Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia
Josip FARIÈIÆ
University of Zadar, Department of Geography, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar, Croatia jfaricic@unizd.hr 148 A map is the most frequent graphic presentation of reality (ROBINSON et al, 1995) and, in a matter of speaking, a spatial database in which toponyms, i.e. geographical names for different objects in space, represent a very prominent feature. Toponyms are a part of linguistic and cultural heritage of a nation. They reflect coexistence with the space, which people always tried to get to know the best they could for various economic and social purposes, orientation and action. Recognizing and knowing objects in space in which a certain action was to be taken had an immeasurable significance in orientation within it. Such knowledge is, among other things, based on geographical names – concise linguistic descriptions that replace (excessive) description in language communication. The function of toponyms was taken over by various geographical terms (for relief, hydrographical, oceanographic and other forms), plant and animal names, names of nations or smaller ethnic groups that inhabited certain areas, names of owners or other persons who were somehow connected to an object in space, real or made up (mythological) events, and various other contents taken from material or spiritual culture of the inhabitants of an area. Throughout time toponyms changed in various ways as a result of ethnic, cultural and linguistic rearrangements and interfusions in an area (toponyms were translated and attuned to the new inhabitants’ language and, therefore, their original pronunciation and spelling were changed), so it often becomes impossible to interpret them etymologically, i.e. to determine a simple (logical) connection between an object in space and its present name. Moreover, the older toponymic layer is often completely lost in areas that were not inhabited continuously.

Abstract: The paper deals with geographical names (toponyms) on maps of Croatia published during the 16th and 17th century. Since this is a very complex problem area, only a few basic problems concerning the historical development of toponyms on old maps have been emphasized. As a result of the general development in cartography and "crystallization" of geographical knowledge about Croatia in the 16th century, these maps have become a valuable source of toponyms. Although Latin, Italian and German toponyms were still dominant, more and more Croatian toponyms can be found, especially on maps made by Croatian authors or the authors who were familiar with Croatian regions. Toponymy on old maps of Croatia considerably reflects the significance of Croatian regions in trading and geo-strategic system in Europe at the time. Key words: geographical names (toponyms), map, cartography, Croatia

1 Introduction
Old geographical and naval charts are an important source of geographical, historic and linguistic research (BAGROW, SKELTON, 1964; MARKOVIÆ, 1993; KOZLIÈIÆ, 1995, 2006; SLUKAN ALTIÆ, 2003). It is necessary to study them within adequate scientific and cultural context, since they reflect geographical insight to the area they present, the artistic spirit of the time they were created, and cartographic techniques they were made in. Directly or indirectly, maps can indicate various motifs and, among them, political interests, which influenced the choice and interpretation of the geographical matter.

KiG 2007, poseban broj

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa

Geografska imena na kartama Hrvatske 16. i 17. stoljeæa
Josip FARIÈIÆ
Sveuèilište u Zadru, Odjel za geografiju, Ul. dr. F. Tuðmana 24i, 23000 Zadar jfaricic@unizd.hr 149 Karta je najèešæe grafièki prikaz geografske stvarnosti (ROBINSON i dr., 1995), a na odreðeni naèin i baza prostornih podataka, meðu kojima se na osobit naèin istièu toponimi, tj. geografska imena razlièitih objekata u prostoru. Toponimi su dio jeziène, a time i kulturne baštine odreðenog naroda. Oni odražavaju suživot s prostorom, koji je èovjek poradi razlièitih oblika gospodarskoga i društvenoga iskorištavanja nastojao što bolje upoznati, u njemu se orijentirati i djelovati. Pri prostornoj orijentaciji nemjerljivo je znaèenje imalo (pre)poznavanje objekta u prostoru na koji se odnosi odgovarajuæa radnja, a ono se, uz ostalo, temelji i na geografskom imenu – sažetom jeziènom opisu koji u jeziènoj komunikaciji na najbolji moguæi naèin zamjenjuje (prekomjernu) deskripciju. Funkciju toponima preuzimali su razlièiti geografski pojmovi (za reljefne, hidrografske, oceanografske i dr. oblike), imena biljaka i životinja, imena naroda ili manjih etnièkih skupina koje su nastanjivale odreðeni prostor, imena vlasnika ili osoba koje su na razlièite naèine povezane uz odgovarajuæi objekt u prostoru, istaknuti stvarni ili izmišljeni (mitološki) dogaðaji ali i razlièiti drugi sadržaji iz materijalne i duhovne kulture stanovnika odreðenoga podruèja. S vremenom su se, zbog etnièkih, kulturnih i jeziènih preslojavanja te prožimanja na odreðenom prostoru, toponimi na razlièite naèine mijenjali (toponimski su se likovi prevodili, prilagoðavali jeziku novog stanovništva, a time se iskrivljivao izvorni izgovor i naèin pisanja i sl.), pa ih èesto nije moguæe etimološki interpretirati, tj. utvrditi jednostavnu (logiènu) vezu izmeðu objekta u prostoru i njegova sadašnjeg imena. Uz to, u prostorima bez kontinuiteta naseljenosti èesto se u potpunosti izgubio stariji toponimski sloj. Dosadašnja istraživanja toponimije ukazala su na odreðene zakonitosti. Primjerice, V. SKRAÈIÆ

Sažetak: U radu se razmatraju geografska imena (toponimi) na kartama Hrvatske, objavljenima tijekom 16. i 17. st. Buduæi da je rijeè o kompleksnoj problematici, istaknuti su samo neki temeljni problemi povijesnoga razvoja toponima na starim kartama. U skladu s opæim razvojem kartografije te "kristalizacijom" geografskih spoznaja o Hrvatskoj od 16. st. karte postaju bogat izvor toponima. Meðu njima prevladavaju latinski, talijanski i njemaèki, ali, sve više i hrvatski toponimski likovi, posebno na kartama hrvatskih autora, te inozemnih autora koji su bolje poznavali hrvatski prostor. Toponimija na starim kartama Hrvatske uvelike zrcali tadašnje znaèenje pojedinih hrvatskih regija u prometnom i geostrateškom sustavu Europe. Kljuène rijeèi: geografska imena (toponimi), karta, kartografija, Hrvatska

1. Uvod
Stare geografske i pomorske karte važan su izvor za geografska, povijesna i jezikoslovna istraživanja (BAGROW, SKELTON, 1964, MARKOVIÆ, 1993, KOZLIÈIÆ, 1995, 2006, SLUKAN ALTIÆ, 2003). Potrebno ih je razmatrati u odgovarajuæem znanstvenom i kulturnom kontekstu jer zrcale geografske spoznaje o prikazivanom prostoru, umjetnièki duh vremena u kojem nastaju i kartografske tehnike koje su omoguæile njihovu izradu. Na kartama se neposredno ili posredno mogu naslutiti razlièiti motivi, a meðu njima i politièki interesi, koji su utjecali na odabir i samu obradu geografskog sadržaja.

Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia

KiG 2007, special issue

Former toponymy researches have pointed out certain regularities. For example, while exploring toponymy on Croatian islands and coastline, V. SKRAÈIÆ (1997) and P. ŠIMUNOVIÆ (2005) have determined that stability of toponyms is in connection with the size (surface, height and length), significance and continuity of human presence and economical exploitation of an object. Therefore, the larger and more important a geographical object is – its importance not necessarily equalling its size – and the longer the period in which it has been exploited in various ways, the older is the linguistic layer of the toponym that identifies the object. There are different geographical names for the same objects in borderlands between different countries, political and economic interests, between different nations and cultures (even between dialects of the same language). Croatia’s favourable geographical position at the contact of the Adriatic Sea, the Dinarides and the Danube area makes it a good example of such a borderland in which influences of different countries, cultures, religions and languages have been interwoven for centuries, so certain locations have been given several different names. These circumstances have also reflected the toponymy of the old maps in which multiple linguistic layers, with, often irregular, cultural and linguistic “sedimentation”, and corresponding toponyms are to be found. Numerous Italian1 (Pola – Pula, Fiume – Rijeka, Zara – Zadar, Spalato – Split, Zagabria – Zagreb, etc.), German (Agram – Zagreb, Karlstadt – Karlovac, Walkowar – Vukovar, Zwischenmurgebiet – Meðimurje, etc.), and Hungarian toponyms (Eszék – Osijek, Csákornya – Èakovec, Varasd – Varaždin, Zágráb – Zagreb, Újlak – Ilok, etc.) denoting more important objects in Croatia were used on old maps. On various occasions throughout history, including map-making, other European nations introduced these foreign toponyms to their languages and used Croatian toponyms rarely. Croatian toponyms have been used more often since the 16th century on maps made by Croatian authors or foreign authors who somehow made a direct contact with Croatian territory, while on maps by other European cartographers Croatian toponyms appear more frequently as late as the end of the 17th and at the beginning of the 18th century.
1

2 Methodological Notes
Toponym study is the subject of many different sciences, starting with linguistics, then geography, geodesy, history, archaeology etc. Methodology of scientific approach to toponyms is best elaborated within toponomastics, a linguistic branch in the area of onomastics, a scientific discipline that deals with names. Toponomasts provide us with basic knowledge about toponym development, their linguistic forms, changes and, generally, their function in language, which makes their work compelling no matter from which angle one deals with the subject. This work deals with the results of geographic aspect of toponyms research with special attention to historic and geographical context of geographical names spelling on the 16th and 17th century maps. The purpose was to emphasize basic spelling problems on old maps in order to be able to approach this problem area in a scientifically founded and objective manner on various occasions. It is necessary to point out that as late as the end of the 18th century map making was almost always a result of space description, without any necessary geodetic and astronomic measurements, so they are not always a reliable source for scientific researches. A great number of cartographers never even visited the area they were describing and gathered their materials indirectly from political and religious government representatives, seamen, military commanders, missionaries, merchants and other people. Bearing in mind fairly limited possibilities of information exchange at the time and the fact that maps of some Croatian regions were mostly made abroad (in Venice, Rome, Vienna, Amsterdam, Antwerp, Paris etc.), it was very difficult to form a clear and plastic geographic picture that would be scientifically founded and up to date, i.e. reliable and useful. In addition, geographic material about Croatia which was presented on the maps made by distinguished European cartographers (Gastaldi, Coronelli, Cantelli and others) has been reproduced without any changes or additions for centuries and, therefore, their toponyms were transcribed uncritically, with obvious repetitions of older patterns and, of course, mistakes. Therefore it is necessary to compare old maps with written historical documents dating from the same period and other sources in order to establish their quality and relevance in making conclusions about their contents (FARIÈIÆ, 2005). Even in that case, it is often not possible to locate some of the toponyms from these maps with certainty and, besides that, simplified map interpretation always leaves the possibility of making further mistakes. For example, chronological research of old maps dating from the Middle Ages to the end of the 17th century could lead us to a false conclusion that a number of settlements in Croatia increased by the end of that period. Namely, on the old maps oykonyms (or place names) are very rare, while the maps made in similar scales dating from the end of the 17th and the beginning of the 18th century (for example, maps by V. M. Coronelli) show an increase in the number of oykonyms. The real reason for this is a sort of crystallization in geographic perception of Croatian area

150

The adjective Italian is tentatively used in the work to denote toponyms on map by different authors who worked in what is now Italy. At the time old maps elaborated in this work were created, until the mid 19th century, a country called Italy did not exist on European political scene nor was the awareness of a unified Italian nation developed yet. Geographical and political particularism contributed to the development of numerous dialects, usually grouped into northern, middle and southern dialects. Modern Italian standard language descended from Tuscan dialect, which significantly differs from Venetian or Genoese dialects spoken and written by the authors of majority of geographical maps and naval charts made on the territory of today’s Italy. Because of that, in Roman studies the term Italic-Romance is often used for older names and similar, in which the form Italic means “from the Apennines”. Adjectives that correspond to the very place a map (or other written work) was made (Genoese, Anconian, Venetian, etc.) are also used for the same purpose. The same also goes for the adjective German, which is used in this work to denote geographical names on maps made on the territory of today’s Germany or Austria in which German language is spoken.

Cantelli i dr. Zagabria – Zagreb i dr. Zwischenmurgebiet – Meðimurje i dr. dok se na kartama ostalih europskih kartografa hrvatski toponimi znatnije javljaju tek od kraja 17. što je odreðeni geografski objekt u prostoru veæi i važniji. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. pomoraca. odnosno pouzdana i korisna. ŠIMUNOVIÆ (2005) utvrdili su na primjeru toponimije hrvatskoga otoènog i obalnog prostora da je postojanost toponimskih likova u vezi s velièinom (površinom. ponajprije lingvistika. Csákornya – Èakovec. primjerice. èesto nepravilnoga jeziènokulturnoga “taloženja”. Parizu i dr.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. Varasd – Varaždin. U vrijeme nastanka starih karata koje se razmatraju u ovom radu. Slièno vrijedi i za pridjev njemaèki. stoljeæa. Za važnije objekte u Hrvatskoj na starim kartama koristili su se mnogobrojni egzonimi u talijanskom1 (npr. na europskoj politièkoj sceni nije postojala država koja se nazivala Italija. Toponomastièari daju temeljna znanja o razvoju toponima te o njihovim jeziènim oblicima.). Naime. pa i jezika. pa tako i na kartama. Újlak – Ilok i dr. Metodološke napomene Prouèavanjem toponima bave se razlièite znanosti. ali i pojaèanim zanimanjem europske javnosti za boljim poznavanjem geografije jugo- 151 1 U radu se uvjetno upotrebljava pridjev talijanski za toponimske likove korištene na kartama razlièitih autora koji su djelovali na prostoru današnje Italije. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Amsterdamu. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja.. pri èem važnost ne mora biti funkcija velièine. sve do sredine 19. pri èemu se se oblik italo odnosi na apeninski. mijenama i. Osim toga. Metodologija znanstvenog istraživanja toponima najbolje je razraðena u toponomastici. bez obzira s kojeg se gledišta razmatrala ta problematika. Hrvatski toponimski likovi na kartama hrvatskih autora te inozemnih kartografa koji su na razlièite naèine izravno došli u kontakt s hrvatskim prostorom koriste se u veæoj mjeri od 16. a graðu su prikupljali posredno. a na kartama s kraja 17. i 17. izmeðu razlièitih naroda i jezika (pa èak i dijalekata istoga jezika) za iste objekte postoje razlièita geografska imena.) i maðarskom jeziku (Eszék – Osijek. Walkowar – Vukovar. misionara. imena naselja) vrlo su rijetki. Fiume – Rijeka. a time i razlièitih pogrešaka. venecijanski (mletaèki) i sl. ili se koriste pridjevi koji toèno odgovaraju mjestu (geografskom prostoru) izrade karata (dakako i drugih pisanih djela). Geografski i politièki partikularizam pridonio je i razvoju brojnih narjeèja. trgovaca i dr. opæenito. ðenoveški. pristupalo znanstveno utemeljeno i objektivno. S obzirom na tadašnje razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija te na èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji. te što je dulje razdoblje na razlièite naèine iskorištavan. vjera. koja je uzrokovana napretkom geografije i kartografije. s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. Mnogi kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. znanstvene discipline koja se bavi imenima. st. geodezija. ankonitanski (jakinski). duljinom) i znaèenjem te s kontinuitetom naseljenosti i gospodarskog iskorištavanja odgovarajuæeg objekta. približno istoga mjerila (npr. st. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki. M. st. i 17. Coronellija) broj se ojkonima naglo poveæava. Pola – Pula.. Suvremeni talijanski književni jezik potekao je od toskanskog narjeèja. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali istaknuti europski kartografi (Gastaldi. Rimu. Zágráb – Zagreb. 2. politièkih i gospodarskih utjecaja. Beèu. kultura. a moguæe su i druge zablude u pojednostavnjenoj interpretaciji kartografske graðe.). Poradi navedenoga u romanistici se stoga èesto za starija imena i dr. U ovom se radu daju rezultati istraživanja geografskog aspekta toponima. funkciji u jeziku. pri èem se posebno razraðuje geografski i povijesni kontekst pisanja geografskih imena na kartama 16. u kojoj se razlikuju mnogobrojni jezièni slojevi. Potrebno je istaknuti da sve do 18. na starijim kartama ojkonimi (ili domicilonimi. Coronelli. . st. drugi europski narodi u svoje jezike preuzimali upravo te egzonime. st. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. u razlièitim prigodama. Spalato – Split. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. njemaèkom (Agram – Zagreb. to æe biti stariji jezièni sloj toponima kojim se taj objekt imenuje (identificira). koja se obièno grupiraju u sjeverna. pa su njihovi radovi nezaobilazni. niti je postojala jasno razvijena svijest o jedinstvenoj talijanskoj naciji. stoljeæa (1999) i P. srednja i južna narjeèja. i poèetka 18. Dinarida i Podunavlja dobar primjer takvoga graniènog podruèja u kojem su se stoljeæima isprepletali utjecaji razlièitih država. i poèetka 18. povijest. Hrvatska je zbog povoljnoga geografskog položaja na dodiru Jadranskog mora. U graniènim prostorima izmeðu razlièitih država. vojnih zapovjednika. Rijeè je zapravo o svojevrsnoj kristalizaciji geografske percepcije hrvatskoga prostora.KiG 2007. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. Karlstadt – Karlovac. s odgovarajuæim toponimskim likovima. Primjerice. na temelju istraživanja starih karata kronološkim slijedom od srednjeg vijeka do 17. bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. visinom. st. na kartama V. arheologija i dr. Zbog toga je potrebno stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje prosudbi o prikazanom sadržaju (FARIÈIÆ. koristi pridjev italoromanski. Svrha je rada istaknuti temeljne probleme pisanja geografskih imena na starim kartografskim prikazima kako bi se toj problematici.). 2005). koje se znatno razlikuje od mletaèkoga i ðenoveškog narjeèja kojim su govorili i pisali autori veæine geografskih i pomorskih karata nastalih na tlu današnje Italije. Zara – Zadar. Antwerpenu. koji se u radu takoðer koristi uvjetno kao pridjev kojim se oznaèavaju geografska imena na kartama izraðenim na prostoru današnje Njemaèke i Austrije u kojima se govori njemaèkim jezikom. mogao bi se stvoriti pogrešan zakljuèak kako se krajem tog razdoblja u Hrvatskoj naglo poveæao broj naselja. Ta se okolnost odrazila i na toponimiju ispisanu na starim kartama. kultura. Tijekom prošlosti u razlièitim su prilikama. a rjeðe hrvatske toponimske likove. Èesto ni tada nije moguæe sa sigurnošæu ubicirati pojedine toponime ispisane na kartama. a zatim geografija. a time i geografska višeimenost. lingvistièkoj grani u okrilju onomastike. Dakle. st.

