Val na karti granice kršæana (zapravo Habsburške Monarhije) i osmanlijskih Turaka iz 1663. a sami nisu istraživali kartografirani prostor). A. Golfo di Venezia. javljaju oblici Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. koji se u dubljem dalmatinskom zaleðu u doba nastanka Coronellijevih karata tek poèeo znatnije širiti. uglavnom iz austrijsko-njemaèkoga. Coronelli na karti Jadrana iz 1688. Golphe de Venise i dr.. te na karti Ugarske iz 1735.KiG 2007. piše Mare Adriaticum. Meðutim. Mocenigu). V.. 4. nazvani su Aquisto nuovo (veæi dio Ravnih kotara. Ilanschizza (M.

(Sestrunj). Blandona (Biograd). Geographic and topographic maps of Croatia fund. places the ancient Argyruntum on the location of today’s Obrovac. Sign. ancient. This small selection of Coronelli’s maps toponyms shows that he solved the diacritical letters writing problem in different ways. Licca. Ottoch. and in some cases even Croatian. new borders between the Venetian Republic and the Ottoman Empire were established: Linea Grimani in 1699 (in the honour of F.. among others. 6). Vodizze. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. Geographic and topographic maps of Croatia fund. which resulted in names like Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. Brettan Is. On Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. Vyr (Vir). Paganorum Ins. Paros. Croatian toponyms in which more diacritical letters appear together represented a great problem to the Venetian cartographer. The newly acquired territory was. This points to Venetian military and political range that had just begun to expand at the time Coronelli’s maps were made. 1718. Isola Grossa/ detta altrimenti Grande Longa. Ezech. Mursia Colina di Imp. Sign. etc. Iso. I. instead of Starigrad. i. Brattia. He is not always a reliable source. which he named Tillatiza Valle on his Contado di Zara map. DAZd. Slouinaz. Of course. Venice began to expand its eastern Adriatic territory only after the Srijemski Karlovci treaty in 1699 and Požarevac treaty in 1718 that put an end to the long war (since 1683) between Venice / Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire. Grimani. Du Val wrote the name Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. on his map of Dalmatia and neighbouring regions . Geographic and topographic maps of Croatia fund.. Coronelli also gives more names for objects located in the continental Croatia. which outnumber Italian toponyms as one moves further from the coast. 12). including those who were from today’s Italy but not from Venice.) regularly appears on geographic maps and naval charts.. o Korçula. Obroazzo grande. etc. Pharia Ins. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. among others. di Cherzo. Liesina. ANTOLJAK. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. For instance. Golphe de Venise. olim Pharia et Pharos (Hvar). It is interesting that on the famous Venetian cartographer’s map Croatian toponyms for some islands immediately follow Italian toponyms (Slau. The map Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. o Mlit. on Renaissance and Modern Age maps of Croatia. special issue 174 man). Brazza. Slau Lisna. di Veglia. That was the time when. Isola do Pontadura. Esseshet H. named Aquisto nuovo (a large part of Ravni kotari. Perusich. Xman. For instance. Mocenigo). 12a and 12b) contains. Here are some examples of Croatian toponyms: Zatton. Pogliana. he gives the following toponyms for Osijek: Osik H. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Isola di Curzola. Despite Venetian efforts. the general governor) and Linea Mocenigo in 1718 (in the honour of Venetian diplomat A. Zavoreo. di Lesina. Isola Meleda. Ilock. the map Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (in two folios. the following toponyms: I. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). toponyms come last.. 321). Coronelli’s maps also contain a number of Croatian toponyms. V. Alba Maris. Smoquizza. For example. The names of the Adriatic Sea on Renaissance and Modern Age maps Various imperial interests reflected. since he.. Dalmatinska Zagora and the area around the Neretva river delta). 2005). A good example of persistent efforts to subdue an area to military political and economical reign of a foreign power is the change of the name Mare Adriaticum or Mare Adriatico (The Adriatic Sea) to Golfo di Venezia. etc. 4. among other things. 