You are on page 1of 8

6.

1 TEMPERATURA Uvod

73

Termodinamika je deo fizike koji prouava procese razmene toplotne energije. Zakoni termodinamike ne mogu se primenjivati na pojedinane estice (atome ili molekule) ve na sisteme sa velikim brojem estica za koje vee zakoni statistike fizike. 6.1 Temperatura Postojanje sile trenja prouzrokuje da se mehanika energija tela ili nekog sistema tela vremenom smanjuje, odnosno da prelazi u toplotu. Posledica tog gubitka energije je smanjivanje temperature tela ili promena faze-agregatnog stanja (telo se topi ili tenost isparava, itd.). Toplota se moe stvoriti u hemijskim i nuklernim reakcijama. Spontano, toplota uvek prelazi sa tela vie temperature na telo nie temperature. Temperatura tela se kvalitativno moe opisati kao mera njegove relativne toplote ili hladnoe. Svaki instrument koji slui za merenje temperature naziva se termometrom. Sa promenom temperature menjaju se neke karakteristike tela kao to su: duina tapa, promena zapremina tenosti, pritisak gasa u sudu konstantne zapremine, elektrini otpor ice ili boja vlakna sijalice. Sve ove promene mogu se koristiti pri za konstrukciju raznih vrsta termometra. Pri merenju temperature vano je ustanoviti temperaturske skale. Celzijusova skala je formirana na osnovu dve fiksne temperature: temperature topljenja leda od iste vode 0 0C i temperature kljuanja vode pri normalnim spoljanjim uslovima 100 0C. Ako se kao termometar koristi ivin termometar koji ima kapilaru konstatnog poprenog preseka onda stoti deo intervala od 0 0C do 100 0C predstavlja 1 0C. Kelvinova skala ima istu vrednost podeoka kao Celzijusova samo to se kao donja teperatura skale uzima temperature apsolutne nule -273 0C. Veza izmeu ove dve temperature je oblika
t = T 273 ,

(6.1)

gde je t teperatura Celzijusove skale, a T temperature Kelvinove skale. U Sjedinjenim Davama i Velikoj Britaniji u upotrebi je Farenhajtova teperaturska skala. Veza izmeu Celzijusova i Farenhajtove temperature je oblika
t = 9(T F 32 ) 5 ,

(6.2)

gde je t teperatura Celzijusove skale, a T F temperature Farenhajtove skale. 6.2 irenje vrstih tela pri zagrevanju Uz neke izuzetke, zapremina svih tela raste sa poveanjem temperature pod uslovom da se spoljanji pritisak ne menja. Oznaimo sa V zapreminu tela na temperaturi t . Neka je dolo do poveanja temperature tela za iznos dt i neka je ta promena prouzrokovala poveanje zapremine za iznos dV . Koeficijent zapreminskog irenja definiemo kao

1 dV . V dt

(6.3)

Kako keoficijent zapreminskog irenja kako vrstih tako i tenih tela ima priblino konstantnu vrednost, osim na temperaturama bliskim apsolutnoj nuli, integracijon (6.3) dobijamo izraz za promenu zapremine prilikom zagrevanja tela od temperature t1 do t 2 u obliku
V = V 2 V 1 = (t 2 t1)V 1 .

(6.4)

74

6 TERMODINAMIKA

U sluaju kada telo ima oblik tapa ili ice (dominantna dimenzija je duina dok su ostale dve zanemarljive u odnosu na nju) interesuje nas samo promena duine sa temperaturom i tada definiemo linearni koeficijent irenja u obliku

1 dL , L dt

(6.5)

gde su L, dL poetna duina tapa i promena duine tapa usled promene temperature za dt . Posmatrajmo telo u obliku kvadra dimenzija a, b, c . Usled poveanja temperature za dt dolazi do promene sve tri dimenzije tela za iznose da, db, dc . Na temperaturi t + dt zapremina tela iznosi
V + dV = (a + da )(b + db )(c + dc ) .