State of European cartography thoroughly changed during the 18th century. in the Scientific Library in Zadar.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1988. letter thickness and size. By doing so they got into partial toponomastic analysis. JURAN and J. sketches and cadastre plans since the 18th century is still mostly unexplored. has been published recently. 1998. 1993. Within this context. SLUKAN. R. production of highly reliable topographic.. toponyms gradually became stabilized regarding their linguistic appearance. the first outline of Croatian Adriatic’s historic toponymy. MATAS (2002) but their works represent only an initial effort to contemplate the complex geographical aspect of toponyms problem area. in which K. M. He also provided this old toponym list with present day toponyms addressing the same objects. However. and on map reproductions (originals are more difficult to obtain) published in cartography history of Croatia syntheses by M. Politically motivated toponym changes. PAVIÆ (1980) emphasizes. in a matter of speaking. His book Cartographic Monuments on Croatian Adriatic Coast (1955) is. Novak. we are also able to observe toponym development on maps of Croatia. Lapaine and D. 1988. MLINARIÆ (2003) who compared the toponyms on Pagano’s map of Zadar and Šibenik region with the toponyms in the first Croatian novel Planine by Petar Zoraniæ. a number of cartography historians made toponym lists during detailed map analysis. 1995. i. and. compare FÜRST-BJELIŠ. During measurements. 2005. 2001). in most cases accurately locating their geographic position. a result of administrative supremacy in areas in which political government had been changed due to wars or ethnical and linguistic changes in larger countries. technical and scientific data analysis and. 1998a. KOZLIÈIÆ. An exception is a work by D. Generally speaking. SLUKAN. the rich toponymic heritage recorded on various maps. In this work Kozlièiæ gave a detailed list of old toponyms. in which he gives an old toponym register with their present day locations and a present day toponym register with their older versions. 1993. the process of map making has been gradually institutionalized and based on systematic geodesic and hydrographical measurements. moreover. it is often not established or checked on the spot or technically standardized (usage of script. ŠENOA (1950). SLUKAN ALTIÆ. M. are clearly determined by variations of different fonts. KALMETA (1971). 3 A Short Survey of Past Researches Problem of toponyms on old maps has not been separately addressed in Croatian scientific literature so far.e. Essential characteristics and problems of toponym writing on old maps are elaborated through about fifteen examples. were an exception to this rule. the fundamental theoretical geographic work on toponymy in Croatia for the time being. 2006). 2003). KOZLIÈIÆ (1995) and Five Centuries of Geographic and Naval charts of Croatia monograph (2005) edited by D. 1988. M. the toponym Morlakija. the object in space they refer to. Kozlièiæ’s work is the most prominent among the latter. SLUKAN ALTIÆ. In his later works Kozlièiæ made an inventory of geographical names. spatial position and arrangement. 2006) up to systematic Franciscan topographic and ordnance-survey during the 19th century (LOVRIÆ. MARKOVIÆ (1993). their contemporary location (MARKOVIÆ. Analysis of geographic names on old geographic and naval charts from the 16th and 17th century is based on the original maps deposited at The State Archive in Zadar (Geographic and Topographic Maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund). objects’ basic geographic characteristics. Great number of old maps toponym studies is not considered separately. KOZLIÈIÆ. trying to put origin and development of certain toponyms into an adequate geographical context (for instance.). has been processed so far. it is not possible to determine the hierarchical order between town and other settlements’ size and significance). above-sea level or depth) and toponomastic identification. PAVIÆ (1980). and could make a subject of some future research. FARIÈIÆ gave a detailed list of the island’s geographical names on old geographic. Beside these partial studies. toponym writing on 16th and 17th century maps is not yet scientifically founded. 1950. Also. PAVIÆ (1980). and with good 152 . finally. 1998a). 2003) and Beautemps-Beauprè east Adriatic coast survey at the beginning of the 19th century (KOZLIÈIÆ. Mlinariæ. A book called Toponymy of Pašman Island (2006). Since then. nautical and cadastral maps (LOVRIÆ. FÜRST-BJELIŠ (2001) and M. Europe’s increased public interest in being more familiar with the south-eastern Europe’s geography in which massive military and politics changes have been taking place at the time (Christian reconquest of the Ottoman lands). ROGLIÆ. which makes it difficult to reliably establish what a certain toponym is related to or what the connection between different geographical objects is (for example. starting with partial Emperor Joseph’s Road survey of continental Croatia in the second half of the 18th century (LOVRIÆ. ROBINSON ET AL. MARKOVIÆ. longitude. when possible. specifically based on the author’s subjective choice. Other authors mostly concentrated on extracting only the more important toponyms from the old maps without providing a deeper analysis of their meaning and development (ŠENOA. each object in the map is positioned in space based on precise determination of its geographical position (latitude. 1998. the whole historic development chronology of cartographic work in Croatia has not been enclosed in it. writing systems etc. On new maps the number of toponyms is significantly increased and their hierarchy (according to the importance of object in space) and functional differentiation. Among other things. that is. 2006). The most prominent among these is his monograph The Eastern Adriatic in the Work of Bautemps-Beaupré (2006). nautical and cadastre maps. Geographers who dealt with toponyms the most are M. Only a smaller part of vast cartographic material. special issue caused by advancements in geography and cartography and. besides that. reporting. The article that should be singled out among previously mentioned works is Geographic Aspects of Toponymy by R. R. B. 1995. This work is merely a contribution to complex studies of a rich toponomastic material.

mnogi su povjesnièari kartografije prilikom detaljne analize pojedinih kartografskih prikaza dali popise toponima. pomorskih i katastarskih karata velike pouzdanosti (LOVRIÆ. MARKOVIÆ. i to po subjektivnom izboru autora rada. SLUKAN. toponima Morlakija. Ostali su autori uglavnom iz starijih karata izdvajali samo važnije toponime. (KOZLIÈIÆ. koliko je poznato. 1988. st. Nedavno je objavljena knjiga Toponimija otoka Pašmana (2006). FARIÈIÆ dali iscrpan popis geografskih imena tog otoka na starim geografskim. Markoviæa (1993). Novak. Kozlièiæa (1995) te u monografiji Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske (2005). konaèno. 2003) i BeautempsBeaupréove izmjere dijela istoène obale Jadrana na poèetku 19. Meðutim. Uz ostalo. st. temelji se na izvornicima karata. st. Njegova je monografija Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana (1995) na odreðeni naèin prvi pregled povijesne toponimije hrvatskoga jadranskog prostora. KOZLIÈIÆ. nije posveæena posebna pozornost. a meðu njima se variranjem razlièitih pismovnih skupina te oblika. 1950. Opæenito. Takoðer. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Meðu geografima toponimima su se ponajviše bavili M. u kojoj daje kazalo starih toponimskih likova sa suvremenim ubikacijama te kazalo suvremenih toponima s pridruženim starijim inaèicama. na kartama se toponimi postupno ustaljuju u jeziènom izgledu te u prostornom smještaju i rasporedu. i 17. 2006). koji èini. U tome se ponajprije istièu djela M.KiG 2007. 2003). Temeljne znaèajke i problemi pisanja toponima na starim kartografskim prikazima razmatraju se na petnaestak primjera. Unatoè parcijalnim studijama. ROGLIÆ. 1995.. Mnogobrojni aspekti prouèavanja toponima na starim kartama nisu posebno razmotreni. odnosno objekt u prostoru na koji se odnose. 1998a. ROBINSON i dr. 1993. bogata toponimska baština zabilježena od 18. nije moguæe utvrditi hijerarhijski red po velièini i znaèenju gradova te ostalih naselja). a objavljene su u sintezama povijesti kartografije hrvatskih zemalja M. za sada. MATAS (2002). R. koji se èuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti) i Znanstvenoj knjižnici u Zadru. u kojoj su K. poèevši od parcijalne jozefinske izmjere kontinentalnog dijela Hrvatske u drugoj polovici 18. 1998. Iznimku èini rad D. Popisu starih toponimskih likova pridružio je suvremene likove za iste geografske objekte. usp. M. nije obuvaæen cijeli kronološki slijed povijesnog razvoja kartografiranja Hrvatske. Kratki pregled dosadašnjih istraživanja Problematici geografskih imena na starim kartama do sada u hrvatskoj znanstvenoj literaturi. PAVIÆ (1980). Od tada se proces izrade karata postupno institucionalizira. B. geografska dužina i nadmorska visina. 1998. U tom kontekstu moguæe je pratiti razvoj toponima i na kartama Hrvatske. temeljna geografska obilježja objekta. i 17. Paviæ (1980) s pravom istièe da su analiza i poznavanje toponimije izuzetno znaèajni za historijsku 153 . JURAN i J. 1988. a. kada je to bilo moguæe. temeljni teoretski geografski rad o toponimiji objavljen u Hrvatskoj. Lapaine i D. Obraðen je samo manji dio goleme kartografske graðe. znanstvenoj i tehnièkoj analizi tako dobivenih podataka i. 2006). 1993. ni tehnièki ujednaèeno (korištenje vrsta pisma i pismovnih skupina i sl. pisanje toponima nije još znanstveno utemeljeno. izradi topografskih. st. stoljeæa istoènog dijela Europe u kojem su se u to doba dogaðale krupne vojno-politièke promjene (kršæanska rekonkvista osmanlijskih posjeda). Pritom su ulazili u parcijalnu toponomastièku analizu. navodeæi. Mlinariæ. 2005. (LOVRIÆ. 2001). U kasnijim djelima Kozlièiæ je razradio inventarizaciju geografskih imena. FÜRST-BJELIŠ. Meðu navedenim radovima posebno treba istaknuti èlanak Geografski aspekti toponimije R. pa bi to mogao biti predmet buduæeg istraživanja. odnosno dubina) i toponomastièke identifikacije. Ovaj rad samo je prilog kompleksnom prouèavanju bogate toponomastièke kartografske graðe. topografskim skicama i katastarskim planovima s detaljnim prikazima pojedinih manjih prostornih cjelina Hrvatske uglavnom je neistražena. Svaki objekt prikaza prilikom izmjere pozicionira se u prostoru na temelju preciznog odreðivanja geografskog položaja (geografska širina. st. Iznimku èine politièki motivirane promjene toponima koje nastaju kao iskaz nadmoæi administracije u prostorima koji su nakon ratova ili etnièko-jeziènih preslojavanja u veæim državnim zajednicama izmijenili politièku vlast. ne ulazeæi pritom u dublju analizu o njihovu znaèenju i razvoju (npr. 1998a). 1988. 1995. (LOVRIÆ. st. osim toga. KALMETA (1971). Situacija se u europskoj kartografiji temeljito promijenila tijekom 18.) pa se ne može uvijek pouzdano utvrditi na što se odreðeni toponim odnosi i u kakvoj su meðusobnoj vezi razlièiti geografski objekti (npr. Paviæa (1980). ŠENOA. na razlièitim kartama. Mlinariæ (2003). Kozlièiæa. pri èem se na osobit naèin izdvaja monografija Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa (2006). st. 2006) do sustavne franciskanske topografske i katastarske te francjozefinske izmjere tijekom 19. i poèetkom 19. pomorskim i katastarskim kartama. SLUKAN ALTIÆ. Analiza geografskih imena na starim geografskim i pomorskim kartama 16. debljine i velièine slova jasno utvrðuje hijerarhijski red (s obzirom na važnost objekta u prostoru) i diferencijacija s obzirom na funkciju. koja je usporedila toponime na Paganovoj karti zadarske i šibenske regije s toponimima u prvom hrvatskom romanu Planine Petra Zoraniæa. st. Na novim kartama znatno se poveæava broj toponimskih likova. tj. njihovu suvremenu ubikaciju (MARKOVIÆ. pokušavajuæi dati odgovarajuæi geografski kontekst postanka i razvoja toponima (primjerice. s time da njihovi radovi imaju obilježja inicijalnih pokušaja sagledavanja složene problematike toponima s geografskog aspekta. U tom djelu Kozlièiæ je dao iscrpan popis starih toponima. na kartama 16. SLUKAN. i 17. 3. KOZLIÈIÆ. R. FÜRST-BJELIŠ (2001) i M. M. èesto nije na terenu utvrðeno ili bar provjereno. a temelji se na sustavnim geodetskim i hidrografskim izmjerama. SLUKAN ALTIÆ. ŠENOA (1950). te na reprodukcijama karata izvornici kojih su teže dostupni. najèešæe toèno utvrðujuæi njihov geografski položaj. koju su uredili D.

Toponymy of Outer and Middle Islands in the Zadar Archipelago (1996a).) reason. FILIPI (1957. 1976. Dr P. Toponymy on Braè Island (2004) and his comprehensive work Toponymy on Croatian Adriatic (2005). SUIÆ (1989). 2004. B. 2005). Regularities in Adriatic Nezonymy (1997) and certain chapters belonging to Pašman Island Toponymy (2006) are . 1964). In some cases they tried to explain the etymology of ancient toponyms by correlating them with material remains and written documents left by the cultures that inhabited what is now Croatia between the prehistoric times and the Middle Age. ŠIMUNOVIÆ. SKRAÈIÆ. 2006). S. Šimunoviæ and V. BORÈIÆ (1975). 1997. 1986. 1. JAKŠIÆ (1989) and E. 1993. 1995b. 1995a. 1999. VAJS (1987) and others wrote about the same subject. 1995. the most prominent is B. 1970. P. 2. are the authors of numerous significant contemporary works. BATOVIÆ (1973. st. N. 1989. Fifth map of Europe by Claudius Ptolemy. 1995. P. 1987b. P. P. especially about toponyms on contemporary maps. today’s leading Croatian onomasts. special issue 154 Fig. especially in the segment of his work that deals with the Croatian Adriatic region. 1978. R. Š. (KOZLIÈIÆ. 1996a. 2nd century (KOZLIÈIÆ. 1995) Slika 1. Among these. 1984). SKOK’S work Slavism and Romanism on Adriatic Islands (1950) among the oldest toponym syntheses concerning the Croatian Adriatic region. although some of his theses have. Toponym etymology Skok rendered in his comprehensive description of toponyms (especially nezonyms) on Croatian islands half a century ago still hasn’t been discarded by more recent researches. 2005).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. been improved and abridged if not completely rejected (SUIÆ. Skok laid the foundations of modern Croatian toponomastics. Croatian linguists’ works are of great importance while researching old toponyms. Croatian archaeologists and historians also turned their attention to geographical names. In his most recent work Šimunoviæ points out geographical names belong to cultural heritage of material and spiritual importance. 1973. 2004. 1960). FINKA (1960. Toponymy of the Kornati Islands (1987). Among Croatian geodesists who wrote about toponyms on maps in general. While researching archive documents and epigraphic heritage these scientists came across numerous toponyms and attempted to get to the bottom of their time and space context. LOVRIÆ included an abbreviated form of Borèiæ’s analyses in his students’ book called General Cartography (1988). V. 2002). 1991. His work on toponymy and cartography is the only complete work about the subject so far. A. 1956. Šimunoviæ comprised his researches of toponyms in the Croatian Adriatic region in his books Eastern Adriatic Toponymy (1986). P. Later on B. ŠOJATOM 1974). N. JURIŠIÆ (1953. s A. and. 1997). HILJE (1994) stand out. SKRAÈIÆ (1987a. 1991. ÈAÈE (1992. of course. Skraèiæ. V. that toponymy analysis and knowledge are of great importance in historical geography for observing landscape changes. ŠIMUNOVIÆ (1966. Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja. function and significance of an area. M. CVITANOVIÆ (1954. 1996b. 2002. ANTOLJAK (1954). the works by S.

antike i srednjeg vijeka. 2005. Braèka toponimija (2004) te sveobuhvatnom sintezom Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora (2005). i dr. Š. 1964). Meðu mnogobrojnim Skraèiæevim djelima treba istaknuti rad Toponimija kornatskog otoèja (1987). knjigu Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka (1996a) te znanstveni rad Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji (1999) i poglavlja u knjizi Toponimija otoka Pašmana (2006). 1995a. posebice na suvremenim kartama. R. CVITANOVIÆA (1954. P. 2004. Eastern coast of the Adriatic on Tabula Peuntigeriana. N.).) 155 geografiju. ÈAÈE (1992. za praæenje promjena pejzažne slike. Posebno valja istaknuti Skraèiæevu pedagošku ulogu koja do izražaja dolazi u Centru za jadranska onomastièka istraživanja Sveuèilišta u Zadru. 4th century – section (KOZLIÈIÆ. P. èime se ona znanstveno monumentalizira. A. nisu demantirala. Istoèna obala Jadrana na Tabuli Peuntigeriani. 2002. posebice u djelu koje se bavi jadranskim dijelom Hrvatske. Njegov je rad o toponimici i kartografiji do sada jedini cjeloviti prikaz te problematike. Skraèiæa. stoljeæa Fig. 1997. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.). 1995. E. JURIŠIÆ (1953. ni nakon pola stoljeæa. st. Geografskim imenima odgovarajuæu su pozornost posvetili hrvatski arheolozi i povjesnièari. a u nekim sluèajevima i odbaèena (SUIÆ. uz odgovarajuæe preinake. BORÈIÆ (1975). 1987b. SKRAÈIÆ. neka njegova objašnjenja doraðena i dopunjena. 1995b. 1956. . koju velikim dijelom kasnija istraživanja. VAJS (1987) i dr. U posljednjem djelu Šimunoviæ posebno istièe kako su geografska imena spomenièka baština materijalne i duhovne kulture. pri èem se znaèenjem istièu radovi S. Skraèiæ je razvio posebnu metodologiju toponomastièkih istraživanja pri èem osobitu i trajnu vrijednost ima terensko i arhivsko prikupljanje toponomastièke graðe. SKOKA Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima (1950). M. 4. 2. Skok je postavio temelje hrvatskoj modernoj toponomastici. a istodobno se pruža drugim znanstvenicima kao bogat izvor za daljnja specijalistièka istraživanja.KiG 2007. U pojedinim sluèajevima nastojali su objasniti etimologiju drevnih toponima na temelju njihove korelacije s materijalnim ostatcima i pisanim svjedoèanstvima kulture naroda koji su nastanjivali današnji hrvatski prostor tijekom prapovijesti. a poslije su o toj problematici pisali B. 1986. Pri istraživanju starih toponima od neizmjerne su važnosti radovi hrvatskih jezikoslovaca onomastièara. 1995. HILJE (1994) i dr. 1976. S. Svoja istraživanja o toponimiji hrvatskoga jadranskog prostora P. V. 2002). 1970. BATOVIÆA (1973. P. posebno B. V. 1960). SUIÆA (1989). LOVRIÆ uvrstio je Borèiæeva promišljanja. 1996a. ŠIMUNOVIÆ (1966. Šimunoviæ okrunio je knjigama Istoènojadranska toponimija (1986). i dr. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. 1995) Slika 2. 1991. 1989. 2006 i dr. Meðu najstarijim sintezama o toponimima hrvatskoga jadranskog prostora istièe se djelo P. premda su. funkcija i znaèenja nekog prostora. 1993. s A. FILIPIJA (1957. u skraæenom obliku u udžbenik Opæa kartografija (1988). 2005). FINKA (1960. 1996b. 1978. JAKŠIÆA (1989). B. ANTOLJAKA (1954). pisali su i geodeti. Šimunoviæa i V. 1999. U sveobuhvatnom djelu o toponimima na hrvatskim otocima (posebice o nesonimima) Skok je dao njihovu etimologiju. Meðu novijim radovima posebice treba istaknuti mnogobrojna djela P. O toponimima na kartama opæenito. trenutaèno vodeæih hrvatskih autoriteta na polju toponomistike. SKRAÈIÆ (1987a. i 17. u kojem s mladim jezikoslovcima i povjesnièarima razvija onomastièku metodologiju i obavlja temeljna znanstvena istraživanja. 1999. 1991. naravno.). ŠIMUNOVIÆ. ŠOJATOM 1974). 1984). N. Ti su znanstvenici tijekom istraživanja arhivskih dokumenata i epigrafskih spomenika nailazili na mnogobrojne toponime pa su nastojali proniknuti u njihov prostornovremenski kontekst.