1787. Brazza. Chnin. Prewlacca.. (Pag). Sign. which were replaced by the jekavian dialect form significantly later (compare ŠIMUNOVIÆ. Essek F. on his map of Habsburg Monarchy and Ottoman Empire borders from 1663 P. DAZd.. Mursa maior. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. Zettin (Ristretto della Dalmazia). Zaglaua. ol. Tilaschizza (Melchiori. on the fourth leaf of his Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi Adiacenti map.. Ullock. etc. among other things. Slau. All other leading European countries accepted this toponym later on so the name the Gulf of Venice (Golfo di Venetia. On examples of Mljet (Mlit) and Osijek (Osik) it becomes evident Coronelli was familiar only with their ikavian dialect forms. A good example is Telašæica. 13). 1781. o inferiore con Fortez. Geographic and topographic maps of Croatia fund. Ogulin. I. Zara Vecchia. Ilanschizza (M. Cripsa ol. Bencovich../im/ Cvricta (Krk). Beligrado. for instance. 1829. Grascaz. di Pago. Fig. because of the simple fact they drew the material for their maps from Venetian maps instead of doing their own research. the following toponyms: I. Isola di Curzola. toponyms. Sign. For instance. (Hvar). Stupnich. e Sale (Dugi otok). and for Ilok Uylak. Brac. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro). Coronelli names Starigrad. et Brachia (Braè). e Curzola nella Dalmatia contains. though. parte della Dalmatia (Fig. Vitaligna. 1994). Talaschizza (A. published in the big Corso Geografico Universale atlas. 1987. 222). Slosella (Contado di Zara). Golf of Venice. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). On significantly more detailed regional maps of Zadar and Dubrovnik regions Coronelli similarly names also smaller geographical objects. Chobilia. Croatian) and that historical. DAZd. on his map Contado di Zara. leaf VII) map by Military and Geography Institute of Milan. the cove was named Porto Tajer (according to a small island in the Kornati archipelago). DAZd. Rogosniza. ol. ó Citta nuova (Starigrad). o Pharos. Lisane. (Obrovac).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Corcyra Melaena (Korèula). Later cartographers had similar problems with naming that cove. Melita Insula (Mljet)./o/ = Italian for Slavic.4.:/Argyruntum Ptol. Isole di Lesina. did not forget the old name for that part of the Mediterranean and added the name the Adriatic Sea. The territories Venice occupied in 1718 were named Aquisto nuovissimo (north-eastern part of Dalmatinska Zagora and Imotski area) (RAUKAR et al. Elaphussa (Braè).e. they acknowledged the Venetian toponym. for Vukovar Valco and Walkowar. in 1699. Is. directly or indirectly. 76 A.Slau. European cartographers. Is. Sign. Lustiza.

stoljeæa tijekom 19. (Maris Adriatici Pars) te M. na geografskim i pomorskim kartama Jadrana ime Mletaèkog zaljeva (Golfo di Venezia) postupno se ogranièava na prostor uz obalu talijanske pokrajine Veneto. (Adriaticum Mare). Vegkia. Opæenito. i 17. Sve do 18. Beèu. I. Bonifacio. a u zaobalju je više hrvatskih toponimskih likova (Chnin. Spalato. a s približavanjem jezgri hrvatske države veæa je uèestalost hrvatskih toponimskih likova. Zara. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. a to znaèi pouzdana i korisna. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. Meðu kartografskim prikazima kvalitetom i brojnošæu isticale su se portulanske karte mletaèkih. Glavaè. prosudbi o prikazanom sadržaju. st. Zbog toga treba stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje 175 .). Coronelli. Walkowar. U kasnijim razdobljima kartografije uvriježila se praksa korištenja talijanskih i germanskih toponimskih likova za veæe i važnije geografske objekte. koje su koristili pomorci širom Sredozemlja. 9. Trau. U graniènim podruèjima prema Sloveniji i Maðarskoj èešæi su germanski ili germanizirani maðarski toponimski likovi (Agram. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. G. gdje su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. misionara. i 17. znanstveni i dr. Antwerpenu. Slièno je i u prostoru gorskog i panonskoperipanonskog dijela Hrvatske. Gastaldi. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. Perusich. Zakljuèak Stare su karte važan izvor za geografska. Talijanski toponimi mnogobrojniji su u podruèju otoka i uskoga obalnog pojasa (npr. zbog povoljnijega geografskog položaja i oèite potpore državne vlasti sa sjedištem u Beèu i Budimpešti preusmjerena glavnina pomorskog prometa. M. V. stranih toponimskih likova bilo je više u prostorima u kojima su se na razlièite naèine manifestirali društveni (politièki. Parenzo. Nona. a to su geografska imena ili toponimi. a time nerijetko i pogrešaka. Cattaro i dr. pa tako i geografskim imenima. Tijekom starijih razdoblja povijesti kartografiranja hrvatskog prostora karte su se izraðivale izvan Hrvatske.) te gospodarski utjecaji moænih susjednih zemalja. Nakon pada Venecije 1797. Zadru. Potrebno je istaknuti da S. Ragusa. Parizu i dr. Ogulin. Mnogobrojni kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. Na kartama 16. trgovaca i dr.).) i da se karte sve više izraðuju u samoj Hrvatskoj (u Zagrebu.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. ankonitanskih i ðenoveških kartografa. Koluniæ. Pola.). Moguæe je utvrditi još jednu pravilnost u udjelima pojedinih toponimskih likova. S obzirom na onodobne razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija kao i èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji.). i poèetkom 20. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. povijesna i jezikoslovna istraživanja.). koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. Rimu. Osim toga. Dobra. postupno se poveæava broj hrvatskih toponimskih likova. vojnih zapovjednika. a graðu su prikupljali posredno. M. P. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. jasno dajuæi do znanja da Hrvati ne priznaju gospodstvo Venecije na cijelom Jadranu. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. (Mare Adriatico) navode samo ime Jadransko more. Carlstadt. Ritter Vitezoviæ na karti Hrvatske iz 1699. P. Licca. Arbe. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. Pešiæ na karti Dubrovaèke Republike iz 1720. Dubrovniku i dr. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Ritter Vitezoviæ i dr. Eszek i dr. kulturni. pomoraca. Amsterdamu.KiG 2007. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. U ovom radu daje se naglasak na jedan od najvažnijih elemenata geografskog sadržaja starih karata. Fiume. a tome je znatno pridonijela èinjenica da su se u proces izrade karata pojedinih dijelova Hrvatske sve više ukljuèivali hrvatski geografi i kartografi (N. Luèiæ. I. Mresnicza i sl. R. S. Cantelli i dr. Glavaè na karti Hrvatske iz 1673. Sebenico. st. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali vodeæi europski kartografi (G. st. Klobuèariæ. Takoðer. a talijaniziranih i germaniziranih hrvatskih likova za manje objekte.

). the material about Croatia presented on leading European cartographers’ maps (G. Ritter Vitezoviæ. However. the state government in Vienna supported transferring the majority of sea trade to these two ports because of their better geographical position during the 19th and the 20th century. Glavaè on his map of Croatia from 1673 (Adriaticum Mare). 11). Germanic or Germanised toponyms are more frequent (Agram. Croatia. Vavassore’s map of the Adriatic from 1593 (Mare Adriaticum). etc. I. Pola. Klobuèariæ. To the disadvantage of Venice. laying the foundations for further development of these two most important northern Adriatic ports. Generally. the Gulf of Venice name (Golfo di Venezia) on geographic maps and naval charts gradually becomes limited to the space around the coast of Italian region of Veneto.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. historical and linguistic research. M. Hirshvogel’s map of Croatian countries from 1570 (Maris Adriatici Pars). etc. I. and they were not always a reliable source for scientific researches. Seuter wrote Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. Zara. Spalato. Ogulin. I. During the early period of Croatian area mapping. It is necessary to point out that S. on his map of Dalmatia. the map of the Adriatic Sea by V. A. A. Dubrovnik) contributed to this increase. Cattaro. which resulted in toponyms being transcribed uncritically with obvious old pattern repetitions and mistakes. without necessary geodesic or astronomic surveys. After the fall of Venice in 1797. G. equally available to all countries who wanted to use it for trading business. P. Fiume. Amsterdam. it was difficult to create a coherent and plastic geographical image that would be scientifically founded and actual. J. Coronelli (1688) contains the name Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (Fig. etc. oder Adriatisches Meer. from Italy use the Adriatic Sea toponym. etc. Trau. Charles declared Rijeka and Trieste free ports. In border areas towards Slovenia and Hungary. 