(6.6)

Ako izmnoimo izraze u zagradama sa desne strane (6.6) i u dobijenom izrazu zanemarimo lanove koji sadre beskonane male lanove drugog i treeg reda, npr. adbdc, cdbda, dadbdc , u odnosu na beskonano male prvog reda, npr. abdc, bcda , (6.6) poprima oblik
V + dV abc + ab(dc ) + bc(da ) + ac(db ) .

(6.6a) (6.6b)

Uzimajui u obzir da je V = abc , (9.6a) postaje


dV = ab(dc ) + bc(da ) + ac (db ) .

Izuzimajui izvesne kristale koji se razliito ire u razliitim pravcima, sa promenom temperature relativne promene svih dimenzija su iste
da db dc = = = dt . a b c

(6.7)

Iz (6.6b) i (6.7) dobijamo


dV = 3Vdt .

(6.8)

Uvrtavajui (6.1) u (6.8) dobijamo vezu izmeu zapreminskog i linearnog koeficijenta irenja u obliku

= 3 .
Analogno se dobija veza izmeu povrinskog i linearnog koeficijenta irenja

(6.9) (6.10)

= 2 .

Voda u oblasti izmeu 0 0C i 4 0C sa poveanjem temperature smanjuje svoju zapreminu. To znai da koeficijent zapreminskog irenja vode u tom intervalu temperature ima negativnu vrednost. Iznad 4 0C voda se iri pri zagrevanju. Kako je zapremina date mase vode najmanja na 4 0C sledi da joj je gustina na 4 0C najvea.
6.3 Toplota

Toplota je nerazdvojivo vezana sa atomskom, odn. molekulskom strukturom tela. Predstavlja oblik postojanja materije, odn. energije. Toplotna energije je mera razmene energije izmeu termodinamikih sistema koji interaguju (tela koja se nalaze na razliitim temperaturama). Za razliku od rada, koji je mera razmenjene energije izmeu mehanikih sistema, koji je vezan za ureena kretanja mehanikih sistema, toplotna energija je vezana za neureena kretanja. Telo ne poseduje toplotnu energiju nego unutranju koja predstavlja skup kinetikih energija

6.4 ZAGREVANJE VRSTIH I TENIH TELA

75

haotinog kretanja mikroestica unutar tela ili sistema tela i potencijalnih energija koje su posledica interakcije meu tim mikroesticama i injenice da se dato telo moe nai u fizikom polju. Ni toplota ni mehaniki rad ne definiu stanje sistema te se ne mogu definisati kao veliine koje su u funkciji stanja sistema. Iz tog razloga nemaju totalni diferencijal. Unutranja energija je u funkciji stanja sistema i njena promena zavisi samo od poetnog i krajnjeg stanja sistema, a ne i od toga kako je ta promena izvrena. Od naina promene stanja sistema zavise izvreni rad i razmenjena koliina toplotne energije.
6.4 Zagrevanje vrstih i tenih tela

Da bi telu poveali temperaturu moramo mu dovesti izvesnu koliinu toplotne energije. Toplotni kapacitet tela prestavlja koliinu toplote koju je potrebno dovesti telu da bi mu se temperature poveala za jedan stepen Celzijusove ili Kelvinove skale
M = Q dt = Q dT .

(6.11)

Specifina toplota tela predstavlja koliinu toplote koju je potrebno dovesti telu jedinine mase da bi mu se temperature poveala za jedan stepen Celzijusove ili Kelvinove skale
c = Q mdt = Q mdT .