Liburni. a map of the roman Empire from the 4th century (Fig. the fact that the name “Croatia” was for the first time mentioned on a map by an author who originated from a completely different cultural and religious background does not come as a surprise. Pannonia) and oykonyms (Pola. HARLEY. 1154. provides other scientists with a rich basis for further specialist studies. thus. Skraèiæ is also an educator who works with young linguists and historians on developing onomastic methodology and performing basic scientific research in Zadar’s University Adriatic Onomastic Research Centre.). 2). Al Idrizija. Bearing that in mind. 1987. except for more important oronyms (Illyricum. SKELTON. contributed to Castorius (BAGROW. Dalmatia and Pannonia. 1993) Slika. WOODWARD.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Ardijejci. Dalmatia. on the persistence of ancient (especially Roman) toponym layer that remained long after the Croats came to what was then Histria. First Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. which is. for instance The Fifth Map of Europe by Claudius Ptolemy from the 2nd century (Fig. there was no room for toponyms. etc. Medieval geography was under the strong influence of ancient culture and political heritage which reflected. Prvi spomen Hrvatske (bilâd garuasia) na karti M. The author is one of the most significant medieval Arabian geographers and cartographers – Mohammad Al Idrizi (HARLEY. 1994). 1) and Tabula Peuntigeriana. Skraèiæ. First maps of Croatia date from the Antiquity. WOODWARD. Expectedly. special issue 156 Fig. Al Idrizija. especially in the wider Mediterranean area. among other things. while the first mention of Croatia appeared three centuries later. 1964. Roman and Romanised toponyms of ancient tribes that inhabited present day Croatia (Histri. Japodi. Toponyms were. 2005. – section (MARKOVIÆ. 1154. 1992). 1 Historical foundations of Croatian area mapping in the 16th century Geographic perception of what is now Croatia and its graphic visualization was going on simultaneously with the development of geography and cartography in Europe. 2005). Iader. MARKOVIÆ. 3. 1993) particularly valuable works written by V. Delmati. Since he had spent some time and did research . at the same time. For instance. Salona. Early medieval maps did not give detailed presentations of Croatia and. Histria. 3. Croatian toponyms on old naval charts and geographical maps appear substantially later than written historical documents. Liburnia. along with coastline contours and river system. 1993. 4 Geographical Names on 16th and 17th Century Maps 4. elementary contents of the oldest maps. 1995. – isjeèak (MARKOVIÆ. the names “Croat” and “Croatia” were mentioned for the first time on prince Trpimir’s donation in 852 (ANTOLJAK. KOZLIÈIÆ. without any direct evidence. Skraèiæ developed a specific toponomastic research methodology in which field work and archive research is of great value and which.) are prevalent on these maps. Narona etc. ÈANKOVIÆ.

i 17. (ANTOLJAK. primjerice Peta karta Europe Klaudija Ptolemeja iz 2. 1956. 1990).. Opæenito. 1992). ÈANKOVIÆ. solta (Šolta). ROGLIÆ. osnovni sadržaj najstarijih karata èinili su toponimi. To je ujedno i jedna od najstarijih karata s detaljnim prikazom hrvatske obale pa su na njoj ispisani toponimi svojevrstan “bljesak” koji se javlja nakon duge historijsko-geografske “tame”. Prostor Hrvatske bolje je prikazivan na portulanskim kartama od kraja 13.). 1987. s. 1987. (HARLEY. scherda (Škarda). braza (Braè).to andrea (Sv. M. prevladavaju romanski i romanizirani toponimi drevnih naroda (Histri. Meðutim. 1964. querso (Cres). 1987). (sl. posebno u širem prostoru Sredozemlja. z i h). pellagosa (Palagruža). et per Slavorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici cursu transitum faciens. Panonia) i ojkonime (Pola. Prvi kartografski prikazi Hrvatske potjeèu iz starog vijeka. MARKOVIÆ. WOODWARD. portulanske su karte izraðivane i u drugim sredozemnim europskim zemljama (posebno u Barceloni i na Balearima). 1995. Zbog toga ne èudi èinjenica da je ime Hrvatske prvi put zabilježeno na karti èiji autor potjeèe iz drugoga kulturno-vjerskog areala.. mortar (Murter). 1. Post quartum vero diem exivit Iadera. WOODWARD. ROGLIÆ. tragur (Trogir).. (PETRICIOLI. SKELTON. dok je spomen Hrvatske na karti “kasnio” za puna tri stoljeæa. pola i polla (Pula). lissa (Vis). pa tako nije ni bilo mjesta za toponime. 1993. est (Ist). koji se zadržao dugo nakon dolaska Hrvata na prostor nekadašnje Histrije. KOZLIÈIÆ. 2000). Liburni. Andrija). Narona i dr. st. 1967. Dalmacije i Panonije. WIGAL. lagusta 157 2 Dakako. Uz obrise obalne crte i rijeènu mrežu. Vesconteova karta (sl. što znaèi Zemlja Hrvatska (sl. dvoslove (digrafi dž. lesna (otok Hvar). Dalmatia. Ardijejci i dr. na portulanskim je kartama geografski sadržaj bio sveden na razmjerno detaljan prikaz obalne crte kopna i otoka te toponime. Ancona. Bolje poznavanje geografskih znaèajki hrvatske obale i otoka u odnosu na kontinetalni dio Hrvatske poglavito je posljedica velikog znaèenja istoènojadranskoga pomorskoga pravca u europskim i sredozemnim razmjerima (ROGIÆ. Salona. (sl. u postojanosti antièkoga (pretežito romanskog) toponimskog sloja. ime Hrvata i Hrvatske prvi se put spominje u darovnici kneza Trpimira iz 852. tj.2 toponimi na kartama bili su ispisani razlièitim inaèicama talijanskog jezika. pravilima izgovora) u talijanskom jeziku ne podudaraju s pravogovorom hrvatskog jezika (najèešæe k. premda je taj dio Sredozemlja prikazivan na sliènim kartama veæ od kraja 13. premuda (Premuda). Nona (Nin). MARKOVIÆ. streto d’iaria (Zadarski kanal). KOZLIÈIÆ. Geografska percepcija hrvatskog prostora te njegova grafièka vizualizacija bile su u skladu sa stupnjem razvoja geografske znanosti i kartografske struke u Europi. 1995) i rukopisna karta sjevernodalmatinskoga akvatorija anonimnog autora koja je izraðena sredinom 16. . lj i nj) ili skup slova (ne nužno slog) s nekim temeljnim slovima koji se prema ortoepiji (pravogovoru. WOODWARD. Al Idrizi je na karti Sredozemlja (1154) Hrvatsku. 1987. Delmati. Na njima. meðu ostalim. koja je objavljena u Veneciji 1318. a zatim ojkonime te važnije hidronime i oronime. Srednjovjekovna geografija bila je pod snažnim utjecajem antièke kulturne i politièkopravne baštine što se oèitovalo. koji je prilikom boravka pape Aleksandra III. Hrvatski toponimi na starim geografskim i pomorskim kartama javljaju se znatno kasnije u odnosu na pisane povijesne dokumente. st. parencio (Poreè). Geografska imena na kartografskim prikazima 16. karta Gratiosusa Benincase. spalatto (Split). Buduæi da su te karte najveæim dijelom nastajale u talijanskim gradovima (Venecija. š i ž). posebno u sluèajevima kada je bilo potrebno transkribirati izvedena slova (slova s dijakritièkim znakovima: è. 1994). W OODWARD . 1974. meðu ostalim. osim za važnije teritorionime (Illyricum. stoljeæa 4. Ta se èinjenica podudara s nešto kasnijom bilješkom kardinala Bozona. 4) najstarija je datirana portulanska karta Jadranskog mora. iuri (Žirje). st. 1) i Tabula Peutingeriana... na njima se geografski prikaz Jadrana najveæim dijelom temeljio na geografskoj graði s talijanskih portulana.Slavorum insulas. st. st. koji je dobro poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora jer je u njemu osobno boravio i obavio odgovarajuæa istraživanja. HARLEY. Jara (Zadar). 1954). tada iznad politièkog utjecaja eventualnih pretendenata na hrvatski nacionalni prostor. (prema izvornicima objavljenim kod KOZLIÈIÆ. Primjerice. st.. i 17. 2) koja se.. æ. fara (grad Hvar).KiG 2007. Meðu mnogobrojnim portulanskim kartama Jadranskog mora za primjer se mogu uzeti karta Petrusa Vescontea. Pritom su se talijanski kartografi koristili talijanskim toponimskim likovima i hrvatskim toponimskim likovima koje su prilagoðavali talijanskoj grafiji. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Histria.. a da su otoci Kvarnera i Dalmacije zapravo hrvatski otoci (. imenovao teritorionimom bilad garuasia. Japodi. Na njima je znatno iscrpnije prikazivan prostor primorskog dijela u odnosu na uopæeni prikaz kontinentalnog dijela Hrvatske. Iader. premda bez izravnih dokaza. objavljena u Anconi 1480.) koji su nastanjivali kasnije hrvatsko nacionalno podruèje.. STRAGIÈIÆ. i u zemljama atlantske Europe (H ARLEY. Genova). 3). encoronata (Kornat). karta Rimskog Carstva iz 4.). tada u domeni ugarskih i mletaèkih vojno-politièkih interesa. (STRGAÈIÆ. s. Bozon je zapisao i sljedeæe: . WIGAL. st. Povijesni temelji kartografiranja hrvatskih zemalja u 16. 2000). oèekivano. ð. ponajprije nesonime. u Zadru 1177. primjeæuju i naglašavaju da se u glavnom gradu Dalmacije govori hrvatskim jezikom (sclavica lingua). 2005). Rijeè je o jednom od najistaknutijih srednjovjekovnih arapskih geografa i kartografa – Muhamedu Al Idriziju (HARLEY. stoljeæa 4. zabilježio kako su papi graðani Zadra pjevali in eorum sclavica lingua. a od 15. Na ranim srednjovjekovnim geografskim kartama nije detaljnije prikazivan prostor Hrvatske. Vesconte. Liburnia. catara (Kotor).. navodi i sljedeæe toponime: gulfo d’carner (Kvarnerski zaljev). 1989. aragusa (Dubrovnik). 2005. Sibinico (Šibenik). Ti su podatci nadasve jasni: najviši dostojanstvenici Crkve na Zapadu. pripisuje Castoriusu (BAGROW.

Genoa)2. Bozon also wrote the followonyms: gulfo d’carner (Kvarner gulf). et per Sladar channel). 1987. 1995.. is a result of great significance eastern Adri. digraphs (dž. 1995) and a manuscript chart of Northern Dalmatia maritime in the country. – isjeèak (KOZLIÈIÆ.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. However. scherda Church. The text gir). N. tragur (Trocursu transitum faciens. Sibinico (Šibenik). On these function as Italian exonyms for objects located on maps detailed presentation of the coastal area is con. the citizens of Zadar sang to the pope Alexander “tunnel”. lissa (Vis).zone by an anonymous author dating from the 16th century (PETRICIOLI. STRAŽIÈIÆ. their toponyms were written in different Italian language variations. WIGAL. he was very familiar with Croatian geog. ROGLIÆ. in fact. It is possible that during map-making transcripnental part.). 158 . of course. s. s. š and ž). in Atlantic European countries (H ARLEY. In their work Italian cartographers used Italian toponyms together with Croatian toponyms they adapted to the Italian script. lands were. est (Ist). Croatian islands (.. 1974. 1956.. vorum insulas et maritimas Ystrie modicas civitates felici Nona (Nin). in the domain of the Adriatic Sea. KOZLIÈIÆ. who were. ence of possible claimants. 1954). That fact corresponds with a later note by cardioutline of Croatian coast – its toponyms are a sort of a nal Bozon. Among many portolan charts of the Adriatic Sea a chart by Petrus Vesconte published in Venice in Fig. Among others. pola and polla (Pula).) (KOZLIÈIÆ.to andrea capital of Dalmatia and that Kvarner and Dalmatian is(Sv. and ROGLIÆ. at the time. 2000). made in other Mediterranean European countries (especially in Barcelona and on the Balearic Islands). 3). the model atic nautical route had as far Europe and the Mediterra. fara (the town of Hvar).. a chart by Gratiosus BenincaAdriatic. catara (Kospeaks for itself: the highest prelates of the Western tor). Premuda. a part of these toponyms differs from modern proved geographic knowledge about Croatian coast and Italian toponyms. noted and emphasized that iuri (Žirje). a number of these toponyms still an improvement in Croatian area presentation.Croatian coast (Pola. Lesna – Liesina – Hvar.. This was especially the case with transcription of toponyms that featured diacritical letters (è. Crozola – Curzola – Korèula).itself could have contained wrong information (for innean were concerned (ROGIÆ. 1987) may be taken as examples. Nona. 4. parencio (Poreè). it bilâd ìaruasia. lagusta (Lastovo). z and h). Portolan charts from the late 13th century represent seven centuries later. conte’s chart (Fig.Slavorum insucrozola (Korèula). then oykonyms and more important hydroWOODWARD. Jara (Zadar).. J. premuda (Premuda). who noted that in 1177. pellagosa (Palagruža). Hrvatska obala na Vesconteovoj portulanskoj karti cording to the originals published in Jadrana. stance. aragusa (Dubrovnik). They primarily included since the 15th century.. spalatto (Split). 1987. portolan charts narrowed their geographical contents to fairly detailed presentation and toponyms con. solta (Šolta). special issue were created in Italian cities (Venetia. trasted with roughly presented continental Croatia. WOODWARD. Im. although this part of the Mediterranean Hungarian and Venetian military and political interests. had been presented on similar charts since the end of on his map of the Mediterranean (1154) M. It seems that the spelling Generally. probably.). Vesconte gives the following topIII in eorum sclavica lingua. There are. Since the majority of these maps Adriatic on these maps was mostly based on Italian portolani maps. Vesraphy. 1967. 4) is the oldest dated portolan chart of Although Croatia was. Also. Andrija). braza (Braè). mortar (Murter). nezonyms. Post quartum vero diem exivit Iadera. ð. 1990). 1318 – section (KOZLIÈIÆ. Croatian coast on Vesconte’s portolan map of the 1318. MARKOVIÆ. Braza – Brazzia – Braè.tion or metathesis mistakes were made. at the time. etc.2 Portolani maps were. encoronata (Kornat). querso (Cres). ta (Koloèep) etc. Al Idrizi named the 13th century (HARLEY. lesna (the island Croatian language (sclavica lingua) was spoken in the of Hvar). the presentation of the nyms and oronyms. several reasons islands. above the political influ(Škarda). 1995) sa published in Ancon in 1480 (acSlika 4. which means The Country of Croatia This is also one of the oldest maps containing a detailed (Fig. Calamota. as opposed to the knowledge about its conti. calamolas. 2000). WIGAL.However. 1989. (STRGAÈIÆ. lj and nj) or groups of letters (not necessarily syllables) with Italian pronunciation not corresponding Croatian (most frequently k. iubana (Šipan). æ. cerning coastline and islands.. 1318. Ancona. and. This partial list shows that even today. melida (Mljet). during his visit to the “light” at the end of a long historical and geographical town.for this. streto d’iaria (Zaing: ..

koji je samo upotpunjuje. Ta se i na kasnijim portulan-skim karatama nisu imenovani neki pomorska karta u odnosu na istovremene pomorske i veæi otoci (Ugljan. objekte ustaljuju (Pola. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. melata (Molat). baštineæi ban se naèin izdvaja karta sjevernodalmatinskog akvatoantièku tradiciju. calamota (Koloèep) i dr. lausta (Lastovo).) Braza – Brazzia – Braè. Uz veæe otoke miènoga rasporeda toponima. Iuri – andrea (Sv. Pašman. petteni (Grebeni kraj Dubrovnika) i dr. oznaèena Pula – kao pola i polla). 6). i 17. 1480. koristili hrvatski stanovnici. Meðutim. imali izrazito veliko prave. Zuri – Žirje). 1995). st. od Mleèana. Veli i G.KiG 2007. vegla (Krk). Anonimni autor vanjske otoke i uz naselja na samoj obali kopna. a i u samom predlošku mogla je biti zabilježena kriva informacija Slika 5. U primor-skom dijelu Hrvatske ispisao je više desetaka toponima. chattaro (Kotor). 1995) se da još uvijek nije bila ustaljena grafija za pisanje incoronata (Kornat). ponajprije zbog ekono. sibenicho (Šibenik). Andrija). dio toponima razlikuje se u odnosu na današnje talijanske toponime. koji su preferirali lik Liesina za otok i za PETRICIOLI (1987) smatra najstarijom preciznom kartom istoimeni grad. – Curzola – Korèula i sl. Pokušao sam doæi do preslika kontaktirajuæi službu za posudbu i korištenje graðe Biblioteke Marciane prije èetiri godine. stoljeæa (Lastovo). Andrija). unatoè maloj površini. Sebenico – kartom može se zakljuèiti da se toponimski likovi za veæe hrv. 5). Trau – hrv. Crozola Fig. toponimska se slika istoène obale Jadrana nica. (Palagruža. (npr. uz ostalo. Znakovito je da je Vesconte na karti koristio giuppana (Šipan). Querso. osim slabo èitljive reprodukcije u radu I. Èini 1480 – section (KOZLIÈIÆ. KOLANOVIÆ. nakon sedam stoljeæa. premuda – Vesconteove karte. aragosa – raguxia. 5. Na karti se. do sada nije pisano. Lesna – Liesina – Hvar. melida (Mljet). Premuda. iubana (Šipan). churciola (Korèula). pelmoda (Premuda). osim Petriciolijeve uvodne rasobjekti koji su. te. ali do sada (2007) bez uspjeha. pago).geografske karte istièe svojom detaljnošæu..3 O njoj.Opæenito. Moguæe je da je prilikom izrade karte došlo do pogreške u prepisivanju (metateze) s radnog predloška. (sl. scherda (Škarda). templi (Dugi otok.). Kozlièiæa (1995). funkcioniraju kao talijanski egzonimi za objekte u primorskom dijelu Hrvatske (Pola. isola de arbe (Rab). lexna (otok Hvar). Šibenik. prikazao je sljedeæe otoke: Pag (Isola D. 1995. Mali Sikavac (tuner) jugozapadno od Vlašiæa na otoku Pagu.) dok O tadašnjoj aktualnosti i znatnoj uporabnoj vrijednosti kod nekih postoje manje razlike (iara – giara. vjerojatno. Za to. a u Hrvatskoj. Olib (Luibo). bracia (Braè). giara (Zadar).. i to brojnošæu toponima (identificiranih nekoliko godina prije (1298) stekao formalni status grada geografskih objekata) i oblicima toponimskih likova koji i biskupskoga sjedišta (GRUBIŠIÆ. Na karti se imenuju i neki manji geografski dijela naše obale.to stefano – Luka). Iz ovoga parcijalnog popisa vidljivo je da mnogi toponimi i danas. unatoè velikom znaèenju znaèenje za plovidbu istoènom obalom Jadrana i vrijednosti. svjedoèi nekoliko èinje. dao je za tadašnje moguænosti i mjerilo karte (a s time i stupanj uopæa-vanja sadržaja) prilièno vjeran kartografski prikaz hrvatske obale i otoka (sl. Benincasa. Arbe. schardona (Skradin). Tabla XVII) nema kvalitetnog preslika na temelju kojeg bi i ostali mogli donositi samostalne zakljuèke. Benincase.). Lutrošnjak (lutrossag) sjeverozapadno od Premude (primuda ouero dlacnig). koji su ponajprije vezani uz prikazani su i mnogi manji otoèiæi i grebeni. Trogir i sl. fiume (Rijeka). stoljeæe i pol nakon Vescontea. 1987.). 1974. . sant pojedinih toponima (Jadera – Jara – Zara – Zadar. grauoxa (Gruž). Scherda i dr. isola de pago (Pag). trau (Trogir).). Sibinico – tal. postoji više razloga. crozola – churciola i dr. raguxia (Dubrovnik). nije uvrštena u kartografske sinteze M. Benincase.). meðu kojima i sljedeæe: parenco (Po-reè). ali Markoviæa (1974. 1993) i M. unatoè pogreškama (dva puta je pelmoda. Istodobno. pola (Pula). Tragur – tal. za razliku rija anonimnog autora iz sredine 16. segna (Senj). imenuje i Šibenik. na Vescon-teovoj. Nona. – isjeèak (KOZLIÈIÆ. Istoèni Jadran na portulanskoj karti G. Iž i dr. greben Križica (crisig) 3 159 Karta se èuva u Biblioteca Marciana u Veneciji. su se u kasnijim razdobljima neznatno mijenjali. P ETRICIOLIJA (1987) i isjeèka objavljenog u treæem svesku Prošlosti Zadra (R AUKAR i dr. Autor jasno razlikuje otok Hvar (lesna) i grad Hvar (fara) Meðu pomorskim kartama srednjeg vijeka na posekoji imenuje ojkonimom kojim su se tada. crozola (Korèula). Tu kartu I. Sv. Grebeni (peteni) izmeðu Silbe (Silba) i Ista (gist). Eastern Adriatic on the portolan map by G. Calamota i dr. neke toponimske likove koji su slièniji današnjim hrvatskim Na temelju usporedbe Vesconteove s Benincasinom nego talijanskim oblicima (npr. s lukama porto alega – Velarska vala i s.