5 Conclusion Old maps are an important source for geographic. Paris…). A great number of cartographers never vis- . Veglia. merchants. In this way Italian and Italianised Croatian toponyms for geographical objects in coastal Croatia gradually became standard. Cantelli. Golfo di Venezia on his map of Dalmatia and neighbouring regions (1792). military commanders. Steer’s map of Hungary from 1664 (Mare Adriaticum). Licca. It was partially supported by emperor Charles’ III special decree of 1717. and G. while Croatian toponyms prevail in the hinterland (Chnin. R. reliable and useful. Zadar. through church and political administration representatives. Coppo from Istria. Perusich. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. van der Bruggen’s map of Dalmatia contains the name Mare Adriaticum. Eszek. Arbe. This work emphasizes one of the most important old maps geographic elements – geographical names or toponyms. only they were written according to German language spelling rules. and not exclusively reserved for the privileged (mostly Venetian) traders. The examples are G. on his map of Dalmatia and its neighbouring regions (1690) J. special issue 176 (1684) G. missionaries. Mresnicza. It is possible to determine one more regularity in toponym distribution. M. by which he declared the Adriatic a free sea. foreign toponyms appeared more often in areas in which social (political. V. In later cartographic periods the practice of using Italian and Germanic toponyms for larger and more important geographical objects.). Cassini uses the name Mare Adriatico ov. Ancona and Genoa stood out in quality and number and were used by seamen around the Mediterranean. Portolan charts by cartographers from Venice. maps were made outside Croatia. etc. B. Germany and. more rarely. scientific. P. S. etc.) but as we move towards the central Croatia Croatian toponyms become more frequent. von Reilly uses the name Meerbusen von Venedig. Rome. and Italianised or Germanised Croatian toponyms for smaller objects took roots. ited the areas they presented on their maps. it is necessary to compare old maps with their contemporary written historical documents in order to determine their quality and relevance in forming judgements about the presented contents and geographical names. Sebenico. Luèiæ.) was reproduced for centuries without any significant improvements or changes. Dobra. seamen. Nolin used names Mer ou Golfe de Venise. M. J. It is similar in mountain and Pannonian parts of Croatia. on the map of the southern Dalmatia Kingdom (1791) F. Ritter Vitezoviæ on his map of Croatia from 1699 (Maris Adriatici Pars) and M. Nona. J. Two years later. a region in the immediate vicinity of Venice. Therefore.e. Numerous other cartographers from Austria. P. Besides. Vienna. i. Bonifacio. This practice continued throughout the 18th century. Cantelli wrote Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia.) became more involved in map-making process and that more maps were actually made in Croatia (Zagreb. The same happened to the toponyms in continental Croatia. cultural. etc. clearly stating that Croatian people did not acknowledge Venetian rule over the entire Adriatic Sea. Bearing in mind the fairly limited information exchange possibilities of the time and the fact that most of the maps presenting Croatian regions were made outside the area (Venice. Koluniæ. etc. Coronelli. Ragusa. Antwerp. gives on his map of Istria (1525) the toponym Parte del Mare Adrian. Gastaldi. On the maps from the 16th and 17th century the number of Croatian toponyms gradually increases. The facts that Croatian geographers and cartographers (N. Sambucus’ map of the Illyricum from 1573 (Sinus Hadriaticus). European geographers who made general geographical maps of Croatian territory also used portolan charts for obtaining geographical data about Croatian coast and islands. M. Slavonia and their neighbouring countries (1709) and map of Hungary (1735) M. Walkowar. Carlstadt. Pešiæ on his Dubrovnik Republic map from 1720 (Mare Adriatico) gave only the name Adriatic Sea. They gathered their materials indirectly. Glavaè. Up until the 18th century maps were made as the result of space description. M.) and economical influences of powerful neighbouring states manifested more. Italian toponyms are more frequent on islands and narrow coastal belt (Parenzo.