(6.12)

Molarna toplota tela predstavlja koliinu toplote koju je potrebno dovesti jednom molu tela da bi mu se temperature poveala za jedan stepen Celzijusove ili Kelvinove skale
C = Q n m dt = Q n m dT ,

(6.13)

Iz (6.11)-(6.13) lako se da zakluiti da postoje sledee veze M = mc, C = c, M = n m C , gde n m predstavlja broj molova u posmatranoj koliini tela, a molarnu masu tela. Kada se toplota apsorbuje od strane vrstih ili tenih tela ne mora obavezno dolaziti do porasta temeperature tela. To se deava pri promeni faze (agregatnog stanja) tela (vidi sl. 6.1). Do promene temperature tela ne dolazi sve dok telo u potpunosti ne pree iz jedne faze u drugu i ako mu se sve vreme dovodi toplota. Koliina toplote koju jedinica mase tela mora da apsorbuje (ili emituje) sve dok se u potpunosti ne izvri promena faze naziva se latentna toplota faznih prelaza. Kada telo prelazi iz tene u gasovitu fazu ta latentna koliina toplote naziva se toplota isparavanja (u obrnutom sluaju toplota kondezacije). Pri prelasku iz vrste u tenu fazu imamo toplotu topljenja (obrnuto toplotu ovravanja).
t

q=Q m

q topljenja q tisparavanja
Sl.6.1 Toplote faznih prelaza

76
6.5 Idealni gas

6 TERMODINAMIKA

Gas koji se nalazi iznad svoje kritine take (vidi sl. 6.2). Predstavlja skup mikroskopskih estica (molekula, atoma) istih masa i dimenzija koje meusobno ne interaguju osim pri elestinim sudarima. Pored toga zanemariemo uticaje spoljanijh fizikih polja tako da unutranju energiju idealanog gasa ini samo kinetika energija haotinog kretanja estica koje ine gas. Svi pravci brzina estica su jednako verovatni i iz tog razloga estice su ravnomerno raporeene u prostoru. Jedna estica doivi oko 109 sudara u 1s. Srednji preeni put izmeu dva uzastopna sudara je reda veliine 10-1 m. U 1 cm3 nalazi se oko 27x1018 estica. Srednja brzina estice na sobnoj temperature je reda veliine 102 m/s to ukazuje na veliku pokretljivost gasa i brzo ispunjavanje sredine kao i na homogenost koncetracije Koliina gasa koja sadri 6,02252x1023 estica predstavlja koliinu od 1 mola tog gasa. Broj estica koje sadi 1 mol naziva se Avogardov broj- N A . Pri sobnoj temperature i normalnom pritisku zapremina koju zauzima 1 mol iznosi V mol = 22415 cm3 22,4 l . pritisak

T/T T kritina taka trojna taka T/P T/P P temperatura


Sl. 6.2 p-T dijagram . -vrsta faza, T-tena faza, P-para, G-gas

T G

Molarna masa gasa je = N A mestice , a broj molova sadran u datoj koliini gasa iznosi n m = N N A = m = V p , T Vmol ( p 0 , T 0 ) , gde je N -broj estica koji sadri data koliina gasa, a p 0 , V 0 pritisak i zapremina gasa pri normalnim uslovima. Stanje idealnog gasa karakterie se pomou tri parametra: pritiska- p , zapremine- V i temperature- T . J-na koja ih povezuje naziva se j-na stanja idealnog gasa

pV = n m RT ,
ili deljenjem leve i desne strane (6.14) sa zapreminom- V dobijamo oblik

(6.14) (6.15)

p = nkT ,

gde je n = N V -koncetracija gasa, R = 8,314 J molK -univerzalna gasna konstanta, k = 1,38x 1023 J molK - Bolcmanova konstanta.

6.5 IDEALNI GAS

77

6.5.1 Rad kod gasa


Posmatrajmo gas, na pritisku p , koji se nalazi u sudu sa pokretnim klipom zanemarljive mase, poprenog preseka S (vidi sl.6.3). Ako gasu dovodimo toplotu u najoptijem sluaju raste mu temperature, gas se iri i pomera pokretni klip. Elementarni mehaniki rad koji dx izvri gas je

p F
Sl. 6.3

A = Fdx = pSdx = pdV ,


gde je dV = sdx elementarna promena zapremine usled irenja.