Nevertheless. PETRICIOLI’S (1987) work and a clip published in the third ison of Vesconte’s and Benincasa’s maps reveals that volume of The History of Zadar (RAUKAR ET AL.). map and other portolan charts that appeared later do not crozola – churciola etc. Apart from the larger islands. also shows smaller islands and reefs. MARKOVIƒs (1974. with ports porto alega – Velarska vala on the island of Pag. which were mostly re. Iuri – Zuri – Žirje). Among other places. st. which reveals the degree to ductory debate.). incoronata (Kornat).) face. Tragur – Italian Trau – Croatian Trogir. Olib (Luibo). author presented the following islands: Pag (Isola D.3 The map is deposited in Biblioteca Merciana in Venice. scherda (Škarda). Sv. which was formally awarded town and a diocese status only a few years before (1298) (GRUBIŠIÆ. in the first place. trau (Trogir). aragosa – raguxia. etc. tails presented. but without any success so far (2007).. Apart from Petricioli’s intro5). 1995). The author obviously notices the difference between the island of Hvar (lesna) and the town of Hvar (fara). the map grauoxa (Gruž). special issue 160 of certain toponyms was still not standardized (Jadera – Jara – Zara – Zadar.). Scherda etc. Grebeni (peteni) be(Braè). 1987) also names a few smaller objects Slika 6.). this map has not yet been written about which the contents were generalized. chattaro (Kotor). on this map Vesconte used a number of toponyms that are more similar to today’s Croatian forms than to their Italian equivalents (Sibinico – Italian Sebenico – Croatian Šibenik. Northern Dalmatia on a maritime map by an unknown author. sant andrea (Sv. pelmoda (Premuda). Andrija). lexna (the island of Hvar). (RAUKAR i dr. North Dalmatian waters by an anonymous author from A century and a half after Vesconte. gave. table XVII). General conclusion is that more give the names of certain larger islands (Ugljan. 1993) and M.peared on eastern Adriatic maps and that their forms renomical placement of toponyms. etc. in spite their small sursred. there were still smaller differences in some toponyms .Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. In spite several mistakes that occurred on Vesconte’s map (town of Pula was marked two times – as pola and polla). Benincasa the mid 16th century particularly stands out (Fig. The anonymous vegla (Krk). Sjevernodalmatinski akvatorij na pomorskoj karti nepoznatog autora.mained more or less unchanged in the future.. petteni (Grebeni near Dubrovnik). etc. KOLANOVIÆ. He also added a scale. 16. that were. This was. I tried to get a copy of the map by contacting the Biblioteca Merciana four years ago. 6. 1974.to stefano – Luka). caused by eco. Andr. Iž. according to the possibilities of the era. segna (Senj). its actuality and usability are witnessed by several facts. fiume (Rijeka). a fairly PETRICIOLI (1987) considers this map the oldest precise realistic presentation of Croatian coast and islands (Fig. churciola (Korèula). which he named using the ancient oykonym its inhabitants were using at the time instead of Liesina oykonym that was preferred by Venetians. sibenicho (Šibenik). premuda – pelmoda. The maps Fig. Lutrošnjak (lutrossag) northwest of and s. differs from its contemporary maps in the number of deschardona (Skradin). of toponyms for the coastal Croatia: parenco (Poreè). lausta (Lastovo). raguxia (Dubrovnik). a map of the coast. isola de pago (Pag). Vesconte’s (iara – giara. Compar. there toponyms used for larger objects became more standis not a high-quality copy from which others could draw independent ardized (Pola. middle of 16th century (RAUKAR et al. extremely important for navigation along the eastern Adriatic coast (Palagruža. Indicatively. melata (Molat). pago). 1987.. the map also names Šibenik. reef Križica ija). giuppana (Šipan). This naval chart pola (Pula). 1987. Except a vague print in I. I. giara (Zadar). 6). G. isola de arbe (Rab). He wrote dozens nor was it included in M. Paš. bracia Premuda (primuda ouero dlacnig).tween Silba (Silba) and Ist (gist). map of a part of our coast3. Veli and Mali Sikavac (tuner) southwest of Vlašiæ templi (Dugi otok. KOZLIÈIƒs (1995) cartographic syntheses. Querso. served for naming outer islands and settlements along Among naval charts from medieval period. although conclusions. Arbe.and more toponyms (identified geographical objects) apman.

MK-13. 1:25 000. temeljeæi svoje rezultate na tradiciji srednjovjekovnih portulana (BAGROW. st. na kartama uvriježeni talijanski toponimski lik. Meðu mnogobrojnim kartografima koji su prikazivali Hrvatsku posebno se se isticali G. Vaka (uaca) i Pohljiba (polihlib) istoèno od Zaglava. odjednom se pokazuje veæe zanimanje za geografske spoznaje o hrvatskom prostoru zbog toga što je on bio permanentno ratište na granici europskih kršæanskih dražava s jedne i osmanlijskog turskog imperija s druge strane. Renesansni je duh duboko prožeo europsku kulturu. stanovnici otoka Rave i danas nazivaju taj otoèiæ imenom Stenjak. W. de S. naveo je i mnoga naselja: Zadar (ZARA). odnosno vrlo strmu. Tuniæ (tuniz) i Tun (tun) s jugoistoène strane Molata. Bertelli. 2. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski institut Beograd. Sparšenjak (sparosnag) jugoistoèno od Zverinca. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje DAZd. Caska (cita Antiqisima). Sridnji (chosmatz) i Gluroviæ (stegnag) sjeverozapadno od Iža. a tim je imenom on nazivan i na svim kartama od sredine 19. Zapadna Europa nastojala je steæi sveobuhvatan uvid u aktualne dogaðaje u graniènoj regiji koju je papa Leon X. Meðutim. (primjerice na Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. Brbinj (brbin). Nin (NONA). Zagreb. Na obilježja toponimije utjecala je i èinjenica da je. Veli i Mali Planatak (planaz) te Tatišnjak (tatignag) istoèno od Dragova na Dugom otoku. ankonitanskih i ðenoveških kartografa koristili su se pomorci širom Sredozemlja. Karantuniæ (krântô). tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Rava (rava). 2000). Krknata (cherknata). Jidula (idola) izmeðu Ugljana i Rivnja (Riuan). 161 . Ugljan (Vglan). Gastaldi. st. Meðutim. Mihovil na otoku Ugljanu (S. Portulanskim kartama mletaèkih. Renesansni kartografi dali su opsežnu toponimsku graðu na kartama. Thévet. europska se kartografija znatno mijenja s obzirom na srednjovjekovna postignuæa. WIGAL. S. to je jedina karta na kojoj je ispisano staro hrvatsko ime otoka Premude – Dlaènik (dlacnig). tijekom 16. koliko je poznato. za tu se pomorsku kartu može primijetiti da je neobièno bogata hrvatskim toponimskim likovima. reevaluaciji Ptolemejeva djela (nakon prijevoda i tiska Geografije u 15. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. koje je u konaènici prevladalo pa je ušlo i u hrvatsku toponimiju (CVITANOVIÆ. Hirshvogel. 1954). To je ime otoèiæa vezano uz stijenu. Münster. koji Ižani danas nazivaju Gluroviæ. nazvao antemurale Christianitatis (predziðe kršæanstva. Zaglav (Zaglaua) i Sali (Sale). anonimni autor prvi pokušao izraditi detaljan prikaz otoka Sjeverne Dalmacije pa nije bio pod utjecajem autoriteta iz talijanskih središta izrade portulanskih karata i moguæih toponimskih likova koje bi oni navodili za manje geografske objekte. 1995). 2004). Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. S jezikoslovnog aspekta zanimljivi su oblici nekih toponimskih likova. 1985) i pomorskim kartama (Zadar. Karlobag (Scrisa). Split. a ne Selve. st. Mercator. 1:100 000. 1964. G. Luški škoj (Schulica). Ravica (rauica). a poslije francuska i engleska kartografija. Lušnjak (lusnag) i Tovarnjak (terstenig) i Kamenjak (kamenag) s istoène strane Molata. Pag (pago n. Stari grad (pago u. F. G. Božava (bosaua). jugozapadno od Ugljana i Babac (babac) u Pašmanskom kanalu.KiG 2007. Na kartama i u pisanim dokumentima redovito se navodilo talijansko ime Premuda. Žman (Msan). pa tako i kartografiju. Takoðer. Šilo (silaz) i Magarèiæ (môgaciz) izmeðu Dugog otoka i Zverinca. Dinjiška (dignichia). SKELTON. pa tako i na najnovijim topografskim (Veli Iž 3-3. kojima je bio primjeren visok stupanj uopæavanja. F. Michel) i solane na Pagu (saline). I. A. Dostupnosti karata i njihovoj široj primjeni znatno je pridonijela primjena tiska (ROBINSON i dr. Naime. Oèito je u izradi te karte sudjelovao netko tko je izvrsno poznavao geografska obilježja sjevernodalmatinskih otoka. Utra (mertofnag) sjeverozapadno od Brbinja na Dugom otoku. Ortelius. Državni arhiv u Zadru./uovo/). Dragove (Dragoue). znanost i umjetnost. Vrtlac (uertlag). Za njihovo identificiranje i konkretno pozicioniranje u prostoru ponajbolje su mogla poslužiti geografska imena. imenovana je utvrda Sv./ecchio/). poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Uz to. ŠANJEK. južnu padinu (visine oko 10 m i nagiba nešto manjeg od 80°). na karti je ispisano hrvatsko ime otoka Silbe (silba). Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske. Maslinovac (maslinouag). A. koliko je do sada poznato. Beli (bili). rasjedom oblikovanu. Vlašiæi (ulasichi). Stefano). Toponimi su zapravo mnogobrojniji nego što bi se oèekivalo od takve vrste karata. 1996). Stara Novalja (neuialia). Hrvatski hidrografski institut. izumu i primjeni navigacijskih i astronomskih naprava (koje su omoguæile orijentaciju i odreðivanje toènog položaja pojedinih toèaka na površini Zemlje) te na podacima o novootkrivenim dijelovima svijeta (BAGROW. Košljun (coslû). Rosaccio.. sve do renesanse nije ni bilo detaljnijih prikaza gorskog i panonsko-peripanonskog dijela Hrvatske pa su toponimi uglavnom bili malobrojni. Tri sestrice (3 sorele) sjeveroistoèno od Sestrunja (Sestrû). Opæenito.. de Jode. a s pomoæu njih su identificirani samo važniji geografski objekti (veæa naselja i rijeke). Prekretnièki val predvodile su talijanska i nizozemska. s time da su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. Camocio. Takoðer. Geografska imena hrvatskih zemalja na renesansnim regionalnim kartama Tijekom 16. A. Sambucus i dr. Takoðer. G. 1519. SKELTON. odnosno reduciranja geografskog sadržaja. st. Ponajprije. Barentsz. Osobit je i spomen otoèiæa stegnag. 4. stoljeæa istoèno od Škarde (scherda). i 17. C. Novalja (chissa). Luka (prema mareonimu v. Oni su Hrvatsku prikazivali uglavnom na preglednim geografskim kartama u sitnome mjerilu. 19).). dakle oblikom zabilježenim prije èetiri i pol stoljeæa. pa èak i za najmanje objekte. 1964).

Split. Stari grad (pago u. ZN-Z-XVI-PAG-1530. Ravica (rauica).19). Božava (bosaua). Geographic and topographic maps of Dalmatia and Its Neighbouring Regions fund. This naval chart is unusually rich in Croatian toponyms. which. most recent topographic (Veli Iž 3-3. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske and Vojnogeografski instutut Beograd. 1993. Lušnjak (lusnag) and Tovarnjak (terstenig) and Kamenjak (kamenag) east of Molat. The name Gluroviæ is used on all maps made after the mid 19th century (for example. Ugljan (Vglan). 7. preuzeto iz: PANDŽIÆ. However. State Archive in Zadar.) (crisig) east of Škarda (scherda). He also named numerous settlements: Zadar (ZARA). Dinjiška (dignichia). Sign. It is obvious that somebody who was an excellent connoisseur of North Dalmatian islands’ geography participated in the creation of this chart. Hrvatski hidrografski institut. Šilo (silaz) and Magarèiæ (môgaciz) between Dugi Otok and Zverinac. which is nowadays called Gluroviæ by the inhabitants of nearby Iž. Veli and Mali Planatak (planaz) and Tatišnjak (tatignag) east of Dragovo on Dugi Otok. prevailed and entered Croatian toponymy (CVITANOVIÆ. Some toponym forms are interesting from linguistic point of view. ZN-Z-XVI-PAG-1530. Maslinovac (maslinouag). Luka (after the name of the cove v. Sparšenjak (sparosnag) southeast of Zverinac. Vaka (uaca) and Pohljiba (polihlib) east of Zaglav. a toponym that was first written four and a half centuries ago. Pag (pago n. Toponymy on the chart was also influenced by the fact that this anonymous author was. Novalja (chissa). a very steep. That name originates from “stijena” (rock). Tri Sestrice (3 sorele) northeast of Sestrunj (Sestrû). Dragove (Dragoue). Zadar and Šibenik region on the map by Mateo Pagano. de S. Krknata (cherknata). around 1530 (Novak Collection. Tuniæ (tuniz) and Tun (tun) southeast of Molat. Beli (bili). Mihovil on Ugljan Island (S. MK-13. even denoting the smallest objects. Sridnji (chosmatz) and Gluroviæ (stegnag) northwest of Iž. on map called Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia from 1840. Luški Škoj (Schulica). The map also contains the Croatian name for Silba Island (silba) instead of frequently used Italian toponym Selve. fault formatted southern slope (about 10 m high and with an 80° inclination). the inhabitants of Rava Island have always called that little island by the name of Stenjak. Zaglav (Zaglaua) and Sali (Sale)./ecchio/). Firstly. Nin (NONA). Rava (rava). Karlobag (Scrisa). In addition. Caska (cita Antiqisima). he named the fortress of Sv. finally. Sign. oko 1530. Vrtlac (uertlag). from: PANDŽIÆ. Michel) and saltpans on Pag (saline). Zadarska i šibenska regija na karti Matea Pagana. The author also mentions the isle of stegnag. it is the only known map that contains old Croatian name for Premuda Island – Dlaènik (dlacnig). 1:100 000. Košljun (coslû). Jidula (idola) between Ugljan and Rivanj (Riuan). southwest of Ugljan and Babac (babac) in the Pašman channel. (Zbirka Novak. Utra (mertofnag) northwest of Brbinj on Dugi Otok. Sign. 1:25 000. . Vlašiæi (ulasichi). Karantuniæ (krântô). 2004). special issue 162 Fig. Other maps and written documents usually contained the name Premuda.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Žman (Msan). 1993) Slika 7. that is. Stara Novalja (neuialia)./uovo/). 1954). Zagreb. Stefano). Brbinj (brbin). 1985) and naval charts (Zadar.

U zaobalju je Pagano talijanskom grafijom zabilježio hrvatske toponimske likove. 2002) za suženi prostor koji poluotok povezuje s ostakom kopna (usp. Medac (Medak). To je u biti pokušaj prevoðenja (bez razumijevanja pravog znaèenja) hrvatskoga toponimskog lika vezanog uz pojam privlaka (danas prevlaka. i 17. Scardona (Skradin). Banadego (Banska zemlja. Bonifacijeva inaèica Paganove karte Sjeverne Dalmacije. Pago (Pag). 1999. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. A. prvi je detaljniji kartografski prikaz neke hrvatske regije (sl.KiG 2007. Zara (Zadar).). Polaca (Polaèa). Jedan od najbogatijih renesanih kartografskih izvora hrvatskih toponima jest karta Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Posebno su istaknute i planine M. Koluniæ. 15947 D-34) Na preglednim kartama europskih kartografa najèešæe su se koristile talijanske i germanske inaèice geografskih imena. Buduæi da su se geografske i pomorske karte izraðivale izvan Hrvatske. Zara vechia (Biograd). Privlaka kod Nina funkcionirala je kao suženje prema Viru. U obalnom pojasu prevladavaju talijanski toponimski likovi. Bribir (Bribir). Ribnic (Ribnik) i dr. kvaliteta karata bila je znatno veæa od karata nastalih na temelju podataka koji su do kartografa stizali posredno. 1993). s obzirom na detaljnost prikaza. Bonifacio’s version of Pagan’s map of Northern Dalmatia. Xelengrat (Zelengrad). 1998). primjerice: Sc/r/ixa (Karlobag). koji je uskom prevlakom spojen s kopnom. 8. 1573. 2003) i. Corbavia (Krbava). a oznaèava Privlaku. na europsku srednjo-vjekovnu i renesansnu geografiju snažno je utjecajala antièka tradicija. 1969. koji je tijekom staroga i srednjeg vijeka stalno ili povremeno bio spojen s kopnom u predjelu Gaz. u Veneciji tiskao Mateo Pagano (PETRICIOLI. Xegar (Žegar). Sebenicho (Šibenik) i dr. Nona (Nin). Naime. i 1530. 7). Prevlaka kod Dubrovnika). . I drugi su stari kartografi (Vavassore. Sign. (MARKOVIÆ. primjerice: Xemonigo (Zemunik). Pocitel (Poèitelj). 1573 (Scientific Library in Zadar. Lapaz (Lapac). koji bi se zatrpavao pješèanim materijalom sa susjednoga poluotoka Privlake (MAGAŠ. Toreta (Turanj). organiziranih povodom aktualnih mletaèko-turskih sukoba (MAGAŠ. prostor u zaobalju izmeðu rijeka Zrmanje i Krke) i Morlacha (Morlakija. Pontadura (Vir). utemeljene na starim romanskim i predromanskim toponimskim likovima te hrvatskim geografskim imenima. Camocio i dr. toponim koji æe se poslije uvriježiti u obliku Brevilacqua. Uz ostalo. 15947 D-34) Slika 8. KOZLIÈIÆ. Pustopoglie (Pustopolje). vjerojatno nastala kao rezultat terenskih istraživanja u zadarskošibenskom zaleðu. U sluèaju da su ih imali (Pagano. 1995. prostor uz Podvelebitski kanal). MLINARIÆ. Sign. 1977). Ostrouiza (Ostrovica). Clegouic (Kegleviæ). koju je izmeðu 1525. Xuonigrat (Zvonigrad). 1993). CVITANOVIÆ. na Paganovoj karti zabilježena je i Biuilaqua.. PANDŽIÆ. (Znanstvena knjižnica u Zadru. LAGO. Mogorouic (Mogoroviæ). 1993. Na Paganovoj su karti upisani mnogobrojni toponimi (prema reprodukciji objavljenoj u PANDŽ IÆ. Ta je karta. Bonifacio. europski kartografi rijetko su imali hrvatske informatore. 2003. Gradac (Graèac). Mercator) Vir prikazivali kao dio kopna. uz kartu Istre Pietra Coppa (Petra Kopiæa?) iz 1525. Dinara (Dinara) i Monte plisiua (Plješivica) te regije Licha (Lika). stoljeæa 163 Fig.