Venecija (DAZd. gia presenta alla Serenissima Republica di Venezia. Split. M. M.KiG 2007. Duisburg (DAZd. Zagreb. 11-46. Zagreb. br. (1954): Otoci Iž i Premuda. (2002): O ranijim grèkim imenima mjesta na istoènom Jadranu. 6-7. Š. P. Sign. Sign. V. F. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Zadar. topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra. 15-25. Š. Sign. Venecija (DAZd. Sign. Citta.-1824. BATOVIÆ. (1688): Contado di Zara. br. V. M. uredili D. R. . Parte dello Stato Veneto) (Državni arhiv u Zadru. BATOVIÆ. Zadarska smotra. Matica hrvatska – Zadar. Albania. (1973): Prapovijesni ostatci na zadarskom otoèju. (1994): Pregled hrvatske povijesti. Foglio IX (Državni arhiv u Zadru. Zagreb. 222) MERCATOR. 42. Mlinariæ. Zbornik radova. (DAZd.. e le progettate per l’esercizio del 1811 (DAZd. Arheološki muzej Zadar. Š. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. ÈAÈE. Zagreb.) Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell’ I. Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. 46. SANTINI. Zadar. ANTOLJAK. G. br. 12) Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. 321) MELCHIORI. o. Venecija (DAZd. S. Diadora. Sign. (1993): O nazivima prapovijesnih gradina na našem primorju. A*) DE TRAUX. (1780): Nouvelle carte de la Partie Occidentale de Dalmatie. 33-51. (1811): Carta della Dalmazia. F. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Sign. 433-446. (1992): Prilozi topografiji i toponimiji istoènojadranskog otoèja od antike do srednjeg vijeka. Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella qualle sono disegnate tutte le strade fabricate. br. A III – S18 –9. ÈAÈE. Fortezze. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. Pomorske karte edicije Jadransko more – Istoèna obala. (1595): Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura. 19 CORONELLI. Sign. Radovi Instituta JAZU u Zadru.. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. god. II. 1. 83-237. 26) Veli Iž 3-3. Novak. 76A) Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. Beè (DAZd. stoljeæa Kartografski izvori / Map sources BEAUTEMPS-BEAUPRÉ. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski instutut Beograd. Folia onomastica Croatica. (1692): Corso del Danubio da Vienna Sin’ à Nicopoli e Paesi Adiacenti. 1. mjerilo 1:100 000. Zadar. Harvard University Press. (1999): Zadarsko otoèje u Konstantina Porfirogeneta: Filološke. 212162 S-2) CORONELLI. 3. Sign. ZAVOREO. 539-550. A. br. Isole. Dalmazia. br. 140-141 i 152). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (1995b): Plinije o otocima južne Liburnije (nat. R. Zadarska smotra. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Zagreb. 5-165. (1781): Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia (DAZd. Sign. 8379/II. S. Corso Geografico Universale. (1960): Prilog toponomastici zadarskog kraja. Mari. vol. 1718. Laus/Orbis. M. Sign. Sign. Parte della Dalmatia. br. (1829): Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. J. 53-76. 1985. Milano 1822. e Livadia (III. Zadar. c. V. Zadar. br. 2004. Sign. (1975): Toponimika i kartografija. CVITANOVIÆ. 75-88. 109-141. (1954): Tri priloga za prouèavanje historije. br. V. 5) 177 Literatura / References ANTOLJAK. 34. le incominciate. B. Katalozi i monografije. (2005): Problemi prosudbe pouzdanosti starih karata kao izvora geografskih podataka. FURLANETTO (1787): Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. (1997): Vrški mjestopisi kroz prošlost. CVITANOVIÆ. A. Epiro. o. 8. 203-224. Vojno-geografski institut. CH. BATOVIÆ. (2005). a. S. toponomastièke i povijesne opaske. Zagreb. 6. Zagreb. Golfi. Treæi hrvatski geografski kongres. 4). Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje: DAZd. (1688): Ristretto della Dalmazia Diuisa ne Suoi Contadi. 69-107. Stato Maggiore. BAGROW. et. II. 45-66. S. Quarner. Pet stoljeæa Jadrana na kartama. ÈANKOVIÆ. SKELTON. br. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. S. Zadar. Venecija (Znanstvena knjižnica u Zadru. Filozofski fakultet Zadar.. V. Folia onomastica Croatica. Mass. a*8e-) CORONELLI. ÈAÈE. Geodetski list. ÈAÈE. 34. Porti. CVITANOVIÆ. br. 4-6 (Domaæa riè 4). S.. Sign. Zagreb. Spiaggie. Split. Radovi Instituta JAZU u Zadru. (1964): History of cartography. (DAZd. hist. L. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Knjižnica. D. Hrvatski hidrografski institut. (1806-1809): Atlas istoène obale Jadrana (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. A. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Zagreb. Parte Occidentale. ZAVOREO. (1995a): Civitates Dalmatiae u “Kozmografiji” Anonima Ravenjanina. (2002): Geografski rjeènik. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. 21. 11. Kongresni broj. 4-5. i 17. S. Zadar. ÈAÈE. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Lapaine i D. FARIÈIÆ. 6) GRANDIS. 1:25 000. Male karte I i II. 3. Zadiz d. M. Školska knjiga. Cambridge. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti. BORÈIÆ. Razdio povijesnih znanosti. br. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.