(6.16)

Ukoliko gas vri rad tada je A > 0 , a ako se nad gasom vri rad (klip se kree na dole) tada je A < 0 . Ukupni izvreni rad jpri promeni zapremine gasa od poetne V1 do krajnje V2 je

A12 = pdv .
V1

V2

(6.16a)

6.6 I Zakon termodinamike (I ZTD)

Predstavlja zakon odranja energije primenjen na termodinamiki sistem i glasi: Koliina toplote predate nekom telu ide na poveanje unutranje energije tela i na rad koji taj sistem vri nad okolnim telima. Matematika formulacija zakona moe se napisati u obliku

Q = dU + A .

(9.17)

U gornjoj j-ni Q i A predstavljaju nepotpune diferencijale koji zavise od naina kako sitem prelazi iz poetnog u krajnje stanje. Ukoliko sistem odaje toplotu tadad je Q < 0 .
6.7 Specifina toplota kod gasova

Specifina toplota kod vrstih i tenih tela definie se tako to se smatra da se pri zagrevanju njihova zapremina ne menja. Kod gasova to nije sluaj. Definisaemo specifinu toplotu pri stalnom pritisku - c p i specifinu toplotu pri stalnom zapremini - c v :
c p = (Q mdT ) p = const , C p = (Q n m dT ) p = const , c v = (Q mdT )v = const . C v = (Q n m dT )v = const .

(6.18)

Shodno (6.13) molarne toplote pri stalnom pritisku i stalnoj zapremini su: (6.19)

Iz (6.19) dobijamo da je

Q = n m C v dT ,
Kada dovodimo toplotu pri stalnoj zapremini

(6.20) (6.21) (6.22)

dV = 0 A = pdV = 0 .
Primenom I TZD na ovaj sluaj iz (6.17) i (6.21) dobijamo da je

dU = n m C v dT .
Prilikom dovoenja toplote pri stalnom pritisku iz (6.19) takoe dobijamo da je

78

6 TERMODINAMIKA

Q = n m C p dT ,
Diferencirajmo levu i desnu stranu (6.14) i dobiemo

(6.23)

dpV + pdV = n m RdT .

(6.24)

Prvi lan s leve strane (6.23) jednak je nuli jer se pritisak ne menja, a drugi lan predstavlja elementarni rad koji gas izvri, tako da je

A = n m RdT .

(6.25)

Primenom I ZTD na ovaj sluaj iz (6.17), (6.22) i (6.25) dobijamo vezu izmeu molarnih toplota u obliku

C p = R + Cv .

(6.26)

Ako levu i desnu stranu (9.26) podelimo molarnom masom datog gasa dobijamo vezu izmeu specifinih toplota

c p = R + cv .

(6.26a)

Odnos specifinih ili molarnih toplota priblino je jednak za sve gasove sa istim brojem atoma u molekulu

= c p cv = C p

5 3 , za jednoatomske gasove C v = 7 5 , za dvoatomske gasove . < 1,33 , za ostale gasove

(6.27)

Iz (6.26) i (6.27) molarne toplote moemo izraziti u obliku

C p = R ( 1),

C v = R ( 1) .

(6.28)

6.8 Izotermska promena stanja gasa (T = const , m = const , n m = const )

Proces pri kome se temperature odrava konstantnom. Idealizovan process, jer se smatra da se promene pritiska i zapremine odreene koliine gasa odigravaju beskonano dugo vremena. Kako je T = const dU = n m C v dT = 0 . Iz I ZTD dobijamo da je Q = A , odnosno integracijom od poetnog stanja gasa-stanje 1 do krajnjeg stanja gasa-stanje 2 dobijamo
Q12 = A12 = pdV .
V1 V2

(6.29)

Izraavajui pritisak iz (6.14), dobijamo


Q12 = A12 = n m RT
V 2 dV V1

= n m RT ln

V2 V V = p1V 1 ln 2 = p 2V 2 ln 2 V1 V1 V1 . p1 p1 p1 = n m RT ln = p1V 1 ln = p 2V 2 ln p2 p2 p2

(6.30)

Dobijena vrednost za primljenu koliinu toplote koja je jednaka radu koji gas izvri pri izotermskom irenju predstavlja povrinu povri u p V dijagramu ogranienu izotermom (krivom p = n m RT V ) i pravama V = V 1 i V = V 2 (vidi sl.6.4).