Gastaldi. Bonifacio.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. later on. Dinara (Dinara) and Monte plisiua (Plješivica) and regions Licha (Lika). Rosaccio. This was. Mogorouic (Mogoroviæ). an area in the hinterland between the rivers Krka and Zrmanja) and Morlacha (Morlakija. during the 16th century a sudden interest in Croatian geography arose because of the fact that the area was a permanent war theatre between European Christian countries on one and Ottoman Empire on the other side. C. Pustopoglie (Pustopolje). Bribir (Bribir). Gradac (Graèac). Something similar was happening at the same time with Northern Croatia toponyms. Hirshvogel. Their results were based on medieval portolan chart tradition (BAGROW. printed by Mateo Pagano in Venice between 1525 and 1530. geographical contents reduction. denotes a narrow belt of land which connects a peninsula to the mainland (compare Prevlaka near Dubrovnik). etc. Judging by its detailed presentation. Xegar (Žegar). MLINARIÆ. 7) (MARKOVIÆ. Sambucus . These toponyms had origin in old Roman and PreRoman names and Croatian toponyms. without understanding its real meaning (CVITANOVIÆ. Münster. only Croatian toponyms were written according to the German spelling rules. 1977). Lapaz (Lapac). This map is. Pagano’s map contained numerous toponyms (according to its print published in PANDŽIÆ. Ostrouiza (Ostrovica). of course. 1995. i. SKELTON. an attempt to translate Croatian term “privlaka” (prevlaka) into Italian. which denotes Privlaka. the first detailed map of a Croatian region (Fig. 2003). Privlaka near Nin functioned as a narrowing towards Vir. for instance: Sc/r/ ixa (Karlobag). Thévet. Pago (Pag). detailed maps of mountainous and Pannonian Croatia did not appear until the Renaissance period. Corbavia (Krbava). which were undertaken because of Venice-Ottoman conflict that was going on at the time (MAGAŠ. Camocio and others) were significantly better than those who were made by using indirect information. Medac (Medak). Other cartographers (Vavassore. In addition. 1998). Ancona or Genoa. Seamen all over the Mediterranean used portolan charts by cartographers from Venice. Western Europe was trying to gain a deeper insight into what was going on in this border region Pope Leo X called antemurale Christianitatis (bulwark of Christianity) in 1519 (ŠANJEK. Zara vechia (Biograd). Pocitel (Poèitelj). Italian and Dutch cartographers. 2002). KOZLIÈIÆ. Since maps and naval charts were made outside Croatia. G. 1999. for which they used portolan chart information about the coastal and insular part of presented area. European cartographers mostly used Italian and Germanic versions of geographic names on their preview maps. is among the richest Renaissance source of Croatian toponyms (PETRICIOLI. A. G. I. special issue as far as it is known. In the hinterland. Renaissance spirit deeply penetrated European culture. 1996). SKELTON. who were later on joined by the French and English. G. during the ancient and medieval period. Renaissance cartographers left a great number of toponyms on their maps. Scardona (Skradin). F. Maps made by cartographers who collaborated with Croatian informants (Pagano. during the 16th century European cartography undergone significant changes.. A map called Tvto el Côtado di Zara e Sebenicho. Pontadura (Vir). 1993). for example: Xemonigo (Zemunik). led the change. 1993). A. 164 especially stood out among many cartographers who mapped Croatia. which. Pagano also noted Biuilaqua. Namely. Barentsz. so there were but few toponyms that identified only the most important geographical objects (larger settlements and rivers). Italian toponyms prevail in the coastal area. Xuonigrat (Zvonigrad). 1995). this map was probably a result of field researches in Zadar and Šibenik hinterland. basically. In other words. ancient tradition strongly influenced medieval and Renaissance cartography in Europe. A. LAGO. G. together with a map of Istria by Pietro Coppo (Petar Kopiæ?) from 1525. Camocio. Geographical names were the best help in war points identifying and concrete positioning. which means he was not under the influence of Italian authors or the toponyms they would have used to name smaller geographical objects. “Privlaka”. Usage of print significantly contributed to map accessibility and application (ROBINSON et al. a toponym that would. They mostly presented Croatia on small-scale maps characterized by a high level of generalization. de Jode. W. In addition. S. European cartographers rarely had Croatian informants. 2 Geographical names of Croatian countries on Renaissance regional maps Compared to medieval achievements in that field. WIGAL. which was. 1964). also reflected on cartography. 2000). Nona (Nin).. Mountains M. Pagano wrote Croatian toponyms using Italian script. the first who attempted to make a detailed map of North Dalmatian islands. the area along the Podvelebitski channel) can also be found in the map. 1964. Polaca (Polaèa). Koluniæ. Toponyms. However. F. invention and application of navigation and astronomic devices that enabled orientation and precise location of objects on the Earth’s surface. Mercator) also drew Vir as a peninsula connected to the mainland by a narrow isth- 4. actually. Toreta (Turanj). In that way Italian and Italianised Croatian toponyms for coastal Croatia objects gradually turned into a standard. appear in greater numbers than one should expect from this sort of maps. and on the information about the newly discovered parts of the world (BAGROW. A. Xelengrat (Zelengrad). these maps were used by European geographers who made general geographic maps with corresponding maps of Croatia. 2003. re-evaluation of Ptolemy’s work (after his Geography was translated and printed in the 15th century). Banadego (Banska Zemlja. Mercator. Sebenicho (Šibenik). become Brevilacqua. PANDŽIÆ. Ortelius. nowadays “prevlaka”. 1993. Zara (Zadar). Ribnic (Ribnik). occasionally connected to the mainland in an area called Gaz that would be covered with sand brought from the neighbouring Privlaka peninsula (MAGAŠ. Bertelli. 1969. art and science. Clegouic (Kegleviæ). etc.e.

i to 1570. Sjeverozapadna Hrvatska na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Na kasnijim inaèicama Paganove karte te na preglednim kartama istoène obale Jadrana. 4) Vir je tako èinio krajnji sjeverozapadni rt Ravnih kotara (Pontadura. Sign. Jedina je njihova intervencija u Koluniæev (izvorno Paganov) rad tehnièke prirode: oni su podijelili kartu zadarskog i šibenskog kraja u dva dijela: kartu zadarskog i kartu šibenskoga kraja. u atlasu Theatrum Orbis Terrarum (KARROW. 8) i Bertiusovoj karti zadarske i šibenske regije te na Mercatorovoj karti hrvatskih zemalja Molat postao najzapadnije naselje otoka Ugljana. U pogledu toponimije na tim kartama nema znaèajnijih promjena s obzirom na Paganovu kartu. – isjeèak (Državni arhiv u Zadru. I u razdoblju renesanse autori iz vodeæih europskih kartografskih radionica (u Nizozemskoj. Uz toponime Paganove karte vezana je i jedna zanimljivost. 1595 – section (State Archive in Zadar. Iz toga se može zakljuèiti da na starim kartama toponimi nisu èvrsto vezani uz geografski objekt koji identificiraju. i Matthaeus Merian 1647. Pagano je otok Molat (Melada) prikazao u neposrednoj blizini otoka Ugljana (Isola de Zara). Koluniæevu reduciranu i dijelom izmijenjenu obradu Paganove karte objavljivali su u svojim izolarima mletaèki kartografi Giovanni Francesco Camocio i Simone Pinargenti. i 17. a. preko karte Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX. Paganovu kartu zadarske i šibenske regije reproducirali su mnogi kasniji kartografi. II. ime Molata postupno je “putovalo” do Ugljana da bi na Bonifacijevoj (sl. 1993).). Northwest Croatia on Mercator’s map of Croatian lands. Èini se da postoje dva sloja geografskog sadržaja na kartama: fiksni sloj s prikazima razlièitih geografskih objekata i pomièan sloj s toponimima. II. Slièno je bilo i s reprodukcijama Bonifacijeve karte koju su. 1595. Sign. ali posredno. Engleskoj) podatke za svoje karte europskog Sredozemlja èesto su preuzimali s talijanskih. 4) Slika 9. Na kartama cijele Europe. stoljeæa 165 Fig.KiG 2007. europskog dijela . a rjeðe i s austrijskih izvornika.. a objavio nizozemski izdavaè Abraham Oertl (Ortelius) 1573. Francuskoj. uz odgovarajuæe izmjene. Petrus Bertius 1606. koju je priredio Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?). 1995). Pomièan toponimski sloj karte “klizi”. te karte Zarae et Sebenici Descriptio. (KOZLIÈIÆ. Punta dura i sl.. objavili u svojim atlasima Michael von Aitzing 1583. a. po prvom sloju sve do njegove stabilizacije na prvim topografskim i pomorskim kartama koje nastaju kao rezultat geodetskih i hidrografskih izmjera. 9. koju je izradio Šibenèanin Martin Rota Koluniæ. bez osobite pravilnosti.

10. Northwest Croatia on the map by Stjepan Glavaè. – isjeèak (reprodukcija: AKD Hrvatski tiskarski zavod. special issue 166 .) Geographical Names on 16th and Hrvatski tiskarski zavod. 1673. 1673 – section Zagreb.Fig. (reproduction: AKD 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Sjeverozapadna Hrvatska na karti Stjepana Glavaèa. 1995) Slika 10. Zagreb. 1995.

stoljeæa 167 . i 17.KiG 2007. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16.

Almisa. Two toponomastic areas distinctly differ on maps of Europe. while Germanised Croatian or Germanic toponyms prevailed in mountain and Pannonian Croatia maps. etc. Vlasigi.. ChristianOttoman war theatres or Croatian national areas. France and England) continued to use Italian and. Austrian originals for their maps of the European Mediterranean. Sign. which was made by Martin Rota Koluniæ from Šibenik in 1570. Their only intervention in Koluniæ’s (originally Pagano’s) work was of technical nature: they divided The map of Zadar and Šibenik region in two parts: a map of Zadar region and a map of Šibenik region. the map does not significantly differ from Pagano’s map. This resulted with Molat becoming the westernmost settlement on Ugljan on Bonifacio’s (Fig. Vergorazc. many cartographers reproduced Pagano’s map of Zadar and Šibenik region by using Il vero Ritratto di Zara et di Sebenico con diligenza Ridotte in questo forma accomoditia dei lettori si come elle si ritrovano al presente del anno MDLXX map. but also Starigrad. ZZ-XVII-14) Slika 11. Sebenico. 11. Pagano drew the island of Molat (Melada) in the immediate vicinity of Ugljan (Isola de Zara). 1688. published in his Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura in 1595. For example. and Zarae et Sebenici Descriptio map edited by Natal Bonifacio (Božo Bonifaèiæ?) and published by Dutch publisher Abraham Ortel (Ortelius) in 1573 in his Theatrum Orbis Terrarum atlas (KARROW. Italian or Italianised toponyms prevailed in coastal Croatia maps. Posega.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Dernischi. This leads to conclusion that toponyms on old maps are not strictly tied to the objects they identify. It seems there are two layers of geographical context on these maps: a fixed layer with the images of different geographic objects and a movable toponym layer. According to the previous cartographic era tradition. Spalato. Xemonigo. There is one curiosity regarding Pagano’s map toponyms. Novigrad. Draua. Licha. 1688 (University Library in Split. Xelengrat. Sclavonia. Zara. Pago. Coronellijeva karta Jadranskog mora. Bosnia cum Dalmatiae Parte map by Gerhard (Kremer) Mercator. Arky. Trau. Ribnic. Coronelli’s map of the Adriatic Sea. etc. Croatia. Valkowar. while in the continental Croatia the oykonyms are: Warasdin. Eszek. Carlstat. Petrus Bertius in 1606 and Matthaeus Merian in1647 published it in their atlases after certain modifications (KOZLIÈIÆ. special issue 168 Fig. Wihitsch. In the Renaissance period the authors from leading European cartography workshops (in Holland. Mercator mostly used Latin toponyms to name larger rivers (Danubius. Sign. Saua) and Italianised or . Arbe. 8) and Bertius’ maps of Šibenik and Zadar regions and on Mercator’s map of Croatian countries. The toponym layer “slid” along the fixed layer in a not particularly regular manner until it got stabilized on first topographic maps and naval charts preceded by geodetic and hydrograph surveys. Xegar. Scardona. gives the following coastal Croatian oykonyms: Nona. Later on. Punta dura and similar). ZZ-XVII-14) mus. Vir was thus presented as the north-western point of Ravni kotari (Pontadura. 1995). 1993). Michael von Aitzing in 1583. Venetian cartographers Giovanni Francesco Camocio and Simone Pinargenti published Koluniæ’s reduced and partly modified version of Pagan’s map in their isolarios. Something similar happened to Bonifacio’s map reproductions. (Sveuèilišna knjižnica u Splitu. more rarely. Imasichi. In later versions of Pagano’s map and preview maps of the Eastern Adriatic Molat’s name gradually “travelled” towards Ugljan. As far as toponymy is concerned. the European Mediterranean.

Szamobor. Oèito su do tog autora došli razlièiti pisani kartografski izvori o hrvatskom glavnom gradu. i to 1673. (Sutla). Zara. utemeljen na prikupljanju i obradi podataka iz javnih i tajnih mletaèkih arhiva. ali i Starigrad. Geografska imena na kartama 17. rtove. Zagreb. Arbe. i 17. st. Porti. Licha. Arky.. vojnih i pomorskih izvješæa. prevodeæi ih ili. Capela Mons (Kapela). Dalmazia. Dobra. koja je objavljena u njegovu djelu Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura 1595. st. i to zbog više razloga. a ustaljuje se i njihov prostorni raspored koji sve manje . a od 18. Dravus fl. ponajprije zbog mnogobrojnih hrvatskih toponima. 4). a geografski pojam ukljuèen u ime na latinskom jeziku. Luèiæ. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Litzka. Na kartama je. Složeni toponimi kojima se identificiraju veæi geografski objekti ispisani su tako što se prvo ime daje na hrvatskom. Primjerice.) ili osobe koje dobro poznaju hrvatski jezik. Blaeu. U doba nastanka karte samo taj dio Hrvatske nije bio pod osmanlijskom turskom i mletaèkom vlašæu. Scardona. 1995.. a drugi put kao Zagrabia (latinizirani hrvatski toponimski lik) u blizini Sischena (Siska). 9)./umen/ (Lonja). Sebenico. Isolario dell’ Atlante Veneto (posljednji dio atlasa Atlante Veneto). posebno u atlasu Corso geografico universale. uvale. Meðutim. 2005). Draua. Coronellija 169 4. RICHTER-NOVOSEL. Lonia fl. (W. Spiaggie. Za veæe rijeke Mercator se uglavnom koristi latinskim toponimskim likovima (Danubius. na karti Sclavonia. Buduæi da je svojim djelovanjem stekao ugled istaknutog autoriteta na polju izrade karata (i globusa). Almisa. Dubrovniku. odnosno za pojedina manja naselja. (MARKOVIÆ. Znakovita je. 1995) prikazan je samo dio Hrvatske. objavljenoj 1688. Talijanski i njemaèki kartografi nisu imali imena za velièinom i znaèenjem manje geografske objekte. Na karti Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (prema reprodukciji koju je priredio AKD Hrvatski tiskarski zavod. Vitezoviæ. s pravom može smatrati jednim od najvrjednijih hrvatskih kartografskih spomenika. Glavaè. Saua) dok za manje rijeke donosi talijanizirane ili germanizirane hrvatske hidronimske likove (Kulp. te u zbirci karata. Mresnitza fl. 10). Spalato. dovodi u dvojbu pripadnost toponimskog lika odgovarajuæem objektu. 1998b. On je prvi meðu hrvatskim kartografima izradio kartu Hrvatske. Sztubitza. vodeæi europski kartograf druge polovice 16. Valkowar. e Livadia (III. (Dobra). i to prostor od Sjevernoga hrvatskog primorja na jugozapadu do Mure na sjeveroistoku te Une i središnje Slavonije na istoku (sl. Citta. Trau. Xegar.). Cetina i dr. Savus fl. N. st. potoke i sl. Naime. Xemonigo. 1998. Quarner. Carlostadtium (Karlovac). (Mrežnica) i sl. Pago. Novigrad. na svojim jezicima pa su bili primorani koristiti izvorna hrvatska geografska imena. 2005). i poèetka 18. dok su u gorskom te panonskom i peripanonskom dijelu Hrvatske prevladavali germanizirani hrvatski i germanski toponimski likovi. Isole. karta nastaje kao rezultat terenskih istraživanja. stoljeæa Sredozemlja. uz Capithl) na približno toènom položaju. Chercha. NOVOSEL-ŽIC. Meðu mnogim europskim kartografima koji su prikazivali hrvatski prostor tijekom 17. jednom kao Agram (naravno. Epiro. a on nije dovoljno poznavao geografska obilježja hrvatskog prostora pa mu se i potkrala tako velika pogreška. na Glavaèevoj karti prevladavaju hrvatski toponimski likovi. Coronelli je Hrvatsku prikazao na više desetaka karata. èešæe. Topografska karta nije samo vjeran prikaz dijela Zemljine površine nego i važan dokument.) na poseban se naèin isticao Vincenzo Maria Coronelli. Imasichi. dok se u kontinentalnom dijelu Hrvatske navode Warasdin. informacija iz biskupskih kancelarija i redovnièkih zajednica i dr. a izraðuju ih izvorni govornici hrvatskog jezika (Klobuèariæ. (Sava). nije tiskana ni jedna karta iskljuèivo na hrvatskom jeziku tako da se Glavaèeva karta. Zagreb je na istoj karti prikazao dva puta. Colapis fl. (DAZd. na temelju sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera. II. Zagrabia (Zagreb). Ribnic i dr. Na slièan su naèin hrvatski toponimi kartografirani i na kartama ostalih renesansnih kartografa. Dernischi. Sanson. Fortezze. Crisium (Križevci) i dr. WALLIS. Rakovitza. st. Mercatorova pogreška u kartografiranju Zagreba. Szutla fl. Vergorazc i mnogi drugi. Kao rezultat izmjera obalnoga i kopnenog prostora izraðuju se karte krupnijeg mjerila na kojima se mogu ucrtati mnogobrojni detalji. Zrinzska Planina.. Parte dello Stato Veneto). u primorskom dijelu Hrvatske prevladavali su talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi. 1988. dao i sasvim novi geografski inventar. službeni kartograf Mletaèke Republike s kraja 17.KiG 2007. objavljenom 1696. Jeszenouetz. Prema obièaju iz ranijega kartografskog razdoblja. Cantelli i dr. Jezik karte je latinski i hrvatski. Licini Rubèiæ. prilagoðavajuæi ih transkripcijom pravopisu jezika karte. Karte (osobito katastarsko-topografske) sve se više poèinju izraðivati u samoj Hrvatskoj (u Zadru. st. Sign. planova i veduta Mari. primjerice: Plessevitza Mons (Plješivica). Eszek. Broj toponima opæenito se poveæava. Turopolie. Varaždinu i dr. Varasdinum (Varaždin). (KOZLIÈIÆ. Golfi. st. Zagrebu. J. uz graðu dobivenu kompilacijom starijih predložaka (najèešæe iz izolara). objavljenom 1692. uzvisine. Hrvatski ili pohrvaæeni toponimski likovi na kartama se poèinju javljati u veæoj mjeri od sredine 17. 3. Xelengrat. Albania. Megymorie i dr. Croatia. De L’Isle. Mercator. NOVOSEL-ŽIC. (Drava). Ruiæ. Posega. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Carlstat. meðutim. primjerice: Adriaticum Mare (Jadransko more). Busiakouina.). Vlasigi. Sve do sredine 19.-1694. kršæansko-turskih ratišta ili samo hrvatskoga nacionalnog prostora jasno se razlikuju dva toponomastièka areala. Bosnia cum Dalmatiae Parte Gerharda (Kremera) Mercatora (sl. a. Dobra fl. Meðu desetcima hrvatskih toponima dovoljno je navesti samo neke primjere: Gadzkopolie. U skladu s opæim razvojem kartografije. Zavoreo i dr. Meðu hrvatskim autorima karata Hrvatske posebno treba istaknuti Stjepana Glavaèa. st. G. Gora Petroua. N. Wihitsch. Za najvažnije geografske objekte Glavaè je dao iskljuèivo latinske i latinizirane hrvatske toponimske likove. G. tada veæ glavnoga grada Hrvatske. u obalnom prostoru Hrvatske navode se ojkonimi Nona. objavljenih zasebno ili u velikim zbirkama. Visscher. (Kupa).