18-139. 235. (2005): Hrvatski kartografi 16. M. (2006): Povijesna toponimija. Skraèiæ. 3. urednici (1992): The History of cartography. (1953): Starohrvatska imena dvaju naših otoka. . Pomorski zbornik. P. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. The University of Chicago Press. Razdio povijesnih znanosti. stoljeæa. 2001]). Cresa i Lošinja. FINKA. Sveuèilište u Zadru. Zagreb. u: Toponimija otoka Pašmana. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Zadar. Vol.. 83-102. J. 5-51. uredili D. Zagreb. MARKOVIÆ. 63 (2001. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. br. Biblioteka Onomastica Adriatica. Biblioteka Onomastica Adriatica. Lapaine i D. (1988): Hrvatska na karti Varaždinca Stjepana Glavaèa iz 1673. 37-65 (6 karata). Zagreb. 485-488. Hrvatski hidrografski institut. Varaždin. Zagreb. B. A. Mlinariæ. Književni krug Split. Šibenik. 23-44. Zadar. Zagreb. 127-129. br. (2006): Toponimi na katastarskim mapama iz 1824. 297-302. London. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. R. P. M. (2003): Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoraniæevih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el contado di Zara e Sebenicho. KOLANOVIÆ. K. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Novak. Zadar. br. RICHTER-NOVOSEL. R. (1998): Analiza geografskog sadržaja Glavaèeve karte. Varaždin. B. JURIŠIÆ. M. special issue 178 FARIÈIÆ. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku. (2005): Granice i geografsko-politièka podijeljenost Hrvatske. stoljeæa. Muzej grada Šibenika. 10/11. Split/Zagreb. Ancient. 13-23. (1974): Šibenik kroz stoljeæa. (2002): Toponimija dijela Splitske zagore. JAKŠIÆ. (2006): Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa. 349-354. GRUBIŠIÆ. 101-108. Skraèiæ. and Medieval Europe and the Mediterranean. Naprijed. E. urednici (1987): The History of cartography. MARKOVIÆ. Zagreb. Chicago. WOODWARD. Zadar. Rad JAZU. Školska knjiga. br. 3-4 (1973.. NOVOSEL-ŽIC. M. (2005): Atlas jadranske obale C. JURIŠIÆ.-1830. S. knj. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. WOODWARD. PANDŽIÆ. (1990): Historijska geografija istoènog Jadrana u starom vijeku. (1977): Vir – prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji. D. (2003): Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i Šibenika (Tutto el Contado di zara et sebenicho). B. uredili D. Split. Zagreb. 389-408. A.. ŠOJAT. br.). KOZLIÈIÆ. 1. 121-143. br. uredili D. Triplex Confinium. M. A. MAGAŠ. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. J. D. D. 2. J. J. D. M. 2. Zagreb. KARROW. M. Književni klub. (2001): Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija. Sveuèilišna naklada Liber. Zagreb. JURAN. M. (1956): Toponimika zapadne Istre. 10-11. Pomorski zbornik. Folia onomastica croatica. (2005): Povijesni razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja. Hrvatski geografski glasnik. (1988): Opæa kartografija. Književni krug Split. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. B. Radovi Centra JAZU u Zadru.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Školska knjiga. Zadar.1974. R.. Speculum Orbis Press. A. i 17.. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici. M. HILJE. N. B. Onomastica jugoslavica. Rijeka. Onomastica jugoslavica. (1998): Znaèenje Glavaèeva zemljovida Hrvatske kao povijesno-zemljopisnog dokumenta. HARLEY. MARKOVIÆ. W. br. B. 11. Zagreb. Lapaine i D. 49-76. (1974): O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jadranskog mora. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Školska knjiga. 3. K. Zagreb. Muzej za umjetnost i obrt. Zagreb. 