6.8 IZOTERMSKA PROMENA STANJA GASA

79

p p1
p2

V1
Sl. 6.4 Izotermski proces u

V2

p V dijagramu

6.9 Izobarska promena stanja gasa ( p = const , m = const , n m = const )

Proces pri kome se pritisak odrava konstantnim. Iz j-ne stanja idealnog gasa dobijamo da je
V nm R = = const . T p

(6.31)

Rad koji gas izvri jednak je


A12 = pdV = p1 (V 2 V 1)
V1 V2

p p 2 = p1

(6.32)

= p1 V 1 (V 2 V 1 1) V1 (6.33) V2
V

Iz (6.31) i (6.32) dobijamo


A12 = n m R T 1 (T 2 T 1 1) = n m R(T 2 T 1) . = n m RT

Sl. 6.5 Izobarski process u p V dijagramu

Iz (6.23) i (6.28) dobijamo da je elementarna koloina toplote koja je predata gasu

Q = n m

RdT .

(6.34)

Integracijom (6.34) i uzimajui u obzir izraz za rad (6.33) dobijamo vezu izmeu dovedene koliine toplote i rada koji gas izvri pri izobarskom procesu u obliku Q12 =

A12 .

(6.35)

6.10 Izohorska promena stanja gasa (V = const , m = const , n m = const )

Proces pri kome se zapremina odrava konstantnim. Iz jednaine stanja idealnog gasa dobijamo da je
p nm R = = const . V T

(6.36)

Kako je V = const A = pdV = 0 . Na osnovu I ZTD

Q = dU .

p p1
p2

(6.37)

Iz (6.23) i (6.28) dobijamo da je elementarna promena unutranje energije gasa


n R dU = m dT . 1

V 2 = V1 V Sl. 6.6 Izohorski process u p V dijagramu (6.38)

80

6 TERMODINAMIKA

Integracijom (6.38) i uzimajui u obzir (6.37) dobijamo izraze za promenu unutranje energije i predate koliine toplote pri izohorskom procesu u obliku
R U = U 2 U 1 = Q12 = n m (T 2 T 1) 1 n RT = m 1 (T 2 T 1 1) 1

(6.39)

Iz (6.36) i (6.39) dobijamo


R U = U 2 U 1 = Q12 = n m T 1 ( p 2 p1 1) 1 p1V 1 ( p p 1) . 1 2 1 V = 1 ( p 2 p1) 1 =
6.11 Adijabtska promena stanja gasa

(6.40)

( m = const , n m = const )

Proces pri kome ne postoji razmena toplote sa okolinom. Idealizovan process, jer se smatra da se promena stanja gasa odvija beskonano velikom bezinom. Iz I ZTD sledi, poto je Q = 0 ,

A = pdV = dU = n m C v dT = n m dT , 1
odnosno,
n m RdT = ( 1) pdV .

(6.41)

(6.41a) (6.42) (6.43)

Diferenciranjem jednaine stanja idealnog gasa dobijamo


dpV + pdV = n m RdT .

Iz (6.41a) i (6.42) dobijamo


dp p = dV V .

Integracijom (6.43) dobijamo jednainu adijabatskog procesa u obliku


p V = const .

(6.44)

Uzimajui u obzir j-nu stanja idealnog gasa dobijamo druga dva oblika

p p1
p2

T = const ,

(6.44a) (6.44b)

T V 1 = const .

V1

V2

Sl. 6.7 Adijabaski process u p V dijagramu

Izvreni rad pri adijabatskom irenju dobijamo integracijom (6.41) u obliku


A12 = pV p V nm R T12 = 1 1 2 2 . 1 1

(6.45)

You might also like