since the beginning of the 18th century. Dubrovnik. adapted to the target language orthography. 1998b. generally.a Zapadni dio Coronellijeve karte Dalmacije. coves. maps have been made based on systematic geodesic and hydrographical surveys.). and. Sign. 1998. resulting with fewer doubts about certain toponyms belonging to certain objects.) Germanised Croatian hydronyms to name smaller rivers (Kulp. it is also an important document. (Zbirka Novak.a Western part of Coronelli’s map of Dalmatia. drew Zagreb twice on the same map. At the time this map was made. such as: Adriaticum 4. which was already the capital of Croatia at the time. Dobra. 2005. The maps by other renaissance authors also contain very similar Croatian toponym cartography. increased and their locations became more stabile. the leading European cartographer of the second part of the 16th century. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. Vitezoviæ. NOVOSEL-ŽIC. 2005). begun to make maps. Mercator. of course) located on an approximately correct spot and the second time as Zagabria (Latinised Croatian toponym) near Sischena (Sisak).3 Geographical names on 17th century maps Croatian or Croatianized toponyms started to appear more often on maps since the mid 17th century. and. 1995) presented only a part of Croatia. 1697. Following general cartography development. the name Stjepan Glavaè particularly stands out. Glavaè named the most important geographical objects only with Latin and Latinised Croatian toponyms.) in their own languages. Varaždin. especially topographic and cadastre maps. preuzeto iz: WALLIS.). Languages used on the map are Latin and Croatian. Litzka. maps became a result of fieldwork. made a map of Croatia (MARKOVIÆ. from: WALLIS. etc. Luèiæ. NOVOSEL-ŽIC. Obviously. Zavoreo. Glavaè. Mercator made a significant mistake in mapping Zagreb. Ruiæ. once as Agram (accompanied by Capithl. in Croatia (Zadar. He was the first Croatian cartographer who.). There are several reasons for that. since he was not sufficiently familiar with Croatian geography. The number of toponyms. etc. Namely. in 1673. Zagreb. His map Nova hactenus editorum mendis expurgatis ac multis qua omissa erant additis accurate concinnata Partium Regni Sclavoniae et Croatiae a Christianitate etiamnum possessarum confiniumque (according to a print by AKD. Licini Rubèiæ. Coastal and mainland land surveys resulted with large scale maps that could contain numerous details. 1697 (Novak Collection. which they translated or. 2005) Slika 12. Topographic map is not only a realistic presentation of a part of the Earth’s surface. such a big a mistake managed to creep into his work. so they had to use original Croatian names. Among Croatian authors. this was the only part of Croatia that was not under Ottoman and Venetian reign. 12. from Northern coastland on the southwest to the Mura river on the northeast and central Slavonia on the east (Fig. RICHTERNOVOSEL. Croatian Printing Institute. ZN-Z-XVII-COR-1697-2. ical objects (smaller settlements. 10). Sign. points. Italian and German cartographers did not have names for smaller and less significant geograph- . Cetina etc. hills. Native speakers of Croatian (Klobuèariæ. Zagreb.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. etc. different written sources about the Croatian capital had reached the author. special issue 170 Fig. Chercha. or other people who could speak Croatian well. more frequently. streams. 1988. However.

Primjerice na karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (u dva lista. Pharia Ins. primjerice: Croazia/ Croacia (Hrvatska). o inferiore con Fortez. Isola Grossa/detta altrimenti Grande Longa.). Isola Liesina (Hvar). Isola Zirona (Drvenik). Na karti Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta.a i 12.KiG 2007. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. uz mletaèki talijanski. Spalato (Split). parte della Dalmatia (sl. ó Citta nuova (Starigrad). di Veglia. olim Pharia et Pharos (Hvar). st. Parenzo (Poreè). I. Iso./o/ = slavenski. 12. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). Coronelli se koristio pretežito mletaèkim. ubicira antièki Argyruntum na mjestu Obrovca.. odnosno talijanskim toponimskim likovima. Isola Grossa (Dugi otok). Liesina. Sign. Rouigno (Rovinj). preuzeto iz: WALLIS. Vyr (Vir). Isola Curzola (Korèula). Sebenico (Šibenik). di Lesina. Isola di Curzola. Alba Maris. meðu ostalim. Melita Insula (Mljet) i dr. Isole di Lesina. tj. stoljeæa 171 Fig. Na znatno detaljnijim regionalnim kartama zadarske i dubrovaèke regije na slièan naèin Coronelli daje više imena i za manje geografske objekte. pa se njegova geografska vizija Hrvatske uvriježila i postala temelj za sva relevantna pregledna kartografska djela 18. hrvatski). Obroazzo grande. Nona (Nin). i poèetkom 19. di Pago. Brac. odnosno dopuniti tek topografski i katastarski radovi krupnoga mjerila koji su nastali kao rezultat parcijalnih (tijekom 18. Zara vecchia (Biograd). o Pharos. Paganorum Ins. Stagno (Ston). Isola do Pontadura. Budua (Budva) i dr. Pago (Pag). a ne Starigrada. (Zbirka Novak. Meðutim. 2005) Slika 12. Zara Vecchia. ol. primjerice. di Cherzo. Paros. Coronelli više imena daje i za pojedine geografske objekte u kontinentalnom dijelu Hrvatske. sl.:/ Argyruntum Ptol. Castel Venier (Vinjerac).Slau. Slau. na èetvrtom atlasnom listu karte Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi . Brettan Is. osobito za primorski dio Hrvatske. a tek onda povijesno zabilježen antièki toponim. e Sale (Dugi otok). Slau Lisna. mletaèki kartograf za veæe objekte daje. 2005. Njegovu æe geografsku i kartografsku koncepciju zamijeniti. Slau. Ragusa (Dubrovnik). Elaphussa (Braè). Cripsa ol. U njegovo doba oni su veæ bili uvriježeni u svom temeljnom jeziènom obliku. Obroazzo (Obrovac). Zara (Zadar). Trau (Trogir). Pritom nije uvijek pouzdan izvor jer. Is.. Sign. Istria (Istra). st. Beligrado. Blandona (Biograd) i dr. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula).. ZN-Z-XVII-COR-1697-1b. Brazza. a u nekim sluèajevima i hrvatski toponimski lik.). Veglia (Krk). Cattaro (Kotor). Primjerice. Brattia. I. Zanimljivo je da znameniti mletaèki kartograf za pojedine otoke odmah iza talijanskoga daje hrvatski toponimski lik (tal. Primjerice na karti Contado di Zara. (Hvar). Brazza. ol. 1697. Isola Coronata (Kornat).) su slijedili i mnogobrojni kasniji kartografi.b) ispisani su.b Istoèni dio Coronellijeve karte Dalmacije. 13) Coronelli navodi: Starigrad. from: WALLIS. a zatim i sustavnih geodetskih i hidrografskih izmjera (krajem 18. Is./im/ Cvricta (Krk). Isola Meleda. (Pag). et Brachia (Braè). o Mlit. Pola (Pula). i sljedeæi toponimi: I. st. (Sestrunj). 1697 (Novak Collection.b Eastern part of Coronelli’s map of Dalmatia. (Obrovac). 12. e Curzola nella Dalmatia navedeni su i sljedeæi toponimi: I. i 17. Isola di Curzola. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Sabioncelo (Pelješac). Dalmazia (Dalmacija). Arbe (Rab). o Korçula. Fiume (Rijeka).. još i antièki (grèki i rimski). Corcyra Melaena (Korèula) i dr.

(Sava). 13. Nona (Nin). Zrinzska Planina. etc. Spalato (Split). Savus fl. Varasdinum (Varaždin). Sabioncelo (Pelješac). (Sutla). Isola Grossa (Dugi otok). etc. Capela Mons (Kapela). Szutla fl. (Kupa). Coronelli’s vision was followed by numerous later cartographers. Busiakouina. Spiaggie./umen/ (Lonja). Quarner. which were preceded by partial (during the 18th century) or systematic geodesic and hydrographical surveys (the end of the 18th and the beginning of the 19th century). larger objects were also given ancient (Greek and Ro- . special issue 172 Fig. Sztubitza. Golfi. Epiro. Visscher. Pola (Pula). Ed altri Luoghi Dell’Istria. Sanson. Zara (Zadar). Dobra fl. Dalmazia. Not a single map in Croatian language was printed until the mid 19th century. Isola Coronata (Kornat). besides Venetian Italian. Crisium (Križevci). Pago (Pag). Turopolie. Dravus fl. information from Chanceries and monasteries. which were published individually or as parts of big collections. e Livadia (III. Budua (Budva). Parte dello Stato Veneto) between 1688 and 1694. 1688. Cattaro (Kotor). Gora Petroua. (Znanstvena knjižnica u Zadru. Among numerous European cartographers who presented Croatia during the 17th century (W. for example: Croazia/Croacia (Hrvatska). Trau (Trogir). so his geographic version of Croatia became a standard for all important cartographic works in the 18th century. Nevertheless. His geographical and cartographic concept would not be replaced or improved until the appearance of large scale topographic and cadastre maps.). Fiume (Rijeka). Ragusa (Dubrovnik). Citta. Colapis fl. Cantelli etc. so Glavaè’s map is rightfully considered one of the most valuable Croatian cartographic monuments. Isole. Stagno (Ston). Megymori. Zara vecchia (Biograd). Lonia fl. Rouigno (Rovinj). the official cartographer of the Venetian Republic at the end of the 17th and the beginning of the 18th century. plan and panorama collection called Mari. 1995. etc. Isola Liesina (Hvar).Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. 1688 (Scientific Library in Zadar. Porti. 2005). for instance: Plessevitza Mons (Plješivica). Isolario dell’ Atlante Veneto atlas in 1696. Castel Venier (Vinjerac). G. Parenzo (Poreè). Isola Zirona (Drvenik). Croatian toponyms evidently prevail on Glavaè’s map. Zagrabia (Zagreb). Obroazzo (Obrovac). Mresnitza fl. Szamobor. 212162 S-2) Slika 13. (Mrežnica). Complex toponyms that identify larger geographical objects are written in a manner in which their first name is in Croatian and their geographical definition is in Latin. especially for the coastal Croatia. G. Coronelli mostly used Venetian toponyms. etc. Albania. J. Besides the material gathered by compiling older models (isolarios. Carlostadtium (Karlovac). especially in the Corso geografico universale atlas in 1692. Isola Curzola (Korèula). N. Sign. Sebenico (Šibenik). Veglia (Krk). 212162 S-2) Mare (Jadransko more). M. Vincenzo Maria Coronelli. M. most often). and in map. Dalmazia (Dalmacija). Since his work gave him the reputation of a distinguished authority in map and globe production. we will give only a few examples: Gadzkopolie. his maps contained new geographic inventory based on collecting and processing information from public and secret Venetian archives. Sign. Istria (Istra). is the most prominent (KOZLIÈIÆ. Zadarska regija na karti V. Blaeu. Coronellija. In his time they were already standardized in their basic language forms. However. De L’Isle. Fortezze. Among dozens of Croatian toponyms. (Dobra). military and naval reports. Jeszenouetz. Zadar region on the map by V. (Drava). WALLIS. Arbe (Rab). Coronelli. Rakovitza. N. Coronelli drew Croatia on dozens of maps.

te na karti Ugarske iz 1735. koju taj mletaèki kartograf na karti Contado di Zara imenuje Tillatiza Valle. Licca. U 18. kojima je završilo dugogodišnje ratovanje (od 1683. piše Mare Adriatico ov. Hrvatske. Sliène probleme imali su i kasniji kartografi koji su prikazivali tu dugootoèku uvalu. Chnin. 1829. M. na štetu Venecije. a G. Dvije godine nakon toga Karlo je Rijeku i Trst proglasio slobodnim lukama. (Contado di Zara). Du Val na karti granice kršæana (zapravo Habsburške Monarhije) i osmanlijskih Turaka iz 1663. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. ŠIMUNOVIÆ. To upuæuje na domet mletaèkoga vojnog i politièkog utjecaja. Ogulin. Na primjeru Mljeta (Mlit) i Osijeka (Osik) razvidno je da Coronelli poznaje samo njihov ikavski oblik. piše Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. politièkoj i gospodarskoj vlasti neke sile zamjena je imena Mare Adriaticum. posredno ili neposredno odražavali su se razlièiti imperijalni interesi. Ilock. Essek F. Slosella i dr. nazvani su Aquisto nuovo (veæi dio Ravnih kotara. V. Dobar primjer sustavnoga nastojanja da se odreðeni prostor podèini vojnoj. pa se. Na Coronellijevim kartama zabilježeno je i mnoštvo hrvatskih toponimskih likova. Coronelli na karti Jadrana iz 1688. Linea Mocenigo (nazvana prema mletaèkom diplomatu A. I mnogobrojni drugi kartografi. Dobar je primjer mareonim Telašæica. 1987. i zbog jednostavne èinjenice što su crpili graðu s mletaèkih karata. Sign. Lustiza i dr. piše Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. a 1718. Zavoreo. Golf of Venice. navodi mareonim Parte del Mar Adrian. Zaglaua. Coppo na karti Istre iz 1525. Evo nekih primjera hrvatskih toponimskih likova: Zatton. koja je objavljena u velikom atlasu Corso Geografico Universale. (Sinus Hadriaticus). M. 12). oder Adriatisches Meer.). Iz toga manjeg izbora toponima na Coronellijevim kartama vidljivo je da se problem pisanja slova s dijakritièkim znakovima rješavao razlièito. preko geografskih imena. ne doslovno). Xman. DAZd. udio kojih se u odnosu na talijanske toponimske likove poveæava s udaljavanjem od obale. 4. Taj su toponim poslije prihvatile i sve ostale vodeæe europske zemlje pa se za Jadransko more na geografskim i pomorskim kartama gotovo redovito koristi ime Mletaèki zaljev (Golfo di Venetia. ANTOLJAK. Cassini na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1792. dijelom podržana politikom cara Karla III. da bi na Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. Golphe de Venise i dr. Smoquizza.. u koje je. Ime Jadranskog mora na renesansnim i novovjekovnim kartama Na renesansnim i novovjekovnim kartama Hrvatske. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro) i sl. Mletaèkom su kartografu osobit problem èinili hrvatski toponimski likovi u kojima se uzastopce javlja više glasova koji se bilježe izvedenim slovima s dijakritièkim znakovima..) Venecije i Habsburške Monarhije s jedne i Osmanlijskog Carstva s druge strane. Vitaligna.. Grascaz. M. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. Ezech.. i Požarevcu 1718. piše Meerbusen von Venedig. javljaju oblici Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. 76 A. Sambucus na karti Ilirika iz 1573.. pa su. za Vukovar toponimske likove Valco. utvrðene nove mletaèkoturske granice: 1699. DAZd. DAZd. Chobilia. Golfo di Venezia. dakle uz regiju u neposrednoj blizini Venecije. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. F. 2005). A. Seuter na karti Dalmacije. G. Naime. 1781. Slouinaz.. odnosno Mare Adriatico (Jadransko more) u mareonim Golfo di Venezia. a za Ilok toponime Uylak. V. Cantelli na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1684. a ne samo povlaštenim. Vodizze. 1989). nazvani su Aquisto nuovissimo (sjeveroistoèni dio Dalmatinske Zagore s Imotskim krajem) (RAUKAR i dr. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Mursa maior. uz ostalo. A. Rogosniza. dodavali i “nekadašnji” mareonim Jadransko more. Hirshvogel na karti hrvatskih zemalja iz 1570. Mursia Colina di Imp. piše Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (sl. Esseshet H. Ilanschizza (M. Prewlacca. 11). postavljajuæi temelje kasnijem razvoju tih dviju najvažnijih sjevernojadranskih luka. Nolin na karti Dalmacije i susjednih regija iz 1690. Linea Grimani (nazvana prema generalnom providuru F.. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Mocenigu). list VII) Vojno-geografskog instituta iz Milana 1822.. dakle dostupnim za pomorsku trgovinu svima (dakako. Steer na karti Ugarske iz 1664. P. Meðutim. Grimaniju). st. a rjeðe iz talijanskoga kulturnoga kruga navode samo mareonim Jadransko more. Novosteèeni posjedi 1699. I. ponajviše mletaèkim brodarima. a sami nisu istraživali kartografirani prostor). uglavnom iz austrijsko-njemaèkoga. Zettin (Ristretto della Dalmazia). Istranin P. 321)... piše Mare Adriaticum. Dalmatinske Zagore te donjoneretvanski kraj). primjerice. Lisane. 173 . Tada su. Sign. posebno oni koji nisu bili iz Venecije) nisu zaboravili staro ime tog dijela Sredozemnog mora. (Maris Adriatici Pars). 1994). Venecija je proširila svoj posjed na istoènoj obali Jadrana tek odredbama mirovnog sporazuma u Srijemskim Karlovcima 1699. Vavassore na karti Jadrana iz 1539 (Mare Adriaticum).KiG 2007. Sign.. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Primjerice. Ullock. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. piše Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. Sign. Ottoch. M. a oni koje je Venecija zauzela 1718. Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. von Reilly na karti južnog dijela Kraljevine Dalmacije iz 1791. piše Mer ou Golfe de Venise. primjerice. uvala bila imenovana mareonimom Porto Tajer (prema istoimenom otoèiæu u kornatskom arhipelagu). J. Talaschizza (A. koji je posebnom uredbom iz 1717. Pogliana. Bencovich. 1718. J. koji se u dubljem dalmatinskom zaleðu u doba nastanka Coronellijevih karata tek poèeo znatnije širiti. 222). europski geografi (pa i talijanski autori. 1787. Stupnich. (Mare Adriaticum) i sl. G. uvažavajuæi mletaèko ime (uz ostalo. 6). DAZd. i 17. ta se praksa nastavila. Slavonije i susjednih zemalja iz 1709. Walkowar. van der Bruggen na karti Dalmacije iz 1737. Jadransko more proglasio slobodnim morem (STRAŽIÈIÆ. koji je ijekavskim oblikom zamijenjen znatno poslije (usp. J. za Osijek navodi toponimske likove Osik H. Sign. J. Perusich. B. Unatoè mletaèkim nastojanjima. 4. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Tilaschizza (Melchiori. stoljeæa Adiacenti.

Geographic and topographic maps of Croatia fund.. Isola Meleda. Croatian toponyms in which more diacritical letters appear together represented a great problem to the Venetian cartographer. De Traux: Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa.. e Sale (Dugi otok)./im/ Cvricta (Krk). o Pharos. though.e. Mocenigo). For instance. di Veglia. 6). etc. Tilaschizza (Melchiori. di Cherzo. the following toponyms: I. Of course. Ilanschizza (M. Corcyra Melaena (Korèula). Coronelli’s maps also contain a number of Croatian toponyms. Mursia Colina di Imp. on his map of Habsburg Monarchy and Ottoman Empire borders from 1663 P. Isola di Curzola. Bencovich. DAZd. the cove was named Porto Tajer (according to a small island in the Kornati archipelago). For instance. Dalmatinska Zagora and the area around the Neretva river delta). Vitaligna. Stupnich. 1718. Licca. i. A good example of persistent efforts to subdue an area to military political and economical reign of a foreign power is the change of the name Mare Adriaticum or Mare Adriatico (The Adriatic Sea) to Golfo di Venezia. Iso. Lisane. e Curzola nella Dalmatia contains. Zaglaua. on his map Contado di Zara. On significantly more detailed regional maps of Zadar and Dubrovnik regions Coronelli similarly names also smaller geographical objects. Lustiza. Isola Grossa/ detta altrimenti Grande Longa. I. (Pag). published in the big Corso Geografico Universale atlas. including those who were from today’s Italy but not from Venice. Ezech. 12). for Vukovar Valco and Walkowar. European cartographers. On examples of Mljet (Mlit) and Osijek (Osik) it becomes evident Coronelli was familiar only with their ikavian dialect forms. For example. Chnin.. Pogliana. The map Stato di Ragusi Bocca del Fiume Narenta. on Renaissance and Modern Age maps of Croatia. DAZd.. Brattia. Xman. o inferiore con Fortez. V. 2005). Here are some examples of Croatian toponyms: Zatton. (Disegno Topografico del Canale di Cattaro). Zavoreo. Slau. Sestro Scoglio/Sestrugn Slau. This small selection of Coronelli’s maps toponyms shows that he solved the diacritical letters writing problem in different ways. Grimani. Is.4. 1987. Perusich. leaf VII) map by Military and Geography Institute of Milan. Golf of Venice. Isola D Vgliano/Lissa (Ugljan). di Pago. new borders between the Venetian Republic and the Ottoman Empire were established: Linea Grimani in 1699 (in the honour of F. Geographic and topographic maps of Croatia fund. ó Citta nuova (Starigrad). Cripsa ol. On Carta di cabottagio del Mare Adriatico (DAZd. he gives the following toponyms for Osijek: Osik H. Ilock. Furlanetto: Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori. DAZd. on the fourth leaf of his Corso del Danubio da Vienna Sin’ a Nicopoli e Paesi Adiacenti map. ol. toponyms come last. DAZd. All other leading European countries accepted this toponym later on so the name the Gulf of Venice (Golfo di Venetia. olim Pharia et Pharos (Hvar). Slau Lisna. Blandona (Biograd). Brac. which resulted in names like Tilashiza (Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. in 1699. Later cartographers had similar problems with naming that cove. Sign. Beligrado. Fig. toponyms. Mursa maior. etc. and in some cases even Croatian. Coronelli also gives more names for objects located in the continental Croatia. Alba Maris. 1994). among others. Pharia Ins. Talaschizza (A. because of the simple fact they drew the material for their maps from Venetian maps instead of doing their own research. 1781. 321). the following toponyms: I. Sign. parte della Dalmatia (Fig.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. (Hvar). special issue 174 man)./o/ = Italian for Slavic. instead of Starigrad. This points to Venetian military and political range that had just begun to expand at the time Coronelli’s maps were made. for instance. the map Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia (in two folios. Brazza. Vyr (Vir). the general governor) and Linea Mocenigo in 1718 (in the honour of Venetian diplomat A. Golphe de Venise. Melita Insula (Mljet). Is. 222). named Aquisto nuovo (a large part of Ravni kotari. Liesina. For instance. o Korçula. which outnumber Italian toponyms as one moves further from the coast. Isola do Pontadura. Paganorum Ins. 76 A. did not forget the old name for that part of the Mediterranean and added the name the Adriatic Sea. Isole di Lesina. Geographic and topographic maps of Croatia fund.. places the ancient Argyruntum on the location of today’s Obrovac. which he named Tillatiza Valle on his Contado di Zara map.. Obroazzo grande.. 1829. Zara Vecchia.. Venice began to expand its eastern Adriatic territory only after the Srijemski Karlovci treaty in 1699 and Požarevac treaty in 1718 that put an end to the long war (since 1683) between Venice / Habsburg Monarchy and the Ottoman Empire. Prewlacca. Sign. Sign. Grascaz. directly or indirectly. 13). since he. Isola di Curzola. ancient. among others.) regularly appears on geographic maps and naval charts. Essek F. Slouinaz.:/Argyruntum Ptol. Grandis: Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia. It is interesting that on the famous Venetian cartographer’s map Croatian toponyms for some islands immediately follow Italian toponyms (Slau. Coronelli names Starigrad. Rogosniza. The names of the Adriatic Sea on Renaissance and Modern Age maps Various imperial interests reflected. 4. Ullock. Croatian) and that historical. they acknowledged the Venetian toponym. That was the time when. Du Val wrote the name Golphe de Venise autrefois Mer Adriatique. and for Ilok Uylak. ANTOLJAK. di Lesina. Paros. (Sestrunj). Vodizze. Chobilia. which were replaced by the jekavian dialect form significantly later (compare ŠIMUNOVIÆ. Slosella (Contado di Zara). Geographic and topographic maps of Croatia fund. etc. Smoquizza. Esseshet H. Brazza. on his map of Dalmatia and neighbouring regions . Ottoch. Ogulin. 12a and 12b) contains. etc. Geographic and topographic maps of Croatia fund. He is not always a reliable source. Brettan Is. (Obrovac). among other things. et Brachia (Braè). ol. Elaphussa (Braè). 1787. I. Despite Venetian efforts. Sign. A good example is Telašæica. The newly acquired territory was.Slau. Zettin (Ristretto della Dalmazia). o Mlit. The territories Venice occupied in 1718 were named Aquisto nuovissimo (north-eastern part of Dalmatinska Zagora and Imotski area) (RAUKAR et al. Corcyra Melaena et Nigra (Korèula). among other things..

Pešiæ na karti Dubrovaèke Republike iz 1720. V. Antwerpenu. Talijanski toponimi mnogobrojniji su u podruèju otoka i uskoga obalnog pojasa (npr. a s približavanjem jezgri hrvatske države veæa je uèestalost hrvatskih toponimskih likova. i poèetkom 20. Vegkia. gdje su se hrvatski toponimi na kartama bilježili u skladu s grafijom njemaèkoga jezika. a to su geografska imena ili toponimi. pa tako i geografskim imenima. Analogno se dogaðalo i s geografskim imenima kontinentalnog dijela Hrvatske.) i da se karte sve više izraðuju u samoj Hrvatskoj (u Zagrebu. pomoraca. st. a time nerijetko i pogrešaka. Ritter Vitezoviæ na karti Hrvatske iz 1699. povijesna i jezikoslovna istraživanja. Tijekom starijih razdoblja povijesti kartografiranja hrvatskog prostora karte su se izraðivale izvan Hrvatske. i to od predstavnika politièke i crkvene uprave. tim su se kartama koristili i europski geografi koji su izraðivali opæegeografske karte s odgovarajuæim prikazima hrvatskoga prostora pri èem su iz portulanskih karata crpili geografske podatke za obalni i otoèni dio prikazivanog prostora. Osim toga. G. Perusich. Koluniæ. Cattaro i dr. stoljeæa tijekom 19. pa su se tako i toponimi prepisivali nekritièki s oèitim ponavljanjem starijih obrazaca. M. Trau.). (Mare Adriatico) navode samo ime Jadransko more. (Adriaticum Mare).) te gospodarski utjecaji moænih susjednih zemalja. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Zara. Bonifacio. koje su koristili pomorci širom Sredozemlja. i 17.). stranih toponimskih likova bilo je više u prostorima u kojima su se na razlièite naèine manifestirali društveni (politièki. Nakon pada Venecije 1797. U ovom radu daje se naglasak na jedan od najvažnijih elemenata geografskog sadržaja starih karata. i 17. Sebenico. U graniènim podruèjima prema Sloveniji i Maðarskoj èešæi su germanski ili germanizirani maðarski toponimski likovi (Agram. Fiume. Parizu i dr. I. P. Ogulin.).). st. I. a graðu su prikupljali posredno. Zadru. Luèiæ. Parenzo. Na taj su se naèin postupno uvriježili talijanski i talijanizirani hrvatski toponimski likovi za geografske objekte iz primorskog dijela Hrvatske. Klobuèariæ. jasno dajuæi do znanja da Hrvati ne priznaju gospodstvo Venecije na cijelom Jadranu. Moguæe je utvrditi još jednu pravilnost u udjelima pojedinih toponimskih likova. U kasnijim razdobljima kartografije uvriježila se praksa korištenja talijanskih i germanskih toponimskih likova za veæe i važnije geografske objekte. Ragusa. karte nastaju uglavnom kao rezultat deskripcije prostora. Glavaè. Eszek i dr. postupno se poveæava broj hrvatskih toponimskih likova. P. S. a talijaniziranih i germaniziranih hrvatskih likova za manje objekte. Nona. pa nisu uvijek pouzdan izvor za znanstvena istraživanja. (Maris Adriatici Pars) te M. vojnih zapovjednika. Arbe. a to znaèi pouzdana i korisna.KiG 2007. R.) reproducirana je stoljeæima bez znaèajnijih dopuna i izmjena. trgovaca i dr. Takoðer. Opæenito. Amsterdamu. Dubrovniku i dr. S obzirom na onodobne razmjerno ogranièene moguænosti razmjene informacija kao i èinjenicu da su kartografski prikazi pojedinih dijelova Hrvatske nastajali uglavnom izvan tog prostora (ponajviše u Veneciji.). a tome je znatno pridonijela èinjenica da su se u proces izrade karata pojedinih dijelova Hrvatske sve više ukljuèivali hrvatski geografi i kartografi (N. bilo je teško stvoriti cjelovitu i plastiènu geografsku sliku. Sve do 18. koja bi bila znanstveno utemeljena i aktualna. Zbog toga treba stare kartografske prikaze usporeðivati s istodobnim pisanim povijesnim dokumentima i drugim izvorima kako bi se utvrdila njihova kvaliteta i relevantnost za donošenje 175 . bez potrebnih geodetskih i astronomskih mjerenja. Walkowar. Spalato. Gastaldi. Glavaè na karti Hrvatske iz 1673. Carlstadt. geografska graða o Hrvatskoj koju su na kartama prikazivali vodeæi europski kartografi (G. znanstveni i dr. Ritter Vitezoviæ i dr. Dobra. Zakljuèak Stare su karte važan izvor za geografska. Pola. na geografskim i pomorskim kartama Jadrana ime Mletaèkog zaljeva (Golfo di Venezia) postupno se ogranièava na prostor uz obalu talijanske pokrajine Veneto. Beèu. Potrebno je istaknuti da S. kulturni. Rimu. Licca. Mnogobrojni kartografi nikada nisu ni bili u prostoru koji su prikazivali. zbog povoljnijega geografskog položaja i oèite potpore državne vlasti sa sjedištem u Beèu i Budimpešti preusmjerena glavnina pomorskog prometa. Meðu kartografskim prikazima kvalitetom i brojnošæu isticale su se portulanske karte mletaèkih. misionara. prosudbi o prikazanom sadržaju. a u zaobalju je više hrvatskih toponimskih likova (Chnin. Cantelli i dr. 9. Coronelli. M. ankonitanskih i ðenoveških kartografa. Mresnicza i sl. st. Slièno je i u prostoru gorskog i panonskoperipanonskog dijela Hrvatske. Na kartama 16.

through church and political administration representatives. European geographers who made general geographical maps of Croatian territory also used portolan charts for obtaining geographical data about Croatian coast and islands. Vienna.) was reproduced for centuries without any significant improvements or changes. Mresnicza. Generally. i. von Reilly uses the name Meerbusen von Venedig. A great number of cartographers never vis- . oder Adriatisches Meer. and not exclusively reserved for the privileged (mostly Venetian) traders. J. and G. Bearing in mind the fairly limited information exchange possibilities of the time and the fact that most of the maps presenting Croatian regions were made outside the area (Venice. Vavassore’s map of the Adriatic from 1593 (Mare Adriaticum). gives on his map of Istria (1525) the toponym Parte del Mare Adrian. I. the material about Croatia presented on leading European cartographers’ maps (G. Golfo di Venezia on his map of Dalmatia and neighbouring regions (1792). Slavonia and their neighbouring countries (1709) and map of Hungary (1735) M. van der Bruggen’s map of Dalmatia contains the name Mare Adriaticum.) but as we move towards the central Croatia Croatian toponyms become more frequent. Dubrovnik) contributed to this increase. it was difficult to create a coherent and plastic geographical image that would be scientifically founded and actual. Ritter Vitezoviæ on his map of Croatia from 1699 (Maris Adriatici Pars) and M. Zara. Numerous other cartographers from Austria. Rome. historical and linguistic research. Veglia. Coppo from Istria. etc. The examples are G. Antwerp. Germany and. scientific. ited the areas they presented on their maps. On the maps from the 16th and 17th century the number of Croatian toponyms gradually increases. merchants. on his map of Dalmatia and its neighbouring regions (1690) J. G. the state government in Vienna supported transferring the majority of sea trade to these two ports because of their better geographical position during the 19th and the 20th century. During the early period of Croatian area mapping. etc. seamen. Fiume. V. M. M. laying the foundations for further development of these two most important northern Adriatic ports.) and economical influences of powerful neighbouring states manifested more. Pešiæ on his Dubrovnik Republic map from 1720 (Mare Adriatico) gave only the name Adriatic Sea. This work emphasizes one of the most important old maps geographic elements – geographical names or toponyms. Cantelli. Perusich. Trau. etc. missionaries. and they were not always a reliable source for scientific researches. It is necessary to point out that S. Ritter Vitezoviæ. Cattaro. Ogulin. Paris…). which resulted in toponyms being transcribed uncritically with obvious old pattern repetitions and mistakes. M. Italian toponyms are more frequent on islands and narrow coastal belt (Parenzo. on his map of Dalmatia. Ragusa. Coronelli. the map of the Adriatic Sea by V. S. They gathered their materials indirectly.) became more involved in map-making process and that more maps were actually made in Croatia (Zagreb. In this way Italian and Italianised Croatian toponyms for geographical objects in coastal Croatia gradually became standard. Eszek. M. After the fall of Venice in 1797. Cantelli wrote Mare Adriatico ouero Golfo di Venezia. it is necessary to compare old maps with their contemporary written historical documents in order to determine their quality and relevance in forming judgements about the presented contents and geographical names. reliable and useful. maps were made outside Croatia. Glavaè. a region in the immediate vicinity of Venice. Glavaè on his map of Croatia from 1673 (Adriaticum Mare). P. The same happened to the toponyms in continental Croatia. while Croatian toponyms prevail in the hinterland (Chnin. Carlstadt. equally available to all countries who wanted to use it for trading business. Koluniæ. on the map of the southern Dalmatia Kingdom (1791) F. It was partially supported by emperor Charles’ III special decree of 1717. special issue 176 (1684) G. only they were written according to German language spelling rules. Luèiæ. cultural.).e. Cassini uses the name Mare Adriatico ov. etc. B. etc. without necessary geodesic or astronomic surveys. Ancona and Genoa stood out in quality and number and were used by seamen around the Mediterranean. In border areas towards Slovenia and Hungary. P. 11). Two years later. Nona. Walkowar. M. military commanders. The facts that Croatian geographers and cartographers (N. Seuter wrote Golfo di Venetia Vulgo Mare Adriaticum. A. J. Portolan charts by cartographers from Venice. Sebenico. Arbe.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Therefore. Bonifacio. Zadar. 5 Conclusion Old maps are an important source for geographic. To the disadvantage of Venice.). Ancienement Mer Adriatique et Haute Mer ou Superum Mare. the Gulf of Venice name (Golfo di Venezia) on geographic maps and naval charts gradually becomes limited to the space around the coast of Italian region of Veneto. Germanic or Germanised toponyms are more frequent (Agram. by which he declared the Adriatic a free sea. P. In later cartographic periods the practice of using Italian and Germanic toponyms for larger and more important geographical objects. etc. more rarely. Nolin used names Mer ou Golfe de Venise. and Italianised or Germanised Croatian toponyms for smaller objects took roots. R. etc. Up until the 18th century maps were made as the result of space description. Pola. Amsterdam. Spalato. from Italy use the Adriatic Sea toponym. etc. Steer’s map of Hungary from 1664 (Mare Adriaticum). It is possible to determine one more regularity in toponym distribution. Charles declared Rijeka and Trieste free ports. foreign toponyms appeared more often in areas in which social (political. I. Licca. Gastaldi. Besides. Croatia. Dobra. Klobuèariæ. This practice continued throughout the 18th century. clearly stating that Croatian people did not acknowledge Venetian rule over the entire Adriatic Sea. It is similar in mountain and Pannonian parts of Croatia. I. Coronelli (1688) contains the name Golfo di Venezia olim Adriaticum Mare (Fig. Sambucus’ map of the Illyricum from 1573 (Sinus Hadriaticus). J. Hirshvogel’s map of Croatian countries from 1570 (Maris Adriatici Pars). A. However.

(DAZd. Venecija (DAZd. Knjižnica.) Carta di Cabottagio del Mare Adriatico disegnata ed incisa sotto la direzione dell’ I. R. 26) Veli Iž 3-3. CH. F. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. SANTINI. ÈAÈE. Venecija (DAZd. 34. (1688): Ristretto della Dalmazia Diuisa ne Suoi Contadi. Sign. gia presenta alla Serenissima Republica di Venezia. (1975): Toponimika i kartografija. V. SKELTON.KiG 2007. 15-25. Sign. V. BATOVIÆ. Venecija (DAZd. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Mlinariæ. S. Mass. S. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije/. Zadar. Zagreb. Folia onomastica Croatica. god. M. 11. Zadarska smotra. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Zbornik radova. c. 69-107. S.. vol. 76A) Carta prospetiva delle Comuni Censuarie della Dalmazia iz 1840. ÈAÈE. BATOVIÆ. Laus/Orbis. A. BATOVIÆ. (1964): History of cartography. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. V. Sign. ÈANKOVIÆ. Zagreb. Cambridge. Katalozi i monografije. 11-46. Zagreb. G. S. topografije i toponomastike zadarskih otoka i okoline Zadra. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. Parte Occidentale. (1811): Carta della Dalmazia. Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella qualle sono disegnate tutte le strade fabricate. Školska knjiga. br. Corso Geografico Universale. L. Epiro. Pomorske karte edicije Jadransko more – Istoèna obala. Zadar. Spiaggie. Diadora. br. Zagreb. Hrvatsko geografsko društvo – Zadar. stoljeæa Kartografski izvori / Map sources BEAUTEMPS-BEAUPRÉ.-1824. a*8e-) CORONELLI. a. 75-88. br.. V. Sign. Foglio IX (Državni arhiv u Zadru. Venecija (Znanstvena knjižnica u Zadru. mjerilo 1:100 000. toponomastièke i povijesne opaske. Zagreb. (1992): Prilozi topografiji i toponimiji istoènojadranskog otoèja od antike do srednjeg vijeka. br. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti. 212162 S-2) CORONELLI. (1781): Dissegno o’ Carta Topografica della Dalmazia (DAZd. 5) 177 Literatura / References ANTOLJAK. 19 CORONELLI. 140-141 i 152). 539-550. F. (1995a): Civitates Dalmatiae u “Kozmografiji” Anonima Ravenjanina. Sign. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Golfi. 33-51. Isole. Republièka geodetska uprava SR Hrvatske i Vojnogeografski instutut Beograd. (1997): Vrški mjestopisi kroz prošlost. Sign. Ed altri Luoghi Dell’Istria. Parte della Dalmatia. Sign. Zadar. Beè (DAZd. Porti. br. 1985. 53-76. B. II. M. ANTOLJAK. 1718. 4-6 (Domaæa riè 4). 8. 6) GRANDIS. (2005): Problemi prosudbe pouzdanosti starih karata kao izvora geografskih podataka. Duisburg (DAZd. 12) Disegno Corografico della Provinzia di Dalmazia. ÈAÈE. 45-66. Zagreb. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije i susjednih oblasti /dalje: DAZd. (1960): Prilog toponomastici zadarskog kraja. A. 42. Sign. Kongresni broj. (1780): Nouvelle carte de la Partie Occidentale de Dalmatie. Split. e Livadia (III. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Split. 109-141. i 17. Arheološki muzej Zadar. Hrvatski hidrografski institut. Stato Maggiore. (1829): Carte von Dalmatien und dem Gebieth von Ragusa. CVITANOVIÆ. Fortezze. 222) MERCATOR. M. D. Albania. Male karte I i II. S. uredili D. Novak. Mari. Sign. Sign. Parte dello Stato Veneto) (Državni arhiv u Zadru. Matica hrvatska – Zadar. (1995b): Plinije o otocima južne Liburnije (nat. ÈAÈE. CVITANOVIÆ. Sign. R. Razdio povijesnih znanosti. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije.. Sign. . 83-237. Citta. BORÈIÆ. 34. br. V. Zadar. Zadar. Filozofski fakultet Zadar. (2005). Sign. (1999): Zadarsko otoèje u Konstantina Porfirogeneta: Filološke. Zagreb. II. o. 3. 3. Harvard University Press. Milano 1822. hist. 321) MELCHIORI. (1688): Contado di Zara. (1954): Tri priloga za prouèavanje historije. (DAZd. 1. 2004. M. Zadarska smotra. et. BAGROW. 1. le incominciate. 5-165. Geodetski list. Š. 1:25 000. e le progettate per l’esercizio del 1811 (DAZd. 21. S. ZAVOREO. 4-5. Lapaine i D.. br. 8379/II. P. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. FARIÈIÆ. (1954): Otoci Iž i Premuda. (1692): Corso del Danubio da Vienna Sin’ à Nicopoli e Paesi Adiacenti. M. Vojno-geografski institut. ÈAÈE. (1806-1809): Atlas istoène obale Jadrana (Nacionalna i sveuèilišna knjižnica. Pet stoljeæa Jadrana na kartama. Treæi hrvatski geografski kongres. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru. Š. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Zadar. A III – S18 –9. 6-7. Zbirka zemljopisnih karata i atlasa. J. 203-224. Zagreb. A*) DE TRAUX. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. 4). br. Zadar. br. br. (1973): Prapovijesni ostatci na zadarskom otoèju. (1994): Pregled hrvatske povijesti. CVITANOVIÆ. A. (1595): Atlas sive cosmographicae meditationes de fabrica Mundi et fabricati figura. br. 433-446. ZAVOREO. S. 46. br. (1993): O nazivima prapovijesnih gradina na našem primorju. Fond Geografske i topografske karte Dalmacije. Dalmazia. Zagreb. Zadiz d. Š. o. (2002): Geografski rjeènik. (2002): O ranijim grèkim imenima mjesta na istoènom Jadranu. Folia onomastica Croatica. Quarner. 6. FURLANETTO (1787): Nuova Carta Topografica della Provinzia di Dalmazia divisa ne suoi territori.

M. Chicago. M. NOVOSEL-ŽIC. PANDŽIÆ. KOLANOVIÆ. Beautemps-Beaupréa. GRUBIŠIÆ. Naprijed. M. urednici (1987): The History of cartography. 49-76. br. (1998): Analiza geografskog sadržaja Glavaèeve karte. stoljeæa. WOODWARD. MARKOVIÆ. A. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. 10-11. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. M. Školska knjiga. M. JURIŠIÆ. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. knj. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Zagreb. Muzej grada Šibenika. Zagreb. MARKOVIÆ. Ž. 83-102. B. M. E. Folia onomastica croatica. Rijeka. (1995): Šibenik u kasnome srednjem vijeku. Chicago. J. B. Radovi Centra JAZU u Zadru. gl. br. LOVRIÆ. . B. JURAN. 11. Vol. B. The University of Chicago Press. (1974): Obalna toponimija zadarsko-šibenskog kopna i šibenskog otoèja. 121-143. (2005): Hrvatski kartografi 16. Cresa i Lošinja. Knjiga 1: Cartography in the Traditional Islamic and south Asian Societies.e. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. Zagreb. HARLEY. D. (1995): Kartografski spomenici hrvatskog Jadrana. 3-4 (1973. Zagreb. 15. London. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. N. 985-1011 (2 karte). S. D. MARKOVIÆ. 485-488. u: Toponimija otoka Pašmana. Lapaine i D. Speculum Orbis Press. R. (2005): Granice i geografsko-politièka podijeljenost Hrvatske. (1998): Descriptio Bosnae et Hercegovinae – Bosna i Hercegovina na starim zemljovidima. gl. Sveuèilište u Zadru. M. (1988): Opæa kartografija. M. Rijeka.. R. R. (1971): O zemljopisnom nazivu za primorje SR Hrvatske. godine. Hrvatski hidrografski institut. M.. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin.Geographical Names on 16th and 17th Century Maps of Croatia KiG 2007. Vol. Šibenik. Pomorski zbornik. br. 32/33 (1999/2000[i. FINKA. M. (1964): Iz primorske toponimike zadarskog i šibenskog kraja. MARKOVIÆ. 45-61. Književni krug Split. Lapaine i D. Chicago. br. (1974): Šibenik kroz stoljeæa.. FILIPI. 87-111. Školska knjiga. (2006): Povijesna toponimija. (1953): Starohrvatska imena dvaju naših otoka. Biblioteka Onomastica Adriatica. Pomorski zbornik.. Sveuèilišna naklada Liber. 23-44. 28. A. and Medieval Europe and the Mediterranean. Sveuèilište u Zadru. Zagreb. Radovi Instituta JAZU u Zadru. (2006): Toponimi na katastarskim mapama iz 1824. (2005): Atlas jadranske obale C. KARROW. K. knj. D. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. B. Zavod za znanstveni rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. JURIŠIÆ. JURAN. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaždin. A. Varaždin. 297-302. Zagreb. urednici (1992): The History of cartography. 127-129. 235-252. Onomastica jugoslavica. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. br. FILIPI. R. br. FÜRST-BJELIŠ.-1830. HILJE. 3. Rad JAZU. Zadar. Zagreb. (1984): Hidronimija zadarskih otoka. K. (1993): Mapmakers of the sixteenth century and their maps: bio-bibliographies of the cartographers of Abraham Ortelius. Ancient. br. uredili D. JAKŠIÆ. 2. 13-23. Split/Zagreb. J. 371-379. (2003): Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoraniæevih Planina i s Paganovog zemljovida Tuto el contado di Zara e Sebenicho. Zagreb. Granice Hrvatske na zemljovidima od XII. Zagreb. (2001): Toponimija i percepcija u prostoru Triplex Confiniuma: Morlakija. MATAS. 391-407. Školska knjiga. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. Radovi Filozofskog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. (1990): Historijska geografija istoènog Jadrana u starom vijeku. Lapaine i D. J. Zagreb. stoljeæa. Novak. Mlinariæ. M. JURIŠIÆ. 2. The University of Chicago Press. 5-51. (2002): Toponimija dijela Splitske zagore..). Zadar. 491-517. br. Split/Zagreb. P. 10/11.. Varaždin. (1998): Znaèenje Glavaèeva zemljovida Hrvatske kao povijesno-zemljopisnog dokumenta. Zagreb. MAGAŠ. br. Onomastica jugoslavica. do XX. uredili D. (1994): Prilog povijesnoj topografiji zadarskog otoèja. M. Zavod za hrvatsku povijest. HARLEY. 111-154. Zadar. br. ured. (2006): Istoèni Jadran u djelu Beautemps-Beaupréa.). B. RICHTER-NOVOSEL. Školska knjiga. Venecija. (2005): Povijesni razvoj kartografiranja hrvatskih zemalja. NOVOSEL-ŽIC. (2003): Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i Šibenika (Tutto el Contado di zara et sebenicho). London. F. 63 (2001. 29-49. A. (1974): O najstarijim geografskim i pomorskim kartama Jadranskog mora. KOZLIÈIÆ. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Književni klub. (1977): Vir – prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji. Muzej za umjetnost i obrt. uredili D. Zagreb. B. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. oko 1530. Mlinariæ. Split. Varaždin. KOZLIÈIÆ. 235. special issue 178 FARIÈIÆ. Zagreb. Zbornik Ekonomskog fakulteta u Rijeci. (1989): Prilog povijesnoj topografiji otoka Ugljana. Mlinariæ. A. Triplex Confinium (1500-1800): Ekohistorija. Split. uredili D. Novak. Novak. 2001]). (1957): O postanku imena Rivanj. Zagreb. MAGAŠ. V.. Anali Leksikografskog zavoda FNRJ. Zadar. M. Zadar. Novak. br.1974. D. (1956): Toponimika zapadne Istre. 37-65 (6 karata). Razdio povijesnih znanosti. (1988): Hrvatska na karti Varaždinca Stjepana Glavaèa iz 1673. 389-408. AGM. AGM. W. PANDŽIÆ. P. J. MARKOVIÆ. Zagreb. Zagreb. br. (1993): Descriptio Croatiae. MLINARIÆ. 1. V.. WOODWARD. MILETIÆ-DRDER. Lapaine i D. Biblioteka Onomastica Adriatica. 3. 1: Cartography in Prehistoric. Hrvatski geografski glasnik. KOZLIÈIÆ.. Školska knjiga. D. 12. Skraèiæ. Mlinariæ. Zagreb. ured. i 17. 101-108. (1993): Hrvatska i njezine granice na starim kartama. Skraèiæ. 3. Monumenta cartographica Maris Adriatici Croatici. br. 18-139. KALMETA. M. Triplex Confinium. ŠOJAT. Zagreb. 349-354. Književni krug Split. M. 24. P. KOZLIÈIÆ.

Onomastica jugoslavica. Zagreb. V. P. 153-187. 3-34. I. KIMERLING. Š. Zadar pod mletaèkom upravom. (1991): Reambulacija Skokovih toponima na otocima sjeverne Dalmacije. Split. Zagreb. Zagreb.. GUPTILL. Zadar. Logos. 269-287. stoljeæa PAVIÆ. poseban broj Geografska imena na kartama Hrvatske 16. br. (1997): Pravilnosti u jadranskoj nesonimiji. 6. (2003): Povijesna kartografija – Kartografski izvori u povijesnim znanostima. (1969): Zoraniæeve deželje na jednoj suvremenoj karti. (1980): Geografski aspekt toponimije. 127-142. Onomastica jugoslavica. 51-58. Narodni muzej Zadar i Forum. (1970): Onomastièka istraživanja otoka Lastova. F. M. Centar za jadranska onomastièka istraživanja. I. Zadar. i II. Zagreb. PERIÈIÆ. br. VAJS. Zadar. 36. 207-213. 121-134. P. SKRAÈIÆ. ROGIÆ. ŠIMUNOVIÆ. (1987a): Toponimija kornatskog otoèja. PH. V. 2006. 6. Zagreb. V. 1. 1. Zadar. P. Zagreb. br. C. I. Zadar. br. Razdio filoloških znanosti. Folia onomastica croatica. Zadar. (1986): Istoènojadranska toponimija. Filologija. P. 18. (1998): Katastar i njegova važnost kao izvora za geografska istraživanja. A. M. br. Golden Marketing. (1989): Pomorska geografija Jugoslavije. RUBIÆ. Zagreb. P. br.. 21-28. br. John Wiley and Sons. Mlinariæ. dio. (1989): Glose uz “Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima” Petra Skoka iz toponomastike otoka Paga. 5-14. 2. PETRICIOLI. H. ŠIMUNOVIÆ. Rasprave Zavoda za jezik. Zadar. P. IV. (2000): Historic maritime maps 1290-1699. I. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. 1. A. Sveuèilište u Zadru. Školska knjiga. ŠVELEC. 53-74.. PETRICIOLI. PETRICIOLI. I. SKRAÈIÆ. Split. (2004): Braèka toponimija. Golden marketing i Tehnièka knjiga. Školska knjiga. Književni krug Split. br. ŠANJEK.. M. Izvješta o radu. 179-201.KiG 2007. br. New York. MUEHRCKE. (1952): Naši otoci na Jadranu. V. uredili D. u: Pet stoljeæa geografskih i pomorskih karata Hrvatske. ROGLIÆ. J. P. Split. V. Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. V. Parkstone Press. D. (1995). (1987): Nepoznata pomorska karta Sjeverne Dalmacije iz XVI stoljeæa. (2004): Colentum. J. br. Kršæanska sadašnjost. 26. (1956): Geografski osnovi razvoja našeg pomorstva. WALLIS. 31. PETRICIOLI. 17-218. 3. V. STRGAÈIÆ. Zagreb. SKRAÈIÆ. (2005): Uvod u geografsko poznavanje karata s prilozima iz uvoda u geografiju (pretisak). br. ROBINSON. Zagreb. 11. SKRAÈIÆ. Radovi Instituta JAZU u Zadru. Novak. Murter. obljetnici osnutka Geografskog društva Hrvatske. Zagreb. (1969): Organiziranost naziva u geografskoj regiji. J. Biblioteka Onomastica Adriatica. M. 12. SLUKAN ALTIÆ. (1973): Obalna toponimija Elafitskih otoka. Zadarska smotra. Zagreb. (1954): Papa Aleksandar III u Zadru. Murterski godišnjak. SKRAÈIÆ. SKRAÈIÆ. Ekonomski institut Split. Razdio filoloških znanosti. (1996a): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka. ROGLIÆ. Radovi Zavoda za povijesne znanosti JAZU u Zadru. SLUKAN. (1950): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima. (1995): Elements of Cartography. SKRAÈIÆ. Ljubljana. Onomastica jugoslavica. Split.. Narodni list i Filozofski fakultet Zadar. Srimaè. 26. N. Beograd. Matica hrvatska – Zadar. Zagreb. 467-473. (2005): Franjevac Vincenzo Coronelli i Jadransko more. br. V. Jadranski institut JAZU. Zagreb. 7: Kornati. (1987b): Odraz ljudskog rada u obalnoj toponimiji sjevernodalmatinskih otoka. ŠIMUNOVIÆ. Fola onomastica croatica. br. R. ŠIMUNOVIÆ. Zagreb. ŠIMUNOVIÆ. Split. i 17. kongres geografa Jugoslavije. Hrvatski dijalektološki zbornik. Zavod za znanstveni i umjetnièki rad JAZU u Splitu. Zagreb. Imena mjesta i otoka Murtera (Identifikacija – Distribucija – Etimologija). 7. (1967): Litoralizacija – Prekretnièki i perspektivan proces. Adrias.. V. Zagreb. P. Geografski horizont. 16. 179 . br. Zagreb. br. 63-71. S. SKRAÈIÆ. London. ŠENOA. (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prostora. Murter.. 189-202. WIGAL. Ekološke monografije. SKRAÈIÆ. (1999): Stari Zadar u slici i rijeèi. Spomen zbornik o 30. Zagreb. Tehnièka knjiga. C. vol. 47-56. br. (1978): Znaèajke buzetske toponimije. SKRAÈIÆ. br. N. M. br. br. (1976): Toponimija Istarskog razvoda. Onomastica jugoslavica. 4. br. Samobor. 5. P. SKOK. (1950): Prilog poznavanju starih naziva naših otoka. Geografski glasnik. 247-265. 163-173. ŠIMUNOVIÆ. ŠIMUNOVIÆ. (1987): O zaboravljenim hrvatskim imenima jadranskih otoka. STRAŽ IÈIÆ. Zagreb. L. Zagreb. (1996): Kršæanstvo na hrvatskom prostoru. 501-509. (1996b): Toponomastièka graða – osnova za definiranje statusa nastanjenosti Kornatskih otoka. ŠIMUNOVIÆ. V. 11-12 (1949-1950). M.. N. V. J. I. ROGLIÆ. urednik (2006): Toponimija otoka Pašmana. 75-82. 93-111. 14. MORRISON. Onomastica jugoslavica. br. H. (2002): Koje otoke oznaèava Porforogenetov Katautrebeno?. Zagreb. SUIÆ. Lapaine i D. Izdanje Odbora za proslavu desetgodišnjice Mornarice. Školska knjiga i Geografsko društvo Split. RAUKAR. F. T. 13. Meridijani. 523-529.. 1. br. A. (1987): Prošlost Zadra III.

Sign up to vote on this title
UsefulNot useful