87-111. Chicago. M.. knj. (1957): O postanku imena Rivanj. PANDŽIÆ. (1993): Mapmakers of the sixteenth century and their maps: bio-bibliographies of the cartographers of Abraham Ortelius. Vol. V. 371-379. LOVRIÆ. KOZLIÈIÆ. Lapaine i D. Sveuèilište u Zadru. 985-1011 (2 karte). Zagreb. (1989): Prilog povijesnoj topografiji otoka Ugljana. godine. br. br. FILIPI. (1993): Hrvatska i njezine granice na starim kartama. Školska knjiga. Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. (1995): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. M. 491-517. AGM. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. 1: Cartography in Prehistoric. R. 24. Varaždin. P. M. uredili D. (1971): O zemljopisnom nazivu za primorje SR Hrvatske. oko 1530. Split/Zagreb. br. Venecija. Knjiga 1: Cartography in the Traditional Islamic and south Asian Societies. br. Rijeka. Zagreb. Split. 3. Novak. Ž. 235-252. do XX. Radovi Instituta JAZU u Zadru. KALMETA. (1998): Descriptio Bosnae et Hercegovinae – Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. MAGAŠ. M. (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otoèja. Zavod za hrvatsku povijest. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. 28. B. HARLEY. KOZLIÈIÆ. 111-154. Beautemps-Beaupréa.. MLINARIÆ. 29-49. 15. gl. Zagreb. (1974): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otoèja. KOZLIÈIÆ. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ. 45-61. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. D. Chicago. FÜRST-BJELIŠ. Zagreb. Novak. (1984): Hidronimija zadarskih otoka.. MILETIÆ-DRDER. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. AGM. FILIPI. Školska knjiga. MATAS. Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. gl. M. Mlinariæ. JURAN. 32/33 (1999/2000[i. MARKOVIÆ. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. NOVOSEL-ŽIC. ured.e. br. F. Mlinariæ. Zagreb. 12.). Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. 391-407. M. Lapaine i D. (1993): Descriptio Croatiae. Novak. V. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Rijeci. MARKOVIÆ. London. The University of Chicago Press. JURIŠIÆ. A. br. (1964): Iz primorske toponimike zadarskog i šibenskog kraja. ured. Mlinariæ. Zagreb..

. ŠIMUNOVIÆ. 3-34. Zadar. br. ROGIÆ. L. Zagreb. Razdio filoloških znanosti. Split. SKRAÈIÆ. Narodni list i Filozofski fakultet Zadar. Ljubljana. A. Split. Samobor. obljetnici osnutka Geografskog društva Hrvatske.. SLUKAN ALTIÆ. PETRICIOLI. (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora. 47-56. Murter. SKRAÈIÆ. br. Zagreb. P. 51-58. 26. SKOK. ROBINSON. br. A. Školska knjiga. Zadar. Spomen zbornik o 30. (1987b): Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka. ŠIMUNOVIÆ. (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka. P. br. SKRAÈIÆ. ŠANJEK. Zagreb. br. 179 . (1986): Istoènojadranska toponimija. Ekološke monografije. Zadar. 12. 163-173. (1952): Naši otoci na Jadranu. i 17. 207-213. I. 189-202. N. ŠIMUNOVIÆ. Zagreb. (1999): Stari Zadar u slici i rijeèi. John Wiley and Sons. (2004): Colentum. WALLIS. Školska knjiga. VAJS. Biblioteka Onomastica Adriatica. KIMERLING. 14. 6. br. (1987): Prošlost Zadra III. (2000): Historic maritime maps 1290-1699. PERIÈIÆ. SKRAÈIÆ. Geografski horizont. Split. (2005): Franjevac Vincenzo Coronelli i Jadransko more. V. Zagreb. br. Hrvatski dijalektološki zbornik. (1969): Organiziranost naziva u geografskoj regiji. (1967): Litoralizacija – Prekretnièki i perspektivan proces. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. ŠIMUNOVIÆ. P. Murterski godišnjak. ROGLIÆ. kongres geografa Jugoslavije. br. ŠIMUNOVIÆ. I. R. Zagreb. Zagreb. stoljeæa PAVIÆ. Mlinariæ. 5. H. ROGLIÆ. M. ŠIMUNOVIÆ. V. (1954): Papa Aleksandar III u Zadru. br. F. V. Novak. Onomastica jugoslavica. ŠVELEC. WIGAL. 5-14. Zadar. Sveuèilište u Zadru. D. br. Onomastica jugoslavica. SKRAÈIÆ. 467-473. Zagreb. (1969): Zoraniæeve deželje na jednoj suvremenoj karti. Golden marketing i Tehnièka knjiga. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. M. Onomastica jugoslavica. (1987a): Toponimija kornatskog otoèja. 11. Zagreb. STRAŽ IÈIÆ. 2006. GUPTILL. RAUKAR. 18. M. J. Zagreb. br.. (1996): Kršæanstvo na hrvatskom prostoru. Matica hrvatska – Zadar. Zadarska smotra. 1. PETRICIOLI. V. 3. urednik (2006): Toponimija otoka Pašmana. I. Tehnièka knjiga. (1998): Katastar i njegova važnost kao izvora za geografska istraživanja. br. MORRISON. STRGAÈIÆ. (2003): Povijesna kartografija – Kartografski izvori u povijesnim znanostima. SKRAÈIÆ. ROGLIÆ. 63-71. J. Srimaè. Onomastica jugoslavica. Split. SKRAÈIÆ. SKRAÈIÆ. Školska knjiga i Geografsko društvo Split. (1989): Glose uz “Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima” Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. i II. dio. ŠIMUNOVIÆ. Zadar. MUEHRCKE. Zagreb. V. 4. 153-187. P. (1956): Geografski osnovi razvoja našeg pomorstva. (1973): Obalna toponimija Elafitskih otoka. Književni krug Split. Zagreb. Radovi Instituta JAZU u Zadru. M. (1950): Prilog poznavanju starih naziva naših otoka. 75-82.. br. P. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. (1996b): Toponomastièka graða – osnova za definiranje statusa nastanjenosti Kornatskih otoka. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. C. Beograd. Zagreb.. br. Rasprave Zavoda za jezik. 53-74. (2002): Koje otoke oznaèava Porforogenetov Katautrebeno?. (1970): Onomastièka istraživanja otoka Lastova. London. 13. Jadranski institut JAZU. Narodni muzej Zadar i Forum. Š. 127-142. 26. 247-265. 31. PH. 21-28. Zavod za znanstveni i umjetnièki rad JAZU u Splitu. J. 93-111. Golden Marketing. V. (1987): Nepoznata pomorska karta Sjeverne Dalmacije iz XVI stoljeæa. Zagreb. Filologija. I. ŠIMUNOVIÆ. 1. Zadar. 7. Zadar. V. RUBIÆ. (1995): Elements of Cartography. Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice. P. N. Razdio filoloških znanosti. br. br. Zagreb. vol. 269-287. (1989): Pomorska geografija Jugoslavije. 6. 501-509. P. 1. Zagreb. br. S.. 1. Adrias. br. I. Onomastica jugoslavica. P. SKRAÈIÆ. A. 7: Kornati. 11-12 (1949-1950). F. (1980): Geografski aspekt toponimije. (2004): Braèka toponimija. C. Zagreb. Fola onomastica croatica. Zagreb. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.. V. Zagreb. V. T. (2005): Uvod u geografsko poznavanje karata s prilozima iz uvoda u geografiju (pretisak). SKRAÈIÆ. IV. 2. I. Zagreb.KiG 2007. PETRICIOLI.. 523-529. (1991): Reambulacija Skokovih toponima na otocima sjeverne Dalmacije. V. M. 121-134. Kršæanska sadašnjost. 36. (1995). (1976): Toponimija Istarskog razvoda. N. Folia onomastica croatica. Split. (1997): Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Izvješta o radu. br. Murter. M. New York. SLUKAN. Zadar pod mletaèkom upravom. (1978): Znaèajke buzetske toponimije. br. SUIÆ. br. Imena mjesta i otoka Murtera (Identifikacija – Distribucija – Etimologija). Parkstone Press. br. Ekonomski institut Split. PETRICIOLI. Geografski glasnik. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru. 16. uredili D. P. Logos. (1996a): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. Meridijani.. Lapaine i D. ŠENOA. V. H. J. 17-218. Zagreb. 179-201.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful